37
______________________________________________http:// www.istorijaonline.com BARSKI RODOSLOV (LETOPIS POPA DUKLJANINA) PRIJEVOD LATINSKE REDAKCIJE Zamoljen od vas, voljene braće u Kristu i časnih svećenika svete stolice nadbiskupije Dukljanske crkve, kao i od mnogih starijih, a osobito mladih našeg grada, koji uživaju ne samo u slušanju ili čitanju o ratovima, nego i - kako je mladima običaj - u sudjelovanju u njima, da sa slavenskog jezika na latinski prevedem "Knjigu o Gotima", koja se latinski zove "Kraljevstvo Slavena", u kojoj su opisana sva njihova djela i ratovi, čineći nasilje nad vlastitom starošću, potrudio sam se pokoriti vašem zahtjevu, prisiljen bratskom Ijubavlju. A ipak, neka nitko od čitatelja ne misli da sam napisao išta drugo osim onoga što sam pročitao i čuo da se istinitim pripovijedanjem navodi od naših očeva i davnih starijih. I. Dok je u gradu Konstantinopolu vladao car Anastazije, koji je sebe i mnoge druge umrljao eutihijevskom herezom, a u Rimu stolovao Gelazije Drugi - u to su se vrijeme u Italiji proslavili velikom svetošću kapuanski biskup German i biskup karusinske stolice Sabin i časni muž Benedikt s planine Cassina - sa sjeverne je strane izišlo pleme, koje se nazivalo Gotima, pleme divlje i neukrotivo, prvaci kojega su bila tri brata, sinovi kralja Senulada, imena kojih su ova: prvi je bio Brus, drugi Totila, a treći Ostroilo. II. I tako je Brus, stariji od ostalih, nakon očeve smrti zasjeo na njegovo prijestolje i vladao na njegovu mjestu u zemlji u kojoj je rođen. A Totila i Ostroilo, da bi postali poznati, po savjetu i volji prvorođenog brata, skupljajući vrlo veliku i snažnu vojsku izišli su iz svoje zemlje i dolazeći su porazili provinciju Panoniju i ratovanjem je stekli. Poslije toga su sa snažnim mnoštvom stigli u Templanu. Tada jc kralj Dalmatinaca, koji je boravio u velikom i divljenja vrijednom gradu Saloni, poslao glasnike i pismo kralju provincije Istre da skupi plemensku vojsku kako bi im zajedno izišli ususret i branili se. Oba dakle, 1

BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

BARSKI RODOSLOV (LETOPIS POPA DUKLJANINA)

PRIJEVOD LATINSKE REDAKCIJE

 

Zamoljen od vas, voljene braće u Kristu i časnih svećenika svete stolice nadbiskupije Dukljanske crkve, kao i od mnogih starijih, a osobito mladih našeg grada, koji uživaju ne samo u slušanju ili čitanju o ratovima, nego i - kako je mladima običaj - u sudjelovanju u njima, da sa slavenskog jezika na latinski prevedem "Knjigu o Gotima", koja se latinski zove "Kraljevstvo Slavena", u kojoj su opisana sva njihova djela i ratovi, čineći nasilje nad vlastitom starošću, potrudio sam se pokoriti vašem zahtjevu, prisiljen bratskom Ijubavlju. A ipak, neka nitko od čitatelja ne misli da sam napisao išta drugo osim onoga što sam pročitao i čuo da se istinitim pripovijedanjem navodi od naših očeva i davnih starijih. 

I. Dok je u gradu Konstantinopolu vladao car Anastazije, koji je sebe i mnoge druge umrljao eutihijevskom herezom, a u Rimu stolovao Gelazije Drugi - u to su se vrijeme u Italiji proslavili velikom svetošću kapuanski biskup German i biskup karusinske stolice Sabin i časni muž Benedikt s planine Cassina - sa sjeverne je strane izišlo pleme, koje se nazivalo Gotima, pleme divlje i neukrotivo, prvaci kojega su bila tri brata, sinovi kralja Senulada, imena kojih su ova: prvi je bio Brus, drugi Totila, a treći Ostroilo.II. I tako je Brus, stariji od ostalih, nakon očeve smrti zasjeo na njegovo prijestolje i vladao na njegovu mjestu u zemlji u kojoj je rođen. A Totila i Ostroilo, da bi postali poznati, po savjetu i volji prvorođenog brata, skupljajući vrlo veliku i snažnu vojsku izišli su iz svoje zemlje i dolazeći su porazili provinciju Panoniju i ratovanjem je stekli. Poslije toga su sa snažnim mnoštvom stigli u Templanu. Tada jc kralj Dalmatinaca, koji je boravio u velikom i divljenja vrijednom gradu Saloni, poslao glasnike i pismo kralju provincije Istre da skupi plemensku vojsku kako bi im zajedno izišli ususret i branili se. Oba dakle, skupljajući vojsku svojeg plemena, izišli su Gotima ususret. I tako su dolazeći podigli logor do njih. Tada su osam dana - jer tabor je bio blizu - nastupajući s jedne i druge strane po skupinama teško ranjavali jedni druge i ubijali se. Osmog pak dana s obiju su strana izišli kršćani i pogani u oružju i došlo je do velike bitke od trećeg dnevnog sata sve do večeri. I po sudu Boga, kojemu nitko nije drzak prigovarati zašto tako čini, jer se valjda u kršćanima skrivao neki velik grijeh, okrutni su Goti stekli pobjedu, a dio je kršćana poginuo i ubijen je kralj Istre i mnogo je tisuća kršćanskih ljudi bilo mrtvo od oštrice mača i vrlo je mnogo tisuća odvedeno kao roblje. A dalmatinski se kralj izbavio s vrlo malo vojnika i pobjegao u svoj grad Salonu. Poslije toga, budući da je vojska Totile i brata mu Ostroila bila velika i njoj je prirastao brojan narod, oni su se posavjetovali sa svojim velikašima i podijelili vojsku. I Totila se, prelazeći sa svojom vojskom Istru i Akvileju, usmjerio prema Italiji i tamo stupio u mnogo velikih bitaka, opustošio vrlo mnogo oblasti i gradova i popalio ih. Odatle navaljujući na otok Siciliju za kratko je vrijeme okončao život, kako mu je prorekao sluga božji Benedikt. A brat mu Ostroilo, navalivši sa svojom vojskom na provinciju Iliriju, započinjući okrutne ratove, budući da nije bilo nikoga tko bi mu se mogao odupirati, osvojio je cijelu Dalmaciju i morske oblasti, dok nije stigao u prevalitansku oblast. Tada je zadržao nešto vojnika za sebe, a

1

Page 2: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

svojeg sina, po imenu Senulata, poslao je u Transmontane da podjarmi oblasti iza planine. U međuvremenu je car konstantinopolskog grada skupljao vojsku i poslao je protiv Ostroila, jer je čuo da je on ostao s malo njih u prevalitanskom gradu. Osim toga, oni koje je bio poslao car našli su, kako je rečeno, Ostroila s malo njih; a ipak, budući da je on bio hrabra duha, spremio se za rat. I tako stupivši u rat Ostroilo je pao i ubijen je, a oni koji su bili s njim okrenuli su se u bijeg. A carovi ljudi, skupljajući od njih plijen, vratili su se u svoju zemlju.III. Slušajući pak sin mu Senudilaus o smrti oca, došao je što je mogao brže s vojskom, kaneći naći carove ljude, da osveti očevu smrt, ali nije ih našao. Zatim je preuzeo kraljevstvo i kraljevao na očevu mjestu i oplodio sina kojega je nazvao Silimir. A granice njegova kraljevstva bile su od Valdevina do Polonije, uključujući kako morske oblasti, tako i one iza planine. I čineći mnoge nepravde i progone nad kršćanima, umro je u dvanaestoj godini svojeg kraljevanja.IV. Na vlasti ga je naslijedio njegov sin Silimir, koji je, iako pogan i divljak, ipak prema svima bio miroljubiv, volio je kršćane i nimalo ih nije progonio. Sklopio je s njima i ugovor i postali su mu dankom podložni. Napunio je zemlju mnoštvom Slavena, a zemlja je u tim danima mirovala. Oplodio je i sina, kojega je nazvao Bladin. A u dvadeset prvoj godini svojeg vladanja je umro.V. Kraljevstvo je primio sin mu Bladin i pošao očevim putom. Držao je kraljevstvo svojih očeva u miru. Oplodio je i sina, kojega je nazvao Ratomir, koji je od djetinjstva počeo biti vrlo surov i ohol. Osim toga, za Bladinova kraljevanja bezbrojno mnoštvo naroda krenulo je od velike rijeke Volge, prema kojoj su dobili ime - po rijeci Volgi naime sve do današnjeg dana zovu se Vulgari. Oni su sa ženama, sinovima i kćerima i sa svim novcem i prilično velikom imovinom stigli u provinciju Siloduksiju. Na čelu im je bio netko po imenu Kris, kojega su svojim jezikom nazivali kagan, što u našem jeziku znači car. Pod njim je bilo osam prvaka, koji su kraljevali narodu i sudili mu, jer je on bio prilično velik. Navaljujući dakle na Siloduksiju osvojili su je. Zatim su uspješno ratujući osvojili cijelu Makedoniju, a nakon toga cijelu provinciju Latina, koji su se u to vrijeme zvali Rimljani, a sada Morovlahi, to jest Crni Latini.Car je i s njima vodio mnogo ratova sjedeći na svojem prijestolju, ali ne uspijevajući ni u kojem svladati ih poslao je k njima, sklopio mir i tako ih ostavio. Slično je i Bladin, videći da je mnoštvo tog naroda krajnje veliko, s njima sklopio mir. Oba su se naroda počela međusobno veoma voljeti, to jest Goti, koji su i Slaveni, i Vulgari, osobito zato što su oba naroda bila pogani i što je svima bio jedan jezik. Zatim su Vulgari, već sa svih strana sigurni, sebi izgradili vile i sela i sve do današnjeg dana se naselili na zemlji koju su osvojili.VI. Međutim je Bladin umro, a na njegovu je mjestu zavladao sin mu Ratomir. On je od djetinjstva bio neprijatelj kršćanskog imena i počeo je bez mjere progoniti kršćane i htio njihovo ime satrti iz zemlje i iz svojeg kraljevstva. Uništio je i mnoge njihove gradove i mjesta, a neke je poštedio, primajući ih u ropstvo. A kršćani, videći da su izloženi velikoj neprilici i progonima, skupljali su se i počeli po vrhovima planina i utvrdenim mjestima graditi utvrdenja i zgrade, kako su mogli, da barem tako izmaknu njegovim rukama dok im ne dođe Bog i oslobodi ih.VII. Kad je preminuo i Ratomir, od njegova potomstva su nakon njega vladala četiri nepravedna kralja, ali ne istovremeno, nego jedan poslije drugoga, svaki u svoje vrijeme. U njihovo su vrijeme kršćani uvijek bili proganjani. A budući da su bili neprijatelji i

2

Page 3: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

progonitelji kršćana, smatramo predugačkim pričati o njihovima nepravednim postupcima i životu, jer žurimo stići na bolje i ugodnije stvari. Ipak, u njihove dane mnogi su kršćani iz primorskih oblasti i onih iz planine, ne želeći se kaljati njihovim prljavim običajima, svakodnevno bježali i sa svih se strana povezivali s onima koji su boravili u planinama i utvrdenijim mjestima, birajući trpjeti s njima  progonstvo i oskudicu i spasiti svoje duše radije nego se neko vrijeme veseliti s poganima i s njima izgubiti duše.VIII. A nakon smrti četiriju nepravednih kraljeva od njihova je potomstva rođen neki Zuanimir, koji je po preuzimanju vlasti prestao progoniti kršćane. U njegovo je vrijeme poput ruže zacvao u gradu Tesalonici neki filozof, po imenu Konstantin, sin nekog patricija Leona, čovjek po svemu najsvetiji i u božanskim knjigama najdublje učen od mladosti. Taj je sveti čovjek, potaknut od Duha Svetoga, otišao iz svojeg grada Tesalonike i došao u provinciju Cezareju i tamo je mnogo dana raspravljao s više filozofa i pobio ih, a svojim je naukom i propovijedanjem preobratio cijelu Cezareju na vjeru Isusa Krista i svi su pokršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Poslije toga preobratio je svo pleme Bugara i oni su slično kršteni u vjeri Svetoga Trojstva.IX. Međutim je umro kralj Saramir, a njegovo je kraljevstvo primio čovjek po imenu Svetopelek. A za vladavine kralja Svetopeleka papa Stjepan je poslao pismo časnom Konstantinu Učitelju, pozivajući ga k sebi. Čuo je naime o njemu da je svojim propovijedanjem preobratio bezbroj ljudi i zbog tog ga je razloga htio vidjeti. I tako je najsvetiji čovjek Konstantin zaredio svećenike, a sastavio je pismo za slavenski jezik i preveo s grčkog pisma na slavensko Kristovo Evandelje, Psaltir i sve božje knjige Starog i Novog zavjeta, pa im je i misu uredio po grčkom običaju i tako ih učvrstio u Kristovoj vjeri i pozdravljajući sve koje je obratio na Kristovu vjeru žurno je pošao u Rim po apostolskoj naredbi. A dok je prolazio kroz kraljevstvo kralja Svetopeleka, bio je od njega primljen s počastima. Tada je božji čovjek Konstantin, kojem je poslije papa Stjepan, kad ga je posvetio za monaha, nadjenuo ime Kiril, stao kralju propovijedati Kristovo Evandelje i vjeru Svetog Trojstva. Na njegovo propovijedanje kralj Svetopelek povjerovao je u Krista i pokršten je sa svim svojim kraljevstvom, te je postao pravovjeran i istinit štovatelj Svetog Trojstva. Zadržavši se poslije toga nekoliko dana kod kralja, najblaženiji čovjek ga je učvrstio u Kristovoj vjeri i nauci, te pozdravljajući se sa svima Kristovim štovateljima krene u Rim.                                                                                                                                 U to je vrijeme nastalo veliko veselje i kršćani, silazeći iz planina i skrivenih mjesta, kamo su se bili raspršili, počeli su slaviti ime Gospodina koji spašava one koji se u njega uzdaju. Poslije toga kralj Svetopelek je zapovjedio kršćanima, koji su se služili latinskim jezikom, da se svi vrate u svoja mjesta i ponovo izgrade gradove i mjesta koja su nekoć razorili pogani. Kralj je također odlučio da se u njegovo vrijeme dozovu u sjećanje i upamte i popišu međe i granice svih provincija i oblasti njegova kraljevstva, da bi svaka provincija i oblast znala i prepoznavala svoje granice i međe. Skupivši dakle sve mudrace iz svojeg kraljevstva obratio im se tim pitanjem, ali u to vrijeme nije se našlo nikoga tko bi o toj stvari mogao kralju dati siguran odgovor. Tada kralj, pun božje mudrosti, služeći se zdravim razumom, poslao je mudre i plemenite ljude za izaslanike časnom i apostolskom čovjeku papi Stjepanu i caru konstantinopolskog grada Mihaelu, moleći i tražeći da se udostoje poslati po mudrim ljudima stare privilegije koje sadrže popise međa i granica ili zemalja. A kad su kraljevi izaslanici stigli u Rim i priopćili papi

3

Page 4: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

Stjepanu kraljeve riječi, časni se papa veoma obradovao, najviše zato što mu se pružila prilika poslati najmudrije ljude koji će novog i u vjeri tada još slabog kralja i njegov narod nahraniti i zasititi nebeskim kruhom i riječju života. I tako je poslao svojeg vikara, po imenu Honorija, svećenika kardinala svete rimske crkve, kojemu je dao i moć razrješavanja i vezivanja, razaranja i razbijanja, građenja i sađenja, kako je tomu običaj kad se iz rimske stolice po svijetu šalje legate ili vikare, i s njim druga dva kardinala. Zapovjedio mu je da sa sobom uzme i biskupe, koji bi učvršćivali u vjeri još slab narod, posvećivali biskupe i crkve i svakodnevno u njihova srca usađivali riječ života.I tako su biskupi i kardinali po dolasku našli kralja na ravnici Dalmi, koji ih je primio s velikom počasti i poštovanjem. Tada je kralj zapovjedio da se na istoj ravnici Dalmi skupe svi narodi njegove zemlje i kraljevstva. Medutim, dok su se narodi skupljali, stigli su plemeniti i mudri izaslanici. poslani od cara Mihaela, Leon i Joan, i drugi mudri, koje su kralj i kardinali dočekali s počastima. Dakle, svi skupljeni, koji su govorili kako latinskim, tako slavenskim jezikom, po zapovijedi Honorija, apostolskog vikarija, i kršćanstvu najodanijeg kralja Svetopeleka održali su sabor od dvanaest dana na kojem se osam dana raspravljalo o božjem zakonu i svetom pismu i o crkvenom položaju, a ostalih četiri dana govorilo se o kraljevoj vlasti, o vođama i knezovima i o kraljevskom položaju. Na istom su saboru pred svim narodima ponovo pročitani i stari privilegiji, kako latinski, tako grčki, poslani od apostolske stolice i od cara, o podjeli provincija i oblasti ili zemalja, kako su bili napisani i uređeni od starih careva. I to je odobrio kralj i sav narod. Kad je sabor završio dvanaestog dana, kralj je okrunjen rukama vikara Honorija i kardinala i biskupa, i to okrunjen po običaju rimskih kraljeva, i došlo je do velikog veselja u narodu i u čitavu njegovu kraljevstvu.Poslije toga kralj je zapovjedio da se posvete nadbiskupi, jedan u Saloni, a drugi u Diokleji. Slično tomu, posvećeno je mnogo biskupa, a crkve, koje su bile razrušene i ostale oskvrnute ponovo su izgrađenc i posvećenc. Kralj je također odredio da nitko ni u čemu ne smeta nijednoj crkvi i da nema nikakvu moć ili vlast nad nekorn crkvom, jedino nadbiskup ili biskup, pod čijom je nadležnošću ta crkva, a tko bi postupio drugačije, povrijedio bi kraljevsku krunu.Poslije toga, prema sadržaju privilegija, pročitanih pred narodom, napisao je privilegije i podijelio provincije i oblasti svojeg kraljevstva i njihove međe i granice ovako: ono što je uz tok voda, koje teku s planina i utječu u more u južnom smjeru nazvao je Primorjem, a vode, koje s planina teku u sjevernom smjeru i utječu u veliku rijeku Dunav nazvao je Sumbra. Zatim je Primorje podijelio u dvije provincije: od mjesta Dalme, gdje je tada boravio kralj i gdje je tada bio održan sabor, sve do Valdevina nazvao je Bijelom Hrvatskom, koja se naziva i Donjom Dalmacijom. Toj je Donjoj Dalmaciji, uz odobrenje gospodina pape Stjepana i njegovih izaslanika, odredio za metropoliju Solinsku crkvu, u nadležnost koje je postavio ove crkve: Split, Trogir, Skardonu, Arauzonu, koja je sada tvrdava Jadre, Nin, Rab, Osor, Krk i Epidaur, koji se sada zove Raguzij. Isto tako je od istog mjesta Dalme do grada Bambalona, koji se sada zove Dirahij, proglasio Crvenom Hrvatskom, koja se zove i Gornja Dalmacija. I kao što je Donjoj Dalmaciji odredio za metropoliju Solinsku crkvu, Gornjoj su na sličan način po starom pravu odredili Dukljansku crkvu za metropoliju, u nadležnost koje su stavili ove crkve: Antibarij, Budvu, Kotor, Ulcinj, Suacij, Skadar, Drivast, Polet, Srbiju, Bosnu, Tribuniju, Zahumlje. Srbiju pak, koja se zove i Zagorje, podijelio je u dvije pokrajine: jednu od velike rijeke Drina prema zapadu sve do planine Pina, koju je nazvao Bosnom, a drugu od iste rijeke

4

Page 5: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

Drine prema istoku sve do Lapije i Labskog jezera, koju je nazvao Raškom.U svakoj je pak provinciji postavio nekoga od svoje braće po krvi za bana, to jest vojvodu, i od plemenitijih iz svake pokrajine župane, to jest knezove, i satnike, to jest centurione. A svakom je banu, to jest vojvodi, dao pravo imati pod sobom sedam centuriona da pravilno i pravedno sude narodu i ubiru poreze i predaju ih banovima, a banovi zatim da pola predaju kralju, a pola zadrže za sebe. A knezovima, to jest županima, naredio je da pod sobom imaju jednog satnika, koji će, slično, sa županom pravedno suditi narodu, i knezovi, to jest župani, da plaćaju dvije trećine kralju, a trećinu da zadrže za svoje potrebe, a banovima ili vojvodama ne polažu nikakav račun, nego da svaki služi i bude podređen županu odnosne pokrajine i oblasti, ali račun polaže jedino kralju. Postavio je mnoge zakone i dobre običaje, a ako bi ih tko htio upoznati, neka pročita slavensku knjigu koja se zove "Metodije", i tamo će naći kolika je dobra uveo najdobrohotniji kralj.I tako, po svršetku svega, kardinali i biskupi i carski izaslanici, pušteni od kralja i zahvaljujući Bogu i kralju, s velikom čašću i bogatim darovima, koje im je dao kralj, vratili su se u svoja mjesta. Slično njima, novouvedeni banovi, župani i centurioni sa svim narodom hvaleći Boga i pozdravljajući kralja otišli su svaki u svoju pokrajinu i oblast.Nadalje, najsvetiji je kralj vladao četrdeset godina i četiri mjeseca, a rodio je sinove i kćeri i umro sedamnaestog dana mjeseca ožujka. Pokopan je u crkvi svete Marije u gradu Duklji uz počasti i velike svečanosti. Tada su se skupili ljudi i plačući naricali nad njim, a u istoj crkvi, u kojoj je pokopan prozvali su vladarom njegova sina Svetolika; tamo su ga posvetili i okrunili nadbiskupi i biskupi. Naposljetku, po tom je danu postao običaj sve kraljeve te zemlje birati i postavljati u istoj crkvi.X. Svetolik je dakle po primitku kraljevstva slijedio tragove svojeg oca i išao putom Gospodinovih zapovijedi i sa svima bio u miru. Rodio je sinove i kćeri i umro dvanaeste godine svojeg kraljevanja, a na njegovu je mjestu zavladao sin mu Vladislav.XI. Vladislav, po prirodi hrabar, po primitku kraljevstva zaboravio je svojeg Gospodina Boga i skrenuo s puta svojih otaca. Nije pravilno koračao pred Gospodinom, nego se okaljao mnogim nečistoćama. I tako, dok je jednog dana kretao u lov, po božjem jc sudu pao u jamu i poginuo.XII. Na njegovu je mjestu zavladao brat mu Tomislav, po prirodi hrabar ali nije bio poput brata. Za Tomislavova kraljevanja ugarski kralj Atila pokrenuo je vojsku da ga porazi. Ali kralj Tomislav, hrabar mladić i snažan ratnik stupio je s njim u brojne bitke i svaki ga puta nagnao u bijeg. Kraj Tomislav rodio je sinove i kćeri i umro u trinaestoj godini svojeg kraljevanja.XIII. Sin mu Sebeslav stupio je na očev kraljevski položaj. U to su vrijeme došli Grci i opsjeli grad Skadar. Čuvši za to, kralj Sebeslav je skupio mnogo ljudi i došao do njihova tabora. A Grci su poraženi i mnogi su poginuli od mača, bezbroj njih je zarobljen, dok su se ostali okrenuli u bijeg. Za to je vrijeme ugarski kralj Ati1a ušao s vojskom u zemlju kralja Sebeslava i opljačkao, uništio i spalio najveći dio te zemlje te se vratio u svoje mjesto. Zatim je krenuo prema zapadu, a kralj Sebeslav ga nije sreo i počeo je vraćati svoju zemlju. Rodila su mu se dva sina blizanca. Jednoga je nazvao Razbivoj, što se latinski kaže "ruina gentis", a drugoga Vladimir. Kraljevao je dvadeset četiri godine i umro. XIV. Poslije njega su vladali njegovi sinovi. Međusobno su podijelili kraljevstvo, jer su

5

Page 6: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

bili blizanci. Razbivoj je vladao Primorjem, a Vladimir Sumbrom. On je dobio za ženu kćer ugarskog kralja i rodio s njom sinove i kćeri. I došlo je do čvrsta mira između Ugara i Slavena. Zatim je Razbivoj umro u sedmoj godini kraljevanja. Vladimir je primio cijelo kraljevstvo, a umro je u dvadesetoj godini kraljevanja.XV. Poslije njega je vladao sin mu Hranimir, u čije se vrijeme odmetnula Bijela Hrvatska, odakle su ga izbacili. Tada je kralj počeo skupljati vojsku iz Raške i Bosne i krenuo na njih. A oni su se skupili na polju Helmu i stupili s njim u bitku u kojoj je kralj pao i poginuo.XVI. Poslije njega kraljevstvo je dobio sin mu Tvrdoslav. Vratio je kraljevstvo svojeg oca i umro.XVII. Poslije njega vladao je Ostrivoj, njegov nećak, jer je kralj Tvrdoslav bio bez djece. Kralj Ostrivoj je rodio sinove i kćeri i umro u dvadeset drugoj godini.XVIII. Tolimir, njegov sin, dobio je kraljevstvo. Za tih je dana cijela zemlja bila sretna. Rodio je sinove i kćeri i umro.XIX. Poslije njega kraljevao je sin mu Pribislav, koji je počinio mnoge nepravde. I tako su se u jedno vrijeme digli bosanski velikaši s nekolicinom i ubili kralja, a tijelo mu bacili u rijeku.XX. Tada je njegov sin Krepimir s banom sve njih pohvatao. Uništili su ih i ubili najgorom smrću. I tako je poslije toga Krepimir primio kraljevstvo i vladao na očevu mjestu. U to su vrijeme stigli Alamani i zauzeli Istru i počeli prodirati u Hrvatsku. Tada je kralj Krepimir skupio hrabru snagu svojeg plemena i stupio s njima u bitku. U bitki ih je kralj izložio oštrici mača i progurao ih i izbacio iz čitave svoje zemlje. Poslije toga je vođa Alemana poslao izaslanike kralju Krepimiru da svoju kćer da njegovu sinu Svetozaru. To je kralj odobrio jer je vođa Alamana bio carov rođak, i primio je njegovu kćer za ženu svojem sinu. I nastao je čvrst mir izmedu njih. Kralj Krepimir je vladao dvadeset godina i jedan mjesec i umro je. XXI. Poslije njega je vladao sin mu Svetozar, koji je bio blag i pobožan i živio u strahu pred Gospodinom. Rodio je sina i dao mu ime Radaslav. Poslije toga je počinuo u miru. XXII. Poslije njega kraljevao je Radaslav, koji je bio, slijedeći očeve tragove, ukrašen svakom dobrotom. Osim toga, rodio je sina kojeg je nazvao Časlav, a on, kad je postao mladić, počeo je biti neposlušan ocu. U to se vrijeme ban Bijele Hrvatske sa svima svojima odmetnuo od kralja. Tada je kralj Radaslav, skupivši vojsku, dio nje dao sinu Časlavu, a dio poveo sa sobom. Zatim su otišli i opkolili s ove i one strane odmetnike, zarobili ih i opljačkali. Ali kralj je dopustio da slobodno odu svi koje je zarobio, dok je sin Časlav sve, koje je zarobio, dao vojnicima za robove. Zbog toga su vojnici, koji su bili s kraljem, bili ogorčeni te su ga ostavili i otišli njegovu sinu Časlavu. Tada je Časlav, digavši se do obijesti, protjerao oca iz kraljevstva i na savjet vojnika ga počeo progoniti. Naposljetku, kralj je u bijegu stigao do mjesta koje se zove Lasta. I videći da ne može pobjeći sinu iz ruku, s nekolicinom vjernih je stigao na morsku obalu. Zatim su, obuzeti strahom jer je Časlav sa svojima već bio blizu, kako su bili na konjima plivajući stigli do neke stijene nedaleko od obale i uspeli se na nju. I tako je kralj izmaknuo. Nedugo poslije po Božjoj je volji prolazio brod iz Apulije. Tada su kralj i njegovi počeli vikati i dozivati mornare. A mornari su doplovili vidjeli što se događa. Kad su saznali o čemu se radi, s počastima su primili kralja i sve njegove i odveli ih u grad Sipont. Odatle je krenuo u Rim na prag apostola Petra i Pavla. A od tog se dana ta stijena zove "Radoslavov kamik", to jest "stijena". Časlav, iako proklet od oca, počeo je vladati. U to je vrijeme u kraju

6

Page 7: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

Sragi živio neki mladić po imenu Tihomil, sin nekog svećenika iz sela Rabika, i pasao je stada ovaca nekog kneza po imenu Budislav. I budući da je Tihomil bio hrabar i snažan lovac i vrlo lako trčao, kad god jc knez išao u lov, vodio ga je sa sobom. Jednog dana, kad je pošao u lov, Tihomil je nehotice i slučajno udario štapom, koji je nosio u ruci, kuju po imenu Paluzija i ubio je. Zbog toga se vrlo uplašio, jer ju je knez veoma volio, dao se u bijeg i došao Časlavu, koji ga je odmah primio.XXIII. Za vladanja kralja Časlava ugarski knez Kis sa svojom vojskom stigao je u Bosnu i pustošio i pljačkao tu pokrajinu. Tada je kralj skupio narod i stigao mu ususret u Drinskoj županiji uz rijeku. Kad je tamo došlo do bitke, spomenuti mladić Tihomil, sa svih strana ranjavajući neprijatelje, dotrčao je do ugarskog kneza i ubio ga, odsjekao mu glavu i predao je kralju. Tog je dana palo bezbroj njih iz ugarskog plemena na mjestu koje se zove Civedin, nešto kao "cviljenje stoke": tako su naime tamo cviljeli Ugari, dok su bili ubijani poput svinja. A mjesto, gdje je bio ubijen knez Kis, do danas se zove Kiskovo. Poslije toga kralj Časlav, vrlo radostan, dao je Tihomilu Drinsku županiju i dao mu za ženu kćer raškog bana, jer je Tihomil ubio kneza Kisa. Knezova pak žena, čuvši za muževu smrt, krenula je ugarskom kralju i zatražila pomoć i vojsku, da osveti muževu smrt. I dobila je bezbroj ljudi, krenula na kralja Časlava i našla ga u Srijemu. Noću su Ugari upali u kraljev tabor a da on nije znao, i kralj Časlav i sva njegova rodbina su uhvaćeni. Kisova žena je naredila im vezati ruke i noge i baciti u rijeku Savu. I tako se dogodilo; za grijeh, koji je počinio prema ocu, pala je bol na njegovu glavu, i propao je on sam i sva njegova kuća.XXIV. Poslije toga zemlja je ostala bez kralja i banovi su počeli gospodariti svojom zemljom, svatko svojim pokrajinama i oblastima, i pokorili su sebi župane i primali od njih poreze kako je običavao primati kralj, ali nitko se nije usudio uzeti ime kralja. I Tihomil je po tastovoj smrti gospodario raškom zemljom, ali nije se usudio nazvati kraljem ili banom, nego samo velikim županom, i to zato što je bio pretpostavljen ostalim raškim županima. I tako su gospodarili zemljom dugo vrijeme.XXV. Međutim, kad su rođaci kralja Radaslava i vojnici koji su s njim bili u Rimu čuli što se dogodilo, zamolili su kralja da uzme ženu. On je, prisiljen njihovim molbama, uzeo za ženu Rimljanku, rođenu od vrlo plemenitih roditelja. Ona mu je rodila sina, kojega je nazvao Petrislav. Poslije toga je umro u dobroj starosti i pokopan je u crkvi sv. Ivana Lateranskoga uz velike počasti. XXVI. Poslije je Petrislav dobio za ženu plemenitu rimsku djevojku, koja mu je rodila sina, kojega je nazvao Pavlimir. Zatim je mnogo godina živio sa svojom rimskom rodbinom i umro. A poslije njegove smrti njegova je rodbina počela živjeti u neprijateljstvu s ostalim Rimljanima i počeli su zametati oštre borbe u gradu, kako se to često običava činiti. Pavlimir, već izrastao u mladića, postao je vrlo snažan i hrabar ratnik, tako da mu u gradu Rimu nitko nije bio ravan. Zato su ga njegovi rođaci, pa i drugi Rimljani počeli veoma voljeti i promijenili su mu ime i dali mu ime Bel, jer ga je veoma veselilo ratovati. U to je vrijeme sa Sicilije krenula mornarica, brojno mnoštvo saracenskih brodova. Ta se mornarica grčki zove "miria armeni", to jest, na latinskome, "deset tisuća jedara". Uništili su sve primorske gradove, a Latini su se dali u bijeg prema planinama, gdje su živjeli Slaveni, a kad su se Saraceni vraćali u svoju zemlju, Latini su se htjeli vratiti u svoje gradove, ali su ih Slaveni pohvatali i zadržali kao robove. Poslije je većina pustila Latine uz uvjet da im oni zauvijek plaćaju danak i sIuže. I tako su počeli ponovo graditi primorske gradove uništene od Saracena. U isto je doba rimska rodbina

7

Page 8: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

Bela, zvanoga i Belimir, budući da nisu mogli suzbijati spletke i neprijateljstva rimskih velikaša, zbog toga što se nisu htjeli ponižavati i sklapati s neprijateljima mir svi su otišli iz Grada zajedno s Belom, sinovima i kćerima, njih pedeset vojnika, poveli su djecu i žene i stigli u Apuliju. Tamo su se ukrcali na brodove i prebacili u Dalmaciju. Stigli su do luke koja se zove Gravoza i Umbla. Slaveni su naime Belu, ili Pavlimiru, poslali glasnike da dođe primiti kraljevstvo svojih otaca i iz tog ga je razloga pratila rodbina. Iskrcavši se dakle iz brodova izgradili su tvrđavu i tamo živjeli. Kad su ljudi iz grada Epidaura, koji su boravili po šumama i planinama, čuli da je stigao Bel s Rimljanima i da su izgradili tvrđavu, skupili su se i došli i zajedno s njima izgradili grad iznad mora na morskoj obali, koji Epidaurani svojim jezikom zovu Laus. Zato se taj grad zove Lauzij, a poslije je nazvan Raguzij zbog promjene R u L. A Slaveni su ga nazvali Dubrovnik, to jest Silvester (Šumovit) ili Silvestris (Šumski), jer su, kad su ga gradili, došli iz šume. XXVII. Za to vrijeme banovi i župani zemlje čuli su da je stigao Bel, unuk kralja Radaslava, i razveselili su se. Osobito se narod slavenske zemlje počeo sa svih strana stjecati k njemu, prije svega stanovnici tribunijske oblasti, koji su mu došli i odveli ga uz velike počasti u Tribuniju. Poslije su u Tribuniju stigli banovi sa županima i satnicima i prihvatili ga s počastima, a na dan Uzašašća Gospodnjega postavili su ga za kralja. Jedini raški župan, koji je bio od Tihomilova roda, i njegova pokrajina nisu htjeli doći kralju. Tada je kralj Bel ljutit skupio vojsku i stigao u Rašku. Raški pak župan Ljutomir isto tako skupivši narod pripremio se za bitku s njim. I tako, kad je došlo do bitke kraj rijeke Lima, narod raškog župana je bio poražen i okrenuo se u bijeg. Tada ih je kralj sa svojom vojskom gonio sve do druge rijeke, koja se zove Ibar, i dok je tamo župan u bijegu prelazio most, neki koji su bili s njim, želeći steći kraljevu sklonost, udarili su ga mačem i bacili s mosta u rijeku, i on je poginuo. Kralj je pak primio kraljevstvo svojih očeva, a zemlja je pod njegovim nadzorom bila mirna. Rimljani, koji su bili s kraljem, zbog pobjede su u Raškoj izgradili crkvu blaženoga Petra Apostola na mjestu blizu Kaldane. I nedaleko od iste crkve kralj je na jednom brdašcu izgradio tvrđavu i prozvao je svojim imenorn Bel. Spomenutu je crkvu odredio za biskupiju i tamo postavio biskupa i biskupiju sve do današnjeg dana. Zatim je kralj počeo obilaziti svoju zemlju i kraljevstvo.

I tako, u jedno vrijeme, dok je bio u Srijemu, Srijemci su se udružili s Ugarima i stupili s kraljem u bitku. Na tom su mjestu Srijemci s Ugarima poraženi i doživjeli su velik pokolj. Zato se od tog dana sve do danas ravnica, na kojoj je bila bitka, zove po kraljevu imenu Belina, zbog pobjede, koju je tamo zadobio kralj. Poslije toga Ugari su poslali kralju moliti mir. Kralj je s njima ovako sklopio ugovor: da se od tog dana ne usude prelaziti rijeku Savu, i da od mjesta gdje ona izvire i uz njen tok sve do utoka u veliku rijeku Dunav niti kraljevi ljudi ne prelaze na drugu stranu, niti oni na ovu. To su odobrili i sklopili mir. Zatim se kralj vratio u primorske oblasti. Jednog pak dana, dok je ulazio u jedan tribunijski grad, preminuo je iznenadnom smrću. Pokopali su ga s velikim počastima u istom gradu u crkvi svetog Mihaela, a ljudi su ga oplakivali mnogo dana. A sedmog dana njegova počinka žena mu je rodila sina, kojega je nazvala Tišemir, što latinski znači "tješitelj naroda".XXVIII. Po kraljevoj smrti oni koji su bili od Tihomilova roda počeli su vladati Raškom, i svi banovi, kao i prije, vladali su sami i nisu se htjeli nimalo obzirati ni na kraljicu ni na njezina sina. Jedino se Tribunija pokoravala kraljici, jer je njena rodbina bila u Tribuniju i Lauziju, i nisu se usudili odmetnuti od nje. A kad je dječak odrastao, doveli su mu za

8

Page 9: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

ženu kćer bana Cidomira iz Bijele Hrvatske, i ona mu je rodila dva sina, Prelemira i Krešimira. A kad su dječaci odrasli, Tišemir je poslao sina svojem tastu, koji je vladao Bijelom Hrvatskom, nalažući mu da skupi narod i krene protiv bosanskog bana. Sam je sa sinom Prelimirom skupio svoju rodbinu i tribunijski narod i krenuo u bitku protiv bana koji je vladao prevalitanskom oblašću. I tako je ban skupio narod i spremio se za bitku. Kad je ban stupio u bitku, poražen je i ubijen. Ranjen je pao i Tišemir. Poslije je umro. A njegov sin Prelimir je pobijedio u bitki, osvojio čitavu Crvenu Hrvatsku, okrunjen je za kralja i počeo je vladati zemljom i kraljevstvom svojih očeva.XXIX. Njegov pak brat Krešimir, boreći se zajedno s ujakom, opljačkali su Uskoplje, Luku i Prevu. A bosanski ban, videći da se ne može postaviti pred njih za bitku, pobjegao je ugarskom kralju. Zatim je Krešimir odvojio čitavu Bosnu i svladao je. Kad je umro i otac njegove majke, vladao je Bijelom Hrvatskom. XXX. U to je vrijeme preminuo bugarski car po imenu Petar, koji je imao sjedište u velikom gradu Preslavi, i grčki car je skupio silnu snagu svojeg roda i osvojio čitavu Bugarsku i podvrgao je svojem carstvu, a zatim se vratio u svoju palaču i ostavio vojsku. Oni pak koji su bili pretpostavljeni vojsci stigli su s vojskom u pokrajinu Rašku i čitavu je osvojili. Pobjegao je i raški župan i došao kralju Prelimiru s dva svoja sina, Pienom i Radigradom, i kćeri po imenu Prehvala, i našli su kralja u županiji Onogostu. Kralj Prelimir, videći da je njegova kći vrlo lijepa i skladna čitavim stasom, ranio je sebi srce ljubavlju prema njoj. Pozvao je svoje dvorjanike i naredio im da razgovaraju sa županom, djevojčinim ocem, o tome da, ako bi on htio dragovoljno podvrgnuti sebe i čitavu svoju oblast kraljevskoj moći i htio prisegnuti na vjernost kralju i njegovim sinovima, treba znati da bi kralj uzeo njegovu kćer za ženu. Kad je to župan čuo, razveselio se i prisegnuo sam sa svojim sinovima na vjernost kralju i njegovim sinovima i obećali su da će ispuniti sve što god naredi kralj. Tada je kralj primio njegovu kćer za ženu, a kad je svadba proslavljena na kraljevski način, dao je svojirn rođacima Tribesu u djedinu, koju Latini zovu "hereditas", i Radigrada je postavio za župana u Onogostu.Nedugo poslije toga preminuo je grčki car, a kralj Prelimir i njegov tast poručili su svojim prijateljima Rašanima da bez ikakva straha poubijaju Grke koji su im bili nadređeni. Tako se i dogodilo. Kad su dakle u jednom danu pobijeni svi Grci, kralj je krenuo sa svojim tastom i srodnicima i osvojio čitavu Rašku, a svojeg je tasta, kako je tomu bilo prije, postavio za velikog župana i svoje srodnike postavio za župane pod očevom vlašću, da gospodare tom pokrajinom i drže je, ali uz čuvanje kraljevskog prava.Poslije toga, kralju Prelimiru rodila su se četiri sina. Njihova su imena ova: prvorođeni je bio Hvalimir, drugi Boleslav, treći Dragislav, četvrti Spelanh. Njima je i podijelio svoju zemlju ovako. Hvalimiru jc dao oblast Zetu s gradovima i ove županije: Lusku, Podlužje, Gorsku, Kupelnik, Oblik, Prapratnu, Kremenicu, Budvu s Kučevom i Gripule. Boleslavu je dao Tribuniju s ovim županijama: Libomir, Vetanica, Rudina, Kruševica, Urmo, Risan, Dračevica, Kanali, Gernovica. Dragislavu je dao helmansku oblast i ove županije: Stantaniju, Papavu, Jabsko, Luku, Veliku, Gorimitu, Vecenike, Dubravu i Debre. Prevladu je dao oblast, koja se slavenski zove Podgorjc, latinski Submontana, i ove županije: Onogoste, Moraciju, Komernicu, Pivu, Geriko, Netusine, Guisemo, Kom, Debreku, Neretvu i Ramu. Te četiri oblasti nazvao je Tctrarhijom. Kralj Prelimir je živio mnogo godina i vidio sinove svojih sinova. Umro je u dobroj starosti, a pokopan je u raškoj biskupiji u crkvi svetog Petra s velikim počastima, štovanjem i slavom.XXXI. A njegovu bratu Krešimiru rodio se sin, kojemu je on dao ime Stjepan. On je

9

Page 10: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

poslije očeve smrti vladao Bijelom Hrvatskom i Bosnom, i poslije njega uvijek su kraljevali u Hrvatskoj. Od priležnice rnu se rodio sin, hrom na obje noge, koji dugo vrijeme nije mogao hodati. Njega je nazvao Leghet. Taj je Leghet, kad mu je otac Kreširnir umro, doveden u Tribuniju svojem bratiću Boleslavu. Služila mu jc djevojka po imenu Lovizza, koju je zavolio i poslije uzeo za ženu. Ona mu je rodila sedam sinova, koji kad su narasli, postali su mladi ratnici i spretni u oružju. Sinovi kralja Prelimira su napustili očeve stope i počeli se kruto i oholo ponašati prema narodu kojem su vladali. Zato ih je narod počeo veoma mrziti. Ali, budući da zla volja ne može dugo biti skrivena, ljudi su spomenutoj sedmorici braće potajno poslali glasnike i dogovorili se da će zajedno ustati i rastjerati kraljeve sinove i nećake. I tako su po dogovoru sedam sinova s ocem i narodom ustali na nagovor i volju oca i cijelog naroda i prognali kraljeve sinove i izložili ih oštrici mača sve od najstarijega do najmlađega. A spasio se jedino Boleslavov sin po imenu Silvestar sa svojom majkom i pobjegli su u Lauzij, koji je sada Raguzij, odakle je i Silvestrova majka vukla podrijetlo.Poslije toga Leghetovi sinovi, po obavljenju bratoubojstva ili čovjekoubojstva, počeli su gospodariti zemljom, a njihov jc otac stolovao u Kotorskom zaljevu, u mjestu koje se zove Trajekt, gdje jc sebi izgradio tvrđavu i dvor. Ali svemogući Bog, koji voli sve dobro i mrzi svako zlo i grijehove, za kratko je vrijeme kugom i propašću udario oca, hroma tijelom i duhom, i njegove sinove, kao što su oni sami udarili svoju braću i rođake. Umrli su i nijedan od njih nije preživio.XXXII. Kad je to narod vidio, obuzeo ga jc velik strah, i odmah su, budući da su bili bez kralja, po dogovoru krenuli u Lauzij i doveli odatle Silvestra, koji je jedini preživio od potomstva slavnog kralja Prelimira. i postavili ga sebi za kralja. I tako je kralj Silvestar, dobivši kraljevstvo. upravljao čitavom Tetrarhijom u miru, u strahu pred Bogom i pravedno. Rodio je sina, kojem je dao ime Tugemir, i počinuo u miru.XXXIII. Tugemir je naslijedio kraljevstvo i, nakon što je uzeo ženu, rodio sina kojega je nazvao Hvalimir. U to se vrijeme u narodu Bugara digao neki Samuel, koji se dao nazvati carom, i stupio u mnoge bitke s Grcima i izbacio ih iz Bugarske, tako da se u tim danima Grci nisu usuđivali približiti tamo.XXXIV. Kad je umro i kralj Tugemir, njegov sin Hvalimir je naslijedio kraljevstvo. On je uzeo ženu i rodio s njom tri sina: prvorođenoga je nazvao Petrislav, koji je vladao zetskom oblašću; drugoga Dragimir, koji je vladao Tribunijom i Helmom; trećega Miroslav, koji je držao oblast Podgorje. A pošto je podijelio zemlju sinovima, umro je u dobroj starosti.  XXXV. I tako je u neko vrijeme Miroslav dolazio posjetiti starijeg brata i, kad se ukrcao se u čamac i plovio preko Ba1te, iznenada se digla oluja i poginuo je on i oni koji su bili s njim. Njegovu jc zemiju dobio njegov brat i vladao na njegovu mjestu. Poslije toga kralj Petrislav je rodio sina, kojega je nazvao Vladimir, i počinuo u miru. Pokopan je u crkvi svete Marije u mjestu koje se zove Gazeni. XXXVI. A dječak Vladimir je po primitku kraljevstva rastao ukrašen svakom mudrošću i svetošću. I tako je u isto vrijeme, dok je Vladimir bio mladić i kraljevao na mjestu svojeg oca, spomenuti bugarski car Samuel skupio veliku vojsku i stigao u dalmatinske krajeve u zemlju kralja Vladimira. A kralj, koji je bio svet čovjek i nije htio da itko od njegovih ljudi nastrada u ratu, ponizno se povukao i sa svima svojim ljudima uspeo se na planinu koja se zove Oblik. Potom je došao car s vojskom i videći da ne može svladati kralja ostavio je dio vojske u podnožju planine, a dio je odveo sa sobom i krenuo opsjedati grad

10

Page 11: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

Ulcinj. Na planini Obliku bile su otrovne zmije i čim bi one nekoga ugrizle, taj bi odmah umro, i počele su nanositi veliku štetu kako među ljudima, tako među životinjama. Tada je kralj Vladimir u suzama usmjerio molitvu Gospodinu, da svemogući Bog oslobodi njegov narod od te pogubne smrti. Bog je uslišao molitvu svojeg sluge i od tog dana nitko nije ugrizen, nego sve do danas, ako u toj planini zmija ugrize nekog čovjeka ili životinju, ostaje zdrav i bez ikakve ozljede. I od onog dana, kad se molio blaženi Vladimir, na toj su planini zmije bile gotovo bez otrova sve do današnjeg dana. Međutim je car poslao glasnike kralju Vladimiru da siđe s planine sa svima koji su bili s njim, ali kralj nije pristao. A župan tog mjesta, postavši sličnim izdajniku Judi, poslao je caru poruku: "Gospodaru, ako tvoje veličanstvo hoće, ja ću ti predati kralja." Car mu je odgovorio: "Ako si to kadar učiniti, znaj da ću te obogatiti i učiniti vrlo veličanstvenim." Tada je kralj skupio sve koji su bili s njim i ovako im rekao: "Moram, najdraža braćo, ispuniti, kako vidim, onaj stih iz Evanđelja, gdje se kaže: dobar pastir polaže dušu za svoje ovce. Zato je bolje, braćo, da ja položim svoju dušu za sve vas i dragovoljno predam svoje tijelo da bude rasječeno ili ubijeno, nego da vi nastradate od gladi ili mača." Zatim, kad im je rekao to i mnogo toga drugoga, pozdravio se sa svima i krenuo caru. Car ga je odmah poslao u izgnanstvo u ohridski kraj u mjesto, koje se zove Prespa, gdje je bio i dvor istog cara. Poslije toga je car skupio vojsku i dugo opsjedao Ulcinj, ali nikako ga nije uspio osvojiti. Bijesan je odatle otišao i počeo uništavati, paliti i pljačkati čitavu Dalmaciju. Popalio je gradove Kotor i Lauzij, a i sela i cijelu pokrajinu je opustošio, tako da je zemlja izgledala kao da je bez i jednog stanovnika. Tako je car pustošeći prošao kako primorske, tako zagorske oblasti sve do Zadra. Poslije se preko Bosne i Raške vratio u svoj kraj. Međutim je Vladimir bio držan u okovima, provodeći dane i noći u postu i molitvama. Vidio je kako mu se ukazuje Gospodinov anđeo, hrabreći ga i javljajući mu budućnost. kako će ga Bog osloboditi iz same tamnice i kako će mučenički stići u nebesko kraljevstvo i primiti neuveniv vijenac i nagrade vječnog života. Tada se blažcni Vladimir, ojačan viđenjem anđela, sve više i više odavao molitvama i postu. I tako je jednog dana kći cara Samuela, po imenu Kosara, obodrena i nadahnuta Duhom Svetim, došla ocu i tražila od njega da smije poći sa sluškinjama i umiti glavu i noge okovanima i zarobljenima. Otac joj je to dopustio. I tako je ona pošla i učinila dobro djelo. Međutim, gledajući Vladimira i videći da je on lijepa izgleda, ponizan, blag i skroman i pun mudrosti i razboritosti Gospodnje, zadržala se i popričala s njim; razgovor s njim učinio joj se slađim od meda i saća. Ne dakle zbog strasti, nego zato što je suosjećala s njegovom mladošću i ljepotom, i budući da je čula da je on kralj i rođen od kraljevskog roda, zavoljela ga je i otišla pozdravivši se s njim. Zatim je, u želji osloboditi ga iz okova, pristupila pred cara, bacila mu se pred noge i ovako progovorila: "Moj oče i gospodaru, znam da mi kaniš dati muža kako je običaj, a sada, ako tvoje veličanstvo hoće, ili mi daj za muža kralja Vladimira, kojega držiš u okovima, ili znaj da ću prije umrijeti nego uzeti za muža drugoga." Čuvši to, budući da je veoma volio svoju kćer i zato što je znao da je Vladimir rođen od kraljevskog roda, car se razveselio i pristao da joj se molba ispuni i odmah poslao po Vladimira, naredio da ga se okupa i obuče u kraljevsku odjeću i dovede pred njega, te mu, dobrohotno ga gledajući i ljubeći pred velikašima svojeg kraljevstva, dao svoju kćer za ženu. I tako, kad je po kraljevskom običaju proslavio svadbu svoje kćeri, car je Vladimira postavio za kralja i dao mu zemlju i kraljevstvo njegovih očeva i cijelu dračku zcmlju. Zatim je car poručio Dragimiru, stricu kralja Vladimira da dođe i

11

Page 12: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

primi svoju zemlju Tribuniju, skupi narod i naseli zemlju. Tako se i dogodilo.Tako je Vladimir živio sa ženom Kosarom u svakoj svetosti i čednosti, voleći Boga i služeći mu danonoćno, i u strahu pred Bogom i pravedno vladao narodu koji mu je bio povjeren. A poslije neduga vremena preminuo je car Samuel, a carstvo dobio njegov sin Radomir. On je bio snažan i hrabar i stupio je u mnoge sukobe s Grcima u vrijeme grčkog cara Bazilija i zadobio svu zemlju do Konstantinopola. Bazilije pak, bojeći se da slučajno ne ostane bez carstva, potajno je poslao Radomirovu bratiću Vladislavu izaslanike poručujući mu: "Zašto ne osvetiš krv svojeg oca? Primi od mene zlata i srebra koliko budeš htio i budi s nama u miru, te primi kraljevstvo Samuela, koji je ubio tvojeg oca i svojeg brata. A ako možeš, ubi njegova sina Radomira, koji sada drže kraljevstvo." Kad je to Vladislav čuo, složio se s tim i jednog dana, kad je Radomir išao u lov, on je jahao s njim i udario ga i ubio. I tako je umro Radomir, a na njegovu mjestu kraljevao Vladislav koji ga je ubio. Dobivši tako carstvo poslao je glasnike kralju Vladimiru da dođe k njemu. Čuvši to, kraljica Kosara ga je zadržala govoreći: ``Moj gospodaru, nemoj ići, da ti se - ne bilo tako! - ne dogodi isto što mom bratu, nego pusti mene da pođem, vidim i čujem kako je kralj. Ako me želi uništiti, neka uništi; samo da ti ne nastradaš." Uz muževu volju dakle kraljica je pošla svojem bratiću, koji ju je primio s počastima, ali prijetvorno. Zatim je drugi put poslao izaslanike kralju, dajući mu zlatni križ i vjeru uz riječi: "Zašto oklijevaš doći? Evo, tvoja je žena kod mene i nikakvo zlo nije pretrpjela, nego uživa počasti od mene i mojih. Primi vjeru križa i dođi, da te vidim, pa da se sa svojom ženom vratiš u svoj kraj s počastima i darovima." Kralj mu je odgovorio: "Znamo da naš gospodin Isus Krist, koji je trpio za nas, nije pribijen na zlatan ili srebren križ, nego na drven; zato, ako je tvoja vjera istinita i istinite tvoje riječi, pošalji mi drven križ po rukama pobožnih ljudi, a ja ću doći vjerom i vrlinom gospodina našega Isusa Krista uzdajući se u životvorni križ i skupocjeno drvo." Tada je on pozvao dva biskupa i jednog pustinjaka, zlo im lažući o svojoj vjeri dao im je drven križ i poslao ih kralju. Kad su oni došli, pozdravili su kralja i dali mu vjeru i križ. Kralj se primivši križ duboko poklonio do zemlje, poljubio ga i spremio u njedra, te uzeo nekoliko njih i krenuo k caru.Međutim je car naredio da mu se na putu postavi zasjeda, tako da, kad bude prolazio, navale na njega i ubiju ga. Ali svernogući Bog, koji je čuvao svojeg slugu od djetinjstva, nije htio zadrijemati mimo ljude. Poslao je naime svoje anđele da ga čuvaju. I kad je on prolazio mjestom gdje su bile zasjede, zasjednici su vidjeli da kralja prate vojnici koji kao da imaju krila i u rukama nose znakove pobjede, i kad su shvatili da su to anđeli, obuzeo ih je strah pa su pobjegli svaki u svoj kraj. A kralj je stigao do carova dvora u mjesto, koje se zove Prespa, i tek što je ušao, po svojem je običaju počeo moliti Boga na nebu. Car pak, kad je doznao da je kralj stigao, rasrdio se velikom srdžbom. Pretpostavljao je naime u srcu, da će on biti ubijen na putu prije nego što stigne k njemu, da se ne bi učinilo da je on sudionik tog ubojstva ili da ga odobrava, jer je prisegnuo i dao križ biskupima i pustinjaku u ruke, i zbog toga mu je pripremio zasjedu na putu. Ali kad je vidio da mu se najopakije djelo izjalovilo, sjedeći za jelom poslao je naoružane da mu odsjeku glavu. Dok se kralj molio, okružili su ga vojnici. A kad je to kralj vidio, pozvao je biskupe i pustinjaka, koji su bili nazočni, i rekao: "Što je, moja gospodo? Što ste učinili? Zašto ste me ovako prevarili? Zašto umirem bez krivice, vjerujući vašim riječima i prisegama?" A oni se zbog srama nisu usudili gledati ga u 1ice. Tada se kralj pomolio i ispovjedio, primio tijelo i krv Gospodina, i držeći u rukama onaj križ koji je dobio od cara rekao: "Molite za mene, moja gospodo, i ovaj će mi častan križ zajedno s vama biti

12

Page 13: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

svjedokom na dan Gospodnji da umirem bez krivice." Zatim je poljubio križ, poželio mir biskupima i uz plač svih izišao iz crkve, a pred crkvenirn vratima odmah su ga ubili vojnici i odrubili mu glavu 22. svibnja. Biskupi su pak uzeli njegovo tijelo i pokopali ga u istoj crkvi uz himne i hvalospjeve. A da bi Bog objavio zasluge blaženoga mučenika Vladimira, mnogi, koji su trpjeli od raznih bolesti, ušavši u crkvu i pomolivši se pred njegovim grobom ozdravili su. A noću se tamo svima ukazivalo božje svjetlo i kao da je gorjelo mnogo svijeća. Žena pak blaženog Vladimira mnogo ga je dana oplakivala velikim plačem, većim nego što je moguće izreći. A car, kad je vidio čudesa koja je tamo stvorio Bog, pokajao se i uplašio i dopustio svojoj sestrični da uzme njegovo tijelo i uz počasti ga pokopa gdje god želi. Napokon je uzela njegovo tijelo i odnijela ga u mjesto, koje se zove Krajina, gdje je bio njegov dvor, i sahranila u crkvi svete Marije. Njegovo tijelo leži čitavo i miriše kao da je namirisano mnogim mirisima, a križ koji je dobio od cara drži u rukama. U istoj se crkvi skuplja mnoštvo naroda svake godine na njegov blagdan, a po njegovim zaslugama i nagovoru sve do danas tamo se ukazuju mnoga dobročinstva onima koji mole čista srca.Žena pak blaženog Vladimira Kosara zaredila se i živeći pobožno i sveto završila je život u istoj crkvi i tamo je pokopana do nogu svojeg supruga.U isto vrijeme, kad je tijelo blaženog Vladimira preneseno iz Prespe u Krajinu, car Vladislav je skupio vojsku i krenuo osvojiti zemlju blaženog Vladimira i grad Drač, kako mu je bilo obećano od cara Bazilija za ubojstva koja je počinio. I tako, dok je boravio kod Drača, jednog dana, kad je objedovao i gozbovao, ukazao mu se naoružan vojnik s likom svetog Vladimira. Obuzet jezom, glasno je počeo vikati: "Dotrčite, moji vojnici. dotrčite, i branite me, jer me Vladimir hoće ubiti!" To rekavši ustao je sa stolice da pobjegne, ali odmah udaren od anđela pao je na zemlju i umro tijelom i dušom. Tada su njegovi prvaci i vojnici i svi ljudi, obuzeti velikom jezom i strahom, po taboru zapalili vatre i iste se noći razbježali po svojim krajevima. I tako se dogodilo da je najzliji ubojica, koji je sjedeći za jelom naredio odrubiti glavu blaženom Vladimiru i učinio ga mučenikom, sam bio ubijen za vrijeme objeda, da postane Sotonin anđeo.Tko hoće znati koliko se i kakvih moći i čuda Gospodin udostojao učiniti posredstvom svojeg sluge blaženog Vladimira, neka pročita knjigu o njegovim djelima, u kojoj su redom opisana njegova djela, i jamačno će doznati da je taj sveti čovjek bio jedan duh s Gospodinom i Bog je bio s njim, kojem čast itd. XXXVII. Međutim Dragimir, brat blaženog Vladimira, čuvši za carovu smrt, skupio je narod i vojsku da vrati zemlju i kraljevstvo svojih očeva. Došavši dakle u zaljev grada Kotora naredio jc prebaciti narod preko tjesnaca. A Kotorani su pripremili čamce i donijeli mu ususret u izobilju kruh, vino i mnogo hranc te ga pozvali na gozbu na otok koji se zove po svetom Gabrijelu. A on je s nekolicinom ušao u jedan čamac i stigao na mjesto. Dok se pripremala gozba, Kotorani su vidjeli da je Dragimir s nekolicinom, a oni brojni, i da mu nitko ne može doći u pomoć s kopna, jer je na otoku, počeli su mcđusobno govoriti: "Bugarski je car mrtav, i mrtvi su kraljevi ove zemlje; on je jedini preostao od njihove loze. Ako on poživi i dobije zemlju, neće nam biti dobro, jer će nas tlačiti kao što su nas tlačili drugi kraljevi koji su bili njegovi očevi i braća. Ubijmo ga dakle i više ncće biti nikoga iz njihove loze koji bi tlačio i mučio nas ili našu djecu." Zatim, dok su sjedili za gozbom, to isto su među sobom ponavljali. Kad su se zagrijali vinom, digli su se da ga ubiju. On, kad je to vidio, uzeo je svoj mač i pobjegao u crkvu, i stojeći izvadio mač i branio se iznutra. A oni, stojeći vani, nisu se usudili ući. Tada su se

13

Page 14: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

neki popeli na krov crkve i razbili ga i ubili ga gađajući ga kamenjem i drvima. Zatim su se ukrcali na čamac i pobjegli. A narod, videći što se dogodilo, vratio se u svoje krajeve. Dragimirova žena, kad joj je muž umro, vratila se u svoju domovinu. Bila jc kći Lutomira, velikog župana Raške. Dok se vraćala s dvjema kćcrima, i sama budući trudnom, našla je svojeg oca mrtva. Zatim je zajedno s majkom krenula u Bosnu svojim ujacima. Na putu je rodila muško dijete u drinskoj županiji, u mjestu koje se zove Brusno, i dala mu ime Dobroslav. On je odgajan u Bosni dok je bio mladić, a poslije su ga roditelji odgajali u Raguziju. Tamo je za ženu dobio lijepu djevicu, nećaku cara Samuela, s kojom je rodio pet sinova, imena kojih su ova: Gojslav, Mihala, Saganek, Radoslav i Predimir.XXXVIII. Dakle, po smrti bugarskog cara Vladislava car Bazilije jc skupio veliku vojsku i mnoštvo brodova i počeo osvajati zemlju i zauzeo čitavu Bugarsku, Rašku i Bosnu i čitavu Dalmaciju i sve primorske oblasti sve do granica Donje Dalmacije. Međutim Dobroslav, budući da je bio mudar i snalažljiv, počeo se pokoravati Grcima i ponašati kao njihov pomagač i saveznik i jahao je s njima po pokrajinama, a Grcima je potajno davao savjet da prema narodu postupaju okrutno i nepravedno. Slično je potajno govorio i narodu: "Zašto podnosite tako veliko zlo od Grka? Nepravedno vam sude, ali odnose vam dobra, obljubljuju žene, vaše kćeri djevice obešćašćuju i sramote. Nikad vam nisu moji očevi, koji su bili kraljevi prije mene, činili takve stvari. To je veliko i teško zlo." I dok je tako djelovao po pojedinim mjestima, narod je počeo obraćati pozornost na nj i veoma ga voljeti, a Grke žestoko mrziti. Međutim se narod posavjetovao i jednog dana, složno izmijenivši poslanike i poruke, podigao se i u jednom danu pobio sve grčke velikaše koji su se našli po cijeloj Dalmaciji. Zatim su se svi ljudi skupili i poručili Dobroslavu i njegovim sinovima da dođu i prime kraljevstvo svojih očeva. On je došao s pet sinova, koji su već bili mladići i vješti vojnici, i primio kraljevstvo. I počeo je ratovati s Grcima i osvojio zemlju sve do Aplize. Tada je grčki car, bijesan, pozvao jednog od svojih vojvoda po imenu Armenopol, i naredio mu da dođe i napadne kralja Dobroslava i njegove sinove. On, skupivši veliku vojsku vojnika i pješaka, stigao je sve do zetske ravnice.I kralj Dobroslav, skupivši vojsku, predao je dio vojske četvorici sinova i poslao ih prema istoku u mjesto koje se zove Vranje, da tamo čekaju ishod rata, a sam je sa sinom Radoslavom sa zapada navalio na Grke i počeli su ih žestoko ubijati. I tako je Radoslav, moćan mladić i vješt u oružju, ranjavajući desnicom i ljevicom, stigao do vođe i kad ga je prepoznao, udario ga je mačem i zbacio s konja na zemlju. Vidjevši to, Grci su se okrenuli u bijeg i palo je veliko njihovo mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti. A mnoge od njih, kad su već mislili da su spašeni, napali su kraljevi sinovi koji su bili na istoku, i pobili ih. I došlo je do pokolja i velikog poraza Grka tog dana. A Dobroslavovo je kraljevstvo svakodnevno raslo i umnogostručavalo se. Napokon je kralj dao svojem sinu Radoslavu županiju, koja se zove Gacko, jer se u ratu pokazao hrabrim i pobjedničkim. Medutim grčki car, čuvši što se dogodilo, razbješnjen velikim bijesom i ražalostivši se u duši, odmah je poslao izaslanike s nemalo zlata i srebra da ga daju raškom županu i bosanskom banu i prvaku helmanske oblasti da pošalju vojsku i ljude protiv kralja. Tada su župan i ban, skupivši mnoštvo naroda, poručili Lutovitu, prvaku helmanske oblasti, da sjedini cjelokupno mnoštvo i da sam bude prvak i vođa čitavog naroda. I tako je učinjeno. S druge strane car, skupivši veću vojsku nego prije, poslao je u Drač poruku nekom toparhu Kurziliju, koji je tih dana držao Drač i svu dračku zemlju, da

14

Page 15: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

bude na čelu svoj vojsci i da krene i uhvati kralja s njegovim sinovima, gdje god ih našao.Kurzilije je dakle stigao sa svom vojskom i zasjeo na ravnici grada Skadra, da se tamo svi skupe. Tamo se dakle skupilo toliko mnoštvo, da ih je zemlja jedva primila. Zatim su prešli rijeku i stigli na ravnicu grada Bara. I prvak Lutovid stigao je u Tribuniju sa svojom vojskom. A kralj Dobroslav je sa svojim sinovima i ljudima ostao u Crmnici, a kad je vidio da je mnoštvo Grka veliko, bojeći se da Lutovid ne prijeđe tjesnac i on ostane zatvoren u sredini, pozvao je pet sinova i rekao im: "Vidite, najdraži sinovi, da je grčka vojska velika, a nas je u usporedbi s njima vrlo malo; oduprijeti im se bitkom, čini mi se, nikako nismo u stanju. Zato ćemo postupiti ovako: dvojica od vas, Gojslav i Radoslav, neka ostanu, a ostala trojica uzmite svatko po dcsetoricu vještih s trubama i rogovima i uspnite se na brda i raširite po vrhovima brda, tako da se učini kao da su Grci u sredini. A ja ću s onima koji budu sa mnom usred noći navaliti na njihov tabor. A kad začujete zvuk trube i roga, vi slično tomu okolo s brda podignite buku iz truba i rogova i vičite iz sve« glasa. Poslije toga postupno siđite i približite se  njihovu taboru, a kad budete blizu, nemojte se bojati, nego budite hrabri i muški se borite, jer će nam ih svemogući Bog predati u ruke." Kad se dakle spuštala večer, tri kraljeva sina uspeli su se na brdo i učinili sve kako ih je uputio kralj. U to je vrijeme neki Baranin, kraljev prijatelj, htijući prestrašiti Grke, pristupio Kurziliju i rekao mu: "Čuvaj se, gospodine, i budi budan i pazi kako ćeš se izvući iz ovog mnoštva. Znaj da si sa svih strana opkoljen velikim mnoštvom." Te su riječi pročule po taboru i sve je obuzeo velik strah. Kurzilije je odmah naredio da svi stanu pod oružje i dao je postaviti čuvare i straže daleko od tabora. Međutim se kralj, polako i tiho stupajući u noćnim satima sa svojom vojskom, približavao njihovu taboru. Usred noći je stigao tamo gdje su bili grčki čuvari i stražari i navalio na njih, i neke pobio, a neke nagnao u bijeg. Kad su to vidjeli Grci, veoma su se zbunili. Uskoro je zazvučala kraljeva truba, i oni koji su bili s kraljem svirajući rogove počeli su vikati snažnom vikom. I kraljevi sinovi, koji su bili po brdima, slično tomu su počeli sa svih strana svirati trube i rogove i vikati. Zatim su se polako spuštali niz padine brda i približavali se neprijateljima. Slično je činio i kralj, a Grci su se počeli veoma plašiti, i budući da su čuli da oni polako silaze, jer je bila noć i nisu mogli vidjeti, mislili su da je to ogromno mnoštvo, kako su čuli od Baranina. A kad su čuli da je zvuk truba i rogova i vika već blizu i da ih napadaju, uhvatila ih je panika i dali su se u bijeg. A kad su kralj i oni koji su bili s njim shvatio da su Grci počeli bježati, pred zoru su navalili na njihov tabor i počeli su ih sjeći, ranjavati i pobijati, goneći ih iza leđa. Slično tomu su ih i kraljevi sinovi žestoko udarali i ubijali sa svih strana. A kad je, ubijajući i goneći ih, kralj sa svojim sinovima i ljudima prešao potok, koji teče kroz Prapratnu, i stigao u šumu, Gojslav je, ne prepoznajući oca jer su bili prekriveni prašinom i krvlju pa jedan nije prepoznavao drugoga, napao oca i zbacio ga s konja na zemlju, ali nije ga ranio. Tada je on viknuo: "Bože, pomiluj, Bože, pomiluj!" Sin ga je odmah prepoznao po glasu, sišao s konja i uhvatio oca za nogu govoreći: "Oprosti, oče, jer te nisam prepoznao." A otac njemu: "Ne boj se, sine, jer božja milost je još uvijek s nama, jer me nisi ni ranio ni ubio." Tada je kralj stao na to mjesto i nazvao mjesto imenom Božja Milost, što latinski znači Dei misericordia. To se mjesto tako zove sve do današnjeg dana, jer je Bog kralju ukazao milost, da on ne bude ubijen od sina, i zato što je Bog toliko mnoštvo predao nekolicini u ruke. Kraljevi sinovi progonili su neprijatelje sve do rijeke Drine, ranjavajući ih i ubijajući, pa i zarobljavajući, i mnogo njih svezanih doveli sa sobom pred oca u

15

Page 16: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

Božju Milost. A Kurzilije je teško ranjen preživio; ali kad je stigao u ravnicu grada Skadra, umro je. Na tom je mjestu postavljen križ, koji se do danas zove Kurzilijev križ.Zatim je kralj poslao sina Gojslava s vojskom ususret knezu Lutovidu, davši mu pedeset Grka, koji su bili zarobljeni i ranjeni, da ih, kad se približi neprijateljima, pošalje tako ranjene i krvlju oblivene u tabor kneza Lutovida, da Grci jave što im se dogodilo, a ako to Grci ne bi htjeli učiniti, da im svima odrubi glavu. A to je kralj učinio zato da kneza i njegovu vojsku obuzme strah, kad ih vide tako pobijene. Gojslav je dakle učinio sve što mu je naredio otac. Pokrenuo je vojsku i preplovio zaljev, putujući Kanalom. Uspeo se na brdo koje se zove Klobuk. Tada je, budući da je Lutovidova vojska bila blizu, poslao spomenute Grke u njegov tabor. Kad su oni koji su bili s Lutovidom to vidjeli i čuli što se dogodilo, veoma su se uplašili. A knez Lutovid, budući da je bio ratoboran i vješt u oružju, nije se bojao ni najmanje. Zato je poručio Gojslavu govoreći: "Tvoja me oštroumnost nimalo ne uznemirava. Ali, ako si muškarac i nešto vrijediš, uzmi sa sobom dva vojnika, a ja ću isto tako sići u polje da se borimo, i saznat ćeš tko sam ja." Gojslav je odobrio te riječi i odmah uzeo sa sobom dva vješta vojnika i sišao u polje. Isto tako je sišao i knez. A kad su se počeli boriti, jedan od Gojslavovih vojnika, po imenu Udobik, navalio je na kneza Lutovida, udario ga i bacio na zemlju. Tada je drugi počeo vikati: "Trčite, suborci i saveznici, trčite, jer Lutovid je pao i mrtav je." Zbog njegova ubojstva svi su počeli bježati. Lutovid pak, budući da je bio ranjen, našao je konja i dao se u bijeg. A oni, koji su bili s njim, videći da je pao i bio ranjen, svi su se okrenuli u bijeg. A Gojslav ih je sa svojima čitav taj dan gonio, a kad su skupili plijen, kao pobjednici su se vratili u svoja mjesta. I od tog je dana zemlja bila u miru pod nadzorom kralja i njegovih sinova; i nitko im se nije usudio opirati, nego su svi prema njemu bili miroljubivi. Medutim je kralj Dobroslav dao brojna dobra onom Baraninu, koji je Kurziliju javio da je opkoljen velikim mnoštvom i obećao mu da to djelo neće nikad zaboraviti ni on sam ni njegovi sinovi. Zatim su kraljevi sinovi zauzeli čitavu dračku zemlju sve do rijeke Vajuše i tamo izgradili tvrđavu i smjestili u nju hrabre ljude. Oni su svakodnevno izlazili i pljačkali Grke i zarobljavali ih. Slavni kralj Dobroslav vladao je dvadeset pet godina, a prikovan za postelju umro je u Prapratni u svojem dvoru. A njegovi su se sinovi skupili i oplakali ga i pokopali u crkvi svetog Audrije u njegovoj kapeli uz veliku čast i slavu. XXXIX. Po kraljevoj smrti njegovi su se sinovi sastali s kraljicom, svojom majkom, i odlučili među sobom podijeliti zemlje i oblasti svojih očeva, tako da svatko posjeduje svoj dio. Tako je Gojslav s najmlađim bratom dobio Tribuniju sa Grispuli, Mihala Oblik i Prapratnu i Crmnicu, Saganek županiju Gorsku, Kupelnik i Bareci, a Radoslav županiju Luku, Podlužje i Kučevo s Budvom.Poslije toga kraljica je sa svojim prvorođenim sinom Gojslavom vladala kraljevstvom i sinovima. A nitko od njih nije bio nazivan kraljem, dok je živjela kraljica, njihova majka, nego su se samo nazivali knezovima. I tako je u jedno vrijeme Gojslav ostao prikovan uz postelju, i dok je nejak ležao u postelji, neki iz Tribunije, koji su se zvali Skrobimezi, dogovorili su se i došli mu i ubili ga dok je ležao u postelji, a njegova brata Predimira su uhvatili i isto tako ubili. Zatim su postavili za svojeg poglavara i gospodara nekog Domaneka.Kad su to čuli njihova braća Mihala i Sagnek i Radoslav, skupili su vojsku i došli u Tribuniju, uhvatili te ubojice i odredivši im razne kazne pogubili ih najgorom smrću; ali Domanek se s nekolicinom spasio. Zatim su Mihala i Radoslav tamo ostavili Saganeka i vratili se u Zetu. Poslije nedugo vremena Saganek se, bojeći se, i sam vratio u Zetu u

16

Page 17: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

svoje županije. Domanek je ponovo došao i ušao u Tribuniju. A kad je Mihala vidio da Saganek ne želi ići u Tribuniju, pozvao je Radoslava i rekao mu da krene i obrani tribunijsku oblast. On je odgovorio da nikako ne želi ostaviti svoj dio koji mu je pripadao u Zeti. Tada su Mihala i Saganek, oba brata, bojeći se da Grci ne napadnu zemlju, jer su se Grci pripremali doći, ali nisu im htjeli izići ususret pred zemaljskim velikašima, prisegnuli bratu Radoslavu i napisali mu privilegij da će on sam i njegovi nasljednici imati dio Zete, a ako on uzmogne prisvojiti Tribuniju ili bilo koju drugu oblast, da će ona pripadati njemu i njegovim nasljednicima kao nasljedstvo i posjed bez prigovora i potraživanja njih ili njihovih nasljednika, i da to nikad neće potraživati bilo oni, bilo njihovi nasljednici.Tada je Radoslav skupio ljude i otišao i ušao u Tribuniju i porazio Domaneka, svladao ga i ubio. Zatim je ušao u helmansku oblast i osvojio je. XL. U to je vrijeme umrla kraljica, a Mihala je dobio kraljevstvo. Imao je sedam sinova, imena kojih su ova: Vladimir, Prijaslav, Sergije, Derija, Gabrijel, Miroslav i Bodin. I budući da je imao tih sedam sinova, po primitku kraljevstva nijc htio čuvati prisegu svojem bratu Radoslavu, nego mu je oteo zetsku županiju i dao je svojem sinu Vladimiru. U to je vrijeme umrla žena kralja Mihale, a on je uzeo drugu ženu, Grkinju, carovu sestričnu. S njom je rodio četiri sina, imena kojih su ova: prvi Dobroslav, drugi Petrislav, treći Nikofor, četvrti Teodor. Dobroslav, Nikofor i Teodor nisu mu donijeli potomstvo, ali Petrislavu se rodio... Bodin, koji je zavladao cijelim kraljevstvom. Vladimir i njegova braća krenuli su u Rašku i osvojili je. On ju je dao u vlast sinu Petrislavu. Poslije su krenuli u Bugarsku i stupili u mnoge bitke s Grcima i Bugarima i osvojili cijelu Bugarsku. Tu je pokrajinu kralj Mihala dao sinu Bodinu da njome vlada.Međutim je Bodin na glavu stavio dijadem i dao se proglasiti carom. Grčki se car razljutio kad je to čuo, skupio je snažno mnoštvo i poslao ga da porazi Bodina. I Bodin je skupio mnoštvo i krenuo im ususret. Jednog su se dana oba naroda počela žestoko ubijati i ranjavati. Tamo je bugarski car poražen i zarobljen od Grka, a po carovu nalogu poslan je u izgnanstvo u grad Antiohiju. A ostala Bodinova braća, budući da nisu odobravala grijeh svojeg oca prema Bogu zbog krivokletstva, jahala su po pokrajinama ovamo i onamo i nakon što su stupili u brojne bitke svi su poginuli u ratu za očeva života, ne u jednom danu, nego svaki u svoje vrijeme. Kralj Mihala vladao je trideset pet godina i umro je. Pokopan je uz velike počasti u samostanu svetih mučenika Sergija i Baka.XLI. Zatim je kraljevstvo dobio njegov brat Radoslav. On je imao osam sinova i četiri kćeri. Imena njegovih sinova su ova: prvi Branislav, Gradislav, Hvalimir, Stanihna, Kočapar, Gojslav, Dobroslav i Pribinek. A kralj Dobroslav bio je miroljubiv i blag i bogobojazan cijelog svog života. Dok je on vladao, javljeno mu je da je njegov nećak Bodin živ, a car, koji ga je poslao u izgnanstvo, da je preminuo. Čuvši za to, poslao je u Antiohiju i dao ga oteti iz zatvora i dovesti sebi. Kad se on vratio, kralj i njegovi sinovi radosno su ga primili, a kralj mu je dao Grepoli i Budvu. U šesnaestoj godini kraljevanja kralja Radoslava Bodin je zaboravio dobra koja mu je učinio kralj i nije mu ostao vjeran, nego se urotio sa svojom maćehom i njena četiri sina, koja su mu bila braća po ocu, i zajedno sa svojom braćom odmetnuo se od kralja. A kralj, budući da je bio blag i miroljubiv, nije htio stupiti s njim u bitku, nego se ponizno sa svojim sinovima povukao u tribunijsku oblast. Tako je on star i preživjevši mnogo dana zaspao sa svojim očevima, a pokopan je uz velike počasti u samostanu svetog Petra od Polja. XLII. Poslije toga je Bodin, dobivši kraljevstvo, ušao u Zetu i počeo pokoravati svoje

17

Page 18: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

bratiće. Tada je Petar, nadbiskup barske stolice, čovjek dobre uspomene, videći da je među braćom velika svađa i nesloga, stao izmedu njih sa svećenstvom i narodom. Porazgovarali su s njima i utvrdili mir među njima, a Bodin i braća su jedni drugima prisegli da će živjeti u miru i slozi. Međutim se Branimiru rodilo šest sinova, imena kojih su ova: prvorođeni Predihna, Petrislav, Gradihna, Tvrdislav, Dragel i Grubeša. A kralju Bodinu je Jakvinta, kći Arhiriza i grada Bara, rodila četiri sina, imena kojih su ova: Mihala, Georgije, Arhiriz i Toma.Po sklopljenju mira Bodin je s braćom krenuo u Rašku, porazio je, osvojio i zavladao njome. Tamo je postavio dva župana sa svojeg dvora, Velkana i Marka. Oni su prisegli da će i oni sami i njihovi sinovi biti pravi ljudi kralja Bodina i njegovih sinova ili nasljednika. Zatim je osvojio Bosnu i tamo namjestio kneza Stjepana. Poslije je kralj Bodin, nakon smrti Roberta Guiscarda, oteo iz vlasti Franaka, koji su bili u Draču i u cijeloj dračkoj zemlji, i zauzeo svu dračku zemlju i sam grad Drač. Zatim je sklopio mir s carom i vratio mu grad. Bodinova žena Jakvinta, videći da Branislavovi sinovi rastu i množe se, bila je vrlo žalosna. Bojala se naime da će, ako njem muž umre, Branislav ili njegovi sinovi dobiti kraljevstvo. Zato im je stalno zavidjela i tražila je prikladno vrijeme da uništi oca i sinove. I tako u jedno vrijeme, kad su Branislav sa svojim bratom Gradislavom i sinom Predihnom miroljubivo stigli kralju u grad Skadar, Jakvinta je vidjela da su stigli sami i razveselila se, prišla kralju i drsko počela navaljivati na nj i nagovarati ga da ih uhvati i stavi u zatvor, u protivnom da ne može s njim živjeti, ako to ne učini. Govorila mu je: "Znam da ćeš umrijeti, a oni dobiti kraljevstvo, a tvoji će sinovi jesti za njihovim stolom." Što dalje reći? Žena je svladala kralja Bodina, kao Herodova Heroda, i dok su sjedili za jelom i gostili se, po kraljevu su nalogu uhvaćeni i stavljeni u zatvor, a budući da se kralj nije htio oduprijeti volji svoje žene, postao je krivokletnik za stolom, kao što je Herod postao ubojica. Kad su to čula njihova braća i sinovi i nećaci, skupili su svu rodbinu i otišli u Raguzij, te ušli u grad s četrdeset ljudi u oružju. Čuvši kralj da su pobjegli, skupio je vojsku, došao i opsjeo grad i počeo ga osvajati. Tada su braća i sinovi kneza Branislava i oni koji su bili s njima izlazili iz grada i svakodnevno nanosili vojsci kralja Bodina velik pokolj. Jednog dana, kad su izišli i ubili i ranili mnoge, Kočapar je rukom bacio koplje i probo i ubio nekog Kosara, kojega je kraljica veoma voljela. Kad je to kraljica vidjela, odmah se raspuštene kose počela snažno udarati po licu, plakati i govoriti svojem mužu: "Jao, jao, jao! Zar ne vidiš, kralju, kako ubijaju tvoje? Njihova je rodbina kod nas, a oni ne prestaju svakodnevno ranjavati i ubijati tvoje! Zar ne vidiš što je učinio Kočapar? Zašto dopuštaš da žive njihova braća, koju držiš u okovima'?" Tada je kralj u bijesu pružio svoj mač i naredio da odrubi glava knezu Branislavu i njegovu bratu i sinu pred gradom Raguzijem, i to pred njihovom rodbinom, dodavši krivokletsvu ubojstvo. Tada su se biskupi i opati, koji su došli moliti kralja da im ne odrubi glave, nego da ih pomiri, videći da su im glave već odrubljene jer su zakasnili, veoma rastužili i počeli su žestoko napadati i koriti kralja što je poslušao riječi svoje žene i ubio svoju braću. Kralja je odmah obuzelo kajanje i gorko je zaplakao, a budući da su mu to bila braća, dao ih je počasno pokopati. A nadbiskupi i opati su uzeli njihova tijela i uz veliku svečanost ih pokopali na otoku svetog Benedikta na otoku koji je pred Raguzijem. Poslije toga su njihova braća i sinovi i ostali koji su bili u gradu doznali da neki žele predati grad kralju, te su pripremili brodove i njima svi otplovili u Split. Odatle su se prebacili u Apuliju, a zatim u Konstantinopol do cara. Međutim je kralj zauzeo grad Raguzij i

18

Page 19: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

podigao tamo tvrđavu. A poslije se vratio u Skadar. Vladao je dvadeset šest godina, a u dvadeset drugoj je dao odrubiti glave svojoj braći. Kad je prošlo dvadeset šest godina i pet mjeseci njegova kraljevanja, umro je, a pokopan je po kraljevskom običaju u samostanu svetih mučenika Sergija i Baka.XLIII. Tada ga je na kraljevskoj vlasti htio naslijediti njegov sin Mihala, ali zbog nevaljalosti njegove majke narod u zemlji to nije htio, nego su sebi za kralja postavili Dobroslava, brata kralja Bodina. Za svojeg kraljevanja počeo je okrutno postupati s narodom. U to vrijeme braća i sinovi kneza Branislava, čuvši da je kralj Bodin preminuo, po carovoj naredbi stigli su u Drač, gdje se Gojslav oženio i tamo ostao sa svojim nećacima. I njegov brat Kočapar krenuo je u Rašku. Odatle je sa županom Belkanom skupivši narod pošao protiv kralja Dobroslava. A kralj je skupio narod i htio se braniti. Kad je došlo do bitke u Duklji kod rijeke koja se zove Morača, pao je dio naroda kralja Dobroslava, a on sam je zarobljen. Zatim su Kočapar i Belkan poslali kralja Dobroslava u okovima u Rašku, otišli u Zetu i zauzeli je i opljačkali najveći dio Dalmacije. Poslije toga Belkan je krenuo u Rašku, a Kočapar je ostao u Zeti. Zatim je Belkan s Rašanima kovao spletke protiv Kočapara da ga uništi. On je to doznao i otišao u Bosnu i tamo se oženio kćeri bosanskog bana, a nakon nedugo vremena je umro u ratu u Helmaniji.XLIV. Međutim se sastao narod i postavio sebi za kralja Vladimira, sina Vladimira, koji je bio sin kralja Mihale. Dok je kraljevao, volio je mir i sa svima bio u miru. Skupio je kod sebe svu svoju braću i oženio se kćeri raškog župana, a zemlja je bila u miru dvanaest godina. Nakon što je kralj dobio Belkanovu kćer, župan je pustio kralja Dobroslava, koji je bio držan u okovima, jer je bio stric kralja Vladimira. Pušten, otišao je svojem nećaku. Kad ga je vidio kralj, odmah ga je naredio uhvatiti i staviti u zatvor, a on je ostao u zatvoru dokle god je vladao njegov nećak Vladimir. A u dvanaestoj godini vladanja kralja Vladimira Jakvinta, na savjet nekih najgorih ljudi koji su bili neprijatelji župana Belkana, pripremila je u Kotoru, gdje je živjela, neki smrtonosan napitak i dala im ga. A oni su stigli u Skadar i dali su kralju piti iz ruku njegovih slugu, a on je tada, prevaren od njih, pao u postelju. A kraljica Jakvinta, znajući da će on umrijeti, stigla je sa svojim sinom Georgijem u Skadar posjetiti kralja. Kad ju je kralj vidio, odbio ju je i naredio joj da iziđe van. Kad je izišla, rekla jc nazočnima: "Zašto se kralj tako ponaša? Kakvo sam ja zlo učinila? Ako gospodin kralj hoće znati, sam stric Dobroslav, koji je držan u okovima, uredio je da gospodin kralj umre." To je rekla u želji da uništi Dobroslava, jer se bojala da će on naslijediti kraljevstvo. I odmah je odatle otišla i stigla u Garizu, čekajući kraljevu smrt. Poslije je poslala tajnu poruku kraljevim ljudima, mnogo im obećavši, da unište Dobroslava kad kralj umre. To je i učinjeno. Kralj je naime umro i pokopan je u samostanu svetog Sergija i Baha, a kraljevi ljudi su uhvatili priliku i po Jakvintinu savjetu se urotili protiv kralja Dobroslava, izvukli ga iz zatvora i iskopali mu oči, uškopili ga i poslali u samostan svetog Sergija i Baha, gdje je dugo živio s monasima i poslije umro.XLV. Po smrti kralja Vladimira kraljevstvo je dobio Georgije, sin kraljice Jakvinte. U drugoj godini svojeg kraljevanja htio je tajno zarobiti Branislavove sinove, ali nije uspio. Doznali su naime za neku nakanu i otišli u Drač svojem stricu Gojslavu; samo je Grubeša uhvaćen i poslan u zatvor u Skadru. U to je vrijeme vojvoda Kalo Joan Kumano skupio vojsku i krenuo s Gojslavom i njegovim nećacima protiv kralja Georgija. I kralj je skupio narod i pripremio se za bitku protiv njih. I tako, kad su stupili u bitku, strana kralja Georgija je poražena, mnogi su ubijeni, a vrlo mnogo njih zarobljeno. A kralj se s

19

Page 20: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

nekolicinom spasio i pobjegaao u Oblik. Poslije toga vojvoda i ostali napali su Skadar i osvojili ga. Tamo su izveli Grubešu iz zatvora i po carovoj naredbi narod ga je postavio za kralja. A vojvoda mu je ostavio vojsku i vratio se u Drač. Za njegova kraljevanja, kralj Georgije, znajući da je Grubeša vješt vojnik i moćan i hrabar u ratu, pobjegao je u Rašku. Njcgova jc pak majka zarobljena kod Kotora i odvedena u Konstantinopolu, gdje je i umrla. Grubeša je vladao sedam godina, a zemlje je u njegovo doba bila u miru i znatno se obnovila. U to je naime vrijeme Bog dao obilje žita i vina, a zemlja se napunila svim plodovima. Konačno, u sedmoj godini njegove vladavine došao je protiv njega kralj Georgije s Rašanima. Kralj Grubeša se spremio za bitku protiv njega, ali u samoj bitki je poginuo hrabro se boreći i sukobljavajući pred gradom Antibarom. Uz počasti je pokopan u biskupiji istog grada u crkvi svetog Georgija.Poslije toga kralj Georgije je dobio kraljevstvo, ali ne i zemlju. Poslao je poruku braći kralja Grubeše, koja su još živjela, Dragihni i Dragilu, i sklopio s njima mir i prisegnuo da će s njima podijeliti zemlju i neće im učiniti nikakvo zlo. Kad su oni došli, vjerovali su mu zbog prisege. Dao im je dio zemlje i županije u Zeti i počeo ih veoma voljeti. A to je kralj činio zato da može prevariti njihova trećeg brata Dragihnu i privući k sebi, da ih poslije uništi. Dragihna je ostao u Raškoj i tamo se oženio ženom, koja mu je rodila četiri sina: prvi je bio Radoslav, a zatim Ivan i Vladimir. Međutim je Dragilo sa svima iz svoje zemlje upao u podgorsku oblast i osvojio Onogoste i mnogo drugih županija. A kralj, videći da je mudro postupio, to mu se veoma svidjelo. Zatim je kralj na Dragilov nagovor skupio vojsku i otišao u Rašku i u borbi je osvojio i opljačkao. Tamo su našli Uroša u zatvoru, u koji su ga poslali rođaci, i oslobodivši ga postavili su ga za raškog župana. Zatim se kralj sa svima svojima vratio u svoje mjesto s velikim plijenom. Gradihna se u to vrijeme povukao u Helmaniju. Poslije, videći da se Dragilo s bratom i nećacima mudro ponašaju i svakodnevno množe i rastu u ljubavi svih ljudi, naveden zavišću i bojeći se da ga narod u zemlji ne voli iskreno, da slučajno ne ostane bez kraljevstva dao je uhvatiti Mihala, sina kralja Vladimira, i poslije njega Dragila i smjestio ih u zatvor. A Dragihna se sa svoja četiri sina Prvošem, Grubišom, Nemanjom i Sirakom spasio i pobjegao u Drač. A čuvši da su njegov brat i nećaci u okovima, otišao je i sam u Drač. Zatim je vojvoda Pirigordi s Dragihnom i Gradihnom skupio narod i veliku vojsku i zauzeli su zemlju sve do Vranja i Antibara. Ali budući da je vojvoda htio ići u Konstantinopol, Gradihna je ostavio svojeg nećaka Boroša u Obliku da čuva tvrđavu, pa su otpratili vojvodu sve do Drača. Međutim je kralj Georgije, bijesan, naredio da se Dragilo i njegov nećak Mihala liše vida, zato što su ga Gradihna i njegov brat napali. A pošto je vojvoda Pirigorti otišao u Konstantinopol, u Drač je došao drugi vojvoda, Kiri Aleksije de Condi Stephano. Međutim je kralj Georgije skupio narod i došao i opsjeo Oblik, a Boroš se sa svojima hrabro branio. Kad je to čuo Kiri Aleksije, skupio je vojsku s Gradihnom i njegovim bratom i krenuli su protiv kralja. A budući da je kralj već postao mrzak cijelom narodu, nije bilo nikoga tko bi mu to javio, sve dok nije stigao vojvoda s Gradihnom i vojskom. Oni su napali njihov tabor i ubili i ranili mnogo njih i natjerali ih u bijeg. Kralj se tada spasio i pobjegao u Crmnicu. A vojvoda, prognavši ga, ostavio je Gradihnu s vojskom i sam se vratio u Drač. Budući da je tada zbog pljački i ratova zemlja već bila opustjela i svakog je dana sve više bila pusta, odmetnuo se Dekatar, a poslije i sva zemlja kralja Georgija. A Gradihna je sa svojima počeo zauzimati zemlju i progoniti kralja. S druge pak strane progonili su ga Rašani. A kralj se sa svojima skrivao po planinama i

20

Page 21: BARSKI RODOSLOV - Prevod Latinske Redakcije

______________________________________________http://www.istorijaonline.com

šumama bježeći ovamo i onamo, a videći da ga progone sa svih strana, ne znajući što činiti, ušao je u tvrdavu koja se zove Obol.Tada je Gradihna osvojio zemlju sve do Dekatara, osim tvrdave u kojoj se krio kralj. Međutim je vojvoda došao u Skadar, a Gradihna mu je poručio da što brže stigne da se domognu tvrdave i kralja. Kad je on došao s vojskom, opsjeli su tvrđavu. Tada su se oni, koji su se činili kraljevim prijateljima i bližnjima i jeli njegov kruh, podigli protiv njega i jedni izvana, drugi iznutra predali tvrđavu i kralja vojvodi Kiri Aleksiju. Vojvoda ga je uhvatio i odveo sa sobom u Drač, odakle ge je u okovima poslao u Konstantinopol, gdje je on umro u zatvoru.XLVI. Poslije toga, narod se sastao i postavio Gradihnu za kralja. Kad je on primio kraljevstvo, počeo je narodu vladati po svemu pravedno. Bio je čovjek koji se bojao Boga i volio ga, pobožan i milosrdan, zaštitnik i branitelj udovica i siročadi i u svima svojim djelima istaknut po svakoj dobroti. Međutim su se oni, koji su bili raspršeni po oblastima i pokrajinama i u Apuliji, čuvši za dobrotu njegova života, vratili u svoja mjesta, u svoju domovinu, i napunili i nastanili zemlju, koja je već ostajala gotovo uništena i pusta. U vrijeme svoje vlasti kralj Gradihna je bio izložen i mnogima nepravednim zasjedama i napadima zlih ljudi, ali iz svih ga je izbavio Bog. Kad se napunilo jedanaest godina njegova kraljevanja, pošao je putom svih i počinuo u miru sa svojim očevima. Uz počasti i veličanstveno pokopan je u samostanu svetih mučenika Sergija i Baha rukama svojih sinova kneza Radoslava, Ivana i Vladimira.XLVII. Poslije toga je knez Radoslav krenuo caru Emanuelu i ljubazno je od njega primljen. On mu je dao vladati i kraljevati cijelom zemljom, kako ju je držao njegov otac. Zatim je knez Radoslav, stigavši od cara, počeo vladati i gospodariti zemljom sa svojom braćom. Poslije su ustali neki zlikovci, stari neprijatelji, i odmetnuli se od njega i doveli Uroševa sina Desu i predali mu Zetu i Tribuniju. A Radoslavu i njegovoj braći ostala je primorska oblast i grad Dekatar sve do Skadra, i oni su se neprekidno borili i ratovali protiv Uroševa sina i ostalih neprijatelja sve dok nisu uzmogli vratiti zemlju koja se odmetnula od njih i obraniti onu kojom su vladali. I tako dalje.

21