ASTRALNA PROJEKCIJA

Što je astralna projekcija? Astralna projekcija je posebno iskustvo – kako god gledali na nju radi se o >izmijenjenom stanju svijesti<. Što je izmijenjeno stanje svijesti? To je svijest različita od uobičajenog budnog stanja; npr. sanjanje, koje doživljavamo svake noći. Sanjanje i astralna projekcija su, kako ćemo vidjeti, u uskoj vezi. Astralna projekcija ima različite nazive, npr. lucidno sanjanje i vantjelesno iskustvo. Po nekima su astralna projekcija, lucidni snovi i vantjelesna iskustva različite pojave. Kasnije ću reći po čemu se razlikuju no sad ću naglasiti da su razlike vrlo malene. Ja ću rabiti pojmove kao sinonime jer smatram najvažnijim naučiti doživjeti iskustvo. I sve o čemu ću govoriti usmjereno je prema tome. Stoga ću se usredotočiti na dvije dimenzije: teoriju i praksu. Obje treba savladati – zasebno su nekorisne. Teorija bez prakse je beskorisna priča. Praksa bez teorije vodi u konfuziju, a u slučaju vantjelesnih iskustava može dovesti i do prave psihičke opasnosti. Vantjelesna iskustva

sama po sebi nisu opasna ni ako ne znate što raditi mogla bi biti. Teorija je potrebna da bi shvatili što se događa, a praksa da bi teorija postala djelatnom. Osobno sam više sklon praksi pa ću se vjerojatno baviti njome. Teoriji ću odati dužno poštovanje no, kao što sam već rekao, ako ideje ne primijenimo u praksi teorija je beskorisna. Želim naposljetku reći da ću pokušati obuhvatiti sve što se tiče vantjelesnih iskustava ali radi se o velikoj količini informacija. Područja povezana s temom su npr. psihologija, snovi, okultizam, religija, misticizam i znanost. Nadam se da ćete, nakon što pročitate odgovarajuća poglavlja, barem dobiti neke ideje o njima. Na kraju knjige nalazi se bibliografija korisnog štiva. Što više znadete o vantjelesnim iskustvima to bolje. RAZLI ČITI PRISTUPI ASTRALNOJ PROJEKCIJI Nakon uvoda pogledajmo kako se definiraju astralna projekcija, vantjelesna iskustva i lucidno sanjanje. Definicije, u osnovi, možemo podijeliti na okultne i znanstvene. Oba područja obuhvaćaju nekoliko manjih koja ćemo ukratko spomenuti. OKULTNA STAJALIŠTA Okultni svjetonazor možemo podijeliti na zapadni i istočni. Razlikuju se u pojedinostima no opće ideje su slične. Pojam „astralna projekcija“ potiče iz okultnog pogleda na iskustvo i implicira da je, u stvari, projiciranje na „astralnu razinu“. Prema okultistima kozmos se sastoji od brojnih razina (najčešće sedam), a fizički je svijet koji percipiramo osjetilima samo jedan u tome slijedu. To je postavka okultnog svjetonazora. Evo još nekih koji će razjasniti pojam „astralne projekcije“. Svijest transcendentira fizičko tijelo. Mi smo besmrtne duše koje smo privremeno utjelovljene u fizičkom svijetu. Kozmos je slijed razina. Svaka je razina zaseban svijet. Svatko može komunicirati najmanje sa četiri razine. Te se sposobnosti nazivaju „tijelima“ a imamo ih četiri: fizičko tijelo za saobraćanje s fizičkim svijetom (ili razinom), astralno tijelo za saobraćanje s astralnim svijetom, mentalno tijelo za saobraćanje s mentalnim svijetom i budičko tijelo za saobraćanje s budičkim svijetom. Prije no što se više posvetimo ovim razinama želio bih ponoviti da u okultizmu astralna projekcija znači prijenos svijesti u astralno tijelo i istraživanje astralne razine. Što se teorije tiče ovu definiciju smatram najboljom.

Okultne su ideje najpraktičnije za razumijevanje vantjelesnih iskustava. Pozabavimo se njima i pogledajmo koje su im posljedice.Za podrobnije pručavanje teme preporučujem knjige Charlesa Leadbeatera i Annie Besant iz bibliografije. Prvo treba reći da su okultne ideje suprotne naučenim idejama o tome kako treba živjeti na kraju dvadesetog stoljeća. Prema „zajedničkom“ društvenom uvjerenju mi smo ili ateisti/materijalisti koji ne vjeruju da postoji nešto poput duše, ili smo odgojeni po vrlo pojednostavljenim idejama o Bogu, Nebu i Paklu. Okultne ideje suprotstavljaju se ovim stajalištima – ljepota učenja astralne projekcije sastoji se u tome što ćete sami provjeriti tko je u pravu. Ako vam sljedeće ideje nisu bliske, molim vas pripremite se za širenje koncepta o stvarnosti. Osnova okultnog učenja je sljedeća: osjetila fizičkoga tijela – uši, oči, okus, osjeti, osjećaj topline i ravnoteže i miris – definiraju fizički svijet. Međutim, prema okultnim učenjima, postoje energije koje tako ne možemo percipirati. Ova je ideja središnja za okultizam, uključujući posebne škole ili učenja (teozofija, hermetizam, paganizam, alkemiju,itd.). Ideja da postoje energije koje ne možemo percipirati i nije velika novost. Svatko zna za X-zrake, radioaktivnost i ultraljubičasto zračenje. Te energije možemo otkriti posebnim uređajima, ali ne fizičkim osjetilima. Okultisti idu dalje i kažu da ljudi mogu osjetiti te energije i bez uređaja. No da bismo to shvatili vratimo se idejama o tijelima koje pripadaju u „okultnu anatomiju“. Prema okultnoj anatomiji ljudi imaju više tijela no što ih mogu izravno osjetiti: povrh fizičkog imaju i astralno, mentalno i budičko. Svako od njih postoji na odgovarajućoj razini. Prije no što se posvetimo tijelima, trebamo nešto reći o tim razinama. Koncept razina kaže da postoje cijeli svjetovi energije van domašaja naše percepcije, svjetovi o kojima suvremeni znanstvenici ništa ne znaju. Opet se suprotstavljamo uobičajenom znanju. Znanstvenici tvrde da postoje X-zrake, radioaktivnost, ultraljubičasto zračenje te beskonačno maleni svjetovi subatomskih čestica i neutrina. Ali reći da postoje cijeli svjetovi, puni života, aktivnosti i stranih stvorenja, koji su izvan naših fizičkih osjetila, suvremenom je znanstveniku besmislica. Ali te su razine upravo to. Svaka je razina svijet, prepun svakovrsnih čudnih i egzotičnih mjesta i stvorenja sa zvukovima i vidicima koji zasjenjuju sve postojeće u fizičkom svijetu. Treba reći da postoje i druga imena za te razine:“dimenzije“, „loke“ i „područja“. Svi ti pojmovi znače „razina“ ili „svijet“. Podsjetit ću vas da sami trebate naučiti astralnu projekciju i onda odlučite da li je to fantazija ili ne. Prema općoj shemi postoji sedam razina a ljudi imaju pristup na četiri najniže. Uobičajeni nazivi su: - Fizička razina (koja uključuje eteričku) - Astralna razina - Mentalna razina - Budička razina

- Atmička razina - Anupadaka razina - Adi razina FIZI ČKA RAZINA To je poznati svijet našeg svakidašnjeg života. Prema okultnoj shemi osim već spomenutih X-zraka, radioaktivnosti, ultraljubičastog zračenja i subatomskih čestica, postoje aspekti fizičkog svijeta nedostupni fizičkim osjetilima, a nazivaju se „eteričkom razinom“. To su eteričke energije, tj. energije fizičke razine koje ne možemo osjetiti osjetilima fizičkog svijeta. Spomenut ću u nastavku nešto što je vrlo bitno za astralnu projekciju, nešto o čemu govore okultisti, naime da imamo tijelo koje se sastoji od eterične energije, a naziva se „eterskim tijelom“. Vrlo je vjerojatno da ćete, kad se pokušate projicirati, imati iskustva u eterskom tijelu. ASTRALNA RAZINA Opisuje se kao svijet emocija i želja. Na toj su razini emocije i želje „živa stvorenja“. Po okultistima ljudi nakon smrti prvo odlaze na astralnu razinu. „Preminuli“ (ustvari „dezinkarnirani“) ne ostaje ondje zauvijek, to je samo usputna stanica. U tom smislu ideja „čistilišta“ odnosi se na ovu razinu. Na njoj se nalazi raznolika skupina stvorenja i stanovnika kao što su vile, deve i sl. Okultisti smatraju da svake noći tijekom snova odlazimo na astralnu razinu. To je važna misao, što ćete vidjeti kasnije kad počnemo govoriti o tehnikama astralne projekcije. MENTALNA RAZINA Mentalna razina je svijet misli i ideja. Ovdje su misli „stvarni objekti“ koji se nazivaju „misaoni oblici“. „Misli su objekti“ osnovna je okultna postavka jer misaoni oblici postoje na mentalnoj razini kao stvarni objekti. Mentalna razina je dinamički blještavi svijet s promjenljivim apstraktnim krajolikom boja i zvukova. Ova se razina preklapa s astralnom i velika je vjerojatnost da ćete učeći projiciranje na astralnu razinu vidjeti brojne misaone oblike. Moguće je da nećete mentalnu razinu doživjeti odvojenom od astralne. Da bi se projiciralo na mentalnu razinu treba mnogo talenta. Osobno nikad nisam bio ondje i samo prenosim što sam o tome pročitao. BUDIČKA RAZINA Prema okultistima ovo je najviša razina kojoj možemo pristupiti kao ljudi, u kontekstu onoga što smatramo“čovjekom“.

Budička je razina područje duše. Energije budičke razine koje koristimo u svakidašnjem životu su: inspiracija, kreativnost, saučešće, mudrost i snaga volje. Takvim ponašanjem budička se razina ulijeva u fizički život. Sama po sebi, budička razina je apstraktna i iznimno snažna. Kao i kod mentalne razine nije velika vjerojatnost da ćete se na nju projicirati. Potreban je znatan talent. Međutim, projiciranje na budučku razinu bit će presudno za ozbiljniji napredak astralnog projiciranja. Budička razina predstavlja sve što ljudki život čini dobrim. Što više te razine imate u auri bit ćete „svjetliji“ i lakše ćete putovati raznim razinama. S druge strane, što manje budičke energije imate u auri, teže ćete se projicirati i projicirat ćete se u ružnija područja te se pritom možete i povrijediti. Možda ne fizički, ali emocionalni i mentalno da. Prije no što nastavim o „najviše tri razine“, želim se vratiti na nešto važno što se tiče budičke razine. Budička razina odnosi se na moral, mudrost i kreativnost. To su važne značajke neovisno o tome što želite napraviti. Tako je i kod astralne projekcije. Treba shvatiti da vas astralna projekcija vodi u područje gdje subjektivno postaje „apsolutno stvarnim“. Sve vaše ideje, strahovi i fantazije postaju stvarni objekti izvan vas. Kad se projicirate bit ćete negdje gdje sve subjektivno postaje „objektivnim“! To u praktičnom smislu znači da ćete se kad se astralno projicirate suočiti sami sa sobom, svojim karakterom, na drukčiji način nego na fizičkoj razini. Na primjer, ako imate fobiju možete je doživjeti kao čudovište koje će vas napasti. To bi vas moglo uplašiti i odgovoriti od daljnjeg projiciranja. Stoga je od presudne važnosti shvatiti da je tijekom projekcije vaša osobnost izvan vas a ne u vama kao što se čini u fizičkom tijelu. Astralna projekcija je snažan oblik terapije ili samoliječenja. Kad se počnete projicirati prvo ćete se suočiti s vlastitim kreacijama. Neki to autori nazivaju „čuvarem ulaza“. Taj je „čuvar“ sve ružno, loše i strah koji imate u sebi. Tijekom projekcije vjerojatno ćete biti privučeni prvo negativnim elementima. Imperativ je shvatiti da ste to vi. Ne treba se ničega bojati jer ste to vi. Imate potpunu kontrolu nad tim elementima. Možete ih odagnati jednostavni razumijevanjem onoga što jesu. Vaša svijest je kao iscjeljujuća vatra koja spaljuje negativne elemente tako što ih razumije. Kad se s njima suočite nestat će i vi ćete biti bogatiji za samouvid. Taj se rast naziva „sazrijevanjem“ i ostvaruje se pomoću energija budičke razine. Treba vam snažna moć volje, mudrost i milosrđe da bi vidjeli negativne elemente kakvi stvarno jesu i prihvatili ih. Baveći se „čuvarima ulaza“ naučit ćete se kako ga proći i nadrasti, a nakon toga iskustvo na razinama neće biti toliko uvjetovano osobnim faktorima.

Kako će oni slabiti, iskustvo astralne projekcije objektivnije će odražavati razine, čisto od podsvjesnih utjecaja. Proces liči pranju prozora. Što je prozor čišći, bolje ćete vidjeti van. Kad se projicirate, što je ličnost čišća bolje ćete kroz nju vidjeti razine. Treba reći da su te razine iznimno plastične. Mijenjaju se zbog najsuptilnijih emocija, želja i misli. U trenutku kad pomislite na nešto, djelić mentalne razine oblikuje se točno kao vaš misaoni obrazac, stvarajući misaoni oblik. Upravo su zato početna iskustva projiciranja jako uvjetovana vašim karakterom. Za razliku od drugih aktivnosti ne možete biti nemoralni i uspjeti u projiciranju. Možete biti sumnjiva morala (ili bez morala) ili u drugim životnim aktivnostima, ali nemoralni ne možete uspjeti u astralnoj projekciji. Ako se pokušate projicirati a istodobno ostanete moralno siromašni, astralna projekcija može biti opasnom. Tako funkcionira. Iako u životu moralnost izgleda kao subjektivna vrijednost, ona je u stvarnosti zakon na kojem se temelji cjelokupna ljudska egzistencija. Kao što moramo znati zakon gravitacije da bismo izgradili svemirski brod, moramo znati zakone moralnog ponašanja da bismo uspjeli u okultnom zadatku. Okultizam je opasan ako ga upotrebljavate na amoralan način. Ne brinite, ne morate slijediti određenu vjeru, dogmu ili nešto slično. Ljepota astralne projekcije je da ćete naći točno ono što vam treba za rast. Vi ste jedinstveni, vaše su potrebe jedinstvene a takve će biti i vaše projekcije. One će sadržavati poruke koje su točno ono što vam je potrebno u vašoj životnoj situaciji. Samo morate biti pošteni prema sebi. ATMI ČKA RAZINA Na ovoj razini ono što smatrate „ljudskim“ nema smisla. Ovdje nema odvojenih osoba. Seth, iz Sethovog materijala koji je kanalizirala Jane Roberts, odražava atmičku razinu. Ovdje svijest postoji kao simultano iskustvo brojnih inkarnacija. Zacijelo, lako je to reći kao koncept i intelektualno shvatiti kao ideju. Međutim, stvano izravno iskustvo ovoga stanja svijesti potpuno je izvan našeg domašaja. Ako možete svoju svijest usredotočiti na ovu razinu. „vi“ više ne postojite! Sretno vam bilo! ANUPADSKA RAZINA Još apstraktnija od atmičke razine. Ovdje se cjelovito prelijeva u cjelovito. Nenormalno apstraktno! Opet možemo konceptualizirati kako je sve dio svega, ali na ovoj razini, tako stvarno jest.! Nema dualizma – sve su suprotnosti međusobno sadržane! I ovdje vam želim sreću. ADI RAZINA Ova se razina smatra sjedištem božanskog. Ako su vam atmička i anupadska razine naobične, e pa, adi je najneobičnija razina. Potpuno izvan svega što mi ljudi možemo reći, činiti, osjećati, itd. A opet adi je bĩt svega. Što više budičke energije imate u auri bolje ćete percipirati adi.

Dakle ovo su prema okultnom učenju razine u kozmosu. Ne možemo ih vidjeti ali su prisutne. Okultisti ovim postavkama objašnjavaju prirodu smrti i snova, astralne projekcije i svih drugih psihičkih moći, uključujući vidovitost. OKULTNA ANATOMIJA Nakon što smo definirali razine definirajmo „tijela“ putem kojih saobraćamo s njima. Prema okultnoj teoriji postoji pet tijela. Fizičko tijelo Etersko tijelo Astralno tijelo Mentalno tijelo Budičko tijelo Potrebno ih je istodobno definirati iz dvije perspektive. Prva je manifestacija tijela u normalnom budnom životu, a drugo je fokusiranje svijesti isključivo u tom tijelu i njegovo korištenje kao sredstva percipiranja odgovarajuće razine. Važno je reći da su u stvarnosti sva tijela jedno tijelo. Djeluju simultano i vrlo su integrirana. Dok smo budni na fizičkoj razini ne shvaćamo da imamo pet tijela jer usklađeno djeluju tako da imamo objedinjenu percepciju i iskustvo. Predstavljaju glavne ljuske funkcije. Sa stajališta normalnog budnog života besmisleno je definirati čovjeka putem ovih tijela. Međutim, definicije će biti korisne kod objašnjavanja promijenjenih stanja svijesti. Kad se posvetimo pojedinostima astralne projekcije vidjet ćete kako je ova podjela korisna. Također ćete vidjeti da definiranjem ljudske prirode putem pet tijela bolje razumijete život u fizičkom svijetu. FIZI ČKO TIJELO Svi ga poznajemo. To je tijelo s očima, ušima i stopalima, unutarnjim organima, mozgom i nervnim sustavom. To je naše organsko tijelo koje se sastoji od stanica i molekula i pulsira sa živim energijama Zemlje i Sunca. Najbolje je o njemu misliti kao o TV prijemniku. Kao što na TV prijemniku možete pronaći različite frekvencije, tako se svijest putem fizičkog tijela usklađuje s fizičkim svijetom. Sva su tijela „uskladitelji“ kojima se povezujemo s odgovarajućom razinom. Fizičko tijelo percipira fizički svijet trodimenzionalnog prostora i jednodimenzionalnog vremena. Ono je jedino tijelo koje izravno percipira u fizičkom svijetu. U promijenjenom stanju svijesti kao što je (sanjanje) ne percipiramo fizičko tijelo. Postoje iznimke ali općenito gledajući, tako je. Kad se posvetimio tehnikama astralnog projicirtanja, vidjet ćete da je jedan način „napuštanja“ tijela gubljenje svijesti fizičkog tijela dok istodobno postižete svijest astralnog ili eterskog tijela.

ETERSKO TIJELO Kako smo već naveli, okultisti smatraju etersku razinu nevidljivim aspektom fizičke razine. Slijedi da je etersko tijelo nevidljivi dio fizičkog tijela. Evo jedne zorne poredbe: nadam se da ste vidjeli kako se željezna piljevina slaže oko magneta, usklađujući se sa silnicama magnetskog polja. Ta su polja nevidljiva osjetilima, ali ih uređaji lako mjere (EKG i EEG). Kad bi mogli vidjeti električna polja koja izlaze iz mozga i srca, vidjeli bi dio eterskog tijela. Elektricitet stalno pulsira duž tijela. Ne možemo izravno percipirati tijek nervnih energija, ali one postoje. Dio su eterskog tijela. Iako će se neki ovome suprotstaviti akopunturni prikaz tantričke tradicije prikaz je tijekova energije kroz etersko tijelo. Neka okultna učenja kažu da se etersko tijelo sastoji od plave tekuće tvari. Sa stajališta budnoga iskustva, etersko je tijelo osnova svih senzacija i percepcije. Kad nešto osjetite rukom, pomirišite ili vidite, te se senzacije registriraju u eterskom tijelu. Zbog toga kada spavate ili ste nesvjesni ne percipirate ono što se događa na fizičkoj razini. Pogrešno je misliti da fizičko/organsko tijelo percipira objekte. Organsko tijelo je poput leća koje fokusiraju senzacije. Te se fokusirane senzacije registriraju u eterskom tijelu, što znači u svijesti. Fizičko/organsko tijelo je stroj koji prenosi senzacije a etersko ih tijelo registrira i interpretira. Sa stajališta promijenjenih stanja svijesti moguće je kretati se u eterskom tijelu neovisno o fizičko/organskom tijelu. No, to je različito. Uvijek možete reći da ste u svom eterskom tijelu jer se osjećate teški i teško vam se pomicati. Vjerojatno je da ćete u eterskom tijelu biti u mračnoj i ponekad zastrašujućoj podrazini. Vjerojatno ste već iskusili fokusiranje svijesti u eterskom tijelu. To se obično događa odmah nakon buđenja ili prije no što zaspite. Da li ste se ikad probudili i uplašili jer se niste mogli pomaknuti ili govoriti? U takvom slučaju niste zapravo budni. Umjesto toga, „probudili“ ste se na eterskoj razini u eterskom tijelu. Učit ćemo kako kultivirati ovu sposobnost i što učiniti kad se nađete u ovom položaju. ASTRALNO TIJELO Sa stajališta budnog stanja u fizičkom svijetu, emocije i želje su astralno tijelo. Sjetite se kako ponekad družeći se sa ljudima osjećate različite „vibracije“. Netko vas čini jadnim, drugi vas uzdiže i donosi vam dobro raspoloženje, a netko vam isprazni svu energiju. Te su „vibracije“ ustvari doživljaj astralnog tijela druge osobe. Kad se naljutite ili rastužite, razveselite ili osjećate bilo koju drugu emociju, osjećate svoje astralno tijelo. Kad osjetite emocije u drugoj osobi, osjećate njezino astralno tijelo (tzv. Empatija). Sad će se neki pobuniti i reći da su emocije dio mozga, sadržane u živcima limbičkog sustava. Međutim, opet ću reći da područja mozga koja se odnose na emocije jesu vrata fizičkog i astralnog tijela. Da biste osjetili emociju ne morate imati fizičko/organsko tijelo. Nakon smrti imat ćete i dalje emocije jer emocije potiču iz vašeg astralnog tijela.

Što se tiče izmijenjenih stanja svijesti, kad se detaljnije posvetimo astralnoj projekciji većina iskustava pojavit će se u astralnom tijelu. Njega koristite noću kad sanjate a vaše fizičko tijelo spava. Svijet u kojem ćete se naći za vrijeme astralne projekcije sličan je svijetu u kojem se nalazite dok sanjate. MENTALNO TIJELO Tijekom normalnog budnog života mentalno tijelo percipirate kao um. Imate razne misli, vidite slike, čujete zvukove. Sve se te pojave odvijaju u mentalnom tijelu. Opet možete prigovoriti da se to odvija u mozgu, i da bez mozga ne možete misliti, vidjeti slike, itd. Odgovorit ću da jer mozak kanal, organ kojim se ovi mentalni događaji predstavljaju na fizičkoj razini. Da nemate mozak ne bi mogli izraziti mentalno ponašanje na fizičkoj razini. Međutim, bez fizičkoga mozga misli i ideje, možete izraziti na astralnoj ili mentalnoj razini. Kad se naučite projicirati, vidjet ćete tko ima pravo. Sa stajališta izmijenjenih stanja svijesti, premještanje fokusa svijesti u mentalno tijelo omogućit će vam izravnu percepciju mentalne razine. BUDIČKO TIJELO Spominjao sam budičko tijelo govoreći o moralu i astralnoj pprojekciji. U normalnom budnom stanju budička se energija manifestira kao: kreativnost, inovativnost, spontanost, mudrost, milosrđe, snaga volje, iznenadni uvid, genijalnost, voditeljske sposobnosti ili duboka spiritualnost. U nekim slučajevima budička se energija manifestira kao smrt, bolest ili propadanje (hinduistilki prikaz Shive uništavatelja). Ondje gdje trebate rasti manifestirat će se budička energija. Ideje poput „Boga“, „Taoa“, itd. odnose se na budičku razinu. No religija ne pripada toj razini, iako može biti njezinim kanalom. Budički nivo je bĩt života. Sveprisutan je i održava sve što nam je poznato. Nema ničega snažnijeg od budičke energije; ona pokreće umove. Mistici govore o neizrecivoj bĩti, objedinjujućoj srži stvarnosti. Ova neizreciva bĩt je energija budičke razine. Možete uzeti LSD i osjetiti budičku razinu u budnom stanju u fizičkom svijetu. Međutim, iako je to lakše od izravnog fokusiranja na budičku razinu, potrebna je velika umješnost s LSD iskustvima da bi ih se upotrijebilo za percepciju budičke energije. Ironija je u tome što je budička energija, iako se čini najteže dostižnom, najpoželjnija. Iskreno govoreći, astralna projekcija nije ništa u usporedbi s postizanjem budija, tj. tijeka budičke energije kroz tijelo. Već sam spomenuo da postoji istočni i zapadni pogled na okultizam, no nisam pobliže opisao razlike. Kad se radi o otvaranju prema budičkoj energiji, istočni okultizam oduvijek je bio kristalno jasan – svrha je joge prosvjetljenje. Prosvjetljenje je otvaranje budičkog nivoa. Taj proces ima različite nazive: prosvjetljenje, samadi, kozmička svijest, satori. Sve se te riječi odnose na isto.

Međutim, nije mi namjera baviti se misticizmom. Zainteresirani čitatelji neka u bibliografiji potraže djela Van der Leeuwa. Kao zaključak pregledu okultne anatomije želio bih definirati riječ „aura“, koju upotrebljavam u knjizi. Ta je riječ generički pojam i može se odnositi na bilo koje nefizičko tijelo ili na kombinaciju nefizičkih tijela. Ja g a koristim za označavanje svih nefizičkih tijela. Neki ljudi koriste pojam jedno za astralno tijelo. „Aura“ je širok pojam. Dakle, po okultistima postoje sedam razina a mi imamo tijela kojima percipiramo četiri od njih. Izmijenjena stanja svijesti postižu se premještanjem svijesti s fizičke razine na drugo tijelo i percipiranjem događanja na toj razini. Ovo je po meni najjasniji pogled na astralnu projekciju. Još ću detaljnije razraditi druge teorije o astralnoj projekciji ali kad se posvetimo praksi i provjerimo razne teorije u praksi, vidjet ćemo da se za objašnjenje onoga što se događa uvijek iznova vraćamo okultnoj teoriji. PARAPSIHOLOGIJA Na početku sam rekao da ću naizmjenično koristiti pojmove „astralne projekcije“ i „vantjelesnog iskustva“. Drugim se pojmom koriste većinom parapsiholozi. Kao znanost, parapsihologija je počela radom J.B.Rhinea koji se tijekom 1930-tih na Duke sveučilištu bavio statističkim pokusima s psihičkim moćima. Primjena statistike na psihičke pojave inicirala je parapsihologiju, „znanost“ koja je od svojega osnutka imala upitnu i problematičnu reputaciju. Parapsiholozi su željeli dokazati postojanje tzv. psihičkih ili „psi“ sposobnosti, koristeći statistiku i druga pomagala kao što su ESP karte. Što se može reći o parapsihologiji? Ne mnogo. Znanost ne shvaća parapsihologiju ozbiljno. Budući da su se parapsiholozi bavili dokazivanjem postojanja psihičkih moći putem statističkih testova, nisu mnogo učinili u stvarnom objašnjenju psihičkih pojava. Vidjeli smo da okultisti objašnjavaju psihičke moći teorijom razina i nefizičkim tijelima, a psihičke moći kao rezultat premještanja svijesti s fizičke na neku drugu razinu. Parapsiholozi nisu dali jednako–vrijedno objašnjenje. A što je još gore, u cjelini su potpuno zanemarili ideju okultista. No parapsiholozi su u više od šezdeset godina postojanja izmislili brojne nove riječi kap što su „psi“, „ESP“ i mnoge druge. Rezultat je da su stvorili više zbrke no jasnoće. Mnoge od tih riječi sad su uvriježene u jeziku (npr.„ESP“) iako nemaju jasno značenje. Čini mi se da je parapsihologija upravo to: mnogo priče s malim učinkom. Na primjer, tijekom 1960-tih uveden je pojam „vantjelesna iskustva“. Stariji pojam „astralna projekcija“ i njegove okultne implikacije trebalo je zanemariti. Što bi trebao značiti pojam „vantjelesna iskustva“? Čini se, napuštanje tijela. No smjesta se nameće pitanje:“Što“ odlazi? I „kuda“ ? Na nesreću, rad parapsihologa u svezi vantjelesnih iskustava nije doveo do očekivanih rezultata.

Parapsiholozi su se bavili eksperimentima, kao npr. smjestiti osobu u prostoriju i zamoliti je da se projicira. A u drugu, odvojenu prostoriju, staviti papir na kojemu je nešto napisano te je zamoliti da „napusti svoje tijelo“, ode u zaključanu prostoriju i pročita ono što je na papiru. Ovakvi su eksperimenti doveli do konfuznih rezultata koje nije lagano interpretirati. Uglavnom su bili neuspješni jer se osoba koja se trebala projicirati nije projicirala, ili, ako se i projicirala, nije točno pročitala poruku u zaključanoj sobi. Što da zaključimo o tim parapsihološkim eksperimentima? Prvo pogledajmo pretpostavke na kojima se ovi eksperimenti zasnivaju. Za razliku od okultista, koji su jasno iznijeli svoje premise, parapsiholozi nikada nisu jasno iznijeli svoje postavke. Tako ih moramo pretpostaviti. Već smo postavili pitanje: što napušta tijelo i kuda odlazi? Osmišljavanje eksperimenta ne bavi se izravno pitanjem“što“ napušta tijelo. Ali činjenica da parapsiholog očekuje od osobe koja se projicira da vrati informaciju implicira da on u najmanju ruku zna da svijest osobe napušta tijelo. Još je važnije pitanje „gdje“ odlazi svijest kad napusti tijelo? Odgovor je očit iz samog eksperimenta. Parapsiholozi očito očekuju da osoba koja se projicira odlazi u susjednu sobu. To znači da parapsiholog pretpostavlja da „što god da napušta tijelo ostaje u fizičkom svijetu“. To je ključna točka za razumijevanje značenja vantjelesnog iskustva. Parapsiholozi predmnijevaju da postoji samo fizički svijet i da ne postoje razine o kojim govore okultisti. Očito je da se ja s tim ne slažem. Neuspjeh s kojim su se parapsiholozi susreli u ovoj vrsti eksperimenata prisilio je neke od njih da preispitaju svoje ideje. Tijekom posljednjih godina pojedini su parapsiholozi počeli priznavati mogućnost da se subjekt vantjelesnog iskustva ne projicira u fizički svijet u kojemu se odvija vantjelesno iskustvo. To tvre D.Scott Rogo i Lawrence LeShan, oboje poznati parapsiholozi. U svakom slučaju, D.Scott Rogo smatra da je okultizam možda u pravu u svome tumačenju vantjelesnog iskustva. Rogo je naučio kako se projicirati i došao do zaključaka na temelju vlastita iskustva. Ako želite čitati o tome pogledajte knjige navedene u bibliografiji, posebice Leaving the Body. Međutim, danas njegovo stajalište nije rašireno među parapsiholozima i općenito govoreći parapsiholozi se još uvijek drže postavke da su psihičke moći (ili“psi“ kako ih nazivaju) u potpunosti fizičke pojave. Stoga vantjelesna iskustva u stvari znače fizički pogled na iskustvo projekcije. PSIHOLOGIJA – lucidno sanjanje Sljedeće stajalište o vantjelesnim iskustvima potiče iz psihologije. Svatko upoznat s akademskom psihologijom zna da postoje mnoge psihologijske škole kao npr. frojdijanska, jungijanska, Maslovljeva, bihejvioristička, kognitivna, psihijatrijska, fiziološka i neurološka. Želio bih dati pregled ideja u psihologiji koje su relevantne za iskustvo astralne projekcije, tako da ih možete usporediti s idejama okultizma i parapsihologije.

Psiholozi su proučavali izmijenjena stanja svijesti i stvorili razne teorije. Oni astralnu projekciju nazivaju različitim imenima: lucidno sanjanje, disocijativna iskustva, iskustva kliničke smrti, hipnagogija. Iz onoga što sam vidio u psihologijskoj literaturi nitko dosad nije ta iskustva stvarno povezao u objedinjenu teoriju. O svakom se iskustvu misli na drukčiji način. Ni jedan psiholog, barem koliko sam upoznat, nije povezao snove s astralnom projekcijom. Tijekom posljednjih godina psiholozi su objavili nekoliko knjiga koje se bave lucidnim sanjanjem. To su priručnici o tome kako lucidno sanjati i čine se vrlo učinkovitima. Međutim, nedostaje im razumijevanje što lucidno sanjanje jest. Jedna od knjiga kaže nešto kao“ nitko ne zna što je lucidno sanjanje...“ a ja uvijek pomislim „vi ne znate što je lucidno sanjanje!“ Da bi razumjeli što se događa kad se projicirate bitno je imati dobru teoriju. Što je teorija bolja, iskustva projekcije bit će učinkovitija. Slabašne psihološke teorije pomoći će samo djelomično, i iskusit ćete mnoge stvari koje se ne mogu objasniti. Lucidno sanjanje jest astralna projekcija. Bĩt lucidnog sanjanja je da ste u snu svjesni da sanjate. Kao što sam već rekao, svijet u koji idemo kad sanjamo za okultiste je astralna razina. Međutim, suvremena psihologija to ne prihvaća. Ona ta iskustva naziva lucidnim sanjanjem. Zanimljivo je da psiholozi nemaju objašnjenja o tome što su snovi. Neki od njih vjeruju da su snovi halucinacije koje se u mozgu stvaraju za vrijeme sna. Drugi imaju još čudnije ideje o kolektivnom nesvjesnom i slično. Frojdijanci gledaju na snove kao na simboličko područje gdje su pohranjena potiskivanja. Do određene granice ovakva su stajališta točna – ali nepotpuna. U cjelini uzevši, psihološke ideje o snovima i lucidnom sanjanju konfuzan su mozaik sukobljenih ideja o prirodi snova i iskustvu lucidnog sanjanja. U najgorem slučaju, psihologijske ideje o snovima i lucidnom sanjanju mogu odvesti u intelektualni labirint žargona i špekulacija koje zbunjuju. U osnovi „astralna projekcija“ je okultistički pojam, „vantjelesna iskustva“ parapsihološki, a „lucidno sanjanje“ psihologijski pojam. OBJEDINJAVANJE Dosad smo govorili o tri različita naziva iskustva koje vas želim naučiti, i o porijeklu tih naziva. Bitno je shvatiti da svaki pojam potiče iz drugoga pogleda na svijet. Mnogi početnici u „astralnoj projekciji“ pitaju“koja je razlika između vantjelesnih iskustava i astralne projekcije?“ ili „koja je razlika između vantjelesnih iskustava i lucidnog sanjanja?“ Odgovor je da nazivi potiču od skupina ljudi s različitim pogledima na prirodu čovjeka. „To“ je razlika. Riječi predstavljaju različita tumačenja pojave, koja je iskustvo projiciranja. Bitno je naučiti kako se projicira i na to ćemo se usredotočiti. Evo sheme: Pojam: Pogled na svijet: Astralna projekcija Okultizam Vantjelesno iskustvo Parapsihologija Lucidno sanjanje Psihologija

Možda je najbitnije da razlika između pojmova potiče iz različitih pogleda na ljudsku svijest i definiciju što znači biti čovjekom. Nakon dugog razmišljanja zaključop sam da postoje dva, međusobno isključiva načina sagledavanja ljudske svijesti. Može ih se opisati ovako: 1.) Ljudska je svijest potpuno i isključivo proizvod mozga, što znači, naše je postojanje fizičko. Svi zakoni svijesti utemeljeni su u zakonima kemije, fizike i biologije. Temelj ljudske svijesti su fizički uzroci. Radi jednostavnosti ovo ćemo stanovište nazvati „materijalističkim“. 2.) Ljudska svijest nije fizička. Ljudska svijest u osnovi je nefizička. Fizičko tijelo nije uzrok svijesti nego je sredstvo njezina izražavanja u fizičkom svijetu. Ovo ćemo stanovište nazvati „okultnim“ jer ga zastupaju okultisti. To je vitalna dihotomija s kojom smo suočeni: fizičko organsko tijelo je ili uzrok naše svijesti ili sredstvo kojim naša svijest komunicira s fizičkim svijetom. U odnosu na tri pojma koja sam naveo, i njima odgovarajuće svjetonazore, može se reći da parapsiholozi i psiholozi dijele materijalistička stajališta, a okultisti su skloni idealističkom pogledu na prirodu ljudske svijesti. No naravno, svi psiholozi i parapsiholozi ne moraju biti materijalisti onako kako sam definirao pojam. Imamo jedinstvena uvjerenja koja ljudsku svijest migu sagledavati u okviru koji je različit od fizičkog. Ne želim reći da svi psiholozi i parapsiholozi vjeruju da je svijest fizička. Želim reći da psihologija i parapsihologija u svom službenom dijelu (ili pseudoslužbenom kod parapsihologije) kao akademske znanstvene discipline nisu prihvatile okultne ideje o svijesti kao o nefizičkoj. I psihologija i parapsihologija su ponekad izuzetno materijalističke (bihejvioristička psihologija ili statistička psihologija). Ideja da je fizičko tijelo uzrok svijesti na današnjim je sveučilištima službena platforma. To je osnova suvremene medicine, svih akademskih oblika znanosti od antropologije do sociologije, fizike i evolucijske biologije. Za suvremeno sveučilište nema čudnijih ideja od okultnih ideja o ljudskoj svijesti. Želio sam izložiti sve ideje. Svaka od njih obuhvaća samo jedan dio od iskustava. Ako osjećate poriv odaberite onu koja vam najviše odgovara. Najvažnije je biti otvoren prema svemu, posebice u području izmijenjenih stanja svijesti. Snovi kao put u astralnu projekciju Nakon teorije posvetimo se praksi. Kako se astralno projicirati? Govorit ću o dvije metode: Lucidnom sanjanju Transu Postoji treća metoda koja se sastoji od vježbi vizualizacije.

Bitno je voditi dnevnik o iskustvima. Treba vam konkretan zapis iskustava u izmijenjenim stanjima svijesti. Zašto? Zato što je vrlo lako zaboraviti pojedinosti. Možda mislite da ćete se nečega sjetiti, ali kao što je slučaj i sa snovima, vremenom ćete zaboraviti. Ako zapišete iskustva moći ćete im se vraćati. Lako je zaboraviti što se za vrijeme astralne projekcije stvarno dogodilo. Kad pokušam prepričati što mi se dogodilo u nekoj astralnoj projekciji, i pogledam što sam zapisao u dnevnik, shvatim da sam zaboravio bitne dijelove ili da sam promiješao dvije projekcije Drugi razlog pisanja dnevnika je što ćete kad se nakupi dovoljno iskustava uvijek moči razmisliti o onome što ste prethodno doživjeli. U iskustvima možete otkriti sličnosti i pravila koja na drugi način ne bi uočili. Na primjer, nakon što sam se projicirao tijekom nekoliko mjeseci pročitao sam dnevnik i otkrio obrazac koji se ponavlja. Vidio sam da bih često u svojoj projekciji pokušao poletjeti, ali kad bih se počeo uzdizati put bi mi blokirale grane. To se dešavalo neredovito te nisam vidio obrazac.. tek kad sam proučavao zapise koje sam skupljao tijekom šest mjeseci shvatio sam da bi to moglo nešto značiti. Shvatio sam da su grane koje me sprečavaju u letu poruke podsvjesnoga uma. Kad bi se u projekciji pojavilo drveće koje me sprečava u letenju simboliziralo je ozbiljni nedostatak u mojoj ličnosti. Trebalo mi je vremena da shvatim simbolizam, ali počeo sam raditi na problemu. Vremenom, kako sam nadišao problem, više me tijekom projekcije nije mučilo drveće. Ne samo da je ovo primjer zašto bi trebali voditi dnevnik, nego i primjer kako je osobnost u vrijeme projekcije naizgled „izvan“ i kako je projekcija oblik samoterapije. Ja sam dugo kraj kreveta držao bilježnicu. Kad bih se projicirao prvo što bih nakon vraćanja na fizičku razinu napravio bilo je zapisati sve čega sam se sjećao. Nekad sam zapisao deset stranica (kad sam dobro zapamtio projekciju) a nekad samo nekoliko redaka koje sam kasnije (obično isti dan) dopunio. Ponekad bih zabilježio iskustvo tek dva ili više dana kasnije, ali to ne preporučujem. Bilježio sam na dostupan papir. Poslije sam sve unio u računalo. Vođenje dnevnika zahtijeva disciplinu. Tako i astralna projekcija. Ona je vještina. Neki njome jednostavno ovladaju a nekima treba truda. Volim ukazati na analogiju između astralne projekcije i sviranja na instrumentu. Neki su rođeni s talentom sviranja. Samo je nekolicina rođena kao muzički geniji. Većina nas može naučiti svirati jedino vježbanjem Možemo učiti s lakoćom ili uz puno truda i rada. Tako je i s astralnom projekcijom. Nema ničega mističnog u učenju astralne projekcije. Kao i u svemu drugome morate naučiti ispravnu teoriju, ispravne tehnike i vježbati ih. Dobit ćete od njih onoliko koliko ste uložili. No za razliku od drugih vještina fizičkoga svijeta, u astralnoj projekciji bitan je psihološki faktor. Inteligencija, osobnost, emocionalni presjek, odgoj i sustav uvjerenja utjecat će na vještinu projiciranja. Na primjer, ne morate mijenjati uvjerenje da bi ste naučili svirati ili igrati košarku. Međutim, kad učite astralnu projekciju, uvjerenja su presudna. Ako se držite određenih uvjerenja bit će vam nemoguće astralno se projicirati (ako ste na primjer cinični materijalist).

Neka bi vas uvjerenja mogla za vrijeme projekcije ozlijediti ili uplašiti (ako ste na primjer zadrti kršćanin koji vjeruje u pakao mogli biste se za vrijeme projekcije naći u paklu i vraški se uplašiti). Kad se astralno projicirate krećete na put samotransformacije. Astralna projekcija je san u kojemu ste svjesni budnoga života. „Lucidno sanjanje“ se obično odnosi na snove u kojima ste svjesni da sanjate. To je lijepo, ali shvatiti da sanjate ne znači shvatiti svoj identitet onako kako ga shvaćate dok ste budni. U pravoj astralnoj projekciji vaš će identitet biti snažan kao i u budnom stanju. Upravo vas to želim naučiti: kako prenijeti budni identitet u svijet gdje se događaju snovi. Možete to nazvati vantjelesnim iskustvom, astralnom projekcijom ili lucidnim sanjanjem. Bitno je shvatiti da pokušavate prenijeti budni um u svijet snova. Između snova i astralne projekcije postoji cijeli spektar svijesti. Astralna projekcija nije crno-bijela pojava. Nije potpuno različita od sanjanja. Snovi i astralna projekcija se pretapaju. Kriterij da li je iskustvo više astralna projekcija ili sanjanje je koliko ste unijeli budni identitet u sanjanje. Ja sam se uvjetovao da shvatim kad sam u svijetu snova. Kad shvatim da sam u svijetu snova smatram se „lucidnim“ i bilježim svoje iskustvo u dnevnik. Tj. razlikujem snove i astralnu projekciju svjesnom spoznajom da sam u svijetu snova. Ponekad se možda ne sjetim kako se zovem, ali ako se sjetim da sam ponovo na istom mjestu to mi je kriterij da sam imao projekciju. Kad se projiciram jasno se sjećam tko sam u fizičkom svijetu. Shvaćam da sam to ja, Don, ali više ili manje svjestan sam da Don više nije u fizičkom svijetu. Da budem potpuno iskren, kad se projiciram potpuno sam zaprepašten. Osnovni osjećaj kad se projiciram je upravo to: zaprepaštenje. Zaprepašten sam da sam to ja, ali ne u poznatom svijetu. Stojim ondje (ili lebdim) i često se s intenzivnom radoznalošću pitam gdje ustvari jesam. Astralnim projekcijama većinom upravlja radoznalost. Istražujem svoj okoliš. Razgovaram s ljudima koje srećem i postavljam im pitanja. Vidim li knjige pokušat ću ih čitati (to mi je većinom teško). Pokušat ću proučiti mjesto gdje se nalazim. Često se tijekom projekcije prisjetim pročitanih knjiga o astralnoj projekciji i pokušavam činiti ono što sam pročitao. Dakle, želimo izgraditi mostove između budne osobnosti i osobnosti koja sanja. U astralnoj projekciji pomoći će sve što jača vezu između budne i spavajuće osobnosti. Napor počinje u fizičkom sebstvu. To znači da vi, osoba koja čita ovu knjigu, morate učiniti napor i premostiti barijeru između vas i vašeg drugog ja koje živi u svijetu snova kad budno ja spava. U stvari postoji samo jedno biće koje objedinjuje dva života i to je biće šire „ja“ koje obuhvaća i budno i spavajuće ja. Što možete učiniti? Sjetiti se snova – ovo je važan prvi korak. Vodite dnevnik zato što će vam pomoći da se bolje sjećate snova.

Druga vježba: kad se ujutro probudite, prije no što išta učinite, lezite u krevetu, opustite se i pokušajte se sjetiti snova koje ste sanjale prošle noći. Zaustavite druge misli. Većinom se pri buđenju pokušavamo koncentrirati na ono što moramo učiniti toga dana. Nemojte to činiti. Umjesto toga se opustite i usredotočite se na snove. Obično se barem malo sjećamo što smo sanjali. Ako se opustite i koncentrirate na djelić sna kojeg se sjećate iznenaditi ćete se što se polako prisjećate cijeloga sna. Ove će vježbe ojačati vezu između budne osobnosti i osobnosti koja sanja. Kad se počnete projicirati presudno je u trenutku povratka u budno stanje sjetiti se što se događalo tijekom projekcije. Nije dobro ako se projicirate i sve zaboravite jer ste u osnovi potratili vrijeme. Vjerujte mi na riječ, lagano je kad se vratite u fizički svijet zaboraviti projekciju. I meni se to bezbroj puta događalo. Kad se vratite iz projekcije zabilježite što vam se tijekom nje događalo. Najbitnije je sjetiti se što ste doživjeli i zapisati. Vidjeti ćete da je povratak u tijelo kraj projekcije. Znat ćete da ste ponovno u tijelu jer ćete osjetiti da tijelo leži u krevetu ili kako je smješteno. Kad osjetite da vam se svijest vratila u tijelo, napravite ono što sam rekao: opustite se i pokušajte se sjetiti što se dogodilo za vrijeme projekcije. Za to vam treba 5 minuta. Kad ste se sjetili zapišite. Samo se opustite i koncentrirajte. Detalji će doći. Tijekom vremena, kako sam postajao uspješniji u projekciji, i nakon što sam potpuno zaboravio nekoliko stvarno dobrih projekcija, stekao sam naviku sjetiti se projekcije još dok sam u njoj! Nekoliko sam puta jednostavno za vrijeme projekcije sjeo i mentalno zabilježio sve što mi se dogodilo do tog trenutka projekcije s eksplicitnom namjerom da se prisjetim svega kad se vratim u fizički svijet. Imao sam projekcije u kojima sam doslovce zapisivao što mi se dogodilo tijekom projekcije! Uzimam to vrlo ozbiljno; u svijetu snova našao bih olovku i papir i zapisao što mi se događalo u projekciji! Ne treba reći da je tako puno lakše sjetiti se iskustva iz projekcije i nakon povratka u fizički svijet. Pokušajte i vi: kad postanete svjesni u svijetu snova zabilježite što vam se događalo s eksplicitnim ciljem da ćete isto zapisati kad se vratite na fizičku razinu. VJEŽBA SAMOUVJETOVANJA Postoje i druge vježbe za kontinuitet sjećanja između budnoga i sanjajućeg jastva. Govorit ću o vježbama samouvjetovanja, važnim osnovnim tehnikama za postizanje svjesnosti u snovima. Poznate su i naći ćete ih u knjigama o tehnikama astralne projekcije (npr. Rogo, Ophiel; Fox i dr. Iz bibliografije) koje koriste snove kao put u astralnu projekciju. Vježbe samouvjetovanja su, u stvari, sugestije. Ideja je da će se, ako ih ponavljate dovoljno dugo, ostvariti. Želite ostvariti dvije sugestije: - U snu ćete naći ključ kako probuditi lucidnost - U snu ćete postati lucidni

Morate sami sebe uvjeriti da ćete se projicirati. Do spontane projekcije dolazi samo u rijetkim prilikama. Većini nas potrebna je jaka želja za postizanjme projekcije. U svojoj knjizi - Napuštanje tijela (Leaving the Body) - Rogo ovo naziva „metodom želje“ koju temelji na idejama iz Yramove knjige o astralnoj projekciji. Metoda je neprestano održavanje želje da se astralno projicirate. Tijekom budnoga stanja potrebno je što je moguće više misliti o astralnoj projekciji. Govorite si „Projicirat ću se“. „Naučit ću kako se projicirati“, itd. Nemojte to govoriti s pola snage, morate u te tvrdnje stvarno povjerovati. Trebate razviti gotovo nadljudsku odlučnost da ćete se projicirati. Ovdje su bitne dvije stvari. Prva je priznati da je astralna projekcija stvarno iskustvo. To je bitno zbog toga što će i najmanji skepticizam spriječiti projiciranje. Kad se uvjerite da je astralna projekcija moguća i da ćete je postići, otvarate tu mogućnost u svom umu. Kao i u svemu drugome morate u nešto vjerovati da bi to mogli učiniti. Druga bitna stvar je da koncentrirate snagu želje. Želja je velika moć. Okultizam uči kako kontrolirati želju za postizanje ciljeva (to je bitan dio ritualne magije). Znamo da ono što se događa u snu ne mora biti moguće u budnom životu. Možda ste u snu u poznatom okruženju ali su predmeti i pojave čudni Na primjer, u snu se možete nalaziti u svojoj kući, ali je namještaj drukčiji ili je nešto očito drukčije. Može biti nešto još spektakularnije. Možda u snu vidite kako životinje lete – ili pričaju! Kad se prvi put probudite u snu možda ćete biti savršeno stabilni. U tom ste slučaju stvarno ondje! Uspjeli ste! Astralno se projicirate. Što dalje govorit ćemo u sljedećim poglavljima. Na kraju ovoga dijela o uporabi snova kao putu u astralnu projekciju sumirat ću ključne zaključke i navesti vježbe. - Morate promijeniti stavove o prirodi snova. Snove treba prihvatiti kao stvarni i vrijedni dio ljudskoga iskustva. - Vodite dnevnik o iskustvima. Možete imati dnevnik za snove i za astralnu projekciju, a možete imati i dva zasebna dnevnika. U svakom slučaju bitno je zapisivati iskustva iz svijeta snova. - Shvatite snove i astralnu projekciju kao neprekidni spektar stanja svijesti. U snu niste svjesni fizičke razine, a u astralnoj projekciji ste svjesni života na fizičkoj razini. Svijest se može nalaziti bilo gdje između ova dva ekstrema stvarne prakse. - Ojačajte sjećanje na ono što se događa tijekom snova. To znači da morate upotrijebiti sjećanje kao most između budnog iskustva i iskustva sanjanja. - Što se jače želite projicirati, lakše ćete se projicirati. - Naučite se osvijestiti tijekom sna. To se najlakše postiže uporabom čudnih i stranih događaja koji se javljaju u snu. Evo na posljetku vježbi: Kad se ujutro probudite, prije no što počnete misliti o drugim stvarima pokušajte se sjetiti snova.

Zapišite sve čega se sjetite. Zapišite popis svih neobičnih stvari koje su vam se dogodile u snu – pritom mislim sve što se u snu dogodilo a nemoguće je u fizičkom svijetu. Tijekom dana zastanite i budite svjesni sami sebe. Razmišljajte o tome tko ste, gdje živite, gdje se nalazite (kod kuće, u školi i sl.). Zatim si recite da ćete isto učiniti i za vrijeme sna. Činite to što je češće moguće. Kad idete na spavanje meditirajte na sljedeće misli:“ Noćas ću za vrijeme sna postati svjestan da sanjam. Ako u snu vidim da mi se događa nešto čudno, postat ću svjestan da sanjam.“ Ovim ćete vježbama, kao i drugima koje ću tek spomenuti, bitno unaprijediti sposobnost astralnog projiciranja. METODA TRANSA Vidjeli smo kako putem snova postići astralnu projekciju. Međutim, puni smo predrasuda o stvarnosti snova, tako da se prijenos budnoga uma u svijet snova ne čini velikim postignućem, unatoč činjenici da to čini vrlo malo ljudi. Postati svjestan u snu ne čini se „pravim uspjehom“. Naglasio bih da biti svjestan tijekom sna znači isto što i prenijeti budni um u svijet snova. Kad bi nekako izravno iznijeli svijest s fizičke razine bez korištenja snova kao posrednog sredstva bili bi još sigurniji da smo imali „pravu“ astralnu projekciju Na sreću, postoji izravna metoda kojom se dolazi na unutrašnje razine i njome sam se najviše puta astralno projicirao. Nazivam je „metodom transa“, jer u njoj treba postići stanje transa. Što je trans? Iskreno govoreći ne znam postoji li točna definicija. To je stanje svijesti u kojem više niste fokusirani na fizički svijet. Znam da stanje transa možete postići hipnozom, a moja metoda nalikuje meditaciji. Za naš cilj nije potrebno znati definiciju transa. Bitnije je naučiti kako ga postići, o čemu ću sad govoriti. U čemu se razlikuje projekcija putem transa od projekcije putem snova? Prvi je način izravniji. Time mislim da kod transa ne morate zaspati. Kad prelazite granicu i ulazite u nefizička područja svijest je netaknuta. Zato ćete prvo osjetiti „napuštanje tijela“. Tijekom prenošenja budne svijesti u svijet snova bit ćete svjesni čina napuštanja fizičkoga tijela. Kad se ondje nađete, vidjet ćete da iskustvo sliči iskustvu budnosti u snu, ali je dolazak drukčiji. Dosad smo vidjeli povezanost astralne projekcije i lucidnog sanjanja. Postati svjestan u snu – što znači prijenos budnog uma u stanje sna – je u osnovi astralna projekcija. Još jednom se vidi veza između vantjelesnog iskustva i astralne projekcije putem transa, jer doslovce osjećate da napuštate tijelo. Točnije, osjetit ćete da se svijest „odvaja“ od fizičkog tijela. Čini mi se da je ovaj osjet više u skladu s onim što ljudi misle o vantjelesnim iskustvima. Razlika između projekcije putem transa koju nazivate vantjelesnim iskustvom i astralne projekcije svodi se na koncept – kuda idete kada napustite tijelo.

Koncept vantjelesnog iskustva podrazumijeva da ste kao bestjelesna svijest još uvijek u fizičkom svijetu, a astralna projekcija implicira da ste na nefizičkim razinama. Kad se naučite projicirati putem transa, sami ćete vidjeti da svijest više nije u fizičkom svijetu. Ako želite biti konzistentni trebali bi iskustvo nazvati astralnom projekcijom. No ponavljam da naziv nije bitan. Bitno je doživjeti iskustvo. Vratimo se ideji da putem transa prenosimo svijest iz fizičkog u nefizički svijet. Moje je iskustvo s projekcijom putem transa da su moguće dvije stvari: Nema prekida svjesnosti i izravno ulazim u iskustvo projekcije ili Prekid u svjesnosti traje djelić sekunde i zatim sam u projekciji. U oba slučaja prijelaz je izravan, ne nalikuje metodi putem snova gdje možete spavati satima prije no što postanete svjesni. U metodi putem transa direktno dolazite s fizičke razine u projekciju. Ulazak u trans počinje isto kao i spavanje. Ležite u krevetu i duboko se opuštate. Međutim, ne padate u san. Da biste ušli u trans dok tijelo pada u san neka um ostane budan. Još ću to pobliže objasniti. Ako uspijete da vam um ostane budan dok tijelo pada u san, osjetit ćete da ste iskliznuli iz tijela. U ovom trenutku naći ćete se u jednoj od razina ili u praznini. U svakom slučaju astralno se projicirate. Zatim ćete imati niz događaja, sve dok nešto ne prekine trans (kao što je zvonjava telefona, ili sl.). Možda ćete se u projekciji htjeti probuditi (ako ste u nekoj opasnoj ili zastrašujućoj situacija). To je dakle cijeli proces. Razmotrimo svaki korak zasebno. POSTIZANJE TRANSA Dakle, ležite u krevetu i želite se astralno projicirati. Što učiniti? Prvo, evo nekoliko uputa o optimalnim uvjetima za postizanje transa. Najbolje je biti malo umoran. Ne previše, jer ćete odmah zaspati. Nije dobro biti ni previše budan jer se nećete moći dovoljno opustiti da uđete u trans. Tijelo neka bude u ugodnom položaju. Otkrio sam da je najbolje ležati na leđima, glave udobno smještene na jastuku, a ruku opuštenih pored tijela, ili prebačenih na grudima. Tijekom vježbe ćete otkriti koji vam je položaj najudobniji. Općenito, treba minimalizirati ometanja. Otkrio sam da me malo izvanjske buke ne sprječava u postizanju transa. No zvonjava telefona puno me je puta izbacila iz transa. Bitno je da temperatura tijela bude ugodna. Dakle, ležite u krevetu, malo umorni, tiho je, osjećate se ugodno i želite se projicirati. Što sljedeće? Samo se opustite. Sad treba početi s onim što sam rekao; pokušajte da tijelo zaspi a um istodobno ostane budnim. Kako ti postići? Dvije su stvari presudne: koncentracija i opuštanje. Oboje treba postići istodobno. Morate ostati opušteni ali dok se tijelo opušta um mora biti budan. Kako?

U osnovi, mislite o čemu god hoćete. Neki će vam ljudi reći da morate misliti o određenim stvarima, ili nešto vizualizirati, i možete to svakako učiniti, ali to nije imperativ. Možete samo ostati budni. Kad ulazim u trans ne meditiram na ništa posebno. Umjesto toga gledam u tamu iza zatvorenih očiju i jednostavno zurim. Govorim sam sebi da želim napustiti tijelo; ne samo da mislim o tome, nego stvarno „osjećam“ da ga želim napustiti. Istodobno opuštam tijelo. Najbitnije je misliti na to da se ostane budnim. Fokusirajte um na činjenicu da ste svjesni sebe. To je najpresudnije: ostati budan. Ako zaspite bit će to zato što niste ostali svjesni sebe i skliznuli ste u svijet snova. Ono što želite je svjesno prijeći u svijet snova. Mislite o čemu god želite, ali kad se um počne udaljavati ili previše sanjati, vratite svjesnost u središte. To je bitno, jer ako se promatrate kad noću padate u san primijetit ćete da um nasumično luta. Na um vam padaju razne misli: što vam se taj dan dogodilo, o čemu ste brinuli, koga volite. Kad padate u san gubite se u mislima. Sljedeće čega ste svjesni je da se ujutro budite s blijedim sjećanjem na snove koje ste sanjali. Ne želite da vam se to dogodi kad ulazite u trans. Um može lutati ali ga vraćajte natrag u svjesnost o tome da ležite u krevetu i želite se astralno projicirati. Presudno je ostati svjestan. Sve se vrijeme, naravno, nastavljate opuštati. Tijelo u određenom trenutku može postati teškim, kad počnete padati u san. To je u redu. Želite da se to dogodi. Kad ulazim u trans koncentriram se na dvije stvari: - Zurim u tamu iza zatvorenih očiju. - Potpuno sam svjestan osjeta tijela koje leži na krevetu. Opuštanjem se mijenja percepcije obje stvari. Tama se mijenja i vidim razne slike. Mijenja se i osjet tijela. Te mi promjene „dopuštaju“ napustiti tijelo. Najbitnije kod napuštanje tijela je sljedeće: - Zurim u tami iza zatvorenih očiju. - Svjestan sam tjelesnih osjeta. - Sve se dublje opuštam. Mislim u sebi „sad ću napustiti tijelo“, „sad ću se projicirati“ i sl. Dešavaju se promjene u onome što vidim iza zatvorenih očiju i u osjetu tijela. Čekam da se te promjene dogode tako da se mogu „projicirati“ ili „otići“. Zurim u tamu iza zatvorenih očiju. Uskoro ćete i sami vidjeti da tama nije jednolična; u njoj se nešto pomiče. Ono što ja vidim doimlje se poput milijardi malenih bodlji električnožutog svjetla koje se miču na čudan i neopisiv način. Sama je slika blijeda i nije se lako usredotočiti.

Želio bih u potpunosti razjasniti da odsad kad kažem „vidim“ doslovno mislim. Ne govorim o izmišljanju ili zamišljanju. Niti o vizualiziranju putem trećeg oka. Doslovce vidim ono što opisujem. Ništa od toga nije fantazija. Stvarno vidim sa zatvorenim očima. Svi koji su imali iskustva s izmijenjenim stanjima svijesti znaju o čemu govorim. Ako ćete vježbati i sami možete isto doživjeti i shvatiti o čemu govorim. Još ću jednom ponoviti. Zamislite kako izgledate. Zatim zamislite kako izgleda vaša majka. U redu. Upravo ste vidjeli „slike“, zar ne? Zamislili ste vaše i majčino lice. Stvorili ste slike pomoći uma. Ali, ne govorim o tome. Kao što sam već rekao, odsad kad kažem „vidim“ ovo ili ono, doslovce mislim. To je drukčije od zamišljanja. U stvari, kad vidim nešto poput malih bodlji svjetla, mogu istodobno zamisliti što god želim. To su dva različita procesa. Malene bodlje svjetla nisu moja uobrazilja. Psiholozi su zamijetili tu pojavu i nazvali ju „ideoretinalnim svjetlom“ (također ćete naći pojmove „eigenlicht“ i „entopijska svjetla“ – pogledajte bibliografiju, Mavromatisa). Mnogi su ljudi vidjeli ta svjetla i psiholozi su zabilježili razne slučajeve. Mnogi ih vide povrh normalne slike, tj. s otvorenim očima. Možda i vi. Sada zatvorite oči i zurite u tami. Što vidite? Zurite u tamu, pokušajte se usredotočiti. Ugasite svjetla u prostoriji ili čekajte da padne noć, i pokušajte ponovo u mraku. Velika je vjerojatnost da ćete i vi vidjeti ideoretinalna svjetla. Možda ćete vidjeti i nešto drugo; blijede boje koje se kreću na čudne načine. Možete vidjeti naknadne slike onoga što ste prethodno gledali zatvorenih očiju. Pričekajte da iščeznu i počnite gledati. Ljudi vide različite stvari iza zatvorenih očiju. Važno je: Naučiti da možete vidjeti nešto iza zatvorenih očiju. Gledati u ono što vidite iza zatvorenih očiju dok istodobno pokušavate uči u trans. Vratimo se ideoretinalnim svjetlima. Većina psihologa smatra da su ta mala pomična svjetla efekt nasumične interakcije očiju i svjetla. Oni ih objašnjavaju kao učinak svjetla koje se nasumično odbija unutar oka i pobuđuje retinu, odašiljući živčane impulse mozgu, gdje se te nasumične čestice svjetla percipiraju kao ideoretinalno svjetlo. Ja sam na temelju vlastita iskustva zaključio da je ono ulaz u astralnu razinu. Posve drukčiji zaključak, zar ne? Vratimo se iskustvu transa. Zurim u tamu iza zatvorenih očiju i vidim ideoretinalno svjetlo. Promatram ga kako se pomiče i talasa na poseban način. Dok se tijelo opušta, u određenom trenutku tama iza zatvorenih očiju nije više jednolična. Transformira se i dobiva trodimenzionalni izgled. Počinje izgledati kao prostor u koji mogu, ako želim, uči. Međutim ne mogu, jer još uvijek osjećam kako mi se ruke oslanjaju na krevet. No gledam u tamu, a taj se prostor počinje vrtložiti na čudan način dok istodobno još uvijek vidim ideoretinalno svjetlo kako se vrtloži u mračnom prostoru. Vrlo je važno povezati promjene u viziji s promjenama koje osjećam u tijelu. Događaju se istodobno. Kako postajem opušteniji dah mi se smiruje i postaje pravilan, osjećam se sve težim, kao kad osjećate da ćete utonuti u san, osim što ja ne padam u san. Negdje u trenutku kad me savlada osjećaj težine, tama iza očiju pretvara se u tamni prostor u koji mogu ući.

Osjećam kako kroz mene prolaze valovi opuštanja. Za one koji su upoznati s valovima u mozgu, mislim da ulazim u alfa valove. Oni znače stanje duboke opuštenosti. No još sam uvijek svjestan da mi tijelo leži na krevetu, i još uvijek mogu čuti zvukove koji dolaze izvana. Međutim, ubrzo nakon ovoga trenutka u mračnom se prostoru počinju događati čudne stvari. U tami iza zatvorenih ičiju vidim purpurno svjetlo. Kao da se neka od malenih žutih svjetala rascvjetavaju u purpurno svjetlo, ali samo na trenutak. Ugledam ih i zatim nestanu. Druga čudna stvar je da se žuto svjetlo rascvjetava i otvara u nešto što se doima kao kružni prozor. Jednom sam vidio drveće, drugi put otvorena vrata. Kad se žuto svjetlo ovako rascvjeta, lik se dulje zadrži nego purpurno svjetlo. Purpurna svjetla dolaze i odlaze, ali ovi maleni „prozorčići“ ostaju otvoreni nekoliko sekundi. Jednom sam to vidio u mraku tu se da tako kažem brana otvorila i nakon toga sam vidio brojne zanimljive stvari. Sad bih trebao uvesti jednu novi ideju. Kad vidite nešto u mraku iza zatvorenih očiju to se naziva“hipnagogičke slike“. U bibliografiji knjiga Mavromatisa pod nazivom Hypnagogia. Cijela knjiga govori o hipnagogičkim slikama. Za astralnu projekciju to je bitno područje istraživanja i ja je toplo preporučujem. Kako se trans produbljuje vidjet ćete hipnagogičke slike. U stvari one su znak da se približava astralna projekcija i da ćete brzo moći napustiti tijelo. Psiholozi znaju za hipnagogičke slika oko 100 godina. Pojam „hipnagogija“ odnosi se na stanje svijesti između budnoga stanja i sna. Neki psiholozi smatraju hipnagogiju graničnim stanjem prije ulaska u san, a granično stanje kod buđenja „hipnopompičkim“. Ova razlika za nas nije važna jer se oba stanja odnose na jedno stanje svijesti; granično stanje između jave i sna. Stoga meni hipnagogija znači stanje između jave i sna. Što se tiče astralne projekcija bitna nam je hipnagogija kod padanja u san jer je izlazak iz astralne projekcije trenutačan. Kod astralne projekcije nema hipnopompičkog stanja, svijest pri izlasku iz astralne razine odmah prelazi u fizičku razinu. Hipnagogiju su otkrili psiholozi koji su proučavali snove. U svome istraživanju otkrili su da ljudi dok su još budni iza zatvorenih očiju vide jasne slike koje su nazvali hipnagogičkim slikama. Možete vidjeti lica, razne prizore, krajolike, čudne boje, obojene dimne oblake, treperava svjetla, stvorenja iz noćne more, bilo što. A neki ljudi osjećaju hipnagogičke mirise i čuju hipnagogičke zvukove. Slijede izvaci iz moga dnevnika astralne projekcije, posebice o hipnagogičkim slikama koje sam vidio prije nego što sam napustio tijelo. Zamijetit ćete kako su raznolike i nepredvidljive. 1....poče sam gubiti svijest o fizičkom svijetu i iščezavati. Zatim sam osjetio da se ponovo nalazim u fizičkom tijelu. Iza zatvorenih očiju vidio sam hipnagogičke slike. Činilo mi se da u mene zuri nešto poput patke – ne znam točno kakav je lik bio, nije se micao. Slika je bila lelujava poput vala koji nastaje kad dva kamena bacite u vodu. Donji val je prekrivao neki krajolik. Izgubio sam sliku i probudio se.

2....osjećao sam da bih iako ležim na krevetu ubrzo mogao „otići“. Uskoro sam vidio hipnagogičke slike izvanjskog krajolika; drveće, kuće, plavo nebo. „Ušao sam u slike i našao se u predgrađu grada... 3....današnje iskustvo sastojalo se samo od hipnagogičkih slika. Ne sjećam se da sam stvarno napustio tijelo. Tijekom događaja čiji opisi slijede bio sam svjestan da ležim u krevetu u fizičkom tijelu i nisam se astralno projicirao. Vidio sam nakratko valove. Izgledali su kao da je netko bacio kamen u vodu, osim što su se rasprostirali naopako, od periferije prema središtu. Valovi su se pojavili u tami iza mojih očiju. Valovi su iščezli i promatrao sam tamu iza zatvorenih očiju. Vidio sam kružno vrtložno gibanje koje se pretvorilo u rupu. U rupi sam vidio žensko lice (na kraju tridesetih). Lice se deformiralo. Čeljusti su postale groteskne i velike a lice joj je obraslo dlakom. Lice je postalo majmunoliko, iako je i dalje sličilo na prvobitno. Ovo novo lice imalo je okrugliju lubanju i manje naglašene jagodice i čeljusti. Ta su lica bila u koloru izgledala su kao fotografije. Majmunoliko lice je nestalo. Zatim sam vidio muško lice. On je izgleda razgovarao s nekim, iako nisam ništa čuo. U vrtložnoj plavoj boji. Plava boja je bila nešto tamnija od boje neba. Oblik je bio amorfan. Uokvireno je nečim što nisam prepoznao. I to je izblijedilo. Po odjeći se činilo da je iz devetnaestog stoljeća. Njegov je lik bio animiran, crno-bijeli. Lik muškarca je izblijedio. Osjećao sam da tonem i sve se više opuštam. Oči su mi bile zatvorene ali sve sam mogao vidjeti. Vidio sam prekrasnu dinamičnu panoramu u vrtložnoj plavoj boji. Plava boja je bila nešto tamnija od boje neba. Oblik je bio amorfan. Uokvireno je nečim što nisam prepoznao. I to je izblijedilo. Nastavio sam se koncentrirati i ispred mene se pojavilo purpurno svjetlo, kao fini dimni oblak. Izblijedilo je. Nastavio sam se koncentrirati, iako opušten, na vizualno polje. Ispred mene se pojavio neki oblik. Vrlo čudan, teško ga je opisati. Kao strip u raznim nijansama crvene, sive i bijele. Podsjećao je na egipatske hijeroglife. Izgledao je kao obrazac znakova, ali u obrascu su bili žensko lice i tijelo, iako su izgledali apstraktno a ne stvarno. Obrazac se promijenio tri puta. Prvo je izgledao kao „vatra“ ili neka istaljena tekućina, ulijevajući se na jednom mjestu, odlazeći u drugome, kao da imate dvije otvorene boce, jednu punu a drugu praznu, a tekućina se prelijeva iz jedne u drugu. Stvarno ne znam što sam vidio. Zatim je sve iščezlo, a ja sam zaspao i sanjao razne snove. 4....osjetio sam da ponovno ležim na krevetu u fizičkom tijelu. Opustio sam se i zurio u tamu iza zatvorenih očiju. Gotovo odmah počele su se javljati hipnagogičke slike.

Slike su bile žive i u jakim bojama. Vidio sam lica ljudi tamne kože. Izgledala su kao indijanska. Kad bih lice vidio iz jednog ugla, ono bi promijenilo ugao i pretvorilo se u drugo lice. Kad su lica prestala „rotirati“, pomaknula su se u pozadinu i mogao sam ih vidjeti sva zajedno, omotana u američku zastavu. Kako se slika udaljavala pokušao sam joj se približiti. To je djelovalo i sad sam stajao u mojoj novoj sobi u potkrovlju. Plutao sam kroz krov i izašao sam van... Ovo vam je trebalo predočiti duh hipnagogičkih slika koje se možda pojave i vama. Ležat ćete i prepuštat ćete se transu i iznenada ćete gledati u sobu u kojoj se nalazite kao da ste u njoj usred dana. Kao da vidite svoju sobu kroz zatvorene očne kapke. Meni se to često događalo. To bi mogla biti prva hipnagogička slika koju ćete vidjeti kad počnete vježbati projekciju. Bitno je da kad vam se to dogodi znate da je to hipnagogička slika i da je upotrijebite kao dokaz da ćete uskoro napustiti tijelo. Obično slika sobe iščezava i slijede druge hipnagogičke slike. Na posljetku, još nešto o hipnagogiji. Već sam rekao da psiholozi ne znaju objasniti što uzrokuje hipnagogiju. S druge strane, okultisti imaju objašnjenja hipnagogije, iako je drukčije nazivaju. Oni je nazivaju „vidovitošću“. Za njih su te slike svojevrsna vidovitost. Okultisti smatraju da vidovitost nastaje uslijed premještanja svijesti s fizičkoga tijela na eterično, astralno ili mentalno. Stvarno objašnjenje uključuje i teoriju o ćakrama. Ovdje ne bih želio objašnjavati što su ćakre. Dobre knjige o tome su C.W.Leadbeaterove, The Chakras i Clairvoyance (pogledajte bibliografiju). Oni koji se već razumiju u ćakre vidjet će da sam u dva navedena citata iz dnevnika rekao da sam, vidio nešto poput valova koji nastaju uslijed pada kamena u vodu. Vjerujem da su to bila izravna iskustva ćakri (posebice ćakre trećeg oka). Također želim reći da se ne plašite hipnagogičkih slika. Možda ćete vidjeti rotirajuća tijela ili nešto što će vas uplašiti. No, slike ne mogu povrijediti. Bitno je da nešto vidite. Uskoro ćete napustiti tijelo. Ako se uplašite učinite nešto za opuštanje. Gledajte hladnokrvno štogod da se pojavi. Ako se previše uznemirite prekinut ćete trans. I ne zaboravite, svo se vrijeme pokušavate što više opustiti. Svjesnost tjelesnih osjeta naziva se „kinestetički osjet“. Svjesnost tjelesnih osjeta naziva se „kinestetički osjet“. Prema rječniku definicija kinestetike je: osjet koji nastaje putem živčanih elemenata u mišićima, tetivama i ligamentima a stimuliran je tjelesnim pokretima i napetošću; iskustvo koje nastaje zbog tih uzroka. Kinestetički osjet je svijest tijela i njegova kretanja. To je oblik percepcije, poput vida, sluha i sl. Biti svjestan gdje vam se nalazi ruka, bedra koje se oslanja na stolicu, sve su to kinestetički osjeti. Svijest o tijelu koje leži na krevetu je kinestetički osjet. Usredotočenje na kinestetički osjet je presudni dio odlaska u trans. Već sam rekao da se koncentriram na tijelo koje leži na krevetu, trans se produbljuje, a kinestetički se osjeti mijenjaju. Možete ih iskoristiti, ne samo kao način fokusiranja svijesti, nego kao znak da uskoro možete napustiti tijelo. Sad ću ih opisati.

Prvo, svjesni ste tijela koje leži na krevetu. Malo ste umorni i polako se opuštate. Kako se opuštate tijelo vam je sve teže. Možete osjetiti valove opuštanja, treperenje na koži ili srsi koji prolaze tijelom. Sve ste opušteniji. Tijelo vam postaje težim i težim. Na posljetku se, iznenada, čini da tijelo kliže unatrag, ili da padate, ili da tijelo blago pluta prema dolje. Sve su to mogući kinestetički osjeti. Prije toga ste možda vidjeli hipnagogičke slike. U svakom slučaju nemojte se uplašiti. Prepustite se osjećaju jer ćete napustiti tijelo. Želite da se to dogodi. Kad se počne događati padati ćete klizati se ili propadati u potpunu tamu. Nemojte brinuti zbog tame. To je praznina o kojoj sam već govorio. Sasvim je u redu biti u praznini. Propadat ćete, uklizavati i sl. u prazninu. Napustili ste tijelo. Izvan njega ste. U praznini ste. Ako se to dogodi možete se ispraviti i „poletjeti“ kroz prazninu. Možete se kretati po praznini. Tu se ništa ne događa no možete se proizvoljno gibati. Praznina je ugodno mjesto gdje možete sjesti(ili letjeti) i uživati u tišini. Ako želite doći na jednu od razina pokušajte si pogledati u ruke. Možda će vam biti teško staviti ruke ispred lica, no učinite to. Prvo ih nećete vidjeti. Zurite u mjesto gdje bi vam trebale biti ruke. Mičite prstima, pokušajte micati ruke. Uskoro ćete ispred sebe vidjeti oblik prstiju i ruku. Istodobno ćete oko sebe materijalizirati prizore. Pomoću „trika s rukama“, kako sam ga nazvao, vi se usklađujete s podrazinom, kao da podešavate radio-stanicu na radio-prijamniku. Iduće čega ćete biti svjesni je da se negdje nalazite. Sad ste na nekoj razini. Još ćemo o tome detaljnije govoriti u sljedećim poglavljima. Da biste izašli iz praznine možete se okrenuti što je brže moguće i kao i s „trikom s rukama“ naći ćete se negdje. Ja sam bezbroj puta da bih napustio prazninu i našao se u nekoj podrazini upotrijebio oba načina. Kad napustite tijelo ne morate se naći u praznini. Mogu se dogoditi i druge stvari. Tijelo će vjerojatno, kako vam se opuštanje produbljuje, postati težim i težim, mogu se pojaviti hipnagogičke slike, i možda ćete nakratko izgubiti svijest. Svijest će se ubrzo vratiti, ali više nećete osjećati da ležite na krevetu i nećete gledati iza zatvorenih očiju u tamu. Kada vam se svijest vrati biti ćete u astralnoj projekciji. Bit ćete negdje u svijetu snova, potpuno svjesni. Možete se naći bilo gdje: u vlastitoj sobi, možda u nekoj stranoj sobi, negdje gdje vam je poznato ili gdje vam nije poznato. U svakom slučaju astralno se projicirate. Što vam se još može dogoditi? Možda ležite na krevetu, sve se više opuštate i počinjete viđati hipnagogičke slike. Moguće je da, kako pokazuje jedan od izvadaka iz dnevnika, izravno uskočite u hipnagogičku sliku. Možda promatrate neki prizor iz gradskog života, ili prizor iz šume, ili osobu u kojoj se nalazite. Kako vam se produbljuje opuštanje vjerojatno ćete osjetiti i druge pojave, kako sam već rekao: žmarce na koži ili hladnoću. Možete čuti čudne zvukove poput škripanja ili zvonjave lanaca, nemojte se uplašiti. Sve je normalno.

Na posljetku kad budete iskusniji i kad se naviknete na kinestetičke osjete povezane s napuštanjem tijela, znat ćete da možete izaći iz tijela. Ponekad će osjet izlaska iz tijela biti praćakanje. Drugi put pravo izvlačenje. Ili kao da padate iz kreveta. Svašta je moguće. Bitno je da možete aktivno izaći iz tijela. Ranije sam spomenuo da možete pasti u prazninu; ta je metoda napuštanja tijela potpuno pasivna. Možete pasivno napustiti tijelo ili možete aktivno izaći iz njega. Kako ćete napredovati u projekciji vidjet ćete da ćete iz tijela većinom izlaziti aktivno. Da malo zaokružimo: želite obratiti pažnju na kinestetičke osjete. Oni su znak da ćete napustiti tijelo. Proces odvajanja dogodit će se prirodni i spontano. Događa se svake noći kad zaspite i počnete sanjati. Jedina je razlika da sada sa sobom želite prenijeti budnu svijest. Vremenom i vježbom naviknut ćete se na osjećaj odvajanja od tijela i točno ćete znati kad je pravi trenutak da „iskočite“ u vantjelesno iskustvo. Evo sažetka metode putem transa: - Lezite na udobno mjesto s namjerom da se projicirate. - Opustite se što je dublje moguće i istodobno usredotočite um. - Možete zuriti u tamu iza zatvorenih očiju i čekati da se pojave hipnagogičke slike. - Ostanite svjesni kinestetičkih osjeta. Može se dogoditi sljedeće: - Kako se opuštate tijelo će biti sve teže i teže. - Vjerojatno ćete vidjeti hipnagogičke slike. Možete očekivati neke od ovih kinestetičkih osjeta: - Žmarce i hladnoću na tijelu. - Osjećaj klizanja, padanja, plutanja. - Trenutnu nesvijest. - Spoznaju da aktivno možete izaći iz tijela. Sad moram vrlo jasno reći da prijelaz od ležanja na krevetu na osjećaj da više ne ležite na njemu može imati razne oblike. Nema „ispravnih“ osjeta. Moguće je gotovo sve. Ono što sam opisao su pojave koje doživljavam kad napuštam tijelo. Vi možete iskusiti nešto drugo. Međutim, ovo što osjećam može vam biti svojevrsna polazna točka. Možda i vi doživite slično ili isto.

Dosad smo govorili o teoriji astralne projekcije. Govorili smo o metodama i tehnikama postizanja izmijenjenog stanja svijesti. Sad ćemo govoriti o području vantjelesnog iskustva. Već smo ga dosad djelomično dotakli. Na primjer, govorili smo o okultnim postavkama razina i podrazina. Također sam naveo izvatke iz dnevnika astralne projekcije iz kojih se može vidjeti kakvo je u stvarnosti područje vantjelesnog iskustva. U ovom ću poglavlju produbiti neke aspekte vantjelesnog iskustva. Moj je pristup s jedne strane „vodič za putovanje“ i opisuje mjesta i stanovnike koje srećete na razini vantjelesnog iskustva. Taj ćete pristup naći i u drugim knjigama o astralnoj razini (na primjer Leadbeaterova knjiga 'Astralna razina' iz bibliografije). Vodič za putovanje opisuje astralnu razinu poput strane egzotične zemlje. No želio bih prenijeti i nešto „stvarnog“ vantjelesnog doživljaja. Problem ovoga pristupa je postavka da se nekuda odlazi. Međutim, kod astralne projekcije vi ste u potpuno drugačijem stanju svijesti – više niste u fizičkome svijetu – i to u vašoj svijesti stvara milijun sitnih smetnji zbog čega je sve drukčije no na fizičkoj razini. Zatim bih želio spomenuti neke razlike u funkcioniranju svijesti kad ste na astralnoj razini. Općenito rečeno, opisat ću područje vantjelesnog iskustva kao mjesto na koje odlazite i istodibno kao stanje svijesti koje je vrlo različito od normalne svijesti no povezano s njime. Opis vantjelesnog iskustva Prije no što podrobnije objasnim područje vantjelesnog iskustva moram reći nešto o ograničenjima uporabe riječi pri opisivanju tih razina. U tom smislu naš je jezik vrlo siromašan što ne čudi jer ga uglavnom koristimo za opis iskustava na fizičkoj razini. Međutim, vantjelesno je iskustvo različito. U njemu se može dogoditi puno toga za što ne postoje riječi. Očito je da to u opisivanju iskustva astralne projekcije stvara probleme! Što učiniti? Prvo treba shvatiti da su problemi s opisivanjem vantjelesnog iskustva slični problemima s opisom snova. U snu nam se često dogode čudne stvari i teško ih je opisati. Na primjer, svi smo imali san u kojem se nalazimo, na primjer, u kući i šetamo kroz nju kad se iznenada nađemo u samoposluživanju ili negdje drugdje. Ili smo krenuli u kuhinju a nađemo se na neočekivanom mjestu. Kako to riječima opisati? Možda »nestao sam iz kuće ali se iznenada našao u samoposluživanju?« Robert Monroe bi rekao daje »skočio« iz kuće u samoposluživanje. Bit je u tome da smo svi imali slično iskustvo, no nemamo riječi da ga opišemo. U našem jeziku nema »konsenzusa« za opis takvoga iskustva. Stoga možemo izmisliti riječ kojom ćemo ga opisati. Ja u dnevniku koristim riječi »praznina« ili »bljeskanje«, jer njima opisujem iskustva koja ne postoje u našem jeziku i za koje, što je još važnije, u fizičkom iskustvu nema adekvatne usporedbe. Sve to pokazuje da trebate biti vrlo pažljivi kad čitate o tuđim vantjelesnim iskustvima. Ako pokušate ta iskustva tumačiti pomoću fizičkoga iskustva ili običnim svakodnevnim jezikom, nećete imati točnu sliku onoga što se dogodilo.

Da biste razumjeli čudne riječi kojima autor opisuje svoja iskustva morate upotrijebiti maštu. Na posljetku, budite otvoreni prema činjenici daje u području vantjelesnih iskustava sve moguće. Tamo se mogu dogoditi čudne stvari koje su različite od fizičkog života. Stanje svijesti u vantjelesnom iskustvu Ne samo da jezik stvara barijere prema razumijevanju prirode – vantjelesnog iskustva, nego smo suočeni i s drugom preprekom - za vrijeme vantjelesnog iskustva svijest je drukčija no u fizičkom svijetu. U stvari, u vantjelesno iskustvo nikada se 100% ne prenosi budno jastvo. Prenosi se samo jedan dio. Kad se projicirate miješate budnu osobnost s osobnošću koja sanja. Zato svijest nije ista kao kad ste budni u fizičkome svijetu. Ne samo da ste u području koje vam je potpuno strano, nego ondje nikad niste u potpunosti »svoji«. Vjerujte mi da je tako jer to dovodi do suptilne promjene u reakcijama, mislima i emotivnim odgovorima na iskustva u nefizičkim razinama. Za sada ću o stanju uma tijekom vantjelesnog iskustva reći samo toliko. Kasnije ćemo vidjeti finije razlike u svijesti koje se u njemu događaju.

Područje vantjelesnog iskustva: objektivno ili subjektivno? Već sam rekao da je tijekom vantjelesnog iskustva osobnost »izvan« vas i da subjektivno može biti objektivno i stvarno. Kad pokušamo shvatiti vantjelesnu razinu javlja se čudan problem. U osnovi nas zanima da li je ta razina stvarna ili samo subjektivna fantazija? Da li su vantjelesna iskustva objektivna ili subjektivna mogli bi raspravljati dok se potpuno ne iscrpimo. Ono što je važno je da će vam vantjelesno iskustvo biti stvarno. Kao što sam rekao, ono će biti vi. Da li se odvija u vašoj mašti ili ne nije važno. Međutim, presudno je tijekom astralne projekcije biti svjestan da iskustvo nije ni potpuno objektivno ni potpuno subjektivno. Koja god da je narav vantjelesnog iskustva nalazite se negdje gdje subjektivno može postati objektivnim a objektivno može postati subjektivnim. Čuvar praga Podijelio bih s vama nešto što je meni kad sam se već počeo projicirati bilo jako važno. Imao sam knjigu o tome kako postati okultist u kojoj je pisalo da prvo treba savladati strah. Pisalo je da strah treba nadići razumijevanjem. Kad naučite što je uzrok vašega straha možete ga nadići. Ako se pažljivo promatrate kad se uplašite, vidjet ćete da strah počinje svojevrsnim stezanjem u grudima. Ono počinje stezanjem srca i otud se širi prema utrobi i ramenima i nogama. Iskreno govoreći, kad sam se promatrao tijekom zastrašenosti na svoje iznenađenje uvjerio sam se da je tako. U knjizi je dalje pisalo kako je bitno shvatiti da strah stvaramo u umu i da ako se želimo baviti okultizmom moramo naučiti ne bojati se. Strah treba zamijeniti razumijevanjem - kad nešto razumijete više ga se ne bojite. Ako je nešto zaista opasno, ali ga razumijete, nećete se više bojati, izbjegavat ćete ga i poštovati.

No postoje i druge stvari kojih se bojimo a koje, u stvarnosti, nisu opasne. To je najgora vrsta straha koju okultist može imati. U umu ste stvorili strahove iz raznoraznih razloga. Oni su poput korova koji raste u vrtu uma i morate ih odstraniti. Dakle, to mi je bila prva lekcija iz okultizma. Nekako istodobno počeo sam se baviti i astralnom projekcijom. Držao sam se ovoga savjeta i to je bilo dobro jer su moje prve astralne projekcije bile lekcije za prevladavanje straha. Tijekom astralne projekcije iskusio sam dvije vrste straha. Prva je potpuno bezopasna. Prve astralne projekcije dogodile su se pet godina prije no što sam stvarno počeo vježbati astralnu projekciju i nisam bio svjestan o čemu se radi. U ono sam ih vrijeme smatrao čudnim snovima. Ležao sam u krevetu i spavao. Sljedeće čega sam bio svjestan je da lebdim ispod stropa! Bio sam zaprepašten. Nisam imao blagog pojma što mi se događa i stvarno sam se uplašio. Strah se miješao sa radoznalošću i čuđenjem. Nakon pola minute pobijedio je strah i sljedeće čega sam bio svjestan je da sjedim budan u krevetu. Kad sam se probudio nisam više osjećao strah, samo sam se čudio. I druga je projekcija bila ista (imao sam petnaestak godina), no zaboravio sam ih i nisam ih se sjetio godinama. Kad sam imao 22 godine počeo sam učiti astralnu projekciju. Palo mi je na um da su prethodna iskustva astralna projekcija. To je značilo da ih mogu ponoviti. Tad sam svjesno počeo vježbati astralnu projekciju. Prvo sam koristio metodu transa. U stvari, sâm sam je stvorio. Isprva sam ležao u krevetu i jednostavno si rekao da ću se za vrijeme sna astralno projicirati. Uspio sam nakon brojnih pokušaja. Opet sam bez razloga osjetio sličan strah. Kod trećeg pokušaja strah je nestao i više se nikad nije vratio. Ne znam zašto sam se bojao. Jedan prijatelj kaže da je i on doživio isto. Mislim da je strah povezan s odvajanjem svijesti od tijela, kao instinktivni odgovor svijesti na funkcioniranje bez fizičkoga tijela. Ali kad sam se naviknuo na osjećaj da sam izvan tijela, nestao je. Mislim da je to neškodljiv instinktivni osjećaj uslijed odvajanja svijesti fizičkoga tijela. Ne znači da ga i vi morate doživjeti. A sada, o drugoj vrsti straha. Vrlo rano sam doživio nešto što sam nazvao »mračnim epizodama«. To su bila zastrašujuća iskustva, ali za razliku od spomenutih, postojao je razlog strahu. Evo izvadaka iz mojega dnevnika: 1. Sjećam se da sam nekako napustio tijelo, tj. postao svjestan za vrijeme sna... (imao sam nekoliko raznih iskustava i zatim...) ... Nekako sam se opet našao van tijela. Sad sam stajao u sobi. Bio sam iznenađen jer se činilo da je vani dan, iako sam znao da je noć i da u stvari spavam u krevetu. Primijetio sam da je tamo gdje se inače nalazi zapadni zid još jedna prostorija, kao da je zid nestao i umjesto njega se nalazi ova soba. Odletio sam u nju i pogledao na svoj krevet. Primijetio sam da imam ruke i noge i da plutam tridesetak centimetara iznad tla. Pomicao sam tijelo uokolo diveći se svojoj budnosti. Osjećao sam ushićenje. Poviknuo sam i u sebi čuo glas koji je zvučao savršeno normalno, ali kad sam počeo glasno pričati, sporo je izlazio iz usta. Stvarno sam se osjećao dobro kad sam iznenada postao paranoidan. Osjetio sam da me netko promatra. Pogledao sam u svoju sobu i na prozoru ugledao visoku tamnu figuru. Prozori su bili otvoreni kao da su vrata a lik je stajao kraj prozorske daske i promatrao me. Isprva nisam znao što da mislim. Bio je to muški lik, visok i mršav, potpuno crn,

poput siluete. Mislio bih da je sjena da nije bilo živahnog zlog pogleda iz potpuno crvenih očiju. Nije imao zjenice, samo zle potpuno crvene očne proreze. Isprva sam mislio da me ne može vidjeti. ali kao odgovor na moje misli okrenuo se i izravno me pogledao. Onda sam se uplašio. Nisam znao što učiniti. Polagano mi se primicao, a ja sam se povlačio prema krevetu, želeći se baciti natrag u svoje tijelo i probuditi. Došao sam do kreveta a spodoba se polagano približavala. Onda sam se sjetio nečega iz prve okultne knjige koju sam ikada pročitao (to je knjiga koju sam već spominjao). U njoj je navedena magična izreka koja može odagnati zlo. Bila je na nekom nepoznatom jeziku i nisam znao značenje. Ponovio sam izreku u svome umu i dogodila se najluđa moguća stvar. Šokirao sam se jer je izreka djelovala! Barem je nešto postigla, jer sam sad ležao na pola puta iz svojega tijela, tamni je lik nestao i pretvorio se u ovo što se doimalo poput lutke. Imala je lice krokodila iz crtanoga filma a ja sam ju ugrizao za ruku, ona se i dalje doimala poput lutke i nije činila ništa. Imala je tupi izraz na licu. Ja sam bio u panici, napadajući njezinu ruku i silom se pokušavao probuditi. Nastavljao sam se tresti, misleći da ću se probuditi ako uspijem pomaknuti tijelo. Desilo se nešto vrlo čudno. Kako sam se tresao, osjetio sam kako sam potonuo u fizičko tijelo, i koliko to god nevjerojatno zvučalo mogao sam odjednom vidjeti dva različita vizualna polja. Nisu se preklapala, jedno je bilo na vrhu drugoga, kao da mi je vizualno polje presječeno na dva dijela. Gornje je bilo moja soba danju, a donje noću. Između njih postojala je točno određena granica. Moje je vidno polje doslovce podijeljeno na dva dijela! To je bilo čudno! Kako sam se borio da se probudim, osjetio sam da se spuštam na donji dio vizualnoga polja, a gornji kao daje iščezavao. Ali onda bi se na časak opustio i počeo se uzdizati, kao kad ste ispod vode i počinjete plutati prema površini i bio bih privučen gornjoj slici. Zatim bih se opet počeo boriti i tresti i tonuti prema dolje. To se dogodilo otprilike četiri puta. Na posljetku sam tresao sâm sebe dok se nisam probudio. Još sam ležao na krevetu. Zbog svog tog micanja i kretanja mislio sam da mi je tijelo aktivno. Ali nije; bilo je mirno. Ležao sam vraški uplašen. Imao sam jaku paranoju da će nešto iskočiti iz zida i usmrtiti me. Osjećao sam isti strah kao i u snu. Tko je bio onaj tamni lik? Iz nekog nepoznatog razloga me je prestrašio. Dakle, to je bila moja mračna epizoda. Nakon toga sam bio jako uplašen. Bojao sam se projicirati. Zar će me ta stvar uvijek progoniti u astralnoj projekciji? Tko je to? Obratio sam se prijatelju koji se bavio astralnom projekcijom. Diskutirali smo o mome iskustvu. Nakon što sam tjedan dana razmišljao o njemu, zaključio sam da je ta mračna strana ja! Shvatio sam da se možda tijekom projekcije sve što je u meni loše pojavilo izvan mene. Možda je taj lik moja utjelovljena zloća. U svakom slučaju odlučio sam u to povjerovati. I zbog toga ga se više nisam bojao. Ako je to moje zlo, onda ću se s njime suočiti kad se sljedeći put pojavi u astralnoj projekciji.

Susretanje s ljudima na astralnoj razini jedno je od fascinantnijih i prosvjetljuju ćih iskustava u kojemu postoje brojni aspekti. Neki autori kažu da kad ste izvan tijela možete promatrati ljude koji se nalaze na fizičkoj razini. To na primjer tvrdi i Monroe. Osobno mi je to uspjelo tijekom prve astralne projekcije i nekoliko puta kojih se nejasno sjećam. Ako želite špijunirati ljude dok ste izvan tijela želim vam sreću. Kad tijekom projekcije srećem ljude, oni se nalaze na istoj podrazini kao i ja. Ljudi će se poput drugih neljudskih entiteta koje srećete na podrazinama različito ponašati - prijateljski, neprijateljski ili ignorirajuće. Ako teorijski prihvatite okultno stajalište, u osnovi se možete susresti s dvije vrste ljudi: sanjačima i umrlima, tj. »dezinkarniranima«. Mislim da sam se susreo s obje skupine. Naravno da ih je tijekom projekcije teško razlikovati. Smatram da za sanjače i dezinkarnirane ljude postoje različite podrazine. Mislim da su područja gdje obitavaju dezinkarnirani ljudi »udaljenija« od fizičke razine. Živi ljudi zrače drukčijom energijom od dezinkarniranih ljudi, i kao što se ulje ne miješa s vodom, mislim da se živi ne miješaju s umrlima, osim pod izvjesnim uvjetima. Na primjer, svi smo čuli o tome kako je netko sreo umrle rođake u snu. U tom slučaju, snažne emotivne veze između osoba »privuku« sanjača u područje gdje obitava dezinkarnirana osoba ili »povuku« umrlu osobu u područje gdje obitava spavač. Ako je ta sila, ili emotivna rezonancija, dovoljno snažna, moguće je privući auru umrle osobe vrlo blizu fizičkoj razini, i tad je moguće vidjeti duhove. Ovo je osnova spiritizma i seansi prizivanja duhova stoje prije stotinu godina bio vrlo moderan običaj komuniciranja s preminulim rođacima. Kako razlikovati umrlu osobu od onih koji sanjaju? Nema pouzdane metode. Možete biti sigurni samo u posebnim slučajevima. Možda mislite da su, kad postanete svjesni za vrijeme sna, i drugi oko vas sanjači, i ta pretpostavka ima nekog smisla. Ako tijekom vantjelesnog iskustva sretnete ljude koji su obučeni u odjeću iz nekoga drugog razdoblja to može značiti daje riječ o umrloj osobi. Ili, ako se nađete u području koje izgleda kao razdoblje iz prošlosti, može se pretpostaviti da su ljudi koji tamo obitavaju živjeli u tom razdoblju. Međutim, nema jednostavnih garancija. Jedini siguran način da ustanovite da li je netko koga ste sreli za vrijeme astralne projekcije sanjač je uzeti njegov broj telefona i adresu i provjeriti nakon što se probudite tako da ga kontaktirate. Ako to uspijete i osoba koju sretnete na fizičkoj razini liči na osobu koju ste sreli u astralnoj projekciji možete biti sigurni daje sanjač. U stvari, ako uspijete iz astralne projekcije sa sobom donijeti broj telefona i adresu učinili ste nešto čudesno. Iako sam to bezbroj puta pokušao nisam ni jednom uspio. Da biste bili sigurni da ste sreli umrlu osobu možete primijeniti isti postupak; uzmite njezino ime, razdoblje u kojem je živjela, gdje je živjela, naravno uz pretpostavku da se svega toga možete sjetiti kad se probudite. Ako informaciju možete provjeriti i utvrditi daj e točna, možete biti prilično sigurni da ste sreli umrlu osobu. Navedene metode vrijede za nepoznate osobe. Ako sretnete nekoga poznatoga onda su na djelu drukčiji faktori. U raznim projekcijama vidio sam bliske prijatelje i komunicirao s njima. U projekcijama sam puno puta sreo prijatelja Johna, iako ne znam što učiniti s tim našim susretima. Ponekad je dok sam ga sretao u astralnoj projekciji bio budan na fizičkoj razini. Drugi

puta bi spavao na fizičkoj razini a ja bih ga sreo u astralnoj projekciji. Ne znam što to znači. Da li ja možda za vrijeme vantjelesnog iskustva stvaram misaoni oblik Johna? Nije li on halucinacija unutar moje projekcije? Ne srećem li u vantjelesnoj projekciji dio njegova podsvjesnog uma? Ne znam. Samo znam da nema vidljive veze između onoga što radi u astralnoj projekciji i onog i što radi na fizičkoj razini u isto vrijeme. Dok sam ga sretao u svojoj astralnoj projekciji a on je istodobno spavao, nikad se nije probudio i sjetio se da me je sreo na astralnoj razini. Za razliku od autora koji tvrde da su sreli poznate ljude u svome vantjelesnom iskustvu koji su im kasnije potvrdili iskustvo na fizičkoj razini, ja nikad nisam dobio takvu potvrdu. Ako sretnete nepoznatu osobu u astralnoj projekciji i kasnije na fizičkoj razini potvrdite da ta osoba stvarno postoji, imate snažan dokaz da ste sreli stvarnu osobu na astralnoj razini. Ja sam imao tri iskustva koja su blizu potvrde stvarnoga kontakta. U prvom slučaju, imao sam dugu astralnu projekciju najednom od onih mjesta za odmor koje sam spomenuo. Ondje sam sreo srednjoškolskog prijatelja Stevea, koji je imao distrofiju mišića (i bio prikovan za invalidska kolica). Nakon škole smo izgubili vezu jer sam se preselio. Vidio sam ga kasnije jedino u astralnoj projekciji 1987. Tad je bio potpuno ošamućen. Bio je u potpunom stuporu i nije me prepoznao. Ali to je bio Steve, u svojim kolicima, izgledajući vrlo slično kao kad sam ga poznavao. Tijekom projekcije rekao sam mu da ne mora biti u kolicima jer smo na astralnoj razini i može činiti što poželi, ali izgleda da me nije čuo. Zatim sam ga predstavio drugim ljudima koji su bili s nama u prostoriji također u kolicima. Oni su bili svjesniji od Stevea i preuzeli su brigu oko njega. Sva su trojica zajedno otišla iz prostorije u svojim kolicima a ja sam nastavio sa svojim avanturama u astralnoj projekciji. Negdje otprilike godinu dana nakon projekcije (1988.) saznao sam da je Steve umro 1983. Mislim da sam zatekao Stevea u stanju nakon smrti. Drugom sam prilikom također sreo preminulog prijatelja. Jedan od mojih bliskih prijatelja muzičara počinio je samoubojstvo 1987. Otprilike šest mjeseci nakon toga vidio sam ga u projekciji. Žalio se na to kako je svijet odvratan. Jako smo se posvađali i ja sam mu rekao da to štoje mrtav ništa ne znači, da je i dalje pravi kreten i da mu je bolje da se prestane sažaljevati i da se sabere. To je bio vrlo jasan susret. Moj prijatelj, koji je očito bio toliko neutješan da je sam sebi oduzeo život, zadržao je isti stav i nakon svoje smrti. Osjećam da je naš susret bio stvaran. Konačno, treći slučaj je susret s jednim od mojih najboljih prijatelja. Dok sam letio kroz nepoznat grad susreo sam Tima. On je sjedio na rubu zgrade a ja sam se naravno iznenadio što ga vidim. Prišao sam mu i počeli smo razgovarati. Znam da je bilo rano nedjeljno jutro i velika je vjerojatnost da je Tim na fizičkoj razini još uvijek spavao. Odlučio sam mu pomoći da bude svjesniji tako da se sjeti našeg susreta kad se probudi. Rekao sam mu da smo u astralnoj projekciji i da se nalazimo u svijetu snova. Prvo je ošamućeno odgovarao ali sam ga počeo tresti i govoriti mu da se probudi (tj. da postane svjestan). Na posljetku je postao svjestan, tj. barem se tako počeo ponašati. Pokazao sam mu kako da leti i nastavili smo zajedno istraživati grad. Pokazivao sam mu razne stvari, govoreći mu da ih se sjeti kad se probudi. Također sam mu rekao da me nazove telefonom čim se probudi. Proveli smo zajedno dosta vremena a ja sam mu ponavljao da me nazove odmah čim se probudi. Na posljetku smo se odvojili a ja sam nastavio projekciju. Završio sam projekciju i bilo je oko 11 sati. Nekoliko minuta poslije Tim me

je nazvao! U stvarnosti, na fizičkoj razini! Bio sam veoma uzbuđen, no nisam mu ništa rekao o projekciji. Pitao sam ga koliko je već dugo budan, a on mi je odgovorio da se upravo probudio, što znači daje stvarno spavao dok sam se ja projicirao. Pitao sam ga da li se sjeća snova. Nije se ničega sjećao, osim potrebe da mene nazove! Ova tri događaja najbliža su potvrdi da sam se tijekom astralne projekcije sreo s određenim osobama. Ako ste tvrdokorni skeptik, vjerojatno mislite da se hvatam za slamku, no ako ste tvrdokorni skeptik nikad se niste ni projicirali, pa ću zanemariti vaš prosvjed. No unatoč ovim intrigantnim događajima, činjenica da nikad nisam uspio s apsolutnom točnošću potvrditi susrete s ljudima tijekom astralne projekcije čini me sumnjičavim prema ljudima koji tvrde da jesu, i ostavlja me s pitanjem koliko je sigurno da se astralna projekcija odvija u »objektivnom« svijetu. Međutim, to što meni nije uspjelo ne znači i da je nemoguće. Nisam u položaju suditi o tvrdnjama ljudi da su imali susrete s drugim živim (ili preminulim) osobama. No i dalje mislim da je moguće komunicirati s drugim ljudima (živima ili ne) tijekom vantjelesnog iskustva, i stalno propitujem i tražim načine za provjeru susreta s ljudima, prijateljima ili strancima tijekom astralne projekcije. Da bih objasnio ono što sam rekao o prijateljima koji su bili ošamućeni, kod susreta u vantjelesnoj projekciji najzanimljivije je promat rati kako ljudi ne u čestvuju u projekciji. Kad sam se tijekom projekcije susretao s ljudima većinom su bili ošamućeni. U stvari, kad sam sreo osobu koja se na astralnoj razini ponašala kao na fizičkoj to me je potpuno iznenadilo. Kad sretnem nekoga na astralnoj razini postavljam mu brojna pitanja. To mi je postalo navikom koju toplo preporučujem. Evo nekih pitanja koja postavljam tijekom vantjelesnog iskustva: Kako se zoveš? Gdje se nalazimo? U kojem smo gradu? Da li znaš da smo u svijetu snova? Koja je godina? Jesi li mrtav ili sanjaš? Zamislite što bi pomislili da vam netko počne postavljati ovakva pitanja. Da netko dođe i kaže vam, »Hej, u snu smo«, mislili bi da je lud ili barem luckast. Da vas netko pita kako se zovete, koji je datum, ili u kojem ste gradu, mogli bi mu odmah odgovoriti. No ljudi koje sam sreo u projekcijama većinom ne mogu odgovoriti na ta jednostavna pitanja. To je jedno od najfascinantnijih otkrića u istraživanju vantjelesnih iskustava - ljudi u vantjelesnoj razini većinom nisu lucidni kao na fizičkoj razini. Tipični scenario mojih susreta na astralnoj razini je sljedeći: pristupim osobi a ona odgovori ili ne odgovori na moje prisustvo. Zatim razgovaramo i ja postavljam navedena pitanja. A ljudi uglavnom ne znaju kako se zovu, ne znaju gdje se nalaze i općenito uzevši, odgovaraju kao da su ošamućeni.

Još sam nešto naučio. Ponekad ne pokazujem da znam da se astralno projiciram. Pristupam osobi i komuniciram s njom kao u stvarnosti, bez da pokazujem da znam da se astralno projiciram. Što god da se odvija prepustim se. Zatim sasvim iznenada kažem »Hej, probudi se, mi smo u svijetu snova; sve je ovo san.« Često me osoba gleda s nevjericom. A ja zatim uzletim i kažem, »Aha! Možeš li to učiniti u fizičkom svijetu?« Tad se moji sugovornici stvarno iznenade i više ne misle da se šalim! Često su blago iznenađeni. Međutim, ovisno o okolnostima, ili će ponovo pasti u katatonički stupor ili ću ih odvesti u neku avanturu. U osnovi, a to je potvrđeno i u brojnoj literaturi o astralnoj projekciji, na vantjelesnim razinama postoje brojni neljudski entiteti. To su npr. »inteligentne životinje«, duhovi svih vrsta, vile, čudna čudovišta, zombiji, rotirajuća tijela i gotovo sve što možete zamisliti. Mogu biti prijateljski, neprijateljski ili nešto između. Mogu biti i potpuno indiferentni prema vašoj prisutnosti. Prvo što vas može zanimati je da li određeni entitet ima svoju volju. Ako nema, moguće je da vidite misaoni oblik. Drugo, pokušajte s njime komunicirati. Neće vam škoditi. Naposljetku, ako je entitet neprijateljski raspoložen, ne morate brinuti, kao što se vidi iz moga iskustva sa stvorenjem iz praznine. Evo mojih iskustava: 1. Stajao sam u tamnoj pećini pitajući se što sam vidio. Pozornost mi je zaokupio neki njihajući objekt i uzletio sam da ga bolje vidim. Izgledao je kao živopisno obojana tuba od papira, koja visi na koncu, poput kineskih rukotvorina. Usredotočio sam se na njega i oblik mu se promijenio. Sad je izgledao kao malo stvorenje koja se ljulja na koncu! Tijelo mu je bilo malo u odnosu na glavu. Imalo je male oči i dugi nos u obliku kljuna. Ruke su mu male i ljuljale su se, a podsjećaju na mišje. Mislim daje svojevrsni elemental. Dotaknuo sam ga i osjetio. No fokus se ponovo izmijenio i lik se opet pretvorio u obojenu tubu od papira. Gledao sam oko sebe da li ima ogledala. Ispitujući police na zidu pećine, vidio sam ogledalo na visini od tri metra! Odletio sam do njega i pogledao se. To sam bio ja, ali koža mi je bila bijela i puna fleka, oči bijele sa suludim pogledom, a očne duplje uvučene kao da mi je glava lubanja. Pomislio sam »Joj meni!« No nisam bio pretjerano iznenađen. Već sam i ranije viđao svoj odraz u astralnim ogledalima. Nastavio sam se gledati dok mi se odraz nije vratio u normalni lik. Okrenuo sam se i gledao pećinu i zatim opet pogledao u ogledalu. Opet sam vidio isto; prvo stravičan izgled, koji se zatim pretvarao u normalan. Spustio sam se na pod pećine pitajući se ima li nekog značenja u tim odrazima u ogledalu. Gledao sam u tamu pećine i na ulazu vidio humanoidni oblik. »Što je do vraga to?« Malo sam se zabrinuo. Lik se kretao prema meni a ja sam se usredotočio na njega. I opet sam se iznenadio! Vidio sam čudovište koje me je htjelo zaskočiti! Lice mu je imalo isti izraz kao i moj odraz u ogledalu; bijelu kožu, potpuno bijele oči. Razjapljena usta, očnjaci koji vire iz čeljusti. Bilo je više od dva metra, humanoid, neosporno veći od mene. Raširio je ruke s ogromnim kandžama želeći me zgrabiti. Izgledao je poput mumije. Vratio sam se u zrak, više uznemiren nego uplašen, i pokušao proći prema stražnjem dijelu pećine. No nisam

ga mogao zaobići, bio je previše blizu i uhvatio bi me. Zatim se i sam uzdigao u zrak i krenuo prema meni. Barem nisam paničio, a stvorenje je zarežalo na mene. U zadnjem sam trenutku pomislio, »Ma što mi do vraga to stvorenje uopće može učiniti? Na posljetku, ja sam u astralnom tijelu. Ne može me povrijediti.« Čudovište je nasrnulo na mene i zgrabilo me. Šok od toga sraza vratio me je ponovo u moj krevet... 2. (Evo još jednog primjera susreta s čudovištem. Ovaj je put riječ o duhu. Ne morate se bojati takvih pojava.) ... Okrenuo sam se od ogledala pitajući se što znači moja pojava i primijetio da moj prozor koji na fizičkoj razini ima krila sad ih nema. Zatim sam primijetio da netko ili nešto stoji vani u dvorištu. Vani je stajalo stvorenje nalik duhu! Imalo je poderanu žutu majicu i poderane crvene kratke hlače. Dugu, prljavu sijedu kosu, i izgledalo je poput leša u uznapredovalom stanju propadanja. Sad sam se stvarno zabrinuo! Ne samo da sam čudno izgledao, nego je astralna rugoba stajala u mome dvorištu. Nisam o tome mislio tijekom projekcije no bilo je čudno da je duh stajao u mome dvorištu tako da sam ga mogao vidjeti kroz prozor. Stajao je u uglu moje sobe s vanjske strane s licem prema meni, a sa zadnjom stranom prema ulici. Nisam shvatio da na fizičkoj razini nikad ne bi mogao vidjeti osobu koja se nalazi u tom položaju. U svakom slučaju geometrija prostora je vrlo različita u projekciji. Gledao sam duha razmišljajući što učiniti. Stajao sam na uglu kuće i nisam znao da li je stvorenje svjesno i da li zna da ga gledam. No kako sam ja radoznao mislio sam da ću ga bolje vidjeti ako izađem kroz prozor, a budući da sam na astralnoj razini i tu me ništa ne može zaista povrijediti, nemam što izgubiti. Prošao sam kroz prozor i našao se ispred njega. Pokušao sam mu pogledati lice, no bilo je nekako zamagljeno i nisam se mogao usredotočiti. Izgledao je kao isušeni leš s dugom, prljavom, zamršenom kosom i poderanom odjećom. Zatim, trenutak nakon što sam iskočio kroz prozor, krenuo je prema meni. Sjećam se da je režao. Vraški me je preplašio te sam se probudio. Sjedio sam u krevetu pitajući se što je to bilo. Da li stvorenje i dalje postoji na drugoj razini? Da li će me opet napasti? Zašto je nešto poput njega u mome dvorištu? Je li samo u prolazu? Da li kuća vibracijama privlači takve spodobe? Zašto mi se tijelo materijaliziralo u takvom izobličenom obliku? Nisam imao odgovora. Nakon buđenja nisam više bio uplašen nego radoznao. Znao sam dovoljno o projiciranju da bi shvatio da me ništa ne može povrijediti tijekom projekcije.