Upload
radem3
View
479
Download
18
Embed Size (px)
Građevinski fakultet sveučilišta u Rijeci
Kolegij: Geotehničko inženjerstvo
Akademska god. 2008./2009.
SEMINARSKI RAD
ARMIRANO TLO
Izradili:
Jug Drobac
Roberta Grgić
Mirela Horvat
Martina Jardas
Tomislav Kevrić
Ivana Lanča
Zlatan Kovačević
Neven Petrović
1. UVOD
Proizvodi od sintetičnih materijala, namijenjeni uporabi u zemljanim građevinama (i općenito u
graditeljstvu) pojavili su se u većoj mjeri prije četrdesetak godina i otada se njihova primjena
brzo širi. Geosintetici se rabe u svim područjima graditeljstva, kao što su prometnice,
hidrotehničke građevine, podzemne građevine, mostovi, zgradarstvo, sportski objekti, objekti
zaštite okoliša, a velika im je uporaba i u poljoprivredi i šumarstvu.
2. PRIMJENA ZEMLJANOG MATERIJALA KAO GRAĐEVINSKOG MATERIJALA
1.1. Vrste i namjena građevina od zemljanog materijala
Zemljanim materijalom nazivamo sve vrste kamena, kamene sitneži, šljunka, pijeska, praha, gline
i sve njihove mješavine. To mogu biti prirodni materijali u tanjim ili debljim naslagama,
homogeni, pravilno ili nepravilno uslojeni ili umjetno pripremljeni materijali, kao što su lomljen
kamen, drobljenac, mljeveni pijesak i slično.
Građevine od zemljanog materijala su nasipi pomoću kojih se:
- vode prometnice, kao što su ceste, željezničke pruge, aerodromske staze za uzlijetanje i za
slitanje aviona i sl.
- reguliraju riječni tokovi radi obrane od poplava, kanaliziraju vodni tokovi za plovidbu,
iskorištava energija
- velikim branama akumulira voda i regulira njezin protok da bi se mogla proizvesti
električna energija, stvaraju zalihe vode za industriju, natapa oranice, opskrbljuju naselja pitkom
vodom i omogućuje rekreaciju
Upotreba ovakvih građevina ima tradiciju staru gotovo kao i ljudska civilizacija. Najdavnije su
organizirane zajednice nastale uz tokove velikih rijeka. Voda je služila za natapanje
poljoprivrednih zemljišta, a za to su se izvodile mnoge velike građevine od zemljanih materijala.
Ima ostataka i povijesnih dokumenata o takvim objektima u Mezopotamiji, Egiptu i Indiji. U
Španjolskoj ima nasutih brana još od vremena Rimskog Carstva. Najviše se napredovalo u ovom
području u najnovije doba, i to zbog razvoja nauke o mehanici tla koja je omogućila da se
građevine racionalno dimenzioniraju, te zbog izuma strojeva za masovno kopanje, prijevoz i
ugrađivanje materijala.
Poprečni presjek zemljanih nasipa je trapeznog oblika. Visinu nasipa i širinu krune diktira
njihova namjena. Nagib kosina ovisi o visini nasipa, o osobinama materijala u nasipu i u njegovoj
podlozi i o potrebnoj sigurnosti od sloma kosina i erozije.
1.2. Izbor i ispitivanje materijala za nasipe
Najveći dio troškova otpada na prijevoz materijala od pozajmišta do mjesta gdje se on ugrađuje.
Svaki se zemljani materijal može upotrijebiti ako se oblik, dimenzije i konstrukcije nasipa
prilagode njegovim osobinama. Zato je osnova za dobar projekt nasipa da se potanko prouči
materijal u blizini gradilišta. U tu svrhu, izradi se mreža sondažnih bušotina u razmacima od 50
do 100m, vade se poremećeni i neporemećeni uzorci, materijali se klasificiraju, u laboratoriju se
odredi prirodna vlažnost i aksijalna čvrstoća.
Ispitivanja tih uzoraka obuhvaćaju:
- Aterrbergove granice plastičnosti
- Granulometrijski sastav
- Prirodni porozitet i sadržaj vlage
- Karakteristike zbijanja
- Parametre čvrstoće
- Stišljivost i propusnost umjetno zbijenog materijala
1.3. Osobine zbijanja materijala
Kad kopamo prirodno tlo, povećava se porozitet, koji zadrži i nasuti materijal. Stoga se nasip
sliježe sve dok se porozitet ponovno prilagodi naponu zbog vlastite težine. Tlo se u nasipe
ugrađuje u slojevima i zbija prikladnim valjcima, vozilima ili nabijačima. Osobine zbijena tla
ovise o vlažnosti i radu utrošenom za zbijanje. Razni valjci prikladni su za zbijanje različitih
materijala pa je potrebno odabrati one koje omogućuju najbolju zbijenost i način. Glatki valjci
koriste se za zbijanje kamenih podloga i drobljenih kamenih materijala te zaglađivanje završnih
slojeva glinenih slojeva. Ježevi se koriste za prašinaste materijale male kohezije, sve do glina
visoke vrijednosti kohezije. Valjci sa gumenim kotačima koriste se za zbijanje koherentih i
nekorentih materijala. Vibracijski glatki valjci izazivaju vibracije koji povećavaju efekt zbijanja i
učinak im je i do 6 puta veći od mase koje posjeduju. Koriste se za nekoherentne materijale i
nasipe od krupnog drobljenog kamenog materijala. Vibracijski ježevi koriste se za zbijanje
sitnozrnastih materijala niske i visoke kohezije. Za slabo pristupačna mjesta koriste se vibracijske
ploče ili motorni nabijači.
2. METODE OJAČANJA ZEMLJANIH NASIPA
2.1. Potporni zidovi
Potporni zidovi su sastavni dijelovi raznih građevina. Mogu biti: krila upornjaka mostova, zaštite
predulaza u tunele, ali i valobrani, zidovi brodskih prevodnica, suhih dokova i niza drugih
građevina koje se izvode u zasjecima, u usjecima ili uz nasipe.
Prema tipu se potporne građevine mogu podijeliti na:
– masivne, gravitacijske;
– olakšane, gravitacijske, lagano armirane;
– tankostijene, armirane.
MASIVNI, GRAVITACIJSKI POTPORNI ZIDOVI velikih su dimenzija. Kod većih visina,
dimenzije postaju ograničavajući čimbenik. Stoga se iznalaze razni načini za savladavanje većih
visina.
OLAKŠANI POTPORNI ZIDOVI nešto su lakši od masivnih. Mogu imati štedne otvore ili mogu
oblikovno biti prilagođeni tako da mogu nositi zadano opterećenje. U ovu skupinu spadaju zidovi
s konzolom i zidovi sa zategom.
TANKOSTJENI, armirani potporni zidovi imaju proširenu, armiranu temeljnu stopu na
unutrašnjoj strani i/ili na vanjskoj strani, što ovisi o slobodnom prostoru. Uz to mogu imati rebra
ili kontrafore. Potporni zidovi se dimenzioniraju na aktivni pritisak, jer se smatra da mogu
podnijeti deformaciju koja će takvo stanje u tlu izazvati.
Potporni zid od armiranog tla je građevina uklopljena u nasip i s nasipom čini jednu cjelinu. Kao
cjelina djeluje kao gravitacijski savitljivi potporni zid. Nasip u području armiranja izvodi se od
nekoherentnih materijala da se izbjegne utjecaj hidrostatskog pritiska. Vlačne sile preuzima, kako
mu i samo ime kaže, "armaturom" koja se u tlo ugrađuje tijekom izvedbe. Lice građevine
zaštićeno je posebnim komadima ili gradivom koje ujedno može biti i armatura. Nema posebno
oblikovanog temelja, ali podliježe provjeri dodirnih pritisaka.
2.2. Potporne građevine od armiranog tla
Pod potpornom građevinom od armiranog podrazumijeva se ona vrsta gradnje koja djeluje na
nacin da armatura, ugrađena u nasip, naprezanja prenosi trenjem po dodirnoj površini između
armature i tla u nasipu. Armatura i nasip tvore jedno tijelo koje djeluje kao gravitacijski potporni
zid s određenim posebnostima. Armirano tlo najčešće se koristi za izradu potpornih građevina
koje drže nasipe i upornjake mostova.
Potporne građevine od armiranog tla mogu se koristiti i pri gradnji:
završetka nasipa – upornjaka mosta; kada je stup mosta temeljen duboko, neovisno o
nasipu od armiranog tla;
vijadukta, zamjenu armiranim tlom;
nasutih brana; obrambenih nasipa; nasipa za željeznice;
naselja na kosini;
raznih industrijskih pogona koji tehnološki zahtijevaju denivelaciju tla;
vojnih građevina (bunkeri);
sportskih građevina (skijaških skakaonica);
zaštitnih nasipa za tankvane
pristanista i obala plovnih kanala itd.
3. METODE ARMIRANJA NASIPA I DOPRINOS ARMIRANJA U STABILNOSTI
ZEMLJANIH NASIPA
3.1. Tehnologija izvedbe armiranog tla
Tehnologija izvedbe armiranog tla zahtijeva s jedne strane gradivo kojim se armira, a s druge
strane tlo koje se armira. Iz toga proizlazi da su ovakve građevine u osnovi nasute građevine, u
koje se tijekom nasipavanja i zbijanja ugrađuju vlačni elementi, odnosno armatura. Razlikujemo
metalnu i armaturu od plastičnih masa. Armirano tlo zahtijeva dvije temeljne vrste gradiva: nasip
i armaturu. Osim ta dva osnovna gradiva dodaju se elementi lica, najčešće ukrasni, prilagođeni
upotrebi i okolini građevine.
3.1.1. Armature:
1. Metalna armatura
Metalne trake za armiranje tla
Osim traka koriste se kao armatura i metalne mreže. Danas ih sve više zamjenjuju razne vrste
sintetičkih materijala.
2. Armature od plastičnih masa
Postoje dvije vrste armatura od plastičnih masa. Geotekstili, koji mogu biti netkani, tkani, pleteni
i sl. Pojavili su se ranije u upotrebi. Ima ih raznih vrsta i kakvoće. Primjenjuju se kao armature i
kao filtarski i odvajajući slojevi. Geomreže se pojavljuju se nešto kasnije i još uvijek se ispituju
raznovrsne mogućnosti njihove primjene u graditeljstvu. Postepeno zamjenjuju pocinčane mreže
u raznim primjenama.
1. Djeluju filtrirajuće.
2. Djeluju odvajajuće.
3. Imaju velike vlačne čvrstoće.
4. Nije ih moguće parati.
5. Ne jedu ih životinje koje žive u tlu (krtice, štakori).
6. Kemijski su postojani na određena onečišćenja koja se mogu pojaviti u tlima.
7. Do danas nije dokazan negativan utjecaj starenja.
8. Mogu biti obojeni, a boja im je postojana.
3.1.2. Nasipni materijal
Kao nasipni materijal koristi se nekoherentno tlo.Takav materijal dobro prijanja uz armaturu i
ima dobra filtrirajuća svojstva. Potporne građevine od armiranog tla ne dimenzioniraju se na
djelovanje hidrostatskog tlaka.
3.2. Lica građevina od armiranog tla
Prvobitno je lice zida od armiranog tla igralo bitnu ulogu u prijenosu naprezanja. Vidalova
(1969.) je ideja da se aktivni pritisak s lica trakama preuzima i prenosi u tijelo građevine trenjem.
Kasnije je uočeno da lice zida od armiranog tla igra vrlo malu ulogu u preuzimanju naprezanja.
Lice je nužno kad mora biti uspravno, a kada nasip ima određeni nagib, lice ima više estetsku
nego nosivu ulogu. Privremene, pogotovo građevine vrlo kratkog trajanja, mogu se izvoditi bez
lica s tim da se vodi računa da rubni dijelovi ne budu opterećeni iz razloga sigurnosti.
Armirano tlo bez lica
U oblikobanju lica revoluciju je izazvao element križnog oblika s četiri točke za prihvaćanje
armature, izveden od betona. Ovi su se elementi mogli estetski oblikovati bilo profiliranjem
vanjskog lica, miješanjem boje s betonom ili kombiniranjem raznih površinskih reljefa i boja.
Geomreže su proizvedene od polietilena visoke gustoće (HDPE) ili polipropilena (PP) posebnom
tehnologijom ekstrudiranja. Time se postiže orijentacija molekula polimera, neka vrsta
prednaprezanja, čime se značajno povećavaju mehaničke karakteristike materijala. Čvorovi su
integralni dio strukture i osiguravaju krutost mreža u svim smjerovima u ravnini. Takve
geomreže svojom visokom vlačnom čvrstoćom i malim istezanjem uspješno armiraju nasip od
koherentnog ili nekoherentnog materijala. Koriste se za izradu armiranih potpornih konstrukcija
bez posebne obrade lica pokosa, a moguće ih je koristiti u različitim kombinacijama s licem od
prefabriciranih elemanata.
Terramesh sustav sastoji se od elemenata izrađenih od heksagonalne mreže izrađene od teško
pocinčane plastificirane žice promjera 2,7 mm, za uporabu u svrhu armiranja nasipa. Vanjsko je
lice sustava gabionski koš koji se puni odgovarajućim kamenom. Iza gabionskog lica postavljen
je sidreni dio od čeličnih heksagonalnih mreža na koje se ugrađuje odgovarajući nasipni
materijal.
Green Terramesh sustav strukturom je nalik na Terramesh sustav, samo što je predviđen za
ozelenjavanje na licu zida. Na prednjem panelu ima Biomac pokrivač koji je napravljen od
mješavine potpuno razgradivih vlakana slame i/ili kokosa spojenih tijekom proizvodnje. Vlakna
su postavljena na sloj celuloze i ojačana polipropilenskom mrežom te sigurnosno zašivena s obiju
strana tijekom proizvodnje. Nakon izvedbe, lice zida zasijava se travnim smjesama. Iza prednjeg
panela postavljen je sidreni dio od čeličnih heksagonalnih mreža na koje se ugrađuje
odgovarajući nasipni materijal.
3.3. Vrste geosintetika i njihova proizvodnja
3.3.1. Vrste geosintetika
Prema građi i funkciji, geosintetici se mogu podijeliti na:
- geotekstile - Geotekstili se sastoje od posebno složenih i učvršćenih vlakana, tako da
najčešće imaju izgled i građu neke vrste "flica". U tlu, odnosno građevinama, obavljaju više
funkcija kao što su: razdvajanje, armiranje, filtriranje i dreniranje.
- geomreže - Geomreže su geosintetici otvorene grade kod kojih su otvori mnogo veći od
dimenzija materijala. Glavna im je svrha armiranje, a u nekim slučajevima mogu služiti i za
razdvajanje materijala,
- Geomembrane - Geomembrane su nepropusne folije, a služe za brtvljenje-sprečavaju
prolaz vode ili plinova.
- Geokompozite - Geokompoziti su složeni materijali koji se sastoje od geotekstila i
geomreža ili od geomembrana i geomreža, ili kombinacija tih materijala, s drugim materijalima, a
služe za prije spomenute funkcije i njihove kombinacije.
Poliesterske mreže za armiranje asfalta i tla
To je posebna vrsta mreža koja, je razvijena za potrebe armiranja asfaltnih slojeva, a
upotrebljavaju se i za armiranje tla. Takve se mreže u svijetu, a i kod nas, u te svrhe rabe već
dvadesetak godina
.
Polietilenska mreža za armiranje asfalta i tla
Sastav materijala — poliester osigurava mrežama dobra mehanička svojstva, te dovoljnu
otpornost prema visokim temperaturama kakve imaju asfaltne mješavine (do 160nCj tijekom
polaganja). Mreže imaju pravokutna okca, dimenzije kojih su 20 X 20, .30 x 30 ili 40 x 40 mm.
Mreže su načinjene tkanjem od kontinuiranih filamenata. Posebno je važno da mreže imaju
površinsku obradu koja omogućuje dobro sljepljivanje s asfaltom. Mreže su obično široke do 2
metra. Poliesterska mreža za armiranje asfalta prikazana je na .
Geomembrane
Geomembrane služe za postizanje nepropusnosti građevina, prije svega za tekućine. Njihova je
upotreba u svijetu velika; od svih geosintetika na drugom su mjestu po brojnosti primjene.
Za njihovu se proizvodnju upotrebljavaju različite sirovine - razni polimerni materijali (PEHD,
PELD, PVC), sintetična guma i kombinacije, od kojih se u industrijskim postrojenjima proizvode
folije. Geomembrane se mogu proizvoditi i od bitumeniziranih netkanih ili tkanih tekstila, a tada
se mogu raditi i na samom gradilištu. Folije mogu biti jednoslojne i višeslojne. Da bi im se
poboljšala otpornost, mogu se kombinirati i s plošnim materijalima druge vrste. Postoje brojni
postupci za proizvodnju geomembrana. Debljina je geomembrana različita, i to najčešće od 0.25
do 2,5 mm, ali je moguće proizvesti i one kojima je debljina 15 mm. Širina im je obično do 2
metra, ali može biti i veća. Na je shematski prikazan postupak proizvodnje geomembrane koja se
sastoji od tri sloja. U tom je postupku srednja folija proizvedena prije posebno, a gornja i donja
folija izrađuju se tijekom postupka i u vrućem se stanju spajaju sa srednjom folijom.
Shematski prikaz jednog od načina proizvodnje geomembrana (troslojna geomembrana)
Geokompoziti
Osnovna je zamisao ideja izrade geokompozita u tome da se spoje geosintetici određenih
svojstava kako hl se ostvarila, optimalna svojstva potrebna za rješenje određenoga problema.
Geokompoziti od geomreže i geotekstila
Ovi geokompoziti mogu se sastojati od jedne mreže i jednog sloja geotekstila ili mreže i dva sloja
geotekstila. Takav kompozit zadržava, drenažna i filtracijska svojstva, ali mu je čvrstoća znatno
povećana, tako da može obavljati i funkciju armiranja.
Spajanje mreža i tekstila obavlja se tvornički, termičkim ili kemijskim načinom.
Geokompoziti od geotekstila i geomembrane
Ovi geokompoziti sastoje se obično od geomembrane s kojom je na obje strane slijepljen
geotekstil. Prednost je toga materijala, čija je osnovna namjena brtvljenje, da, mu je tako znatno
povećana otpornost prema, probijanju, što nekada, može biti vrlo značajno. Isto tako, ako se u
kombinaciji s folijom rabe deblji geotekstili, oni mogu služiti i kao filtri za odvod vode (u
njihovoj ravnini), te tako spriječiti da geomembrana bude u stalnom dodiru s vodom.
Povećano je također međupovršinsko trenje, tj. trenje s tlom s kojim je geokompozit u dodiru, što
također može biti važno.
Geokompozlti od geomembrane i geomreže
Ova kombinacija služi također za, ostvarivanje propusnosti, ali ujedno može obavljati i funkciju
armiranja. I ovdje je povećano trenje površine geokompozita s okolnim medijem.
Ostali geosintetici i geokompoziti
Danas se za određene svrhe proizvode i mnoge druge vrste geosintetika. Treba spomenuti,
primjerice prostorne strukture - geoćelije što služe za stabilizaciju nasipa i pokosa, sintetske
strunjače za građenje preko slabog tla, geokompozite koji se sastoje od tekstila i filtarskog
materijala za dreniranje i dr.
3.3.2. Proizvodnja geosintetika
Geosintetike proizvode tekstilna industrija i industrija plastičnih proizvoda. Sirovine za
proizvodnju geosintetika su raznovrsni polimerni materijali. Za neke se vrste geosintetika
(geotekstili) moraju najprije od polimera proizvesti vlakna, dok se druge vrste mogu proizvoditi
izravno od polimera.
3.4. Spajanje geosintetika
3.4.1. Općenito o spojevima
Geosintetici; bilo da je riječ o geotekstilima, geomrežama, geomembranama,ili geokompozitima,
rade se u ograničenim, širinama i dužinama, tako da se u neprekinutim površinama, mogu
upotrijebiti samo kod manjih građevina. Pri većim projektima treba ih nastavljati, odnosno
spajati. Spajanje ovisi o vrsti geosintetika i o zahtjevima građevine. Od spojeva se nekada traži da
imaju istu mogućnost prijenosa sila kao i osnovni geotekstil, a nekada je važna, primjerice
njihova nepropusnost. Sve je to utjecalo da se razvilo više načina spajanja koji se danas
primjenjuju. Načelno, najjednostavnije je preklapanje i ono se može izvesti gotovo svih vrsta
geosintetika. (ako ne postoje posebni zahtjevi na spojeve). Od ostalih su načina važni: šivanje
(kod geotekstila), vezivanje (kod mreža), lijepljenje i posebne kombinacije spojeva. Spojevi se
općenito mogu podijeliti na one što su prije izrađeni i na one što se izrađuju na mjestu polaganja,
tj. ugradnje. Prije izrađeni spojevi mogu se načiniti u tvornici ili izvan mjesta ugradnje, a rade se
prema potrebama, odnosno izmjerama građevine. Njihova je prednosi u tome što su bolje
kakvoće i lakše se izrađuju od onih na mjestu ugradnje (npr. pod vodom). Spojevi izrađeni na
mjestu ugradnje mogu biti uzdužni, tj. to su spojevi usporedno položenih traka, i poprečni
spojevi, tj, nastavci traka. Spojevi su općenito očekivano najslabija mjesta, pa njihovoj izradi
valja obratiti najveću pozornost. Također ih treba strogo provjeravati i ispitivati u skladu s
postavljenim normama. Pri projektiranju građevina (ili u izvedbi) spojeve treba predviđati na
mjestima na, kojima će biti manje ugroženi, odnosno na mjestima, na kojima će posljedice
njihova možebitnoj "popuštanja" biti najmanje štetne.
3.4.2. Sustavi spajanja
1) Spajanje preklapanjem
Preklapanje je najjednostavniji način spajanja geosintetika. Primjenjuje se ako iznad njega dolazi
određena masa tla koja pritisne spoj, kao što su primjerice nasipni slojevi kod prometnica. Kad su
posrijedi građevine pod vodom, to je i jedini mogući način spajanja geotekstila na mjestu same
ugradnje. Za tu je vrstu spojeva važna, veličina preklopa. Za veličinu preklopa, ne može se dati
opće pravilo, jer ona ovisi o položaju i funkciji spoja u građevini, o vrsti tla i nekim drugim
uvjetima, pa, mora, biti određena projektom. Približno, veličina preklopa iznosi 30 do 50 cm.
Preklopi se nekada osiguravaju drvenim kolčićima ili plastičnim pribadačama, pa se u takvim
slučajevima, veličina preklopa može nešto smanjiti. Kod geomreža, preklopi iznose 15 do 25 crn,
a, osiguravaju se vezanjem. Način spajanja, geotekstila preklapanjem predočen je na .
Primjenjuje se u sustavu s nasipnim slojevima.
Spajanje geotekstila preklapanjem
2) Spajanje šivanjem
Šivanje je dobar način spajanja, a primjenjuje se za geotekstile, jer se dobivaju pouzdani i čvrsti
spojevi. Veličina, preklopa može se pri tome smanjiti čak do 1.0 crn. Taj se način spajanja kod
geotekstila često upotrebljava. Upotrebljavaju se posebni ručni šivaći strojevi i poseban sintetični
konac (PE, PA). Debljina konca (linijska u tex) mora biti takva da odgovara ušici igle šivaćeg
stroja, te da konac lako prolazi kroz materijal, bez prevelikog trenja i oštećivanja materijala.
Načini spajanja šivanjem predočeni su na slici.
Načini spajanja geotekstila šivanjem
3) Spajanje lijepljenjem
Ovaj se način primjenjuje zato što postoji kojima se geosintetici mogu pouzdano slijepiti, a dobra
su ljepila poput sintetičnih smola, skupa. Ipak, geotekstili se mogu slijepiti termičkim načinom
pomoću plamenika, ali taj je način neujednačen i nije sasvim siguran, pa se rjeđe provodi.
4) Spajanje posebnim spojevima
Ako se geotekstiloni preko spojenih mjesta treba prenijeti vlačna sila mogu se izraditi posebni
spojevi koji podnose tu silu. Ti se spojevi rade tako da se na obje strane geotekstila načini obrub.
U oba obruba uvuče se neki nosivi element (čvrsta, šipka i sl.), a obrubi se povežu skupa pomoću
plastičnih ili metalnih prstenova ili kopči (slika).
Posebni spoj
3.5. Djelovanje geosintetika u građevinama
Geosintetici u svojim različitim oblicima (tekstili, mreže, membrane, kompoziti) i vrstama
mogu u građevinama obavljati razne funkcije, prilagođene izvedbi radova i/ili dugotrajnom
dobrom služenju građevine.
Najvažnije funkcije su:
- razdvajanje (geomehanički bitno različitih materijala),
- armiranje (slabog tla ili dijelova građevine),
- filtriranje,
- dreniranje (odvodnja) i
- brtvljenje (izolacija, zaštita okoliša).
3.5.1. Razdvajanje
Razdvajanje znači stavljanje savitljive sintetične brane između dva materijala, čija se svojstva
znatno razlikuju, kako bi se sačuvala cjelovitost i povoljno djelovanje obaju materijala.
Koncept, odnosno učinak razdvajanja, možda se može najbolje predočiti tvrdnjom (Giroud):
"Deset kilograma kamena stavljenog na deset kilograma blata rezultira s dvadeset kilograma
blata". Doista, zrnati materijal stavljen na meko tlo preko odgovarajućega, geosintetika ostaje
kompaktan, a bez njega dolazi do miješanja kamenih zrna i tla, i do gubitka homogenosti. U
donjoj zoni kamenoga sloja dolazi tada do razmicanja kamenih zrna i do gubitka trenja, zrna
se utiskuju u meko tlo, pa u konačnici prevladavaju svojstva tla. Za razdvajanje materijala
mogu služiti geotekstili, geomreže, geomembrana i geokompoziti. Geomembrane zadržavaju
materijale u smislu brtvljenja (radi sprečavanja, toka vode ili pare) i tu ne moraju biti
posrijedi bitno različiti materijali. Geomembrane se, naime, zbog određenih razloga, mogu
predvidjeti i unutar istovrsnog materijala. Razdvajanje, o kome se ovdje raspravlja, odnosi se
na materijale koji se po svojoj vrsti ili stanju međusobno jako razlikuju. Jedan od tih
materijala obično je u geomehaničkom smislu vrlo loš (slabo, organsko tlo, tlo zasićeno
vodom), a drugi dobar (kamen, tj. zrnati kameni materijal). Kod takvih je materijala bitno
spriječiti njihovo miješanje, jer u protivnome, kako je već prije rečeno, pretežu svojstva
slabijega materijala. U tu svrhu mogu poslužiti geotekstili, geomreže ili geokompoziti (koji
se sastoje od geotekstila i geomreže). Najjasniju ulogu glede razdvajanja ima geotekstil. S
obzirom na njegovu građu (poroznost) moguća je filtracija vode iz zasićenoga medija, čime
dolazi do konsolidacije i fiksiranja stanja razdvojenosti. Kod mreža je bitna vrsta kamenoga
nadsloja. Pri određenoj granulaciji materijala nadsloja dolazi do uklještenja zrna u otvore
mreže i stvaranja, jednog sloja uz mrežu koji također može na određeni način obavljati ulogu
filtra. Mreže se inače primjenjuju u težim slučajevima (kod vrlo slabo nosivog, odnosno
mekog tla), kada je potrebno trenutačno aktivirati armirajuću (nosivu) funkciju ili onda kada
nema izgleda da se stanje tla poboljša. Mehanizam razdvajanja, možemo najbolje uočiti
usporedimo li sustav s geosintetikom sa sustavom bez geosintetika. U sustavu bez
geosintetika, pod opterećenjem (osobito u slučaju dinamičkog opterećenja) usporedno nastaju
dva procesa. U donjem dijelu sloja (nadsloja) od zrnatoga kamenog materijala meko (žitko)
tlo počinje ulaziti u šupljine između zrna. Zbog toga se smanjuje trenje medu kamenim
zrnima, ona se postupno (pod ponavljanim opterećenjem strojeva za ugradnju ili prometa)
razmiču, a prostori između njih sve više se ispunjavaju žitkim tlom. Istodobno i kamena zrna
iz sloja prodiru u meko tlo i miješaju se s njim. Ishod je taj da se gubi homogenost kamenog
sloja drastično smanji njegova "efektivna debljina". Uvođenjem brane od geosintetika između
kamenoga sloja i mekoga tla situacija se bitno mijenja. Kameni sloj ostaje odvojen od tla,
njegova debljina i struktura su sačuvane, tako da može uspješno djelovati (npr. kao sloj za
povećanje nosivosti ili prometna površina). Filtarsko djelovanje geosintetika (osobito izraženo
kod netkanih tekstila) pomaže učvršćivati ostvarenu stabilizaciju, jer postupno istiskivanje
porne vode iz tla i njeno odvođenje imaju konsolidacijski učinak. Zbog toga geotekstili
moraju zadovoljavati određena filtarska pravila. Da bi se mogli ugrađivati, a da se pritom ne
oštete i da bi mogli zadržavati kameni sloj, geosintetici moraju svakako imati i određena
mehaničke svojstva (vlačnu čvrstoću, otpornost na paranje, otpornost na probijanje i sl.)
Homogenost i cjelovitost zrnatoga kamenog sloja u sustavu kolničke konstrukcije bez
geosintetika (A) i s geosintetikom (B)
3.5.2. Armiranje Općenito
Geosintetici imaju znatnu vlačnu čvrstoću, a (slabo) tlo nema to svojstvo. Stoga je logično da
se određenim kombiniranjem tih dvaju materijala može dobiti poboljšano stanje. Ovisno o
načinu opterećenja i položaju geosintetika moguća su dva osnovna tipa armiranja:
- membranski tip i
- posmični tip (sidreni tip) armiranja.
Membransko se armiranje javlja kada je geosintetik položen na stišljivo tlo, a na njega djeluje
vertikalno opterećenje. U geosintetiku se javlja vlačno naprezanje što rasterećuje tlo koje ga
samo ne bi moglo preuzeti. Posmično se armiranje javlja zbog učinka posmika (odnosno
trenja) na međupovršinama geosintetika i dodirnih materijala (zrnatog materijala i tla). Vrlo
slično posmičnome sidreno je armiranje, samo što se tu trenje javlja s obje strane elemenata
koji služe za sidrenje. Svakako da učinci armiranja geosinteticima imaju veliko značenje za
poboljšanje nosivosti sustava građevina. Oni počinju djelovati samo pri određenim stanjima
deformacije, što je vezano uz jakost opterećenja, ali i uz malu nosivost tla. S obzirom na
vlačna naprezanja u geosintetiku, ima veliko značenje i kakvoća samoga geosintetika, prije
svega vlačna čvrstoća (odnosno modul). Geosintetici su vrlo pogodni materijali za različite
svrhe i načine armiranja tla. Mehanizmi djelovanja geosintetika kod visokih nasipa i
potpornih građevina svode na povećanje posmične čvrstoće tla u slučaju njegova armiranja
geosinteticima, pri čemu su, osim svojstava geotekstila (vlačna čvrstoća, puzanje, trenje
površina), bitne i dimenzije i položaj geosintetika u građevini. Slični se učinci glede armiranja
takvih građevina mogu, međutim, ostvariti i s nekim drugim materijalima (metali, beton), a to
se i činilo prije pojave geosintetika. Posebni učinci, svojstveni isključivo geosinteticima,
ostvaruju se prije spomenutim membranskim tipom armiranja. Učinak se armiranja pritom
javlja tek uz određeno stanje deformiranosti sustava tlo - geosintetik (s nadslojem zrnatog
materijala).
Membranski način armiranja
Mehanizmi membranskog armiranja
Mehanizmi membranskog armiranja mogu se razjasniti ako se razmotri jedan zrnati sloj
položen na meko tlo koji se izlaže ponavljanju opterećenja (od gradilišnog ili "normalnog"
prometa), i to bez geosintetika, odnosno preko brane od geosintetika.
Djelovanje sustava bez geosintetika
Vozila koja se kreću po sloju zrnatoga kamenog materijala nanose opterećenje koje se
prolaskom kroz sloj širi na veću površinu, te se tako smanjuje. To smanjenje mora biti takvo
da tlo može preuzeti prenesena naprezanja bez štetnih posljedica, tj. bez prekomjernih
deformacija. Za to je potrebno da sloj ima dovoljnu debljinu i da pri opterećenju ostane
cjelovit. Kada je tlo slabo, mogu nastati neprihvatljivo velike deformacije, i to u dva slučaja:
- ako su opterećenja mala, a broj prijelaza velik,
- ako su opterećenja velika, i pri malom broju prijelaza.
Mehanizam ponašanja sustava u tim slučajevima predočen je na ci.
Mehanizmi ponašanja kolničke konstrukcije na mekom tlu bez geosintetika
Pri malim se opterećenjima sloj kamenoga materijala ugiba prema dolje, a opterećenje se od
kotača širi na površinu tla, znatno veću od otiska kotača. Pri opetovanim opterećenjima
kameni materijal ne može podnijeti vlačna naprezanja, te počinje pucati od donje površine
sloja. U te pukotine i šupljine ulazi tlo, pa se tako narušavaju dodiri između kamenih zrna i
ona "plivaju" u mekanom materijalu. Time se smanjuje čvrstoća i sposobnost prijenosa
opterećenja kroz sloj, pa pri mnogobrojnim prijelazima opterećenja dolazi do jakih
deformacija i propadanja kolnika uz pojavu posmičnih lomova u tlu. Pri velikim
opterećenjima, odmah dolazi do loma u sloju kamenog materijala i do utiskivanja "piramide"
od zrnatog materijala u tlo. Nakon daljnjih prijelaza opterećenja mekano tlo prodire duž
stranica piramide prema gore, dolazi do "kuhanja" materijala, a nosivost se sustava približava
nosivosti samog tla.
Djelovanje sustava s geosintetieima
Geosintetik mijenja ponašanje sustava kameni materijal - slabo nosivo tlo na ovaj način:
- pri malim opterećenjima:
- poboljšava rasprostiranje opterećenja i smanjuje progibe,
- sprečava prodiranje mekanog tla u pukotine i šupljine u sloju kamenoga
materijala, pa time taj dio zadržava sposobnost za podnošenje opterećenja;
- pri velikim opterećenjima:
- javlja se povećano vlačno naprezanje u geosintetiku, koje nastavlja pomagati
rasprostiranju opterećenja što se prenosi kroz sloj kamenog materijala. Geosintetik, međutim,
nastavlja razdvajati sustav kamenog materijala i tla te sprečava njihovo miješanje. Nastaju
deformacije oblika kolotraga u čitavom sustavu. Ako se te deformacije na površini kamenoga
sloja popune, nosivost se sustava uvelike povećava, jer piramida prijenosa, opterećenja
postaje šira.
- što se tiče vrste geosintetika (geotekstili ili geomreže), oni imaju glede
načina armiranja slično djelovanje, ali ipak postoje i određene razlike. Naime, kad je posrijedi
mreža, dolazi do uklještenja kamenih zrna u njenim otvorima tako da ona "vire" kroz te
otvore. Na taj se način dobiva jedna medupovršina s potencijalno vrlo jakim trenjem što
doprinosi učinkovitosti armiranja (posmično armiranje). Mreže, osim toga, imaju redovito
znatno veće module krutosti od tekstila, što također ima velik utjecaj na armiranje. Na učinak
armiranja tla uvelike utječe deformiranost sustava (od opterećenja). Naime, tek pri znatnijim
deformacijama geosintetika (i kamenog sloja) dolazi do izražaja tzv. "učinak napete
membrane" i preuzimanje opterećenja, te rasterećenje tla. Analize i opažanja su pokazali da je
kod sustava s geosinteticima dubina kolotraga, što izazivaju vozila, jedan od najznačajnijih
činitelja glede mogućnosti da, podnose opterećenja.
3.5.3. Filtriranje
Od geosintetika, sposobnost filtriranja imaju geotekstili i neki geokompoziti (u kojima, se
nalaze geotekstili) imaju tu sposobnost. Učinak filtracije netkanoga tekstila uključuje prolaz
vode kroz sam materijal (okomito na njegovu površinu) i zadržavanje čestica tla na strani od
koje dolazi voda prema tekstilu. On je bitan kod uređaja za podzemnu odvodnju građevina.
Oba spomenuta zahtjeva, tj. vodopropusnost i zadržavanje čestica tla traže se istodobno, što
znači da struktura netkanoga tekstila mora biti dovoljno "otvorena" da bi kroz njega mogla
prolaziti voda, a dovoljno gusta da se zadrže sitne čestice tla. Pri tome se očekuje da sustav
djeluje dugo, tj. da ne dođe do začepljenosti pora u tekstilu tijekom očekivanog trajanja
građevine. O tom svojstvu brine se tekstilna industrija i ona može proizvesti materijale koji
su glede oltarskih svojstava pogodni za rješavanje različitih geotehničkih problema kod
građevina.
Mehanizam filtriranja
Djelovanje uređaja za odvodnju (podzemnu) općenito se osniva na filtraciji. Uređaji za
odvodnju radili su se na klasičan način od zrnatih materijala određenih granulacija. U novije
se vrijeme za te svrhe vrlo uspješno upotrebljavaju geotekstili. Filtar mora imati sposobnost
da zadrži čestice tla koje bi voda mogla ispirati iz tla, a ujedno mora dopuštati prolaz vode.
Ta dva zahtjeva, ako ih se shvati previše doslovno, zapravo su u proturječju. Naime, sve
čestice tla mogla bi zadržati jedino membrana koja nema nikakvu propusnost, ali u tom
slučaju kroz nju ne bi mogla prolaziti voda. Ako bi se, pak, tražilo da voda sasvim neometano
prolazi kroz filtar, on bi morao imati vrlo velike otvore koji ne bi mogli zadržati čestice tla.
Stoga, svojstva filtra moraju biti takva da bude ostvaren kompromis između ta dva zahtjeva -
filtar smije samo neznatno ometati protjecanje vode, a mora spriječiti razaranje strukture tla
što bi moglo nastati zbog erozivnog djelovanja vode. Shodno tome, dobar filtar mora imati
otvore koji su i dovoljno veliki i dovoljno mali. Otvori moraju biti dovoljno veliki da
omoguće gotovo slobodan prolaz vode (što može dovesti do gubitka određene količine
najsitnijih čestica iz tla), ali i dovoljno mali da se kostur čestica, tla, koji tlu daje strukturnu
stabilnost, ne poremeti. Filtracija uz primjenu geotekstila može se definirati i ovako: to je
ravnoteža sustava geotekstil - tlo, pri kojoj je omogućen slobodan protok vode poprečno na
ravninu geotekstila, bez gubitka čestica tla, tijekom neograničena vremena. Filtri moraju stoga
zadovoljavati zahtjev vodopropusnosti, zahtjev zadržavanja čestica, tla i zahtjev dugotrajnog
djelovanja. Ispravno projektirani i izrađeni sustavi filtara s geotekstilima mogu dobro
odgovoriti tim zahtjevima.
Vodopropusnost
Vodopropusnost se geotekstila ne može jednostavno izraziti "normalnim" koeficijentom
vodopropusnosti k. Geotekstili su, naime, stišljivi i njihova stvarna vodopropusnost ovisi i o
njihovoj "stisnutosti", odnosno stvarnoj debljini pod opterećenjem. Stoga u vodopropusnost
treba biti uključena i debljina geotekstila, te je za poprečnu vodopropusnost, tj. za
vodopropusnost geotekstila pri protoku vode okomito na njegovu površinu uveden pojam
"permitivnosti".
Permitivnost je definirana, kao:
gdje je:
permitivnost,
kn koeficijent vodopropusnosti u smjeru okomitom na geotekstil,
d debljina geotekstila.
Zadržavanje čestica tla i dugotrajno djelovanje filtara
Zadržavanje čestica tla ovisi o dvije vrste parametara:
- mehaničkim i
- geometrijskim.
U mehaničke parametre mogu se ubrojiti hidraulične vučne sile koje nastoje pomaknuti
čestice tla, kohezija tla koja, nastoji zadržati čestice u strukturi i gravitacija koja može
otežavati ili potpomagati pomicanje čestica tla, (ovisno o smjeru toka vode). Geometrijski su
parametri veličina otvora geotekstila, veličina i raspored čestica tla i gustoća tla. Radi
pojednostavljenja, u analizama se obično uzimaju u obzir samo geometrijski parametri.
Pojave pri filtriranju vode iz tla kroz geotekstil općenito su složene. Do sada je uočeno
nekoliko mehanizama koji u određenim situacijama djeluju na proces filtriranja, kao što su:
- blokiranje,
- stvaranje lukova,
- začepljivanje.
Te su pojave prikazane na
Pojave u (na) geotekstilu pri filtriranju vode iz tla: a) blokiranje b) stvaranje lukova c)
začepljivanje.
Blokiranje je definirano kao smanjenje vodopropusnosti geotekstila zbog toga što čestice iz
tla zatvore pore geotekstila na njegovoj površini. Stvaranje lukova također je jedan oblik
blokiranja, pri čemu se slaganjem čestica iz tla blizu otvora stvaraju na površini geotekstila
lukovi koji otežavaju prolaz vode. Začepljivanje je definirano kao smanjenje
vodopropusnosti geotekstila zbog ulaska sitnih čestica tla u pore u unutrašnjosti geotekstila.
Postoji više kriterija za osiguranje svojstva zadržavanja čestica tla, a temelje se na poznavanju
granulometrijskog sastava tla (sitnijih frakcija) i na njegovoj usporedbi s otvorima u
geotekstilu. U tom smislu, primjerice, AASHTO preporučuje:
1) Ako je tlo takvo da manje od 50% čestica prolazi kroz sito No 200 (0,076 mm),
otvor 095 geotekstila mora biti veći od otvora sita No 30 (0,59 mm).
2) Ako je tlo takvo da više od 50% čestica prolazi kroz sito No 200 (0,076 mm), otvor
O95 geotekstila mora biti veći od otvora sita No 50 (0,297 mm).
Pri projektiranju valja izbjegavati situacije koje bi mogle biti nepovoljne glede začepljenja
filtra. To su ovi slučajevi:
- ako se tlo iz kojega se filtrira voda sastoji od pijeska ili prašine bez kohezije,
- ako tlo ima diskontinuirani granulometrijski sastav,
- ako su hidraulički gradijenti veliki.
Ako se takvi uvjeti ne mogu izbjeći, mogu se upotrijebiti filtri od zrnatih materijala, te netkani
tekstili s poroznošću većom od 40%.
3.5.4. Dreniranje
Dreniranje vode iz zasićenoga medija pomoću geotekstila može se obavljati kroz geotekstil u
njegovoj ravnini. Dreniranje se može definirati kao proces u kojemu ravnoteža sustava,
geotekstil tlo dopušta slobodan tok vode bez gubitaka čestica iz tla, u ravnini geotekstila
tijekom neograničenog vremena. Za dreniranje je važna transmisivnost geotekstila. Za takvu
ulogu odgovaraju debeli netkani tekstili koji imaju znatnu poroznost. Tanki tkani tekstili ne bi
u tom smislu bili djelotvorni. Postoje i posebni geokompoziti s velikom mogućošću
prihvaćanja i vođenja, vode u ravnini.
3.5.5. Brtvljenje
Brtvljenje je funkcija geotekstila kojom se sprečava prolaz vode i/ili vodene pare unutar
građevine. Sposobnost brtvljenja imaju geomembrane. Brtvljenje (izoliranje) potrebno je u
mnogim rješenjima u graditeljstvu (zgradarstvo, mostovi, tuneli, hidrotehnika, prometnice,
zaštita okoliša). Sastav geomembrana treba biti takav da, im osigurava dovoljnu
vodonepropusnost (k10-11 cm/s), a u mnogim slučajevima i dovoljnu mehaničku otpornost
za uvjete pri polaganju i u građevini. Ako to nije slučaj, treba ih posebno zaštititi. Svojstva
materijala geomembrana moraju biti takva da bude osigurana dugovječnost njihova
uspješnoga služenja.
Literatura:
Nonveiller, E., (1990), Mehanika tla i temeljenje građevina, pp 237-280, Školska knjiga, Zagreb
Babić, B. i sur.: Geosintetici u graditeljstvu, HDGI ,Zagreb, 1995
Ling H. I., Leshchinsky D., Tatsuoka F., Reinforced Soil Engineering, Marcel Dekker, Inc., New York, Basel
www.geoservisas.hr/Reference/Stabilizacija_tla_i_temeljenje/stabilizacija_tla_