Beton jučer, danas i sutra - · PDF filesitnih čestica) i tehnologija proizvodnje i ugradnje betona ... ﬁ nancirala projekt Dura-Crete. Završen je 1999. godine i objavljen u Priru

SABOR HRVATSKIH GRADITELJA 2008 191

HRVATSKI SAVEZ GRAĐEVINSKIH INŽENJERASABOR HRVATSKIH GRADITELJA 2008

Cavtat, 6.-8. studenoga 2008.

Jovo Beslać, Josip Brajdić, Karla Štemberga UDK 66.972 “31”

Beton jučer, danas i sutra

Sažetak

Prikazan je povijesni razvoj betona kao osnovnog građevnog materijala i analiziran je kroz tri karakteristična razdoblja primjene, pri čemu su istaknuta karakteristična, ispravna i pogrešna shvaćanja njegove prirode i posljedice koje su takva shvaćanja ostavljala. Osvrnulo se na današnje stanje uz pojašnjenja i upozoreno je na moguće posljedice pretjeranih komercijalnih i profi tnih interesa cementne industrije na daljnje ugrožavanje trajnosti betona i betonskih konstrukcija..

Ključne riječi: beton, osnovni građevni materijal, povijesni razvoj, primjena, cement-na industrija, profi tni interes, trajnost betona

Summary

Concrete: yesterday, today and tomorrow

The historic development of concrete, as one of principal building materials, is pre-sented and analyzed through three characteristic periods of use. At that, typical, correct and wrong interpretations of its nature are given, and the effects of such in-terpretation are depicted. The present situation is briefl y presented and appropriate explanations are given. An emphasis is placed on possible harmful effects of exces-sive commercial and profi t-oriented interests of cement industry on the durability of concrete and concrete structures.

Key words: concrete, basic concrete material, historic development, use, cement in-dustry, profi t-oriented interest, durability of concrete

Autori: Dr.sc. Jovo Beslać, dipl.ing.građ.; Josip Brajdić, dipl.ing.građ.; Karla Štemberga, dipl.ing.građ. Institut građevinarstva Hrvbatske, Zagreb

Jovo Beslać i drugi192

1 Uvod

Beton je, povijesno gledano, jedan od najstarijih građevnih materijala (1), ali je prak-tično postao osnovnim građevnim materijalom tek u prošlom stoljeću i danas već pokrio oko 50 % graditeljskih potreba; u Europskoj uniji konkretno 71 % svih građevnih mate-rijala (tablica 1.). Nedvojbeno će to ostati i u bližoj budućnosti, u prvoj polovini ovog stoljeća posve sigurno.

Tablica 1. Potrošnja građevnih materijala u EU u 2002. godini (2)

Građevnimaterijal

PotrošnjaTona %

Beton 503,000.000 71Opeke i blokovi 73,000.000 10Drvo 54,000.000 7Željezo i čelik 24,000.000 3Kamen 16,000.000 2Polimeri 6,850.000 0,97Ravno staklo 5,200.000 0,73Mineralna vuna 2,000.000 0,3Bakar 1,300.000 0,2Aluminij 900.000 0,1

Međutim, od polovine prošlog stoljeća prate ga brojni prijepori i nedoumice, često i

ozbiljne primjedbe i sumnje. Može se reći da je beton do danas prošao tri karakteristična razdoblja primjene:

- više od sto godina spore, uglavnom zanatske primjene (od polovine pretprošlog do polovine prošlog stoljeća),

- četrdesetak godina intenzivne poluindustrijske primjene (u drugoj polovini prošlog stoljeća),

- dvadesetak godina suvremenih nastojanja da se tehnologija te primjene uklopi u nova nastojanja globalnog tehnološkog i znanstvenog razvoja (karakteristične po informatizaciji, ekologiji i potrebama održivog razvoja).

Svako od tih razdoblja ima svoje značajke, i dobre i loše strane, posebno sa stajališta suvremenih potreba građenja i stambenih i javnih betonskih konstrukcija s dugim, ne samo fi zikalnim nego i ???socijalnim vijekom i doprinosom ugodnom urbanom življenju (3).

2 Razdoblje prvoga razvoja i zanatske primjene

Izum današnjega betona pojavio se početkom 19. stoljeća, a najviše su doprinije-li tome Smeaton (1756.), Vicat (1818.) i Apsdin (1852.). Međutim, masovnija primjena počinje tek u drugoj polovini stoljeća izumom armiranog betona, za čiju su masovnu pri-mjenu u građevinarstvu najzaslužniji Coignet (1852.) i Henebique (1880.).

Tijekom prvih stotinjak godina (do polovine prošlog stoljeća) beton ostaje manje-više nepromijenjena smjesa agregata, cementa i vode, pri čemu ovaj treći sastojak ima dvije bitne uloge: omogućuje hidrataciju cementa (i time očvršćivanje betona) i uvelike pomaže obradivosti i ugradivosti betona. Upravo ovo drugo ima i značajnu negativnu posljedicu,


jer taj dio vode kasnijom evaporacijom iz betona povećava mu poroznost (i to onu trajno najneugodniju - kapilarnu), a time mu smanjuje i čvrstoću i trajnost.

Prvi istraživači betona to su znali, pa je u razdoblju prvog stoljeća njegove upotrebe bio prilagođen i sastav cementa, izbor granulometrijskog sastava agregata (sa što manje sitnih čestica) i tehnologija proizvodnje i ugradnje betona (sa što manje vode).

Obični (osnovni) cement bio je npr. grube fi noće mljevenja i mineralnih sastojaka karakterističnih po manjoj potrebi za vodom i sporom ranom očvršćivanju, ali većem ka-snijem, što je omogućilo stvaranje kompaktnije i trajnije strukture betona. Finoća mlje-venja cementa po Blaineu bila je oko 1000 cm2/gr, a količina C

3S, dominantnog u ranom

očvršćivanju, oko 30 % (4). Danas je ta fi noća već dosegla pa i prešla 5000 cm2/gr, a količine C

3S ima čak do 60 %, sve radi potrebe bržega očvršćivanja betona, odnosno

bržega građenja.Optimalni granulometrijski sastav agregata bio je ograničen krivuljama Fuller-EMPA

s manjom količinom sitnih čestica (do 8 mm) i znatno užim preporučenim područjem, također radi manje i ujednačenije potrebe za vodom (slika 1.).

Slika 1. Optimalna područja granulometrijskog sastava agregata prije (Fuller-EMPA) i danas (HRN EN U.M1.057)

U drugoj polovini prošlog stoljeća, kad su uvedeni mikseri i pumpe za transport be-tona kojima je potreban obrađeniji beton, optimalno je granulometrijsko područje sastava agregata znatno prošireno (također slika 1.), posebno u području sitnih frakcija koje traže više vode.

Zanimljivo je primjerice to da je za potrebe betona građevina HE „Vinodol“, izgrađenih polovinom prošlog stoljeća, u tadašnjim vrlo skromnim transportnim mogućnostima iz Botova na Dravi dopreman čisti dravski pijesak (12 % ukupne količine agregata) kao zamjena za dio prašnjave drobljene frakcije iz lokalnih izvora. Danas pak i za betone


viših razreda tlačne čvrstoće u vrlo agresivnim uvjetima djelovanja klorida i smrzavanja upotrebljavamo drobljene karbonatne frakcije pijeska, ponekad i sa 15 do 20 % čestica ispod 0,9 mm.

Proizvodnju i primjenu betona u tom prošlom razdoblju obilježila je kruto-plastična konzistencija s minimalno potrebnom količinom vode i mukotrpno ali kvalitetno zbijanje nabijanjem i probadanjem, što je omogućilo relativno visoku trajnost, veću od današnje (slika 2.)

Slika 2. Današnji izgled betona preljeva brane Bajer iz 1950-tih godina i preljeva brane Lepenica iz 1980-tih HE „Vinodol“

3 Razdoblje intenzivne poluindustrijske primjene betona

Riječ je o razdoblju burnoga tehnološkog razvoja i intenzivne gradnje u drugoj polo-vini prošlog stoljeća kad su primjerice SAD godišnje proizvodile po 2 tone betona per ca-pita (5). Mi smo primjerice u tom razdoblju samo u nekoliko posljednjih 1970-tih godina samo u Kvarnerskom zaljevu gotovo istodobno u betonu gradili: Krčki most, tunel Učku, TE Rijeku, Koksaru u Bakru, vijadukt Dubračinu i nekoliko vijadukata na riječkoj dionici autoceste Rijeka-Zagreb.

Osnovne naznake promjena i događanja u proizvodnji i primjeni betona u tom bur-nom razdoblju masovne gradnje i u razvijenom svijetu i u onome u razvoju naznačene su već prije. Karakteristično je da je projektiranje mehaničke otpornosti i stabilnosti beton-skih konstrukcija u tom razdoblju silno razvijeno, tiskano je u odgovarajućim europskim normama (EN 1900, 1992, 1994 i 1998) na tisuće stranica, a problem osiguranja trajanja te mehaničke otpornosti i stabilnosti tijekom najmanje 50 godina uporabe ostalo je na samo 2 tablice (na 2 stranice), gdje su dana ograničenja u sastavu betona (u EN 206-1) i debljini betona zaštitnog sloja (u EN 1992-1) za pojedine vrste i razrede agresivnog djelovanja okoliša na beton.

Takva masovna gradnja u betonu uz zanemarivanje pitanja trajnosti i u proizvodnji i u primjeni betona, obilježena ubrzanim očvršćivanjem i lakoćom u transportu i zbijanju betona vrlo plastične, nerijetko i tekuće konzistencije, rezultirala je vrlo neugodnim po-sljedicama. Troškovi sanacija betonskih konstrukcija izvedenih uglavnom u tom razdoblju ubrzanoga općeg tehnološkog napretka, pa i građenja u betonu, otkrivaju se u sve većim razmjerima, zabrinjavajućima čak i za moćne razvijene zemlje. Neki od tih primjera na-vedeni su u tablici 2.


Tablica 2. Karakteristični primjeri troškova popravka betonskih konstrukcija

Građevine Troškovi popravkaPopravci armiranobetonskihkonstrukcija u Europskoj uniji

Više od 50 % ukupnih godišnjih ulaganja unjih (u Velikoj Britaniji i Njemačkoj popribližno 10 milijardi eura (6)

580.000 mostova na autocestamau SAD

Direktni godišnji troškovi popravaka uidućih 10 godina bit će 10,15 milijarda američkih dolara;indirektnih 10 puta veći (7)

Öland Bridge u Švedskoj, građen1968.-1972. (L = 6070 m)

Izvedba po današnjim cijenama 32,5 mi-lijuna eura, popravak (1995.-2005.) 75milijuna eura(8)

Krčki most, građen 1976.-1980. Oko 25 milijuna eura u prvih 30 godinauporabe (samo za popravke i zaštitukritičnih dijelova)

Rekonstrukcija kolničkog zastorai sanacija kolničke ploče, hodnikai vijenaca sjeverne trake mostapreko Save u Ivanjoj Reki

Oko 20 milijuna eura (oko 1500 eurapo m2 prometne površine)

4 Suvremena nastojanja i problemi

Navedeni problemi uočeni su krajem prošlog stoljeća pa je i poduzeto niz mjera da se otklone.

Teoretskim problemima poboljšanja projektiranja trajnosti betonskih konstrukcija bavile su se i bave se sve intenzivnije gotovo sve mjerodavne europske i svjetske udruge i tijela (CEB i FIP ranije, a FIB, CEN, RILEM i ISO danas).

Kao posljednje, Europska komisija je u Brite-Euram četvrtom okvirnom programu fi nancirala projekt Dura-Crete. Završen je 1999. godine i objavljen u Priručniku s naputci-ma za probabilistički pristup projektiranju trajnosti (vijeka uporabljivosti) betonskih kon-strukcija. Istraživanja su zatim nastavljena Dura-Net projektom (međunarodnom mrežom razmjene informacija i širenja iskustava prihvaćenih Dura-Crete projektom). Rezultirala su konačnim tehničkim izvještajem iz svibnja 2000. godine (9) na osnovi kojeg je rad nastavljen u FIB-ovoj radnoj grupi 5.6, koja je u Biltenu broj 34 iz veljače 2006. objavila prvi model propisa za projektiranje vijeka uporabljivosti betonskih konstrukcija (Model Code for Service Life Design)(10).

U uvodu je ovog dokumenta istaknuto da je primjenjiv za projektiranje trajnosti betonskih konstrukcija od nearmiranog, armiranog i prednapetog betona, s posebnim težištem na projektiranju mjera kontroliranja negativnih učinaka dotrajavanja betonskih konstrukcija. Ponuđene su četiri moguće opcije projektiranja:

- punim probabilističkim pristupom,- semiprobabilističkim pristupom (parcijalnim faktorima),- vjerojatnim zadovoljavanjem pravila,- izbjegavanjem (sprječavanjem) dotrajavanja.


Opisana je metodologija projektiranja trajnosti betonskih konstrukcija u karbonatiza-cijski agresivnom okolišu, kloridno agresivnom okolišu i u okolišu djelovanja smrzavanja i odmrzavanja (sa i bez soli za odmrzavanje).

Proračun je prilično složen, a najveći broj parametara i postupaka njihova utvrđivanja dan je obavijesno u dodacima. Predstoji još dug put i mukotrpan postupak njihove opće verifi kacije i pouzdane primjene.

U tehnologijskom su području istraživanje i rješavanje problema nagomilanih u prethodnom poluindustrijskom razdoblju primjene betona odmakli znatno dalje od teo-rijskih; i u proizvodnji betona i u izvedbi betonskih konstrukcija, posebno u području njihovih popravaka i općenito održavanja.

Kao prvo, već je početkom 90-tih godina prošlog stoljeća primjenom normi serije ISO 9000 učinjen zaokret u kontroli kvalitete svih faza gradnje, od projektiranja preko proizvodnje i izvedbe do održavanja (ISO 9001). Umjesto prijašnje naknadne kontrole kvalitete svojstava gotovih proizvoda i izvedenih radova prešlo se na osiguranje kvalitete preventivnom kontrolom svih faza pojedinih proizvodnih procesa, koji se sada moraju provoditi i kontrolirati prema precizno specifi ciranim procedurama (u proizvodnji betona prema obaveznim priručnicima kontrole kvalitete proizvodnje). U proizvodnji betona primjerice se kontrola 28-dnevne tlačne čvrstoće betona sada izvodi na nekoliko puta manje uzoraka, ali se zato znatno češće kontroliraju sastav i svojstva svježeg betona. Umjesto naknadne, težište je na preventivnoj kontroli da se pogreške izbjegnu a ne nak-nadno saniraju.

Povećano dodavanje vode u beton, uve-deno u prethodnom razdoblju radi većih po-treba fi nije mljevenih cemenata za vodom i obradivosti betona (transporta mikserima i pumpama), uspješno je reducirano super-plastifi katorima kojih je u upotrebi već treća generacija (karboksilatna) koja v/c omjer u betonu reducira i ispod 0,20.

U sličnu se svrhu kod agregata (radi boljega pakiranja i smanjenja potrebe za vo-dom a time i skupljanja i pojave pukotina u betonu) količina doziranja frakcije 4-8 mm s prije uobičajenih 15 % do 20 % reducira na otprilike 5 %.

Za povećanje nepropusnosti (a time i trajnosti) sve više se upotrebljavaju betoni visoke kakvoće, posebno među njima sa-mougradivi, koji uz visoku čvrstoću i nepro-pusnost isključuju i pogreške koje pri ugra-dnji neizbježno unosi čovjek (11). Oni se, naime, ne vibriraju. Jedan takav tip betona razreda tlačne čvrstoće C 60/75, mikroarmi-ran čeličnim vlaknima, uspješno se primjeri-ce upotrebljava za ojačanje i zaštitu podnožja visokih stupova Krčkog mosta (slika 3.).

Slika 3. Priprema i ugradnja samougradivog mikroarmiranog betona u oblogu

podnožja stupa S18 Krčkog mosta


Unapređenja su postignuta i uvođenjem u primjenu posebnih dodataka za reduciranje skupljanja, a time i pucanja betona, koji umjesto bubrenjem djeluju sprječavanjem evapo-racije vode iz svježeg betona, koja ga uglavnom i uzrokuje.

Posebni se napori ulažu u istraživanje proizvoda za popravke i zaštitu betona i be-tonskih konstrukcija i sređivanje njihova kaotičnog stanja na tržištu. Kad su, naime, prije nekoliko desetljeća uočeni prvi veći problemi korozijom oštećenih betonskih konstrukcija, tržište je vrlo brzo bilo preplavljeno najrazličitijim proizvodima, od kojih su svima odre-da pripisivani i visoka učinkovitost i visoka trajnost. Međutim, brzo se pokazalo da to najčešće nije tako. Za Krčki most se primjerice još i danas čuju „stručna“ mišljenja da projektirani zaštitni sloj od samo 2,5 cm nije bila pogreška jer da je planirana njegova vanjska zaštita. Međutim, takve mogućnosti tada još nije bilo, a na razini kvalitete koju bi dala još dva centimetra takvog betona nema je ni danas (slika 4.). Jedini tada preporučivani i upotrebljavani američki polimerni cementni sustav Toroseal na nekim je dijelovima mo-sta i izveden i, nažalost, znatno pogoršao stanje (ubrzao prodor klorida u beton i koroziju armature), što je i logično jer se radi o vrlo poroznom mortu koji povećava koncentraciju klorida na površini betona. Da je tada izveden zaštitni sloj betona od 4 do 5 cm, to bi cijenu gradnje mosta povećalo najviše za 1,5 do 2 milijuna američkih dolara, a danas da se to na-domjesti nije dovoljno ni 50 milijuna. Jer u betonu je još uvijek najbolje jamstvo trajnosti sam beton, ako se dovoljno kvalitetno projektira, izvede i u ranoj fazi njeguje.

Slika 4. Primjer pogrešnih sustava koji su se nudili za zaštitu Krčkog mosta

Međutim, taman kad se očekivalo da će suvremene tehnološke mjere vratiti betonu staru slavu vrlo trajnog materijala, javljaju se nove dileme koje opet prvi uzrokuje cement. U njegovoj se proizvodnji, naime, što kalcinacijom kalcijeva karbonata kao dijela siro-vinskog materijala, što izgaranjem goriva u klinkernim pećima, oslobađa golema količina ugljičnog dioksida (0,7 do 1 tonu po toni proizvedenog cementa), koji je glavni sastojak stakleničkih plinova.

Da se ta emisija reducira i proizvodnja cementa (time i primjena betona) prilagodi potrebama održivog razvoja, uvedena je kao prva djelotvorna mjera zamjena dijela por-tlandskog cementnog sastojka cementa mineralnim dodacima, koji se javljaju kao otpadni materijali nekih industrija (šljaka visokih peći, lebdeći pepeo termoelektrana, silicijska


prašina tvornica karbida i ferolegura, kameno brašno i sl.). U tom smislu i nova europska norma za cement (EN 197-1) od ukupno 28 specifi ciranih cementnih proizvoda samo je-dan (CEM I) specifi cira kao čisti portlandski cement kakav je prije prevladavao u primje-ni. Ostalih 27 su cementi s mineralnim dodacima (do 21 %, 35 %, 70 % pa i više).

Istraživanja ponašanja betona s takvim cementima u raznim agresivnim okolišima još su vrlo oskudna i nepouzdana, a brojne sumnje opravdano se javljaju i u nas i u svijetu. Osnovne su na utjecaj dodatka mljevenog kalcijeva karbonata (kao uglavnom hidratacijski inertnog materijala) na otpornost betona prema smrzavanju i utjecaj i ostalih mineralnih dodataka u količinama iznad 35 % na karbonatizaciju površinskog sloja betona i trajnost zaštite armature od korozije. Armaturu u betonu štiti, naime, kalcijev hidroksid koji pri hidrataciji cementa oslobađa samo portlandski cementni sastojak iz njegova sastava, pa ukoliko je u cementu manji njegov udio utoliko će on u betonu brže biti potrošen karbona-tizacijom i armatura prije početi korodirati.

Dva su švicarska stručnjaka (12) krajem prošlog stoljeća upozorila da:“Unatoč napretku tehnologije betona posljednjih godina, oštra oštećenja i skupi po-

pravci uzrokovani smrzavanjem i solima za odmrzavanje još uvijek su vrlo česti. Stanje će ubuduće vjerojatno biti još i mnogo gore zbog porasta broja dodataka betonu i cementu i njihovih tipova i ekoloških potreba upotrebe alternativnih ili recikliranih agregata, s jedne strane, te pomanjkanja znanja o mehanizmu oštećenja i odnosima između rezultata ispiti-vanja i ponašanja pri korištenju, s druge”.

Postoje i ozbiljna istraživanja sa zaključcima da betoni s cementima s povećanim po-stocima dodatka šljake visokih peći ni uz optimalno aeriranje nisu otporni na smrzavanje i soli za odmrzavanje (13, 14). Aeriranje, prema J. Starku (15), unapređuje otpornost na smrzavanje i soli za odmrzavanje samo betona s čistim portlandskim cementom.

Neka pak britanska istraživanja (16) pokazuju da je proces karbonatizacije betona sa šljako-cementom (s približno 70 % šljake visokih peći u sastavu) oko tri puta brži nego u betonu s čistim portlandskim cementom, a takvi se cementi u nas već koriste i u gu-sto armiranim betonskim konstrukcijama u karbonatizacijski agresivnim okolišima. Kad smo nedavno na javnom natječaju nadležnom ministarstvu ponudili znanstveni projekt za istraživanje te opasnosti u našim uvjetima, u kojima je proizvodnja cementa uglavnom u stranom vlasništvu, glatko smo odbijeni.

5 Zaključci

Beton je, iako već stoljeće i pol osnovni građevni materijal, još uvijek prilično spo-ran. Poslije više od stotinu godina usporene, uglavnom zanatske primjene, u posljednjih je pedeset nakon ozbiljnih sumnji u ispravnost takvog stanja ušao u razdoblje intenzivnih istraživanja i tehnoloških unapređenja. Kriva prijašnja poimanja o njegovoj „vječnoj“ traj-nosti polako se ispravljaju i novim tehnološkim razvojem, ali opasnosti i dalje vrebaju. Nužno je dobro poznavanje njegove vrlo složene strukture, uzimanje u obzir konkretnih uvjeta primjene i daljnje istraživanje i unapređivanje.

Literatura

[1] Radić, J. i Kindij, A.: Povijesni razvoj i karakteristike betona, Betonske konstrukcije – Građenje, Hrvatska sveučilišna naknada, Zagreb 2007., str 25-34


[2] Gemert, V. et all: Contribution of Concrete-Polymer Composites to Sustainable Construction Materials, Proceedings of International RILEM Symposium on Environment-Conscious Mate-rials and Systems for Sustainable Development, Japan, 2004, pp 19-26

[3] Kashino, N.: Materials Planning for Lasting Buildings – for the Sustainable Social Develop-ment, Proceedings of International RILEM Symposium on Environment-Conscious Materials and Systems for Sustainable Development, Japan, 2004, pp 3-17

[4] Mehta, P.K.: Durability of Concrete – Fifty Years of Progress, Proceedings of CANMET/ACI International Conference, Montreal, 1(1991), pp 1-31

[5] Shah, S.P.: Concrete Technology, New Trends, Industrial Applications, E &F SPON, London, 1994

[6] Stuart, M. and Morlidge, J.: Overview of a Thematic Network on Performance Based Rehabi-litation of Concrete Structures, Proceedings of CON REP NET Conference, Prague, 2005, pp 1-10

[7] Haris, M.: Maintaining Bridges – Controlling the Cost Corrosion, Concrete Engineering Inter-national, Volume 11, Number 3, Autumn 2007, pp 14-15

[8] Smith, F.N.: The Use of Stainless Steel Reinforcement, Concrete Engineering International, Volume 11, Number 2, Summer 2007, pp 25-27

[9] The European Union – BriteEuram III: Dura Crete Probabilistic Performance Based Durabi-lity Design of Concrete Structures, Document BE95-1347/R17, May 2000

[10] fi b Task Group 5.6: Model Code for Service Life Design, bulletin 34, February 2006[11] Beslać, J., Skazlić, M. I Kindij, A.: Posebni betoni, Betonske konstrukcije – Građenje, Hrva-

tska sveučilišna naklada, Zagreb, 2007, str. 241-346[12] Kaufman, J. and Studer, J.: Comparison of Frost Deicing Salt Damage Mechanism in Field and

Laboratory Condition, Proceedings of Third International Conference “Concrete under Severe Conditions, E & FN SON, London, 1998, pp 262-271

[13] Malhotra, W. at all: Current Status of CANMET’s Studies on the Durability of Concrete Con-taining Supplementary Materials in Marine Environment, ACI SP-109, 1988, pp 31-72

[14] Marchand, J. et all: The Deicer Salt Scaling Deterioration of Concrete, An Overview, Procee-dings of the third CANMET/ACI International Conference on Durability of Concrete, Nice, France, 1994, pp 1-46

[15] Stark, J. et all: The Effect of Draining Formwork Materials on the Durability of Concrete, Proceedings of Fourth CANMET/ACI International Conference “Durability of Concrete”, Sydney, 1997, pp 1029-1049

[16] Jones, M.R.: Performance in Carbonating and Chloride-bearing Exposures, Eurocements, Im-pact of ENV 197 on Concrete Construction, E &FN SPON, London, 1994, pp 149-168.


Documents

Beton jučer, danas i sutra - · PDF filesitnih čestica) i tehnologija proizvodnje i ugradnje betona ... ﬁ nancirala projekt Dura-Crete. Završen je 1999. godine i objavljen u Priru