Upload
masinka-mara-lukic
View
61
Download
0
Embed Size (px)
UNIVERZITET U BEOGRADUBEOGRADSKA POSLOVNA ŠKOLA
SEMINARSKI RAD
BERZE, OBLICI TRGOVINE I BERZANSKI CIKLUS
Mentor: prof. dr Jovo Jednak Ime i prezime studenta Broj indeksa
Beograd, decembar, 2009. godina.
Sadržaj
1. UVOD 3
2. BERZA - NASTANAK I POJAM 4
3. OBLICI TRGOVINE NA BERZI 7
4. BERZANSKI CIKLUS 8
4.1. Nalozi 8
4.2. Kotacija 10
4.3. Obračun berzanskih transakcija 11
4.4. Berzanski izveštaji i analize 12
5. ZAKLJUČAK 13
6. LITERATURA 15
2
1. UVOD
Procesi globalizacije, stalne i intenzivne promene u okruženju, nameću nove i sve veće
zahteve za prilagođavanjem zemalja koje teže da postanu deo svetskog tržišta. Promene na
globalnom nivou direktno se reflektuju na prilike na finansijskom tržištu. Bez dobro
organizovanog, institucionalno uređenog finansijskog tržišta ne može se
Finansijsko tržište je deo privrednog sistema koji omogućava uspostavljanje veza
između subjekata sa viškom i subjekata sa manjkom finansijskih sredstava. Ono je bilo koje
mesto gde dolazi do trgovanja, odnosno susretanja ponude i tražnje za različitim oblicima
finansijskih sredstava ili aktive.
Razvijenost i efikasnost finansijskog tržišta omogućava da se uspostavi ravnoteža
između štednje i investicija i da dođe do optimalne alokacije slobodnih finansijskih sredstava
koja će dovesti do toga da fmansijskim sredstvima raspolažu oni koji su stanju da plate najvišu
cenu i saglasno tome da ih najbolje upotrebe. Pored alokacije sredstava, na finansijskom
tržištu se obavlja i alokacija rizika. U najkraćem, fmansijski sistem predstavlja "mazivo"
privrednog sistema čija se neefikasnost značajno odražava na (ne)funkcionisanje privrede.
Berze prestavljaju finansijsko tržište na kojima se trguje.
Berza je samostalna i specifična institucija. Definiše se kao organizovani prostor u
fizičkom i poslovnom smislu na kojima se po strogo utvrđenim prlavilima trguje HOV,
novcem, devizama. Berze u promet ne unose svoje HOV niti same kupuju HOV. Predmet
trgovine ne mora biti na mestu na kome se trguje.
Berza je organizovano tržište za trgovinu valutama, akcijama, obveznicama i robom.
Trgovina se može odvijati samo ako se ispune određeni uslovi koje postavja berza. Cene po
kojima se trguje ne postavlja berza, već se one formiraju slobodno (uslovno rečeno). Počeci
berzanskog trgovanja vezani su za pojavu prvih tzv. hartija od vrednosti. To su bila pisana
dokumenta kojma se neko lice obavezalo da će svoju obavezu izvršiti u određeno vreme u
budućnosti. Kasnije, kada se ta obaveza prenela na drugo lice, pre dospeća roka, smatra se da
je prvi berzanski posao zaključen. Danas – berze su tržišta sa ciljem da na brz, efikasan i jeftin
način omoguće promet berzanskog materijala – efektive i robe.
3
2. BERZA - NASTANAK I POJAM
Berza (exchange)1 je institucija finansijskog tržišta vezana za tačno određeno mesto na
kome se trguje standardizovanim tržišnim materijalom, utvrđenim pravilima trgovanja. Od
samog nastanka berza2 je vezivana za određeno mesto - stecište/sastajalište
trgovaca/posrednika (smatra se da je prva berza osnovana u Anversu 1460. godine, a zatim u
Londonu 1570. godine) koji su između sebe trgovali u određeno vreme i po pravilima koja su
utvrdili (koja su naknadno ,,pojačana” državnom regulativom u berzanskom poslovanju).
Početkom XVIII veka primat u međunarodnoj trgovini preuzima Holandija, a berza u
Amsterdamu postaje jedna od najznačajnijih, i na njoj su 1747. godine bile kotirane 44
različite hartije od vrednosti. Otprilike paralelno se formiraju berze i u drugim velikim
gradovima - Pariz 1726., London 1773. godina, ali je Amsterdamska berza tog doba ostala
zapamćena i po, za to vreme, rekordnom kreditu odobrenom u iznosu od 250 miliona guldena
i po kamatnoj stopi od 3,5 % godišnje.
Kasnije London preuzima primat i ostaje vodeća berza u svetu, sve do Prvog svetskog
rata, kada vodeću ulogu preuzima Njujork.
Danas u SAD postoji sedam finansijskih berzi – Njujork (NYSE), Američka berza sada
ujedinjena sa Nasdaq (AMEX), Čikago (Chicago Stock Exchange – CHX), Pacifička berza u
San Francisku i Los Andjelesu (Pacific Stock Exchange), Filadelfijska berza, koja je i
najstarija berza u SAD (Philadelphia Stock Exchange), Bostonska berza (Boston Stock
Exchange) i berza u Sinsinatiju (Cincinnati Stock Exchange).
Sam pojam berza vodi poreklo od jedne flamanske porodice koja je u Brižu imala
kafanu u kojoj su se ljudi okupljali i koji su pored usluga jela, pića i prenoćišta, obavljali i
trgovačke poslove. Ispred lokala, na ulaznim vratima bile su isklesane tri kese koje su
predstavljale simbol kuće, a kako je bilo reč o porodici Van der Beurse, stajala je oznaka “de
1 Prvi pravi opis aktivnosti na berzama Zapadne Evrope dao je Španac Don Hoze de la Vega (Don Jose de la
Vega) 1688. godine u svojoj knjizi “Confusion de Confusiones”. Berzu je opisao kao “ludu kuću” punu čudnih
događaja, različitih aktivnosti i čak obilja sujeverja. Njegov opis vezan je više za berzanske spekulacije, nego za
berzu kao mesto racionalne trgovine i formiranja realnih cena, ali taj pisani trag govori o izraženosti
spekulativnih poslova od najranijih dana postojanja berze.2 termin berza etimološki potiče od latinske reči ,,bursa”, što znači kesa
4
Beurse”. Taj pojam korišćen je kasnije od strane mletačkih trgovaca i postao je sinonim za
mesta za njihovo okupljanje. I danas se pod berzama podrazumevaju tačno određene zgrade u
kojima su one smeštene, ali se u novije vreme, sa razvojem računarskih mreža kojima se
povezuje više prostorno odvojenih berzi, i kojima se omogućuje da se sa jednog mesta trguje
sa svim drugim mestima (berzama) koje se nalaze u sistemu, smanjuje značaj određenog mesta
u pojmovnom definisanju berze.
Berza je deo finansijskog tržišta koje se uobičajeno deli na tržište novca (money
market) na kome se trguje različitim oblicima kratkoročne finansijske aktive (žiralni novac,
komercijalni zapisi, blagajnički zapisi, državni zapisi, bankarski akceptni nalozi, certifikati o
depozitu, menice, kratkoročni krediti itd.) i tržiše kapitala (capital market) na kome se trguje
dugoročnom finansijskom aktivom (pre svega obveznicama, akcijama i kreditnim
instrumentima). Tržište hartija od vrednosti (securities market) čini primarno tržiše hartija od
vrednosti (primary securities market) gde se vrši kupovina hartija od vrednosti iz “prve ruke”
(početna prodaja hartija emitenta investicionoj javnosti) i sekundarno tržište hartija od
vrednosti (secondary security market) gde se odvija kupovina iz “druge ruke” odnosno
kupoprodaja već emitovanih hartija od vrednosti.
Berza je službeni prostor na kome se vrši kupovina i prodaja određenih vrsta berzanske
robe. Naberzi su utvrđena pravila trgovanja, učesnici u trgovini i predmet trgovine. Predmet
berzanskog trgovanja mogu biti robe, usluge, novčana sredstva i HoV koje se nalaze na
listingu berze. Prema cilju berze mogu biti profitne i neprofitne a prema prirodi položaja na
javne, privatne i mešovite.U zavisnosti od predmeta berzanskog poslovanja, berze se mogu
podeliti na:
1) berze na kojima se trguje robama i uslugama-robne ili produktne berze i berze usluga
2) berze na kojima se trguje nacionalnim i deviznim sredstvima u novčanom obliku
3) berze na kojima se trguje HoV-berze HoV
Berza dugoročnih HoV (efekata) je organizovano regulisno sekundarno tržište HoV.
Na berzama se kupuju i prodaju HoV dugoročnog i kapitalnog karaktera čija prva prodaja se, u
principu, vrši neposredno ili na berzanskom tržištu kapitala. Za razliku od berzanskog tržišta,
na neberzanskom tržištu trguje se svim papirima, a to znači i emitovanim neregistrovanim
efektima. Učesnici na neberzanskom poslovanju su banke, dileri-trgovci koji ne kupuju i ne
prodaju za svoj račun i iz svog portfelja. Vanberzanska trgovina na tržištu kapitala odvija se
5
van službenog prostora berze, a to znači i u zgradi berze ali van prostora predviđenog za
berzansko poslovanje; preko šaltera bankemeđubankarsko tržište kapitala ; ili na bilo kom
drugom mestu. Razlikujemo tri modela berze3:
1) Engleski – organizovan je kao ad. Uticaj države na njih je beznačajan, banke i dr.
Finansijske organizacije ne mogu biti članovi berze. Broj članova je fiksan, a prijem novih
članova vrši se optiranjem. Berzom upravlja Savet berze ili Odbor guvernera čiji članovi
biraju predsednika. Članovi uprave berze ne smeju da se bave berzanskim poslovima, niti da
su istovremeno iz firme članice berze. Cilj poslovanja je stvaranje sopstvenog profita.
2) Francuski ili kontinentalni – osniva se zakonskim putem i radi pod neposrednom
kontrolom države. Broj članova berze nije fiksan. Berzom upravlja telo čije članove postavlja
država. Banke ne mogu biti članovi berze. Cilj poslovanja je stvaranje sopstvenog profita.
3) Mešoviti – mešavina 1) i 2) osniva je,upravlja i rukovodi država. Članovi su banke i
dr. Finansijske organizacije. Broj članova nije ograničen, a prijem novih članova vrše banke.
Cilj poslovanja je nije stvaranje sopstvenog profita jer se troškovi beze pokrivaju kotizacijom
banke. Učesnici na berzi su: kupci-investitori u HoV; posrednici-preduzeća čije su HoV na
listingu berze I posrednici (dileri i brokeri).Član berze može biti svaki subjekt koji je ispunio
propisane uslove.HoV koja može da se kotira na berzi takođe mora da ispuni propisane uslove.
Bez obzira na model berza ima;
-organe rukovođenja
-komisiju za registraciju emisije efekata kojim će se trgovati
-udruženje berzanskih brokera
-berzanska arbitraža i sud časti.
Na berzi se trguje dugoročnim HoV-efektima:akcijama,obveznicama i brojnim
specifičnim dugoročnim HoV. Cena dugoročnih HoV na berzi utvrđuje se slobodnoj javnoj
aukciji (licitaciji). Emisioni berzanski kurs-kada se HoV prodaje prvi put na berzi. Berzanski
kurs može ali i ne mora da bude jednak tržišnom kursu.Osnova za utvrđivanje berzanskog
kursa HoV su berzanske knjige u kojima se evidentira ukupna ponuda i tražnja za
HoV.Berzanski kurs može da se iskaže u procentima ili u nominalnoj ceni.Oblik formiranja i
iskazivanja kurseva efekata razlikuje se po zemljama i po vrednosnim papirima.
3 Kulić Mirko, Finansijska tržišta, Megatrend univerzitet, 2003, Beograd str 55
6
3. OBLICI TRGOVINE NA BERZI
Osnovni razlog nastanka institucije berze je zaštita od tržišnih rizika, pa je tome
podređena i organizacija trgovine na berzi. Ona je formirana po šemi koncentričnih krugova,
čiji centar čini sama berza sa svojim službama.
Oko centra nalazi se krug ovlašćenih posrednika, koji mogu nastupati kao brokeri (u
svoje ime, a za račun drugih) i kao dileri (u svoje ime i za svoj račun). Samo ovi posrednici
imaju pravo zaključenja poslova na berzi, a svi drugi koji žele da trguju moraju to da čine
preko njih.
Sa svakim narednim krugom opada stepen ovlašćenja u odnosu na berzansku trgovinu.
Drugi krug od centra čine takođe posrednici koji nemaju pravo pristupa zvaničnoj berzanskoj
trgovini.
Broj posrednika između centra i klijenata sa otvorenog tržišta određen je i veličinom
tržišta koje berza pokriva. Ta struktura je najčešće trostepena, pri čemu treći krug čini najšire
tržište.
Berza se najčešće organizuje kao akcionarsko društvo. Uz akcionare, značajno mesto
za funkcionisanje berze imaju članovi - posrednici koji zakupljuju mesta za trgovanje na njoj.
Organi koji predstavljaju akcionare isti su kao kod svakog akcionarskog društva, ali im je
značaj mnogo manji.
Članovi berze imaju svoje posebne organe koji se staraju o njihovim interesima, kako
prema samoj berzi, tako i prema okruženju u kome deluju. Ti organi su nadležni za uređenje
trgovanja na berzi, kao i za određivanje njegovog sadržaja.
Savremene berze su visoko organizovane institucije. One su regulisane, kako
sopstvenom regulativom, tako i državnom regulativom. Zbog toga se njihovo dejstvo,
najvećim delom, ogleda u stabilizacionoj funkciji i ujednačavanju tržišnih tokova.
S obzirom na mesto trgovine, berza može biti organizovana kao aukciono ili
kontinuirano tržište. Aukciono tržište je berza na kojoj se nalozi klijenata za prodaju ili
kupovinu sistematizuju i izvršavaju simultano uz formiranje jedinstvene cene.
Aukcija može biti usmena ili pismena. Kao rezultat aukcije utvrđuje se kurs
instrumenta. Ukoliko je za pojedini finansijski instrument bilo više aukcija u toku dana, na
kraju radnog dana utvrđuje se prosečni dnevni kurs za taj finansijski instrument.
7
Ukoliko je berza organizovana kao kontinuirano tržište, tada se izvršavanje naloga
obavlja tokom celog radnog dana berze. U tom slučaju cene (kursevi) se stalno menjaju,
odražavajući priliv naloga i njihovu realizaciju. Kod ovog metoda trgovine nije potrebno
fizičko prisustvo učesnika u prostorijama berze, pošto najveći broj berzi obezbeđuje
učesnicima komunikacionu povezanost i centralni kompjuter koji automatski utvrđuje naloge i
formira cenu koja odgovara ponudi i tražnji.
Prema tome, fizički posmatrano, savremena berza predstavlja razuđenu kompjutersku i
komunikacionu mrežu.
4. BERZANSKI CIKLUS
Ciklus trgovine na berzi sadrži tri osnovne faze.
U prvoj fazi, koja se odvija van berze, uspostavlja se odnos između investitora i
berzanskog posrednika - člana berze, što se postiže otvaranjem računa hartija od vrednosti i
računa novčanih sredstava budućeg investitora kod berzanskog posrednika, kao i davanjem
naloga za kupovinu ili prodaju određenog finansijskog instrumenta.
U drugoj fazi dolazi do realizacije naloga, odnosno vrši se kupovina ili prodaja
finansijskog instrumenta na berzi i utvrđuje cena (kurs) finansijskog instrumenta.
U trećoj fazi vrši se obračun - saldiranje i plaćanje izvršene kupovine ili prodaje, kao i
prenos hartija od vrednosti i novčanih sredstava na odgovarajuće račune kod berzanskih
posrednika.
U trećoj fazi se ponovo prenosi ciklus van berze u obračunsku (klirinšku) instituciju.
3.1. Nalozi
U prošlosti je trgovina na berzi podrazumevala neposredan odnos investitora i
berzanskog posrednika, što je obuhvatalo fizičku razmenu papira za novac. U savremenim
uslovima investitor koristi račun hartija od vrednosti kod berzanskog posrednika. Instrukcija
berzanskom posredniku da proda ili kupi određeni finansijski instrument naziva se nalog.
1. Nalozi se mogu podeliti:
a) po količini,
8
b) po vrsti i
v) po vremenskom periodu4
Po količini nalozi se mogu podeliti na : tipične i atipične.
Tipičan nalog sadrži zaokruženi iznos (obično 100 finansijskih instrumenata). Ovaj
nalog je uobičajen u trgovini.
Atipičan nalog sadrži manji iznos od zaokruženog.
b) Po vrsti, nalog može biti: tržišni, limitirani i stop.
Tržišni nalog je najčešće u upotrebi. U pitanju je nalog berzanskom posredniku da kupi
ili proda određeni iznos hartija od vrednosti po tržišnim uslovima, što znači po najpovoljnijoj
ceni.
Limitirani nalog podrazumeva da berzanski posrednik kupi ili proda finansijski
instrument po ceni koja je niža ili jednaka određenoj ceni koju utvrđuje klijent, kada je u
pitanju kupovina. Kada je u pitanju prodaja, onda se nalog izvršava po ceni koja je viša ili
jednaka ceni koju je utvrdio klijent. Nalog neće biti realizovan ako u dnevnoj trgovini cene ne
dostignu limite koje je utvrdio klijent.
Stop nalog podrazumeva da klijent u nalogu utvrdi tzv. stop cenu.
Kada se radi o kupovini, stop cena mora biti iznad tržišne cene u momentu kada je
nalog dao, a ako se radi o prodaji, stop cena mora biti ispod tržišne cene. Ovaj nalog je
uslovan i postaje tržišni nalog ukoliko cena dostigne postavljene limite, u kom slučaju broker
izvršava nalog po stop ceni ili najboljoj ceni koja se može ostvariti.
v) Po vremenskom periodu, nalozi mogu biti: dnevni, do opoziva i na početku ili kraju
trgovine.
Dnevni nalog važi u toku radnog dana. Nalog do opoziva ističe u momentu kada to
investitor zahteva. Nalog na početku ili kraju trgovine izvršava se u određenom delu radnog
dana berze.
Postoje i druge vrste naloga. Berzanski posrednici, kombinujući različite naloge
investitora, formiraju jedinstvene naloge za iste finansijske instrumente, koje šalju na berzu na
izvršenje.
6.2. Kotacija
4? Komazec S, Ristić Ž, Savić J, Vukša S, Berze i berzansko poslovanje, VPŠ, Čačak, 2006, str. 77
9
Finansijski instrumenti kojima se trguje na berzi moraju biti primljeni na berzi. Taj
prijem se naziva listing. Uslovi za prijem finansijskog instrumenta na berzi su strogi.
Kotacija predstavlja formiranje cene po kojoj se prodaju ili kupuju finansijski
instrumenti na berzi, polazeći od naloga klijenata. Ovo podrazumeva upoređivanje naloga za
kupovinu ili prodaju, odnosno utvrđivanje ravnotežnog nivoa ponude i tražnje za određenim
finansijskim instrumentom. Sučeljavanje ponude i tražnje za određenim finansijskim
instrumentom realizuje se na parketu berze, odnosno na skupu predstavnika članova berze.
Procesom određivanja cene (kursa) rukovodi službenik berze (kod aukcionog metoda)
ili ga utvrđuje specijalista, a kod kontinuirane trgovine kurs je rezultat kompjuterske obrade.
Određivanje kursa vrši se, kod aukcionog metoda, procenom obima ponude i tražnje pri
utvrđenom nivou cena i stalnim korigovanjem cene ukoliko se ponuda i tražnja ne poklapaju,
sve dok se ne oceni, od strane rukovodioca kotacije, da su one u ravnoteži. Kada rukovodilac
kotacije utvrdi ravnotežu ponude i tražnje, kotiranje se obustavlja i cena po kojoj su one
uravnotežene smatra se zaključnom. Ukoliko ima više kotacija u toku radnog dana, kao
zaključna cena smatra se cena poslednjeg kotiranja, ili se računa prosečan kurs svih kotacija u
toku dana. Ova cena se objavljuje na oglasnoj tabli berze i u specijalizovanoj štampi.
Berzanske kotacije sadrže zvanične cene finansijske aktive. One se objavljuju dnevno,
po završetku berzanskog sastanka. Cene se daju po vrstama finansijske aktive i objavljuju se u
finansijskoj štampi i posebnim biltenima berzi.
Investitoru koji se na berzi interesuje za kotaciju određene aktive navode se najviša i
cena po kojoj su kupci zainteresovani da kupe, i najniža cena po kojoj su prodavci spremni da
prodaju. Kotacija nema karakter čvrste ponude.
Kotacija akcija na berzi znači da je odrećena kompanija dobila odobrenje da svoje
akcije plasira na berzi kao kompanija na listingu. Ovim se kompaniji omogućuje prikupljanje
dodatnog kapitala. Svaka berza objavljuje listing kompanija čije se akcije mogu kotirati na
berzi. Kada kompanije ispune određene uslove za ulazak na listing u pogledu visine svog
kapitala i objavljivanja finansijskog izveštaja, stiču pravo da se njihove akcije kotiraju na
berzi.
Trgovina dugoročnim finansijskim instrumentima koji nisu primljeni u listing na
berzama zato što emitenti ne ispunjavaju kriterijume berze ili ne žele kotaciju, vrši se na
10
šalterskom tržištu koje je specijalizovano za tu trgovinu. Funkciju šalterskog tržišta vrši
mreža dilera i brokera, povezanih komunikacionim linijama.
6.3. Obračun berzanskih transakcija
Završnu fazu berzanskog ciklusa predstavlja obračun i izvršenje kupoprodajnih
operacija, što se obavlja na berzi van trgovačkog prostora, odnosno u posebnim odeljenjima
berzanskih posrednika i u specijalizovanim klirinškim institucijama. U pitanju su razne
knjigovodstvene operacije, različitog stepena automatizacije, čiji je krajnji rezultat registracija
transfera vlasništva.
Obračun i izvršenje obuhvata proces upoređivanja i potvrde zaključenih kupoprodajnih
operacija na tržištu i njihovo izvršenje kroz transfer finansijskih instrumenata - hartija od
vrednosti na kupca, a novčanih sredstava na prodavca. Opšta funkcija ovog procesa je
smanjenje transakcionih troškova trgovine i korišćenje mehanizama unutrašnjeg platnog
prometa kao mehanizma za transfer novčanih sredstava.
Transakcija zaključena u trgovinskim prostorijam berze obavezujuća je za učesnike.
Pošto se transakcija zaključuje veoma sažetim jezikom, bez mogućnosti dalje kontrole
ugovorenih obaveza, to je potrebno potvrditi trgovinu, odnosno osigurati tačnost i mogućnost
izvršenja ugovorne obaveze, što podrazumeva identifikaciju ugovornih strana, tipa i količine
finansijskog instrumenta koji se razmenjuje, cene i datuma transakcije. Po zaključenju
transakcije, brokeri kupca i prodavca dostavljaju svoje liste trgovine pomoćnim službama na
obradu. Ove službe formalizuju zaključenu transakciju, posle čega se podaci o transakcijama
šalju drugom učesniku u trgovini na potvrdu i izvršenje. U isto vreme obaveštava se i davalac
naloga da je njegov nalog izvršen, pri čemu mu se ukazuje na prava i obaveze koje ima prema
berzanskom posredniku.
U savremenim uslovima postoje posebne institucije koje vrše obračun i izvršenje
transakcija - klirinške i depo institucije. Ove institucije koriste se prednostima saldiranja
međusobnih obaveza učesnika u trgovini i transferu salda hartija od vrednosti, odnosno
novčanih sredstava na učesnike. Na ovaj način, proces izvršavanja transakcija postaje
jednostavniji, efikasniji i jeftiniji. Klirinške institucije obavljaju aktivnosti saldiranja i
11
izvršenja i vode račune hartija od vrednosti berzanskih posrednika. Depo institucije drže u
depou hartije od vrednosti.
6.4. Berzanski izveštaji i analize
Tržišna cena (kurs) finansijskih instrumenata, koja je utvrđena kotacijom, objavljuje se
na način utvrđen pravilima berze, kao i u specijalizovanim rubrikama štampe i drugih medija.
Učesnici u trgovini se sa cenom upoznaju na samoj berzi, preko berzanskih tabli ili posebnih
tehničkih sredstava. Najpogodniji način upoznavanja investitora sa cenama finansijskih
instrumenata je specijalizovana finansijska i obična štampa.
Berzanske analize sadrže podatke koji mogu koristiti investitorima za donošenje
investicionih odluka. Njih objavljuje specijalizovana finansijska štampa. One se daju u obliku
posebnih izveštaja o trendovima ukupne trgovine, kretanju cena pojedinih finansijskih
instrumenata i sl.
5. ZAKLJUČAK
12
Berza je samostalna i specifična institucija, kako pri nastanku, tako i tokom razvoja.
Ona je institucija finansijskog tržišta, ali je i sama finansijsko tržište sui generis. Berza se
definiše kao organizovan prostor, i u fizičkom i u poslovnom smislu, na kome se po strogo
utvrđenim pravilima trguje (kupuje i prodaje) hartijama od vrednosti, novcem i stranim
sredstvima plaćanja. Berze kao institucije organizovanog finansijskog tržišta kapitala,
predstavljaju samostalne organizacije koje poseduju sopstveni poslovni prostor (zgradu),
članstvo i poslovna pravila.Nastanak pojma "berza" vezuje se za belgijsku porodicu van der
Beurse u čijem su se lokalu u Brižu u XV veku sakupljali trgovci radi zaključivanja različitih
poslova. Trgovci su pojmom "de burse" označavali najpre mesto u kome su se sastajali, a
kasnije su tim pojmom označavali i same svoje skupove. Taj naziv bio je usvojen i po svim
drugim gradovima, u kojima su ubrzo posle Briža osnovane berze, kao što je to bilo učinjeno u
Tuluzu, Anversu, Londonu, Parizu, Amsterdamu i drugim gradovima.
Iako berze u promet ne unose svoje hartije od vrednosti, niti same kupuju i prodaju
hartije do vrednosti, one spadaju u finansijske institucije, ali nisu intermedijarne finansijske
institucije.
Predmet trgovanja na berzi mora da bude tipiziran i standardizovan, kako bi bio lako
zamenljiv i, time, trgovina njime jednostavna, brza i efikasna. Ovo omogućava odsustvo
predmeta trgovanja sa mesta na kome se trguje. Pravila trgovanja na berzi izrasla su iz
običajnog trgovinskog prava i uobličavala su se zajedno sa postepenim nastankom berze
tokom razvoja tržišta i tržišnih odnosa. Ova pravila imaju dvostruku funkciju: da obezbede
standardizaciju predmeta trgovine i samih pravila trgovanja i da pruže zaštitu učesnicima u
trgovanju. Pravila uređuju način rada berzanskih službi. Ona su kodifikovana u zbornike pod
različitim nazivima. Berze korespondiraju, prvenstveno, sa tržištem kapitala, i to sa
sekundarnim tržištem kapitala. Ovo znači da se na berzama ostvaruje kupoprodaja vlasničkih i
dugoročnih dužničkih hartija u drugoj i daljim sekvencama.
Ključna funkcija berze je da obezbedi kontinuelno tržište hartija od vrednosti po
cenama koje ne odstupaju bitno od onih po kojima su prethodno prodate. Kontinuitet tržišta
smatra se neophodnim za očuvanje likvidnosti hartija od vrednosti bez koje bi se teško mogla
privući sredstva investitora koji u njih ulažu. Kontinuitet tržišta smanjuje kolebanje cena
hartija od vrednosti što dalje povećava njihovu likvidnost, odnosno, sposobnost konverzije u
13
gotovinu putem prodaje. Berza utvrđuje i publikuje cene hartija od vrednosti. Cene pojedinih
hartija od vrednosti utvrđuju se na bazi efektivne kupovine i prodaje, odnosno ponude i tražnje
konkretne hartije od vrednosti. Objavljujući pregled cena različitih hartija od vrednosti i
zahtevajući da se finansijski izveštaji preduzeća koja ih emituju učine dostupnim javnosti,
berze omogućavaju postojećim i perspektivnim ulagačima da procene rizik i rentabilnost
svojih ulaganja i usmere ih u skladu sa svojim preferencijama prema riziku i rentabilnosti..
Pošto na berzama nema primarne, već samo sekundarne kupoprodaje finansijskih
instrumenata, to znači da izvorni vlasnici finansijske štednje ne učestvuju u radu berzi.
Takođe, neposredni učesnici nisu ni krajnji korisnici finansijske štednje, pošto umesto njih
berzanski materijal kupuju, i tako prodaju novac, berzanski posrednici - banke i druge
finansijske organizacije, preko ovlašćenih učesnika u radu berzanskog sastanka, a to su agenti,
mešetari i berzanski trgovci.
Danas su retka tržišta na kojima ne deluje bar jedna berza. Najvažniji svetski berzanski
centri su Njujork, London, Tokio, Frankfurt, Čikago i drugi. Najveća je Njujorška berza hartija
od vrednosti (New York Stock Exhange).
6. LITERATURA
14
1. Filipović, V., Kostić, M., Marketing menadžment, FON, 2002
2. Kulić Mirko, Finansijska tržišta, Megatrend univerzitet, 2003, Beograd
3. Komazec S, Ristić Ž, Savić J, Vukša S, Monetarna ekonomija i bankarski
menadžment, VPŠ, Čačak, 2006
4. Komazec S, Ristić Ž, Savić J, Vukša S, Berze i berzansko poslovanje, VPŠ, Čačak,
2006
5. Srdić M, Menadžment osiguranja i hartije od vrednosti, VPŠ, Čačak, 2006
6. Zakon o tržištu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata
7. Zakon o berzama, berzanskom poslovanju i berzanskim posrednicima
8. http://www.b92.net/info/vesti/pregledstampe.php (preuzeto dana 12.12.2009. g)
9. http://www.ekonomist.co.yu/magazin/tem1.htm (preuzeto dana 12.12.2009.g)
10. www .belex.co.yu (preuzeto dana 12.12.2009. g)
15