ODJEL ZA SESTRINSTVO

Monika Lovrek Seničić

POZNAVANJE KOMPLEMENTARNE I ALTERNATIVNE MEDICINE UČENIKA ZAVRŠNIH RAZREDA SREDNJE

MEDICINSKE ŠKOLEDiplomski rad

Zagreb, srpanj 2019.

ODJEL ZA SESTRINSTVO

Monika Lovrek Seničić

POZNAVANJE KOMPLEMENTARNE I ALTERNATIVNE MEDICINE UČENIKA ZAVRŠNIH RAZREDA SREDNJE

MEDICINSKE ŠKOLE

Diplomski rad

Mentor: Prof. Dr. Sc. Darko Ropac, dr. med. prim.

Zagreb, srpanj, 2019.

Monika Lovrek Seničić (Ime i prezime studenta)

IZJAVA O AKADEMSKOJ ČESTITOSTI

kojom izjavljujem i potpisom potvrđujem da je diplomski rad:

Poznavanje komplementarne i alternativne medicine učenika završnih razreda srednje medicinske škole

(naslov diplomskog rada)

isključivo rezultat mog vlastitog i samostalnog rada koji se temelji na mojim istraživanjima i objavljenoj literaturi, a dijelovi rada, nalazi ili ideje koje su u radu citirane ili se temelje na drugim izvorima su jasno označeni kao takvi te navedeni u popisu literature.

Izjavljujem da nijedan dio rada nije napisan na nedopušten način, odnosno nije prepisan iz necitiranog rada, te nijedan dio rada ne krši bilo čija autorska prava.

Izjavljujem da nijedan dio rada nije iskorišten za bilo koji drugi rad u drugoj visokoškolskoj, znanstvenoj ili obrazovnoj ustanovi.

U Zagrebu, _____________ ______________________ (potpis)

TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA

Naslov Poznavanje komplementarne i alternativne medicine

učenika završnih razreda srednje medicinske školeAutor Monika Lovrek Seničić

MentorKomentor

Prof. Dr. Sc. Darko Ropac, prim

Ključne riječi komplementarna i alternativna medicina, kurikulum, medicinska škola, učenici, medicinske sestre

Povjerenstvo za ocjenu i obranu diplomskog rada

1. Prof. dr. sc. Livia Puljak, dr. med., predsjednik2. Prof. dr. sc. Dinko Puntarić, dr. med., član3. Prof. dr. sc. Darko Ropac, prim., član4. Mr.sc. Dalibor Čavić, rezervni član

Ustanova koja je dodijelila

akademski stupanjHRVATSKO KATOLIČKO SVEUČILIŠTE

Sveučilišni odjel Odjel za Sestrinstvo

Mjesto Zagreb

Država obrane Republika Hrvatska

Znanstveno područje i polje

Biomedicina i zdravstvo

Vrsta studija Sveučilišni

Razina studija Diplomski

Naziv studijskog programa

Diplomski studij sestrinstva

Akademski naziv Magistra sestrinstva

Kratica akademskog naziva

Mag. Bacc. Tech.

Vrsta rada Diplomski rad

Jezik diplomskog rada

Hrvatski jezik

Datum obrane 2019.

BASIC DOKUMENTATION CARD

Title Knowledge of complementary and alternative medicine students of final classes of nursing school

Author Monika Lovrek Seničić

MentorCo-mentor Prof. Darko Ropac, MD, PhDKey words Complementary and alternative medicine, curiculum,

nursing school, students, nurses

Thesis Committee1. Prof. Livia Puljak, MD, PhD, president2. Prof. Dinko Puntarić, MD, PhD, member3. Prof. Darko Ropac, MD, PhD, member4. Dalibor Čavić, Mr.Sc, reserve member

The Institution Awarding the

Academic TitleCATHOLIC UNIVERSITY OF CROATIA

University Department

Department of Nursing

Location Zagreb

Country of Defense Republic of Croatia

Scientific Area and Field

Biomedicine and Health care, Basic Medical Sciences

Type of Study University

Level of Study Graduate

Study Programme Graduate University Study of Nursing

Academic Title Master of nursing

Abbreviated Academic Title

MN

Type of Thesis Graduate Thesis

Language of Thesis Croatian

Date of Thesis Defense

2019.

SADRŽAJ

1.UVOD………………………………………………………………………………………………………………………………….…..1

1.1 Medicina utemeljena na dokazima…………………………………………………………………………...1

1.2 Službena biomedicina………………………………....…………………..……………………………..................2

1.3 Primitivna, narodna medicina………………………...…………...…………………………………………...2

1.4 Komplementarna i alternativna medicina…………………..…………………...………………………3

1.5 Podjela komplementarne i alternativne medicine…………………………….……………………..4

1.6 Nuspojave KAM metoda liječenja………………………………………………………………………….17

1.7 KAM u svijetu……...……………………………………………………...……………………………………….....18

1.8 KAM u obrazovanju medicinskih sestara u Hrvatskoj i svijetu…...………………………..19

2. CILJEVI ISTRAŽIVANJA………………………………..…………………………………………………………………...24

3. MATERIJAL I METODE……………………………………………………………………………...……………………….25

3.1 Ispitanici…………………………….…………………………………………………………………………...………25

3.2 Prikupljanje podataka……………………………………..…………………….………………………………..25

3.3 Statističke metode u analizi podataka……………………………………………………………………26

4. REZULTATI…………………………………………………………………..……………………………………………………..27

4.1 Sociodemografske osobitosti ispitanika……...………………………………………………………….27

4.2 Primjena KAM metoda liječenja u obitelji…………………………..………………………………….28

4.3 Podaci o osobnom korištenju KAM metoda liječenja……...……………………………………..28

4.4 Izvori informacija, osobni stavovi i uvjerenja učenika o KAM metodama……..……..29

4.5 Osobni stavovi ispitanika o KAM i procjena vlastitog znanja……………………..………...32

4.6 Usporedba podatka s obzirom na sociodemografske razlike između ispitanika.....33

4.7 Usporedba podataka između učenika koji koriste i onih koji ne koriste KAM…….41

5. RASPRAVA…………………………………………………………………...……………………………………………………..43

6. ZAKLJUČCI……………………………………………………...………………………………………………………………….52

7. PRILOZI………………………………………………………………….……………………………………………………………55

7.1 Anketa…………………………………………………….………………………………………………………………55

7.2 Tablice …………..………………………………….…………………………………………………………………….60

8. POPIS CITIRANE LITERATURE………………………………………………………………………………………..61

ŽIVOTOPIS………………………………………………………………………………………………………….…………………..69

SAŽETAK

U uvodnom dijelu rada definirana je medicina utemeljena na dokazima, te terminologija različitih naziva koji se koriste za komplementarnu i alternativnu medicinu, opisani su najčešći korišteni oblici alternativne i komplementarne medicine, njezine nuspojave, te je objašnjeno obrazovanje medicinskih sestara u Hrvatskoj i u svijetu.

Cilj ovog rada bio je istražiti koliko učenici petih razreda srednje medicinske škole poznaju komplementarnu i alternativnu medicinu - KAM, te koji su izvori tog znanja.

Provedeno je presječno istraživanje u Školi za medicinske sestre Vinogradska u Zagrebu. Ispitivanje je provedeno među učenicima završnih, petih razreda. Skupinu ispitanika činili su učenici petih razreda medicinske škole, u dobi od 19-20 godina, a odslušali su sve strukovne predmete u školi. Učenici su ispunjavali anonimni, strukturirani upitnik koji je osmišljen za potrebe ovog istraživanja. Upitnik od ukupno 19 pitanja sadrži 18 pitanja zatvorenog tipa i 1 pitanje otvorenog tipa. Od učenika se tražilo da nabroje KAM metode koje su koristili oni

ili članovi njihovih obitelji. Zatim su odgovarali na pitanja o izvorima informacija o KAM liječenju, oblicima KAM liječenja, osobnim stavovima, procjeni vlastitog znanja o KAM metodama, važnosti informiranja zdravstvenog osoblja da pacijent koristi neku od KAM metoda liječenja, te stav o implementaciji KAM metoda liječenja u strukovni kurikulum srednjih medicinskih škola.

Rezultati pokazuju da 72.4% učenika smatra da u obrazovanje medicinskih sestara treba uvesti KAM, te da 84.7% učenika smatra da ne zna dovoljno o KAM metodama liječenja, a informacije o KAM-u ne dobivaju od nastavnika u školi, već od roditelja ili putem interneta/medija.

Nakon obrade podataka zaključeno je kako učenici smatraju vrlo važnim da pacijenti govore svojim liječnicima i medicinskim sestrama da koriste neki oblik KAM-a. Oni učenici koji već imaju neko znanje o KAM metodama liječenja, bez obzira na izvor tog znanja, su češće od pacijenata dobili informaciju o korištenju KAM metoda. Zbog mišljenja da KAM metode pomažu u liječenju nužno je učenike podučiti kritičkom razmišljanju i o medicini utemeljenoj na dokazima.

Ključne riječi: komplementarna i alternativna medicina, kurikulum, medicinska škola, učenici, medicinske sestre

ABSTRACTIn the introductory part of the paper, evidence-based medicine and terminology of different names used for complementary and alternative medicine are defined, the most commonly used forms of alternative and complementary medicine are described, its side effects are explained, and the education of nurses in Croatia and in the world is explained.

The aim of this paper was to investigate how well the students of the fifth grade of the secondary school for nurses know about complementary and alterative medicine – CAM and what are the sources of this knowledge.

A cross-sectional research was conducted at the School for Nurses Vinogradska in Zagreb. The research was conducted among students of the fifth grade. A group of respondents were students of the fifth grade of medical school, aged 19-20, attending all the school subjects.

The students filled an anonymous, structured questionnaire designed for the purpose of this research. A questionnaire of 19 questions contains 18 closed-type questions and 1 open type question. Students were asked to list CAM methods

that they or their family members used. They then responded to questions about the sources of information on CAM treatment, CAM forms of treatment, personal attitudes, assessment of their own CAM knowledge, the importance of informing the health care staff that the patient uses the CAM treatment methods, and the attitude about CAM treatment implementation in a school for nurses curriculum.

The results show that 72.4% of students believe that CAM should be introduced in nursing education and that 84.7% of students think they do not know enough about CAM treatment methods, and CAM information is not provided by school teachers, but parents or the internet/media.

After data processing, it was concluded that students considered it very important for patients to tell their doctors and nurses to use some form of CAM. Those students who already have some knowledge of CAM methods of treatment, regardless of the source of their knowledge, have more often received information about the use of CAM methods. Because of the belief that CAM methods help treat, it is essential to teach students critical thinking and evidence-based medicine.

Keywords: Complementary and alternative medicine, curiculum, nursing school, students, nurses

1. UVOD

Unatoč razvoju tehnologije i sve bolje dijagnostike, te razvoju farmakologije i dostupnosti novih i boljih, u novije vrijeme i pametnih lijekova, sve je prisutnija primjena komplementarne i alternativne medicine, te su se neki dijelovi komplementarne i alternativne, te tradicionalne medicine integrirali u konvencionalnu, kao npr. akupunktura kod nas u Hrvatskoj, a sve u svrhu očuvanja ili poboljšanja zdravlja ljudi. Zbog toga se u novije vrijeme sve više koristi naziv integrativna medicina. Naziv je to koji podrazumijeva integraciju alternativne i konvencionalne medicine. Brenko, Dugac i Randić (2002) u svojoj knjizi dolaze do zaključka da je seosko stanovništvo sklonije traženju pomoći konvencionalne medicine (1). Konvencionalna medicina je nekad bila privilegija bogatijeg dijela stanovništva, no razvojem društva i konvencionalne medicine, ona postaje dostupna svima, a elitnom, skupljom medicinom postaje alternativna medicina (1). Crnić (2016) je provela istraživanje o stavovima prema korištenju alternativne medicine u visokoobrazovanoj populaciji (2). U radu je spominje da se alternativnom medicinom više koristi obrazovanija populacija boljeg imovinskog statusa. Također navodi kako postmodernističko društvo ima nepovjerenje prema državnim institucijama, a znanstvena se medicina podupire iz društvenih proračuna, dok alternativna medicina nema tu podršku, nego se financira iz osobnih sredstava. Stoga sigurnost u osobni izbor može biti razlog većeg povjerenja obrazovanijeg dijela populacije u alternativnu medicinu (2).

1.1 Medicina utemeljena na dokazima

Začetnik medicine utemeljene na dokazima ili EBM ( engl. evidence base medicine) je David Sackett koju je i definirao ovaj pojam sasvim jasno i precizno kao savjesnu, nedvojbenu i kritičku primjenu najboljeg mogućeg dokaza u donošenju odluka o skrbi pojedinog bolesnika (3). Tu je važno spomenuti još jednog idejnog začetnika medicine utemeljen na dokazima, epidemiologa Archie Cochranea (4,5). Riječ je dakle o korištenju najboljih dostupnih kliničkih dokaza pri donošenju kliničkih odluka vezanih uz pacijenta. Klinički dokazi uvijek moraju biti rezultat randomiziranih kontroliranih pokusa. Dokazi moraju biti visoko-kvalitetni da bi bili vjerodostojni. Kada je riječ o KAM metodama liječenja visoko-kvalitetnih dokaza najviše razine uglavnom nema, ili ako ima, uglavnom pokazuju da nisu djelotvorne. KAM metode liječenja nedovoljno su istražene, pretraživanjem baza podataka i sustavnih pregleda ne nalaze se relevantna

1

istraživanja za mnoge KAM metode koje se svakodnevno primjenjuju. Dokazi onih KAM metoda koje su istražene, uglavnom su niske kvalitete, napravljene na malom broju ispitanika, a nerijetko nuspojave KAM metoda liječenja prilikom izvještavanja o istraživanju uopće nisu opisane. Nužno je provesti randomizirane kontrolirane pokuse o KAM metodama liječenja. U Hrvatskoj Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu ima program doktorskog studija naziva „Klinička medicina utemeljena na dokazima“.

1.2 Službena biomedicina

Službena biomedicina naziva i konvencionalna, često se koristi naziv zapadna ili klasična, te alopatska. Razvila se u 16.stoljeću (4). Marušić (2004) ju naziva akademska medicina (6). Nastajanje službene biomedicine temelji se na dokazima koji su potvrđeni razvijenim znanstvenim metodama, te razvoju prirodnih znanosti. Razvoj znanosti omogućio je ne samo liječenje i rehabilitaciju većine bolesti, već i prevenciju raznih infektivnih ali i neinfektivnih bolesti. Konvencionalna medicina sastoji se od niza specijalizacija i subspecijalizacija, te se svaki dio tijela ili bolesti zasebno promatra, u čemu se koriste razni tehnološki postupci, kirurške intervencije, uz pomoć razvoja tehnologije razvijaju se novi dijagnostički testovi kako bi se bolest dijagnosticirala, te novi lijekovi koji su znanstveno ispitani, kemijski obrađeni i dokazano korisni kroz kontrolirana klinička ispitivanja. U konvencionalnoj medicini naglasak je da to bude medicina utemeljena na dokazima. Upravo zbog medicine utemeljene na dokazima Bruce Barrett (2000) smatra da čim se dokaže randomiziranim kontroliranim pokusima (dvostruko slijepim) da neka alternativna tehnika može pomoći u ozdravljenju bolesti, ona prestaje biti alternativna i postaje konvencionalna medicina (7).

1.3 Primitivna, narodna medicina

Narodna medicina postoji od kad postoji čovjek (2). Primitivna medicina razvila se prije 10 000 godina. Brenko, Dugac i Randić (2001) u svojoj knjizi spominju da je narodna medicina temeljena uglavnom na religiji i magiji. Bolest je posljedica nadprirodnih sila, a liječenje obavljaju vračevi, šamani i vještice, travari i iscjelitelji (1) U liječenju su se upotrebljavale npr. pijavice i urin, oblozi i napici, te molitve i ples. Brenko (2004) kaže da su osnovni načini liječenja u narodnoj medicini bili liječenje biljem, magijom kao i liječenja temeljena na

2

religioznim uvjerenjima (8). Naziv narodna medicina upotrebljava se često. Nije istovjetan ni komplementarnoj ni alternativnoj medicini – KAM, pa se pogrešno upotrebljava kao sinonim za KAM. Pavić i Milanović (2014) tako navode da bi u Hrvatskoj trebalo povući jasnu distinkciju između narodne medicine i KAM-a jer je riječ o različitim fenomenima s različitim povijesnim korijenima i socijalnom osnovicom (9). Osim povijesne, današnja nekonvencionalna medicina nema nikakve veze s tom narodnom medicinom.

1.4 Komplementarna i alternativna medicina

Prema SZO postoji podjela na tradicionalnu, komplementarnu i alternativnu medicinu. Tradicionalna medicina ima dugu povijest. Zbroj je znanja, vještina i praksi utemeljenih na teorijama, uvjerenjima i iskustvima različitih kultura, bilo da su objašnjivi ili ne, koji se koriste u održavanju zdravlja, kao i u prevenciji, dijagnozi, liječenju ili poboljšanju tjelesne i duševne bolesti (10). Dio tradicionalne medicine je i danas prihvaćena akupunktura koju su počeli razvijati kineski liječnici 2500 godina pr. K., odnosno cijepljenje koje su prvi počeli primjenjivati praktičari starokineske medicine (11).

Komplementarna i alternativna medicina pojmovi su koji se odnose na širok raspon zdravstvenih praksi, no nisu dio ni tradicionalne ni konvencionalne medicine i nisu u potpunosti integrirane u sustav zdravstvene zaštite (12). Alternativna medicina pojam je koji se odnosi na postupke preventive, dijagnostike i liječenja. Ti postupci u potpunosti zamjenjuju konvencionalnu medicinu, dok se kod komplementarne medicine ti postupci koriste zajedno uz konvencionalnu medicinu (12). Marušić (2004) negira naziv KAM i predlaže naziv paramedicina (6).

U novije vrijeme pojavljuje se naziv integrativna medicina. Taj naziv obuhvaća kombinaciju različitih terapijskih pristupa koji bi obuhvatili i alternativnu i konvencionalnu medicinu, odnosno način kako da se alternativna medicina integrira ravnopravno u konvencionalnu. Na Sveučilištu u Osijeku, na Fakultetu za dentalnu medicinu i zdravstvo 2014. godine osnovan je Zavod za integrativnu medicinu čiji predstojnik prof. dr. sc. Aleksandar Včev, ujedno i dekan Medicinskog fakulteta Osijek, te predsjednik Katedre za internu medicinu i povijest medicine, navodi da integrativna medicina koristi i lijekove iz

3

konvencionalne medicine, ali i biljne lijekove, dodatke prehrani, te je po svojem pristupu holistička (13).

1.5 Podjela komplementarne i alternativne medicine

Autorice Katz i Stone (2006) klasificirale su KAM terapiju u 6 skupina:

1. skupina uključuje KAM metode polaganjem ruku. U tu skupinu spadaju kiropraktika, osteopatija, shiatzu masaže, refleksologija, aromaterapija i terapijski dodir.

2. skupina su invazivne terapije. U invazivne terapije spada akupunktura, irigacija, kelacijska terapija.

3.skupina su terapije koje se temelje na proizvodima. To su homeopatija, travarstvo, ayurveda, aromaterapija, Bach cvjetna terapija.

4. skupina je energetska medicina, kao što je duhovno iscjeljivanje, molitva, iscjeljivanje kristalima, frekvencijama i kanalima, reiki, akupunktura, terapijski dodir, shiatsu, tai-chi.

5.skupina su psihološke intervencije. To su hipnoza, savjetovanje i psihoterapija.

6. skupina uključuje tehnike samopomoći. Tu spadaju yoga, meditacija, vizualizacija, biofeedback, samohipnoza, relaksacijske tehnike, tai-chi, autogeni trening (14).

Autorice spominju psihoterapiju kao KAM metodu, pa treba naglasiti da pri tome ne podrazumijevaju psihoterapiju koja se koristi u konvencionalnoj medicini, već su ovim nazivom obuhvatile traumaterapiju, logoterapiju, seksualne terapeute, dakle metode za koje nema visoko-kvalitetnih dokaza o korisnom djelovanju ovih metoda.

U Hrvatskoj postoji krovna organizacija za područje nekonvencionalne medicine Hrvatsko udruženje za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu, kratica HUPED. To je strukovno udruženje terapeuta i iscjelitelja koje ima zadatak podizanja kvalitete terapeutsko – iscjeliteljskih usluga, te zaštite prava korisnika tih usluga. Udruženje je registrirano pri Ministarstvu pravosuđa 2000. godine.

4

Podružnica su Europskog udruženja za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu (15). Prema Hrvatskoj udruzi za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu, KAM je podijeljena na prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu (15).

Prirodna medicina uključuje postupke i metode za koje se koriste prirodni, kemijski neobrađeni sastojci i preparati. Dijagnostika bolesti uvijek uzima u obzir fizički pregled tijela, duševno stanje i okolinu u kojoj pacijent živi. Preparati koji se koriste za liječenje u prirodnoj medicini kod nas se registriraju kao dodaci prehrani pri Ministarstvu zdravlja i socijalne skrbi, ne kao lijekovi. Prije registracije svaki preparat mora proći kontrolu zdravstvene ispravnosti pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.

Homeopatija je holistički sustav liječenja koji se temelji na pretpostavci da se slično sličnim liječi (lat. Similia similibus curentur), pa kod bolesne osobe pokušava stimulirati vlastitu prirodnu sklonost organizma samoizlječenju malim količinama supstancija prirodnog porijekla (16). Dakle, nastoji se postići homeostaza. Nasuprot tome je alopatija u kojoj se suprotno liječi suprotnim. Temelje homeopatije postavio je njemački liječnik, kemičar i ljekarnik Christian Fridrich Samuel Hahneman (1755 – 1843). Nakon istraživanja o liječenju malarije kininom kojeg je proveo na sebi, zaključio je da bi se svaka bolest trebala tretirati onom supstancom koja na zdravom čovjeku izaziva simptome koji su nalik na simptome bolesti. Smatra da se toksičnost preparata može eliminirati razrjeđivanjem (17). Zasad nisu nađeni znanstveni dokazi kojima bi se potkrijepile ove tvrdnje. Prema podacima SZO na prvom mjestu metoda liječenja po broju korisnika je tradicionalna kineska medicina, dok je drugo mjesto pripalo upravo homeopatiji (10). Homeopat je osoba koja se bavi homeopatijom. Pristup homeopate korisniku je holistički. U obzir uzima tjelesno, mentalno i emocionalno stanje korisnika. Koriste se supstance biljnog, životinjskog i mineralnog porijekla. Homeopatski pripravci nazivaju se remedije iz kojih energija počne djelovati na strukturu koja je u disfunkciji. Snaga remedije određuje se njenom potencijom. Do određene potencije dolazi se posebnim postupkom. Iako homeopati smatraju da se korištenjem homeopatije mogu liječiti bolesti kao što su alergije, prehlade, glavobolje, reumatske bolesti, itd. (18), opsežnom pretragom istraživanja na tu temu nisu nađeni relevantni dokazi koji bi potvrdili ove tvrdnje. Veliko istraživanje koje su proveli Glasziou i suradnici u Australiji, a koje je obuhvatilo 176 studija iz 57 sustavnih pregleda navodi u zaključku da „nije bilo pouzdanih dokaza iz istraživanja na ljudima da je homeopatija bila učinkovita u liječenju čitavog niza

5

zdravstvenih stanja: nema kvalitetnih, dobro osmišljenih studija s dovoljno sudionika za smislene rezultate koji bi izvijestili da je homeopatija dovela do većih poboljšanja zdravlja od placeba ili poboljšanja zdravlja jednaka onima drugog liječenja. Za neka zdravstvena stanja, zaključak istraživanja bio je da homeopatija nije učinkovitija od placeba. Za ostala zdravstvena stanja postoje studije loše kvalitete koje su pokazale da je homeopatija učinkovitija od placeba, ili jednako učinkovita kao i drugi tretman. Međutim, na temelju njihovih ograničenja, te studije nisu bile pouzdane za donošenje zaključaka o tome je li homeopatija bila učinkovita. Za preostala zdravstvena stanja nije bilo moguće donijeti nikakav zaključak o tome je li homeopatija bila učinkovita ili ne, jer nije bilo dovoljno dokaza“ (19). Majka Tereza je u svoju misiju uključila homeopatiju tako što je otvorila četiri dobrotvorna homeopatska dispanzera u Kalkuti (20).

Ayurvedska medicina je tradicionalna indijska medicina. Definira se i kao znanost o životu, što je i doslovni prijevod značenja tog naziva. Nastala je prije 5000 godina (20), a njena glavna teza je da je zdravlje temelj svega, ali samo kada je ono potpuno. Potpunost zdravlja podrazumijeva i emocionalno i duhovno i tjelesno i i psihološko. Ta potpunost zdravlja prizlazi iz ravnoteže sve tri dashe. Kada je ta ravnoteža narušena, dolazi do bolesti. Dashe su vata, kapha i pitta. Vata upravlja kucajima srca i krvotokom, važna je za funkcije mozga i živaca, kapha je odgovorna za tjelesnu energiju, a pitta se nalazi između prve dvije i upravlja metabolizmom, od stanice do probave (21). Preventivno je orijentirana, a sama dijagnostika temelji se na pulsnoj dijagnostici. Ima sličnosti sa alopatskom medicinom utoliko što razlikuje šest stupnjeva razvoja bolesti (akumulacija, agravacija, diseminacija, lokalizacija, manifestacija i komplikacija). Praktičari svojim korisnicima uz masaže uljima od ljekovitog bilja, ljekovitih bilja i prehrane kojom se provodi takozvana detoksikacija i tijelo dovodi u ravnotežu, prepisuju određene vrlo precizne položaje tijela, uz pravilne tehnike disanja i medicinske tehnike. Detoksikacija je pseudoznanstveni termin koji nema znanstvenog temelja i ne postoji jedinstvena definicija tog termina. Označava čišćenje organizma, koje nije potrebno jer za eliminaciju otpadnih tvari iz organizma služe bubrezi, jetra i drugi organi (22). Neki od savjeta u prehrani koje daje ayurvedska medicina jesu korištenje nerafiniranih ulja, bezmasna prehrana, redoviti obroci, po mogućnosti kuhane hrane, izvorska voda. Sva hrana je iz ekološkog i organskog uzgoja. U ayurvedskoj kuhinji posebna se pažnja obraća na odabir namirnica, kao i na njihovu pripremu. Naginje vegetarijanstvu, no nije pravilo, jer je prehrana prilagođena pojedincu. Tome u prilog govori kuhanje na ghee

6

maslacu. Praktičari ove KAM metode smatraju se da odabir pogrešnih namirnica, te odabir pogrešnog načina pripreme, narušava ravnotežu u organizmu. U Cochraneovoj knjižnici nalazi se nekoliko sustavnih pregleda o djelovanju ove metode. U sustavnom pregledu sedam istraživanja u kojem su obuhvaćena 354 pacijenta oboljela od dijabetesa koji su koristili ayurvedske pripravke nađena je bolja regulacija Hba1c u odnosu na kontrolnu skupinu u dvije studije, dok u jednoj nije bilo značajne razlike između skupina. No zbog malog broja sudionika, nisu se mogli donijeti čvrsti dokazi o djelovanju ove metode. Istraživanjima nisu bile obuhvaćene nuspojave ove KAM metode liječenja (23). U drugom sustavnom pregledu koji je obuhvatio randomizirane kontrolirane pokuse iz tri studije koji ispituju upotrebu Ayurvedske medicine kod osoba oboljelih od shizofrenije, njih 250, nisu nađeni dokazi da korišteni pripravci djeluju (24).

Fitoterapija se nekada nazivala biljnom medicinom. Potječe iz starog Egipta. Naziva se još i herbalizam. Riječ je o ljekovitom bilju i raznim pripravcima načinjenim od ljekovitog bilja. Naziv fitoterapija uveo je francuski liječnik Leclerc. Fitoterapija je metoda koja se koristi u sprječavanju bolesti, ublažavanju tegoba ili liječenju. Upotrebljavaju se cijele biljke, kao i dijelovi nekih biljaka, sastojci kao što su eterična ulja ili pripravci kao što su čajevi (20). Za pripremu pripravaka koriste se svježe i sušene biljke. Liječenje je dugotrajno: Biljni lijekovi koriste se u obliku čajeva, macerata, tinktura, eteričnih ulja ili u obliku suhih ekstrakta kao što su kapsule. Neki od primjera često korištenih biljaka koje se koriste i u modernoj medicini kao baza za izradu lijekova su valerijana, ginko, kantarion, vražja kandža, echinacea, lavanda, ružmarin, neven, hibiskus, bazga, med i limun (21). Za ovu KAM metodu nema visoko-kvalitetnih dokaza da mogu pomoći u liječenju. Biljni preparati općenito mogu dovesti do alergijske reakcije.

Konoplja ili cannabis sativa orašasta je biljka koja sadrži 30% ulja i 25% proteina. Dva najvažnija proteina u sastavu ove biljke su albumin i edestin. Uz to sadrži ukupno 20 aminokiselina od kojih je 9 esencijalnih, vitamine, željezo, omega 3 i omega 6 kiseline, te fitonutrijente. Industrijska konoplja sadrži vrlo male količine tetrahidrokanabiola – THC što omogućuje njenu legalnu upotrebu. Konoplja se koristila u Kini prije 10000 godina. U medicinskim zapisima u Kini nađeni su zapisi o konoplji kojoj su se pripisivala vrhunska ljekovita djelovanja. Osim ljekovitih svojstava koristila se ili se još koristi za izradu užadi, odjeće, posteljine, jedara, ribarskih mreža, vatrogasnih cijevi i papira, celuloze, izolacijskog materijala (25). Sjeme konoplje može se koristiti sirovo, prženo,

7

mljeveno ili u obliku ulja. Medicinski kanabis u Hrvatsku je stigao 2015. godine, kada je i zakonski odobren, te je njegova primjena regulirana Pravilnikom o mjerilima za razvrstavanje lijekova te o propisivanju i izdavanju lijekova na recept (26). Može se dobiti uz liječnički recept, no ne na teret HZZO-a. Lijekove koji sadrže tetrahidrokanabinol, dronabinol i nabilon propisuju izabrani doktori medicine u primarnoj zdravstvenoj zaštiti temeljem preporuke doktora medicine specijalista neurologije, internističke onkologije, onkologije i radioterapije, infektologije i specijalista pedijatra sa subspecijalizacijom iz neuropedijatrije, za točno određene dijagnoze. To su multipla skleroza zbog spasticiteta, neki oblici epilepsije (Dravetov sindrom) kod kojih će smanjiti broj napada, AIDS, a pravo imaju i onkološki bolesnici za ublažavanje mučnina i bolova (26). Hrvatska liječnička komora izdala je dva priručnika za liječnike koji će prepisivati pacijentima ovaj lijek (27,28).

Aromaterapija se bavi primjenom mineralnih, baznih i eteričnih ulja i biljnih ekstrata, hladno prešanih biljnih ulja. Doslovan prijevod aromaterapije znači liječenje mirisom (20), pa je jedan od načina primjene inhalacijom. Koristi se za održavanje ili poboljšavanje zdravstvenog stanja, odnosno za oporavak nakon bolesti. Preparati se mogu primijeniti na nekoliko načina, vaginalno, rektalno, te oralno. Mogu se primijeniti i lokalnom primjenom tj. masažom na koži ili na sluznici. Egipćani su ju koristili prije 5000 godina. Nema čvrstih dokaza da ova metoda pomaže u liječenju, a primjena biljnih preparata može dovesti do nuspojava u obliku alergijskih reakcija.

Apiterapija je metoda liječenja medom i pripravcima od meda. Tu spadaju propolis, pelud, pčelinji otrov, vosak i matična mliječ. Mnogi narodi kao što su Grci, Kinezi, Egipćani, koristili su med za pomoć u zacjeljivanju rana, umjesto zavoja, te liječenju želučanih tegoba. Med se koristio za balzamiranje mrtvih, za konzerviranje svježeg mesa, te u kozmetici. Med se može primjenjivati i u obliku aerosola ili jednostavno osoba udiše (inhalira) zrak u pčelinjaku. Osim toga, med se pripravlja u različitim oblicima, kao kapsule, pastile, kreme, sirupi, tinkture, masti. Med u liječenju mogu primjenjivati svi, osim osoba koje su alergične na med. Porijeklom med može biti od nektara ili medne rose. Med može biti od različitih biljaka (npr. bagrem, kesten), unifloran kada je od jedne biljke, odnosno multifloran kada je od više biljaka. Osim osnovnih svojstava, svaki med ima i neka svojstva ovisno od koje biljke potječe (29). U Cochraneovoj knjižnici dva su sustavna pregleda o djelovanju meda kod kašlja djece. U jednome je bilo

8

obuhvaćeno šest manjih istraživanja sa ukupno 899 ispitanika. Neki su dobili med samo jedan dan tri put, a u nekim studijama djeca su dobivala med tri puta na dan kroz pet dana. Davanje meda kroz jedan dan ublažilo je kašalj, no učinak nije bio statistički značajno različit od drugih intervencija. Dokazi koji su pokazali da med smanjuje kašalj u većoj mjeri nego salbutamol ili placebo nisu bili visoko-kvalitetni (30). Sustavni pregledi također su napravljeni među istraživanjima o djelovanju meda na rane. U 26 studija na 3011 ispitanika s različitim ranama nisu se mogli donijeti jasni zaključci, naročito zbog dokaza niske ili vrlo niske kvalitete. Za neke od obuhvaćenih studija postoje dokazi visoke kvalitete da može pomoći u cijeljenju manjih rana i skratiti vrijeme cijeljena rane (31).

Bachove kapi nazvane su po liječniku Edwardu Bachu. Osim što je radio kao kirurg, bakteriolog i patolog te proučavao cjepiva, Bach se bavio proučavanjem homeopatije što ga je dovelo do otkrića sedam homeopatskih nozoda. Nakon toga uveo je sustav liječenja pomoću cvjetnih esencija (20). Opisao je ukupno 38 esencija, te metode njihove pripreme koji uključuje izlaganje suncu i prokuhavanje. Tih 38 cvjetnih esencija su: turica (engl. grimony), jasika (engl. aspen), bukva (engl. beech), kičica (engl. centaury), cerato šljiva (engl. cheery plum), pupoljak kestena (engl. chestnut bud), cikorija (engl. chicory), pavitina (engl. clematis), divlja jabuka (engl. crap apple), brijest (engl. elm), encian (engl. gencian), štipavac (engl. gorse), vrijesak (engl. heather), božikovina (engl. holly), kozja krv (engl. honeysuckle), grab (engl. hornbeam), nedirak (engl. impatiens), ariš (engl. lards), krabuljača (engl. mimulus), goruščica (engl. mustard), hrast (engl. oak), masline (engl. olive), škotski bor (engl. pine), crveni kesten (engl. red chestnut), sunčanica (engl. rock rose), izvorska voda (engl. rock wather), treskavica (engl. scleranthus), ptičje mlijeko (engl. star of Bethlehem), pitomi kesten (engl. sweet chestnut), sporiš (engl. vervein), vinova loza (engl. vine), orah (engl. walnut), rebratica (engl. water violet), bijeli kesten (engl. white chestnut), divlja zob (engl. wild oat), divlja ruža (engl. wild rose), vrba (engl. willow). Bachovi sljedbenici osnovali su Bachov centar. Prilikom dijagnostike, Bachov praktičar obavlja razgovor s korisnikom i određuje najviše sedam esencija. Sam odabir cvjetnih esencija usmjeren je na tip osobe, te emocionalno stanje korisnika. Cvjetne esencije stoga navodno ne djeluju na bolest, već na negativno emocionalno stanje korisnika koje može dovesti do pogoršanja bolesti ili za očuvanje dobrog duševnog stanja. Nakon što praktičar odredi koje su cvjetne esencije potrebne korisniku, uzima po dvije kapi od svake esencije i stavlja u osobnu bočicu, te bočicu do vrha napuni vodom ili alkoholom (engl.

9

brendy). Korisnik uzima 4 kapi iz bočice, 4 puta na dan. Kapi se mogu stavljati i u kavu, čaj ili vodu, te konzumirati na taj način. Svakom korisniku se individualno određuju potrebne esencije. Jedina univerzalna esencija koja se koristi jest Bachova kombinacija za krizne situacije. Riječ je o gotovoj kombinaciji od 5 cvjetnih esencija poznatoj još i kao Rescue Remedy. Sadrži: Star of Bethlehem (šok), rock rose (panika), cherry plum (strah od gubitka razuma i kontrole), impatiens ( nestrpljivost), clematis (fokus na sadašnjost). Također, postoji i Bachova krema za hitne situacije koja sadrži šest esencija. Osim već onih spomenutih koje se nalaze u kapima, u kremi pod nazivom Rescue cream nalazi se još i crap apple. Nema dokaza za primjenu ove metode KAM liječenja, stoga su ove tvrdnje neutemeljene.

Ionsko srebro je otopina destilirane vode koja sadrži određenu koncentraciju iona srebra. Koncentracija iona izražava se mjernom jedinicom ppm (engl. parts per million). Ionsko srebro ima antibakterijska svojstva, pa se stoga koristi kao antiseptik. Može se primijeniti oralno, lokalno na kožu i sluznicu, te inhaliranjem. Koristi se i u konvencionalnoj medicini u obliku raznih pripravaka za rane, te proizvodnji urinarnih katetera. Nema visoko kvalitetnih dokaza o korisnosti ionskog srebra u obliku otopine, te su ove tvrdnje znanstveno neutemeljene.

Energetska medicina polazi od same činjenice da svako tijelo ima svoju elektromagnetsku silu, odnosno posebnu vrstu energije. Prema vjerovanjima osoba koje se bave energetskom medicinom, ta navodna energija ima neometan tok u organizmu, dovodi do mentalnog, tjelesnog i duševnog zdravlja. Pa tako energetska medicina uključuje terapijske postupke u kojima se navodno uspostavlja energetska ravnoteža u organizmu i neometan protok energije. Dijagnostika se sastoji od analize i pregleda čovjekove energije i njezinog sastava. Do postavljanja dijagnoze dolazi se fizičkim pregledom, radioestezijskim pregledom, korištenjem raznih tehničkih pomagala ali i uvidom u nalaze konvencionalne medicine. Za sad nema visoko-kvalitetnih znanstvenih dokaza koji bi opravdali navedene tvrdnje, stoga su iste neutemeljene.

Prema HUPED-u (Hrvatsko udruženje za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu) četiri su osnovne skupine energetske medicine:

- grupa u kojoj se koristi prijenos energije s višeg na organizam s nižim energetskim potencijalom

10

- grupa koja nastoji uspostaviti prekinute ili blokirane energetske tokove

- grupa koja osposobljava čovjeka da sam obnavlja svoje energetske potencijale

- grupa koja koristi različita tehnička pomagala (15).

Jedan od oblika energetske medicine jest biorezonanca. Prilikom dijagnostike koristi se aparat koji otkriva frekvencije različitih supstanci u organizmu, navodno detektira štetne tvari, navodno ispravlja negativan utjecaj štetnih tvari, te organizmu navodno vraća energetsku ravnotežu. Tvrdnje nemaju znanstveno uporište, s obzirom da nema kvalitetnih znanstvenih dokaza o djelovanju biorezonance.

Autogeni trening je tehnika samopomoći. Razvio ga je neurokirurg i psihijatar dr. Johannes Heinrich Shultz početkom 20. st. Tehnika samopomoći, odnosno duboke opuštenosti, inspirirana je hipnozom. Treningom se korisniku pokušava vratiti unutarnji mir. Stoga je to tehnika dubokog opuštanja kojom se navodno postiže i tjelesno i duševno zdravlje. Autogeni trening sastoji se od šest vježbi. Osoba sama odabire položaj tijela za autogeni trening. Za trening se preporučuje da bude ležeći u mirnoj, polumračnoj prostoriji. Preporučuje se provoditi vježbe triput dnevno. Šest vježbi obuhvaća težinu udova, toplinu udova, srčani ritam, disanje, trbuh, čelo. Nakon vježbi slijedi opoziv, odnosno prijelaz iz stanja autogenog treninga u budno stanje. Pretraživanjem dostupnih istraživanja i sustavnih pregleda nisu nađeni znanstveni dokazi o utemeljenosti ovih tvrdnji.

Joga je duhovna indijska tradicija starija od 5000 godina. Danas je joga jedna od najčešće korištenih tehnika samopomoći. U jogi se koriste meditacija i duboko disanje. To je prirodna metoda za postizanje i održavanje tjelesnog, emocionalnog i mentalnog zdravlja. Za jogu se tvrdi da ima preventivnu i terapijsku ulogu, te povoljno utječe na sve sustave u tijelu. Za izvođenje je potrebno dovoljno prostora za vježbanje u sobi, lagana glazba i eventualno svijeće za postizanje opuštanja. Terapeuti joge tvrde da je neophodno „očistiti“ um, te se koncentrirati na disanje i izvesti vježbe polako. Unatoč brojnim provedenim istraživanjima o ovoj tehnici, nisu pronađeni visokokvalitetni dokazi koji bi potvrdili istinitost ovih tvrdnji, no u jednom od sustavnih pregleda koji je uključio ukupno 1080 ispitanika kroz 12 istraživanja pronađeno je štetno djelovanje u vidu intenzivnije boli u leđima (32).

Akupunktura je starokineska metoda u kojoj se koriste igle koje se zabadaju u točno određena mjesta na koži. Danas razlikujemo tradicionalnu

11

kinesku akupunkturu i zapadnu medicinsku akupunkturu. Razlikuju se u postavljanju dijagnoze, te objašnjenju djelovanja akupunkture. Dok se u zapadnoj medicinskoj akupunkturi dijagnoza postavlja isključivo konvencionalnim dijagnostičkim metodama, u tradicionalnoj kineskoj akupunkturi dijagnostika se vrši pregledom jezika, očiju i pipanjem pulsa. U tradicionalnoj kineskoj akupunkturi se vjeruje u životnu energiju Qi. Ona preko četrnaest meridijana i 360 točaka prolazi kroz organizam i pomaže u regulaciji Yina i Yanga, dviju suprotnih sila u organizmu koje moraju biti u ravnoteži. Stagnacijom životne energije, narušava se zdravlje. S druge strane zapadna medicinska akupunktura svoje djelovanje objašnjava ispuštanjem tvari koje smanjuju bol i djeluju na neuromodulaciju mozga. Nakon kliničkih ispitivanja akupunktura se primjenjuje u konvencionalnoj medicini. Svjetska zdravstvena organizacija priznala je akupunkturu 1979. godine prilikom čega su naveli indikacije kada je liječenje akupunkturom korisno (glavobolje, osteoartroze, fibromijalgije, sindrom teniskog lakta i druge), te kontraindikacije, kada ono nije korisno ili se ne smije upotrijebiti (hipertenzija, dijabetes, trudnoća, povišena tjelesna temperatura, psihoze i druga stanja) (33). Pretraživanjem sustavnih pregleda u jednom istraživanju nađeno je da akupunktura uha umanjuje karcinomsku bol u usporedbi s lažnom akupunkturom, ali su dokazi niske kvalitete zbog premalog uzorka (285 ispitanika u pet studija), te nisu opisane nuspojave (34). U drugom sustavnom pregledu koji obuhvaća devet istraživanja sa 395 ispitanika postoje dokazi niske do umjerene razine da u usporedbi s liječenjem i standardnom terapijom, akupunktura dovodi do poboljšanja kad je riječ o boli i ukočenosti kod osoba s fibromijalgijom (35). U sustavnom pregledu o akupunkturi u liječenju boli kod endometrioze od 24 istraživanja kriterije uključivanja u sustavni pregled zadovoljilo je samo jedno istraživanje na uzorku od 67 ispitanica, dokazi pokazuju da je akupunktura bila djelotvorna, no nisu izvijestili o pojavi nuspojava (36). Prva ambulanta za liječenje boli oformljena je u Karlovcu 1979. godine. Od tada do danas otvorene su 22 ambulante za liječenje boli u Hrvatskoj (37). U 19 ambulanti u bolnicama i klinikama primjenjuje se akupunktura, to su redom: KBC Split, Klinička bolnica Sv Duh u Ambulanti za bol, KBC „Sestre milosrdnice“, KBC „Zagreb“ u Fizikalnoj ambulanti Klinike za ortopediju, te KB „Dubrava“, zatim KBC Osijek na Zavodu za liječenje boli, Bolnica Sv. Katarina, OB Bjelovar, Županijska bolnica Čakovec, OB Karlovac, OB „Hrvatski ponos“ Knin, Opća županijska bolnica Našice, OB Pula, Opća županijska bolnica Požega, KBC Rijeka, OB „Dr. Ivo Pedišić“ Sisak, OB Vinkovci, Dječja bolnica Zagreb, te Klinika za traumatologiju Zagreb nude i

12

akupunkturu kao jedan od nefarmakoloških oblika liječenja boli u ginekologiji, anesteziologiji, neurologiji i fizikalnoj medicini. Akupunktura je metoda koju je HZZO odobrio za samo neke od dijagnoza, npr. migrena, te je moguće takvo liječenje ostvariti preko osiguranja. Odobrena metoda je trigger point dry needling (TDN) kod koje se koristi tanka, savitljiva igla koja se stavlja u bolan mišić koji zatim refleksno trzne što se manifestira kao bol. Ubodom igle zapravo dolazi do mikrotraume mišića zbog čega se aktivira imunološki sustav organizma koji zatim pokreće čitav niz reakcija za popravak tih mikrotrauma (mikrocirkulacija, otpuštanje transmitera) što naposlijetku dovodi do oporavka tretiranog dijela tijela. Za razliku od tradicionalne tj. KAM metode akupunkture kod koje se koriste meridijani, ovdje se igle stavljaju u bolne točke. Nesvjestica i krvarenje su nuspojave koje se mogu pojaviti kod ove metode akupunkture (38).

Bioenergoterapija, odnosno bioenergija ili biohealing navodno pomaže osobi u ponovnom uspostavljanju prirodne energetske ravnoteže, nakon što je energija bila blokirana. Tom tehnikom bioterapeut navodno ponovno uspostavlja ravnotežu energije u tijelu, te ju nadopunjuje. Bioenergija navodno služi za prevenciju bolesti, postizanje bolje cirkulacije i podizanje imuniteta. Terapija se provodi bez dodira. Bioenergičar energijom navodno djeluje na auru, nakon čega se potiču čakre, energetski centri. Dokazi iz kliničkih pokusa i sustavnih pregleda o bioenergoterapiji pokazuju da tvrdnje nisu znanstveno utemeljene jer nema visokokvalitetnih dokaza o učinkovitosti ove metode.

Bowenova terapija je manualni tretman koji polazi od ideje da je čovjekovo tijelo sklono samo-izlječenju, a sam tretman sastoji se od kotrljanja palca i kažiprsta po mekom tkivu tijela. Zagovornici te terapije tvrde da se koristi za liječenje bolesti mišićno-koštanog i živčanog sustava, a osoba nakon terapije navodno osjeti smirenost, te je opuštena, osjeća bolju pokretljivost itd. Nema dokaza iz kliničkih pokusa i sustavnih pregleda kliničkih pokusa da je ova metoda korisna.

Zbog izrazite nježnosti tvrdi se da se može primijeniti i kod novorođenčadi u liječenju kolika. Nema dokaza iz kliničkih pokusa i sustavnih pregleda koji bi potvrdili učinkovitost ove terapije.

Shiatsu masaža sastoji se od pritisaka palcima ili dlanovima, laktovima i stopalima na određena mjesta na tijelu, te na taj način navodno djeluje umirujuće. Potječe iz staro-kineske medicine, radi se na podu, korisnik je u odjeći, obavezno na tašte. Kao i akupunktura, tvrdi se da se temelji na tijeku

13

životne energije koja kada je narušena ravnoteža, dovodi do bolesti. Osobe koje zagovaraju shiatzu masažu tvrde da povoljno djeluje na mišićno-koštani sustav, probavni, smanjuje stres i bol. O ovoj vrsti masaže nema visoko-kvalitetnih dokaza iz kliničkih pokusa i sustavnih pregleda, stoga su tvrdnje o učinkovitosti znanstveno neutemeljene.

Kiropraktika je metoda koja se bavi funkcionalnim poremećajima neuro-mišićno-koštanog sustava, prije svega kralježnice i zglobova ekstremiteta. Daniel David Palmer 1895. godine je uveo posebnu tehniku tretiranja zglobova kralježnice. Dio je manualne medicine. U kiropraktici se smatra da su zdravlje i bolest neposredno vezani uz normalno funkcioniranje lokomotornog i perifernog živčanog sustava, te da će uz odgovarajuće namještanje tih sustava doći do ozdravljenja i samim time iscjeljenja organizma. U nekim državama svijeta kao što su npr. Kanada, Francuska, Velika Britanija, postoje studiji kiropraktike u trajanju od šest godina nakon čega slijedi specijalizacija, a u Hrvatskoj postoji kolegij „Manualne tehnike u fizikalnoj medicini“ na poslijediplomskom specijalističkom studiju Fizikalne medicine i rehabilitacije za specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 1996. godine. Kiropraktičari koriste ruke, kako u dijagnostici, tako i za liječenje. Sve se dakle obavlja palpacijom (dodirom ili pokretom). Koriste se svojim rukama, kojima se radi korekcija, kralježnica se vraća u prirodni položaj, te se na taj način sprječava daljnja degeneracija živaca. Koristi se zasebno, no kombinira se i s drugim oblicima fizikalne terapije konvencionalne medicine. Kiropraktičari tu terapiju preporučuju za liječenje svih oblika bolova kao što su glavobolje, bol u leđima, rukama, ramenima, nogama, trnjenje, gubitak osjeta i ukočenost, vrtoglavica. U liječenju se primjenjuju osnovni fizikalni modaliteti mobilizacija i manipulacija. Mobilizacija označava prisilno pasivno pokretanje mišića i zglobova. Bol se tako smanjuje uklanjanjem ograničenja u zglobovima i mišićima. Manipulacija označava „podešavanje“ kralježnice tj. pasivnu tehniku ručnog impulsa ili potiska na zglob što je popraćeno zvučnim fenomenom. Osteoporoza, simptomi oštećenja živaca, moždani udar, neke su od kontraindikacija za primjenu kiropraktike. Juni i sur. otkrili su kako će spinalna manipulativna terapija uz onu osnovnu skrb dovesti do smanjenja boli kod bolesnika s akutnom boli u leđima (39). S druge strane ova metoda može imati brojne štetne posljedice kao što su oštećenje kralježaka, te oštećenje živaca (40).

14

U Cochraneovoj knjižnici mogu se naći dokazi o učinkovitoj primjeni kiropraktike, ali i o ozbiljnim štetnim posljedicama kiropraktike kao što je moždani udar. U jednom od istraživanja koje je obuhvatilo 51 kliničku studiju doneseni su zaključci kako je manipulacija vratne kralježnice kod akutnih i subakutnih bolova imala bolji učinak u usporedbi s kombinacijama analgetika, miorelaksansa i nesteroidnih protuupalnih lijekova za ublažavanje bolova i poboljšanje funkcije. Kod kroničnih glavobolja, manipulacije u području vrata su imale bolji učinak u usporedbi s laganom masažom u smanjenju boli i poboljšanju funkcije. Utvrđeno je da su manipulacije u području vrata bolje u odnosu na transkutanu stimulaciju živaca (TENS) u ublažavanju boli. Opisani su rijetki ali štetni učinci primjenom manipulacije kao što su moždani udar, disk hernija ili teški ispadi živčane funkcije, dok u polovici uključenih studija nisu prikazali podatke o mogućim štetnim učincima (40).

Osteopatija je manualna metoda koju je utemeljio američki liječnik Andrew Taylor Still. Liječio je mišićno-koštane povrede i osnovao prvu osteopatsku medicinsku školu. Hrvatska udruga osteopata spominje da je postavio četiri principa osteopatije. To su redom funkcionalno jedinstvo (cijelo tijelo je povezano), arterija vlada (blokada i deblokada cirkulacije, poticanje cirkulacije u tkivima), struktura vlada funkcijom i obrnuto, autoregulacija (samoizlječenje) (41). Za učinkovitost ove metode ne postoje visoko-kvalitetni dokazi, stoga su ove tvrdnje znanstveno neutemeljene.

Atlasprofilax, atlastherapy i atlasrelax neke su od metoda namještanja atlasa, prvog vratnog kralješka, odnosno vraćanje atlasa u stabilan položaj, čime se u organizmu navodno pokreće proces samo-izlječenja. Iako praktičari koji se bave ovom metodom tvrde da je iščašenje atlasa prirođeno, dokaza za to nema. Tvrde da iščašenje uzrokuje niz poteškoća u vidu vrtoglavice, glavobolje, čak i povišeni krvni tlak o čemu također nema dokaza. S druge strane, manipulacijom tog dijela tijela mogu se izazvati ozbiljne nuspojave i komplikacije uzimajući u obzir anatomsku građu tog dijela tijela, kralješke i pripadajuće živce, te krvne žile i ligamente (42).

Kristaloterapija je metoda u kojoj se u svrhu iscjeljivanja i prevencije koriste kristali i drugi minerali. Kristali navodno pomažu u balansiranju energije u tijelu. Osim terapije kod terapeuta, kristali se mogu nositi i u nakitu. Nema dokaza o znanstvenoj utemeljenosti ovih tvrdnji.

15

Refleksoterapija smatra da svaki dio našeg tijela ima svoju točku na stopalu. Djelovanjem na te točke preko živčanih završetaka refleksoterapeut može stimulirati bilo koji organ. Pretraživanjem literature ne nalaze se dokazi o uspješnosti ove metode u liječenju, stoga su ove tvrdnje neutemeljene.

Vibroakustička terapija kao i terapija muzikom za koju terapeuti koji ju provode tvrde da pomaže za poboljšnje cirkulacije i limfne drenaže, uz pomoć aparata Vitafona koji emitira blage vibracije pomoću membrane u tijelo korisnika, dakle uz pomoć mikrovibracija Ove tvrdnje su znanstveno neutemeljene jer nema dokaza o korisnosti ove metode.

Duhovna medicina uključuje sve terapijske postupke kojima se vjerom potiču ozdravljujući procesi kod čovjeka, bez obzira kojoj vjeri čovjek pripada. U duhovnoj medicini dijagnostika se ne radi jer je nepotrebna. Duhovnu medicinu provode terapeuti koje se nazivaju karizmatici, navodno iscjeljuju vjerom, a terapija koju provode je univerzalna za sve korisnike. Pretraživanjem sustvatnih pregleda i istraživanja nema dokaza koje bi potvrdile ove tvrdnje, stoga je ova metoda liječenja znanstveno neutemeljena.

Molitva i meditacija sastavni su dio svake religije. U Cochraneovoj knjižnici objavljena su dva rada o upotrebi i utjecaju molitve u liječenju bolesnika. Autori Roberts, Ahmed i Davison (2009) pronašli su deset randomiziranih kontroliranih pokusa sa ukupno 7646 ispitanika, a intervencija u pokusu odnosila se na molitvu s nakanom. Jedan pokus imao je dvije skupine ispitanika, jednu u kojoj su ispitanici znali da se za njih moli i druga u kojoj nisu znali. Svi ispitanici dobivali su uobičajenu terapiju za liječenje. Ispitanici su bolovali od raznih bolesti (malignih, kroničnih i upalnih). Nije bilo razlike u rezultatima oporavka između te dvije grupe ispitanika, kao ni u istraživanjima koja su mjerila postoperativne ili druge komplikacije. No rezultati su pokazali da su neke specifične komplikacije značajno vjerojatnije u skupini za koju se nije molila molitva s nakanom. U grupi koja je znala za molitvu s nakanom bilo je manje postoperativnih komplikacija od one grupe ispitanika koji nisu znali za molitvu. Autori su zaključili da molitva s nakanom nije značajna, ali ni štetna za bolesnike (43).

Candy i autori (2012) napravili su pretraživanje kontroliranih randomiziranih pokusa koje su uključivale intervenciju s duhovnim ili vjerskim aspektom kao što su molitva i meditacija kod pacijenata koje se nalaze u terminalnoj fazi bolesti. U istraživanje je uključeno pet randomiziranih kontroliranih pokusa sa ukupno 1130 ispitanika, od kojih su u dva pokusa rađene evaluacije meditacije, a u ostala tri

16

evaluirao se rad palijativnog tima koji je uključivao liječnike, medicinske sestre i kapelane. Uspoređivani su ispitanici s intervencijama kao što su molitva i meditacija s ispitanicima bez tih intervencija. Nisu nađeni dokazi u prilog tome da su meditacija i molitva pomogli ispitanicima (44).

U okviru svog rada HUPED ima registar terapijsko-iscjeliteljskih usluga, njih oko 60 koje provodi oko 1000 registriranih iscjelitelja. Društvo je donijelo pravilnik kako bi se na tržištu mogli razlikovati iscjelitelji koji su prošli edukaciju za što imaju diplomu ili certifikat, kojom su stekli licencu, te su registrirani u Društvu, od onih koji to nisu. Uvjeti za dobivanje licence definirani su „Pravilnikom o stručnom usavršavanju terapeuta i iscjelitelja, te dobivanju stručnih priznanja“. Registriranom iscjelitelju HUPED izdaje Licencu za iscjeliteljsko-terapeutsku djelatnost. Društvo tvrdi da nadležna ministarstva (ne navode koja) priznaju licencu, stoga licencom iscjelitelj dokazuje da obavlja samo onu djelatnost za koju ima stručnu spremu, u suprotnom krši Kazneni zakon i može biti optužen za nadriliječništvo.

Nadriliječništvo je pojam koji se definira kao nedopuštena medicinska djelatnost osobâ koje nemaju odgovarajuću naobrazbu ni stručnu spremu, bez obzira obavljaju li one tu djelatnost kao zanat ili prigodice, primaju li za to ili ne primaju novčanu naknadu ili koju drugu nagradu (45). Članak 184. Kaznenog zakona predviđa kazne za osobe koje se bave nadriliječništvom, ovisno o težini kazne, od šest mjeseci do petnaest godina. Člankom su obuhvaćene osobe koje se bave liječenjem, a nemaju propisanu stručnu spremu, te ako naruše zdravlje, pogoršaju stanje ili izazovu smrt neke osobe (46). Pretraživanjem literature nisu nađeni statistički podaci koliko je do sada u Hrvatskoj nadriliječnika prijavljeno i propisno sankcionirano. HUPED brine o zaštiti potrošača proizvoda i usluga, pa se tako na njihovoj web stranici može pronaći popis usluga i proizvoda koji pokušavaju prevariti svoje korisnike. Za sve vrste prevara pozivaju korisnike da se obrate nadležnim institucijama, Ministarstvu zdravlja, državnom odvjetništvu i ostalim institucijama, ovisno o vrsti prevare. Predložili su prijedlog zakona kojim bi se definiralo posebno sve metode koje su izvan konvencionalne medicine i službene zdravstvene zaštite. Predloženim zakonom regulirala bi se komplementarna i alternativna medicina u Hrvatskoj, te se njome ne bi mogao baviti bilo tko. U suradnji s tim istim državnim institucijama do sada su organizirali jedanaest međunarodnih kongresa o suradnji klasične i nekonvencionalne medicine. Također provode stručno usavršavanje terapeuta

17

kroz Akademiju za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu, za svako od područja zasebno su razrađeni moduli, a za što polaznici po završetku dobivaju stručna priznanja koja su također regulirana već spomenutim Pravilnikom. Na službenim stranicama HUPED-a nema znanstvenih istraživanja ni sustavnih pregleda s visoko-kvalitetnim dokazima koji bi potvrdili djelotvornost KAM metoda liječenja. Pitanje djelotvornosti i sigurnosti ne može se riješiti zakonom, nego znanstvenim dokazima.

U Hrvatskoj postoji program usavršavanja za zvanje fitoaromateterapeuta, aromamasera, aromaterapeuta, Ayurvedskog masera, fitoterapeuta, masera, proizvođača ljekovitog i aromatskog bilja verificiran od strane Ministarstva znanosti i sporta. Po završetku programa stječu se zvanja koje se upisuju u radnu knjižicu. S obzirom da je akupunktura priznata od konvencionalne medicine pri Hrvatskom liječničkom zboru registrirano je Hrvatsko društvo za akupunkturu. Redovni članovi društva su liječnici, a pridruženi članovi mogu biti visokoobrazovani znanstvenici koji djeluju na području medicine i zdravstvene djelatnosti (47).

1.6 Nuspojave KAM metoda liječenja

Iako većina portala i reklama koji govore o KAM metodama liječenja pri tome uvijek naglašavaju kako su sve metode koje opisuju bez nuspojava, to nije točno jer o njihovoj isključivoj sigurnosti nema znanstvenih dokaza temeljenih na kliničkim istraživanjima, pa su takve tvrdnje neutemeljene. Myers (2004) kaže da postoji opće uvjerenje da su KAM proizvodi i usluge „prirodni“, pa se zbog toga potpuno krivo zaključuje da su neškodljivi (48). Nema objašnjenja ni definicije što je to „prirodni“ lijek ili usluga. Općenito, pregledom raznih reklama, portala i web stranica, uočava se tendencija korištenja termina „prirodno“ kada se govori o nečemu što nije dokazano randomiziranim kontroliranim pokusom kao djelotvorno, odnosno ne postoje visoko kvalitetni dokazi za sigurnu upotrebu. Biljni i životinjski preparati ovisno o načinu primjene mogu dovesti do alergijskih reakcija, pa čak i do po život opasnih situacija. Bromley i sur. (2005) prikazuju slučaj pacijentice u dobi od 68 godina oboljele od karcinoma koja je nakon uzimanja amigdalina i C vitamina (za koje se vjeruje da liječe karcinom) primljena u hitnu službu, te intubirana i mehanički ventilirana. Vitamin C je u ovom slučaju povećao razgradnju amigdalina u cijanid, te smanjio nakupljanje cisteina u tijelu koji pomaže u eliminaciji cijanida iz tijela (49). Metode koje uključuju manipulaciju

18

mišićima, kostima, kralježnicom mogu dovesti do trauma i oštećenja (40). Opsežnim sustavnim pregledom baza podataka uočeno je da istraživanja koja se provode o KAM metodama liječenja uglavnom ne bilježe nuspojave i ne izvještavaju o nuspojavama, pa je to veliki nedostatak tih istraživanja. Osim samih nuspojava KAM metoda, one mogu doći u interakciju s konvencionalnim metodama liječenja, te u kombinaciji s njima uzrokovati nuspojave i komplikacije. Jedan od problema korištenja KAM metoda liječenja jest prestanak korištenja konvencionalnog oblika liječenja. U istraživanju koje je provela Vuletić (2018) među roditeljima djece oboljele od dijabetesa melitusa i malignih bolesti nitko od roditelja nije prekinuo konvencionalne metode liječenja (50). Svakako treba spomenuti i financijski trošak jer zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj ne pokriva troškove KAM metoda liječenja, pa sve pacijenti sami plaćaju. U istraživanju koje je provela Vuletić (2018) obitelji su koristile oko 500 kn mjesečno na KAM metode liječenja, a bilo je i onih koji su trošili do 2000kn (50). Nacionalni centar za komplementarno i integrativno zdravlje (Engl. NCCAM) izvještava kako se u Sjedinjenim američkim državama troši oko 30.2 milijarde dolara na liječenje KAM metodama, od čega 28.3 miliona za odrasle i 1.9 miliona za djecu (51). Svi medicinski proizvodi koji se u Hrvatskoj stavljaju na tržište moraju biti registrirani i imati odobrenje HALMED-a, Agencije za lijekove i medicinske proizvode (52).

1.7 KAM u svijetu

S obzirom da se komplementarna i alternativna medicina koristi u cijelom svijetu neke su države donijele zakone kojima se regulira ovo područje. Među njima su Austrija, Belgija, Latvija, Njemačka, Velika Britanija, Nizozemska, Mađarska, Švedska, Španjolska, Norveška. Kina i Japan imaju izrazito razvijenu upotrebu tradicionalne medicine, sa zdravstvenim ustanovama koje pružaju usluge tradicionalne medicine (9). U Europskoj uniji donesene su direktive o priznavanju diploma, koje između ostalog reguliraju i stručne kvalifikacije vezane uz KAM. To su Direktive 89/48/EEZ i 92/51/EEZ (FN-1) (53,54). Ako liječenje komplementarnom metodom provodi osoba koja je stekla licencu za takav oblik liječenja, u nekim državama zdravstveno osiguranje pokriva troškove liječenja. Primjer je Švicarska (10). U Europskoj uniji postoji 145 000 liječnika koji su osim za konvencionalnu medicinu, obrazovani iz nekog KAM područja, a uz liječnike tu je još i 160 000 nemedicinskih praktičara KAM metoda (55).

19

Svjetska zdravstvena organizacija - SZO donijela je strategiju „Traditional Medicine Strategy 2014-2023“ u kojoj navode dva ključna cilja koja podrazumijevaju podržavanje država članica u iskorištavanju potencijalnog doprinosa zdravlju ljudi kojeg bi se prihvaćanje tradicionalne i komplementarne medicine moglo ostvariti, te kroz reguliranje proizvoda i praktičara KAM metoda promicati sigurnu i učinkovitu upotrebu KAM liječenja (10). Ti ciljevi ostvarili bi se kroz zakonsku regulaciju i integraciju KAM usluga i skrbi u nacionalni zdravstveni sustav. Dr. Chan kaže da je u mnogim dijelovima svijeta tradicionalna medicina ujedno i jedini oblik skrbi koji je jedini dostupan mnogim ljudima (10). Royal London Hospital for Integrated Medicine nudi 28 različitih pristupa u liječenju KAM metodama, a također provode i obrazovanje zdravstvenih djelatnika u KAM području (56). U Sjedinjenim Američkim državama - SAD-u Academic Consortium for Integrative Medicine and Health objedinjuje 57 uvaženih akademskih medicinskih centara što čini 20% svih američkih akademskih medicinskih centara, među kojima su Harvard Medical School, Yale University, Stanford University, Mayo Clinic, Johans Hopkins University (55).

1.8 KAM u obrazovanju medicinskih sestara u Hrvatskoj i svijetu

Obrazovanje medicinskih sestara u Hrvatskoj razlikuje se od onog u zemljama u EU, pa onda i onih u svijetu. Hrvatska je jedina članica u EU koja ima petogodišnje srednjoškolsko obrazovanje medicinskih sestara i to po novom kurikulumu koji se primjenjuje od 2011. godine. Ostale članice EU ne prepoznaju takav oblik obrazovanja jer je temeljno sestrinsko obrazovanje u njihovim državama prvostupništvo. Ni obrazovanje u SAD-u ne nudi srednjoškolsko obrazovanje medicinskih sestara.

U „Strukovnom kurikulumu za stjecanje kvalifikacije „medicinska sestra opće njege/medicinski tehničar opće njege“ razrađeni su opći i strukovni moduli. Kroz pet strukovnih modula impregnirano je ukupno 27 nastavnih predmeta. To su redom:

1. Modul „Temeljne društvene znanosti u sestrinstvu“ i pripadajući mu nastavni predmeti: Etika u sestrinstvu, Načela poučavanja, Psihologija i Sociologija.

2. Modul „Temeljne medicinske znanosti“ i nastavni predmeti: Anatomija i fiziologija, Bakteriologija, virologija i parazitologija, Biokemija, Biofizika, Patologija, Radiologija, Farmakologija, Dijetetika

20

3. Modul „Sestrinstvo u zajednici“ koji se ostvaruje kroz nastavne predmete: Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo i pravni aspekti skrbi, Načela administracije, Metodika zdravstvenog odgoja

4. Modul „Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita“ i nastavni predmeti: 0pća načela zdravlja i njege, Higijena-preventivna medicina

5. Modul „Sestrinska skrb“ koji ujedno obuhvaća i najveći broj strukovnih nastavnih predmeta, a to su: Zdravstvena njega – opća, Zdravstvena njega – specijalna, Zdravstvena njega kirurškog bolesnika – opća, Zdravstvena njega kirurškog bolesnika – specijalna, Zdravstvena njega zdravog djeteta i adolescenata, Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta, Zdravstvena njega majke, Zdravstvena njega - zaštita mentalnog zdravlja, Zdravstvena njega psihijatrijskih bolesnika, Zdravstvena njega starijih osoba, Zdravstvena njega u kući (57).

Svaki od nabrojanih modula i nastavnih predmeta sastoji se od kombinacije teorijske i praktične nastave koja se ostvaruje kroz 4600 sati u korist od 2/3 sati praktičnog dijela nastave. U samom kurikulumu nigdje se ne spominje ni jedan oblik KAM, niti je takva vrsta informacija predviđena nastavnim planom i programom kroz navedene nastavne predmete. Od formalnog obrazovanja KAM trenutno u Hrvatskoj postoji jedino kolegij Muzikoterapije na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu.

U SAD-u je 1995. godine napravljeno istraživanje u kojoj mjeri se KAM podučava na studiju sestrinstva. Dobiveni rezultati otkrili su da je KAM 1995. podučavana u 34% američkih studija sestrinstva. Broj sestrinskih studija koje nude tečajeve o temama vezanim za KAM povećao se s 45 od ukupno 125 studija u 1996.-1997. akademskoj godini, na 75 studija u 1998., te 98 studija sestrinstva u akademskoj godini 2002–2003. (58). Nacionalni centar za komplementarnu i alternativnu medicinu u SAD-u je između 2000. i 2002. financirao petnaest obrazovnih ustanova kako bi razvili kurikulum za obrazovanje medicinskih sestara iz područja KAM- a (59).

Park (2002) navodi četiri argumenta zašto bi se KAM uz konvencionalnu medicinu trebala integrirati u kurikulum obrazovanja zdravstvenih struka:

1. Sestrinski studiji definiraju smisao zdravstvene njege kroz šire pojmove koji su konceptualno slični onima obuhvaćenim pokretom integrativne medicine.

21

2. Donošenje odluka zahtijeva vještinu rješavanja nesigurnosti, a iste su vještine potrebne kod svih oblika liječenja i terapije bilo da je riječ o konvencionalnoj medicina ili KAM.

3. Postoji sve veći društveni interes za raznolikost, a podučavanje o KAM-u povećava kompetencije vezane uz kulturološke raznolikosti.

4. Kako granice medicinskih znanosti rastu obuhvaćeno je i više znanja, istraživanje liječenja koje je trenutno komplementarno i alternativno, pomoći će usmjeriti produktivne biomedicinske, psihološke i sociomedicinske programe istraživanja (60).

Wetzel i suradnici (1998) naveli su niz prijedloga kako bi se KAM trebala podučavati u zdravstvenim školama. Oni navode da bi odučavanje trebalo uključiti:

1. Usmjeriti učenika na kritičko razmišljanje i kritičko čitanje literature;

2. Identificirati sadržaj te ishode učenja ponoviti jasno i koncizno

3. Uključiti iskustvenu komponentu;

4. Promicati spremnost za profesionalnu komunikaciju sa stručnjacima za KAM

5. Naučiti učenike da razgovaraju s pacijentima o KAM (61).

Autori zagovaraju uvođenje iskustvene komponente, tj. potvrde o djelotvornosti KAM metoda na temelju iskustva, no uspješno liječenje neke metode ne može se temeljiti na iskustvu, već isključivo na medicini utemeljenoj na dokazima gdje su dokazi dobiveni kontroliranim kliničkim istraživanjima.

S obzirom na različite razine obrazovanja u SAD-u kada je riječ o medicinskim sestrama (nema obrazovanja medicinskih sestara sa srednjom stručnom spremom, odnosno učenici koji završe obrazovanje srednje stručne spreme zdravstvene škole stječu neki drugi naziv, a ne naziv medicinska sestra), napravljeno je i predloženo nekoliko kurikuluma kojima bi se KAM integrirala u obrazovanje, bilo da je na razini preddiplomskog ili diplomskog studija. Medicinske sestre koje završe studij trebale bi steći vještinu kojom bi potaknule pacijente da otvoreno govore o svojoj upotrebi KAM-a, kako bi procijenile sigurnost i učinkovitost odabranih KAM metoda, te savjetovale pacijente iz perspektive medicine utemeljene na dokazima (58).

22

U SAD- u se razlikuje danas više stupnjeva obrazovanja medicinskih sestara, od Associates Degree in Nursing - ADN do doktorata znanosti unutar kojih se nalazi 8 specijalizacija i 7 subspecijalizacija. Jedan oblik Register nurse - RN (registrirana medicinska sestra koja je upisana u komoru, a po razini obrazovanja to je prvostupnica sestrinstva) jest i Holistic Nurse.

Holistic Nursing odnosi se na vrstu sestrinske prakse koja je usredotočena na zbrinjavanje pacijenta u cjelini, a ne samo na zdravstvenu njegu po simptomima trenutne bolesti. Holistička medicinska sestra, također nazvana komplementarna medicinska sestra, ima certifikat i RN razinu obrazovanja, te kod pristupa bolesniku uz uobičajenu zdravstvenu njegu uzima u obzir i stanje uma i tijela-duha-emocija. Holističke medicinske sestre često u zdravstvenoj njezi koriste alternativne oblike medicine uz tradicionalnu zapadnu medicinu. To može uključivati prehrambene savjete, akupunkturu, terapeutsku masažu i meditaciju. Holističke medicinske sestre koriste kombinaciju istočne i zapadne medicine u zbrinjavanju bolesnika. Neke od tehnika i terapija koje koriste holističke medicinske sestre su akupunktura, pomoć pacijentima u raznim tehnikama upravljanja stresom, aromaterapija, masaža, hipnoza, hidroterapija i balneoterapija, kineska i istočnjačka medicina itd. (62).

Holističke sestre imaju svoju udrugu American Holistic Nurses association koja izdaje časopis Journal of Holistic Nursing (JHN) u kojem se između ostalog objavljuju i istraživanja koja provode medicinske sestre ovog smjera, a uključuju primjenu KAM metoda zajedno sa uobičajenom, tradicionalnom zdravstvenom njegom vezanom uz konvencionalnu medicinu.

Nacionalni centar za komplementarno i integrativno zdravlje (Engl. NCCAM) vladina je agencija SAD-a koja između svih ostalih ima projekt nazvan „R25 mechanism“ kroz koje financira programe obrazovnog sustava vezane uz KAM. Agencija se bavi istraživanjem komplementarne i alternativne medicine i jedna je od 27 institucija i centara koje zajedno čine National institutes of health. Riječ je između ostalog o financiranju istraživanja o KAM i probnog edukativnog KAM programa. Među 15 što zdravstvenih što obrazovnih ustanova koje su dobila sredstva bili su i Medicinski centar Sveučilišta Rush i The University of Washington School of Nursing, koji su u preddiplomske i diplomske kurikulume sestrinstva uvrstili taj KAM program obrazovanja, te uveli KAM ljetne tečajeve i KAM seminare. Projekt R25 više nije aktivan od 2018.godine, zbog čega nije

23

moguća prijava u program, odnosno tražiti financijska sredstva od Agencije u spomenute svrhe, jer evaluacijom nisu izvijestili o korisnosti programa (63).

U Irskoj, državi u kojoj je obrazovanje medicinskih sestara dobro razvijeno i organizirano, KAM je integriran u dio obrazovanja. University College Cork kao dio kontinuiranog profesionalnog razvoja nudi modul „Complementary Therapies in Healthcare“. Provodi ga multidisciplinarni tim stručnjaka. Uključuje predavanja, grupnu diskusiju, grupni rad, igru uloga i praktične radionice. Teme koje su uključene u ovaj modul su redom: Načela i koncepti koji podupiru komplementarne terapije, snaga terapeutskog odnosa, aromaterapija i masaža, refleksologija uključujući tradicionalnu kinesku medicinu. medicinski herbalizam - sva bilja koja uključuju prehranu, kraniosakralna terapija, tradicionalna medicina – šamanizam, akupunktura, muzikoterapija, joga, homeopatija i ručna limfna drenaža (Vodder Type). Cilj modula je osposobiti studente da razviju kritičko razumijevanje komplementarnih terapija. Nakon uspješnog završetka ovog modula očekuje se da će studenti moći: ispitati etička, profesionalna i interventna pitanja vezana uz korištenje komplementarnih terapija u praksi zdravstvene skrbi; istražiti relevantna istraživanja o indikacijama, primjeni, učincima i kontraindikacijama za komplementarne terapije u zdravstvu; raspravljati o zdravstvenim implikacijama komplementarnih terapija, te razgovarati o prednostima i ograničenjima komplementarnih terapija i njihovoj upotrebi u konvencionalnim sustavima zdravstvene zaštite danas (64).

24

2. CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Cilj ovog rada bio je istražiti koliko učenici petih razreda srednje medicinske škole poznaju komplementarnu i alternativnu medicinu, te koji su izvori tog znanja.

Specifični ciljevi su ispitati smatraju li učenici važnim da pacijenti obavijeste medicinsko osoblje o korištenju KAM-a, smatraju li da KAM može pomoći ili odmoći u liječenju bolesnika, smatraju li da treba implementirati KAM metode liječenja u strukovni kurikulum kroz strukovne predmete, saznati koriste li učenici ili njihove obitelji KAM, te jesu li u školi od nastavnika kroz strukovne predmete čuli o KAM-u, odnosno na klinici od medicinskog osoblja i pacijenata.

25

3. MATERIJAL I METODE

Provedeno je presječno istraživanje u Školi za medicinske sestre Vinogradska u Zagrebu. Ispitivanje je provedeno među učenicima završnih, petih razreda, za vrijeme Sata razredne zajednice. Istraživanje je provedeno temeljem odobrenja ravnateljice Škole za medicinske sestre Vinogradska.

3.1 Ispitanici

Skupinu ispitanika činili su učenici petih razreda medicinske škole, u dobi od 19-20 godina, koji su odslušali sve strukovne predmete u školi, te nakon položene strukovne mature ulaze u proces rada. Učenici su ispunjavali anonimni, strukturirani upitnik (Prilog 1) .

3.2 Prikupljanje podataka

Korišteni anketni upitnik sastavljen je posebno za ovo istraživanje. Anketni upitnik je sastavljen nakon pregleda literature. Prije istraživanja, upitnik je provjeren od strane jednog liječnika - mentora, dvije strukovne nastavnice srednje medicinske škole, te dvije učenice u svrhu provjere razumljivosti upitnika i potrebe za ispravcima.

Upitnik se sastoji od 19 pitanja. U prva četiri pitanja obuhvaćeni su sociodemografski podaci (spol, stručna sprema oca i majke, te sociodemografsko porijeklo), sljedeća dva pitanja odnose se na podatke o osobnom korištenju KAM – a u obitelji. Daljnjih devet pitanja vezano je uz informacije o KAM-u dobivena u školi, obitelji i na vježbama učenika na klinici, te posljednja četiri pitanja odnose se na osobne stavove učenika vezanih uz KAM liječenje.

Upitnik sadrži i 18 pitanja zatvorenog tipa te jedno pitanje otvorenog tipa. Pitanje otvorenog tipa odnosi se na nabrajanje oblika KAM-a kojeg su do sad učenici ili njihova obitelj koristili, dok se ostala pitanja zatvorenog tipa odnose na

26

izvore informacija o KAM liječenju, na oblike KAM liječenja za koje su do sad učenici čuli ili naučili nešto o njima, te o osobnim stavovima o procjeni vlastitog znanja o KAM metodama, važnosti informiranja zdravstvenog osoblja da pacijent koristi neku od KAM metoda liječenja, te stav o implementaciji KAM metoda liječenja u strukovni kurikulum srednjih medicinskih škola. Sociodemografski podaci koji su bili traženi su podaci o spolu, zatim podaci o obrazovanju roditelja, te o mjestu stanovanja. S obzirom da je riječ o učenicima petih razreda, nisu traženi podaci o dobi ispitanika, jer su svi u dobi od devetnaest i dvadeset godina.

Svi ispitanici potpisali su informirani pristanak na istraživanje koji je u potpunosti usklađen sa Općom uredbom o zaštiti podataka (engl. GDPR, General Data Protection Regulation). Sudjelovanje ispitanika pri ispunjavanju upitnika bilo je anonimno i dobrovoljno. Ispitanici su najprije usmeno upoznati sa sadržajem upitnika, te im je dodatno objašnjen pojam KAM i dan primjer nekih metoda KAM liječenja, a zatim su i pisanim putem bili obaviješteni o temi i svrsi ispitivanja, o autoru i mentoru diplomskog rada, te studiju na kojem se provodi, o korisnosti ispitivanja (rizika u ovom ispitivanju nije bilo), te su dobili informaciju o kontaktu na koji se mogu obratiti u slučaju pitanja. Prikupljanje podataka provedeno je u razdoblju od 30 dana, od 7.1. – 4.2.2019. godine.

3.3 Statističke metode u analizi podataka

Pri obradi podataka korištene su metode deskriptivne statistike. Za kategoričke varijable korišten je x2 test za razlike među skupinama, pri čemu je određena razina značajnosti p < 0,05. Za ispitivanje sociodemografskih karakteristika korištena je frekvencija. Prikupljeni podaci su obrađeni pomoću kvalitativne analize, uneseni su u obliku tablice u sustav Microsoft Excel (Microsoft, Redmond, Washington), a zatim su obrađivani u programu za statističku obradu podataka IBM SPSS (Statistical Package for the Social Sciences) Statistics ( IBM, Armonk, New York) (65). Dobiveni rezultati prikazani su kroz prigodne tablice.

27

4. REZULTATI

4.1 Sociodemografske osobitosti ispitanika

Kroz ispitivanje ukupno je obuhvaćeno 100 ispitanika, učenika petih razreda srednje medicinske škole. Nakon pristanka, ispitivanju je pristupilo 97 ispitanika (stopa ukupnog odgovora je 97%).

Tablica 1. Spol

Spol N %Muški 33 33,7%Ženski 65 66,3%

Iz tablice 1 vidljiva frekvencija ispitanika u istraživanju po spolu.

Tablica 2. Obrazovanje roditelja

Obrazovanje roditelja N %OtacZavršena osnovna škola 12 12,2%Završena srednja škola 71 72,4%Završen studij 10 10,2%Završen magisterij, doktorat 5 5,1%MajkaZavršena osnovna škola 12 12,2%Završena srednja škola 71 72,4%Završen studij 11 11,2%Završen magisterij, doktorat 4 4,1%

Podaci prikazani u tablici 2 pokazuju razine obrazovanja roditelja: Posebno su istaknuti očevi, posebno majke.

28

Tablica 3. Mjesto stanovanja

Mjesto stanovanja N %Selo 44 44,9%Grad 54 55,1%

Podaci u tablici 3 pokazuju podjelu ispitanika s obzirom na mjesto stanovanja.

4.2 Primjena KAM metoda liječenja u obitelji

Na pitanje o tome koriste li oni ili neki član njihove obitelji neki oblik KAM ispitanici su odgovorili kako neki oblik KAM-a koristi 64,3% (N=63) ispitanika (učenika) ili član njihovih obitelji, dok 35,7% (N=35) ispitanika (učenika) navodi da KAM ne koriste oni niti netko od članova njihove obitelji.

4.3 Podaci o osobnom korištenju KAM metoda liječenja

Svi ispitanici koji su na pitanje o tome koriste li oni ili članovi obitelji neki oblik KAM-a odgovorili pozitivno zamoljeni su da napišu koji su oblik KAM-a koristili oni osobno ili članovi njihove obitelji.

Tablica 4. Metode KAM liječenja koje su koristili ispitanici

Oblici KAM-a N %KiropraktikaSrebrena vodaHomeopatijaJoga

1 1 2

3

1,7%1,7%3,4%5,2%

Akupunktura 3 5,2%MeditacijaBioenergijaMedPrehrana i dodaci (vitamini)KonopljaKrumpir ( sirovi krumpir kao oblog za skidanje povišene t.temp.)MasažaRakija ( oblozi za skidanje povišene t.temp., kod oteklina i upala)Ljekovito biljeRazni čajevi

344578

1422

2526

5,2%6,9%6,9%8,6%

12,1%13.8%

24.1%37,9%

43,1%44,8%

Ostalo 6 10,3%

29

Podaci u tablici 4 pokazuju oblike KAM liječenja koje su koristili učenici. Od ukupno 63 učenika koliko ih je potvrdno odgovorilo da su oni ili članovi njihovih obitelji koristili neku od KAM metoda liječenja njih pet nije odgovorilo na ovo pitanje tako da je obrada napravljena na uzorku od 58 učenika. Učenici su mogli nabrojati više, odnosno sve metode KAM-a koje koriste.

Među učenicima koji koriste KAM, najveći je broj onih koji koriste razne čajeve (44,8%), ljekovito bilje (43,1%) i rakiju u obliku obloga za skidanje povišene tjelesne temperature, kod oteklina i upala (37,9%). Uz ljekovito bilje koje koristi 43.1% učenika, njih 13,8% navodi i korištenje krumpira za skidanje povišene tjelesne temperature. Najmanji broj učenika koristi kiropraktiku (1,7%), srebrenu vodu (1,7%) i homeopatiju (3,4%).

Pod Ostalo su uvršteni oblozi od vode kod snižavanja tjelesne temperature, oblozi od svinjske masti za kašalj, glina za čišćenje organizma i upotreba margarina kod ugriza i oteklina. Te metode upotrebljava 10,3% učenika.

4.4 Izvori informacija, osobni stavovi i uvjerenja učenika o KAM metodama

Ispitanicima je zatim bilo postavljeno pitanje o izvoru informacija o primjeni KAM liječenja. Na ovo pitanje bilo je moguće odabrati više odgovora.

Tablica 5. Izvori informacija o KAM

Izvori informacija o KAM N %Pacijenti na vježbamaLiječnik specijaliziran za KAMLjekarnikZdravstveno osoblje u bolniciNastavnici u školiPrijatelji

239

101823

2,0%3,1%9,2%

10,2%18,4%23,5%

Internet/mediji 42 42,9%Roditelji/obitelj 52 53,1%

Podaci u tablici 5 pokazuju da je najveći broj učenika informacije o KAM dobilo od roditelja/obitelji (53,1%) i putem interneta/medija (42,9%). Njih 23,5% je informacije o KAM dobilo od prijatelja, a 18,4% od nastavnika u školi. Najmanji broj učenika je informacije o KAM dobilo od liječnika specijaliziranog za KAM

30

(3,1%), a neki su informacije o KAM metodama liječenja dobili od pacijenata tijekom praktične nastave (2,0%).

Ispitanici su zatim zamoljeni da odgovore na pitanja jesu li se tijekom svog petogodišnjeg školovanja susreli s izrazom KAM , te jesu li im strukovni nastavnici kroz nastavne predmete uz konvencionalnu medicinu spominjali i KAM. Sljedeće pitanje odnosilo se na naziv „narodna medicina“, te jesu li se učenici s tim pojmom susreli tijekom svog petogodišnjeg školovanja, jesu li im pacijenti tijekom boravka na klinikama za vrijeme vježbi spominjali da koriste KAM, oni osobno ili članovi njihovih obitelji, te je li im osoblje klinika spominjalo KAM metode.

Tablica 6. Izvori od kojih su učenici čuli za izraz KAM

Izraz KAM N %Jeste li se kroz svoje petogodišnje školovanje susreli s izrazom KAM?

DA 5345

54,1%45,9%NE

Jesu li vam strukovni nastavnici kroz nastavne predmete uz konvencionalnu medicinu spominjali i KAM?

DA 61 62,2%NE 37 37,8%

Jeste li se kroz svoje petogodišnje školovanje u medicinskoj školi susreli s izrazima "narodna medicina" ?

DA 88 89,8%NE 10 10,2%

Jesu li vam tijekom vježbi na klinici pacijenti spominjali neki oblik KAM kojeg koriste oni, članovi njihovih obitelji ili netko njima poznat?

DA 77 78,6%NE 21 21,4%

Je li Vam tijekom vježbi netko od osoblja ustanove spominjao neki oblik KAM-a?

DA 47 48%NE 51 52%

Podaci u tablici 6 pokazuju kako je nešto više od polovice učenika, njih 54,1% navelo da se kroz svoje školovanje susrelo s izrazom KAM-a. Nešto više učenika, njih 62,2% navodi da su strukovni nastavnici kroz strukovne predmete uz konvencionalnu medicinu spominjali i KAM. Najveći broj učenika, njih 89,8% je navelo da su se kroz školovanje u medicinskoj školi susreli s izrazom „narodna medicina“, dok je 78,6% učenika navelo da su im pacijenti tijekom vježbi na klinici spominjali neki oblik KAM kojeg koriste oni, članovi njihovih obitelji ili netko njima poznat. Najmanji broj učenika, njih 48% je navelo da im je tijekom vježbi netko od osoblja ustanove spominjao neki oblik KAM-a.

Nakon podataka o tome od koga su čuli za izraz KAM, učenici su zamoljeni da odgovore na kojem su se odjelu tijekom svog boravka na klinici u sklopu vježbi susretali s izrazom KAM ili narodna medicina, odnosno prepoznali da netko od bolesnika koristi neki oblik KAM-a. Na ovo pitanje moguće je bilo više odgovora.

31

Tablica 7. Odjeli na kojima su učenici čuli za KAM ili prepoznali neki oblik KAM -a

Odjeli na kojem pacijenti koriste KAM N %

GinekologijaPsihijatrijaNeurologijaPedijatrijaKirurgija

911122327

10,7%13,1%14,3%27,4%32,1%

Interna klinika 57 67,9%

Rezultati u tablici 7 pokazuju da je među učenicima koji su čuli ili prepoznali da netko od pacijenata koristi neki oblik KAM (N=84) najveći broj onih koji su to čuli na Internoj klinici (67,9%). Njih 32,1% je na Kirurgiji čulo ili prepoznalo da netko od pacijenata koristi KAM, dok je 27,4% učenika to čulo ili prepoznalo na Pedijatriji. Najmanji broj učenika, njih 10,7% je na Ginekologiji čulo ili prepoznalo da netko od pacijenata koristi KAM.

Zatim su učenici pitani kroz koji su strukovni nastavni predmet dobili informacije o KAM. I na ovom je pitanju bilo moguće odabrati više odgovora.

Tablica 8. Strukovni nastavni predmeti kroz koje su učenici dobili informacije o KAM

Strukovni predmet N %Zdravstvena njega kirurškog bolesnikaZdravstvena njega zdravog djeteta i adolescentaZdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescentaZdravstvena njega specijalnaDijetetikaZdravstvena njega općaHigijena i preventivna medicina

8121224364353

8,4%12,6%12,6%25,3%37,9%45,3%55,8%

32

Najveći dio učenika (55,8%) je kroz predmet Higijena i preventivna medicina dobilo informacije o KAM. Njih 45,3% je dobilo informacije o KAM kroz predmet Zdravstvena njega opća, 25,3% kroz predmet Zdravstvena njega specijalna, a 37,9% učenika je informacije o KAM dobilo kroz predmet Dijetetika. Najmanji udio učenika je informacije o KAM dobilo kroz predmete Zdravstvena njega zdravog djeteta i adolescenta (12,6%), Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta (12,6%) i Zdravstvena njega kirurškog bolesnika (8,4%).

Na pitanje za koje su metode do sad učenici čuli, također je bilo moguće odabrati više odgovora ili nadopisati svoj odgovor.

Tablica 9. Metode KAM-a za koje su učenici do sad čuli

Oblici KAM-a N %Ayurveda medicinaHomeopatija

628

6,3%29,2%

BioenergijaAkupunktura

51 60

53,1%62,5%

Meditacija 66 68,8%Joga 66 68,8%Kiropraktika 67 69,8%Ulje konoplje 72 75,0%Masaže 72 75,0%

Podaci u tablici 10 pokazuju da je najveći dio učenika čuo za ulje konoplje i masaže kao oblike KAM (75%). Većina učenika je čula i za većinu ostalih oblika KAM: kiropraktika (69,8%), meditacija (68,8%), joga (68,8%), akupunktura (62,5%) te bioenergija (53,1%). Najmanji broj učenika čuo je za homeopatiju (29,2%) i Ayurveda medicinu (6,3%).

Rezultati dobiveni obradom podataka iz tablice 10 pokazuju kako je među učenicima koji koriste KAM podjednak broj onih koji koriste samo jedan oblik KAM metoda liječenja, njih 39,7% (N=23) i onih koji koriste 3 ili više oblika KAM liječenja, njih 39,7% (N=23). 20,7% (N=12) učenika koristi dva oblika KAM liječenja.

4.5 Osobni stavovi ispitanika o KAM i procjena vlastitog znanja

U provedenoj anketi postavljena su pitanja o osobnim stavovima ispitanika vezanim uz KAM. Prvo pitanje o osobnom stavu ticalo se važnosti da pacijenti

33

obavijeste zdravstveno osoblje o činjenici da koriste KAM, te koji oblik KAM koriste. Učenici su također pitani smatraju li da znaju dovoljno o KAM metodama liječenja, te misle li da bi u obrazovanje medicinskih sestara/tehničara kroz strukovne predmete trebalo implementirati KAM metode liječenja.

Tablica 10. Osobni stavovi vezani uz KAM

Stavovi vezani u KAM N %Smatrate li važnim da pacijenti govore liječnicima i osoblju da koriste KAM, te koji oblik tog liječenja koriste?

DA 8513

86,7%13,3%NE

Smatrate li da znate dovoljno o KAM metodama liječenja?

DA 15 15,3%NE 83 84,7%

Smatrate li da bi u obrazovanje medicinskih sestara / tehničara kroz strukovne nastavne predmete trebalo implementirati KAM metode liječenja?

DA 71 72,4%

NE 27 27,6%

Većina učenika (86,7%) smatra važnim da pacijenti obavijeste zdravstveno osoblje da koriste KAM, te koji oblik tog liječenja koriste. Manji udio učenika (15,3%) smatra da znaju dovoljno o KAM metodama liječenja, a 72,4% učenika smatra da bi u obrazovanje medicinskih sestara/tehničara kroz strukovne nastavne predmete trebalo implementirati KAM metode liječenja.

Na kraju su učenici trebali odabrati tvrdnju koja najviše odgovara njihovim uvjerenjima, vezanim uz utjecaj KAM na liječenje bolesnika. Ponuđene tvrdnje od kojih su učenici trebali odabrati jednu jesu da KAM može pomoći u liječenju bolesnika, odnosno da KAM ne može pomoći u liječenju bolesnika, te da KAM može otežati liječenje bolesnika.

Podaci dobiveni pitanjem o uvjerenju o utjecaju KAM na liječenje bolesnika pokazuju kako većina učenika, njih 87,8 (N=86) smatra kako KAM može pomoći u liječenju bolesnika. Njih 9,2% (N=9) smatra kako KAM ne može pomoći u liječenju bolesnika, dok 3% (N=3) učenika smatra da KAM može otežati liječenje bolesnika.

34

4.6 Usporedba podatka s obzirom na sociodemografske razlike između ispitanika

Napravljena je usporedba dobivenih odgovora odnosno rezultata u odnosu na mjesto stanovanja učenika i obrazovanje roditelja.

Obrada rezultata iz pitanja koriste li ispitanici osobno ili član njihove obitelji neki oblik KAM, pri kojoj su ispitanici podijeljeni prema mjestu stanovanja na one sa sela (N=44) i iz grada (N=54) pokazuje kako postoji značajna razlika distribucija učenika koji koriste KAM s obzirom na njihovo mjesto stanovanja (χ2=7,098; p=0,008). Među učenicima koji žive u gradu veći je broj onih koji osobno koriste KAM ili čiji član obitelji koristi KAM njih 75,9% (N=41) nego među učenicima koji žive na selu njih 50% (N=22). Da ne koriste KAM osobno, kao ni članovi obitelji navodi 24,1% ( N=13) učenika iz grada i 50% (N=22) učenika sa sela.

Tablica 11. Izvori znanja o KAM-u

Znanja o KAM-u Grad(N=54)

Selo(N=44) χ2 p

Jeste li se kroz svoje petogodišnje školovanje susreli s izrazom KAM?

DA 23 (42,6%)

30 (68,2%) 6,3

930,01

1NE 31 (57,4%)

14 (31,8%)

Jesu li vam strukovni nastavnici kroz nastavne predmete uz konvencionalnu medicinu spominjali i KAM?

DA 29 (53,7%)

32 (72,7%) 3,73

4 0,053NE 25

(46,3%)12

(27,3%)Jeste li se kroz svoje petogodišnje školovanje u medicinskoj školi susreli s izrazima "narodna medicina" ?

DA 49 (90,7%)

39 (88,6%) 0,11

7 0,732NE 5 (9,3%) 5

(11,4%)Jesu li vam tijekom vježbi na klinici pacijenti spominjali neki oblik KAM kojeg koriste oni, članovi njihovih obitelji ili netko njima poznat?

DA 43 (79,6%)

34 (77,3%) 0,08

0 0,777NE 11

(20,4%)10

(22,7%)Je li Vam tijekom vježbi netko od osoblja ustanove spominjao neki oblik KAM - a?

DA 25 (46,3%)

22 (50,0%) 0,13

3 0,715NE 29

(53,7%)22

(50,0%)

Rezultati obrade podataka u tablici 11 pokazuju kako među učenicima koji žive u gradu i na selu postoji statistički značajna razlika prema tome jesu li se kroz svoje petogodišnje školovanje susreli s izrazom KAM. Među učenicima koji

35

žive na selu veći je broj onih koji su se kroz školovanje susreli s izrazom KAM nego među učenicima koji žive u gradu (χ2=6,393; p<0,05),

Na ostalim česticama koje ispituju znanja o KAM-u dobivena u školi, obitelji i na vježbama učenika na klinici ne postoji razlika među učenicima s obzirom na mjesto stanovanja. Među učenicima koji žive u gradu i na selu podjednak je broj onih kojima su strukovni nastavnici kroz nastavne predmete uz konvencionalnu medicinu spominjali i KAM, koji su se kroz školovanje susreli s izrazima "narodna medicina", kojima su tijekom vježbi na klinici pacijenti spominjali neki oblik KAM kojeg koriste oni, članovi njihovih obitelji ili netko njima poznat te onih kojima je tijekom vježbi netko od osoblja ustanove spominjao neki oblik KAM–a.

Tablica 12. Osobni stavovi vezani uz KAM s obzirom na mjesto stanovanja

Osobni stavovi o KAM-u Grad(N=54)

Selo(N=44) χ2 p

Smatrate li važnim da pacijenti govore liječnicima i osoblju da koriste KAM, te koji oblik tog liječenja koriste?

DA 49 (90,7%)

36 (81,8%) 1,67

8 0,195NE 5 (9,3%) 8

(18,2%)

Smatrate li da znate dovoljno o KAM metodama liječenja?

DA 5 (9,3%) 10 (22,7%) 3,39

2 0,065NE 49

(90,7%)34

(77,3%)Smatrate li da bi u obrazovanje medicinskih sestara / tehničara kroz strukovne nastavne predmete trebalo implementirati KAM metode liječenja?

DA 40 (74,1%)

31 (50,5%) 0,15

9 0,690NE 14

(25,9%)13

(29,5%)

Rezultati obrade podataka u tablici 12 pokazuju kako među učenicima koji žive u gradu i na selu ne postoji statistički značajna razlika u distribuciji prema osobnim stavovima o KAM-u. Međutim, velika većina ispitanika smatra da je važno da pacijenti informiraju svog liječnika o korištenju neke od KAM metoda. Istovremeno velika većina ocjenjuje svoje znanje o KAM-u nedostatnim te da bi u

36

obrazovanje medicinskih sestara/tehničara kroz strukovne nastavne predmete trebalo implementirati KAM metode liječenja.

Podaci dobiveni obradom podataka o osobnom korištenju KAM-a s obzirom na obrazovanje majke pokazuju kako ne postoji značajna razlika distribucija učenika koji koriste KAM s obzirom na obrazovanje njihove majke (χ2=0,044, p=0,834). Među učenicima čija je majka završila osnovnu ili srednju školu njih 83, KAM koristi 63,9% (N=53), odnosno ne koristi 36,1% (N=30) i onih čija majka ima završen fakultet, njih 15, KAM koristi 66,7% (N=10), te ne koristi 33,3% (N=5) podjednak je broj onih koji osobno koriste KAM ili čiji član obitelji koristi KAM.

Tablica 13. Izvori od kojih su učenici čuli za izraz KAM s obzirom na obrazovanje majke

Znanja o KAM-uOsnovna/

srednja škola – majka(N=83)

Fakultet – majka(N=15)

χ2 p

Jeste li se kroz svoje petogodišnje školovanje susreli s izrazom KAM?

DA 44 (53,0%) 9 (60,0%) 0,25

00,61

7NE 39 (47,0%) 6 (40,0%)

Jesu li vam strukovni nastavnici kroz nastavne predmete uz konvencionalnu medicinu spominjali i KAM?

DA 52 (62,7%) 9 (60,0%) 0,03

80,84

5NE 31 (37,3%) 6 (40,0%)

Jeste li se kroz svoje petogodišnje školovanje u medicinskoj školi susreli s izrazima "narodna medicina" ?

DA 74 (89,2%) 14 (93,3%) 0,24

20,62

3NE 9 (10,8%) 1 (6,7%)Jesu li vam tijekom vježbi na klinici pacijenti spominjali neki oblik KAM kojeg koriste oni,

DA 66 (79,5%) 11 (73,3%)

0,289

0,591

NE 17 (20,5%) 4

37

članovi njihovih obitelji ili netko (26,7%)

Je li Vam tijekom vježbi netko od osoblja ustanove spominjao neki oblik KAM - a?

DA 38 (45,8%) 9 (60,0%) 1,02

90,31

0NE 45 (54,2%) 6 (40,0%)

Rezultati obrade podataka pokazuju kako među učenicima čija je majka završila osnovnu ili srednju školu i onih čija je majka završila fakultet ne postoji statistički značajna razlika u distribuciji prema znanju o KAM-u dobivenom u školi, obitelji i na vježbama učenika na klinici. Među učenicima čija je majka završila osnovnu ili srednju školu i onih čija majka ima završen fakultet podjednak je broj onih kojima su strukovni nastavnici kroz nastavne predmete uz konvencionalnu medicinu spominjali i KAM, koji su se kroz školovanje susreli s izrazima "narodna medicina", kojima su tijekom vježbi na klinici pacijenti spominjali neki oblik KAM kojeg koriste oni, članovi njihovih obitelji ili netko njima poznat te onih kojima je tijekom vježbi netko od osoblja ustanove spominjao neki oblik KAM–a.

Tablica 14. Osobni stavovi o KAM- u s obzirom na obrazovanje majke

Osobni stavovi o KAM-u

Osnovna/srednja škola – majka(N=83)

Fakultet – majka(N=15)

χ2 p

Smatrate li važnim da pacijenti govore liječnicima i osoblju da koriste KAM, te koji oblik tog liječenja koriste?

DA 70 (84,3%) 15 (100%) 2,709 0,10

0NE 13 (15,7%) -

Smatrate li da znate dovoljno o KAM metodama liječenja?

DA 10 (12,0%) 5 (33,3%) 4,44

00,03

5NE 73 (88,0%) 10 (66,7%)

Smatrate li da bi u obrazovanje medicinskih sestara / tehničara

DA 60 (72,3%) 11 (73,3%)

0,007 0,934

38

kroz strukovne nastavne predmete trebalo implementirati KAM metode liječenja?

NE 23 (27,7%) 4 (26,7%)

Rezultati obrade podataka u tablici 19 pokazuju kako među učenicima čija je majka završila osnovnu ili srednju školu i onih čija je majka završila fakultet postoji statistički značajna razlika u distribuciji prema stavu o njihovom znanju o KAM metodama liječenja (χ2=4,440; p<0,05). Među učenicima čija je majka završila fakultet veći je broj onih koji smatraju da znaju dovoljno o KAM metodama liječenja nego među učenicima čija je majka završila osnovnu ili srednju školu.

Među učenicima čija je majka završila osnovnu ili srednju školu i onih čija majka ima završen fakultet nema razlike u broju koji onih smatraju važnim da pacijenti govore liječnicima i osoblju da koriste KAM, te koji oblik tog liječenja koriste i onih koji smatraju da bi u obrazovanje medicinskih sestara/tehničara kroz strukovne nastavne predmete trebalo implementirati KAM metode liječenja.

Rezultati obrade podataka o osobnom korištenju KAM, te korištenju KAM nekog od članova obitelji s obzirom na obrazovanje oca, gdje su očevi po obrazovanju podijeljeni na one koji su završili osnovnu/ srednju školu ( N=83), njih 67,5% (N=56) navelo je da koriste, a njih 32,5% (N=27) navelo je da ne koriste osobno ni članovi njihovih obitelji neki oblik KAM-a. Zatim oni čiji su očevi završili fakultet (N=15) njih 46,7% (N=7) navodi da koriste KAM ili oni ili članovi njihovih obitelji, a 53,3% (N=8), navode kako ne koristi nitko KAM. Dobiveni rezultati (χ2= 2,395; p=0,112) pokazuju kako ne postoji značajna razlika distribucija učenika koji koriste KAM s obzirom na obrazovanje njihovog oca. Među učenicima čiji otac je završio osnovnu ili srednju školu i onih čiji otac ima završen fakultet podjednak je broj onih koji osobno koriste KAM ili čiji član obitelji koristi KAM.

Tablica 15. Izvori od kojih su učenici čuli za izraz KAM s obzirom na obrazovanje oca

Znanja o KAM-uOsnovna/

srednja škola – otac

(N=83)

Fakultet – otac(N=15)

χ2 p

Jeste li se kroz svoje petogodišnje školovanje susreli s izrazom KAM?

DA 44 (53,0%) 9 (60,0%) 0,250 0,61

7NE 39 (47,0%) 6 (40,0%)

39

Jesu li vam strukovni nastavnici kroz nastavne predmete uz konvencionalnu medicinu spominjali i KAM?

DA 52 (62,7%) 9 (60,0%) 0,038 0,84

5NE 31 (37,3%) 6 (40,0%)

Jeste li se kroz svoje petogodišnje školovanje u medicinskoj školi susreli s izrazima "narodna medicina" ?

DA 74 (89,2%) 14 (93,3%) 0,242 0,62

3NE 9 (10,8%) 1 (6,7%)Jesu li vam tijekom vježbi na klinici pacijenti spominjali neki oblik KAM kojeg koriste oni, članovi njihovih obitelji ili netko njima poznat?

DA 66 (79,5%) 11 (73,3%)

0,289 0,591NE 17 (20,5%) 4

(26,7%)

Je li Vam tijekom vježbi netko od osoblja ustanove spominjao neki oblik KAM - a?

DA 40 (48,2%) 7 (46,7%) 0,012 0,91

3NE 43 (51,8%) 8 (53,3%)

Rezultati obrade podataka u tablici 15 pokazuju kako među učenicima čiji je otac završio osnovnu ili srednju školu i onih čiji je otac završio fakultet ne postoji statistički značajna razlika u distribuciji prema znanju o KAM-u dobivenom u školi, obitelji i na vježbama učenika na klinici. Među učenicima čiji je otac završio osnovnu ili srednju školu i onih čiji otac ima završen fakultet podjednak je broj onih kojima su strukovni nastavnici kroz nastavne predmete uz konvencionalnu medicinu spominjali i KAM, koji su se kroz školovanje susreli s izrazima "narodna medicina", kojima su tijekom vježbi na klinici pacijenti spominjali neki oblik KAM kojeg koriste oni, članovi njihovih obitelji ili netko njima poznat te onih kojima je tijekom vježbi netko od osoblja ustanove spominjao neki oblik KAM–a.

Tablica 16. Osobni stavovi o KAM-u s obzirom na obrazovanje oca

Osobni stavovi o KAM-u Osnovna/srednja škola

– otac

Fakultet – otac

(N=15)

χ2 p

40

(N=83)Smatrate li važnim da pacijenti govore liječnicima i osoblju da koriste KAM, te koji oblik tog liječenja koriste?

DA 71 (85,5%) 14 (93,3%) 0,670 0,41

3NE 12 (14,5%) 1 (6,7%)

Smatrate li da znate dovoljno o KAM metodama liječenja?

DA 11 (13,3%) 4 (26,7%)1,763 0,18

4NE 72 (86,7%) 11 (73,3%)

Smatrate li da bi u obrazovanje medicinskih sestara / tehničara kroz strukovne nastavne predmete trebalo implementirati KAM metode liječenja?

DA 61 (73,5%) 10 (66,7%)

0,297 0,586NE 22 (26,5%) 5 (33,3%)

Dobiveni rezultati pokazuju kako među učenicima čiji je otac završio osnovnu ili srednju školu i onih čiji je otac završio fakultet ne postoji statistički značajna razlika u distribuciji prema osobnim stavovima o KAM-u. Među učenicima čiji je otac završio osnovnu ili srednju školu i onih čiji otac ima završen fakultet podjednak je broj onih smatraju važnim da pacijenti govore liječnicima i osoblju da koriste KAM, te koji oblik tog liječenja koriste, koji smatraju da znaju dovoljno o KAM metodama liječenja i onih koji smatraju da bi u obrazovanje medicinskih sestara/tehničara kroz strukovne nastavne predmete trebalo implementirati KAM metode liječenja.

Podaci dobiveni na pitanje koriste li ispitanici osobno ili član njihove obitelji neki oblik KAM-a, s obzirom na podjelu prema spolu na muške (N=33) i ženske (N=65) pri čemu je χ2=0,009; p=0,924, pokazuju kako ne postoji značajna razlika distribucija učenika koji koriste KAM s obzirom na njihov spol. Među učenicima oba spola podjednak je broj onih koji osobno koriste KAM ili čiji član obitelji koristi KAM. 63,6% (N=21) učenika muškog spola i 64,6% (N=42) učenica ženskog spola navodi da oni ili članovi obitelji koriste neki oblik KAM, odnosno 36,4% (N=12) učenika i 35,4% (N=23) učenica navode kako nitko e koristi KAM.

Tablica 17. Izvori od kojih su učenici čuli za izraz KAM s obzirom na spol

Znanja o KAM-u M(N=33)

Ž(N=65) χ2 p

41

Jeste li se kroz svoje petogodišnje školovanje susreli s izrazom KAM?

DA 17 (51,5%)

36 (55,4%) 0,13

20,71

6NE 16 (48,5%)

29 (44,6%)

Jesu li vam strukovni nastavnici kroz nastavne predmete uz konvencionalnu medicinu spominjali i KAM?

DA 18 (54,5%)

43 (66,2%) 1,25

50,26

3NE 15 (45,5%)

22 (33,8%)

Jeste li se kroz svoje petogodišnje školovanje u medicinskoj školi susreli s izrazima "narodna medicina" ?

DA 28 (84,8%)

60 (92,3%) 1,32

90,24

9NE 5 (95,2%) 5 (7,7%)

Jesu li vam tijekom vježbi na klinici pacijenti spominjali neki oblik KAM kojeg koriste oni, članovi njihovih obitelji ili netko njima poznat?

DA 26 (78,8%)

51 (78,5%) 0,00

10,97

0NE 7 (21,2%)

14 (21,5%)

Je li Vam tijekom vježbi netko od osoblja ustanove spominjao neki oblik KAM - a?

DA 18 (54,5%)

29 (44,6%) 0,86

50,35

2NE 15 (45,5%)

36 (55,4%)

Rezultati obrade podataka tablici 17 pokazuju kako među ispitanicima ne postoji statistički značajna razlika u distribuciji prema znanju o KAM-u dobivenom u školi, obitelji i na vježbama učenika na klinici. Među njima je podjednak broj onih kojima su strukovni nastavnici kroz nastavne predmete uz konvencionalnu medicinu spominjali i KAM, koji su se kroz školovanje susreli s izrazima "narodna medicina", kojima su tijekom vježbi na klinici pacijenti spominjali neki oblik KAM kojeg koriste oni, članovi njihovih obitelji ili netko njima poznat te onih kojima je tijekom vježbi netko od osoblja ustanove spominjao neki oblik KAM–a.

Tablica 18. Osobni stavovi o KAM-u s obzirom na spol

Osobni stavovi o KAM-u M(N=33)

Ž(N=65) χ2 p

Smatrate li važnim da pacijenti govore liječnicima i osoblju da koriste KAM, te koji oblik tog liječenja koriste?

DA 30 (90,9%)

55 (84,6%) 0,75

40,38

5NE 3 (9,1%) 10 (15,4%)

Smatrate li da znate dovoljno o KAM metodama liječenja?

DA 8 (24,2%) 7 (10,8%) 3,06

50,08

0NE 25 (75,8%)

58 (89,2%)

Smatrate li da bi u obrazovanje medicinskih sestara / tehničara kroz strukovne nastavne predmete trebalo implementirati KAM metode liječenja?

DA 21 (63,6%)

50 (76,9%) 1,93

60,16

4NE 12 (36,4%)

15 (23,1%)

42

Rezultati obrade podataka tablici 18 pokazuju kako među ispitanicima s obzirom na spol ne postoji statistički značajna razlika u distribuciji prema osobnim stavovima o KAM-u. Među ispitanicima je podjednak broj onih smatraju važnim da pacijenti govore liječnicima i osoblju da koriste KAM, te koji oblik tog liječenja koriste, koji smatraju da znaju dovoljno o KAM metodama liječenja i onih koji smatraju da bi u obrazovanje medicinskih sestara/tehničara kroz strukovne nastavne predmete trebalo implementirati KAM metode liječenja.

4.7 Usporedba podataka između učenika koji koriste i onih koji ne koriste KAM

Tablica 19. Razlike u izvorima znanja učenika koji koriste i onih koji ne koriste KAM

Znanja o KAM-uKoriste

KAM(N=63)

Ne koriste

KAM(N=35)

χ2 p

Jeste li se kroz svoje petogodišnje školovanje susreli s izrazom KAM?

DA 36 (57,1%)

17 (48,6%) 0,66

60,41

5NE 27 (42,9%)

18 (51,4%)

Jesu li vam strukovni nastavnici kroz nastavne predmete uz konvencionalnu medicinu spominjali i KAM?

DA 42 (66,7%)

19 (54,3%) 1,46

80,22

6NE 21 (33,3%)

16 (45,7%)

Jeste li se kroz svoje petogodišnje školovanje u medicinskoj školi susreli s izrazima "narodna medicina" ?

DA 57 (90,5%)

31 (88,6%) 0,08

90,76

5NE 6 (9,5%) 4 (11,4%)

Jesu li vam tijekom vježbi na klinici pacijenti spominjali neki oblik KAM kojeg koriste oni, članovi njihovih obitelji ili netko njima poznat?

DA 55 (87,3%)

22 (62,9%) 7,9

850,005NE 8

(12,7%)13

(37,1%)Je li Vam tijekom vježbi netko od osoblja ustanove spominjao neki oblik KAM - a?

DA 34 (54,0%)

13 (37,1%) 2,55

20,11

0NE 29 (46,0%)

22 (62,9%)

Rezultati obrade podataka u tablici 19 pokazuju kako među učenicima koji koriste KAM i onima koji ne koriste KAM postoji statistički značajna razlika u distribuciji prema znanju o KAM-u dobivenom na vježbama od strane pacijenata. Među učenicima koji koriste KAM je značajno veći broj onih kojima su pacijenti tijekom vježbi na klinici spominjali neki oblik KAM kojeg koriste oni, članovi

43

njihovih obitelji ili netko njima poznat nego među učenicima koji ne koriste KAM (χ2=7,985; p<0,05). Vjerojatno se radi o činjenici da ispitanici koji imaju neka osobna iskustva s KAM razgovaraju o tome s pacijentima te od njih lakše dobiju takav podatak.

Na ostalim česticama koja ispituju znanja o KAM-u dobivena u školi, obitelji i na vježbama učenika na klinici ne postoji statistički značajna razlika s obzirom na to koriste li učenici neki oblik KAM-a. Među učenicima koji koriste KAM i učenicima koji ne koriste KAM podjednak je broj onih koji su se tijekom školovanja susreli s izrazom KAM, kojima su strukovni nastavnici kroz nastavne predmete uz konvencionalnu medicinu spominjali i KAM, koji su se kroz školovanje susreli s izrazima "narodna medicina" te onih kojima je tijekom vježbi netko od osoblja ustanove spominjao neki oblik KAM–a.

Tablica 20. Razlike u osobnim stavovima između učenika koji koriste i onih koji ne koriste KAM

Osobni stavovi o KAM-uKoriste

KAM(N=63)

Ne koriste

KAM(N=35)

χ2 p

Smatrate li važnim da pacijenti govore liječnicima i osoblju da koriste KAM, te koji oblik tog liječenja koriste?

DA 54 (85,7%)

31 (88,6%) 0,160 0,68

9NE 9 (14,3%) 4 (11,4%)

Smatrate li da znate dovoljno o KAM metodama liječenja?

DA 10 (15,9%) 5 (14,3%)

0,044 0,834NE 53

(84,1%)30

(85,7%)Smatrate li da bi u obrazovanje medicinskih sestara / tehničara kroz strukovne nastavne predmete trebalo implementirati KAM metode liječenja?

DA 51 (81,0%)

20 (57,1%) 6,39

00,011NE 12

(19,0%)15

(42,9%)

Rezultati obrade podataka u tablici 20 pokazuju kako među učenicima koji koriste KAM i učenicima koji ne koriste KAM postoji statistički značajna razlika prema tome smatraju li da bi u obrazovanje medicinskih sestara/tehničara kroz strukovne nastavne predmete trebalo implementirati KAM metode liječenja. Među učenicima koji koriste KAM značajno je veći broj onih koji smatraju da da bi u obrazovanje medicinskih sestara/tehničara kroz strukovne nastavne predmete trebalo implementirati KAM metode liječenja nego među učenicima koji ne koriste KAM (χ2=6,390; p<0,05).

44

Na ostalim česticama koje ispituju osobne stavove o KAM-u ne postoji statistički značajna razlika među učenicima s obzirom na korištenje KAM-a. Podjednak broj učenika koji koriste KAM i učenika koji ne koriste KAM smatra važnim da pacijenti govore liječnicima i osoblju da koriste KAM, te koji oblik tog liječenja koriste, te podjednak broj učenika smatra da znaju dovoljno o KAM metodama liječenja.

5. RASPRAVA

U Hrvatskoj još nije napravljeno istraživanje o poznavanju komplementarne i alternativne medicine s učenicima srednje medicinske škole pa su za raspravu uzeta slična istraživanja, slične tematike koja podrazumijeva poznavanje KAM metoda liječenja i slične grupe ispitanika, studenti sestrinstva, fizioterapije, sanitarnog inženjerstva, liječnici, te istraživanje u koje su bili uključeni liječnici primarne zdravstvene zaštite kao ispitanici. Za raspravu su odabrani i neki podaci iz istraživanja iz Velike Britanije, Indonezije, Izraela, Irske, NR Kine i SAD-a. Ispitanici u tim istraživanjima su također studenti i medicinske sestre koje su već u procesu rada, no kako je prvostupništvo u tim zemljama bazno obrazovanje medicinskih sestara, ipak ne postoje istraživanja koja bi bilo ravnomjerna ovom istraživanju.

U ovom istraživanju sudjelovalo je ukupno 97 ispitanika/učenika. Nije pronađena statistički značajna razlika u korištenju KAM metoda liječenja s obzirom na spol učenika. Matanov (2017) u svom istraživanju o korištenju ljekovitog bilja među studentima sestrinstva na uzorku od 156 studenata treće godine preddiplomskog studija Sestrinstvo, pete godine diplomskog studija Sestrinstva, te šeste godine integriranog preddiplomskog i diplomskog studija medicine Medicinskog fakulteta Osijek dolazi do podatka da ispitanici ženskog spola češće uzimaju ljekovito bilje nego oni muškog spola (66). O tome da žene češće koriste KAM izvještavaju i Vitale i sur.(2014) čije je istraživanje provedeno među pacijentima u obiteljskoj medicini u Domu zdravlja u Čakovcu (67), te Andrašek (2015) koja je istraživanje obuhvatilo ispitanike koji boluju od onkoloških bolesti (68). Moguće je da su ispitanici u ovom istraživanju još dosta mladi, zbog čega su pod utjecajem svojih roditelja tj. majki, te zbog toga podjednako koriste KAM i učenici i učenice. U prilog tome govori rezultat ovog

45

istraživanja kako među učenicima čija je majka završila fakultet veći je broj onih koji smatraju da znaju dovoljno o KAM metodama liječenja nego među učenicima čija je majka završila osnovnu ili srednju školu.

Većina roditelja ispitanika ima završenu srednju školu. Iako Crnić (2016) tvrdi da KAM koristi obrazovanije i financijski stabilnije stanovništvo (2), ovdje to nije dokazano. Naime, 64.3% ispitanika, učenika koji će uskoro završiti srednju školu i steći svjedodžbu za srednju stručnu spremu, te članovi njihovih obitelji (među kojima čak 72.4% roditelja ima tek srednju stručnu spremu), koristilo je ili koristi KAM. Vitale i sur.(2014) također zaključuju da srednja stručna sprema više koristi KAM od ostalih (67). Vuletić (2018) u svome radu u kojem ispituje upotrebu KAM metoda liječenja kod djece oboljele od malignih bolesti i šećerne bolesti, također izvještava da nije pronađena povezanost razine obrazovanja roditelja i mjesečnih prihoda s upotrebom KAM što se može objasniti povećanjem dostupnosti informacija široj skupini ljudi za razliku od prijašnjeg istraživanja gdje je upotreba alternativne medicine bila veća kod djece obrazovanijih majki (50).

Više od polovice ispitanika živjelo je u gradu. Među učenicima koji žive u gradu zabilježen je veći broj onih koji osobno koriste KAM ili čiji član obitelji koristi KAM nego među učenicima koji žive na selu. Pavić i Milanović (2014) također navode kako ispitanici koji žive na selu rjeđe koriste KAM od ispitanika koji žive u gradu (9). Bukovčan (2008) u svome etnološkom istraživanju kaže da u Zagrebu, kao glavnom gradu i najvećem hrvatskom urbanom središtu, nebiomedicinski sustavi su brojčano najzastupljeniji (69). Autorica u ovome radu koristi naziv nebiomedicinski sustav umjesto komplementarna i alternativna medicina. Iako naziv nebiomedicinski nije uobičajeni naziv za KAM metode liječenja, još ga neki autori koriste, kao npr. Staničić (2007.) u svome radu spominje „prisustvo sve većeg broja nebiomedicinskih opcija liječenja na medicinskom tržištu sadašnjih razvijenih zemalja“ (70). Isti termin koriste i autorice Zvonar i Kočevar (2016.) koje upotrebljavaju oba naziva, komplementarna i alternativna medicina kao i nebiomedicinske metode liječenja (71). Stoga dostupnost alternativnih metoda liječenja u gradu Zagrebu, u kojem se nalazi škola u kojoj je provedeno ovo istraživanje, možda može objasniti ovaj rezultat.

Neki oblik KAM-a koristi većina učenika ili članova njihovih obitelji, dok otprilike trećina učenika navodi da KAM ne koriste oni niti netko od članova njihove obitelji. Ratz, Crnković i Brumini (2019) u svome su istraživanju koje su proveli na studentima sestrinstva, fizioterapije i sanitarnog inženjerstva (N=569)

46

na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu pokazali su da je 58,52% samih sudionika, ili nekih članova njihovih obitelji, koristilo jednu od metoda barem jednom u životu (72). Među učenicima koji koriste KAM otprilike trećina koristi samo jedan oblik KAM metoda liječenja, ili 3 ili više oblika KAM liječenja, dok petina učenika koristi dva oblika KAM liječenja. Kod Vuletić (2018) polovica ispitanika koristi samo jednu metodu, 30% dvije metode, a više od dvije metode koristi 20% njenih ispitanika (50). Usporedbom rezultata u ovom istraživanju dobiven je podatak kako su učenici koji koriste KAM metode liječenja skloniji tvrdnji kako u obrazovanje medicinskih sestara treba uvrstiti KAM.

Kreitzer i suradnici (2002) napravili su istraživanje na uzorku od 627 ispitanika, zaposlenika fakulteta i studenata medicine i studija sestrinstva, te studija farmacije na Sveučilištu u Minnesoti koje je pokazalo da 88% zaposlenika i 84% studenata vjeruje da bi KAM trebao biti uključen u nastavni plan i program njihovih studija (73). Rezultat je usporediv s rezultatom dobivenim u ovom istraživanju gdje 72,4% učenika smatra da bi u obrazovanje medicinskih sestara/tehničara kroz strukovne nastavne predmete trebalo implementirati KAM metode liječenja. Radovčić i Nola (2015) proveli su istraživanje među liječnicima primarne zdravstvene zaštite na uzorku od 84 ispitanika, u kojem velik postotak ispitanika (76,2%) smatra da bi se formalna edukacija trebala organizirati na dodiplomskom studiju medicine ( u anketi je postavljeno pitanje „Da li imate potrebu za formalnim oblikom edukacije na temu KAM?“), a čak 82,1% ispitanika smatra da bi takva edukacija bila potrebna i na poslijediplomskoj razini (74). Iz dobivenih i uspoređenih rezultata možemo zaključiti kako se zdravstveni djelatnici slažu u tome da se KAM metode liječenja uvedu u kurikulum obrazovanja.

Nešto više od polovice ispitanika kroz svoje se školovanje susrelo s izrazom KAM-a. Najmanji broj učenika, njih 48% je navelo da im je tijekom vježbi netko od osoblja ustanove spominjao neki oblik KAM-a. Holroyd i sur. (2008) zaključili su kako medicinske sestre u nedostatku obrazovanja o KAM metodama liječenja, pacijente savjetuju na temelju vlastitih znanja i osobnih uvjerenja tj. iskustva (75). Armano (2017) u svom istraživanju o korištenju KAM metoda onkoloških bolesnika navodi kako najmanje informacija o KAM-u bolesnici dobivaju od zdravstvenih djelatnika u bolnici, no 12,2% bolesnika dobilo je informacije o KAM-u od zdravstvenog osoblja izvan bolnice (76). Laurenson i sur. (2006) nakon istraživanja o znanju i primjeni KAM metoda kod studenata sestrinstva kažu da

47

ako želimo da medicinske sestre pomažu pacijentima da donose informirane odluke, nužno je uvesti KAM u kurikulum u ishode kojeg treba uvrstiti i pretraživanje medicine utemeljene da dokazima o KAM-u (77). Na Cochrane summaries nalazi se preko 600 istraživanja vezanih uz KAM, a radovi o KAM nalaze se i na PubMed-u (55).

Među učenicima koji koriste KAM i učenicima koji ne koriste KAM postoji statistički značajna razlika prema tome smatraju li da bi u obrazovanje medicinskih sestara/tehničara kroz strukovne nastavne predmete trebalo implementirati KAM metode liječenja. Među učenicima koji koriste KAM značajno je veći broj onih koji smatraju da bi u obrazovanje medicinskih sestara/tehničara kroz strukovne nastavne predmete trebalo implementirati KAM metode liječenja nego među učenicima koji ne koriste KAM. Do istog su rezultata došli i Ratz, Crnković i Brumini (2019) koji su proveli studiju na uzorku od 569 sudionika, od toga 173 medicinske sestre, 312 fizioterapeuta i 84 sanitarna inženjera upisana na studijske programe tijekom akademske godine 2017/2018. na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu, koji bilo da su sami koristili ili je član njihove obitelji koristio neku KAM metodu liječenja skloniji odgovoru da žele više naučiti o KAM metodama liječenja, te da se u kurikulum uključi KAM (72).

Nešto više učenika, njih 62,2%, navodi da su im su strukovni nastavnici kroz strukovne predmete, bez obzira što formalno ne postoji u strukovnom kurikulumu, uz konvencionalnu medicinu spominjali i KAM. S druge strane, Ratz, Crnković i Brumini (2019) navode da je samo 22,8% ispitanika, studenata sestrinstva, fizioterapije i sanitarnog smjera na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu potvrdilo da su tijekom obrazovanja u području zdravstvenih profesija upoznali ili čuli za neku od KAM metoda (72). U istraživanju koje su proveli Jakovljević i sur. (2013) u Srbiji u istraživanju koje je obuhvatilo 797 ispitanika, od čega je 652 studenta medicine, farmacije i stomatologije, te 145 ispitanika zdravstvene profesije (akademsko osoblje, kliničko osoblje, farmakolozi, te specijalisti ostalih specijalizacija i medicinske sestre) usporedbom podataka otkrivaju kako sveučilišni predavači (50 ispitanika svih razina od asistenata do profesora) na studijima medicine, farmacije i stomatologije, znaju manje o KAM metodama od npr. ljekarnika, a to objašnjavaju činjenicom da ljekarnici često dolaze u situaciju da ih korisnici pitaju za savjet o KAM metodama liječenja, pa se zbog toga i više informiraju (78). Strukovni nastavnici prije nego što su zaposleni u školi, radili su s bolesnicima koji su tražili pomoć u KAM metodama liječenja,

48

zbog čega su i sami bili prisiljeni potražiti informacije, pa je to vjerojatno razlog zbog kojeg učenicima osim o konvencionalnoj medicini na nastavi govore i o KAM metodama liječenja.

Najveći udio učenika, njih 89,8%, je potvrdilo da su se kroz školovanje u medicinskoj školi susreli s izrazima „narodna medicina“, dok je 78,6% učenika potvrdilo da su im pacijenti tijekom vježbi na klinici spominjali neki oblik KAM kojeg koriste oni, članovi njihovih obitelji ili netko njima poznat. Ratz, Crnković i Brumini (2019) prikazuju podatak da je 65,38% sudionika studenata sestrinstva, fizioterapije i sanitarnog smjera na Zdravstvenom veleučilištu potvrdilo kako su upoznali barem jednog pacijenta koji je koristio jednu od KAM metoda (72). U istraživanju liječnika primarne zdravstvene zaštite Radovčić i Nola (2015) u rezultatima su pokazali da 79,8 % ispitanika ima upite od strane pacijenata na temu KAM (76). Bilo da je riječ o ambulantnim ili bolničkim pacijentima, podaci pokazuju da gotovo jednako bolesnici žele razgovarati sa zdravstvenim osobljem bilo da je riječ o medicinskim sestrama ili liječnicima o KAM metodama liječenja. Među učenicima koji koriste KAM i onima koji ne koriste KAM postoji statistički značajna razlika u distribuciji prema znanju o KAM-u dobivenom na vježbama od strane pacijenata. Među učenicima koji koriste KAM je značajno veći broj onih kojima su pacijenti tijekom vježbi na klinici spominjali neki oblik KAM kojeg koriste oni, članovi njihovih obitelji ili netko njima poznat nego među učenicima koji ne koriste KAM. Za pretpostaviti je zapravo da su učenici koji već nešto znaju iz vlastitog iskustva o KAM-u bili otvoreniji za komunikaciju ili su znali prepoznati KAM metode liječenja koje njihov pacijent koristi.

Čak 84,7% učenika smatra da ne zna dovoljno o KAM metodama liječenja. Radovčić i Nola (2015) zaključuju da 21,4% ispitanika liječnika opće prakse i obiteljske medicine s obzirom da su na pitanje u anketi „Znate li razliku između komplementarne i alternativne medicine (KAM)?“ odgovorili negativno, nema osnovno znanje o KAM-u (autori istraživanja smatraju „da se predmetno pojmovno razlikovanje moglo savladati i van formalnog obrazovanja“, te time opravdavaju svoj zaključak da ispitanici nemaju osnovno znanje o KAM), a 71,4% ispitanih smatra da nemaju dovoljno znanja za vođenje informativnog razgovora s pacijentima zainteresiranim za KAM (74).

Čak 87,8% ispitanika u ovom istraživanju smatra kako KAM može pomoći u liječenju bolesnika. Vuletić (2018) također navodi da svi ispitanici u njenom istraživanju KAM metode smatraju korisnima (50). Ratz, Crnković i Brumini (2019)

49

naglašavaju kako je 66,96% ispitanika studenata sestrinstva, fizioterapije i sanitarnog smjera na ZVU potvrdilo da bi u slučaju bolesti potražili pomoć od KAM terapeuta (72). Radovčić i Nola (2015) iznose podatak kako 88,1% ispitanika liječnika primarne zdravstvene zaštite smatra da bi metode KAM-a trebalo kombinirati s postupcima konvencionalne medicine, a da bi trebalo voditi evidenciju u zdravstvenim kartonima pacijenata o pacijentovoj primjeni KAM-a smatra čak 97,6% ispitanika (74). Ovi podaci su gotovo isti i ponovo dokazuju kako zdravstveni djelatnici svih razina struke smatraju KAM metode liječenja važnim.

Istraživanje koje je proveo Greenberger (2015) među medicinskim sestrama u Izraelu zaključuje da je odnos medicinskih sestara prema holističkom pristupu koji uključuje i KAM metode liječenja jednak biomedicinskom što implicira da ova dva pristupa pacijentu nisu suprotstavljena, već mogu koegzistirati (79). Ne treba zanemariti ni rezultat koji se odnosi na mišljenje učenika o štetnom djelovanju KAM-a. Tek 9,2% učenika smatra kako KAM ne može pomoći u liječenju bolesnika, dok 3% učenika smatra da KAM može otežati liječenje bolesnika. Vuletić (2018) naglašava da je 26% roditelja u njenom istraživanju smatralo da KAM metode liječenja nisu sigurne za dijete (50). Primjeri rizika koje navodi Myers (2004) su uklanjanje odgovarajuće konvencionalne terapije koja može dovesti do pogoršanja stanja ili smrti, pogrešnog pripisivanja KAM metode ili nepažnje prilikom korištenja KAM metode. Zatim zaključuje kako će profesionalna regulacija praktičara KAM-a minimizirati rizike u primjeni KAM-a tako što će prakticiranje KAM-a ograničiti na pojedince s prihvatljivim obrazovnim kvalifikacijama i primjenom odgovarajućih standarda struke (48).

Najveći broj učenika informacije o KAM dobilo je od roditelja/obitelji i putem interneta/medija, zatim od prijatelja i nastavnika u školi, a najmanji broj učenika je informacije o KAM dobilo od liječnika specijaliziranog za KAM i od pacijenata na vježbama. Učenici su također informacije dobivali od osoblja u bolnici i ljekarnika. Holroyd i suradnici (2008) koji su proveli istraživanje o stavovima i uvjerenjima među prvostupnicama sestrinstva kao izvore informacija o KAM-u ističu: 64,2% medija javnog informiranja, 57,2% od prijatelja, 43% iz knjiga, 24,1% s interneta 21,4% od roditelja/obitelji (80). Zanini i sur. (2008) u Italiji istraživanjem pokazuju da su izvori informacija o KAM metodama liječenja medicinskim sestrama knjige (60,6%), ostalo zdravstveno osoblje (50%), internet (48%), seminari (29,8%), formalno obrazovanje za sestrinstvo (17%) i časopisi

50

(5,3%) (81). Christina i sur (2018) otkriva kako medicinske sestre koje rade na onkološkom odjelu o KAM-u nauče kroz iskustva s pacijentima, da u svoje znanje nisu sigurne s obzirom da dolazi iz nepouzdanih izvora, te zaključuje kako je važno omogućiti medicinskim sestrama vjerodostojne izvore znanja (82). Nijedan izvor informacija nije bio od liječnika specijaliziranog za KAM, odnosno osobe koja ima neki oblik obrazovanja o KAM metodama liječenja što može potvrditi nekim dokumentom/diplomom. Kwai Ping (2015) u svome radu upravo nedostatak lakog pristupa liječniku tj. osobi koja se profesionalno bavi KAM liječenjem, te nedostatak dokaza o učinkovitosti i nedostatno znanje o KAM metodama navodi kao prepreke u široj uporabi KAM metoda liječenja (83). Manjina učenika, samo njih 15,3%, smatra da znaju dovoljno o KAM metodama liječenja, dakle 84,7% smatra da ne zna dovoljno o KAM metodama liječenja. Loh (2012.) otkriva kako oko 65% studenata medicine na preddiplomskom i diplomskom studiju smatra da nisu stekli dovoljno znanja o KAM-u (84).

Kada je riječ o poznavanju pojedinih oblika KAM metoda, najveći broj učenika čuo je za ulje konoplje, vjerojatno zbog nedavne legalizacije upotrebe u Hrvatskoj i masaže kao oblike KAM. Većina učenika je čula i za većinu ostalih oblika KAM: kiropraktika, meditacija, joga, akupunktura, te bioenergija. Najmanji broj učenika čuo je za homeopatiju i Ayurveda medicinu. Loh i suradnici (2012) proveli su istraživanje na preddiplomskom i diplomskom studiju medicine na Royal College of Surgeons u Irskoj na uzorku od 319 ispitanika i došli do rezultata kako većina studenata medicine prepoznaje uporabu akupunkture (84,6%) i kiropraktike (65,8%), te 59,2% studenata zna za homeopatiju. U anketi su bila postavljena pitanja koja su trebala procijeniti koliko dobro poznaju pojedinu KAM metodu. Na pitanje o homeopatiji 12,6% odgovora bilo je netočno. Na pitanjima se od studenata tražilo da ocijene svoju razinu zanimanja za KAM metode, znanja, osobnog stajališta, te koju bi metodu KAM-a bili spremni koristiti u budućnosti. Za odabrati je bilo ponuđeno 15 KAM metoda. 67,4% studenata odabralo je kao metodu koja ih zanima masažu, 53,3% za meditaciju, 45,5% za duhovnu medicinu, te 47,1% za fitoterapiju (84).

Čak 72,4% učenika smatra da bi u obrazovanje medicinskih sestara/tehničara kroz strukovne nastavne predmete trebalo implementirati KAM metode liječenja. Holroyd (2008) otkiva da 93,6% ispitanih medicinskih sestara koje su već u procesu rada želi više naučiti o KAM-u (80). Nadalje, Kreitzer (2002) spominje da 84% studenata medicine i studija sestrinstva, te studija farmacije

51

smatra da bi KAM trebalo uvrstiti u kurikulum (73). Ratz, Crnković i Brumini (2019) kažu da je 72,04% sudionika studenata sestrinstva, fizioterapije i sanitarnog smjera na Zdravstvenom veleučilištu potvrdilo da ih zanima obrazovanje o KAM-u, a 56,9% ispitanika se slaže da se KAM uvrsti u kurikulum obrazovanja (72). Loh (2012.) otkriva da 50,2% studenata smatra da bi KAM trebalo uključiti u nastavni plan i program (84).

Većina učenika, njih 86,7%, smatra važnim da pacijenti govore liječnicima i osoblju da koriste KAM. Mahan (2013) uz pomoć Likertove ljestvice procjenjuje mišljenje medicinskih sestara o tome trebaju li pacijenti reći osoblju kako koriste neki oblik KAM liječenja. Na ljestvici gdje je 1 izrazito se slažem do 7 izrazito se ne slažem, dobiven je rezultat 2.79 zbog čega je donesen zaključak kako se medicinske sestre slažu sa tvrdnjom da pacijenti moraju reći osoblju koje brine o njima da koriste KAM liječenje (85). To je naročito važno s obzirom da se više od pola ispitanika liječnika primarne zdravstvene zaštite u istraživanju koje spominju Radovčić, Nola (2015) , te Čižmešija, Bergman-Markovac (2008) izjasnilo kako je izvijestilo svoga liječnika o primjeni KAM-a, a 81,7% ispitanih pacijenata u Hrvatskoj izjavilo je da bi željeli prodiskutirati upotrebu KAM-a sa svojim obiteljskim liječnikom (74,86). Također, Andrašek (2015) zaključuje da je 57.8% ispitanika obavijestilo svog onkologa o primjeni KAM terapije (68). Razloge zašto ostali pacijenti ne žele svome liječniku otkriti da koriste neki oblik KAM liječenja najbolje objašnjava sljedeći citat autorice etnografskog istraživanja Bukovčan (2008): „neki ispitanici nisu željeli sa mnom podijeliti svoja iskustva vezana uz alternativnu terapiju budući da je stav prema komplementarnoj i alternativnoj medicini u Hrvatskoj još uvijek prilično negativan i kako navodi većina njih, “nisu spremni razgovarati s drugim ljudima o svojoj posjeti terapeutu komplementarne i alternativne medicine, osim s članovima najuže obitelji”. Neki su se bojali da će ih se smatrati “budalama ili luđacima”, a njihove terapeute “vješticama i čarobnjacima”. Nisu svi upotrebljavali riječi poput “luđaka”, ali su svi bili dosta nezadovoljni predodžbom koju komplementarna i alternativna medicina ima u javnosti u današnjoj Hrvatskoj (69). Vuletić (2018) kaže da je samo 35% roditelja izvijestilo svojeg liječnika specijalistu da su djeci oboljeloj od šećerne bolesti dali neki oblik KAM lijeka. Razlozi koje su roditelji ispitanika naveli u ovom istraživanju su bili da nema potrebe obavijestiti liječnika, da ga nema potrebe uznemiravati (50). I Armano (2017) kaže da je 35.6% bolesnika svome onkologu otkrilo da koristi KAM, a kao razlog, između ostalog, navode negativan stav zdravstvenih djelatnika prema KAM (76). Andrašek (2015) naglašava da negativni stavovi

52

pacijenta oko otkrivanja liječenja KAM metodom svome liječniku proizlaze uglavnom iz straha pacijenata od reakcije liječnika (68). Ljudsko neznanje i nekritičnost mogu dovesti do štetnih posljedica za zdravlje zbog mogućih interakcija između KAM metoda liječenja i lijekova konvencionalne medicine, te je zbog toga iznimno važno da pacijenti svome liječniku kažu što točno koriste od KAM metoda, kako bi se spriječile štetne posljedice pravovremenom edukacijom pacijenata.

Nužno je provođenje visoko-kvalitetnih randomiziranih kontroliranih pokusa i sustavnih pregleda o terapijama koje se ubrajaju u KAM kako bi se dobili objektivni dokazi o tim terapijama. Otvaranjem sveučilišnih studija sestrinstva u Hrvatskoj na kojima medicinske sestre stječu znanje o istraživanjima i medicinske sestre se mogu uključiti u provođenje randomiziranih kontroliranih pokusa i sustavnih pregleda.

Kwai Ping (2015) spominje kako bi svjesnost o tome da se KAM mora uvesti u kurikulum, te veće poznavanje KAM metoda liječenja od strane zdravstvenih profesionalaca dovela do pozitivnijeg stava što bi stvorilo okruženje u kojem će se pacijent osjećati ugodno, te će moći otvoreno reći zdravstvenom osoblju o KAM metodama koje koristi (83). Vitale i sur.(2014) zaključuju da je „KAM prisutan u našoj svakidašnjici i malo je vjerojatno da će nestati, stoga medicina temeljena na dokazima mora na neki način živjeti s njom“, te da „tijekom pristupa pacijentu i propisivanja terapije treba obratiti pozornost na uvjerenja i životni stil pacijenata“ (67). Pri tome treba naglasiti da medicina temeljena na dokazima treba upravo dokaze o djelovanju KAM metoda, te da bi jedini način integracije medicine temeljen na dokazima i komplementarne i alternativne medicine trebao biti na temelju dokaza o djelotvornosti KAM metoda liječenja.

Vuletić (2018) navodi kako su u njenom istraživanju bolesnici tj. roditelji djece oboljele od dijabetesa melitusa i malignih bolesti (ukupno 158 ispitanika, od toga 128 ispitanika sa DM i 30 ispitanika oboljelih od malignih bolesti) bili zadovoljni s KAM čak i onda kada nije bilo objektivnih pokazatelja učinkovitosti tih metoda, ali da liječnici ne bi trebali zabranjivati upotrebu KAM iako nema čvrstih znanstvenih dokaza na temelju kojih bi mogli preporučiti KAM bolesnicima (50). Autorica ovu preporuku temelji vjerojatno na činjenici da se relativno mali broj ispitanika odazvao na istraživanje, odnosno u svome radu navodi kako su se uglavnom odazivali oni roditelji koji ne koriste KAM metode liječenja jer iako je istraživanje bilo anonimno, ipak se provodilo u zdravstvenoj ustanovi, što je one

53

koji koriste KAM demotiviralo da se odluče sudjelovati u istraživanju od neugodnosti i straha pred liječnikom (50).

Ograničenje ovog istraživanja je što je provedeno u samo jednoj školi, na relativno malom broju ispitanika. Također, vjerojatno je učenicima trebalo navesti neke primjere KAM metoda liječenja i dati im puno više vremena da se prisjete kada su i što koristili, oni ili članovi obitelji, kako bi mogli odgovoriti na pitanja, jer su u dobivenim podacima o upotrijebljenim metodama pomiješane KAM metode i neke metode tradicionalne medicine (skidanje povišene tjelesne temperature oblozima od krumpira ili rakije, te liječenje kašlja oblozima svinjske masti). A kako uopće ne postoji neki oblik edukacije o KAM metodama liječenja, učenici, osim temeljitog usmenog objašnjenja prije ispunjavanja upitnika, nisu možda do sada niti znali što točno znači narodna medicina, što alternativna, a što komplementarna medicina niti koji sve oblici liječenja tu spadaju. Trebalo bi promijeniti metodologiju pitanja o stavovima učenika. Umjesto ponuđenih odgovora DA ili NE stavove bi trebalo ispitati Likertovom ljestvicom. Također postoji vjerojatnost da članovi obitelji koriste neki oblik KAM-a, a da to učenici ne znaju. Stoga bi možda bilo dobro istovremeno ispitati i obitelj. Informacije koje su učenici dobili u školi upitnikom su bile ograničene samo na strukovne nastavnike i predmete, no kako zapravo ne postoji formalno KAM obrazovanje u srednjoj medicinskoj školi, niti strukovni nastavnici imaju bilo kakvo službeno obrazovanje o KAM metodama liječenja, upitnik bi se mogao proširiti i na općeobrazovne predmete i nastavnike. Tako bi se sa sigurnošću moglo utvrditi je li svejedno tko od nastavnika daje učenicima informacije o KAM metodama liječenja. Postoji mogućnost da onaj dio učenika koji ne smatra bitnim govoriti liječniku da pacijent koristi neki oblik KAM-a, zapravo koriste, no to nisu htjeli ispuniti u ovom upitniku, bez obzira što je bio potpuno anoniman i ispitivač ni na koji način nije mogao utvrditi identitet. Dokaz koji govori u prilog tome je da čak pet učenika koristi neku od KAM metoda, no nisu htjeli napisati koju (čak niti dodatnog usmenog upita istraživaču o anonimnosti ankete). Podaci o korištenim metodama KAM bile bi možda i veće, no vjerojatno dobar dio učenika korištenje čaja, raznih vitaminskih i mineralnih pripravaka, krema, masti, ulja, losiona, te raznih dijeta, korištenja raznih pripravaka kod prehlada i bolova ne smatra komplementarnom metodom liječenja.

54

6. ZAKLJUČCI

Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je stav većine ispitanika kako se KAM treba uvrstiti u kurikulum obrazovanja medicinskih sestara.

Ovo istraživanje je pokazalo kako učenici smatraju vrlo važnim da pacijenti govore svojim liječnicima i medicinskim sestrama da koriste neki oblik KAM-a. Učenici su svjesni da ne znaju dovoljno o KAM, pa o tome ne mogu niti razgovarati s pacijentima.

55

Istraživanje je pokazalo da oni učenici koji već imaju neko znanje o KAM metodama liječenja, bez obzira na izvor tog znanja, su češće od pacijenata dobili informaciju o korištenju KAM metoda. Medicinske sestre i tehničari najveći dio svog vremena na poslu provode upravo uz pacijenta. Kada bi svi učenici (buduće medicinske sestre i tehničari) imali potrebnu edukaciju, tek tada bismo mogli znati i otkriti koliko pacijenata zaista koristi KAM metode liječenja. Zadaća medicinskih sestara trebala bi biti prilikom uzimanja sestrinske anamneze doznati i taj podatak. Na taj način medicinska sestra mogla bi upozoriti pacijenta na moguće komplikacije i nuspojave kombinacije KAM metoda liječenja i konvencionalne medicine. Promatranjem bolesnika upravo je medicinska sestra ta koja prva uoči nuspojave npr. alergijske reakcije na lijekove kod bolesnika, a u nedostatku informacije da bolesnik koristi KAM, pogrešno se može zaključiti da lijek koji bolesnik dobiva uzrokuje tu alergijsku reakciju.

Učenici koji su sudjelovali u ovom ispitivanju mišljenja su da KAM metode pomažu u liječenju. Učenike medicinske škole, studente sestrinstva i medicinske sestre koje su već u procesu rada, svakako bi trebalo naučiti kritičkom mišljenju. Prije svega, uvođenjem KAM-a u kurikulum trebali bi naučiti pretraživati literaturu o tome i tražiti dokaze o učinkovitosti KAM metoda liječenja, kako bi pacijentima znali dati potpune informacije.

Izvor pouzdanih informacija medicinskih sestara i pacijenata nikako ne smiju biti razni portali koji nemaju Health on net-HON oznaku, forumi ili grupe na Facebook-u, prijatelji, roditelji, kao što je to pokazalo ovo istraživanje. Nadalje, medicinske sestre koje s bolesnicima ujedno provode i najviše vremena, trebale bi se osposobiti za uključivanje u istraživanja o djelotvornosti pojedinih KAM metoda. Pri tome bi naglasak trebalo staviti na visokoobrazovane medicinske sestre koje su o istraživanjima u sestrinstvu već stekle neko temeljno znanje na diplomskim studijima. Vrste istraživanja koje trebaju provoditi su visoko-kvalitetna randomizirana kontrolirana istraživanja i sustavni pregledi literature kako bi se dobili dokazi visoke kvalitete o KAM-u.

Prije potpunog uključivanja KAM-a u kurikulum, medicinske sestre mogle bi se o KAM metodama liječenja obrazovati kroz predavanja koja su dio trajnog stručnog usavršavanja, a koja su dio obaveze prema Hrvatskoj komori medicinskih sestara (HKMS). U medicinske škole, osim što bi se KAM mogao implementirati u strukovne nastavne predmete, mogao bi se osmisliti i izborni nastavni predmet kroz koji bi se podučavalo o osnovnim oblicima KAM liječenja,

56

postulatima medicine utemeljene na dokazima, načinima objektivne procjene djelotvornosti i sigurnosti u medicini, kritičkom razmišljanju, kako prepoznati da pacijent koristi KAM, te kako komunicirati s pacijentom, a da se pacijent osjeća sigurno tijekom te komunikacije.

U obrazovanje medicinskih sestara o KAM metodama liječenja trebalo bi uključiti stručnjake koji se bave medicinom utemeljenom na dokazima jer nastavnici, medicinske sestre i liječnici, koji sada predaju strukovne nastavne predmete nisu nužno stekli obrazovanje o medicini utemeljenoj na dokazima, te nisu kvalificirani za podučavanje o KAM metodama liječenja i sustavnom pretraživanju dokaza o djelotvornosti tih metoda i takav način obrazovanja mogao bi biti štetan jer je i njihovo znanje uglavnom stečeno iskustveno kroz rad s pacijentima ili informiranjem kroz razne nepouzdane izvore. Preporuka je istražiti koliko nastavnici znaju i koriste medicinu utemeljenu na dokazima, sustavne preglede literature, te razumiju pojmove kao što je randomizirani kontrolirani pokus ili metaanaliza. Sve dok se to ne riješi, stvara se zatvoreni krug neznanja, nesigurnosti i nepovjerenja, a sve na štetu onih koji bi trebali biti u centru zdravstvene skrbi, a to su pacijenti.

7. PRILOZI

7.1 Prilog 1. Anketa

Poštovani/Poštovana,

57

Hvala što ste odvojili vremena za sudjelovanje u ovom istraživanju. Ova anketa od 19 pitanja dio je istraživanja kojim se ispituje poznavanje komplementarne i alternativne medicine učenika završnih razreda srednje medicinske škole. Istraživanje provodi studentica Diplomskog studija Sestrinstva HKS-a Monika Lovrek Seničić pod mentorstvom prof. dr. sc. Darka Ropca.

Kratica KAM u pitanjima odnosi se na izraz komplementarna i alternativna medicina.

U anketi nema točnih i netočnih odgovora, zanimaju nas vaša osobna mišljenja. Molimo da samostalno označite odgovore koji nabolje odražavaju vaša mišljenja i osjećaje, te da odgovorite na sva pitanja u anketi.

Ispunjavanje ankete traje oko 10 minuta i potpuno je anonimno. Znači, nećemo bilježiti tko ste, a vaši odgovori neće se moći povezati s konkretnom osobom. Molimo Vas da iskreno odgovorite na sva pitanja. Ako poželite u bilo kojem trenutku možete odustati od daljnjeg ispunjavanja ankete.

Za sva dodatna pitanja vezana uz ovu anketu možete se javiti na dlovrek@gmail.com.

Još jednom hvala za vaše sudjelovanje i vaš vrijedan doprinos ovom istraživanju i izradi diplomskog rada.

1. Spol

o M

o Ž

2. Obrazovanje oca

o Završena osnovna škola

o Završena srednja škola

o Završen studij

o Završen magisterij, doktorat

o Student

3. Obrazovanje majke

o Završena osnovna škola

58

o Završena srednja škola

o Završen studij

o Završen magisterij, doktorat

o Student

4. Mjesto stanovanja

o Selo

o Grad

5. Koristite li Vi osobno ili član Vaše obitelji neki oblik KAM?

o Da

o Ne

6. Ako je na 5. pitanje odgovor DA, molim Vas da napišete koji oblik KAM liječenja ste koristili Vi osobno ili član Vaše obitelji?

7. O primjeni KAM liječenja najviše informacija dobili ste od ( moguće više odgovora)?

o Prijatelja

o Nastavnika u školi

o Putem interneta /medija

o Od pacijenata na vježbama

o Zdravstvenog osoblja u bolnici

o Roditelja/obitelji

o Ljekarnika

o Liječnika specijaliziranog za KAM

8. Jeste li se kroz svoje petogodišnje školovanje susreli s izrazom KAM?

o Da

59

o Ne

9. Jesu li vam strukovni nastavnici kroz nastavne predmete uz konvencionalnu medicinu spominjali i KAM?

o Da

o Ne

10. Jeste li se kroz svoje petogodišnje školovanje u medicinskoj školi susreli s izrazima "narodna medicina" ?

o Da

o Ne

11. Jesu li vam tijekom vježbi na klinici pacijenti spominjali neki oblik KAM kojeg koriste oni, članovi njihovih obitelji ili netko njima poznat?

o Da

o Ne

12. Je li Vam tijekom vježbi netko od osoblja ustanove spominjao neki oblik KAM - a?

o Da

o Ne

13. Na kojem odjelu ste čuli ili prepoznali da netko od pacijenta koristi neki oblik KAM (moguće više odgovora)?

o Pedijatrija

o Kirurgija

o Interna klinika

o Neurologija

o Psihijatrija

o Ginekologija

o Nisam čuo/la

o Ostalo:

60

14. Kroz koji strukovni predmet ste dobili informacije o KAM ( moguće više odgovora)?

o Zdravstvena njega opća

o Zdravstvena njega zdravog djeteta i adolescenta

o Zdravstvena njega bolesnog djeteta i adolescenta

o Zdravstvena njega kirurškog bolesnika

o Zdravstvena njega specijalna

o Dijetetika

o Higijena i preventivna medicina

o Ostalo:

15. Za koje oblike KAM ste čuli do sad ( moguće više odgovora)?

o Homeopatija

o Bioenergija

o Meditacija, Joga

o Kiropraktika

o Akupunktura

o Ulje konoplje

o Masaže

o Ayurveda medicina

o Ostalo:

16. Smatrate li važnim da pacijenti govore liječnicima i osoblju da koriste KAM, te koji oblik tog liječenja koriste?

o Da

o Ne

17. Smatrate li da znate dovoljno o KAM metodama liječenja?

o Da

61

o Ne

18. Smatrate li da bi u obrazovanje medicinskih sestara / tehničara kroz strukovne nastavne predmete trebalo implementirati KAM metode liječenja?

o Da

o Ne

19. Odaberite tvrdnju koja najviše odgovara Vašim uvjerenjima.

o Smatram da KAM može pomoći u liječenju bolesnika

o Smatram da KAM ne može pomoći u liječenju bolesnika

o Smatram da KAM može otežati liječenje bolesnika

7.2 Tablice

Tablica 1. Spol………………………………………………………………………………………...27

Tablica 2. Obrazovanje roditelja……………………………………………………………………27

62

Tablica 3. Mjesto stanovanja………………………………………………………………………...27

Tablica 4. KAM liječenje koje su koristili ispitanici……………………………………………….28

Tablica 5. Izvori informacija o KAM……………………………………………………………….29

Tablica 6. Izvori od kojih su učenici čuli za izraz KAM………………………………………….30

Tablica 7. Odjeli na kojima su učenici čuli za KAM ili prepoznali neki oblik KAM -a……….31

Tablica 9. Strukovni nastavni predmeti kroz koje su učenici dobili informacije o KAM……..32

Tablica 10. Metode KAM-a za koje su učenici do sad čuli……………………………………….28

Tablica 10. Osobni stavovi vezani uz KAM……………………………………………………….33

Tablica 11. Izvori znanja o KAM-u…………………………………………………………………34

Tablica 12. Osobni stavovi vezani uz KAM s obzirom na mjesto stanovanja………………….35

Tablica 13. Osobno korištenje KAM-a s obzirom na obrazovanje majke………………………36

Tablica 14. Osobni stavovi o KAM- u s obzirom na obrazovanje majke……………………….37

Tablica 15. Osobno korištenje KAM-a s obzirom na obrazovanje oca………………………….38

Tablica 16. Osobni stavovi o KAM-u s obzirom na obrazovanje oca…………………………...36

Tablica 17. Izvori od kojih su učenici čuli za izraz KAM s obzirom na spol…………….……..40

63

Tablica 18. Osobni stavovi o KAM-u s obzirom na spol…………………………………………41

Tablica 19. Razlike u izvorima znanja učenika koji koriste i onih koji ne koriste KAM……...41

Tablica 20. Razlike u osobnim stavovima između učenika koji koriste i onih koji ne koriste KAM…………………………………………………………………………….………………….….42

7. POPIS CITIRANE LITERATURE

1. Brenko A, Dugac Ž, Randić M. Narodna medicina. Zagreb: Etnografski muzej Zagreb. 2001.

2. Crnić E. Narodna ili alternativa medicina (Završni rad). Rijeka: Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet; 2016 (Datum pristupa: 10.1.2019.) Dostupno na: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:186:775997

3. Sackett DL. Evidence-based medicine. Semin Perinatol. 1997; 21(1):3-5. Datum pristupa: 13.6.2019. Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/9190027

4. Žuškin E, Pucarin Cvetković J, Kanceljak Macan B, Vitale K, Janev Holcer N, Čivljak M. Umijeće liječenja: povijesni prikaz. Soc. psihijat 2013; 41(3): 156-163

5. Cochrane A. Effectiveness and efficiency. Random reflections on health services. London: Royal Society of Medicine Press, 1999.

6. Marušić M. Complementary and alternative medicine – A measure of crisis in academic medicine. Croatian medical journal 2004; 45: 684-688.

7. Barrett B, Marchand L, Scheder J i sur. Bridging the gap between conventional and alternative medicine. J Farm Pract 2000; 49: 234-9.

8. Brenko A. Praktičari narodne medicine. Sociologija i prostor 2004; 42(3/4): 309-338. Datum pristupa: 28.04.2019. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/34555

64

9. Pavić Ž, Milanović G. Komplementarna i alternativna medicina u Hrvatskoj: testiranje triju hipoteza. Soc. Ekol 2014; 23(2): 95-119.

10. World Health Organization. WHO traditional medicine strategy 2014 – 2023. Hong Kong, SAR ,China ,2013. Datum pristupa: 10.2.2019. Dostupno na: http://apps.who.int/medicinedocs/documents/s21201en/s21201en.pdf

11. Lakošeljac D. Cjepivo i cijepljenje, Stoljetna ljudska težnja. Narodni zdravstveni list 2016;2(6):9-25. Datum pristupa: 10.2.2019. Dostupno na: http://www.zzjzpgz.hr/nzl/98/prevencijazb.htm

12. Legal status of traditional medicine and complementary/alternative medicine: A worldwide review. World Health Organization WHO Geneve, 2001. Datum pristupa: 10.2.2018. Dostupno na: http://apps.who.int/medicinedocs/en/d/Jh2943e/

13. Zavod za integrativnu medicinu. Fakultet J.J. Strossmayera u Osijeku, Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo. Datum pristupa: 11.2.2019. Dostupno na: http://www.fdmz.hr/index.php/zavod-za-integrativnu-medicinu

14. Heller T, Lee-Treweek G, Katz J, Stone J, Spurr J. Perspectives on complementary and alternative medicine. Oxford:OUP, 2006.

15. Vrste medicina i terminologija. Hrvatsko udruženje za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu. Datum pristupa: 4.1.2019. Dostupno na: http://www.huped.hr/hr/clanci-detalji/huped-info/vrste-medicina-i-terminologija-3

16. Što je homeopatija?. Hrvatska udruga homeopata. Datum pristupa: 4.1.2019. Dostupno na: http://www.homeopatija.hr/

17. Homeopatija. Psihijatrijska bolnica Rab. Datum pristupa: 5.2.2019. Dostupno na: http://www.bolnicarab.hr/hr/homeopatija/82/52

18. Ropac D. Homeopatijom do zdravlja. Zagreb: Naklada Ljevak, 2011.

19. National Health and Medical Research Council. NHMRC Information Paper: Evidence on the effectiveness of homeopathy for treating health conditions. Canberra: National Health and Medical Research Council 2015. Datum pristupa: 10.6.2019. Dostupno na: https://www.nhmrc.gov.au/sites/default/files/images/nhmrc-information-paper-effectiveness-of-homeopathy.pdf

65

20. Dohranović S, Bosnić T, Osmanović S. Značaj i uloga alternativne medicine u liječenju. Hrana u zdravlju i bolesti 2012; 1(2): 39-47.

21. Čaćić M. Usklađenost tjelesne konstitucije i prehrane s obzirom na ayurvedske principe (Diplomski rad) Sveučilište u Zagrebu: Prehrambeno-biotehnološki Fakultet, 2017. Datum pristupa: 20.4.2019. Dostupno na: https://repozitorij.pbf.unizg.hr/islandora/object/pbf:2659/preview

22. Treba li mojem tijelu detoksikacija („čišćenje organizma“)?. Dokazi u medicini. Medicinski fakultet, Sveučilište u Splitu. Datum pristupa: 10.6.2019. Dostupno na: https://dokaziumedicini.hr/treba-li-mojem-tijelu-detoksikacija-ciscenje-organizma/

23. Sridharan K, Mohan R, Ramaratnam S, Panneerselvam D. Ayurvedic treatments for diabetes mellitus. Cochrane Database of Systematic Reviews (12) 2011. CD008288. DOI: 10.1002/14651858.CD008288.pub2.

24. Agarwal V, Abhijnhan A, Raviraj P. Ayurvedic medicine for schizophrenia. Cochrane Database of Systematic Reviews (4) 2007. CD006867. DOI: 10.1002/14651858.CD006867.

25. Duraković D. Medicinska marihuana. JAHR 2016; 7/2(14): 331-342

26. Ministarstvo zdravlja: Pravilnik o mjerilima za razvrstavanje lijekova te o propisivanju i izdavanju lijekova na recept. Zagreb, Narodne novine 107/2015. Datum pristupa: 22.4. 2019. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_10_107_2092.html

27. Trkulja V. Preporuke za doziranje krutih oralnih pripravaka kanabinoida sukladno smjernicama Ministarstva zdravlja. Zavod za farmakologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2016.

28. Trkulja V. Tablice s uputama o doziranju namijenjene liječnicima i ljekarnicima. Zavod za farmakologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2016.

29. Cherbuliez T. Apitherapy—the use of honeybee products. In: Grassberger M, edit. Biotherapy—History, Principles and Practices. 1st. London, UK: Springer, 2013.

66

30. Oduwole O, Udoh EE, Oyo‐Ita A, Meremikwu MM. Honey for acute cough in children. Cochrane Database of Systematic Reviews (4) 2018. CD007094. DOI: 10.1002/14651858.CD007094.pub5.

31. Jull AB, Cullum N, Dumville JC, Westby MJ, Deshpande S, Walker N. Honey as a topical treatment for wounds. Cochrane Database of Systematic Reviews (3) 2015. CD005083. DOI: 10.1002/14651858.CD005083.pub4.

32. Wieland LS, Skoetz N, Pilkington K, Vempati R, D'Adamo CR, Berman BM. Yoga treatment for chronic non‐specific low back pain. Cochrane Database of Systematic Reviews (1) 2017. CD010671. DOI: 10.1002/14651858.CD010671.pub2.

33. Jukić M, Majerić KV, Finger M. Bol-uzroci i liječenje. Zagreb: Medicinska naklada, 2011.

34. Paley CA, Johnson MI, Tashani OA, Bagnall AM. Acupuncture for cancer pain in adults. Cochrane Database of Systematic Reviews (10) 2015. CD007753. DOI: 10.1002/14651858.CD007753.pub3.

35. Deare JC, Zheng Z, Xue CCL, Liu JP, Shang J, Scott SW, Littlejohn G. Acupuncture for treating fibromyalgia. Cochrane Database of Systematic Reviews (5) 2013. CD007070. DOI: 10.1002/14651858.CD007070.pub2.

36. Zhu X, Hamilton KD, McNicol ED. Acupuncture for pain in endometriosis. Cochrane Database of Systematic Reviews (9) 2011. CD007864. DOI: 10.1002/14651858.CD007864.pub2.

37. Fidahić M, Dogan K, Sapunar D, Puljak L. National survey of pain clinics in Croatia: Organization and services. Acta Med Acad. 2015; 44(1):18-30. doi: 10.5644/ama2006-124.123.

38. Liječenje kronične boli. Ambulanta za liječenje boli klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. KBC Zagreb. Datum pristupa: 12.6.2019. Dostupno na: https://www.kbc-zagreb.hr/o-nama/klinike-i-zavodi/klinika-za-anesteziologiju-reanimatologiju-i-intenzivno-lijecenje/#poliklinika-ambulante-anesteziologija

39. Juni P et al. A randomised controlled trial of spinal manipulative therapy in acute low back pain Ann Rheum Dis 2009; 68(9): 1420-7.

67

40. Gross A, Langevin P, Burnie, SJ, Bédard-Brochu MS, Empey B, Dugas E, Faber-Dobrescu, M, Andres C, Graham N. Manipulation and mobilisation for neck pain contrasted against an inactive control or another active treatment. The Cochrane Database of Systematic Reviews (9):2015. CD004249. doi:10.1002/14651858.CD004249.pub4. PMID 26397370

41. Temelji i principi osteopatije. Hrvatska udruga osteopata. Datum pristupa : 20.2.2019. Dostupno na: http://osteopatija.hr/

42. Namještanje atlasa: nema dokaza da ga uopće treba namještati, a posljedice te terapije su opasne. Dokazi u medicini. Datum pristupa: 13.6.2019. Dostupno na: https://dokaziumedicini.hr/namjestanje-atlasa-nema-dokaza-da-ga-uopce-treba-namjestati/

43. Roberts L, Ahmed I, Davison A. Intercessory prayer for the alleviation of ill health. Cochrane Database of Systematic Reviews(2) 2009. DOI: 10.1002/14651858.CD000368.

44. Candy B, Jones L, Varagunam M, Speck P, Tookman A, King M. Spiritual and religious interventions for well-being of adults in the terminal phase of disease. Cochrane Database of Systematic Reviews(5). 2012.Art. No. DOI:10.1002/14651858.CD007544.

45. Nadrijeličništvo. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb. Datum pristupa: 12.6.2019. Dostupno na: http://www.lzmk.hr/

46. Nadriliječništvo. Kazneni zakon, članak 184. Narodne novine 144/12. Datum pristupa: 12.6.2019. Dostupno na: https://www.zakon.hr/z/98/Kazneni-zakon

47. Pravilnik o radu Hrvatskog društva za akupunkturu Hrvatskog liječničkog zbora. Hrvatsko društvo za akupunkturu. Hrvatski liječnički zbor. Datum pristupa 11.6.2019. Dostupno na: http://akupunktura.hr/drustvo/pravilnik-o-radu/

48. Myers S, Cheras PA. The other side of the coin: safety of complementary and alternative medicine. Med J Aust 2004; 181 (4): 222-225. || doi: 10.5694/j.1326-5377.2004.tb06244.x Datum pristupa: Dostupno na: https://www.mja.com.au/journal/2004/181/4/other-side-coin-safety-complementary-and-alternative-medicine

49. Bromley J, Hughes BG, Leong DC, Buckley NA. Life-threatening interaction between complementary medicines: cyanide toxicity following ingestion of amygdalin and vitamin C. Ann Pharmacother. 2005; 39(9):1566-9. DOI:

68

10.1345/aph.1E634 Datum pristupa: 15.6.2019. Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16014371

50. Vuletić I. Upotreba alternativne i komplementarne medicine u djece oboljele od šećerne bolesti tip 1 i malignih bolesti. (Diplomski rad) Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Zagreb, 2018. Datum pristupa: 27.1.2019. Dostupno na: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:105:383668

51. National Center for Complementary and Integrative Health: Americans spent $30.2 billion but-of-pocket on complementary health approaches Datum pristupa: 16.6.2019. Dostupno na: https://nccih.nih.gov/news/press/cost-spending-06222016

52. Medicinski proizvodi. Agencija za lijekove i medicinske proizvode. Datum pristupa: 16.6.2019. Dostupno na: http://new.halmed.hr/Medicinski-proizvodi/Uloga-HALMED-a-i-zakonodavni-okvir/Uloga-HALMED-a/

53. Direktive 89/48/EEZ EC of the European Parliament. Datum pristupa: 28.1.2019. Dostupno na: http://eurlex.europa.eu

54. 92/51/EEZ (FN-1) EC of the European Parliament. Datum pristupa: 28.1.2018. Dostupno na: http://eurlex.europa.eu

55. Gagrčin J, Ružić T. CAM 2020: Doprinos komplementarne i alternativne medicine održivom zdravstvenom sistemu u Europi. Cambrella. 2014.

56. Royal London Hospital for Integrated Medicine. University college London Hospitals. Datum pristupa: 29.4.2019. Dostupno na: https://www.uclh.nhs.uk/ourservices/ourhospitals/rlhim/Pages/Home.aspx

57. Strukovni kurikulum za stjecanje kvalifikacije medicinska sestra opće njege/medicinski tehničar opće njege. Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta: Zagreb, 2011. Datum pristupa: 23.4. 2019. Dostupno na: http://www.asoo.hr/UserDocsImages/8.11.2013/kurikulum/Medicinska%20sestra%20op%C4%87e%20njege-medicinski%20tehni%C4%8Dar%20op%C4%87e%20njege.pdf

58. Institute of Medicine. Complementary and alternative medicine in the United States. National Academy of Sciences Press; Washington, DC: 2005. Datum pristupa: 27.1.2019. Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK83809/

69

59. Nedrow AR, Heitkemper M, Frenkel M, Mann D, Wayne P, Hughes E. Collaborations between allopathic and complementary and alternative medicine health professionals: four initiatives. Academic Medicine 2007; 82(10): 962-966.

60. Park CM. Diversity, the individual, and proof of efficacy: Complementary and alternative medicine in medical education. Am J Public Health 2002;92(10):1568–1572. Datum pristupa: 28.1.2019. Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1447280/

61. Wetzel MS, Eisenberg DM, Kaptchuk TJ. Courses involving complementary and alternative medicine at US medical schools. JAMA. 1998;280(9):784–787. Datum pristupa: 29.1.2019. Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/9729989

62. Holistic Nurse. Register nursing. org. Datum pristupa: 1.2.2019. Dostupno na: https://www.registerednursing.org/specialty/holistic-nurse/

63. National Center for Complementary and Integrative Health: Previously Funded NCCIH Research Education Programs (R25) Datum pristupa: 20.4.2019. Dostupno na: https://nccih.nih.gov/training/centers/r25

64. University College Cork: Complementary therapies in healthcare. Datum pristupa: 20.4.2019. Dostupno na: https://www.ucc.ie/en/nu5086/

65. Marušić M. Uvod u znanstveni rad u medicini. Zagreb: Medicinska naklada, 2013; 40-1

66. Matanov A. Učestalost korištenja i razina znanja o ljekovitom bilju studenata završne godine Studija sestrinstva i medicine. (Završni rad) Sveučilište J.J. Strossmayera Osijek: Medicinski fakultet Osijek, Preddiplomski studij sestrinstva, 2017. Datum pristupa: 27.1.2019. Dostupno na: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:152:987014

67. Vitale K, Munđar R, Sović S, Bregman-Marković B, Janev Holcer N. Upotreba komplementarne i alternativne medicine kod pacijenata u obiteljskoj medicini – primjer grada Čakovca. Acta Med Croatica 2014; 8: 345-351.

68. Andrašek S. Naše spoznaje o primjeni komplementarne i alternativne medicine u onkoloških bolesnika (diplomski rad). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet; 2015. Datum pristupa: 25.03.2019. Dostupno na: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:105:351199

70

69. Bukovčan T. Želim odabrati koga ću voljeti i kamo ići na liječenje – aktivizam u istraživanju komplementarne i alternativne medicine u Hrvatskoj. Etnološka istraživanja. 2008.

70. Staničić Ž. Postmoderni tip medicinskog pluralizma: o statusu alternativnih modaliteta liječenja na suvremenom medicinskom tržištu. Sociologija i prostor 2007; 176(2): 147–164.

71. Zvonar PA, Kočevar GN. Znanstveno-kritičen pogled na komplementarno in alternativno medicino II. Univerza v Ljubljani, Fakulteta za farmacijo. Ljubljana, 2016.

72. Ratz A. Crnković I, Brumini I. Antitudes and beliefs about integration of CAM education in health care professionals training programs in Croatia. 6th International Multidisciplinary Scientific Conference on Social Sciences and Arts SGEM 2019.

73. Kreitzer MJ, Mitten D, Harris I, Shandeling J. Attitudes toward CAM among medical, nursing, and pharmacy faculty and students: a comparative analysis. Alternative therapies in health and medicine 2002; 8(6): 44.

74. Radovčić Z, Nola IA. Integracija komplementarne i alternativne medicine s primarnom zdravstvenom zaštitom u Republici Hrvatskoj – Mišljenja liječnika primarne zdravstvene zaštite. Act Med Croatica 2015; 69(5): 451-458.

75. Holroyd E, Zhang AL, Suen LK, Xue CC. Personal use and professional recommendations of complementary and alternative medicine by Hong Kong registered nurses. Hong Kong Med J 2008; 14(2): 110-115

76. Armano Lj. i sur. Iskustva onkoloških bolesnika u primjeni alternativnih i komplementarnih metoda liječenja. JAHS 2017; 3(1): 5-14

77. Laurenson M, MacDonald J, McCready T, Stimpson A. Student nurses’ knowledge and attitudes toward CAM therapies. British Journal of Nursing 2006; 15(11): 612–615.

78. Jakovljevic MB, Djordjevic V, Markovic V, Milovanovic O, Rancic KN, Cupara MS. Cross-sectional survey on complementary and alternative medicine awareness among health care professionals and students using CHBQ questionnaire in a Balkan country. Chinese journal of integrative medicine 2013; 19(9): 650–655

71

79. Greenberger C, Orkaby B. Israeli nurses’ attitudes to the holistic approach to health and their use of complementary and alternative therapies. Journal of holistic nursing, American holistic nurses association 2015; 33(1): 19–26

80. Holroyd E, Zhang AL, Suen LK. Xue CC. Beliefs and attitudes towards complementary medicine among registered nurses in Hong Kong. International Journal of Nursing Studies 2008; 45(11): 1660-1666.

81. Zanini A, Quattrin R, Frassinelli B, Panariti M, Carpanelli I, et al. Italian oncology nurses’ knowledge of complementary and alternative therapies: national survey. J Adv Nurs 2008; 4: 451-6.

82. Christina J i sur. Nurses’ knowledge and attitudes toward complementary and alternative medicine for adult patients with cancer in Bandung,West Java, Indonesia: A qualitative study. Journal of holistic nursing, American holistic nurses association 2018; doi:10.1177/08980

83. Kwai Ping LS. Role of complementary medicine in nursing and health care professionals. SOJ Nur health care 2015; 1(2): 1-21.

84. Loh KP, Ghorab H, Clarke E, Conroy R, Barlow J. Medical students' knowledge, perceptions, and interest in complementary and alternative medicine. Journal of alternative and complementary medicine 2012; 18: 1–7

85. Mahan TT, Mao CL, Bawel-Brinkley. Complementary and alternative medicine: Nurses' attitudes and knowledge, American society for pain management, Nursing pain management 2013; 14 (4): 277-286. doi:10.1016/j.pmn.2011.06.001

86. Čižmešija T, Bergman-Markovac B. Upotreba komplementarne i alternativne medicine kod pacijenata u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Acta Med Croatica 2008; 62: 15-22.

ŽIVOTOPISMonika Lovrek Seničić

OSOBNI PODACI:

Adresa: Vižovlje 6, 49214 Veliko Trgovišće

72

Datum i mjesto rođenja: 15. 8. 1981., Zagreb

Telefon: 049 236 330

Mobitel: 091 251 7850

E-mail: dlovrek@gmail.com

OBRAZOVANJE:

2015. Položen stručni ispit za zvanje stručna nastavnica srednje škole

2005. - Pedagoško - psihološka naobrazba, Učiteljska akademija Sveučilišta u Zagrebu

2005. - Diplomirala na Zdravstvenom veleučilištu, studij Sestrinstva, zvanje: prvostupnica sestrinstva

1995 - 1999. - Škola za medicinske sestre Vinogradska, Zagreb, Zvanje medicinska sestra

RADNO ISKUSTVO:

2014. Škola za medicinske sestre Vinogradska, stručna nastavnica srednje škole

2013. - 2014. KBC Zagreb, Rebro, Poliklinika, Klinika za pedijatriju, hematološko - onkološka

ambulanta)

2012. - 2013. Zavod za neonatologiju i intenzivno liječenje, KBC Zagreb, Rebro

2009. - 2012. Zavod za hematologiju i onkologiju, Klinika za pedijatriju, KBC Zagreb, Rebro (2011. Dječja hematološka dnevna bolnica, 2012. Voditeljica smjene na Zavodu za hematologiju i onkologiju)

2005. - 2009. Voditeljica smjene na Zavodu za hemoblastoze i solidne tumore uz pojačanu jedinicu za postintenzivnu skrb, Klinika za pedijatriju, dječja hematologija i onkologija, Šalata

18.11.2002. Odjel za hematologiju i onkologiju, Klinika za pedijatriju, KBC Zagreb, Šalata ( s povremenim dežuranjem u hitnoj službi Klinike za pedijatriju tijekom ljetnih mjeseci od 2004. - 2007.)

73

POSEBNA ZNANJA I VJEŠTINE:

Strani jezici: Aktivno poznavanje engleskog jezika u govoru i pismu

Vozačka dozvola B kategorije

RADOVI

Nuspojave citostatske terapije kod djece, 2008 (autor i predavač za HKMS, KBC Zagreb, Šalata)

Punkcije na zavodu za dječju hematologiju i onkologiju, 2009 (autor i predavač za HKMS, KBC Zagreb, Rebro)

Infekcije u djece sa hematološko-onkološkim bolestima i njihovo suzbijanje, 2010. ( autor za 16. Simpozij hematološko - onkološkog društva s međunarodnim sudjelovanjem, Cavtat)

74