BiH Iskušenje Nacionalne Države 4

7/24/2019 BiH Iskušenje Nacionalne Države 4

http://slidepdf.com/reader/full/bih-iskusenje-nacionalne-drzave-4 1/8

Sarajevo 1914: Uzroci i posljedice (4)

Dejtonska BiH je država nacionalnih kapitalaca

Piše: Džemal Sokolović

Photo: www.radiosarajevo.ba

Bosna se, ne samo pod pritiskom njenog novog Ustava, vrlo brzo pretvorila u

tronacionalnu državu. Pitanje ‘ostalih’, pa ni ‘nacionalaca’ koji to nisu htjeli da

budu, niko nije postavljao sve dok ga nisu postavila dva predstavnika Roma i

Jevreja koji žive u Bosni, koji jesu njeni državljani ali ne i jednakopravni građani.

Pitanje su postavili sudu u Strasbourgu, a Sud je presudio – u njihovu korist. Baš

me zanima kako bi sud u Strasbourgu presudio ako bi im se, s istom tužbom,

obratio čitav jedan balkanski narod, koji nema svoju državu, recimo Vlasi, a

posebno oni koji žive u balkanskoj državi koja je članica EU. Pitanje Roma i Jevreja,

međutim, nije samo pitanje ova dva naroda, još manje lokalno, bosansko pitanje

1. Daytonska Bosna

Kao što je američki Predsjednik W. Wilson pravio Jugoslaviju, tj. tronacionalnu državu, uskladu s evropskim principima nacionalne države, tako su Amerikanci 1995. u Daytonunapravili Bosnu u skladu s istim evropskim principima. Daytonska Bosna je d ržava tzv.konstitutivnih naroda Bošnjaka, Srba i Hrvata. Još jednom su se pobornici demokratijepribližili, doktrinarno, komunistima. Bosna je još jednom, kao i 1943., trebalo da bude ibošnjačka i srpska i hrvatska. I samo njihova. Vrlo brzo se pokazalo da daytonska Bosna

http://www.e-novine.com/author/dzemal-sokolovic






nije bila napravljena u skladu s američkim politickim principima, dakle kao država njenihgrađana, i vrijednostima – prije svega slobode, nego u skladu s nužnošću – dakle

‘okolnostima’ -nacionalizama, rata i zločinâ koje je trebalo zaustaviti. [1]

Bosna se, ne samo pod pritiskom njenog novog Ustava, vrlo brzo pretvorila u

tronacionalnu državu. Pitanje ‘ostalih’, pa ni ‘nacionalaca’ koji to nisu htjeli da budu, nikonije postavljao sve dok ga nisu postavila dva predstavnika Roma i Jevreja koji žive uBosni, koji jesu njeni državljani ali ne i jednakopravni građani. Pitanje su postavili sudu uStrasbourgu, a Sud je presudio – u njihovu korist. Baš me zanima kako bi sud uStrasbourgu presudio ako bi im se, s istom tužbom, obratio čitav jedan balkanski narod,

koji nema svoju državu, recimo Vlasi, a posebno oni koji žive u balkanskoj državi koja ječlanica EU. Pitanje Roma i Jevreja, međutim, nije samo pitanje ova dva naroda, još manjelokalno, bosansko pitanje.

Photo: www.6yka.com

Tzv. pitanje «Sejdić-Finci» je «takozvano» jer je tipičan odgovor evropskog pozitivnogprava na jedno daleko dublje političko pitanje. U Bosni naime nisu lišeni političkeravnopravnosti samo predstavnici manjina nego i mnogi Bošnjaci, Srbi i Hrvati koji ne želeba budu podanici nacionalne države, dakle jednakopravni samo pod uslovom da su Srbi,Hrvati ili Bošnjaci, jer to u jednoj (tro)nacionalnoj državi znači samo ako su «pravi»Bošnjaci, «pravi» Srbi, «pravi» Hrvati. Ko određuje kriterije ‘pravonacionalnosti’? Jedinilogičan odgovor jeste da kriterije nacionalne «pravovjernosti» određuju oni koji su najveći‘nacionalisti’, ili da upotrijebim besmisleni, eufemistički evropski termin koji stoji namnogim graničnim prelazima evropskih država – ‘nationals’, što u prevodu na naš jezikzvuči, barem, ružno – nacionalci. Tronacionalna država BiH nije država ni bošnjačkog,hrvatskog i srpskog naroda, nego samo bošnjačkih, hrvatskih i srpskih nacionalnih‘kapitalaca’.



Svaka sličnost daytonske Bosne s Državom Srba, Hrvata i Slovenaca je namjerna. Zatose i treba bojati za sudbinu Bosne. Ali, i za sudbinu Evrope. O tome sam već ranije rekaosve što se imalo reći: «Ako je umnost pretpostavka Bosne, onda je Bosna pretpostavkaEvrope. Zato se bojim za Evropu. Bosna bi mogla biti tek – kolateralna šteta.» [2]

IV –BOSNA: «ZAPADNO PITANJE»

Bosna, ta «ničija zemlja», zbog čega je u stvarizemlja svih, Bosna, to

multietničko društvo od kojeg, prema priznanju svakog Evropljanina evropskoga duha,

može učiti upravo Evropa, Bosna, ta politička tvorevina, dakle država, koja upravo zbog

toga ne može biti ništa drugo nego država njenih građana, ta Bosna, i zemlja, i društvo, idržava, postavlja Evropi pitanje može li ona, Evropa, opstati ako je Unija nacionalnihdržava. U toj Evropi, pa i svakoj od njenih država, pored Engleza, Francuza ili Nijemaca,žive i milioni drugih. Sve dotle dok je Evropa Unija nacionalnih država neće je osjećatisvojom niko od onih koji nisu definirani nacionalno, ukljucujući i one Engleze, Francuze iliNijemce koji ne žele da budu državljani svojih država kao takvi, Englezi, Francuzi iliNijemci, nego jednostavno kao građani. Virtualni građani Evrope hoće Evropu građana, ane Evropu nacionalnih država. Oni hoće da budu Europljani neposredno, a neposredstvom svojih nacija i nacionalnih država.

Pitanje manjina, rasnih, etničkih i vjerskih, ali i regionalnih, moguće je riješiti samo podpr etpostavkom rješenja osnovne političke dileme u Evropi. Nacionalna država moraustupiti mjesto državi čiji će princip obezbijediti zbiljsku ravnopravnost svih socijalnihgrupa. Država budućnosti mora biti država ravnopravnih individua. Samo građanskadržava podrazumjeva i ravnopravnost bilo kojeg od gore navedenih socijalnih identiteta,

uključujući i onaj najkontroverzniji – etnički. Obrnuto nije slučaj. Evropa etničke (narodne)raznolikosti je moguća tek kada etnički, kao i religijski, identitet postane lična stvar svakognjenog građanina. Hipokritski je Bosni postavljati pitanje “Sejdić–Finci” sve dotle dok jednadržava članica EU čak i ne priznaje postojanje manjina u svom društvu. To pitanje Evropamora postaviti sama sebi. Naravno, ne samo Grčkoj, nego svakoj od njenih članica,manje-više nacionalnih država.

U stvari, to pitanje Evropi postavlja Bosna. Samo treba saslušati argumente.



Photo: Klix.ba

Evropska unija je politička tvorevina koja ne obuhvata cjelokupno geografsko područjekontinenta koji se zove Evropa. Time je EU već nominalno lišila druge europskogkaraktera i stigmatizirala ih (nas) kao man je evropske. Ta se vrijednosna granica osjeća iunutar EU razdvajajući njene članice na manje ili više evropske. U zemljama koje nisučlanice EU raste socijalni kompleks manje vrijednosti, što u ovom slučaju znači kompleksmanjeg «europeizma» (europeanism). Zbog toga s obje strane granice EU raste

euroskepticizam. Ekskluzivno prisvajanje imena je utoliko licemjernije ako se zna da čak

ni ime našeg kontinenta nije evropskog, nego feničanskog porijekla. Prema tome, akoEvropa zaista hoće integraciju onda mora odustati od bilo kakvih zavjesa (curtain)

uključujući i one «baršunaste» (velvet ) koje su došle na mjesto «gvozdenih» (iron). EU

dakle mora nastaviti proces širenja, ali i promijeniti karakter, tj. principe te integracije.

Pitanje proširenja Evropske Unije nije samo tehničko, ekonomsko, pravno i bla, bla, blapitanje. Pitanje proširenja EU (Enlargement) koje Evropa tako suvereno postavlja,uspostavljajući visoke kriterije, u stvari je još uvijek «Istočno pitanje». Međutim, «na istoku

ima nešto novo». Umjesto Otomanske carevine s početka XX vijeka, danas pred vratima«Evrope» čekaju četiri «muslimanske» zemlje: Turska, Albanija, Bosna i Kosovo. U njimamuslimani imaju apsolutnu, a u slučaju Bosne relativnu većinu stanovnistva. Slučaj Bosne

je opet indikativan. Bosna dakle demografski nije muslimanska zemlja. Zatim, Bosna nijedržava koju je ona sama napravila nego je produkt «međunarodne zajednice». (sic!)Takva kakva jeste Bosna je nefunkcionalna država. Nefunkcionalna je zato što jetronacionalna. Nesposobna je da dođe do bilo kakvog kompromisnog ili konsenzualnogrješenja zato sto je centrifugalno tronacionalistička. «Međunarodna zajednica» odbija da

je promijeni zato što bi to potvrdilo da «zajednica» nije bila u pravu, ali i zato što je unečijem interesu da ta država ne postane funkcionalna. To je onaj interes koji smatra da



je nacionalna država jedino funkcionalno rješenje, zbog čega je dezintegracija Bosneuslov njene funkcionalnosti. Ali koji je to interes? To je onaj isti interes koji bi i «zajednicu»malih, a nacionalnih država, htio voditi «triumviratom» velikih nacija. Ako se to dogodionda će ovaj nužno voditi «duumviratu», rivalstvu koje može okončati jedino u nacionalnojImperiji. Ne treba ni reći da ovaj scenario izgleda poznato i da podsjeća na tranziciju u

kojoj je Rim od Republike postao Imperija. Zna se i kako je Imperija završila. Od IstorijeEvropa dakle može učiti. Inače, morat će je ponoviti.

Može se učiti i na slučaju Bosne, ako je već lekcija ‘Jugoslavija’ propuštena. Bosna možepostati funkcionalna i u postojećim granicama i u postojećem multietničkom društvu akopostane građanska. Učiniti je takvom može, a morala je davno, jedino Evropa. Da je uBosni Evropa uspostavila «edukacioni protektorat»[3] umjesto svemoguće i svih problemarješavajuće demokratije, kao što sam predlagao, danas bi Bosna bila spremna i za EU iza demokratiju. Ako se dogodi da Bosna postane građanska, to bi bio presedan zaEvropu. Tada bi Evropa morala priznati da etničku raznolikost nije trebalo žrtvovati radifunkcionalnosti države i da je multietnicizam itekako moguć i funkcionalan. Otvarajući

dilemu – nacionalna država ili nešto drugo, Bosna, u stvari, ne postavlja samo pitanjesame sebe, nego postavlja i pitanje Škotske, Katalonije, Lombardije, Bretanje, Krima, ali

i mnoga druga pitanja latentnih žarišta sutrašnjice, itd.

Photo: Stock

Interesantno, jedna od napadnih činjenica iz skorašnje istorije Bosne potvrđuje dase EUudaljava od vlastitih principa. Bosna je bila žrtva dvije susjedne države, Srbije i, u znantno

manjoj mjeri, Hrvatske. Pa ipak, obje te države su u očima Bruxellesa u privilegiranompoložaju u odnosu na Bosnu. Hrvatska je već članica, a Srbija, povezana čak i pravno sagenocidom u Srebrenici, na korak ispred Bosne na putu prema Uniji. Zašto? Zato što suove dvije države – nacionalne. Bosni se postavljaju prepreke, i spočitava odgovornost za



nefunkcionalnost kao da je ona sama sebi navukla luđačku košulju koja se zove Anex IV(Ustav) Daytonskog sporazuma. Uprkos tome što grupa američkih generala, onih koji

znaju kakvu vrstu ratnih razaranja je Bosna doživjela, i američkih političara, onih koji nestoje na stanovištu svojih etničkih predaka, insistira da se Bosna primi u EU bezispunjavanja uslova koji se postavljaju pred zemlje koje nisu imale tako bolno i tragično

iskustvo. Zašto se ova inicijativa ne uzima u obzir?

Jedini odgovor je: zato što je Bosna multikulturna - i «muslimanska». Islamofobija jeantisemitizam Evrope našega doba. Nije bez razloga bila ponuda Predsjednika Turske -

zemlje koja već decenijama čeka na prijem i koja je, kao članica NATO, odigrala izuzetnoznačajnu ulogu u vrijeme «hladnog» rata - Evropskoj Uniji. Prilikom posjete Sarajevu,

glavnom gradu čitave Bosne, izjavio je da Turska nema ništa protiv da Bosna, dakledržava koja je tek stvorena i koja nema apsolutnu muslimansku većinu, bude primljena iprije njegove zemlje. Bila je to žrtva figure. Bruxelles je još uvijek na potezu. Naravno, kaoi u šahu, dozvoljeno je vrijeme za razmišljanje.

Pitanje sukoba dva politička koncepta na političkoj pozornici Evrope, sukob izmeđunacionalne i građanske države dakle nije odlučeno. Nekome još odgovara da to pitanjepostavlja u obliku izmišljenog «Istočnog pitanja», dakle u obliku prihvatljivostimuslimanskih zemalja u Evropi ili, još tačnije, prihvaljivosti evropskog identiteta

muslimana. Međutim, rješenja nema sve dotle dok se ne postavi pravo pitanje.

Zato se «konačno rješenje» tzv. «Istočnog pitanja» pojavljuje, zahvaljujući Bosni, ureverzibilnom obliku kao «Zapadno pitanje». To naravno jeste, ali samo djelomično, ipitanje položaja muslimana u Evropi. [4] Međutim, kako očekivati konačno rješenje kadono podrazumjeva i pitanje Katalonaca, Bretonaca, Velšana i mnogih drugih. «Zapadnopitanje» je dakle univerzalno pitanje ‘raznolikosti’, etničke, vjerske, rasne, kulturne,regionalne, koje Evropa nije riješila, mada ga je postavljala drugima, jer je zasnovana nakonceptu nacionalne države, a jedino rješenje za koje ova zna je – «diversitymanagement» (upravljanje raznolikoscu)! A mogla ga je naučiti od Bosne, onepreddaytonske i predratne, onakve kakva je Bosna bila prije nego je postala tronacionalna

i kakvom ju je načinila upravo «međunarodna zajednica». Samo da je htjela.



Photo: wordpress.com

Teško je znati pred kakvim se ishodom sukoba ova dva politička koncepta Evropenalazimo – optimističkim ili pesimističkim: istinskom integracijom Evrope ilidezintegracijom mnogih od postojećih država. Rekli smo na početku da je tzv. «Istočnopitanje» postavljeno u Francuskoj, a da je Francuska revolucija porodila i – nacionalizam.

Ili je trebalo reći, kao što se nekad govorilo u Francuskoj: «C’est la faute de Voltaire!» Paipak, nismo zaboravili da je prije toga, u toj istoj zemlji nanovo rođena stara antička(Anaksagora, Demokrit, Antisten, Aristip) ideja kosmopolitizma.

U zemlji u kojoj muslimani čine deset procenata stanovništva, a u kojoj ima deset hiljadaopština, i u kojoj ni u jednoj od tih opština nećete naći muslimana gradonačelnika, u tojzemlji se čak zaboravlja i na ulogu muslimana u Pokretu otpora. U trenutku kada evropskadesnica ne samo maršira evropskim ulicama, nego se njen glas čuje u evropskomBundestagu u Strasbourgu, vrijeme je da se Evropa Marquis de Condorceta i Immanuela

Kanta i njihovih kosmopolitskih ideja probudi.

Ima jedna vrlo važna rijeć u kulturi muslimana koja se, kakva koincidencija, pojavljuje i ustihovima Paula Valerya: «Strpljenja, strpljenja, strpljenja u plavom.» Ta riječ glasi: sabur .

Za razliku od «Istočnog pitanja», čija je svrha bila dezintegracija jedne multietničke zemlje,svrha «Zapadnog pitanja» koje Bosna postavlja Evropi, konkretna je integracija Evrope

uopće. Za to će trebati vremena i – sabura.

[1]http://tacno.net/novosti/g-w-f-hegel-o-daytonu/ Opsirnije u Sokolović,Džemal, G.W.F. Hegel on Dayton Accords, u «Journal of International Law», 3(1) A38JIL

(2014)

335:https://docs.google.com/a/athirtyeight.com/viewer?a=v&pid=sites&srcid=YXR

oaXJ0eWVpZ2h0LmNvbXx2b2x1bWUtM3xneDoxZDAxZTJiYjk5MzRlMmI2

http://tacno.net/novosti/g-w-f-hegel-o-daytonu/



https://docs.google.com/a/athirtyeight.com/viewer?a=v&pid=sites&srcid=YXRoaXJ0eWVpZ2h0LmNvbXx2b2x1bWUtM3xneDoxZDAxZTJiYjk5MzRlMmI2









[2]http://tacno.net/novosti/g-w-f-hegel-o-daytonu/ Opsirnije u Sokolović, Džemal,ibidem, «Journal of InternationalLaw»:https://docs.google.com/a/athirtyeight.com/viewer?a=v&pid=sites&srcid=YX

RoaXJ0eWVpZ2h0LmNvbXx2b2x1bWUtM3xneDoxZDAxZTJiYjk5MzRlMmI2

[3]Sokolović, Džemal: Social Reconstruction and Moral Restoration, in Sokolović, Džemal& Bieber, Florian, eds.: Reconstructing Multiethnic Societies, The Case of Bosnia-

Herzegovina. Aldershot: Ashgate, 2001, p. 95-107

[4]Vidjeti: www.coe.int/congress; vidjeti također: J. Buchanan, Patrick: “The Rising Tideof Ethno-Nationalism: Multiculturalism Fails in Europe”,Global Research, October 23,

2010.








http://www.coe.int/congress







Documents

BiH Iskušenje Nacionalne Države 4