Arhajska umjetnost, tj. arhajski period8. st. Arhajska umjetnostKolonizacija - I faza Arhajske umjetnostiGeometrijska faza – geometrisjki znači crtano šestarom i ravnalom. Sav ukras zasnovan na geometrisjkim motivima(ukrase rade linijarom i šestarom). Geometrisjki stil - oblici keramike vrlo jednostavni. Na vazama geometrisjkom oblika nema figurativnih elemenata.

Sažetak s predavanja:PROTOGEOMETRIJSKI I GEOMETRIJSKI PERIOD- Grčko vazno slikarstvo počinje protogeometrijskom epohom koja traje od 1200 do 900. god.Geometrijska keramika – javila se otprilike sredinom 10. st. a iščezla u 8. st. Ima dobila po ukrasu koji je na njoj raspoređen u nekoliko horizontalnih pojaseva i reduciran na nekoliko geometrijskih formula. Njezini elementi i motivi sastoje se od – ravnih linija, krogova, polukrugova, pravokutnih trokuta, četverokuta i meandara(vijugavih i spiralnih linija), na njima likovi ljudi te životinjski i biljni oblici. Ta je keramika izravan nastanak mikenske tzv. submikenske keramike. U svom prvom stadiju

Protogeometrijsko doba od 1200 – 900.Osnovne odlike ovog stila čini mjesto dekoracije na vazama i vrsta a ne samo stil ornamenta. U ovom periodu ukrašavana je samo srednja zona vaze. Ornamenti izvedeni mrkim firnisom, djeluju kontrastno svojim tamnim, zgusnutim tonovima prema svjetloj boji osnove. Ornamenti su najprostiji geometrijski likovi: krugovi, obićno koncentričnim kombinacijama, kvadrati, trouglovi, lukovi i šahovska polja. Ornamentika ovog stila ne spoznaje spiralu, meandar ni svastiku. U ovom se periodu ne pojavljuju ni figure ljudi i životinja.Vaze su rađene na vitlu, znatno manje od vaza geometrijskog stila. Smjenjuje umjetnost kretsko-mikenske epohe u povijesnom smislu to je vrijeme dorske seobe.Ukras razmijerno rastresito pokriva površinu vaze. Geometrijske vaze u cijeloj Grčkoj a najstariji i najljepši primjerci iz Atene – tzv. Dipilske tj. dipilonske vaze, koje su pronađene pored vrata u ulazu u groblje Dipilon. U staroj atenskoj četvrti Kerameiku. To su velike amfore i krateri, više od 1mi pol visine, s blještavom crnom slikarijom na poliranoj glinenoj podlozi. Na njima dekorativni ukrasi – ali i prizori iz života i posljednjih trenutaka čovjeka na ovom svijetu. Nema mitoloških tema.Protogeometrijski stil tj. Period – od 1050 – 900- god. p. K. Mikenske vaze – oblici jednostavni, motivi jednistavni, dok u Mikeni i Sparti ima spiralu ovdje nema, ali ima kružnicu, trokut, meandar – geometrijski motiv ili oblik koji nosi ime po rijeci Neanadr koja je krivudava , zbog toga taj stil krivudav geometrijski. Geometrijski stil vaze skroz islikane – motivi su u boji zemlje, ukras izveden Firmisom(premaz na keramici crne boje).

Geometrijsko ili dipilonskodoba(stil) od 900 – 700.Odlike geometrijskog stila: njegovu ornamentikuni dekoraciju sačinjavaju pre svega linearni motivi; prava, kosa, izlomljena linija, meandar, šahovsko polje, treougli, rombovi i krugovi. Nema spirale kao što ju je imala kritsko-mikenska umjetnost iz perioda kamares vaza.Najveći dio ortnamenata geometrijskog stila izvođen je šestarom i lenijarom. Pored ove linearne ornamentike pojavljuju se i figurativne dekoracija, likovi ljudi i životinje izvedene su na veoma konvecionalan način: noge su veoma duge, manje ili više razdvojene, trup je dat u obliku trougla čiji je vrh okrenut naniže, glava je urađena sumarno, s nosom koji se ističe u profilu i okom koje je predstavljeno okruglo. Figure su rađene mokrim firnisom na svjetloj osnovi. Pravljene su od zemlje slabijeg kvaliteta površno prečišćene ali im je površina po pravilu poslije pečenja bila presvućena slojem veoma fine i savrđeno prečišćene zemlje. Dekoracija na vazama geomet. Stila izvodila se po pravilu u zonama – najvažniji dekorativni elementi izvedeni su na ramenu suda, čija je površina inače mogla biti pokrivena ornamentikom od vrata do dna suda. Na srednjoj zoni – prikazane su scene iz pogrebnih i drugih svečanosti.Kultura: keramika – skromnije izrade jednostavniji oblici, geometrijski ukras, prave, kose izlomljene linije karakteristični za protogeometrijski period kad se ne ukrašavaju čitave vaze nego samo središnja zona,

meandar, šahovsko polje, rombovi i linije izrađeni šestarom i linijarom, karakteristika su geometrijskog kada se ukrašavaju čitave površine. Atene – tzv. Dipilske tj. dipilonske vaze, koje su pronađene pored vrata u ulazu u groblje Dipilon.

Rano geometrijski stil tj. Period od 900 do 900 do 850, dekoriranje bogatije, više se Firmisa koristi u ovoj fazi, na takvim vazama ima vrat, ramena, trup i dno.Zreli geometrisjki stil tj. Period od 850 do 750 god. p. K. Dilipolonske vaze u Ateni četvrt prozvana tako, mjesto Kerameikos ili Dipilonski stil po groblju gdje su nađene vaze. Vaze visoke 1,5 m, služili kao nadgrobni spomenici, vrhunac umjetnosti u tom stilu. Cijele vaze oslikane geometrisjkim motivima, a javljaju se prvi put šematizirani figurativni prikazi. Prikazi odra pokojnika – tj. Pokapanje mrtvaca. Adorand – osobe koje su u prtnji pokojnika, svi prikazani u trokutu. Donji dio vaze obićno ispunjen povorkom kočija sa kočijašom, kola sa 4 točka. Neandar – linije izvedene krivudavo šestarom.Kasni geometrijski period od 750 – 700 god. p. K. Motivi – sve je više likova na ovim vazama, i sa više motiva( ne samo pokojnici, nego ptice itd.). Kod njih se javlja Orijentalizirajući stil – Arhajski Grci nisu izostavili utjecaj Istoka (pomoću trgovine, vidjeli svašta) tako da pomalo preuzimaju orijentalistički stil ali ne skroz, neke dijelove. Geometrijski stil ustupa Orijentalističkom stilu, tj, figurativnim motivima(često sfinge, sa tijelom žene a glavom ovna) krilata, kao i borbe u Egiptu.

Orijentalizirajući stil od 750 – 650,do 550završava geometrijski stil, a orijentalni traje do 550 god. Od VI. St. Grci su u dodiru s itočnim civilizacijama visokog kulturnog razvoja. To se odražava na njihovom stvaralaštvu, nisu ih oponašali, nego neke elemente asimiliraju na čemu nastaje originalan spoj. Stil dobio ime po orijentalnim elementima koje Grci primjenjuju: - stilizirani linearni, vegetabilni i figurativni motivi- zadržavaju meandar i svastika(kukasti križ, koji s epojavljuje od neolitika na fasadama, a simbolizira sunce) a primaju rozetu, palmetu, lotosov cvijet i vodene ptice, krilata i druga fantastična bića, svinge i grifona(Životinja s glavom ptice), ali se ljudski lik i dalje prikazuje u ranijoj maniri. Orijentalni stil je reakcija na konvecionalni geometrijskiu ukočenost. Ukrašavanje vaza u 8. st. a karakterizira sa bogati i raznoliki ukrasi. Nalazimo naslikane lavove, tigorve, ptice, sfinge, lotos, palmino lišće, prvi put likovi iz mitova. Likovi ljudi i životinja su životniji i realističniji. Dobio ime po elementima Bliskog istoka. Značajno mjesto pripada Rodosu i Miletu – (keramici te vrste) – poznata po površini karakteristične žućlaste boje vrhnja, premazima tankom caklinom, izvrsni primjerci s Tere, Krete i iz Atike. Taj stil se najviše razvijao u Korintu, gdje je dostigao vrhunac naročito figuralnom oslikavanju vaza. Korinste vaze u tonovima sivo-žute do zelenkaste boje.

Slikarstvo orijentalnog stila se razvija u dvije oblasti:JONIJI – (Maloazijski Grci), KORINT – (sjevernpm Peleponezu(protokorintska i korintska široko rasprostranjena po Mediteranu).Dekor: - bojom(smeđom, crvenom, sivom i bijelom)

- konture se rade preciznim uvezima(trbuh posude ukrašen je svjetlim premazom preko kog se kasnije slika.

- Figuralni elementi u zonama oivčeni linearnim elementima, slično geometrijskom stilu:Dijeli se na 3 faze: I. – ravnopravni Grčki i orijentalni motivi iz Azije i Afrike II. – prečišćeni orijentalni motivi III. – pojava slobodnije ljudske figure, motivi grčke Mitologije, ali figure još uvijek asociraju na istočne. Priča popunjava slobodnu površinu posuđa što omogućuju i raznolikiji oblici keramike, amfore, krateri i hidrije.

Prvi put na slikarskim motivima kompozicije su u pokretu i pritajene emocionalnosti koja će do punog izražaja doći u novom CRNOFIGURALNOM stilu koji egzistira od 600. – 525. god.Poznate radionice orijentalnog stila su još: Miletsko – Rodoske i Korinstsko-Sikionska, radile su isključivo za trgovačke potrebe s ciljem da privuku pažnju kupca a ne da izraze shvatanje emocije majstora pa se općenito drži za umjetnost nižeg reda. Značajna je jer je od Grčkih umjetnika tražila veću preciznost u predstavi i kvalitet posude sa zanatske strane koja se će dokazati tek s pojavom i razvojem Crnogifuralnog stila. To će biti i vrijeme gospodarskog, državnog i društvenog napretka Grčkog svijeta što će omogućiti razvoj monumentalne arhitekture, slikarstva i kiparstva.

Atičko Slikarstvo (od VII. – do V. st.).– Nastalo u Korintskoj tradiciji, ali unaprjeđena u atičkim radionicama. Razvoju atičkog slikarstva doprinosi velika proizvodnja keramičke roba ze izvoz. Zbog veće prodaje pažnju povećavaju vanjskom ukrašavanju posuđa što

- unapređuje umjetnički domet, slobodniji izbor teme, traženje specifičnog izraza u tumačenju umjetničkog sadržaja, to je stvorilo uvjete ukupnom razvoju umjetnosti, što će se pokazati u periodu Klasične umjetnosti.

-Crnofiguralno slikarstvo – stvara mogućnosti prikazivanja raznih figura: seljaka, mornara, građana, bogova. Na slikanim vazama isprepretali su se kompozicije s dinamičnim scenama,upravo onako kako je bilo tada i grčko fruštvo. Osim slikarstva unapređena je i tehnologija obrada vaza u pogledu kompetetnosti finoće tankih zidova vaze, zbog boljeg slikanja keramičari u smjesu dodaju crvenu boju. U 6. st. vodeće mjesto u keramičkoj umjetnosti preuzela je Satena, u kojoj se pojavio tzv. Atički stil po crtežima crnih a zatim i crvenih figura.

Atički Crnofiguralni stil – karakterizira ga geometrijski i orijentalni ukras. Na prvi pogled ga prepoznajemo po metalno sjajnoj boji na crvenonaranđastoj podlozi. Druge boje, bijela(za ženska tijela) i ljubičasta za ornamente. U njemu preovladava figurativna tematika, pri čemu se likovi naslikani crno i uvijek en face ili iz profila. Motivi iz života do prirode, prizora iz mitova. Prvi put se pojavljuju i potpisi slikara i grnčara. Od grnčara poznati su Amazis i Nearh, Egzikije(autora Proslavljenih slika Ahilej ubija Pantesileju.Slikar Klitija i grnčar Ergotim – stvorili su u tome stilu jednu od najslavnijih vaza Grčke uopće – to je FRANSOA VAZA PRONAĐENE U Etruriji ne u Ateni– nastala oko 570. god. pr. Kr. Čija je središnja tema svadba Peleja i Tetide, tu na 66cm, ima 250 likova. U tom razdoblju i početak izrade tzv. Panetenejskih mafora.

Crveno figuralni stil se pojavljuje za vladavine Pizistrovaca oko 525. god. Cijela vaza premazana je metalno sjajnim lakom, sve do obrisa likova I ornamenata, koje su crvene boje cigle.Stariji period 530. – 470. Značio je veliki napredak u vaznom slikarstvu. Slika nije kontrast svjetle i tamne boje konture nego je djelo koje kombinira precizne linije oblika figure nego i kombinacije s bojom što omogućuje postizanje individualnih oblika I psihičkog stanja figura. Osnova je činila crvena boja podloge vaze, cratao se crteš, a bojila se površina van crteža crnim firusom koji je nakon pečenja davao intenzivan sjajan ton. Na ovaj način slikari su mogli više pažnje posvetiti slikanju detalja ili uzorima tkanina.Eufranijeva borba Herakla s divom Antejem prikazao i snagu Iiemociju tih junaka. Duris “Pieta” pokazuje neizmjernu bol majke koja oplakuje svog sina.Brigos i njegova kompozicija zauzeća Troje zapravo tragedija Prijamovog grada. Ovom periodu pripada I Eutidim(koji tvrdi da je bolji slikar od Eufrorija). Zatim Makron poznat po scenama bakamalija, Psijag koji je na istoj vazi radi s crnim i crvenim figurama, ali i brojni drugi koji su s ne manje uspjeha oslikali brojne likove.

Dijeli se na:

Protoatičku VII. I ¼ VI. St. iz ovog perioda poznata vaza – Pelej vodi mladog Ahila kenturu Hironu. Zadržani elementi geometrijskog i orijentalnog stila: dekoracije u frizovima, ova faza obiluje Homerovim scenama.Atička faza VI. I ¼ V. st. ili oko 475. god. Pripada joj najintenzivnije razdoblje atičkog slikarstvaslikari potpisuju svoja djela: Sofilos, Klitijas, Eumares, Anasis, Egzekijas – i svaki od njih ima svoj sopstveni stil.

- Sofilos – ima bogate sadržaje, složenu kompoziciju, ideju, bogatu fantaziju. Majstorski oblikovanu figuru (svadba Peleja i Atetide, patroklova sahrana).

- Klitijas - Ergotamos – majstor slikar – Fransao vaza – remek djelo atičkog stila, krater iz keramika otkriven u Etruriji, ukras u 6. zona.

- Nikistenos – unosi novine u dekoraciju vaza, stvara jače konraste tamnijih i svjetlijih boja Panateneske vaze, slikom božice Atene i njezinih funkcija. Oslikavao ih je i Egzekijas, sam radio i ukrašavao svoje vaze, posebno amfore koje su mu omogućile izraziti svoje monumentalno slikarstvo. Njegovu umjetnost karakterizirali su elementi realnog života, intimnosti i topline svakodnevnog ljudskog odnosa i zbivanja razumljivim svakom čovjeku. Ahil i Ajant u igri kocke, s druge strane nastanak doskora Kastora, od porodice – topla obiteljska atmosfera i Dionis na lađi s bršljanom.

Skluptura Geometrijskog i Arhajskog dobaPo vrstama u kojima se javlja, grčka skluptura može se podijeliti u tri osnovne grupe :sitnu plastiku,

monumentalnu sklupturu i reljef. – Sitna plastika - statuete od terakote rjeđe od metala i obićno su shematizirane i neovisne od slikarstva i najčešće predstavljaju duše pokojnika i u pravilu pripadaju obiteljskom kultu i inih ih u cijeloj Grčkoj. U tu kategoriju idu i najednostavniji simboli antromorfnih božanstava u obliku su daske Sanis ili u obliku stupa Kion magna Mater, Rea, Kibela, Demetra).

- Monumentalna skluptura postaje određena u arhajsko doba, a ovisila je o namjeni posebno ako se trebala nalaziti u hramu. U ovo doba skluptura se boji što je u vezi s tradicijom slikarstva.

- I. najranija – pokazuje srodnost s egipatskim kiparstvom- II. Ima tek naglašene karakteristike glave, a noge slivene u cjelinu stupa- III. Sklupture rane geometrijske faze s rukama i nogama jasno određenim te se izdvajaju od tijela.

Geometrijska skluptura se od VIII. Do V. st. približava realnom tipu ljudske sklupture ili je nadmašuju, predstavljaju je STATUE Kora i mladića KUROI(kuros) najčešće prikazivani nagi. Primjer su kako su kipari postupno savladavali anatomiju ljudskog tijela. Najranije su pravljene od drveta KSOANE(ksoanon), a rjeđe od kamena i dugo vremena su primjer arhajske statičnosti gdje su noge dio stabla drveta. Lice suprotnost s izrazom emocija. Primjeri: Nikadrova Artemida s Delosa, Heramdin – Hera s Samosa. Efebi – Apolon iz Orhomera, Delfa, Teneja ili Ptojona, primjeri su svjetlijih skluptura, gdje se ljudsko tijelo već u određenom pokretu obrađeno s anatomskim standardima.S predavanja Slobodna skluptura U Grčkoj njezina pojava tj. Slobodne sklupture je pitanje kulta jer je skulptura njegov instrument i najviše se koristi za prikaz božanstva, ali ima i onih jednostavnih ljudskih – profanih u praktičnoj funkciji.- Karijatide – s Tezaura Sifinijaca u Delfima, slobodne sculpture u funkciji nosača arhitrava. Slične kipove rade jonski kipari jer je i u ovom vidu umjetnosti prednječila Jonija.- Bupalos i Atenis- Arhemos njihov otac prvi napravio ljudsku figuru u letu Nike. S dva reda krila na leđima i po jedan na nogama. Značajne su sklupture s hrama Didimejona u Miletu napravljene uz sveti put prema hramu ali pod utjecajem egipatske umjetnosti. Inače jonska skulptura zrači mirom unutarnje ljepote, duhovnog mira grčkog čovjeka. Za iskazivanje takvih elelmenata umjetnicima je koristio mramor kojeg je na grčkim otocima i na kopnu bilo puno. Međutim aktualna je bila i bronca posebno zbog veće elastičnosti i manje težine zato što se figure s bronce mogu ljevati šuplje.

1. – Broncom se oblagao drevni model2. – Ljevali su komade a zatim spajali nitovanjem, Apolon iz Amikleje s ukrasima Batiklesa iz

magnezije.3. Lijavanje cielih figura pripisuje se Teodoru i Rojiku sa Samosa.

Poklapa se sa doseljavanjem Grka od 8. do 5. stz. Pr. Kr. Tu ima predmeta sitne plastike, monumentalne sklupture, reljef stvari gdje su bili najveći.Najbolje sačuvani spomenik arhajke sklupture gdje se susrećemo i s prvom karijatidom ukras je riznice okota Sifnosa u Delfima iz 525.Sitna plastika – Terakota – pečena zemlja, sklupture radili u njoj. Minijaturna ili sitna plastika, može biti u terakoti ali i u metalu – ali metalni predmeti, nađeni pri arh. Istraživanjima. Keramika – šematizirani motivi, oblici rađeni šestarom, ravnalom. Skluptura vrlo šematizirana, tek po nekim se elementima može raspoznati da je čovjek, sve što nastaje u tom periodu sve se odnosi na kult, tj. božanstvima. Prožeta humanističkim elemntima a svojim bogovima visjli vrline i mane obićnog čovjeka, Grčka umjetnost nije mistična kao u Egiptu nego je prirodna realna. Svom bogu daje ljudski oblik, sa istaknutim atributima koji su božanstva predstavljali.Antropomortizam – grčke sklupture. Grci su kroz sklupture vidjeli neprolazni vid života, smrtni Grk nije imao pravo na sklupturu nego Bogovi, heroji, to je bila priviliegija božanstva. U umjetnosti postoje tri tipa sklupture Arhajske Grčke:1.TIP - ona skluptura gdje se tek naglašene ruke i noge, dok glava tek ima naznaku da se radi o ljudskom tijelu.2. TIP – kada se noge i ruke izdavajuju iz te cjeline, u ovom periosu skluptura ljudskog tijela ima kružni oblik, okrugli oblik . kao jedan stup . noge su spojene, tek na kraju malo odvojena stopala.3. TIP – noga prvi put u iskoraku, nalik pokretu, Nije više jedna cjelina, nego se koljena izdavaju nego što je bilo prije spojeno. U ovoj fazi on ima sve – od pokreta tijela, mišićavopsti, tijelo kao u nas. Iako je još sve kruto kompozicije ima, ali nije izvedena u popunosti kao što treba.Arhajska umjetnost prati sa sobom napredak Grčkog društva – naglo preljevanje Dorana u Grčku, ravoj društva se odnosi i na umjetnost. S razvojem filozofije dolazi do slobode u Grčkoj, tj, u umjetnosti, kada se radi. Kurosi i KoreKurosi – muški likovi vitkih silueta širokih ramena, stisnute šake, stoje s lijevom nogom isturenom naprijed, a kloljen aim naglašeno oblikovana.šljana. Među najstarijima se ubraja izvrsno sačuvani kuros u Nju Jorku, nagi u psihološkoj i fizićkoj snazi i ljepoti, doslovno znači mladić. Najpoznatiji primjer arhajskog osmijeha je Rampinova glava – iz arhajske crnofiguralne sklupture, u njavišoj njenoj fazi – pripada ta glava.Kore djevojka–predstavljaju ideal tjelesnog savršenstva i životnosti koju posjeduju i smrtnici i besmrtnici. to su zavjetni darovi, kao i kurosi - češljanja poput perika, tijesno pripijenom odjećom i podignutom rukom prema grudima. To su kipovi koji su kruti, pojednostavljeni, nespretni, manje bliski prirodi. - slavljenje ljepote ljudskog tijela. Bojom nadopunjeuj ono što nije uspio napraviti. Nabor na haljini kora asocira na bogatstvo. Ako vidimo kip gole žene u grčkoj umjetnosti to mogu biti samo Afrodita i Venera. – samo one imale pravo u umjetnosti biti gole. Bosonoge božice sa sandlama na nogama bože biti Artemida i Atalanta.(trkaćica). Hera – obućena od glave do pete, zaštitnica braka, crte lica im nikada ne smiju biti iste kod skluptura božica. Geometrijska faza arhajske umjetnosti je čista sitna plastika.

ARHAJSKI RELJEF

predstavlja vrstu okrugle plastike u vrijeme geometrijskog stila posebno korištena na slobodnim površinama hramova. Imao je ulogu slike na slobodnoj površini. Jedan je od najranijih arhajskih reljefa onaj hram u PRINIJI na Kreti s panorama konjanika asocijacije na vazno slikarstvo.Geometrijskom periodu pripadaju reljefi hrama ATENE HALKIOJIKOS – kuća od bakra u Sparti s metalnim reljefima.

Značajni primjeri arhajskog reljefa IV. St. su: - Metope s hrama “C” u SELINUNTU na Siciliji s prikazima Herakla s Libijcima u naglašenim

pokretima.- Perzeja koji s Arijadnom ubija Meduzu.- Tezaur Sikionaca u Delfima s prikazima Europe na biku Dioskuri s volovima Argos Kostorom i

Poluksom, lov na divljega vepra. Karakterizira ih veća plastićnost I veća realističnost, što postižu korištenjem više detalja I iznad svega profinjenost ukusa, dok funkcija pojačavaju polikromijom – primjer:

- Timpanon sa starog hrama na Akropoli, Triton sa scenama Heraklove apoteoze. Kraj arhajskog stila obiljećit će traženje novih putova I mogućnosti I sredstava za slobodniju obradu oblika, pokreta I unutrašnjeg spihološkog raspoloženja čovjeka. Uporište u društvenom životu posebno Atene koja je s rušenjem tiranije krenula na put demokracije.Arhajski reljef – ima plitki reljef a klasični ima duboki reljef. Dedal radio minotaurov labirint – Kreta – Knosos.Arhemenos – prvi kipar što je pokušao prikazati lik u letu, božica NIka. Njegovi sinovi Bufalos i Atenis. Slobodna skluptura u Joniji prva skluptura. Grci rade u kamenu, ali im je omiljena tehnika u bronci. Dvije vrste kipova u bronci (puna ispuna u bronci, „) da se lijeva cijela figura, ili da se poslije sastavljaju u jednu cjelinu. Apolonov kip – prva skluptura u bronci. Radio je Batikles. Majstori sa Samosa – teodor, sklupture od bronce u mramora, bronca daje više mogućnosti da se čovjek prikaže u pokretu.Od 6. st. figura je u nekom slobodnijem pokretu, iskorak, izraz lica arhajski osmijeh. U 7. st. se u Arhajskoj Grčkoj kuje novac – vrijeme kada se javlja prvi novac. Jonija – pokrajina Lidija. Vrijeme kada se javlja prvi nakit ao umjetnost – nakit u službi umjetnosti. Gema – (u obliku popoljka). Majstor za geme – Pitagorin otac. Timpanon – je nešto kao krov, tako izgleda. Partenon – na reljefu partenona prikazano rođenje Atene i borba Posejdona nad atikom. Ateni posvećen partenon.

Umjetnost V. st.

V. st. je vrijeme napretka svih oblika umjetnosti u Grčkoj, karakteriziraju ga novi stil I sadržaj u sklupturama, slikarstvu i arhitekturi, a odraz su nove stečene slobode suvremenog čovjeka.Monumentalna umjetnost – Ova umjetnost se veže za velika poznata Grčka svetišta, - - - Delfe, Eginu, Olimpiju koja su istovremeno i centri svjetovnog tipa.Delfi – Najstarija skluptura Sfinga ulaz stanovnika Naksosa(575. – 560.) njezin osmjeh velika tajna grčke umjetnosti i najavljuje raskid utjecaja s orijenta. U Delfima je i statua krilate Nike kipara Arhermosa prva oslobođena frontaliteta. I kočijaša Heniosa Pitagore uz Region uz zavjetni dar 475. Gilona iz Sirakuze.

- Egina otok ispred Atike. Afajin hram podignut iz zahvalnosti Grka za pobjedu na Maratonu 490. Bogato je ukrašen jonskom plastikom.Tirpanon ukrašen scenama pobjede i junaka oko Atene. Ukrašavali ga kipovi: Similis, Kolon,Glaukija Onat i Teopamp. - Olimpija u Elidi na Peleponezu značajan centar Grčke umjetnosti. Najznačajnija građevina Zeusov hram.

Kiparstvo Arhajske epohe

Slikarstvo Arhajske Grčke nije doprlo do nas, tj. nije se nešto puno sačuvalo, ali je se sačuvalo

Kiparstvo. Propileji – monumentalni ulaz na Akropolu.Kiparstvo Grčke – je najveći doprinos do danas, što su nam dali, grč. Kiparstvo zagospodarilo nad umjetnosšću Zapadnog dijela. Originalnih kipova nije nađeno puno, tek nešto malo. Kiparstvo u bronzi, kao i u mramoru, ali su Rimljani nakon osvajanja Grčke zavoljeli njhovu umjetnost tj. kiparstvo i počinju ih kopirati. Dijalektika grč. Duha ostvarila odraz na umjetnost. Grci najviše vremena provode na Atenskom

trgu, više nego u kući, sve se odvija na trgu. Grci su najviše kipova pravili svojim bogovima, ali je on u o obliku čovjeka, sve je odisalo čovjekom, dok u Egiptu, prave Bogove sa krilima, glavama ovna itd. oni predstavljaju čovjeka. Za njih je Bog u ljudskom obliku. I samim i tim umjetnost im životna. Hram je mjesto za njih ne gdje se mole nego gdje drže kip tj. božanstvo koje slave. Muško tijelo – postalo mjerilo vrijednosti, ne žensko, kroz sve to se razvija i filozofija, umjetnost(poimanje života samog, kroz muško tijelo koje je savršenstvo u igri i dobija tijelo kakvo su imali, puno radili na tijelu).Najraniji kipovi umjetnosti u Grčkoj – Već i je i Homer spominjao, – najraniji kip božice Atene (to je drveni kip) Paladij, (a prvi kipar Dedal).koji se čuvao u Erehtejonu na Akropoli. Panateinske svetkovine – su u čast božice Atene tj, u čast tog kipa(starog kipa), gdje su mlade atenske djevojke istkale haljine i u njega oblačile kip. Koji je kasnije izgradio i Fidija. – kip božice Atene. Reprezentativan, impozantan taj kip. Dedal je prvi kipar u Grčkoj. Prvi kipovi poznati nakon provale Dorana bile su figure konja od paljene gline s kraja 9. st. pronađene u Olimpiji. Najstarijim grčkim kipovima se smatraju, grčki kipovi drvene ili kamene kvadre, rezane, odnosno isklesane u ljudske likove tzv. (kruti zvani) Ksoanone, koji su služili u kultne svrhe. Iz 7. st. u u Sparti su se pronašle rezbarije na slonovoj kosti koje prikazuju Parisov sud, a na mnogo mjesta u Grčkoj brončana i glinena plastika s vrlo raznolikom tematikom. Među tim djelima ističu se brončani Pastir s janjetom s Krete kao i stilizirana terakota Sfinga iz atenskog predgrađa Kerameika.

Arhajsko doba - Dorski hram(stil) – veže se za to vrijeme. Jedan je od tri stila dorski, jonski i korintski. Hram božice here u Delfima je rađen u dorskom stilu- Važni dijelovi, podnožje, kapitel, stup ili truplo stuba. Dorski stup nema bazu – postavljen direktno na tlo. Hram božice Nike – isto dorski. Modul – je dužina stupa u odnosu na visinu od 8 – 13 modula. Stup nikada nije iz jednog komada, pravi se komad po komad. Dorski stup ima oštre kanelure. Kapitel – avakosa, etinusa, klaus(vrat stupa), grednik(arhitrav), moguli i gute su ukrasi tj. trompe, tribiti i metopi, gejson ravni i kosi na kraju koji nadliježe na metope, tripanon, akroterija. Završetak okna, koji ima neki ukras, sima – gdje se voda slijeva, kao slivnik, oluk. Dorski hram ima ukras u metopama, ima stepenište iz kojeg se izravno ulazi u hram. Oštri rubovi na kanelurama. (. St. p. K. Herion hram posvećen božici Heri, hram u južnoj Italiji.Arhajsko doba – jonski, dorski i korintski(uveo ga Kalimah u 5. st.) stilovi. Dorski stup, kapitel – spoj stupa i kapitela, stup nema bazu – ditrektno postavljen na tlo. Hram božice Nike – dorski hram. Modul – dužina stupa u odnosu na visinu – 8-13 metara na visinu. Stup nikada nije iz jednog komada, nego pravljen komad po komad. Dorski stup ima oštre kanelure. Kapitel – avakosa, etinusa, vrat, grednik(arhitrav), reguli, gute, trompe(ukrasi), tribti i metopi i gejson(ravne kosi) na kraju koji nadlijže na metope, tripanon. Završetak ima neki ukras, sima – mjesto gdje se voda slijeva. Dorski hram ima ukras u metopama, ima stepenište na kojeg se izravno ulazi u hram. Oštri rubovi na kanelurama. 8. st. Herion – hram posvećen Heri.Grčki kiparstvo ono je zagospodarilo umjetnosšću Evrope, sve što je kasnije nastalo mjerilo se vrijednosšću Grčke umjetnosti.

Razvoj hrama – središnja stambena prostorija grčke kuće bio je pravokutni megaron, on je postao osnova grčkoga hrama. En parastasin (in antis) gdje ima otvoreni trijem a njih je natkirvao dvostrežni krov sprijeda poduprt stupovima. Iasti oblik dobio je i hram. prostilos, - s izdvojenim stupovima na prednjoj strani koji tvore oredvorje, amfistilos – sa stupovima na prednjoj i tsražnjoj strani, perepteros – sa stupovima sa svih strana i dipteros s redom udvojenih stupova na prednjoji stražnoj strani ili svim stranama. Tolos – je okrugli hram – Pheileheron – Grci nisu voljeli kružne hramove – u čast Filipa Makedonskog oca Aleksandra Makedonskog. Svi grčki hramovi su bojeni(plava, crvena, bež ili bijela).Dijelivi grčkog hrama: pronaos - predvorje –naos – glavna središnja dvorana s kultnim kipom. Najstariji grčki hram je Herin hram u Olimpiji, iz 7. st. poteječe, dorski stil sagrađen. U jonskom stilu je Artemidin hram u Efezu, najveličanstveniji od svih grčkih hramova, smatran jednim od 7 svjetslkih čuda (jonski stil – rađen).

Atena u 5. st.

Grčko Perzisjki ratovi, Atena izlazi kao pobjednica. Odlike slikarstva su dramski. Formirali su Delki Pomorski savez na otoku Delosu(Apolon I Artemida tu rođeni). Delski savez protiv Persije – uplaćivali za rat, blagajna se Delosa prelazi u Atenu,u Artemidin hram na Partenonu.Pentavacautpetija od 50 god. Između Grčko persjskog i peleponeskog rata. Zlatno doba Atene(Periklovo doba) Periklo na vlasti, državnik rijetke sposobnosti došao na čelo Atene. Politički i materijalni uvjeti su bitni za razvoj Atene. Pizastratidi – doba tiranije u Ateni. Odlike njegovog slikarstva su dramski efekti I psihološke karakteristike negovih likova upravo onako kaoo su opisani u grčkoj drami. Puni su pokreta I radnje, uvjerljivi I puni doživljaja iako još bez poznavanja perspective.Onasija iz Beocije oslikao Odisejev povratak na itaku, Mikon iz Jonije učenici Poligratovi(borbe Tezeja I Amazonki), Panajin iz Atene.II. faza je vrijeme Periklove vladavine. Na prvom mjestu izdvaja se promjena palete tj. boja tonova I nijansi, savjetlosti I sjenski. To je vrijeme Iluzionističkog stila koji se prpisuje Atenjaninu Apolodonu. Zapravo ideja ne počiva na obliku tijela nego na odnosu boja I tonova. Osim njega poznati su: Parasios iz Efeza, Zaukidid iz herekleja u M. G. slikao portret Helene borbe herakla sa zmijama, Timatas, Aglaofon, I Pauzon tvorac prve karikature. Vrijeme peleponeskog rata je vrijeme rušenja prijašnjih ideala u grčkom svijetu koji će u potpunosti promijeniti pravac grčke umjetnosti.Atena u 5. st.To je vrijeme političkog I kulturnosg prosperiteta Atena. Kao pobjednica u ratu Atena je postala najmočniji polis u Grčkoj. Na čelu Atenskog pomorskog saveza imala je glavnu riječ pri raspodjeli novčanih sredstava. Posebno kada blagajna Saveza s Delosa prelazi u Atenu. Tada je novac naprosto počeo prelijavati u grad I kroz spomenike koji će od tada ostati prepoznati i poznati do danas.Osjećaj za lijepo Atenjani su počeli dožvljavati još od vremena Pizistrata, Hiparha I Hipije(560. – 527), u političkoj povjesti kao monarsi – tirani. U njihovo vrijeme podignut je Hekatompedon hram dug 100 stopa s ukrasima u triglifima I metopama od penatejskog mramora s bogatom polikronijom kao I česme s 9 točila Kalioroe. Nakon što je završila njihova vladavina prestojnik skida Hiparha 514. I ubojstva 510. u Ateni zaživljava demokracija proslavljena izgradnjom spomenika Tiranoubicama Hanemodiji I Aristogitonu. Kreks je ovu sklupturu dao kao symbol slobodne Atene ali je ponovo sagrađena. Nakon bitke kod Salamine 476. god. Negot je u bronci izradio kopiju te sklupture.Razrušenu Atenu obnavljao je Klimon

- raščistio je ruševine- na Akropoli podigao potporni zid- podigao trijem Stou s kolonadom- sagradio Hefesterion Tezeion iz zahvalnsoti za pobjedu na Maratonu.

Tada u Ateni radi čitav niz kipara:- Hagija koji je radio statue za hramove- Hegelad poznat po nizu statua koje su u pokretu I po svojoj kiparskoj školi kojoj pripadaju Miron, Poliklet i Fdija.Hegelad je poznat po Zeusu s Eubeje, lijevana u bronci s peleponeskim tradicijama ali s jonsko-atičkim likovnim karakteristikama po stavu I psihološkim karakteristikama.Već u Antičko doba rađena je replica po njegovom originalu Stefanos je to I potpisao radeći figuru nagog mladića.Alkamenes stariji je tvorac sklupture na zapadnom timpanonu Afajinog hrama na Egini.Kalamis u bronci radio kipove bogova I takmičare s kolima I kojima. Po naruđbi Pindana napravio zeusa Amona, a za koloniju Apoloniju izlio Apolona od 13,5m. U općoj klasifikaciji poznat je kao zadnji kipar koji je unatoč sklonosti k jonskoj umjetnosti njegovao neke elemente arhajskog stila.

Prekretnice su napravili Miron rođen u Eleuteriji u Atici, vještine kiparstva učio u Hageladovoj radionici. U potpunosti je savladao pokret, a figure pokazivao u trenutku najvećeg fizičkog I psihičkog napora. Poret toga bio je odličan poznavatelj anatomije čovjeka I radio je : Bacač diska – poznato djelo,

- figure mladih atleta pred izvršenje nekog pokreta- obrada kose, kratkih I gustih kovrča po elementima arhajike- stav i interpretacija figure svježi, originalni, puni snage, Diskobolos (bacač diska) kopije u Vatikanu,

Minhenu, Atena I Marsijaks, mirna Stena I nemirni Silen, Plinije opisao Moronovu kravu koju je radio u bronci.

Poliklet – djelovao istovremeno s Mironom. Iz Argosa Mironov suvremenik, radio u bronci, usavršio lijevanje, radio:

- figure mladića I djevojaka, atleta I ratnika pri ćemu do izražaja dolazi nejgov interes za probleme kiparskog rada. Napisao teoriju o idealnim proporcijama I harmoniji “Kanon”, po njemu uradio Dorifora mladi atleta s kopljem u ruci koji drži uz tjelo. Desna ruka je mirno spuštena niz tjelo. Težina počiva na desnoj nozi s kojom istupa naprijed, dok je lijeva povučena malo nazad tako da se samo vrhovima prstiju oslanja na tlo. Na licu nema emocija, umjetnik je skoncentriran samo na ideal proporcije. To djelo postalo zakon za sve kipare. Nažalost poznat samo po kopijama iz Pompeja u muzeju u Napulju.

Uz njega poznat i Diadumenos, ali sviše psihološkog izričaja on vibrira I nema tjelesnog napora. Samo njegove oči prate pokret ruku dok oko glave veže traku. Moguće da se radi o Apolonu a ne o obićnom čovjeku. Prikazan je nag ali s odjećom koja je nemarno ostavljena pored njega, ali koja služi kao oslonac.Razmjena Amazonski ima sličan oslonac, njezino lice je puno bola, ali je tjelo tvrdo I hladno, jer se radi o ratnici nagih grudi, ramena I leđa, sklopoljenog hitona ispod koga se vidi rana koja krvari. Postavljanje oslonca opravdao je zbog stanja u kom se ova ratnica nalazi. Spominje se kao autor Here Krizelefentinske tehnike za hram u Argu i sklupturu Dječaka u igri s kockom, po Pliniju najljepše od svega što je video.Rezime – kiparstvo se početkom st. razvijalo u tradicijama dorskog stila: jednostavnosti, snage I prevaziđene arhaičnosti, ali se nakon ratova sve više oslobađa nasljeđa, okreće se životu čovjeka I onome što želi biti.

Atenska epoha 460 – 403. god. Pr. Kr.

To je vrijeme političkog djelovanja Perikla, mudrog državnika odanog svom narodu, mecene umjetnika I njegovog omiljenog kipara Fidije. Djelovanje Periklovo ogleda se kroz aktivnosti na Akropoli.AkropolaPlan uređenja Akropole povjerio je arhitektima Iktinosu, Mnesillu i Kalikratu dok je za umjetnička rješenja bio zadužen Fidija. Brigu o prostoru najbolje se vidi u rješenju Propileja – ulaznoj kapiji s Pinakotekom jedinom prilazu na plato Akropole, fasada sa stropovima rađena je u dorskom, a unutarnji trjemovi u jonskom stilu(razlog u razmaku stupova). Na Akropoli nije bilo puno građevina, ali su savršeno funkcionirale zajedno.Hram Nike Aptenos projektirao je Kalikrat, a bio je posvećen boginji Pobjednici I najljepši je primjer jonskog hrama.Arhitrav je ukrašavao friz u plitkom reljefu I prikazivao je borbu Grka I Perzijanaca. Istočni fronton sa scenom bogova koji navješćuju pobjedu.Propileji građeni od 437 – 432. god. Bili su sakralno svetište, dok je Agora bila mjesto društveno za okupljanje.To je mjesto s brojnim sakralnim I profanim građevinama na kom se odvijao društveni, politički ili trgovački život grada, sve do 267. god. Kada su barbari razorili Agoru.Metroon hram Velike Majke Bogova, Odeion, Buleuterion, Pritacion hram Apolona Patrosa, van grada je u Eleuzini Demetrino svetište vezano za najveću svetkovinu Eleuzinske misterije.

Fidija – 485. god. Strateg umjetnosti u vrijeme Periklove vladavine: Napravio:- Miltijada s Atenom, Apolonom I atičkim herojima u Delfima- Atenu Areju u Plateji- Afroditu Uraniju u Ateni- Amazonsku u Efezu- Atenu Lamniju za Stenu 450. god. Nenaoružana boginja, bezbrižna, oslobođena ratnih briga, visoka 2

m. Atena rođena bez meduze na prsima koju joj je dao Tezej.- Atenu Promahos (predvodnica u boju) ili stražarica. 456. god. Velika statua nalazila se na platou

Akropole, njezina pozlaćena kaciga vidjela se iz daleka, jer je kip bez postamenta bio visok 12 m I puno sjajio, poznajemo je po predstavi na novcu.

- Atena Partenos – između 447. I 438. god. Pr. Kr. Kip Atene u krizelefantinskoj tehnici i Fidija je sam potpisivao s postamentom je imala 12 m, dok je zlata utrošeno 1150kg I puno slonovače. Opisao je Pauzanije. Najbiža kopija čuva se u Ateni. Originalna se nalazila u Partenonu u celi I bila je symbol vječnog života grada, zaštitnica mira, sigurnosti I napretka.

- Zeus Olimpijski – završen 435. god. Pr. Kr. Monumentalno djelo nastalo na vrhuncu njegovog umjetničkog dometa. i ovo djelo potpisivao je Fidija. Zeus je prikazan kako sjedi s boginjom Nikom u desnoj i vladarskim skiptrom u lijevoj ruci. Veliki utjecaj imala na krčšansku umjetnost i prikazivanje Krista na prijsetolju. Dao ga srušiti i spaliti bizantski car Teodozije II. (408. – 450.).

- Ukrasi na Partenonu – Fidijina umjetost je vrhunac klasične sklupture antičkog doba. Kipari Fidijine Epohe:Uz Fidiju su u Ateni djelovali brojni umjetnici: Alkamen izradio Afroditu u vrtovima Venus, Genetrix, Hermes u Propilejima. Kolota Agorakrit – kip velike Majke, Nemeze božice osvete.

Vrijeme Peleponeskog rata 431. – 404. god.

U to vrijeme dolazi do građanskog rata, između Atene i Sparte(peleponeza).Sukobili se demokratski i oligarski polis. Atena za Perikla bila na vrhuncu moći. Atena je izgubila Peleponeski rat. Atenjani ratuju na tlu Atike. Periklo umro u bedemima od kuge kao i većina stanovništva. Cijela se ta faza odražava u umjetnosti. Epoha Fidije I poslije u period tamne strane Grčke.Vrijeme Atenske demokratije je prošlo s periodom Periklove vlade i umjetničkih dostignuća Fidije, Atenskih pjesnika i dramatičara. To je vrijeme kada dominira čovjek I njegove životne radosti, emocije i strasti olimpijskih bogova. Početak građanskog rata značio je kraj uspona atenske demokracije. U tom ratu Atenjani će je braniti i svojim žrtvama. Poljuljani su temelji svega što je do tada stvarano. Unatoč teškim krizama grčki umjetnici su stvorili velika djela, ali ne onako kao do tada. Umjesto slaveći život, okreću se svjetu mrtvih. To je vrijeme veličanstvenih nadgrobnih spomenika, kada se u teškim trenucima dive Kefisodotovoj Eirenes(kod nas Mirna, mir) s Plutosom(ona simbolizira bogatstvo, mali u ruci drži rog izobilja, žale za bogatstvom, sada su u siromaštvu).Kuga, periklova smrt niti rat nisu sprječili Atanjane u izgradnji Akropole. U najtežeoj fazi rata 421. god. – 407. god. Rađen je Erehtejon. Dvojni hram sagrađen od penteličkog mramora s jonskom fasadom i reljefima u Fidijinoj tradiciji i karijatidama, posvećene ženama iz Katije.Reljefi stele- Demetrin , reljef, Demetra, njezin sin Triptolem i kći Perzefona iz Eleuzinskog svetišta izrađena u arhaičnom stilu slično radili Miron i Poliklet, izišao iz ruku nekog lokalnog majstora sklonog peleponeskim tradicijama.- Reljef Orfeja, Euridike i Hermesa uurađen je po pentenonskim tradicijama, a prikazuje Erfejevu tugu za Euridikom, to je sučeljavanje čovjeka sa stvarnošću smrti. Nadgrobni reljef stele su najpoznatiji otkriveni na Keremeiku. Ti su spomenici ogledalo ljudske patnje, najčešće one izazvnane vječnim rastankom.- Hegeso - stela. Na njoj je prikazana mlada pokojnica u stolici uvijena u tanku tkaninu koja ovija njezino mlado tijelo. Ispred nje je mlada djevojčica s kutijom u rukama iz koje mlada pokojnica bira nakit. Tužna scena mlade žene koaj se oprašta od svoje mlade djevojčice.

- Deksilesova stela - Trački konjanik – božanstvo iz Trakije(Bospor, Dardaneli). Mladi ratnik an konju u trenutku kada ubija svog neprijatelja, izrađeni su u maniri pantenosnkih frizova (pretpostavlja se začetkom tračkog konjanika kod Tračana)Od hramova u to vrijeme sagrađen je hram Apolona Epikurejskog spasitelja na Peleponezu, dorski heksasilni peripter jer je spasio mjesto Base od kuge. Reljefi sa scenama amazonamahije i kentauromanije, rad su kipara Peonija iz Marde u Makedoniji.

Mauzoleji – nastali u Maloj Aziji, kao mjesto pokopa junačkih građana. Ime dobila po Mauzolu, vladaru Karije. Njemu je njegova žena Artemizija podigla veličanstveni nadgrobni spomenik u Halikarnasu.Preteča mu je spomenik Nereida u Ksantu u Lidiji, kčeri boga mora Nereja koje na neki način djeluje i u Hadovom carstvu, zapravo sve duše prenosile na otoke sreće u podzemnom carstvu. Ukrasni reljefi nježno izvedeni prikazujući Nereide u malim prozirnim haljinama pripijenim uz tijelo. U ovu kategoriju ide I Heraon iz Likije u Trisi – danas Djal-baši u Maloj Aziji, s frizom od 106 m, ukrađen amazonomalijom i kentauromanijom (iz priče sedmorica protiv Tebe), stil je realističan i simbolizira vezu Jonije i Atike.

Umjetnosti IV. Stoljeća.Progani znači svjetovni, sakralni spomenici.To je stoljeće teških vremena za Grčku, općenito jer je ugrožena njhova sloboda i samostalnost. Međutim skluptori ostaju vjerni tradicijama prethodnog stoljeća, ali oni više svoja velika djela neće podizati u Grčkoj. Epicentar događaja bit će Jonija na tlu, koja će stvarati velike i moćne države.

ArhitekturaAtena u to vrijeme prestaje biti centar monumentalne sakralne arhitekture. Ona svoje mjesto ustupa profanoj i to znači građevinama koje će imati svoju funkciju. Privatne kuće nastoje svoje vlasnike zadovoljiti komforom i luksuzom, i već ih poznajemo imenom I prezimenom.To je vrijeme izgradje kazališta, jer je drama privlačila veliki broj gledatelja(kazalište Dioniza Eleutreja). Ovom vremenu pripada i Lizikratov spomenik ispod Akropole na cesti Trnožaca, podignut u čast Lizikrata, u čast pobjede u izvođenju Ditiramba 334. god, na pravokutnoj osnovi kružni spomenik sa 6 korinstskih stupova s jonskim frizom.

PeleponezHram Atene Aleje u tegeji u Arkadiji na obnovljenom hramu sklupture radio Skupas. Istočni timpanon imao boj na Kaledonskog vepra, a na zapadnom borbe Grčkih junaka pod Trojom, a u hramu su zastupljena sva tri stila.Na Peleponezu je po graditeljstvu poznat i Epidaur(kazalište na Peleponezu, najljepše u Grčkoj), svetište boga Asklepija. Poznata je građevina Timele okrugla građevina s peristilom(hram okružen sa svih strana stupovima) i 26 dorskih stupova i 14 u unutrašnjosti koji su držali tavanicu, a bio je mjesto posvećeno mističnim kultovima. Sagradio ga je Poliklet Mlađi. Njemu se pripisuje i konstrukcija čuvenog kazališta koje je moglo primiti 14000 gledatelja.

Dodatak:Svjetska čuda koje je mogao vidjeti Aleksandar Veliki, tj. one su sagrađene prije i za vrijeme njegova doba, a to su: Piramide (2900. god. Sagrađene. Giza.,Egipat) blizu Kaira,Semiramidini vrtovi, 600. god. Sagrađen, Grad Vavilon, na obali rijeke Eufrat, oko 50 km, južno os Bagdada, u Iraku.

Mauzolej (353. god. Sagrađen, Halikarnas, Mala Azija, danas sjeverozapad Turske), Artemidin hram, 550. god. Grad Efez, Mala Azija,

Kip Zeusa , sagrađen 457. god. Drevni grčki grad Olimpija a nije vidio;Svjetionik, sagrađen oko 290. god. Aleksandrija grad, Egipat, drevni otok FarosKolos s Rodosa , sagrađen 200. god. Blizu rijeke Rodos, grčko ostrvo u Egejskom moru.JonijaProslavila se monumentalnom arhitekturom, koja je proslavila najveće majstore. - Artemizion(Artemidin hram) u Efezu Još za vrijeme A.Velikog. Hram božice Artemide, koji je imao tradiciju dugu 700. godina. Prvo ga je obnovio Krez, kralj Lidije, zbog čega ga je izgleda spalio Kir Perzijski kralj. Ponovo je gorio 356. god. Kada ga je spalio Herostrat samo s jednim ciljem, da mu na taj način ime ostane besmrtno. Nakon toga obnovljen je najveličanstveniji hram svog vremena. To su učinili arhitekti Herokrat i Dejinokrat u jonskom stilu. Dekoracija je bila takva da su i donji tamburi stupova bili ukrašeni Columnae caelatae neke se pripisiju Kopasu. Ispred hrama nalazio se veliki žrtvenik arhitekte Metagen ukrašen Praksitelovim radovima. Podatke o hramu dao je Plinije: dimenzije 425 x 225, stopa s 127 stupova sa 60 stopa visine.- Hram Apolona Filesijskog u Milezu (drugo ime Didimeion).Nakon što ga je 494. god. Srušio Darije obnovljen je od 333. god. Do njega je vodio sveti put aleja lavova i ljudskih figura. Veličina mu je 51,13 x 109,40 x 10 x 21 stup i nastojali su u svemu nadmašiti Artemizion, ali unatoč nastojanju svig Grka da ga sagrade nisu uspjeli ni za 200. idućih godina.- Mauzolej u Halikarnasu, sagrađen. 353. god.Najpoznatiji memorijalni spomenik koji je svojom arhitekturom i ukrasima privlačio pažnju još u starom svijetu. Gradili su ga 353. god. Pitej i Satir, a ukrasili su ga slavni: Leohar, Brijaksid, Skopas i Praksitel. Uradili su scene kentauromanije i amazonomanije i trke s kolima. Veličina mu je bila 66 x 77m i visoka 46 m, ukrašavala ga je kolonada sa 36 jonskih stupova, ukrašeni arhitrav I piramidalni krov s kvadrigom i figurama Artemizije i Mauzola radio je kipar Pitid. Mauzolova statua čuva se u Britanskom muzeju.

SklupturaSkluptura toga vremena je odraz Grčke stvarnosti i osjeća se nostalgija za prošlim sretnijim vremenima, to pokazuje sjeta Praksitelovih i bol na Skopasovim figurama.Takvo stanje nagovjestila je Kefisodotova skluptura (otac Ii učitelj Praksitelov), i Atena s malim Plutasom, alegorična kompozicija “Mir s bogatstvom” simbol krhkog blagostanja Atene u tom trenutku nastala 347. god. u čast pobjede nad Spartancima kod Leuktre 375. god. Ovu epohu ipak će obilježiti Skopas, Praksitel i Lizip. Kvadrije – su sa 4 upregnuta konja, Na Halikarnasu mauzoleju

Vrijeme od 5. stoljeća. NadaljeOvaj period nastupa nakon Peleponeskih ratova.Arhitektura – u tom perioduSklupturaSkluptura toga vremena je odraz Grčke stvarnosti i osjeća se nostalgija za prošlim sretnijim vremenima, to pokazuje sjeta Praksitelovih i bol na Skopasovim figurama. Takvo stanje nagovjestila je Kefisotova (otac i učitelj Praksitelov) Girene s malim Plutosom, alegorična kompozicija ”Mir s bogatsvom” simbol krhkog blagostanja Atene u tom trenutku nastala 347. god.u čast popjede nad spartancima kod Leuktre 375. god.Ovu epohu ipak će obilježiti: Skopas, Praksitel i Lizip.Skopas Rođen na otoku Polosu? Oko 420. god. Prva radove je napravio na hramu Atene Aleje u Tegeji. Ovaj hram je bio poznat kao najljepši na Peleponezu. Zauzimao je lijep položaj a imao je i lijepe ukrase. Iako je sve radove radio u bornci postao je slavan po mramornoj plastici. Na istočnom portalu bio je prikazan lov na Keledonskog vepra s izvanrednim likovima Meleagra, Atalante, telemana, Tezeja i Peleja a na zapadnom borba Ahila i Telefa u Miziji. Kao i njegovi prethodnici u sklupturu je unio dosta novina. Bio je poznat po povezivanju dubokih osjećaja.Nioba – skluptura.519. god. Glava to su pratiteljice Dioniza, a muški pratitelji Satrapi.

PraksitelAtenjanin rođen 590. god. Njegov otac je bio čuveni Kefisodot koji je napravio Girene s malim Plutosom. Kao mlad radio je Letonu s djecom za hram u Martineji, te surađivao na ukrasima na Mauzoleju u kalikarnasu(vjerojatno)- treba provjeriti.Radio Artemidu Brauroniju kopija Dijena iz Gabija. Za razliku od Skopasa, njegova skluptura odiše vedrinom, optimizmom, radošću i idiličnim sižeima. Bio je pripadnik atenske aristokracije pa se blagodati življenja osjećaju i u njegovu radu. Bio je snažna ličnost istančanog ukusa, osjetljiv s profinjenim osjećajima za harmoniju. Značajno je da odstupa od ranijih Polikletovih i Fidijinih radova. Uradio tj. Napravio 40. djela: neka od njih:

- Hermes s malim Dionizom – bio pronađen 1877. god.- Afrodita Knidska - bilo čuveno djelo da su mnogi išli u Knid da je vide.Bio urezan njen lik na

novcu. Afrodita Knidska – original u Carigradu. Uradio je još- Apolona Sauroktonasa (koji ubija guštera). Satira koji sipa vino, Satira(vjerojatno satrapa) koji se

odmara, Artemidu Breuronsku.

LizipRadio je na kraju klasične i na početku helenističke epohe. Oslobodio se Polikletovih kanona, Fidijine dostojanstvenosti i Praksitelove vedrine. Rođen je na Sikionu gdje je odgojen u peleponeskoj tradiciji. Samouk umjetnik. Njegovo djelo je nastalo u mašt helenističkog doba. Našao je svoj put, stil i izraz. Tvorac je triju dimenzija, tj. Bio je tvorac trodimenzionalne sklupture. Ideal njegovih novih proporcija prikazan je na Apoksiomenu. Bio je kipar Aleksandra Velikog(on je imao 1 oko plavo a drugo zeleno). Aleksandra slikao Apel a u bronci ga radio Lizip(samo njemu dopuštao da ga radi). Urađen je po novim proporcijama. Tijla vitkija i nježnija, pa izgledaju izduženije, tj. Veća. Vodio je računa o simetričnosti. Njegova djela su:

- Ares Lodovizi u trenutku odmora- Hermes Palestrit- Hermes koji se odmara- Agijas atleta iz Delfa, urađen je 338. – 334. god. Dio aristokratske obitelji iz Tesalije, na njemu je i

Lizipov potpis ali je kopisa Lizipovog brončanog originala memprijalnog spomenika iz Farsale. Radio je sklupture raznih bogova i heroja: Zevsa, Artemide, Posejdona, Dioniza, Helija, Herakla i Epitrapeiosa(Heraklo na gozbi). Herakla koji se odmara nakon pohoda u zemlju Hesperida. Sačuvana je i bista Aleksandrosa sila Filipova iz Tivolija kod Rima, otkrivena 1779. god. Lizip nije prikazivao nikada žene samo, nego samo npr. Atena s Posejdonom itd.(nikada same nije radio). Aleksandra često radio karakterističnog asimetričnog lica i malo nagnutr glave na lijevu stranu, dobrog pogleda kao na bisti koji se čuva u Luvru. Ukupno uradio Lizip oko 1500. skluptura.

Lizipova školaPredstavnici Atenske skluptureLeohares, - Atenjanin koji je sudjelovao na izradi Mauzojela i po njemu, njegov rad nagovještava helenizam. - Garimed Zevsov vinotoča koga je orao odnio na Olimp.- Apolona s dijademom,- Aresa u Halikarnasu, radio i na kompoziciji Aleksandrovog lova na Filipove obitelji. Drži se da je radio i Apolona Belvedenskog.ž

Barijaksid – pripisuje mu se - Šest božanskih kolosa na Rodosu, - Zevsa i Apolona u Peteri, - Aklepsija i Higiju u megari, - Apolona i Dafne u Artiohiji, - Dionisa na Knodosu.

Timotej radio za hram u Epidauru, 4. st. pripadaju i sklupture.- Hipnosa u letu- Afrodita s Milosa najljepša skluptura žene u antičkom svijetu, rađena u parskom mramoru. Kraju 4.

st. pripadaju i sarkofazi(novina). Likijski, Satrapov od parskog mramora, Aleksandrov od penteličkog mramora u muzeju u Istanbulu.

Helenizam

Helenizam traje od trenutka smrti Aleksandra V. do Cezarove smrti ili do trenutka kada se ubila Kleopatra. Došlo je do napretka, do trgovine, gospodarstva, svijet durkčije počinje funkcionirati. Uspostvaljena jedinstvene monarhija. Pod Helenizmom se proučava umjetnost Rima do Cesara(i Rim se našao u toj cjelini). Rim je sve prihvaćao, što se tiče Grčke kulture. Ptolomeh ukrao Aleksandrovo tijelo o idnio ga u Egipat, nezna se gdje ga je sakrio, i dan danas se nezna gdje je njegov grob.Helenistički period povezuje klasičnu Grčku s Carskim Rimom. Nove države koje su nastale od Aleksandrova carstva sa svojim centrima postali su središte književnosti i umjetnosti i privlačili umejetnike i pjesnike starih Helenskih gradova. Na početku važno je uspostaviti vezu između Aleksandra i Aristotela. Aleksandar je bio začetnik nove države i epohe a Aristotel je bio nejgov učitelj na dvoru, i duhovni otac te nove države, ne samo zbog filozofije i prirodnih znanosti, nego zbog ideja i ideala koji su utjecali na umjetnost, to su:

- određivanje bioloških kategorija- postavljanje klasičnog ideala- počeci znanstvenog istraživanja.

Druga biološka ideja – razvija se do savršentsva, njezin utjecaj bio je veliki. Veže se za kiparaKsenokrata koji je dao kritički osvrt, Fidija je otkrio put umjentosti lijevanja u bronci a Poliklet je doveo do savršenstva. Za staru Grčku je bio klasični ideal.

- Sofoklo i Euripid u tragediji- Lizipa u kiparstvu- Apela u slikarstvu.

O znanstvenim počecima proučavanja umjetnosti ne znamo puno. Tek Vitruvije u I. st. i Plinije u I. st. daju nam podatke o teoriji “razvoja do savršenstva”. Puno podataka je dao Positel koji je napisao 5. svezaka o značajnim djelima u cijelom svijetu, i brojna književna djela daju podatke o umjetničkim djelima:- Kalimalova pjesma opisuje Zeusovu stauu u Olimpiji. Uz otvaranje helenističkih biblioteka otvaraju se i zborke umjetnnika.Aleksandrija – najpoznatija biblioteka u starom svijetu. Zna se i za zbirke u Pergamu, za biblioteku u Pergamu. Atal naručio kopiju Atene Partenos i prva je poznata kopija. Najveće zbirke umjetnina bili su hramovi jer su čuvali zavjetne darove jer se bogovima poklanjalo samo najskupocjenije i najljepše.

Kraj II. St. i početak I. st. pr. Kr. Su vrijeme velike potražnje za umjetničkim djelima, a rasla je i prodaja kopija. To je vrijeme I intenzivne izgradnje mozauka posebno slavnih kopija s Istoka, o tome posebno svjedoče Pompejanski mozaici. To je vijek I pljačke umjetnina od strane Rimljana koji su od ranije cjenili Grčku umjentost, I kad su došli u priliku nosili su sve grčke tvorevine, kasnije su uvozili grčke umjetnike. Mozacici su zapravo – kameni tepih(jer se prije puno tkalo, pa su došli na ideju da tepih prave od kamena, da bude trajan).

Interesantna novina su kipovi koji su predstavljali gradove. Primjer Tihe iz Antiohije.(na glavi joj kruna u obliku grada) – na Orijentu znači blagostanje, napredak, sreća, ne sudbina kako bi inače trebalo prevesti. Kruna koja joj je na glavi je u boliku gradskih zidina, ispod nogu joj dječak(koji se misli što mu je to došlo

na glavu). U ovu kategoriju ide i Gurota Eutihidova za koju je Plinije napisao da njezine vode teku više nego u samoj rijeci.To je vrijeme i Lizipovog učenika Haresa iz Kolosa Lindosa s Rodosa, koji je napravioHeliosa, podignut iz zahvalnosti jer ih je spasio napada Demetrija Poliorketa. Smatran je jednim od 7. svjetskih čuda. Bio je visok 32m. Hares je interesantan kao pojava više nego kao umjetnička osoba.Ranom helenizmu pripada i skluptura Nike sa Samotrake. To je skluptura rjetke estetske radosti koja lebdi oko nje, koja puna osjećaja želi i nebu i zemlji objaviti pobjedu.

Nastavak s predavanja o helenizmuImamo Rani i kasni helenizam. Aleksandar Makedonski je za kratkog života osvojio tadadašnji svijet Grčka, Mala Azija, Afrika(Egipat), Persija. Dok je on bio živ ta je država bila uspješna a najviše po odanosti vojnika.Poslije smrti Aleksandrove država ušla u propast i bila je podjeljena. Ptolomej ukrao tijlo Aleksandrovo i odnio ga u egipat, da bi on postao njegov nasljednik.Država je podjeljena u tri općine tj. Grupacije: Egipat(Ptolomeji), Azija(Antohija kao glavni grad) i Makedonija i Grčka. Bio je još čitav niz slobodnih država. Tri države su bitne za umjetnost toga vremena.Pergam, Rodos i Aleksandrija.

Pergamska školaPergam se nalazio u pokrajini u Maloj Aziji. Lizimah je povjerio Pergamskom kralju Aleksandrovu riznicu(treba provjeriti)?, Dobijanjem riznice Kraljje uredio svoj grad kako je njemu odgovaralo. Zahvaljujući bogatstvu i novcima Pergam je postao jedan od najljepših gradova toga doba. U Pergamu su pronađene takve građevine gdje ih u svijetu nema ljepših, u to vrijeme Atena gubi moć dok pergam cvjeta.Umjetnici Pergama su Damahon, Kramizeh(provjeriti). Poznati su po tome da su vrednovali idealni tip mitološke ljepote, Atenu klasične ljepote. Sagradio je grad koji je imao biblioteku knjižnicu koaj je imala 240.000 svezaka.

Ona je prenešena u Aleksandriju, prenjela je kraljica Kleopatra. 642. s Peleponeza je prenjeta ta knjižnica u Egipat(Aleksandriju).Pergamon – Pergam je poznat i po papiru tj. Pergamu gdje su pisali knjige. U Pergamu je živio poznati Galema sam napisao oko 3 stotine naslova, filozofskih knjiga. Unaprijedio biblioteku, kao i to što je znao arhitekturu, projektirao kuće u koje je zimi dosta sunca, a ljeti bi bila hladovina.U Pergamu poznat kipar dedal(porijeklom iz Bitinije9. radio kip ležeće Afrodite. U pergamskoj školi uradio Apolona, kao i sklupture Skipa(provjeriti)?. Kao i statue Aleksandra Velikog, prikazivao ga kao dobrog državnika ali kao i osobu s emocijama.Imaju dva perioda koji karakterišu Pergamsku školu:Za prvi period kada vlada Eumen 263. – 243.dinastija Alaida(koji je nasljedio blago Aleksandrovo), Eumen I, Atal I.Gali se nalazili na prostoru Francuske, Švicarske i Italije – Sicilpinski Gali(Italija) a Tranapinska Galija(Francuska, Švicarska).U pohodu gala na Rim imamo mnogo svjedočanstava, U Pergamu se dosta radile sklupture Gala najpoznatija Umirući Gal, ima dosta kipova u Pergamu o Galima.Kipove Gala radili Isason, Piromah, Antigon, Stramnah(provjeriti)? .Za vrijeme Eumena II, to je vrijeme najveće vladavine, u to vrijeme su došli u vezu sa starim Rimom.Mnoge države su pale pod vlast Rima, dok Pergam to nije dozvolio. Građevine će zato ostati sačuvane. Njajpoznatiji Pergamski spomenik je Pergamski oltar koji je ostao sačuvan i danas se čuva u Berlinu. Pergamski olatar je monumentalni spomenik podignut u čast Zeusu i Ateni Inikofori. Visok 37m, nezna se ko je bio arhitekt Podignut u vremenu od 180 – 170. god. Imena na frizu: Dionizije, Orest, Teotat, 1878, god, otkriven i prenešen u Berlin. Urađena rekonstrukcija. Smotra Grčkog Panteona ba frizu: Olimpijska božanstva prikazana(bilo 12 božanstava koja su obitovala na Olimpu. Na zapadnoj strani friza Posejdon, Triton,

Ahilejeva majka Amfridita Dioda(boginja mora), kćeri Nereide – boginje mora, takođe). Selena je bila boginja mjeseca, Dimidion njen muž.Titan – Prometej koji je ljudima podario vatru i naučio ih obrtima. Sve figure u frontalnom položaju(In fase).Bige – kolo sa 2 konjaFarige – kola sa 4 konja. Poznata zdanja su i Mauzolej u Kalikarnasu. Pergam je funkcionirao kao samostalni grad, okreću se monumentalnoj sklupturi.

Rodovska školaOtok Rodos. Rodos funkcionirao samostalno, poznato trgovište robovima. Rodovska škola je najčuvenija po sklupturi jedna od njih Lakont i sinovi- slika bola. Majstori kipari koji su radili Laukonta – Atenodor, Agestandar, Polidor. Rodovska škoal je bial poznata zbog toga što su se njeni umjetnici vodili po etničkim motivima Agathai – dobrota, Arete – moralna čistoća, Eunoia – dobronamjernost, Philodopxia – častoljublje, Gikaosine – pravoljublje. Etnička načela po čemu su bili poznati kipari s Rodosa.

Aleksandrijska školaAleksandrija je bila najmlađi ali najistaknutiji grad tada. Ptolomeida, njeni majstori njegovali tradiciju Praksela tj, njegovali atičku školu. Tu su građene takozvane reljefne slike – to su slike koje imaju tri cjeline – prvo doživljaj perspektive, u centru grupe su ljudi, to rade da bi postigli perspektivu, zatim ubacuju arhitektonski pejzaž, i na kraju dodaju vegetaciju, to je slika u tri cjeline.Zidovi kuća oslikani i unutra i na fasadi. Dekorativni elementi fasada(rijeka, voda, vegetacija). Imaju i žanr(genre – motivi ili scene) – to su scene iz svakodnevnog života, rađene u kompoziciji ili pojedinačno. Poznati radovi – Umiruća starica, Dječak davi gusku(ili igra se sa guskom). Značajno za Helenizam – posuđe od keramike, ali i od metala, srebra i zlata od svakodnevnih predmeta(kašike, posude i sl) koje su umjetnički rađene.Teneutika – svakodnevni upotrebni predmeti. U proizvodnji nakita su osim dragog kamenja rade i od oniksa – to je poludrago kamenje koje ima nekoliko boja – spektar lijepih tonova.Gema – pupoljak obrađen za nakit.Aleksandrijska škola se izražava kroz karikaturu, poznate pod imenom Grili – figure minijaturno prikazane, česte scene koje prikazuju satiru, parodiju.Poznati majstori – Antigon, Boet, Mentor, Isigon, Ptiromah. Poznata slika – Nil sa djecom. Radili su i mozaike u raznobojnim bojama(crnobijele, do preljeva u svim bojama).

II. Kolokvij iz Umjetnosti AntikeProf. Snježana Vasilj – predavanja

Atena u 5. st.Grčko Persijki ratovi, Atena izlazi kao pobjednica. Odlike slikarstva su dramski. Formirali su Delki Pomorski savez na otoku Delosu(Apolon I Artemida tu rođeni). Delski savez protiv Persije – uplaćivali za rat, blagajna se Delosa prelazi u Atenu,u Artemidin hram na Partenonu.Pentavacautpetija od 50 god. Između Grčko persjskog i peleponeskog rata. Zlatno doba Atene(Periklovo doba) Periklo na vlasti, državnik rijetke sposobnosti došao na čelo Atene. Politički i materijalni uvjeti su bitni za razvoj Atene. Pizastratidi – doba tiranije u Ateni. Odlike njegovog slikarstva su dramski efekti I psihološke karakteristike negovih likova upravo onako kaoo su opisani u grčkoj drami. Puni su pokreta I radnje, uvjerljivi I puni doživljaja iako još bez poznavanja perspective.Onasija iz Beocije oslikao Odisejev povratak na itaku, Mikon iz Jonije učenici Poligratovi(borbe Tezeja I Amazonki), Panajin iz Atene.II. faza je vrijeme Periklove vladavine. Na prvom mjestu izdvaja se promjena palete tj. boja tonova I nijansi, savjetlosti I sjenski. To je vrijeme Iluzionističkog stila koji se prpisuje Atenjaninu Apolodonu. Zapravo ideja ne počiva na obliku tijela nego na odnosu boja I tonova. Osim njega poznati su: Parasios iz Efeza, Zaukidid iz herekleja u M. G. slikao portret Helene borbe herakla sa zmijama, Timatas, Aglaofon, I Pauzon

tvorac prve karikature. Vrijeme peleponeskog rata je vrijeme rušenja prijašnjih ideala u grčkom svijetu koji će u potpunosti promijeniti pravac grčke umjetnosti.Atena u 5. st.To je vrijeme političkog I kulturnosg prosperiteta Atena. Kao pobjednica u ratu Atena je postala najmočniji polis u Grčkoj. Na čelu Atenskog pomorskog saveza imala je glavnu riječ pri raspodjeli novčanih sredstava. Posebno kada blagajna Saveza s Delosa prelazi u Atenu. Tada je novac naprosto počeo prelijavati u grad I kroz spomenike koji će od tada ostati prepoznati i poznati do danas.Osjećaj za lijepo Atenjani su počeli dožvljavati još od vremena Pizistrata, Hiparha I Hipije(560. – 527), u političkoj povjesti kao monarsi – tirani. U njihovo vrijeme podignut je Hekatompedon hram dug 100 stopa s ukrasima u triglifima I metopama od penatejskog mramora s bogatom polikronijom kao I česme s 9 točila Kalioroe. Nakon što je završila njihova vladavina prestojnik skida Hiparha 514. I ubojstva 510. u Ateni zaživljava demokracija proslavljena izgradnjom spomenika Tiranoubicama Hanemodiji I Aristogitonu. Kreks je ovu sklupturu dao kao symbol slobodne Atene ali je ponovo sagrađena. Nakon bitke kod Salamine 476. god. Negot je u bronci izradio kopiju te sklupture.Razrušenu Atenu obnavljao je Klimon

- raščistio je ruševine- na Akropoli podigao potporni zid- podigao trijem Stou s kolonadom- sagradio Hefesterion Tezeion iz zahvalnsoti za pobjedu na Maratonu.

Tada u Ateni radi čitav niz kipara:- Hagija koji je radio statue za hramove- Hegelad poznat po nizu statua koje su u pokretu I po svojoj kiparskoj školi kojoj pripadaju Miron, Poliklet i Fdija.Hegelad je poznat po Zeusu s Eubeje, lijevana u bronci s peleponeskim tradicijama ali s jonsko-atičkim likovnim karakteristikama po stavu I psihološkim karakteristikama.Već u Antičko doba rađena je replica po njegovom originalu Stefanos je to I potpisao radeći figuru nagog mladića.Alkamenes stariji je tvorac sklupture na zapadnom timpanonu Afajinog hrama na Egini.Kalamis u bronci radio kipove bogova I takmičare s kolima I kojima. Po naruđbi Pindana napravio zeusa Amona, a za koloniju Apoloniju izlio Apolona od 13,5m. U općoj klasifikaciji poznat je kao zadnji kipar koji je unatoč sklonosti k jonskoj umjetnosti njegovao neke elemente arhajskog stila.Prekretnice su napravili Miron rođen u Eleuteriji u Atici, vještine kiparstva učio u Hageladovoj radionici. U potpunosti je savladao pokret, a figure pokazivao u trenutku najvećeg fizičkog I psihičkog napora. Poret toga bio je odličan poznavatelj anatomije čovjeka I radio je : Bacač diska – poznato djelo,

- figure mladih atleta pred izvršenje nekog pokreta- obrada kose, kratkih I gustih kovrča po elementima arhajike- stav i interpretacija figure svježi, originalni, puni snage, Diskobolos (bacač diska) kopije u Vatikanu,

Minhenu, Atena I Marsijaks, mirna Stena I nemirni Silen, Plinije opisao Moronovu kravu koju je radio u bronci.

Poliklet – djelovao istovremeno s Mironom. Iz Argosa Mironov suvremenik, radio u bronci, usavršio lijevanje, radio:

- figure mladića I djevojaka, atleta I ratnika pri ćemu do izražaja dolazi nejgov interes za probleme kiparskog rada. Napisao teoriju o idealnim proporcijama I harmoniji “Kanon”, po njemu uradio Dorifora mladi atleta s kopljem u ruci koji drži uz tjelo. Desna ruka je mirno spuštena niz tjelo. Težina počiva na desnoj nozi s kojom istupa naprijed, dok je lijeva povučena malo nazad tako da se samo vrhovima prstiju oslanja na tlo. Na licu nema emocija, umjetnik je skoncentriran samo na ideal proporcije. To djelo postalo zakon za sve kipare. Nažalost poznat samo po kopijama iz Pompeja u muzeju u Napulju.

Uz njega poznat i Diadumenos, ali sviše psihološkog izričaja on vibrira I nema tjelesnog napora. Samo njegove oči prate pokret ruku dok oko glave veže traku. Moguće da se radi o Apolonu a ne o obićnom čovjeku. Prikazan je nag ali s odjećom koja je nemarno ostavljena pored njega, ali koja služi kao oslonac.Razmjena Amazonski ima sličan oslonac, njezino lice je puno bola, ali je tjelo tvrdo I hladno, jer se radi o ratnici nagih grudi, ramena I leđa, sklopoljenog hitona ispod koga se vidi rana koja krvari. Postavljanje oslonca opravdao je zbog stanja u kom se ova ratnica nalazi. Spominje se kao autor Here Krizelefentinske tehnike za hram u Argu i sklupturu Dječaka u igri s kockom, po Pliniju najljepše od svega što je video.Rezime – kiparstvo se početkom st. razvijalo u tradicijama dorskog stila: jednostavnosti, snage I prevaziđene arhaičnosti, ali se nakon ratova sve više oslobađa nasljeđa, okreće se životu čovjeka I onome što želi biti.

Atenska epoha 460 – 403. god. Pr. Kr.To je vrijeme političkog djelovanja Perikla, mudrog državnika odanog svom narodu, mecene umjetnika I njegovog omiljenog kipara Fidije. Djelovanje Periklovo ogleda se kroz aktivnosti na Akropoli.AkropolaPlan uređenja Akropole povjerio je arhitektima Iktinosu, Mnesillu i Kalikratu dok je za umjetnička rješenja bio zadužen Fidija. Brigu o prostoru najbolje se vidi u rješenju Propileja – ulaznoj kapiji s Pinakotekom jedinom prilazu na plato Akropole, fasada sa stropovima rađena je u dorskom, a unutarnji trjemovi u jonskom stilu(razlog u razmaku stupova). Na Akropoli nije bilo puno građevina, ali su savršeno funkcionirale zajedno.Hram Nike Aptenos projektirao je Kalikrat, a bio je posvećen boginji Pobjednici I najljepši je primjer jonskog hrama.Arhitrav je ukrašavao friz u plitkom reljefu I prikazivao je borbu Grka I Perzijanaca. Istočni fronton sa scenom bogova koji navješćuju pobjedu.Propileji građeni od 437 – 432. god. Bili su sakralno svetište, dok je Agora bila mjesto društveno za okupljanje.To je mjesto s brojnim sakralnim I profanim građevinama na kom se odvijao društveni, politički ili trgovački život grada, sve do 267. god. Kada su barbari razorili Agoru.Metroon hram Velike Majke Bogova, Odeion, Buleuterion, Pritacion hram Apolona Patrosa, van grada je u Eleuzini Demetrino svetište vezano za najveću svetkovinu Eleuzinske misterije.Fidija – 485. god. Strateg umjetnosti u vrijeme Periklove vladavine: Napravio:

- Miltijada s Atenom, Apolonom I atičkim herojima u Delfima- Atenu Areju u Plateji- Afroditu Uraniju u Ateni- Amazonsku u Efezu- Atenu Lamniju za Stenu 450. god. Nenaoružana boginja, bezbrižna, oslobođena ratnih briga, visoka 2

m. Atena rođena bez meduze na prsima koju joj je dao Tezej.- Atenu Promahos (predvodnica u boju) ili stražarica. 456. god. Velika statua nalazila se na platou

Akropole, njezina pozlaćena kaciga vidjela se iz daleka, jer je kip bez postamenta bio visok 12 m I puno sjajio, poznajemo je po predstavi na novcu.

- Atena Partenos – između 447. I 438. god. Pr. Kr. Kip Atene u krizelefantinskoj tehnici i Fidija je sam potpisivao s postamentom je imala 12 m, dok je zlata utrošeno 1150kg I puno slonovače. Opisao je Pauzanije. Najbiža kopija čuva se u Ateni. Originalna se nalazila u Partenonu u celi I bila je symbol vječnog života grada, zaštitnica mira, sigurnosti I napretka.

- Zeus Olimpijski – završen 435. god. Pr. Kr. Monumentalno djelo nastalo na vrhuncu njegovog umjetničkog dometa. i ovo djelo potpisivao je Fidija. Zeus je prikazan kako sjedi s boginjom Nikom u desnoj i vladarskim skiptrom u lijevoj ruci. Veliki utjecaj imala na krčšansku umjetnost i prikazivanje Krista na prijsetolju. Dao ga srušiti i spaliti bizantski car Teodozije II. (408. – 450.).

- Ukrasi na Partenonu – Fidijina umjetost je vrhunac klasične sklupture antičkog doba.

Kipari Fidijine Epohe:Uz Fidiju su u Ateni djelovali brojni umjetnici: Alkamen izradio Afroditu u vrtovima Venus, Genetrix, Hermes u Propilejima. Kolota Agorakrit – kip velike Majke, Nemeze božice osvete.

Vrijeme Peleponeskog rata 431. – 404. god.U to vrijeme dolazi do građanskog rata, između Atene i Sparte(peleponeza).Sukobili se demokratski i oligarski polis. Atena za Perikla bila na vrhuncu moći. Atena je izgubila Peleponeski rat. Atenjani ratuju na tlu Atike. Periklo umro u bedemima od kuge kao i većina stanovništva. Cijela se ta faza odražava u umjetnosti. Epoha Fidije I poslije u period tamne strane Grčke.Vrijeme Atenske demokratije je prošlo s periodom Periklove vlade i umjetničkih dostignuća Fidije, Atenskih pjesnika i dramatičara. To je vrijeme kada dominira čovjek I njegove životne radosti, emocije i strasti olimpijskih bogova. Početak građanskog rata značio je kraj uspona atenske demokracije. U tom ratu Atenjani će je braniti i svojim žrtvama. Poljuljani su temelji svega što je do tada stvarano. Unatoč teškim krizama grčki umjetnici su stvorili velika djela, ali ne onako kao do tada. Umjesto slaveći život, okreću se svjetu mrtvih. To je vrijeme veličanstvenih nadgrobnih spomenika, kada se u teškim trenucima dive Kefisodotovoj Eirenes(kod nas Mirna, mir) s Plutosom(ona simbolizira bogatstvo, mali u ruci drži rog izobilja, žale za bogatstvom, sada su u siromaštvu).Kuga, periklova smrt niti rat nisu sprječili Atanjane u izgradnji Akropole. U najtežeoj fazi rata 421. god. – 407. god. Rađen je Erehtejon. Dvojni hram sagrađen od penteličkog mramora s jonskom fasadom i reljefima u Fidijinoj tradiciji i karijatidama, posvećene ženama iz Katije.Reljefi stele- Demetrin , reljef, Demetra, njezin sin Triptolem i kći Perzefona iz Eleuzinskog svetišta izrađena u arhaičnom stilu slično radili Miron i Poliklet, izišao iz ruku nekog lokalnog majstora sklonog peleponeskim tradicijama.- Reljef Orfeja, Euridike i Hermesa uurađen je po pentenonskim tradicijama, a prikazuje Erfejevu tugu za Euridikom, to je sučeljavanje čovjeka sa stvarnošću smrti. Nadgrobni reljef stele su najpoznatiji otkriveni na Keremeiku. Ti su spomenici ogledalo ljudske patnje, najčešće one izazvnane vječnim rastankom.- Hegeso - stela. Na njoj je prikazana mlada pokojnica u stolici uvijena u tanku tkaninu koja ovija njezino mlado tijelo. Ispred nje je mlada djevojčica s kutijom u rukama iz koje mlada pokojnica bira nakit. Tužna scena mlade žene koaj se oprašta od svoje mlade djevojčice. - Deksilesova stela - Trački konjanik – božanstvo iz Trakije(Bospor, Dardaneli). Mladi ratnik an konju u trenutku kada ubija svog neprijatelja, izrađeni su u maniri pantenosnkih frizova (pretpostavlja se začetkom tračkog konjanika kod Tračana)Od hramova u to vrijeme sagrađen je hram Apolona Epikurejskog spasitelja na Peleponezu, dorski heksasilni peripter jer je spasio mjesto Base od kuge. Reljefi sa scenama amazonamahije i kentauromanije, rad su kipara Peonija iz Marde u Makedoniji.

Mauzoleji – nastali u Maloj Aziji, kao mjesto pokopa junačkih građana. Ime dobila po Mauzolu, vladaru Karije. Njemu je njegova žena Artemizija podigla veličanstveni nadgrobni spomenik u Halikarnasu.Preteča mu je spomenik Nereida u Ksantu u Lidiji, kčeri boga mora Nereja koje na neki način djeluje i u Hadovom carstvu, zapravo sve duše prenosile na otoke sreće u podzemnom carstvu. Ukrasni reljefi nježno izvedeni prikazujući Nereide u malim prozirnim haljinama pripijenim uz tijelo. U ovu kategoriju ide I Heraon iz Likije u Trisi – danas Djal-baši u Maloj Aziji, s frizom od 106 m, ukrađen amazonomalijom i kentauromanijom (iz priče sedmorica protiv Tebe), stil je realističan i simbolizira vezu Jonije i Atike.

Umjetnosti IV. Stoljeća.Profani znači svjetovni, sakralni spomenici.To je stoljeće teških vremena za Grčku, općenito jer je ugrožena njhova sloboda i samostalnost. Međutim skluptori ostaju vjerni tradicijama prethodnog stoljeća, ali oni više svoja velika djela neće podizati u Grčkoj. Epicentar događaja bit će Jonija na tlu, koja će stvarati velike i moćne države.

ArhitekturaAtena u to vrijeme prestaje biti centar monumentalne sakralne arhitekture. Ona svoje mjesto ustupa profanoj i to znači građevinama koje će imati svoju funkciju. Privatne kuće nastoje svoje vlasnike zadovoljiti komforom i luksuzom, i već ih poznajemo imenom I prezimenom.To je vrijeme izgradje kazališta, jer je drama privlačila veliki broj gledatelja(kazalište Dioniza Eleutreja). Ovom vremenu pripada i Lizikratov spomenik ispod Akropole na cesti Trnožaca, podignut u čast Lizikrata, u čast pobjede u izvođenju Ditiramba 334. god, na pravokutnoj osnovi kružni spomenik sa 6 korinstskih stupova s jonskim frizom.

PeleponezHram Atene Aleje u tegeji u Arkadiji na obnovljenom hramu sklupture radio Skupas. Istočni timpanon imao boj na Kaledonskog vepra, a na zapadnom borbe Grčkih junaka pod Trojom, a u hramu su zastupljena sva tri stila.Na Peleponezu je po graditeljstvu poznat i Epidaur(kazalište na Peleponezu, najljepše u Grčkoj), svetište boga Asklepija. Poznata je građevina Timele okrugla građevina s peristilom(hram okružen sa svih strana stupovima) i 26 dorskih stupova i 14 u unutrašnjosti koji su držali tavanicu, a bio je mjesto posvećeno mističnim kultovima. Sagradio ga je Poliklet Mlađi. Njemu se pripisuje i konstrukcija čuvenog kazališta koje je moglo primiti 14000 gledatelja.

HelenizamHelenizam traje od trenutka smrti Aleksandra V. do Cezarove smrti ili do trenutka kada se ubila Kleopatra. Došlo je do napretka, do trgovine, gospodarstva, svijet drukčije počinje funkcionirati. Uspostvaljena jedinstvene monarhija. Pod Helenizmom se proučava umjetnost Rima do Cesara(i Rim se našao u toj cjelini). Rim je sve prihvaćao, što se tiče Grčke kulture. Ptolomeh ukrao Aleksandrovo tijelo o idnio ga u Egipat, nezna se gdje ga je sakrio, i dan danas se nezna gdje je njegov grob.Helenistički period povezuje klasičnu Grčku s Carskim Rimom. Nove države koje su nastale od Aleksandrova carstva sa svojim centrima postali su središte književnosti i umjetnosti i privlačili umejetnike i pjesnike starih Helenskih gradova. Na početku važno je uspostaviti vezu između Aleksandra i Aristotela. Aleksandar je bio začetnik nove države i epohe a Aristotel je bio nejgov učitelj na dvoru, i duhovni otac te nove države, ne samo zbog filozofije i prirodnih znanosti, nego zbog ideja i ideala koji su utjecali na umjetnost, to su:

- određivanje bioloških kategorija- postavljanje klasičnog ideala- počeci znanstvenog istraživanja.

Druga biološka ideja – razvija se do savršentsva, njezin utjecaj bio je veliki. Veže se za kiparaKsenokrata koji je dao kritički osvrt, Fidija je otkrio put umjentosti lijevanja u bronci a Poliklet je doveo do savršenstva. Za staru Grčku je bio klasični ideal.

- Sofoklo i Euripid u tragediji- Lizipa u kiparstvu- Apela u slikarstvu.

O znanstvenim počecima proučavanja umjetnosti ne znamo puno. Tek Vitruvije u I. st. i Plinije u I. st. daju nam podatke o teoriji “razvoja do savršenstva”. Puno podataka je dao Positel koji je napisao 5. svezaka o značajnim djelima u cijelom svijetu, i brojna književna djela daju podatke o umjetničkim djelima:- Kalimalova pjesma opisuje Zeusovu stauu u Olimpiji. Uz otvaranje helenističkih biblioteka otvaraju se i zborke umjetnnika.Aleksandrija – najpoznatija biblioteka u starom svijetu. Zna se i za zbirke u Pergamu, za biblioteku u Pergamu. Atal naručio kopiju Atene Partenos i prva je poznata kopija. Najveće zbirke umjetnina bili su hramovi jer su čuvali zavjetne darove jer se bogovima poklanjalo samo najskupocjenije i najljepše.

Kraj II. St. i početak I. st. pr. Kr. Su vrijeme velike potražnje za umjetničkim djelima, a rasla je i prodaja kopija. To je vrijeme I intenzivne izgradnje mozauka posebno slavnih kopija s Istoka, o tome posebno svjedoče Pompejanski mozaici. To je vijek I pljačke umjetnina od strane Rimljana koji su od ranije cjenili Grčku umjentost, I kad su došli u priliku nosili su sve grčke tvorevine, kasnije su uvozili grčke umjetnike. Mozacici su zapravo – kameni tepih(jer se prije puno tkalo, pa su došli na ideju da tepih prave od kamena, da bude trajan).

Interesantna novina su kipovi koji su predstavljali gradove. Primjer Tihe iz Antiohije.(na glavi joj kruna u obliku grada) – na Orijentu znači blagostanje, napredak, sreća, ne sudbina kako bi inače trebalo prevesti. Kruna koja joj je na glavi je u boliku gradskih zidina, ispod nogu joj dječak(koji se misli što mu je to došlo na glavu). U ovu kategoriju ide i Gurota Eutihidova za koju je Plinije napisao da njezine vode teku više nego u samoj rijeci.To je vrijeme i Lizipovog učenika Haresa iz Kolosa Lindosa s Rodosa, koji je napravioHeliosa, podignut iz zahvalnosti jer ih je spasio napada Demetrija Poliorketa. Smatran je jednim od 7. svjetskih čuda. Bio je visok 32m. Hares je interesantan kao pojava više nego kao umjetnička osoba.Ranom helenizmu pripada i skluptura Nike sa Samotrake. To je skluptura rjetke estetske radosti koja lebdi oko nje, koja puna osjećaja želi i nebu i zemlji objaviti pobjedu.

Nastavak s predavanja o helenizmuImamo Rani i kasni helenizam. Aleksandar Makedonski je za kratkog života osvojio tadadašnji svijet Grčka, Mala Azija, Afrika(Egipat), Persija. Dok je on bio živ ta je država bila uspješna a najviše po odanosti vojnika.Poslije smrti Aleksandrove država ušla u propast i bila je podjeljena. Ptolomej ukrao tijlo Aleksandrovo i odnio ga u egipat, da bi on postao njegov nasljednik.Država je podjeljena u tri općine tj. Grupacije: Egipat(Ptolomeji), Azija(Antohija kao glavni grad) i Makedonija i Grčka. Bio je još čitav niz slobodnih država. Tri države su bitne za umjetnost toga vremena.Pergam, Rodos i Aleksandrija.

Pergamska školaPergam se nalazio u pokrajini u Maloj Aziji. Lizimah je povjerio Pergamskom kralju Aleksandrovu riznicu(treba provjeriti)?, Dobijanjem riznice Kraljje uredio svoj grad kako je njemu odgovaralo. Zahvaljujući bogatstvu i novcima Pergam je postao jedan od najljepših gradova toga doba. U Pergamu su pronađene takve građevine gdje ih u svijetu nema ljepših, u to vrijeme Atena gubi moć dok pergam cvjeta.Umjetnici Pergama su Damahon, Kramizeh(provjeriti). Poznati su po tome da su vrednovali idealni tip mitološke ljepote, Atenu klasične ljepote. Sagradio je grad koji je imao biblioteku knjižnicu koaj je imala 240.000 svezaka. Ona je prenešena u Aleksandriju, prenjela je kraljica Kleopatra. 642. s Peleponeza je prenjeta ta knjižnica u Egipat(Aleksandriju).Pergamon – Pergam je poznat i po papiru tj. Pergamu gdje su pisali knjige. U Pergamu je živio poznati Galema sam napisao oko 3 stotine naslova, filozofskih knjiga. Unaprijedio biblioteku, kao i to što je znao arhitekturu, projektirao kuće u koje je zimi dosta sunca, a ljeti bi bila hladovina.

U Pergamu poznat kipar dedal(porijeklom iz Bitinije9. radio kip ležeće Afrodite. U pergamskoj školi uradio Apolona, kao i sklupture Skipa(provjeriti)?. Kao i statue Aleksandra Velikog, prikazivao ga kao dobrog državnika ali kao i osobu s emocijama.Imaju dva perioda koji karakterišu Pergamsku školu:Za prvi period kada vlada Eumen 263. – 243.dinastija Alaida(koji je nasljedio blago Aleksandrovo), Eumen I, Atal I.Gali se nalazili na prostoru Francuske, Švicarske i Italije – Sicilpinski Gali(Italija) a Tranapinska Galija(Francuska, Švicarska).U pohodu gala na Rim imamo mnogo svjedočanstava, U Pergamu se dosta radile sklupture Gala najpoznatija Umirući Gal, ima dosta kipova u Pergamu o Galima.Kipove Gala radili Isason, Piromah, Antigon, Stramnah(provjeriti)? .Za vrijeme Eumena II, to je vrijeme najveće vladavine, u to vrijeme su došli u vezu sa starim Rimom.Mnoge države su pale pod vlast Rima, dok Pergam to nije dozvolio. Građevine će zato ostati sačuvane. Njajpoznatiji Pergamski spomenik je Pergamski oltar koji je ostao sačuvan i danas se čuva u Berlinu. Pergamski olatar je monumentalni spomenik podignut u čast Zeusu i Ateni Inikofori. Visok 37m, nezna se ko je bio arhitekt Podignut u vremenu od 180 – 170. god. Imena na frizu: Dionizije, Orest, Teotat, 1878, god, otkriven i prenešen u Berlin. Urađena rekonstrukcija. Smotra Grčkog Panteona ba frizu: Olimpijska božanstva prikazana(bilo 12 božanstava koja su obitovala na Olimpu. Na zapadnoj strani friza Posejdon, Triton, Ahilejeva majka Amfridita Dioda(boginja mora), kćeri Nereide – boginje mora, takođe). Selena je bila boginja mjeseca, Dimidion njen muž.

Titan – Prometej koji je ljudima podario vatru i naučio ih obrtima. Sve figure u frontalnom položaju(In fase).Bige – kolo sa 2 konjaFarige – kola sa 4 konja. Poznata zdanja su i Mauzolej u Kalikarnasu. Pergam je funkcionirao kao samostalni grad, okreću se monumentalnoj sklupturi.Rodovska školaOtok Rodos. Rodos funkcionirao samostalno, poznato trgovište robovima. Rodovska škola je najčuvenija po sklupturi jedna od njih Lakont i sinovi- slika bola. Majstori kipari koji su radili Laukonta – Atenodor, Agestandar, Polidor. Rodovska škoal je bial poznata zbog toga što su se njeni umjetnici vodili po etničkim motivima Agathai – dobrota, Arete – moralna čistoća, Eunoia – dobronamjernost, Philodopxia – častoljublje, Gikaosine – pravoljublje. Etnička načela po čemu su bili poznati kipari s Rodosa.Aleksandrijska školaAleksandrija je bila najmlađi ali najistaknutiji grad tada. Ptolomeida, njeni majstori njegovali tradiciju Praksela tj, njegovali atičku školu. Tu su građene takozvane reljefne slike – to su slike koje imaju tri cjeline – prvo doživljaj perspektive, u centru grupe su ljudi, to rade da bi postigli perspektivu, zatim ubacuju arhitektonski pejzaž, i na kraju dodaju vegetaciju, to je slika u tri cjeline.Zidovi kuća oslikani i unutra i na fasadi. Dekorativni elementi fasada(rijeka, voda, vegetacija). Imaju i žanr(genre – motivi ili scene) – to su scene iz svakodnevnog života, rađene u kompoziciji ili pojedinačno. Poznati radovi – Umiruća starica, Dječak davi gusku(ili igra se sa guskom). Značajno za Helenizam – posuđe od keramike, ali i od metala, srebra i zlata od svakodnevnih predmeta(kašike, posude i sl) koje su umjetnički rađene.Teneutika – svakodnevni upotrebni predmeti. U proizvodnji nakita su osim dragog kamenja rade i od oniksa – to je poludrago kamenje koje ima nekoliko boja – spektar lijepih tonova.Gema – pupoljak obrađen za nakit.Aleksandrijska škola se izražava kroz karikaturu, poznate pod imenom Grili – figure minijaturno prikazane, česte scene koje prikazuju satiru, parodiju.Poznati majstori – Antigon, Boet, Mentor, Isigon, Ptiromah. Poznata slika – Nil sa djecom. Radili su i mozaike u raznobojnim bojama(crnobijele, do preljeva u svim bojama).

Kiparstvo Klasičnog razdoblja – Umjetnost 5. st.

Opće obilježje umjetnosti klasične epoheOva umjetnost pripada V i dobrim djelom IV. Vjeku, dobu u kome novi stil i sadržaj u sklupturi, slikarstvu i arhitekturi ide uporedo sa nastankom najviših, klasičnih djela u književnosti(drama, komedija, lirska poezija) filozofiji. Itd.Zato su djela grčke umjetnosti naročito one koju nazivamo klasičnom ne samo izarz estetsko-emocionalnih tumaćenja života nego i jedna vrsta neposrednjih istorijskih svjedočanstvava o dobu u kome su nastala. U v. vjeku je antička Grčka prošla kroz najteže razdoblje svoje istorije, persijanci su u toku ćitavog niza decenija od ustanka jonskih Grka 499. a na grčkom tlu od 492. do pobjede grčke flote kod Salamine. Grčke pobjede su značile pobjedu čovjeka nad zaroblenicima teokratskog despotizma.Umjetnosti 5. st. se najbolje ogleda u monumentalnim spomenicima arhitekture i sklupšture ovoga vjeka, stvarani na osnovbama i tradicijama dorske umjetn. Ovi spomenici-hramovi, timpanonska i arhitravna skluptura pojedinačne statue i slikane kompocizije – oplemenjeni su finoćom suptilnog jonskog duha, ispunjeni snagom pobdjede i ozareni ljepotom ideje o slobodi. V. st. u grč. Umjentosti naročito Fidijina epoha, predstvalja doba u kome dolazi do punog izražaja veza između života i umjentosti u kome umjetnost postaje, na ančin koji odgovara njenoh prirodi, tunač života i velikih zbivanja u njemu.

Monumentalna umjetnost grčkih svetilištaDelfi, Egina, Olimpija – na raznim stranama grčke zemlje, imale su ne samo religijski i svjetovni karakter. Mjesta kulta kao i središte grčke umjetnosti i kulutre, simboli jedinstva jednog naroda. Već u V. vjek. Ovdje se rodila monumentalna umjentost.Delfi – VI. St- u razdoblju od 575. – 560. U Delfima su stanovnici ostrva Naksosa, kao svoj zavjetni dar svetilištu, postavili na vrhu jednog od najstarijih stubova jonskog stila figuru arhajske sfinge. Njen osmjeh tajna – otkriva da su se Grci konačno raskinuli sa ugledanjem na umjetnost Orijenta i odlučili slobodno stvarati. Grčki umjentik napušta mirnu, monotonu često beživotnu i skamenjenu otmjenost. On svodi umjentost na jere svoga srca, svojih osjećanja i svojih ideja. Grčka statua predstavlja prije svega čovjeka, ako se radi i o liku nekog boga.Tasaur – leshu Sifinijaca ili Kniđana – lesha zbornica imala svjetovnu namjenu, ona je ipak bila podređena mitologiji grčkog naroda. To je pravougaona građevina tipa templum in antis sa dvjema karijatidama koje drže arhitrav pročelja, sa bogatom sklupturnom dekoracijom na frontovima i širokom frizu. U visokom reljefu prikazani su djela i junački podvizi Herakla, oličenje snage i vrline. Ukrasio je Polignot dvjema velikim slikanim kompozicijama. U Delfima su podignute brojne monumentalne građevine npr. Veliki dorski peripteros hram Apolona Pitijskog(koji je ubio zmiju pitona) u blizini i mnogobrojne lesche: Korinčana, Atinjana i raznih drugih gradova Grčke, ostrva i kolonija.

Egina – malo ostrvo preko koga je Atika bila povezana sa Peleponezom a Atina sa južnim ostrvima Eg. Mora. Podignut- Afajin hram (Dictina (zaštitinica ribara) po Kritu a po Egini Afaja,– pomogla u borbi prtiv Persijanaca, tu čast podignuta. Oko 490. god. Spomenik zahvalnosti Ateni za pobjedu nas Darijem kod Maratona 490. god. i dokaz grčke solidarnosti.Prvi hram tj. spomenik podignut u znak grčke solidarnosti i izraz jedinstva. Dorski peripteros. Vajari poznati na Egini skluptori Smilis, Kolon, Glaukij, Onat i Teopomp.

Olimpija – u Elidi na Peleponezu, jedno od janvećih i najrasprostranjenijih svetilišta, imala sakralnu i svetovno-političku ulogu. Odatle krećala olimpijada. Glavne građevine – sagrađene su od porosa – krečnjaka iako sav šupljikav prkosi zubu vremena i danas stoje u prvobitnom stanju. Rađene su i od mramora. Građevine palestra, stadion, Pelopspov heroon i jednobrodni peripteros Metroon(posvećen) Velikoj Majci

Bogova. Prostor između građevina bio je ispunjen sklupturama, statuama koje su prikazivale likove bogova mitskih heroja olimpisjkih pobjednika. Poznati vajari ranog 2. vjeka Hageladusa, Fidijinog učitelja, Peonija iz Mende, Glauka, Aristomedona i dr.Najstarija građevina je stari dorski peripteros posvećen boginji Heri. Hereijon, završen u VII. Vjeku. 16 droskih stubova. Zatim Zeusov hram, njegov arhitekt Libon iz Eleje.Imao je tri glavne prostorije: pronaos, naos i opistodom. Ukrase ovoga hrama statua Zeusa Fidija.U ranim razdobljima svoje kulturne istorije Grci su noge uzore nalazili u bogatom blagu starog Orijenta. Kolonizacijom u Malu Aziju, Italiju Siuciliju Jadransko more, gradili su svugdje svoje spomenike, pozorišta, hramove, sklupture i slike.Gradovi u Velikoj Grčkoj Selinunt, Akragas, Pestum, Gela, Region, Kroton, Sibaris i dr. Jedan od najvećih spomenika grčke umjetnosti u ovom djelu Mediterana je Zevsov hram u Akragasu. Ukrasi na ovom hramu predstavljaju timpanonske kompozicije na kojima su prikazane scene iz gigantomahije i trojanskog rata. Herin hram u Selinuntu, predtavljaju Zevsa i Heru, Atene u borbi sa gigantima, Herakla u borbi sa Amazonkama. Itd. U izradi ovih ukrasa mjesto pripada vajaru Pitagori iz Regiona. – djela: kompozicija na kojoj Apolon ubija Pitona, figura Eteoklova, grupa Evrope koju odnosi Zevs pretvoren u bika idr. Radio u mramoru. Ostali Klearh, djelo poznato Statua henioha- kočijaša iz Delfa.

Slikarstvo 5. vjekaStil Crvenih figura(strogi stil) traje od 530. – 470. god.Za razliku od crnofiguralnog, siluetnog stila, koji je u vjelikoj mjeri ograničavao mogućnosti umjentičkog izraza, jer su slike date po pravilu u kontrastima tamnih toniva lika i svjetle površine vaze, crveno figuralni stil otvorio je nove putove razvoju vaznog slikarstva. Slika se više ne svodi na kontrast boja i konutru, siluetu forme, nego se u njoj kombinuju fine linije koje preciziraju ne samo oblike figura nego u kombinaciji sa bojom otvaraju mogućnosti i za objašnjavanje individulanih oblika i psihičkih stanja tih figura.Dekoracija se vršila na osnovnom crvenom tonu površine vaze, slikar je najprije pravio tankom četkicom glavner konture crteža i figure koje je želio da prikaže. Površina izvan granica kompozivcije najprje je obično bila uokriverana linearnom ili drugom stilizovanom ornamentikom(palmetama, lotosom, prepletima i dr.) potom je bojena crnim firnisom koji je psole sušenja obojenoj povšrini vaze davao intenzivno sjajan ton. Na taj način stvoren je svjetlosni kontrast između tamne, neislikane i svjetlo crvene, islikane opvršine suda. Zahvaljujući upotrebi četkici mogu da poklone pažnju na materiju tkanine, ističu vrstu odjeće, ističu se nabori na draperijama.Slikari grupe vezuju jedinstvom ideje, izdvojene grupe sačinjavaju sada epizode jednog događaja. Oslobođen sematizma arhajskog i orijentalnog stila, njihove tvrde ukočenost i beživotnosti, umjetnik je sada išao novim putem: on se nije zadovoljavao da obradi samo formu, nego je ulazio i u psihološke analize, u prikazivanju duševnog stanja i raspoloženje svojih junaka.

Slikari Starijeg perioda(strogi stil) od 530 – 470. pripadaju sljedeći slikari: Npr: Eufronijeva slika borbe Herakla i diva Anteja – trenutak napona snage dvaju giganata, pokoazao je duševno stanje Herakla, i Anteja gdje se vidi očajanje.i Durisova Pieta – Oplakivanje mrtvog sina, obradio je ne samo temu bola majke za izgubljenim sinom, nego je slikarski i grafički pokazaoi i objasnio psihološko stanje te majke.Brigos – Zauzeće troje – tragedija grada kralja Prijama i njegove porodice u trenutku kad okrutni i nemilosrdni Ahejci ulaze u Troju i Prijamov dvor.Pored Eufronija, Durisa i Brigosa koji pripadaju starijem periodu stila crvenih figura strogom stilu (530. – 470. pripadaju još niz imena: Eutimid, Makron, Psijag, Kimon iz Kleone u Argolidi, Epiket, Sosija i Hijeron. Oni su težili prikazati u crtežu u boji i ekspresiji ljudsku figuru uopšte, kao i akciju i psihološka stanja ljudi koji u njima učestvuju.

Slikari izvan Grčke(crvenofiguralnog stila): Damofil iz Himere na Siciliji i Klearh iz Regiona u Velikoj Grčkoj(Magna Greacia). Oni su se oslobodili orjentalnog utjecaja i dali nešto posve grčko u tim vazama.

Klasična epoha stila crvenih figura – od 470. – 400. pr. Kr.Ovom vjeku pripada i Periklovo doba,u kome su stvorena i nastala najveća djela antičke kulture i umjentosti, to je vrijeme sudbonosno za razdoblje grčke istorije, vjek slave i pobjede nad spoljnim neprijateljem koji je ugrožavao opstanak grčkog naroda. U tom vremenu tj. vjeku vođeni su i peleponeski ratovi(V. vjek).U tom vremenu se izdvajaju tri razdoblja:Prvo razdoblje traje od 470. – 446. Pobjedili persijance. U umjentosti ovoga doba kod grka se javlja s jedne strane opreznost u čuvanju starog nasljeđa i tradicija koji dopiru sve do arhajskog doba i stila, i s druge strane osjeća se potreba da se u novim odnosima skluptorskih oblkika i slkanih boja i kompozicija izraze i sačuvaju i sječanja na velike događaje toga doba. Pravac u razvoju takvog slikarstva dao je jedan od najvećih slikara V. st. Polignot sa Tasosa u V. st.je Njegova djela:Delfe i Atinu- U Apolonovom svetištu u leschi(zbornici) Polignot je izradio 2 velike zidne kompozicije: - 2 teme Iliupersis(Zauzimanje Troje) - i Nekyia (Silazak Odisejev među mrtve), rađene po mitovima Ilijade i Odiseje.Ukrasio je još i Hefaisteijon kao i Pisijanaktov trijem, poznat pod imenom Stoa poikile(šareni trg).

Bio je privržen Atini iako nije tamo rođen, iskreno im bio odan. Tvorac monumentalnog slikarstva, bio je i vajar i slikar. Osnovna obilježja njegova slikarstva su dramski efekti i psihološka diferenciranja tipova. Korsti svega 4 boje, ali oslobađa crtež konvencionalnih šema. On je svojim slikama dao pečat stvarnosti, pokrteta i radnje, uvjerljivost prirodnog i doživljenog. Oslobodio ih arhajske ukočensoti. Polignotova slikarska škola: Beoćanin Onasija – kompozicija Odiseja kako ubija prosce svoje žene, Jonac Mikon – u stoa poikile MIkon je naslikao sa mitovima borbe Tezeja sa Amazonkama. i Atinjanin Panajin, brat ili blizak rođak Fidijin.

Atina u V st. kiparstvo klasično doba V i djelomično IV. St.

Doba grčko Persijskih ratova 490. – 449. To doba i građ. Rata(teško doba za njih. Za Atenu je to bilo doba napora i pobejdama postignutim u ratu protiv Persijanaca. To je bilo prelomno doba u kome je ostavren ideal atntičke građanske demokrtajije, i upravo u to vrijeme astovrena su djela klasične umjetnosti od trajne vrjednosti. Doba najvećeg uspona je antičke misli i njenih ostvarenja u svim područjima života. Ali to ej bilo vrijeme jedne od najvećih tragedija u životu i sitoriji antičkih Grka, doba građanskog rata. Umjetnički život u Atini kao i u nekim drugim krajevima grčkog svijeta počeo se snažnije i slobodnije razvijati još u doba Pizistrata(560. – 527). Posljednjeg atinskog tiranina-monarha i njegovih sinovba Hiparha i Hipije(514. – 510.)U Pizistratovo vrijeme podignuto ej nekoliko spoemenika i građevina koje su svojim izgledom, namjenom i položajem izražavale brigu ovoga vladara za Narod Atene, Na platou Akropolisa podignut jeHekatonpedon (dug sto stopa) – jednostavni templum in antis. Rađena je u arhajskom stilu skluptura i reljef. U unurađnjosti ovoga hrama nalazila sus e statue kao i oko njega statue kora-mladih djevojaka. Taj hram su razorili Persijanci, kao i noghe druge 480. god.Pizistratu se pripisuje i Kaliroe ili eneakrunos, - česma sa 9 točila. Ali bez obzira na to Atinjani su tog monarha koji je ipak imao vlast monarha svrgnuli, prvo su protjerali Hiparha 514. god. ubili Hipiju 510. a njegovim ubicama podigli spomenik poznat pod imenom

Tiranoubice – autor ove grupe, koja predstzavlja dva zavjerenika Harmodija i Aristogeitona bio je vajar Antenor, to je prvi spomenik političkog karaktera.Njime se simbolično predstavlja i proslavlja pobjeda demokratije nad vlašču jednog čovjeka. To je doba politićkog utjecaja Miltijadovog sina Kimona, pobjednika u bici na rijeci Eurimedonu, 468. god. koaj obilježava završetak grčko-persijskih ratova. (on otklanja tragovbe ruševina u Atini, obnavlja Akropolis, od tesanika razorenih građevina podiže potporni zid, koji je po njemu i dobio ime, niveliše i proširuje plato Akropolisa, podiže Stou(veliki trijem, kolonadu) oko Agore, iznad koga je sagrađen i dorski peripter Hefaisteijon, bolje poznat pod imenom Teseijon, podignut u znak zahvalnosti za pobjedu kod Maratona, 490, i hram Artemide Eukleje.U Kimonovo vrijeme u Ateni rade pored Kritija i Nesiota, Hagija, Hagelad, Alkamenes, Kalamis.Hagija je radio statue za hramove, stvara figure u pokretu i vodi cjelu vajarsku školu kojoj pripadaju i najveći skluptori V. vjeka: Miron, Poliklet i Fidija.

Hageladov stil i snagu njegove umjetnisčke ličosti najbolje i najpotpunije otkriva bronzana statua Zevsa sa Eubeje, rađena u bronzi. S odlikama tretiranja stava i spihološkog izraza figure, bolje od ikoga prikazao i iskazao trenutke kretanja, napor jednog pokreta i snagu i odlučnost jedne volje. Drugo djelo Figura nagog mladića čiju je repliku još u antičko doba napravio Stefanos. Kalamis – radio u bronzi i to najčešće likove bogova i kompozicije takmičara na konjma i kvadrigama. Izlio figuru u bronzi Apolona, za jonsku koloniju. Njegov značaj je u tome što se on nalazi na kraju arhajske i na najranijim počecima klasične epohe u grčkoj sklupturi; i u njegovom djelu žive tradicije jedne duge velike prošlosti kao što se naziru i ideali budućnosti.Arhermesov – Alkamenes pokušaj da krilatom Nikom mramornom statuom iz VI. St. sa odlikama arhajske sklupture prikaže oslobođen pokret, ostvarili su u svojim vajarskim djelima i kompozicijama veliki majstori sklupture iz prve polovine V. st.:Miron i Poliklet.

Miron – oko živio V. st. oko 490, ili 450Je rođen u Eleuteriji u Atici, svoju umjetniču aktivnost vezao za Atinu. Gdje je stekao i prva znanja iz skluptorske vještine u radionici vajara Hagelada. Miron je više nego iko prije njega težio i uspjevao da izrazi pokret, da uhvati u svojim bronzanim figurama trenutak najvećeg fizičkog i psihičkog napora ljudskog lika. Odličan poznavalac anatomije ljudskog tjela. Trenuci najvećg fizičkog napora, Teme je uzimao iz Palestre, figure, nagih mladih atleta, pred izvršenje nekog pokreta, skoka, akcije.Po obradi blizak je dorskoj plastici, po obradi kose, koja sva u kratkim i gustim kovrčama izgleda kao kapa, on se još uvijek ne oslobađa elemenata arhajskog stila. Djela: Diskobol – bacač diska, original rađen u bronzi.Atena i Marsijas - Drugo djelo, silen Marsijas, mladi snažni silen misli hoće li uzeti fruli ili ne- trenutak psihičke napetosti.Miron je stvarao i figure životinja, Figura krave. On nije izražavao duhovna stanja nego napor tjela.

Poliklet živio u isto vrijeme kada i MironIz Argosa, vajar veliki V. st. Većinu figura radio u bronzi. Figure mladića i djevojaka, to su atlete, takmičari i ratnici. Njegovo djelo Kanon, Proporcije i harmonija u prikazivanju ljudskog tjela..Poznata djela:Dorifor – prikazuje mladog atletu Nova raščlamba tijela koju smo prvi put uočili na primjeru Kritsova mladića doživjet će svoj puni procavt tijekom stoljeća zreloga klasičnog stila Periklova doba, najpoznatiji kip kurosa iz tog razdoblja je Dorifor(Kopljonoša) rad kipara Polikleta, 450. – 440. god. mramor, visina 2 m. poznat je samo po kopijama rimskim.Ipak usporedba s kritisovim mladićem, otkriva novine, sada je sve sklad komplementarsnih suptornosti, kontrapost je sada mnogo naglašeniji, podjela tijela na dvije polovice videi se u svakom mišiću, a pokret glave, tek malo naznačen u kritisova mladića sada je znatno izražejniji. Prostudirana kretnja, točni anatomski detalji, i najvažnie od svega skladne proporcije čine Dorifora standardnim utjelovljenjem klasičnog ideala

ljepote. Dorifor nije bio samo vježba iz apstraktne geometrije, niti samo utjelovljenje simetrije(proporcije) već i ritmakompozicije, kretnje).Kako je Dorifor mogao izgledati u brončanom izvorniku možemo pretpostaviti kada su pronađena dva kipa u moru u blizini mjesta Riacea u Italiji 1972. god. Oči od bjelokosti i stakla, brončane trepavice i bakrene usne, koje stavaraju dojam izvandredne životnosti. Ovaj kip predtsvlja ratnika a ne sportaša, izvandredno realističan prikaz glave, datiraju na 450. god. visina obodva su 2,03 m. Samostojeći snažno tijelo u pokretu.Ostala djela:Figura Dijadumena, - predstavljen je nag, ali uz njega na panju stoji njegova dojeća , tj. plašt.panj služi kao oslonac. Ranjena Amazonka – modelirao je tvrdo i hladno, gotovo sasvim nage grudi, ramena i leđa.Hera, Hriselefantinsku figuru koju je radio za Hereijon u Argu.,Dječaci koji se igraju s kockom.

Drugo razdoblje pripada dobu Periklove vlasti u Ateni, to je vrijeme opšteg poleta.

Slikarstvo Periklovog doba Epoha Atinske Građanske demokratije – 460. – 403.Epoha Atinske građanske demokratije.

Glavni napredak postignut novim načinom upotrebe boje, tonova i njihovih nijansa, novim korištenjem svjetlosti i sjenke. U stvaranju slikarskog stila u kome težište izraza i ideje ne počina na obliku tjela nego na odnosu boja i toniva, dakle Iliuzionističkog stila koji je smjenio siluetni stil, glavna zasluga pripada najviše Atinjaninu Apolodoru. Drugi poznati su Parasios(Perasije uglavnom radio motive iz grčke istorije i mitologije) iz Efeza, Zeuksid iz Helarkleje(idealizovani portret Jelene, Menelejeve kćeri, kao i kompozicija na kojoj se Herakle bori sa zmijama), Timantes, Aglaofon, Pauzon.(tvoraca karikature u antičkom slikarstvu). Iako njihov rad pripada teškim godinama Peleponeskioh ratovba oni su uspjeli da sačuvaju odlike i nivo slikarstva klasične epohe i da to sloikarstvo obogate elementima novog stila, ilizuionističkog.

Arhitektura u 5. st. – Periklovo dobaŠto se tiče arhitekture za vrijeme Perikla vezana je za Akropolis, to je stjena okružena naseljima, na stjeni je Atenino svetilište, stari hram Atene Polias u kojme se neprekidno održava sveta vatra i hram Partenon koji je sagradio Iktinos. U njemu se nalazi i Fidijina hriselefantisnka statua boginje Atene. Po njemu je trebalo ga izgraditi tj. Akropolis da bude uzvišen simbol jedinstva svih Grka, okupljenih oko jednog zajediničkom im ideala personificiranog u ličnost Aene Partenos. Glavan zasluga za plan po koe je urađen Akropolis za građevine pripada arhitektima Iktinosu, Mnesiklu i Kalikratu i skluptoru Fidiji.Akropolis čine relativno mali broj građevina na njegovom prostoru; tri glavna hrama

- Partenona – kao središnje i najmonumentalnije građevine Partenon je najveći i jedini je dovršen na Akropoli prije Peleponeskog rata 431. – 404. god. pr. Kr. Posvećen djevičanskoj Ateni, božici zaštitinici grada, graditelji Iktin, Kalikrat i Karpion, a podignut je između 448. – 432. god. pr. Kr. A Fidija vodio sve radove.

- Ertehtejon sa karijatidama, na kome je izvršeno i jonski i dorski građevinski elementi- Hram Nike Apteros male amfiprostoilne jonske građevine koja se smatra uzorom jonske arhitekture

v st.Arhitekta ove gotovo minijatrusne građevine pre kapele nego velkiog hrama bio je Kalikrat, Posvećen je boginji Pobjednici – Nike Apteros (Pobjednici bez krila). Arhitrav je ukrašen frizom koji u plitkom reljefu prikazuje borbu Grka i Persijanaca,Na samoj Agori, nalazio se cjeli niz sakralnih i profanih javnih građevina, Metroon hram Velike Majke Bogova, Odeijon, Buleuterion, Pritaneijon-hram Aplona Patroosa, tzrijemovi i dr. građevine. Iz ovog vremena su ostaci velikog dvosptratnog dorskog periptera u Demetrinom svetilištu Eleusini, nedaleko od Atene, na njemu su radili Iktinos, Mnesikle, Kalikrat i dr.

Propileji . Mneziklo 437. počela gradnja.

Fidija

U doba Periklove epohe –djela: Rođen je 485. god. na početku pokazivao sklonost slikarstvu u mlađe danae svoga života, ali oko 465. god. opredjeljio se za sklupturu, i na njoj radi 30 godi,.431.god. Ta godina označava kraj Fidijinog rada i života.Ppo hronološkom redu nkegova djela:Atena Promahos(predvodnica u boju), velika statua koja je stajala na platou Akropole, zbog sjaja kacige se mogla vidjeti iz velike daljine, izvajana oko 448. . god.visoka 15m

Atena Partenos stvorena u razdoblju 447. – 438. završio je 439. god. 12m visoka. Utrošeno 1150kg zlata. Na grudima joj meduzina glava, izrađena od slonovbače. i Zevs Olimpijski, između 456. i 447. god. Simbol jedinstva grčke nacije, njen zaštitnik. Završio je oko 433. god. a poslije toga brzo i umro. Kao i ostala djela:U Delfima veća kompozicija livena u bronzi, u čast pobjede kod Maratona Miltijad okružen Atenom, Aplonom i 13- icom atičkih heroja,Hriselefantinske statue boginje Atene u peleni, Atena Areja u Plateji, i Afrodite Uranije u Atini.Za Olimpiju grad radio – bronzana statua Anadumenosa, kao Fidijina Amazonka.Za grad Atinu izvajao je firgure gobinje Atene: to su Lemnija, Promahos i partenos.Ali najveće mu je djelo Partenon, za kojeg je vodio svu brigu uz arhitekte. Na istočnom timpanonu prikazana je scena rođenja Atene Partenos, a na zapadnom borba između Atene i Posejdona za patronat nad gradom. Njegova djela su najveće ostvarenje klasične sklupture antičkog doba. On se solobodio konvencionalne simbolike uzdižući svoja djela na visinu života, on je svojoj sklupturi dao obelježje idealizovanog realizma, koji je bio prožet idejom slobode, snage i jedinstva grčkog naroda.Vajari Fidijine škole i epohe su : Alkamen,(djelo Afrodita u vrtovima, figura Hermesa postavljena na ulazu u akropolu, kao i Hefest i Atena Hefestija) Kolota Agoraktira sa Parosa , Kresilasa(Ranjena Amazonka, izražava bol zbog smrti a ne boli kao boli rane, ) i Praksitela, Starijeg dedu Praksitela Mlađeg jednog od najvećih vajara IV vjeka.

Klasično doba u umjetnosti V. st.

Kritiosov mladić. Kuros, isklesan malo prije 480. god. malo se razlikuje od arhajskih kurosa, to je prvi poznati nam samostojeći kip u pravom smilslu riječi. Kipar Kritios., rađen od mramora. On isto ima jednu nogu isturenu pred drugu, no ni na trenutak ne sumnjamo da stoji mirno. Prebacivanje težine tijela na jednu nogu. Težina tijela uglavcnom je oslonjena na lijevu nogu, a desna ima ulogu elkastične potpore kako bi tijelo držalo ravnotežu.Kontrapost – Kritiosov mladić dakle se samo da stoji nego to čini s lakoćom, ova uravnotežna asimetrija opuštenog i prirodnog stava poznata je pod imenom kontrapost. Noga što nosi veći dio težine tijela zove se aktivnom, druga je pak slobodna. Bilo je to temeljno otkriće, jer tek kad je grčki kipar naučio prikazivati tijelo u mirovanju, mogao je istraživati dalje i prikazivati ga u pokretu. Kod Kritiosova mladića prvi put osjećamo ne samo mir i opuštenost lika nego i pokretljivost tjelesne građe kakvu i sami pozbnajemo po vlastitom tijelu, jer kontrapost zahtjeva suptilnu zakrivljenost raznih djelova tijela. Čak i kad tijelo miruje, čini se sposbnim za pokret, kad je u pokretu ono zna održati stabilnost. Život prožimlje cijeli lik, a arhjaski osmjeh znak života više nije potreban. Osmjeh je zamjenio izraz ozbiljne zamišljenosti, tako karakterističan za ranu fazu klasičnoga kiparstva(često nazvanim ozbiljnim stilom), kad je grčki kip bio spreman za pokret postao je slobodan i da misli, a ne samo da se kreće. Ta su dva aspekta klasičnog grčkog kiparstva nerazdvojna.

Strogi stil: Predivan Vozač bojnih kola iz Apolonova svetišta u Delfima, oko 470. bronca, visina 180cm. Jedna je od najstarijih sačuvanih brončanih skluptura grčke umjetnosti, a pokazuje zašto je baš izraz strogi stil izabran da označi osobiner grčkoga kiparstva između 480. i 450. god., kao zavjetni kip nakon utrke je izrađen za tu svrhu. Uprkos dugačkom i teškom odijelu nazire se kontrapost, stopala su pažljivo raščlanjena kako bi se istakla aktivna lijeva noga, dok su glava i ramena blago orenuti udesno. Odjeća je stroga i jednostavna iako u usporedbi s arhajskom mekša i podatnija. Osjećamo ,ožda prvi put u poviejsti kiparstva da odjeća odražava istinski prirodni pad tkanine.Zeusov Hram Olimpija, - najbolja skupina kipova strogog stila nalazila se na zabatima Zeusova hrama u Olimpiji. Izrađeni su oko 460. god. Bitke između Lapita i kentaura, mramor. Na zapadnom zrelijem zabatu prikazani su pobjeda Lapita nad kentaurima. Radnja se odvija pod okriljem Apolona(mirno lice) oblici su masivni, jednostavni mekih obrisa i valovitih, širokih površina, jedan od vrhunaca strogog stila je strastvena borba izražena je ne samo radnjom i gestama nego i osjećajima na licu kenataura čiji je bol i beznadni napor u naglašenoj suprotnosti sa stoičkim mirom na ženinu licu. Grcima su stav i izraz prenosili značaj o osjećaje unutrašnjeg bića a s njima i arete(odličnost ili vrlinu). Apolon bog glazbe i poezije.

Pokret u kiparstvu. – Ni jedan arhajski umjetnik ne bi znao povezati likove Hipodamije i kentaura u tako zbijenu skupinu isprepletenih pokreta. Iako su tehnički klesane trodimenzionalno te sklupture be stoje slobodno, one su neka vrtsa visokog reljefa jer ih se posmatra pred pozadinom i samo iz jednog smjera. Neusporedivo je veći izazov bio izraziti slobodu pokreta u istinski samostojećim kipovima, ali je se to riješilo kontrapostom. Veliki slobodnostojeći kipovi u pokretu najvažnije su dostignuće strogoga stila. Najljepši kip te vrste izvađen je iz mora blizu grčke obale, veličansztveni kip gologa muškarca u bronci predstavlja Zeusa kako baca munju, oko 460. – 450. visina 2,08. Ovdje stabilnost usred akcije daje istinski dojam veličanstvenosti, stav je atletski, ali odaje moć jednoga boga.Nekoliko godina poslije kipa zeusa Miron je stvorio svoj poznati brončani kip Diskobola(bacača diska) čija se slava može usporediti s Doriforom, kao i Dorifora i Diskobola poznajemo tek iz rimskih kopja. Stav diskobola prenosi bit radnje predstavljene izvijenošću tijela u savršenoj ravnoteži, rađen je oko 450. god. Rimska kopija u mramoru prema brončanom originalu. Miron.

Klasični stil:Diskobol nas vodi do samoga praga druge polovice stolječa, do razdoblja zreloga klasičnog stila. Ovladavanje pokretom slobodnostojeće figure imalo je oslobađajući utjecaj i na kiparstvo zabatna hrama, kojem je podarilo prostornost, pokrenutost i ravnotežu. Umiruća Nioba, oko 450. – 440. Mramor, 150cm,klesana je za zabat droskoga hrama, no tako je raskošno trodimenzionalna tako savršeno samostojeća skluptura. Artemida joj ubila 14 djece(jer s eona hvalila). Skluptura prikajuje pokleklu Niobu u trku pogođenu u leđa. Nioba je nasjtariji ponati veliki kip ženskoga kulta u grčkoj umjetnosti. Gledajući njeno lice osjećamo da je ovdje prvi put ljudski osjećaj izražen jednako rječito licem a i tijelom. Onu što nju djeli od arhajskog jest osobina osobina sadržana u grčkoj riječi pathos(patnja) no to je patnja što se podnosi dostojanstveno tako da smo duboko dirnuti a ne užasnuti.PartenonNajveća i najveličanstvenija sačuvana skupina klasičnih kipova sastoji se od mramornih skluptura što su reisle Partenon, većinu kipova skupio je lord Elgin 1801. – 1803. Elginovi kipovi, danas se nalaze u Britisch Museum u Londonu. Samo su likovi s sitočnog zabata dovoljno očuvani. Oni prikazju razna božanstva, uglavmom u sjedećem ili ležećem stavu, a svjedoci su Atenina rođenja iz Zeusove glave. Zapadni je zabat prikazivao borbu između Atene i Posejdona za gard Atenu. Još više nego u Umirućoj Niobi, divimo se prostornosti, savršenoj lakoći pokreta, čak i kod ležećih likova. U njima nema ni nasilja ni patosa, ni bilo kaksve radnje, samo dubok osjećaj poezija bitka. Zaokrenutos tijela ispod bogatih nabora odjeća(triju božica) daje dojam pokreta,a ne statičnost, mokra odjeća(priljubljena uz tijelo povezuje ih u jednu jedinstvenu kretnu pa se čini kao da upravo namjeravaju ustati. Najznačajnija je odlika friza na Partenonu ritmička graciozniost kompozicije, osobito u energičom kretanju skupina konjanika.

Likovi ispunjavaju gotovo sav ograničeni prostor klesani su tako duboko da gotovo izgledaju trodimenzionalni.Fidija. Tko je zaslužan za ovaj veličasveni niz kipova, pripisuje se Fidiji koji je bio znamenit po divovskom kipu božice Atene, izrađenom u bjelokosti i zlatu smješten u centru Partenona, te po divovskoj skluputi Zeusa u istoj tehnici namjenjenmom njegovu hramu u Olimpiji.Izraz Fidijin stil za opisivanje kipova s Partenona nije ništa drugo doli zgodna naljepnica, u projekt je bilo uključeno mnogo umjetnika. Ne iznenađuje što je Fidijin stil prevladavao u atenskom kiparstvu do kraja 5. st. i dulje, iako su veliki kiparski pothvati prestali zbog Peleponeskog rata, posljednji takav pothvat bila je ograda podignuta oko maloga hrama Atene Nike oko 410. – 407. i ovjde je prikazana kao i na Partenonu svečana povorka, ali sudionice su krilate Nike(personifikacija pobjede) a ne građani Atene. Jedna Nika skida sandalu u skladu s tradicijom koja naznačuje da će stupiti na sveto tolo. Fidijska po stilu je isto tako izgrađena posljednjih godina 5. st. jest i prekrasna Hegezina nadgrobna stela oko 410. – 400. mramor. Memorijalni spomenik, mnogi su memorijalni spoemenici izgrađeni ali malo koj se može mjeriti sa skladnom kompozicijom i blagom melankolijom ovoga djela. Pokojnica je prikazana u jednostavnom prizoru iz svakodnevnog života.

Umjetnost u doba Peleponeskih ratova – 431. – 404.

Treće razdoblje umjetnosti V. vjeka pripadaju djela stvorena za vrijeme Peleponskih ratova 431. – 404/3. god. Vrijeme rušenja i propasti velikih ideala Perikolove epohe. Ovi ratovi su doveli di opadanja stavaralačkog poleta u grč. Umjetnosti, naročito u slikarstvu i arhitekturi. Ideja o nacionalnom političkom i duhovnom jedinstvu Grka sahranjena je propašću Periklove politike i gubirkom uticaja koji je Atena do tada imala.U posljednjim decenijima V i i u prvim decenijma IV st, grčko slikarstvo se u velikoj mjeri oslobađa uloge koja mu je pripadala u Polignotovo doba, ono više ne pokazuje težnju ka manumentalniom razmarama, vezanim za kompozicije na građevinama, slikari sada pokazuju želju da slikadu uzmjetnočkog stvaranja radi u razmerama kojie oni sami izaberu, ane prema slobodnim površinama građevinama. Sada se kao velika novina pojavljuje slikanje na drvenim pločama, u štuku i u temperu tehnici. Naklonost za novim i motivima – obićni čovjek, njegove strasti i slabosti., brige i radosti, ljubav i smrt postaju izvori slikarskih inspiracija.

Početak peleponeskih ratova 431. god. stare ere označava kraj uspona atinske demokratije, zaustevaljen je tok jednog velikog progresa koji je ostvarivan punih 5 decenija. Grci se podjelili u neprijateljske tabore i na zaraćene strane. Poljuljani su temelji svege onoga što ej stvoreno u velikom st. demokratije i grčka sčloboda počela je da tavori svoje teške, iako još ne i posljedne dane.To je vrijeme neprijateljstva između grka koji su do tada bili ujedinjeni. Pa ipak su i u tom teškom razdoblju od 431. – 407. grčki umjetnici- vajari, arhitekti i slikari stvarali djela, ali najveći uspon umjetničkog stvaranja je završen.Umjesto figura tj. skluptura koje su simboli mladosti, snage i svježine, sada se rade nadgrobni reljefi i stele, spomenicima smrti koja je kosila grčki svjet. Ali su nastavljeni radovi bez obzira na sve na Akropoli. Erehtejon - jonski stubovi, arhitekta Filokles u najteže vrijeme 421. – 407. dvojni hram Erehtejon(od tufa) Karijatide. Posejdonov hram je bio na zapadnoj strani ove dvojne građevine koja je bila zasvođena jednim krovom. Posvećen Arehteju, Ateni i Posejdonu.

Reljefi i stele Od reljefa koji su nastali u poseljednjim decenijama 5. i u prvim dvjema decenijama 4. st. ističu se svojom ljepotom sadržajem i skluptorskim odlikama dva: Demetrin i Orfejev.Demetrin reljef otkriven u njenom velikom svetilištu Eleusini kod Atine. Zato je i ponat kao Eleusinski reljef. Prikazane u arhaiziranom stilu tvdih linija figure Demetre, njenog sina Triptolema i kćerke djevojke Persefone. Kosa obje žene pokazujer arhaične crte, ono je vjerovatno djelo nekog lokalnog vajara, koji je osječao veći afinitet prema peleponeskoj nego prema atičko-jonskoj plastici.

Orfejev reljef - Reljef Orfeja, Euridike i hermesa je mnogo bliži stilu partenonske plastike. Na ovome reljefu gdje ej orikazana tuga Orfejeva zbog gubitka Euridike, nesuđene mu nevjeste koju Hermes ponovo vraća Hadu, jer Orfej nije izdržao da se ne okrene dok ne iziđu na sunce, sve je u skladu sa osjećanjima kojima su oboje obuzeti; i lice i figure i izrazi njhiovih lica dati su u nježnim linijama, širokim i mekim površinama i blagim pokretima.Najljepši reljefi otkriveni reljefi su na atinskoj akropoli na Kerameiku(groblje).I sami bogovi odsada će nositi pečat ljudske tuge i zabrinutosti.Kao primjere nadgrobnih reljefa iz proda koji prati događaje od kraja 5. i početka 4. st. možemo navesti dvje klasične stele: - Stela Hegeso – na ovom reljefu prikazane su dvje osobe: mlada žena-pokojnica Hegeso sjedi na stolici, uvijena u bogato nabranu tanku i gotovo prozirnu tkaninu koja otkriva konture njenog ljepog tjela. Bira prsten od djevojke koja drži kutiju. Ovo djelo odaje prisustvo vajara Kalimaha.- Deksileosova stela – prikazuje mladog ratnika na konju, u trenutku kad kopljem ubijas neprijatelja koji se već nalazi pod nogama konja. U toj steli se ogledaju tradicije Mirona i Polikleta.MausolejiU ovo vrijeme krajem 5. i početkom 4. st. među jonskim Grcima počinje da se javlja ideja sa se mjesta pokojnika, uglednijih i imućnijh građana, vladara ne obilježavaju više stelama kao što je to bio občaj u Atini, nego monumetalnim građevinama. Po vladaru Karije, Mausolu, kome je žene Artemisija podigla u Halikarnasu raskošnu grobnicu, takve građevine docnije su nazvane mausolejima. Takva jedna grobnica je podignuta najranije u gradu Ksantu u Likiji, iako neznamo koje počivao u toj zgradi. Ova građevina se naziva i Spomenik Nereida, to je ustvari sepulkralni hram zadužbina nekog nam nepoznatog likijskog valada.

Klasično slikarstvoNajveće razdoblje grčkoga slikarstva počelo je u ranom klasičnom razdoblju pojavom Polignota iz Tasosa i nejgova suradnika Mikona iz Atene, koji su bili i kipari. Polignot je prvi postavio likove na različite visine u krajoliku a žene je prikazivao u prozirnoj odjeći, još važnije, on je počeo prikazivati osjećaje i značaje i koristiti se kompozicijskim obrascima, koji su postali središnjim obilježjem klasičnoga slikarstva i kiparstva. Važan napredak ostvario je stotinu godina kasnije Apolodor iz Atene svojim izumom sjena.Slikarstvo je doseglo vrhunac u 4. st. kad mu je priznat status slobodne umjentosti. U ovom je razdoblju došlo od prave eksplozije suparničkih škola i razvoja slikartva na prijenosnoj podlozi za razliku od zidniga slikartva.

Vodeći majstori su: Zeuksid iz Herakleje, majstor teksturePerhazije iz Efeza koji je prvi slikarstvu dao proporcije i savršeno je slikao obrise i linije – najsuptilnije odlike slikarstvaApel iz Kosa, omiljeni umjetnik Aleksandra Velikog, i najpoznatiji slikar svoga doba poznat po finoći i na kraju Nikomah iz Atene poznat po brzom potezu kista.Očaravajući pogled na klasično slikarstvo pruža nam Otmica Prozerpine iz makedonske grobnice u Vergini oko 340. – 330. Detalj zidne slikarije.Otkrivena je tek 1976. god. i važan je po tome što je jedan od rijetkih primjera zidnog sliaksrtva pronađenom u samoj Grčkoj. Prozerpinu je oteo Had podzemni svjet, to je zidna slikaraija iz grobnice, dopušteno joj je da se vraća na svjet svakih 6 mjeseci u godini.Pojam o grčkom slikarstvu zidnom možemo steći i iz rimskoh kopija i mititacija, prema rimsom piscu Pliniju Filoksen iz Etretrije naslikao je krajem 4. st. pobjedu Aleksandra Velikog nad Persijancima kod Isse(prikazana na velikom i tehnički savršenom podnom mozaiku u pompejskoj kući oko 100. pr. Kr.)Slika slijedi šemu 4 boja(žuta, crvena, crna i bijela) što se u to doba često rabilo. Sabijenost likova, ozraćje neobuzdanog uzbuđenja, snažno modeliranje i skraćivanje tijela te točna upotreba sjena čine ovaj prizor

mnogo složenijim i dramatičnijim od bilo kojega grčkog djela iz istog razdoblja. Vrlo je vjerojatno da je mozaik uradio grčki umjentik jer je tehnika izumljena u helenizmu te je bila i ostala grčka specijalnost.Pisani izvori govore da su grčki slikari klasičnoga razdoblja napravili velik pomak u usavršavanju prikaza iluzionističkog prostora. Slikarstvo na vazama moglo je odraziti novu koncepciju likovnoga prostora. Ilpak ima posuda koje su iznimka, to su najčešće lekitos(vrćevi za ulje) rabljenikao pogrebni darovi, bili su bijelo obojeni pa su slikari na njiima mogli crtati jednako slobodno, bijela je pozadina prazan prostor iz kojega izranjaju oblici – ako crtač zna kako da to postigne. Iako je malo slikara lekitosa znalo postići iluziju prostora, najbolji među njima jest anonimni umjetnisk poznat pod nadimkom Ahilejeva Slikara, koji je nacrtao 2 ženska lika ,Muza i djevojka na atičkom lekitosu bijele podloge, oko 440. – 430. fidijska zamišljenost kao i na Hegezinoj steli, možda pjesnikinja dok sluša muzu koja svira liru na planini Helikonu. Glavna je zanimljivot majstorski crtež, samo s nekoliko sigurnih svježih i fluidnih linija umjetnik ne samo da je prikazao trodimenzionalni lik već je naznačio i tijelo ispod odjeće. Kao prvo to je skraćivanje likova, kao i unutrašnja dinamika linija. Njihova debljina ili gotoovo nestajanje čini da su neki obrisi istaknutiji, dok se drugi stapaju jedan u drugi ili nestaju u bijeloj pozadini. Učinak dopunjeuje boja, neobična za lekitos, cinober za himation i muzin plašt, oker za hiton. Umjetnik je vješto iskoristio bijelu podlogu da oživi prazni prostor dodavanjem natpisa, Aksiopeit, sin Alkimaha, jest lijep.Mnogi su pokušali reprudicirati velike kompozicije ali je rezulta bio neujednačenosti i zbijenost kompozicije npr: djelo Atenjanina „Marsija slikara“ Pelej i Tetida, na posudi u Kerč stilu, oko 340. god. s kraja klasičnoga razdoblja. Prizor se doima dvodimenzionalno a tijela su tek puke siluete zbog napadne crne pozadine. Slkarstvo s grčkih vaza doseglo je tada u to vrijeme svoj kraj, a potkraj stoljeća potpuno je nestao.

Umjetnost 4. st.Kiparstvo, slikarstvo, skluptura 4. st. predhelenističko

razdoblje

Grčka na istorijskoj prekretnici

Ovaj atenski stil¸skladan u osjećaju i formi nije dugo potrajao nakon poraza što ga je Ateni nanijela Sparta u Peleponeskom ratu. Graditeljstvo i kiparstvo nastavili su se u duhu tradicije još 3 st. no bez suptilnosti klasičnoga razdoblja. Nema jedinstvenog pojma kao arhajski ili kalsični kako bismo nazvali ovu treću i posljednju fazu

razvoja grčke umjetnosti, a trajala je otprilike od 400. god. do prvoga st. pr. Kr. To razdoblje od 75 god. od kraja Peleponseskog rata do nastupa A. Velikog nekad se nazivalo kasnim klasičnim a ostala dva i pol st. helenističkim razdobljem. Ono je podrazumjevalo širenje grčke civilizacije jugoistočno prema Maloj Aziji i Mezopotamiji, Egiptu i granicama Indije, osvajanja A. Velikog između 333. i 323. i u umjetosti donijeti revoluciju, iako se sjedište preseliolo u Aleksandriju u Egiptu, iapk nije krajem 4. st. došlo do nekog odstupanja od tradicije grčke umjentosti. Umjetnost helenističkog razdoblja nije izrasla iz pomaka nastalih u Aleksandrovo doba već i umjetnosti prethodnih 50. god.U Joniji se sada rađa jedan novi patritozam pretenciozan i veoma čersto bez čistog i prefinjenog osećanja mjesre za prave umjetniččke vrjednosti, bogati maloazijski vladari žele slično kao i njihovi orijentalni susjedi da svoju epohu obilježe grandioznim spomenicima, kao što su hramovi Artemisijon u Efezu, Didimeijon u Miletu veliki Mausolej u Halikarnasu i dr. Međutim nebi se moglo krenuti stim građenjem da nisu učestovali brojni grčki neimari i vajari.

Mnogi slavni majstori rođeni su i rasli i stvorili velika djela u svojoj grćkoj otađbini, iako su mnogi išli u Aziju raditi, i nastala su najveća imena te epohe: dokazi grčkog duha: stvorena su djela Kefisodota, Praksitela, Skopasa, Lizipa i dr. umjetnika IV. St.U AtiniNaročita pažnja se poklanja građenju pozorišta. Grci su kroz drame i komedije željeli da vide sebe, svoju veliku prošlost. Oni se nisu ustručavali da pokazuju svoje mane i nedostatke. Najbolji očuvanis vjedok arhitektutre IV. St. u Atini je Lisikratov spoemnik podignut na sjeverozapadnom podnožju Akropolisa, na putu koji se u antičko vrijem zvao „Put trnožaca“. Podignut je tolos, okružen sa 6 korintskih stubova, po arhitravu i grizu jonski stil. Podignut je 334. god. u slavu pobjede koju je atinski građanin Lisikrat odnio na muzičkom takmičenju u izvođenju ditiramba. Visina 10,34m.PeleponezPo svojim arhitektonskim odlikama na Peleponezu se ističe hram Atene Aleje, sagrađen u tegeji, u šumovitzoj Arkadiji, kao jedan od najvećih grčkih hramova. Skluptrunu dekoraciju ovog hrama radio Skopas, pronađeno figura sa frontona ovoga hrama Torzo Atlante, glava herakla, glava ratnika sa kacigom i još desetina drugih. To su sve firgure koje su pripadale dvjema mitološkim kompozicijama: na istočnom tipmanonu prikazan je lov Kalidonskog vepra, na zapadnom borba Heraklovog sina Telefa, kralja Misije i zeta trojanskog kralja Prijama, sa Ahilom pod zidinama Troje.Arhitekturi peleponeza IV. St. pripada i nekoliko građevina sakralne i ajvne namjene podignutih u Epidauru, to su tolosi, imele i pozorišta. Timele je okrugla mramorna građevina. Arhitekt vjerojatno Poliklet Mlađi. On je bio i arhitekt Pozorišta u Epidauru, to je jedna od najvećih javnih građevina u Antičkoj Grčkoj, i jedno od najvećih antičkih pozorišta, sačuvano u svom obliku i do danas. Ovo pozorište se oslanjalo na brežuljak, teatron je mogao primiti 14.ooo tis. gledatelja. Orkestra mu je okrugla.

JonijaJonski Grci radili monumetalne građevine na čijem su građenju i ukrašavanju radili najveći arhitekti toga doba Piteos, i vajari Praksitel, Skopas, Brijaksid, Leohares i dr. Među svim spomenicima posebno mjesto zauzimaju - Artemisijon u Efezu,(Artemidin hram)ovaj hram je 356. god. spalio Herostrat da se ovjekovječi na taj način, ali je ponovo izgrađen u jonskom stilu. - Didimeijon u Miletu posvećen Apolonu Filesiju, izgrađen još u arhajsko doba, ali je Darije 494. porušio i Milet i ovaj hram.i Mausolej u Halikarnasu - Mauzolej u Kalikarnasu – Kontrast između klasičnog i prethelenoskog jasno se očituje u jedinom pothvatu iz 4. st. koji se po veličini i ambiciji može mjeriti s partenonom. Nije riječ o hramu već o gloemoj grobnici, nadgrobni spomenik, Projektirao ga je Pitej iz grada Prijene, a sagradio Mauzol sa svojom udovicom Artemizijom u Halikarnasu u Maloj Aziji, oko 360. god u vremenu od 359. – 351. Skopas, kipar- Bitka između Grka i Amazonski istočni friz mauzoleja. Visok 50m, Prikazivali su borbu Grka i persijanaca i borbu Grka s Amazonkama na kiparskim ukrasima.

Dvojba je, helenizam je pojam koji je blizak političkim i kulturnim poslejdicama Aleksandrovih osvajanja, da ga ne možemo protegnuti unatrag, tj, prema početku 4. st. usprkos tome što postoji opća suglasnost da se umjetnost od 400. do 325. god. može shvatiti ako je gledamo kao predhelenizam, a ne kao kasni klasični stil.Skluptura, osjeća se tuga za prošlošću. Novi stil u slupturi IV. St. nagovještava Kefisodot

Kefisodot Stariji svojom alegoričnom kompozicijom Eirirena sa djetetom Plutosom, - „Mir sa bogatstvom“. Mali Plutos sa rogom izobila u ruci.Radio je na zahtjev Atinjanina 374. god. u čast boginje koaj ej pomogla atinskom admiralu i vojskovođi Timoteju da odnese pobjedu nad spartanskom flotom u bici kod Leuktre 375. Njegovo djelo malo nam je poznato, ali znamo da je bio otac i učitelj Praksitelov. Među velikinima su Skopas, Prakritel, Lizip a pored njih i Brijaksid, Timotej i Leohar.

Skopas rođen oko 420. god. na ostrvu Parosu.Rario na ukrašavanju hrama Atene Aleje u Tegeji, u razdoblju od 386. – 370. Kao livac u bronzi Skopas je bio u početku pod utjecajem peleponeske sklupture, naročito Argosa. Rad u Tageji, zatim na Mausoleju u Halikarnasu opredjeljuju ga više ka mramorsnoj plastici.Unio je nove elemente u stil sklupture IV. St. Skopas je veličinu svog stvaralačkog bića ispoljio u prikazivanju patosa, dubokog, teškog i najčešće bolnog stanja duše, koja pati i izgledom lica, očiju i usta. Rijetko čija djela poznajemo u originalu, to su njegova.Djela: - Hram Atene Aleje - On je radio i ako skluptor i kao arhitekta na hramu Atene Aleje u Tegeji, ovaj hram je bio jeda od najljepših na Peleponezu. Kompozicije na frontonima ovog hrama koje je radio Skopas: na istočnom je prikazan motiv lova na Kalidonskog vepra, na zapadnom broba Ahila i Telefa pored rijeke Kajika u Misiji.Znao je u mramoru izraziti stanje duše.

- Bakhantkinja zanesena strasnom igrom, kao i Menada (dovodene do stanja ekstaze)- Radio na Mausoleju u Kalikarnasu – autor amazomahije(vjerojatno). Prvi u antičkoj Grčkoj a samim tim i evropaskoj umjetnosti postavio osnove stilu čije bitno obilježje predstavlja Ekspresija.

Kiparske radove na svakoj od 4 strana spomenika bili su povjereni 4 najboljih majstora onoga doba: Najpoznatiji Skopas –izradio je glavnu istočnu stranu. Naglašena i izražena neklasična silovitost fizička i emcionalna napetost, izražena u napornim kretnjama i strastima što se odražavaju na licima likova. Duboko usađene oči zaštitni su znak Skopasova stila. Eksplozivni siloviti stil impulsivne kretnje. Divlja akcija.

- Skopasovom utjecaju ako ne i neposrednom radu pripada i grupa Umiruća Niobai njeno 14 djece oko 450. – 440. Mramor, 150cm, klesana je za zabat dorskoga hrama, no tako je raskošno trodimenzionalna tako savršeno samostojeća skluptura. Artemida joj ubila 14 djece(jer se ona hvalila). Skluptura prikajuje pokleklu Niobu u trku pogođenu u leđa. Nioba je nasjtariji poznati veliki kip ženskoga kulta u grčkoj umjetnosti. Gledajući njeno lice osjećamo da je ovdje prvi put ljudski osjećaj izražen jednako rječito licem a i tijelom. Onu što nju djeli od arhajskog jest osobina osobina sadržana u grčkoj riječi pathos(patnja) no to je patnja što se podnosi dostojanstveno tako da smo duboko dirnuti a ne užasnuti.Nezna se dali je Niobu radio Skopas ili Praksitel.Prethelenistički duh još je izraženiji u jednom od pokretnih kipova s kolonade (za kojeg se vjeruje da prikazuej samog Mauzola) kip je vjerojatno djelo umjetnika mlađeg od Skopasa, vjerojatno Brijksid.majstiru sjeverne strane.

PraksitelPorjekllom Atinjanin, rodio se oko 390. god. Otac mu Kefisodot, bio mu je i prvi učitelj.Kao vrlo mlad pozvan da ardi sklupture

- za hram u Mantineji, oko 370. god. To je grupa Letone sa njenom djecom Artemidom i Apolonom.

Zna se i da je za atinski Akropolis radio figuru Artemide Brauronija 346. god. Propadao je višem atinskom društvu, pa je smisao života tražio u raskoši, zabavama i radostima svakodnevnog života. Takav odnos prema životu utjecao je i na njegov stil. Za razliku od Skopasa nad čijim djelom lebdi sjenka tuge, Praksitel sklupturu i pored trenutne sjete i zamišljenosti odiše ipak vedrinom i radoošću, optimizmom i isiličnim sižejima.

Najljepše njegovo djelo je - Hermesa i malog Dioniza(Bakha), taj kip je iskopan u Herinu hramu u Olimpiji, 1877. god. Oko 320. – 310. god. mramor, visina 2,16m. Senzulanost, izdužene proporcije, uvijenost torza, igra mekih oblina, osjećaj potpune opuštenosti(pojačan uportabnom vanjskoga potpornja na koji se gigura oslanja)Nježna obradba mramora, blag osmjeh, meko modeliranje lica. Svilenkasti dojam odažava i kosa,

pokušaj modificiranja kamenog izgleda kipa iluzijom eke sveobuhvatne atmosfere. Osnovno obilježje Praksitelove sklupture jesu tri karakteristike:sjeta, misaonost i idiličnost.

- Demetra iz Knida, oko 330. god.mramor visina 152,3cm. figura božice Demetre iz njezina hrama u Knidu, oko 330. god. mramor, 152,3 cm, Praksitelkip povezan s mauzolom, i ovdje je odjeća iako finije teksture, izrazito široka. Duboko usađene oči gledaju u daljinu prodornošću poput one u Skopasa, modeliranje glave upućuje mekoćom na Praksitela, majstora ženstvene gracioznosti i senzualne evokacije tijela.

- Afrodite Knidska Afrodita od Prakssitelova napoznatijeg djela kip božice, oko 340. – 330. Mramor, visina 2m. Praksitel. Ona se smatra sininimom apsolutnog savršenstva, koliko na ljepoti koliko na činjenici da je bila prvi potpuno razodjeveni kultni lik jedne božice. Božica usred kupanja.

- Apolon Sauroktonos (koji ubija guštera)- Satir koji sipa vino- Satir koji se odmara- Afrodita sa Kosa

- Artemida Brauronija, čije je kopija sačuvana u liku dobro nam poznate Dijane iz gabija i dr. - Apolon Belvederski, Demetra je vjerojatno samo malo kasnije djelo s kraja 4. st. visina 2,3m – iste značajke se javljaju i na drugim kipovima, od kojih su svi rimske kopije grčkih djela i po naravi slični Praksitelovim djelima. Najpoznatijije Apolon Belvederski, savšeni primjer klasične ljepote. Vjrojatno Praksitel (nezna se).

LizipLisip je vajar čijim se sklupturama završava epoha klasične i počinje doba heelnističke umjentosti. U svom djelu on još uvijek čuva izvjesne odlike plastike 5. st. ali i nagovještava novi stil, solobođen Polikletovog vajarskog kanona, Fidijine mirne dostojanstvenosti i vedrine i ljupkosti Praksitelovih bogova.Porijeklom iz Sikiona, pripadao je po tradicijama u kojima je stakao umjet. Obrazovanje i po tehnici peleponeskoj skluptorskoj školi. Bio je samouki umjetnik.Posebnu pažnju pridavao je izradi kose, vajajući manju glavu nego njegovi prethodnici – stari vajari. Tjela njegovih figura bila su nježnije i vitkija, usljed čega je izgledalo i da im je visina veća. Ljubomorno je čuvao simetričnost, ali je napustio kvadratne forme starih skluptura. Lizip je svojim figurama dao i treću dimenziju – dubinu kojom je obogatio sklupturu svoga i helenističkog doba.Uz Skopasa iPraksitela još jedno važno ime prethelenističkog kiparstva, Lisip koji je počeo djelovati oko 370. god. i radio je do kraja st. Glavne odlike njegova stila, za razliku od Polikletovog kanona zamjenio je novim proporcijama vitko tijelo i manje glave. Lizipov je realizam poslovičan, kažu da je izjavio da mu je jedini učitelj priroda.U bronzi ej jedini smio raditi Aleksandra Velikog.Svoj umjetnisčki stil, kanon novih proporcija u kojiam sje rješavao izgled i površine ljudske figure, Lizip je napotpunije ostvario u statui

- Ares Ludovisi koji sjedi i odmara se, zagledan u daljinu, u lojevoj ruci drži mač a uz desni bok prislonjen štit, one ne djeluje kao ratnik, nego kao mald čovjek željan mira, radosti, života i ljubavi. A to još više povečaav mali eros koji mu se igra oko nogu.

- Hermes Palestrit uhvaćen u trenutku kad se sprema da siđe u palestru ili je upravo izišao iz nje. Rađen je u mramoru, kao i Hermes.

- Od bronzanih figura Lizipov stil najbolje reprezentuje Hermesov odmor, mladi bog sjedi na jednoj stjeni, odmara se. Figura je naga i vitka, glave lako pognute napred.

- Statua atlete Agijasa, otkrivena u Delfima, u grupi od sedam mramornih statua, kloje predstavljaju članove jedne tesalske artistorkratske porodice. Grupa ej izvajana i na svoje mjesto postavljena u razdoblju od 338. – 334. god. Na statuma su ispisana njihova imena. Statua Agijasa je antička kopija Lizipovog originalnog djela u bronmzi koji je bio ppostavljen kao memorijalni spoemnik kod Farsale. Agija je rađen u dvje dimenzije, figura ima odlike portreta.

- Lizip je izradio cio niz statua raznih bogogva i heroja. Statua Zevsa, Artemide, Posejdona, Dionisa, Helija na četveropegu, Erosa i dr. bogova.

- Od heroja nekoliko statua Herakla, prikazanog u raznim situacijama, Heraklo Epitrapeziosa na gozbi bogova, Herakla kojis e odmara po povratku iz zemlje Hesperida odakle je donio čuvene hesperidske jabuke.

- Od portreta A. Velikog, jedna bista otkrivena u Pergamonu(Pergamu) Lizip je Aleksandra prikazivao samog, sa prijateljima u lovu na lava(grupa rađena za Delfe). Od bronze. Za prikazivanje Aleksandra karakteristična je izvjesna asimetričnost lica i gusta masa kose koju je razbio u pramenove. Predstava takvog portreta je nazvana Hermes Azara – mramorni lik A. Velikog koji se čuva u Luvru. Između 1500 radova koje je uradio Lizip,ne nalazi se ni jedna figura žene rađena kao posebno djelo, samo u paru s npr. Zevsom ili nekim drugim bogom.

- Apoksiomen (Atlet sa sturgalom) bronca, oko 330. god. visina 2,1m koji je upravo izašao iz palestre i svoje nago tjelo čisti strigilom. Original nije sačuvan, ovdje su ruke vodoravno pružene ispred tijela, ovaj pothvat hrabri zakljanjane torza pmak je, on liku daje novu sposobnost spontana trodimenzionalnoga pokreta, čak i kosa pokazuje kretanje prema opuštenosti.

Lisipova škola:Dajip, Boeda, Eutikrata, Lisipove sinove i Eutikratove učenike, zatim Fanida, Tisikrata i Ksenokrata.

Atička školaO Leoharu, Brijaksidu i Timoteju sačuvani su rjetki i nepotpuni podaci, za Leohara Atinjanina zna se da je učestovao sa Praksitelom, Skopoasom i Brijaksidom na sklupturnom dekorisanju Mausoleja u Halikarnasu (njegovo djelo: Ganimed – koji odnosi orao na Olimp da kao Zevsov lubimac bude vinotoča besmrtnim bogovima, u bronzi rađen) zatim Figure Zevsa, Apolona sa dijademom Aresa u Halikarnasu, učestovao je i u izradi kompozicije Alakesandrovog lova na lava. Figura Apolona Beldeverskog mu se takođe pripisuje, (iako možda nije točno)

BrijaksidAutor 5 božanskih kolosa, nešto manji od figure Heliosa, izloženih na Rodosu, figura Zevsa i Apolona u patari, Asklepija i Higijeje u Magari, Apolona i Dafne u Antiohiji, Dionisa na Knidosu.

TimotejRadio za Asklepijevo svetilište u Epidauru, figura Artemide .Anonimnim autorima majstorima IV. St. ili njihovim utjecajima pripada i skluptura Hipnosa(mladi bog sna), kao i najljepši i najženstveniji figure žene u cjelokupnom antičkom vajarskom nasljeđu, Afrodita sa Milosa, rađena od bjelog parskog mramora, izgled topline, visoka 2,04m.

Sikijonsko i Atinsko slikarstvo IV. st.Grci su u to vrijeme proizašli tj. prerasli nicvo mitološke aluzije i alegorije. Život više nije san ni iluzija, nego je stvaran i nimalo lak. Grci su bili ugorženi ne samo u Ateni nego i u kolonijama(Italija, Sicilija itd.) Sada se traži genre-motivi. Približavaju se realnom načinu života i onakvi kasvi su u svakodnevnom životu.O monumentalnom slikarstvu IV. St. zastupljenom pretežno na tlu Atike, Peleponeza i Jonije nisu sačuvana ni oroginalna djela ni zapisi.Atičkoj – tebanskoj slikarskoj školi pripadaju u IV. St. dva velika slikara Aristid iz Tebe u Beoteji - bio učenik Euksinide. On je prvi prikazao duševno stanje i osjećanje ljudi ono što Grci zovu etos, kao što je prikazivao i duboka uzbuđenja. Bio je pomalo tvrr po kolorističkim efektima. Djela: Borba sa Persijancima, Smrt majke, Aegrum.i Eufranor iz Istma na Korintskoj prevlaci.

Na grčkom tlu u IV. St. rade dvije slikarske škole:Starija u Sikionu – U sikionskoj školi formirali su se slikari koji su svoju umjentočku aktovnost usmjerili ka praktičnom i zanatskom radu. Među njima veliki slikar Apel – (356. – 308.) iz Kolofona kod Efesa. Bio je dvorski slikar

Filipa Makedonskog i portretista Aleksandra Velikog. Prikazao Aleksandra Kao Zevsovog sina kao pobjednika i gospodara svjeta s munjom u ruci i okružen svitom besmrtnika sa Olimpa. Prikazao Aleksandra kao mladića crne kose i očiju (iako je bio plav), Aleksandra crne kose prikazan je i na fresci Aldobrandinska svadba – otkrivena u Rimu 1606 god. čuva se u Vatikanskom muzeju. Zatim ostala djela Afrodita Anadiomene(Afrodita koja se rađa iz morske pjene). Kalumnija(Spletka) alegorična kompozicija.

Sikionskoj školi pripada i slikar Pausija, kome se pripisuje usavršavanje enkaustičke tehnike. Upotreba ove tehnike koja se zasniva na vezivanju boja za osnivu prepariranu voskom dozvoljava bogatiju polihromiju, veći tregistar boja i njihovu dužu tranost. Prikazivao scene iz žiovta sa djecom.Portrete Aleksandra radili su jonski slikari i Apelovi savremenici Protogen i Astion(Aleksandrova svadba sa baktrijskom princezom Roksanom) rađena u temperi.

Atinska školaNju su privlačili motivi i teme iz života Aleksandra Velikog(takođe), - Aristid i Filoken pokazuju sklonost prema Aleksandrovim bitkama, patetičan stil, dok je Filoken za realističniji prikaz. Njegovo djelo Bitka kod Isse (A. i Darije III.) 333. god. njena rekonstrukcija na mozaiku u Pompejima.Eufranor - slikar i vajar, s Istmosa. Djela: Bitka konjanika, dvanaest bogova, Odisej koji simulira ludilo, Alegorije Demokratija i Narod, Bitka kod Matineje.A od njegovih skluptura navode se 10. Figura Aleksandra Parisa, Atena Katulijana, Bonus Evenstus, Apolon Patroos, kompozicija Filipa i Aleksandra na kvadrigi.Nikija – volio mitološke teme sin Aristida. Djelo: Arfus koji čuva Jonu, kompozicija sa figurama Perseja i Andromede.

Vazno slikarstvo IV. St.Ono se kretalo po već odavno utvrđenim putevima i u tradicijama strogog crveno-figuralnog stila. Vodi se borba između grčkih i italskih keramičkih radionica. Prodaju u Egipat, i u grčke kolonije. Oni su u dekoraciju vaza unijeli i elemente plastike, tako da su stvorili novi stil pod imenom „Stil Kerča“ po mjestu Kerču, antičkoj Pantikapeji u Boposru Kimerijskom. Nalazi iz cjelog niza kurgana sa ovog područja su „Sedam braće“, Pavlovski kurgan(groblje), kurgan Velike Bliznice.Motivi i sadržaj slikanih kompozicija na kerčerskim vazama su najčešće mitološke scene ili prikaz i detalj svadbenih rituala i svečanosti. Lekit vaze jedna od njih slika Atinjanin Ksenofant, kao i poznata hidrija u slikanoi reljefu prikazan mit o borbi Atene i Posejdona.

Helenistička epoha – Helenizam kiparstvoUmjetnost helenističke epohe IV. St. 336. god. do 30. god. nove ere kada je Oktavijan

zauzeo Egipat, kao posljednju slobodnu državu helenističkog svjeta

Centar se preselio u Aleksandriju u Egiptu nije vipe u Ateni. Nasuprot prije sada više ne vajaju Zavsa, Heru i ostale nego sada vajaju ili u bornzi liju skromne portretne biste, rjeđe cjele figure istaknutih i cjenjenih građana – pjesnika, filozofa, govornika. Ali nasuprot tome uoravo u ovo vrjeme nastaće djela koji imaju sva obilježja i odlike one sklupture 5. i 4. st. koje su označavale najviši uspon i najdalji domet klasične umjetnosti uopće, te tradicije doživjele su svoj najviši uspon i najpotpuniju renesansu u umjetnosti Pergamske vajarske škole.

Nema izravnih dokaza o umjetničkim djelima po naruđbi Aleksandra Velikog, neka od njih jesu Lizipovi portreti velikog osvajača. Znamo vrlo malo o razvoju grčkog kiparstva u prvih 100 god. heelnističkog razdoblja. Kombinacija lokalnih i međunarodnih strujanja zacijelo s stvarale složene obrasce, od kojih možemo slijediti tek nekoliko izdvojenih niti. Helenističko kiparstvo ima drukčiji značaj od kiparstva klasičnog doba, odlikuje se mnogo većim realizmom i izražajnošću te većom raznolikošću odjeće i stavova, često pod snažnim utjecajem torzionih sila. Eskerimentiranje u to doba.

Prelazno razdoblje od klasične ka helenskoj epohiU atinskoj vajarskoj školi u ovo prijelazno vrijeme od 323. do kraja VI. St. još se održavaju svježe tradicije i neosredni utjecaji Praksitelove, Skopsaove i Lizipove umjentosti. Ovoj školi pripadaju Praksitelovi sinovi Kefisodot Mlađi i Timarh. Oni su u drvetu rezali portrete Abrona, Likurga i Likofrona, ali su vajali i filozofa.Njihovo djelo je bista pjesnika Menandra, pisca komedija, kao i od tragičara Euripida i Sofokla.Poznato djelo Kefisodot radio i izvan Atene, njegovo djelo Simplegma(splet) figura uhvaćenih za ruke u Pergamonu. Vajali i bogove Asklepija, Afrodite, Letone i Artemide.Od drugih praksitelovi učenici Papil frigura Zevsa.Od portretista ovoga doba ističu se Atinjanin Polideukt autor poznatog djela Demostenov portret.U doba Aleksandra Velikog i njegovih dijadoha ističe se jedan Lizipov učenik, to je Hares iz Lindosa na ostrvu Rodosu, - kao njegovo djelo spominje se Kolos s Rodosa visok 32m, to je statua Heliosa(Sunca), jedno od 7 svjetskih čuda.Nika sa Samotrake – rani helenizamJednako je dramatičan još jedan spomenik pobjedi iz ranoga 2. st. Nika sa Samotrake, kipar Pitokrit s Roda, oko 200. – 190. mramor, vicina 2,4m. Obilježava pobjedu Eudama s Roda nad Antiohom Velikim. Božica se upravo spustila na pramac broda, ravniteža s pokretom tjela nego i oblikuje svaki čudesno živi nabor haljine, između kipa i prpstora stvoren je međuovisnost i odnos kakav nikada nismo prije vidjeli. Ono slovi kao najveće remek djelo helenističkog kiparstva.(i jeste prekrasno).

Izdvajaju se tri grada tj. države Mala Azija, Rodos, Egipat

Pergamska školaDinastija AtalidaGrad u Misiji, iako u ovo vrjeme u prvim decenijama 3. st. u Atini počinje ddoba općeg opadanja u gotoovo svim oblastima života, atinska i pergamonska umjetnost sačuvale su zajedinčku osobinu i odliku, to je stil idaleizovanog predstavaljanja života, koji se u grčkoj skluputi održava u djelima vajara koji sve do Aleksandra nastavljaju tradiciju Fidije i njegove vajarske škole. Među umjetnicima ovoga doba Trasimed i Damofon. Za razliku od Pergama u kome se održava idealizovanje grčkih mitoliških tradicija, umjentici Rodosa njeguju u skluputi kult idealnog atlete, dok umjentici Aleksandrije poklazuju interes i sklonost za obradu genre-scena i motiva iz stvarnog života. Iako je gubila sjaj umjentost grčka je imala i svoje svjetle časove. Atalidi su bili ne samo vješti političari već i mecene književnosti, umjentosti i nauke. Pergamska biblioteka brojala je više od 200 tis. svezaka, koje je polsije u rimskoj epohi Klweopatra prenjela u Aleksandriju. U Pergamu je prvi put ušao u upotrebu i pergament – pergamonska hartija, na kojoj su i pisane ove knjige. Fizičar Galen(preko tri stotine rasprtava) matematika, filozofija i prirodne nauke, i medicine. Umjetnici Pergama rtadili na uzor Skopasa i dr. Vajari radili scene ljubavni motiva npr. Kao varijanta Afrodite koja se kupa, nastala na uzor vajara Dedala, koji je radio za Pergam. Ovoj vrsti pripadaju još nekoliko figura Afrodita Kalipigos, razigrana Menada, Hermafrodit na spavanju i satir, iako je drugog žanra ovom periodu pripada i jedna veća kompozivija na kojoj su prikazani Apolon, Silen Marsija, zarobljeni skit i jedan mladi oštrač noža.Izraz dubokog i snažno dioživljenog psihičkog stanja otkriva tragove Skopasove patetike u ranoj pergamskoj sklupturi, te karekteristike će se posebno vidjeti na kompozicijama i pojedinačnim figurama glaskih ratnika i na velikom frizu Zevsovog oltara.

Najveći spomkenici nastali u vrijeme Atala (241. – 197).Figure galskih ratnika bili su zavjetni darovi koje je Atalos I poklonio božanstvu koje mu je pomoglo da pobjedi Gale i potjera ih iz Male Azije u Siriju, npr. Atalove borbe protiv Gala¸prikazivali su mnogi umjentici Isigon, Firomah, Stratonik i Antiogon.

Klasične primjere glaskih ratnika pružaju figure- Gal na umoru, kipar Epigion iz Pergama, Čekinjasta kosa, metalna ogrlica oko vrata goli ratnik koji se bori protiv smrti koja dolazi(divan rad) dostojanstvo i patos ipak.Umirući trubač ili Gal, bronza 230. – 220. god.Nova ljudskioja koncepcija oja opisuje ovo doba prikazana je brončanim skupinama posvećenim Atalu I. iz Pergama između 240. – 200. god. u slavu pobjede nad Keltima(Galima) koji su upadali u grčke države iz Galacije, područje današnje Ankare, dok ih Atal nije prislio na mir. Brončani kipovi, spomenici poraza Kelta.- Ludovisi grupa, koja se čuva takođe u Rimu.Vajar Epigon radi djelo koje pokazuje da su Pergamski umjetnici znali prikazati stanje psihološko na statui to je djelo „Trenutak kako jedno malo djete miluje svoju ubijenu majku“.

Vremenu Eumenesa II (197. – 159). Pripada razdoblje najvišeg političkog, ekonomskog i kulutrnog uspona pergamske države. Podignute mnoge javne građevine, pozorišta, trgovi, stoe i hramovi.U to vrjeme se gradi Zevsov Žrtvenik –podignut u vrijeme od 180. – 170. Oltar u Pergamu monumentalni žrtvenik izraz zahvalnosti Zevsu i Eteni Nikefori(Pobjedinici) da pobjede Galeoko 180. pr. Kr. Eumen II, sin i nasljednik Atala I, dao je na brdu podići golemi oltar u slavu rimske pobjede i saveznika nad sirijskim kraljem Antiohom Velikim,. Njegova najvažnija dekoracije je veliki friz koji pokriva donji dio, kipovi nadnaravne veličine, klesani tako duboko da su gotovo odvojeni od pozadine. Dramska snaga friza. Napeti pokreti dominiraju, teška mišićava tijela jure jedno za drugim. Motiv bitke između bogova i divova, Atena božica zaštitnica grada.Nezna se ko je arhitekt.Gigantomanije. Veliki friz prikazuje najveću smotru grčkog partenona: t je pravi defile bogova svjetlosti sa Olimpa, Olimpisjki bogovi prikazani su na istočnoj strani – Apolon, Artemida, Latona, Zevs, Hekata sa tri imena(Luna,Dijana, Proserpina) i Atena, Geja.Na zapadnoj strani borbu protiv Giganata vode bogovi zemlje, mora i vode: Posejdon, Okean i Tetida, Ahilova majka, Triton i Amfitrita, starac Nerej i Dorida boginja mora, kćerka Okeana i tetide.Na sjevernoj strani su uvedeni bogovi ljubavi:Afrodita, Eros i nimfa Dione, tu su i Dioskuri, Kastor i Poluks.To je spomenik zahvalnosti jednog polisa i jednog naroda bogovima koji su mu pružili svoju zaštitu.Rodovska ŠkolaRodos je bio jako vezan za grčke tradicije, uzori u dorskom svijetu na Peleponezu, a naročito u Sikionu. Umjetnici prikazivali mlade atlete i opredjelili se za bronzu kao i Sikionci. Tu se okupljaju umjentici koji doalze sa različitih strana grčkog svjeta. Njih privlači ekonomsko bogatstvo ovog ostrva. Uspostavio je dobre odnose sa Rimom, tako da je se održala mnogo više od drugih država gradova u to vrjeme.U takvim uslovima – u nezavisnosti, slobodi i ekonomskom prosperitetu Rodso je psotao jedan od najprivlačnijih krajeva za mnoge umjetnike helenističke epohe. Poznata sunam imena 30 umjetnika a najviše ih je sa Krita i Jonije, pretežno skluptora, manje slikara koji su radili na Rodosu. Timohar iz Eleuterne na Kritu, Filesom iz Halikarnasa, a naročito sa autori Laokontove klomppzicije Agesandrom, Polidorom i Atenodorom.Za Aristonida koji je živio i radio na prijelazu iu 3. u 2. st. od njaga nije ostalo sačuvano nijedno djelo. Djelo. Figura Atamanta koji je prikazan u trenutku očaja i srđbe zbog ubistva sina mu Learha, pravio je masu lijevanu od bronze i gvožđa, da bi dobio nemirni crvenkasti sjaj koji bolje odgovrara stanju Atamandovog afekta, nego mirni i prigušeni ton bronze.Razlozi zbog kojeg su ta djela stvarali su: Agathia(dobrota), Arete(moralna čistoća)Eunoia(dobronamjerost) Philodoxia(častoljublje) i Dikaiosyne(pravdoljublje).

Od poznatih sačuvanih djela rodovske škole dvje kompozicije su stekle najviše umjetničko priznanje i antičkih i savremenih pisaca Leakontova grupa i Farneski bik.

Laokont – Prije otkirća Nike prije 100. god. najcnjenjenije kiparsko djelo helenističkog doba bila je skupina s umirućim Laokontom i njegova dva sina, možda djelo Agesandera, Atenodora i Polidora s Roda, prvo st. pr. kr. Djelo je pronađeno 1506. god,. u Rimu. Smatran komplementarnim on po uzvišenoj tragičnosti a drog rjelo koje je smatrano isto najbojim je Apolon Belvederki po skladnoj ljepoti. Laokont je bio svećenik kojega su bogoovi kazniili jer je Trojance upozorio da ne dovlače grčkoga drvenog konja, poslali zmije na njih. Prikazana patnja i užasna bol.

Farneski bik Piramidalna shema, Farneskog bika – toro farnese, mramorna kompozicija, jedna je od najmonumentalnijih atičkih antičkih grupa. Izvajana u 2. st. Autor Asinije Polion.Autori kompozicije Zetosa, Amfiona, Dirke i bika, isklesana u jednom mramornom bloku, su bili Apolonije i Taurisko.

Ocjena rodovske škole u stvranju i razvoju umjetničkog stila ova škola, kao i pergamonska, zadržava elektičarsku orijentaciju sa izraženom predilekcijom prema Lizipovim formama i Skopasovom patosu, u izboru tema motivi koji zrače izvjesnom tugom i teškim, gotovo pesimističnim idejama i raspoloženjima. U ovoj školi se grčka umjetnost oslobodila starih tradicija idealizma.

Aleksandrijska školaAleksandrija ja bila najmlađi ali najveći grad imperije Aleksandra Velikog. Lišena nacionalne tradicije i duže istorijske prošlosti, vještački stvorena oaza na tlu nekadašnejg faraonskog Egipta, Aleksandrija nie nikada bila, niti je ikasda postala ideološki centar grčkog svjeta. Ona se zahvaljujući svom položaju razvila u akademski grad, veliko kosmopolitsko središre književnosti, nauke i filozofije, sa bogatim bibliotekama, muzejima i umjetničkim galerijama. Izgrađena uz samu obalu mora bio je pun arhitektonskih spomenika ukrašenih bogatom sklupturom, naročito reljefnom dekoracijom. Teme ovih reljefa su uzete pretežno iz grčke mitologije ili su bile inspirisane pastoralnom i romantičnom poezijom velikog grčkog iliričara Teokrita. Aleksandrijaska škola je bliža stilu, temama i idealima Praksitelove sklupture, bila je vezana za umjetničke tradicije Atine iz vremena Praksitela i njegovih učenika.Obrazovani građani prolomejske i u izvjesnom smislu dekadentne Alerksandrije tražili su u umjetnosti ono što im život u njihovom gradu, gdje je sama pustinja i more, nije pružao: svježinu pejzaža, romantičnu lkepotu prirode, idilične scene iz života pastira, pjesnika i mitoloških bića.Ovakvi motivi rađeni su najčešće kao dekorativne reljefne slike, koje su kao paneli razbijale monotoniju širokih površina zidova i osvježavale unutrašnjost prostorije aleksandrijskih kuća.Na ovim reljefnim kompozicijama razlikuju se obično tri plana, na prvom je prikazan glavni sadržaj motiva – figuralna secana, sa većim ili manjim brojem samih ljudskih ili životinjskih figura,Na drugom planu najčećše su dati detalji arhitekture sa manje ili više naglašenim i dekorativnim elementima, ovim planom željela se stvoriti impresija treće dimenzije – dubine i perspektive , koja se često prikazivala u vertikalnom superponiranju daljih od bližih površina, Treći plan – motivi vegetacije, palme, brežuljci, polja – predstavljao je pejzaž i ambijent za koje se vezuje sadržaj i radnja prvog i drugog plana.Umjetnost aleksadrisjek škole nije dostigla neki domet, više je bila izraz jednog stanja u kome se nalazio helenistički svijet Egipta.Drugo obilježje umjetnosti aleksandrijske škole je prihvatanje tradicija grčke umjentosti IV. St., pri tome se jasno izdvaja afinitet prema istančanom, prefinjenom impresionizmu Praksitela i prema gracioznosti Lizipove sklupture, zbog toga se u njih tj. u njihovoj sklupturi pojavljuje kao njeno obilježje u već poodmaklom periodu, izraz tuge . poznata morbidezza i sfumato Praksitela i njegove škole. Njegov utjecaj prelazi i u 2. st. naše ere.Naklonost prema stilu velikih majstora Praksitela, Lisipa, Skopasa i Brijaksida nije samo u Aleksandrijskoj školi nego u cijelom arealu helenističkog svijeta.

Umjetnost Aleksandrisjke škole gradila je i stvarala svoj stil, sadržaj i teme na dvjema osnovama: na supstratima pregrčkih i grčkih tradicija i na kosmopolitskoj ideologiji helenizma.Njihovi umjetnici preferirali genre-motive iz svakodnevnog života, jednako i u sklupturi i u slikarstvu.Građani Egipta više su srljali zbog taštine i želje za bogatstvom u grubi materijalizam i duhovno i idejno i emocionalno osiromašenje.Pod takvim uslovima alsična monumentalna umjetnost postepeno ej ustupala mjesto novom stilu i novim temama, genre motivi i scene pojedinačne figure i kompozicije, koje reprodukuju trenutke iz života takvog kakav je, prikazan u svjetlosti karikiranih oblika, parodija i satire. S druge strane novi vladari Egipta, Lagidi nastoje da umjetnosti ovoga vremena i ove zemlje daju obilježje svoje politike: oni hoće da stvore svoju, kraljevsku i dvorsku umjetnost, velike statue vladara pravljene se u natprirodnij veličini. Od masivnog zlata i slonovače, ukrašeno bogato dragim kamenjem. U najvećoj raskoši rađene statue egipatskih vladara nemjenjene velikim svetilištima u Grčkoj, npr. U svetilištu muza na Helikonu pominje se bronzana figura Arsinoje koja jaše na noju. , Čuveni Arsinojion na samotraki, veliki okrugla građevina predstavlja jednu od helenističkih novina u grčkoj arhitekturi. Novoj arhitekturi pripada i raskošni Šator Ptolomeja Filadelfa.

Bogatstvu i neumjerenosti pretenciozne dvorske umjetnosti pripadaju u Aleksandriji još i Tiheijon – kružnog oblika podignuta u spomen na Ptolomeja i Sotera. Na njoj prikazani svi bogovi.i Homereijon – hram posvećen Homeru, sagradio ga Ptolomej IV Filopater.Za Teona sa Samosa su pričali sa je stvaralo slike u kojima su stvari tako prikazane da ih očima, doživljavamo kao da ih vidimo pred sobom.Od aleksandrisjkih umjentika posebno mjesto zauzima slikar Antifil porjekolom iz Egipta, slikao genre motive, bio je tvorac ropografije i grila, Ropografske slike prikazju realistične motive iz svakodnevnog života, obično vezane za pejzaž, Grili su u stvari jedna vrsta karikatura, u kojma su na alegoričan, duhovit i šaljiv način – locosus – kroz likove životinja prikazane mitološke ili istorijske scene.U monumentalnoj sklupturi aleksandrijske umjetnosti izdvajaju se odlike dvaju pravaca: impresionizma koji ukazuje na Praksitela kao izvor nadahnuća i uzor stila, i realizma – u kome su vidljivi utjecaji Lisipove sklupture. Original i nov stil aleksandrijski umjetnici nisu ni mogli da stvore.O elektičarskoj prirodi aleksanrdrijske umjetnosti najpotpunije govori kompozicija Nila sa njegovom djecom, Nil predstavljen u lioku zrelog, nagog muškarca koji leži an tkanini, oslonjen lijevom rukom na figuru sfinge. Iznad sfinge rog izobilja, njegova glava podsjeća na Zevsa. Oko njega prikazano 16 minijaturnih figura nagih dječaka.Opći karakter aleksandrijske umjetnosti – reljefi sa pastoralnim mitoliškim i poetskim temama i motivima, slikarstvo i skluptura monumentalna kao i ona sa genre-motivima pokazuje da um. Predstvalja prijelaz ka grčko-rimskom periodu antičke um.(zbog siromaštva u idealima).

Artes Minores – pri kraju helenizma slikanje na vazama se lagano gasi, umjesto vaza rađenih od gline sada se u bogatim palatama vladara sve više stare glinene vaze zamjenjuju posuđem pravljenim od plemenitih metala, raskošnim u oblicima i bogatoj dekoraciji. To su reljefni ukrasi izvedeni tehnikom livenja i iskucavanja, od bolika najčešći su pehari na visokoj i uskoj nozi, sa širokom i ravnom stopom. Pored pehara prave se i zdjele i tanjuri, skroz prekriveni ornamentima, kombinuju se figure sa linearnim i vegetabilnim ornamentima.

Inventaru dvorske umjetnosti pripadalo i luksuzno posuđe od plemenitih metala, na kome su aleksandrijski i grčki toreuti prikazivali bogatstvo mašte, istančan ukus vajara.Djela ove vrste stvarali Boet iz Karhedona – hvale njegovo djelo Dječak s guskom.Od poznatih grčkih vajara koji su radili u Egiptu i Aleksandriji Dimitrija sa Rodosa, i Briaksida, Valerije Maksim i Diodor sa Sicilije. Mentor iz Misije , Stratonik iz Kizika.Gliptika – rezanje likova u plemenitim mineralima.

Dvorskoj umjetnosti pripadaju i divne Kamaje od plemenitih minerala, one su najčešće rezane u oniksu i sardoniksu zbog njihove višeslojne raznobojnosti, bog prozirnosti i alke, mlječne osjenčenosti njihove materije.

PortretiIndividualni portreti u klasičnoj umjentosti su nezamislivi jer je ona težila bezvremenskom savršenstvui. Ona se javlja tek sredinom 4. st. i nastavila svoj procavt u helenističkom razdoblju. Jedan od primjera Brončana glava s Dela a potječe iz ranog 1. st.80. bronca Nije bila izrađena kao poprsje, već kao dio jednog lika.Mala pastika – Brončani kišić plesaćice obavijene velom oko 200. Brončani kipić. Tu s eprikazuje osim mitoliških tema i genre motivi – prosjjake, seljake, lade otmjene dame, Groteska , humor, slikovitost, rađene radi masovne proizvodnje u glini ili bronci.Novac Najljepši novac nisu izdale najmoćnije gdčke države poput Atene, Korinta ili Sparte već one s oboda grčkoga svjeta. Novac iz Naksosa, strosi stil. Radili ih Hereaklid, i dr. Od A. Velikog poćeli se prikazivati i portreti vladara.kao i Apolona, Animah iz Baktije oko 185. idr. Aleksandar Veliki s Amonovim rogovima oko 297. – 281. srebrni novac.

Partenon – arhitekti Iktin i Kalikrat, Fidija. Građen 447. god. tj. posvećen. Partenon je pravokutna građevina koja se sastoji od vanjskog raščlanjena zida što ga čine stupovi dorskog stila. Unutrašnji zatvoreni dio čine svetište i riznica.Tlocrt Pantenona veličine 69,5(dužina) puta 30,9(širina). Okruživalo ga 46 dorskih stupova visokih 10,4m.Ukrašavalo ga je 92 metope s visokim reljefom(vanjska strana) i 160m friza(s niskim reljefom) jonskog u unutrašnjosti cele i više od 40 kipova na zabatima.Partenon je hram posvećen Ateni Parthenos, božanskoj zaštitnici grada Atene. Zajednička tema svih metopa je pobjeda Grka i bogova nad njihovim neprijateljima. Svaka metopa se sastojala od 2 figure u visokom reljefu. Reljefi metopa čije su dimenzije 1,27 x 1,20m. Na dužim stranama hrama bile su po 32 metope, a na užim po 14 metopa, tako da je ukupna dužina ukrasa na metopama iznosila 116m. Vanjska strana metopa

– na istočnom pročelju prikazivao se prizor tj. prikaz boja Giganata s bogovima – gigantomahija(gdje su prikazani giganti kako se penju na Olimp i bogovi kako se bore na vrhu)

– na zapadnom prizor bitaka Grka i Amazonski - amazonomahija– sa sjeverne strane prikaz osvajanja Troje – tj. scene iz Trojanskog rata– sa južne strane prikaz bitke kentaura s Lapitima - Kentauromahija

Timpanoni vanjski dio - Istočni fronton prikazuje rođenje Atene, koja se odvija na Olimpu. Atena je, prema legendi, rođena iz

Zeusova glave. Bila je oličenje mudrosti i razboritosti. - Tema zapadnog timpanona je borba Atene(Atena odnjela pobjedu jer je zasadila maslinu) i Posejdona za patronat nad gradom, a preko njega i za idejni patronat nad čitavim grčkim narodom.

Friz – tj. reljef u unutrašnjosti celeUnutrašnji dio friza tj. reljefa prikazivao panatenejsku povorku a činilo ga više od 350 likova. Panatenejske igre su se održavale u čast Atene Palada(djevičanska božica), na zidu Partenona tj. njegove (unutrašnje) cele izveden friz – koji je karakterističan za jonski stil. Friz je bio izveden u plitkom reljefu. Opasavao je cijelu celu i bio je dug 160m. Friz prikazuje panatenejsku povorku, u kojoj Atenjani s mnogo nježnosti i osjećajem veličine čina koji obavljaju u dugoj povorci od 400 ljudi, prinose boginji Ateni darove – izraz zahvalnosti za sve što je za njih učinila. Povorka počinje na jugozapadnom kutu i nastavlja se u 2 pravca – sjevernom i južnom stranom da bi se spojile na sredini istočne strane gdje je bio glavni ulaz.Povorku na istočnoj strani predvode žene –Za njih se smatra da predstavljaju ergastinaii, žene koje su tkale peplos koji se nosi u povorci.

U središnjem(glavnom)brodu nalazio se kip Atene Parthenos visok 12m. Iz apistodoma, koji je također bio zatvoren rešetkama i pun zavjetnih(žrtvenih) darova i dragocjenosti, se ulazilo u zapadnu celu, djevičanski stan u pravom smislu riječi gdje se čuvao peplos božice, a služio je i kao riznica hrama i države. Glavno umjetničko bogatstvo je njegova sklupturalna dekoracija, koja se sastoji od 92 metope, friza oko unutarnjeg dijela hrama, zabata(timpanona) i kipa Atene Parthenos. Sve su sklupture bile bojene crvenom, plavom, oker i zlatnom bojom.Da bi se razlikovao od drugih hramova posvećenih Ateni zvali su ga Hekatompedon (hram dugačak 100 stopa) i tek je 100 godina nakon što je izgrađen nazvan Partenon.

Hram Nike Apteros(pobjednici bez krila) 427. god.Kalikrat.Rađen od pantelskog mramora, ima samo jednu jedinu dvoranu, a krase ga 4 jonska stupa. Na tim stupovima tema je sa svih strana friz s dubokim reljefom. Arhitrav hram Nike ukrašen je- frizom koji na plitkom reljefu prikazuje borbu Grka i Persijanaca, te između Atenjana i persijskih saveznika Beoćana.. sa svih ostalih strana- na istočnom frontonu prikazana je grupa bogova koja svojim prisutvom nagovještava na čijoj strani će biti pobjeda.

Erehtejon – Posvećen Ateni, Zevsu i Erehteju(prvi atenski kralj). Arhitekt Filoklet, 421.god. To je četverokutna građevina s 4 cele, na temeljima različite visine. Istočna cela je bila posvećena Ateni Polias, sjeverni(pravi Erehtejon) bio posvećen Erehteju i Posejdonu, istočnu stranu ukrašava 6 jionskih stupova, na južnoj strani Dvorana kora sa 6 karijatida(kipovi djevojaka koje služe kao stupovi). Cijela svjetložuta mramorna građevina na njezinu gornjem kraju ukrašavao je friz od plavog eleuzinskog mramora, prikazivao prizore iz atičkih mitova.

Mauzolej u Kalikarnasu – Arhitekt Pitej, skluptori Skopas, Praksitel. Leohar, Brijaksid. Izgrađen 353. god.Oblik pravougaonika čije su strane iznosile 66x77 a visina oko 46 do 50 m. sa kolima na vrhu. Građevina podjeljena u 3 glavne zoine: osnovu, kolonadu sa 36 jonskih stupova i arhitravom ukrašeni reljefom i krov u obliku stepenaste piramide na čijem se vrhu nalazila kvadriga(kočija) sa figurama Mauzola i žene Artemisije. Teme reljefnih kompozicija bile su scene iz kentauromahije, amazonomahije i trke na kolima. Prikazivali su vajari ljepotu ljudskih i životninjskih figura.

Zevsov žrtvenik u Pergamu tj. oltar – Posvećen Ateni Nikefori(pobjednici) i Zevsu koji su pomogli u borbi protiv Gala. Izgrađen 180. – 170. god. Cijela građevina ima četverougaonu bazu. Baza odnosno sokl krilnih trijemova visok 2,60m. Pokriven kompozicijama u visokom reljefu, u dužini 130m, visine figura na ovom reljefu 2,30m. Prikazana je gigantomahija, tj. pobjeda bogova nad Gigantima.Pod trijemom na zidu oltara sa unutarnje strane nalazio se mali friz nazvan Telefov reljef – prikazana epizoda iz života Telefa(djete rođeno iz ljubavi Herakla i Auge(kčerke arkadskog kralja Alrosa). Zatim njegovo stradanje i lutanje.Veliki fiz oltara predstavlja najveću smotru Grčkog parteona, to je pravi defile bogova svjetlosti sa Olimpa: prikazana je borba sa Gigantima. - Na istočnoj strani friza prikazani su Apolon, Artemida, Latona, zeus, Hekata i Atena - Na zapadnoj strani – borba protiv giganata vode bogovi zemlje, mora i vode – Posejdon, Okean, i Tetida(Ahilova majka) - Na južnoj strani su božanstva – Kibela, Uran, Helios, Selena, Eos. - Na sjevernoj strani u borbi prikazani bogovi ljubavi – Afrodita, Eros i nimfa Diona.

Olimpejon – Nazvan prema Zevsu Olimpijskom, najvišem bogu starih Grka, kojemu je bio posvećen. Sagradio ga navodno Deukalion sa svojom ženom Pirhom u općem potopu svijeta.(tradicija ga smatra

najstarijim hramom pod suncem). Njegove današnje temelje položili su atenski Pizistratovci oko 515. god. na jestu zeusova hrama od prije. Mjeri 108 x 40m. Bio je ukrašen sa 104 korinstska stupa od pantelskog mramora, visoka 17,5m. Dovršio ga Hadrijan 132. god. Sagrađen na umjetnu zaravanku.Njegova gradnja uz prekide trajala 6 i pol st.

Igre u Ateni:Panatenejske igre – Kipovi koji prikazuju Etenu su paladiji(od starina se tako zvali – ksoanon). To je najveća svetkovina Atenina, svetkovala se 28. hekatombeona, na rođendan Atenin. Početak bi učinila noćna svetkovina uz utrku sa zubljama, a drigih dana na redu je bila gimnička i muzička natjecanja. K njima je pripadao i ples u oružju, koji bi plesali mladići i natjecanje u veslanju. Kao nagrada se davali vijenci, amfore s uljem od svetih maslina. Na kraju se svetkovina završavala u ophodu, svrha ophoda je bila da se Ateni Polijadi prinese sjajno odijelo peplos koje su atenske gospođe i djevojke izradile i u šarenom vezu uresile. To bi se odijelo kao jedro na brodu, koji se na točkovima kretao, razapelo i izložilo. Ophod se kretao od izvanjega Keramika kroz Dipilska vrata pa dromom i trgom, pa na kraju do Propileja.Druge svetkovine Atenine su bile mjeseca tergeliona, gdje bi se kip Atene Polijade u moru okupao, a taj se dan držao za nesretan, jer nije bilo božice u gradu.

Dionizijeve igre(dvije igre) - druge igre osim panatenejskih u Ateni, - prva svetkovina su gdje je sudjelovao čitav narod uz razuzdano veselje svih i slobodnih ljudi i robova bez razlike. Prvi dan se zvao otvaranje bačava jer bi se kušalo mlado vino, drugi dan vodila bi se žena arhonta kralja svečano u stariji hram Dionizev, gdje bi se simbolički s bogom vjenčala, u uz to bi se nadovezalo obilaženje čuvida i javne pijanke, treći dan lonci, bio je posvećen pokojnicima, te su se Hermesu i Dionizu Htoniju prinosili lonci s kuhanim plodovima.- druga svetkovina koja se slavila od 9. do 13 elefeboliona – glavni su joj dio bili natjecanje lirskih korova i prikazivanja drama, komedija i tragedija.

Ostale igre van Atene su:

Olimpijske igre –priređivale se svake 4 godine ili po grčkom svake pete godine. Usred ljeta u Elidi u alfejskoj ravnini kod Zeusove svetinje, U Olimpiji.(odatle kretale).Olimpija nije bio grad, nego pozorište gdje su se svi skupljali. Osnivanje igre pripisuje se Heraklu i Pelopu. 777. prve igre. Igre trka. Hrvanje i šakanje (dječaci). Treći dan odrasli muškarci u istim igrama. Borci bili kod svih igara goli.Četvri dan u hipodromu s utrkivanjem četveropega, posljednja igra trčanje u oružju. Nagrada vijenac od svete masline.Pitijske igre – svake 4 god. se održavale(ili pete) u ravnini kod Krise na podnožju Parnasa, u slavu Apolona. Muzičke igre, ali poslije i gimničke igre, nagrada bila prvo u novcu a poslije palmova granćica i lovorov vijenac. Pobjednik sio postaviti svoj kip.Istmijske igre - priređivale su se svake treće god. blizu Korinta u slavu Posejdona . ali su bile samo gimničke. Palmove granćice i vijenci od pitomoga bora ili od celera.Nemejske igre – svake treće god. i to u dolini nemejskoj u slavu Zeusa, nagrade palmole grančice i vijenci od celera.