Azija 2 - Fiziko-geografske Znaajke

  • View
    108

  • Download
    5

Embed Size (px)

DESCRIPTION

prezentacija

Text of Azija 2 - Fiziko-geografske Znaajke

  • FIZIKO-GEOGRAFSKEZNAAJKE AZIJE

    Geoloka graa i sastav Za nastanak Azije vani su prakontinentski blokovi s prekambrijskom i paleozojskom osnovom: Angara i Sibirska ploa, Arapska i Indijska ploa (dijelovi prakontinenta Gondvane), te Sjevernokineska i Junokineska ploa u Kini.

  • mezozoik: Izmeu Gondvane na jugu, Angare, sibirske i Sjevernokineske ploe na sjeveru prostiralo se more Tethys1883. (Neumayer) prvi put se spominje Paleomediteran koji se protee od Indije do centralne Amerike, a na temelju jurske faunalne biogeografije - naziv Tethys 1937. (Du Toit) - pretpostavka da je Tethys dijelio Lauraziju od Gondwane od sredine paleozoika nadalje

  • glavne orogenetske promjene bile su u u tercijaru; sedimentacija.

  • na junom rubu Angare u Pz (silur i devon) nastaje Sajansko gorje i gorje oko Bajkalskog jezera, a potkraj paleozoika Altaj. Krajem paleozoika Sjevernokineska ploa postaje dijelom Azije. junokineska ploa vjerojatno je bila dio Gondvane od koje se odvojila u devonu. na zapadu se od karbona do perma Ruska ploa sudarala sa sibirskom ploom - nastanak gorja Ural U mezozoiku se od Gondvane odvojio indijski potkontinent; kretao se prema sjeveroistoku i sudario se prije cca 50 mil. god. s Euroazijskom ploom izdizanje visokih planinskih sustava june Azije kretanje indijske ploe prema sjeveru prisutno je i danas (6 cm/god.) - odrava visinu Himalaja i Tibeta.

  • debele naslage popunile su podruje podvlaenja (Indo-gangeska dolina). Arapska ploa sudarila se s azijskom prije cca 13 mil. god.; i danas se sudaranje nastavlja (4 cm/god.) izdiui planine i visoravni Turske i Irana. podvlaenje tihooceanske i filipinske ploe pod Euroazijsku nastanak dubokomorskih jaraka i izdizanje Kurila, japanskih otoka, Tajvana i Filipina, uz vulkanizam i este potrese.

    na JI Azije dodiruju se Euroazijska, Tihooceanska i Indijsko-australska ploa vulkanizam i potresi

  • sastav stijena Azije veoma je sloen kao i njezin reljef i graa. To je mozaik po starosti i petrografskom obiljeju stijena - od prastarih (prekambrijskih) do najmlaih (kvartarnih) naslaga. Stijene prekambrijske starosti relativno su najzastupljenije na poluotoku Dekanu u Indiji (prastari eruptivi i metamorfne stijene), u Kini i JZ Aziji

  • stijene paleozojske starosti (kambrij, silur, devon, karbon i perm) prevladavaju u Indokini, uoj ili pravoj Kini, Malaji i na SumatriHimalaja i ostala gorja alpskog nabiranja - najznaajnija podruja tercijarne starosti (paleogen, neogen). Kvartarni sedimenti (pleistocen, holocen) zastupljeni su u gotovo svim rubnim predjelima planinskih krajeva i oko rijeka (prigorja, pleistocenski ravnjaci i aluvijalne nizine).

  • RELJEF

    Glavne reljefne cjeline:

    1. STARIJE GORJE CENTRALNE AZIJE: Altajsko, Sajansko gorje, Tien Shan, Kunlun Shan, Nan Shan

    2. VISORAVNI: Dekan, kazaka, iranska, unutarnjemongolska, Tibet, Anatolija,

  • 3. MLADO NABRANO GORJE:

    a) HIMALAJSKO NABRANO PODRUJE: mlade nabrane planine Pamira, Hindukua, Karakoruma, Himalaje i burmanskoga gorja

    b) JUGOZAPADNE PLANINE: mlado nabrano gorje Afganistana, Irana, Turske i Kavkaza

  • 4. STARE PLOE: ARAPSKA PLOA, SJEVERNA I JUNA KINESKA PLOA - prekambrijska osnova

    5. JUGOISTONI OTONI POJAS mladi vulkansko-seizmiki rub Indonezije, Filipina i Japana.

  • 6. PROSTRANE NIZINE I NAPLAVNE RAVNICE:Indogangeka nizina (Ind, Ganges, Brahmaputra)Mezopotamija (Eufrat, Tigris)Mandurska nizina (Amur, Sungari)Velika kineska nizina (Huang-Ho, Jangce)Mekonka nizina (Mekong, Menam)Turanska nizina- oko povrine

    7. ZAVALE:Tarimska zavala, Dungarija, Qaidam

    8. PUSTINJE:Takla Makan, Gobi, Tar, Kavir, Lt.

  • U reljefu dominiraju planinski lanci, visoravni i zavale. Razmjerno su nia gorja hercinske i kaledonske orogeneze, najee na rubovima prastarih ploa. Visoki planinski lanci alpske orogeneze (najintenzivnije nabiranje u tercijaru) proteu se od Male Azije i Kavkaza preko Armenskog i Iranskog gorja, Hindukua, Pamira, Himalaje, Kine do Indokine u dva glavna niza koji se od zapada prema istoku spajaju najprije u Armenskom visoju, zatim u Pamiru, te na jugoistoku Tibeta.

  • Izmeu visokih planinskih lanaca nalaze se prostrane visoravni (Anatolija, Iranska visoravan, Tibet). Visina lanaca i visoravni raste od zapada prema istoku. Za vrijeme alpinske orogeneze pomlaeni su Altaj te junije Tien Shan i Kunlun Shan (hercinska orogeneza). Mlaa nabrana gorja zatvaraju sa starijima (Tien Shan, Kunlun Shan, Altun Shan, Bei Shan, Nan Shan, Altaj, Sajan) velike unutarnje zavale (Tarimska zavala, Qaidam, Dungarija, Gobi).

  • - velike povrine karbonatnih stijena (kra) - osobito u Kini (prekambrijska osnova - paleozojske karbonatne stijene)- Tajland, Vijetnam, Jave (od Indokine do Tibeta)

  • - poznato je krko podruje Yunnan u Kini

    Kamenita uma (Stone forest), Yunnan, Kina

  • - u Himalajama su karbonati manje zastupljeni, ima vie kristalina, melana, flia - u Iranu kr je razvijen u Elbrusu i u Pontskom gorju. U gorju Zagros postoje dva tipa orogenskih kreva (akumulirani orogenski i borani orogenski kr tzv. iranske bore s normalnim reljefom.

  • - Mala Azija (Tauridi): primjer akumuliranog orogenskog kra iako stijene nisu tako jako okrene. Njihov su nastavak Helenidi, Dinaridi, alpski borani pojas.

  • KLIMA

    Bitno obiljeje podneblju J, JI i I Azije daju monsuni monsunska Azija. Ljeti se u podruju najjaeg zagrijavanja, od Arabije do sjeverne Indije razvija podruje niskog tlaka, prema kojem s mora na kopno struji vlaan i topao zrak - ljetni monsun. Obalama i privjetrini gorja J i JI Azije donosi obilne padaline (u prigorju Himalaje i vie od 10 000 mm/god. - Cherapunji). Ljetni monsun u I Aziji pue iz sjevernopacifikog podruja visokog tlaka zraka kao jugoistonjak s Tihog oceana.

  • Monsunsko ljeto praeno je jakom naoblakom, pa su najvie temperature u kasno proljee, neposredno prije provale monsuna.

    Zimi se sjeverna Azija jako ohladi pa nastaje podruje visokog tlaka zraka (Sibirski maksimum) iz kojeg hladan i suh zrak struji prema moru; to je zimski monsun. Juna i JI Azija zatiene su od zimskog monsuna Tibetom i Himalajom, pa je mnogo jai u istonoj nego u junoj Aziji.

    U doba izmjene monsuna pojavljuju se tropski cikloni (sjeverni dio Indijskog oceana, Istonokinesko i Junokinesko more, juni Japan, Filipini).

  • Indokina i vei dio Indijskog poluotoka imaju tropsku kinu klimu, uglavnom monsunsku savansku, dok praumsku klimu ima juna ri lanka, jugozapadno indijsko primorje, Malajski poluotok i vei dio Malajskog otoja i Indonezije.

    Umjereno toplu vlanu klimu pod monsunskim utjecajem ima pojas od sjeverne Indije preko unutranjosti Indokine, sjevernog Vijetnama, najveeg dijela Kine juno od 350N, pojas od june Koreje do junog Japana.

  • U junom Japanu, junoj Koreji i Kini izmeu sjeverne obratnice i rijeke Chang Jiang to je umjereno topla vlana klima s vruim ljetom, a drugdje topla klima sa suhom zimom (sinijska klima) i vruim ili toplim ljetom.

    Na S i SI Kine (Mandurija), u sjev. Koreji i Mongoliji prevladava podruje suhih snjeno-umskih (borealnih) klima, gdje veinu padalina donosi ljetni monsun s Tihog oceana.

  • Prema sjeveru i unutranjosti zime su sve hladnije, due i sue, a godinja koliina padalina se smanjuje; suha borealna klima s vruim ljetom (mandurijska klima) prelazi u vlanu varijantu s toplim ili svjeim ljetom (amurska klima, Hokkaido, Kavkaz, najvii dijelovi planinskih lanaca Turske, Iraka i Irana). Klima tundre rasprostranjena je u najviim planinskim podrujima i visoravnima (Himalaja, Tibet).

  • Razni tipovi suhih klima (pustinjskih i stepskih) nalaze se u JZ i sredinjoj Aziji. Sredozemnu klimu ima samo uzak pojas JZ dijela Azije (uz Sredozemno more).

    Na klimu Azije veliki utjecaj ima reljef - izloenost padina (osunanost, padaline), izoliran poloaj zavala (kina sjena, temperaturna inverzija), promjena temperature s visinom.

  • VODE

    Oko 1/3 povrine Azije je endoreina, tj. rijeke zavravaju u pustinjama i stepama (Helmand, Tarim) ili se ulijevaju u zatvorena jezerameu njima su i najvea u Aziji: Kaspijsko, ujedno i najprostranije jezero na Zemlji, Aralsko (rijeke Amu-Darja, Sir-Darja), Balhako (rijeka Ili) i Bajkalsko (rijeke Selenga, Angara), vodom najbogatije slatkovodno jezero na Zemlji. Velika podruja nemaju povrinskog otjecanja, posebno u sredinjoj i JZ Aziji.

  • Slijev Sredozemnog mora zauzima oko 1,4% povrine Azije; to su uglavnom tekuice s Male Azije i zapadnog Kavkaza s najviim vodostajem zimi.

  • Slijevu Indijskog oceana pripada oko 17%, a slijevu Tihog oceana oko 22% povrine Azije. Ovdje su plodni i najnapueniji dijelovi Azije podruja uz rijeke. (u JZ Aziji doline Tigrisa i Eufrata) U junoj Aziji teku velike rijeke Ind, Ganges i Brahmaputra. U JI Aziji najvanije rijeke teku s istonog ruba Tibeta i Himalaje: Irrawady, Mekong, Chao Praya i Salween. U istonoj Aziji, takoer s Tibeta i dalje preko Kine, teku Huang He i Chang Jiang (najdua azijska rijeka, 6275 km). U junoj Kini glavna rijeka je Xi Jiang. Rijeke monsunske Azije najvii vodostaj imaju u doba ljetnog monsuna.