Broj 35 / lipanj 2010.

ISSN 1331-9523

INTERVJU:Antun Vrdoljak Antun Vrdoljak Antun Vrdoljak

OLIMPIJSKE NADE:Filip HrgovićFilip Hrgović

ŠPORT NA INTERNETU:Međunarodni olimpijski odborMeđunarodni olimpijski odbor

OLIMPIJSKE LEGENDE:Dragutin ŠurbekDragutin ŠurbekDragutin Šurbek

‘Vjerujemu hrvatskišport’

ANTUN VRDOLJAK:

Untitled-2 2 6/16/10 3:46:47 PM

Untitled-2 3 6/16/10 3:47:19 PM

Sadržaj

Olimp 4

Broj 35 / lipanj 2010.

INTERVJU:Antun Vrdoljak Antun Vrdoljak Antun Vrdoljak

OLIMPIJSKE NADE:Filip HrgovićFilip Hrgović

ŠPORT NA INTERNETU:Međunarodni olimpijski odborMeđunarodni olimpijski odbor

OLIMPIJSKE LEGENDE:Dragutin ŠurbekDragutin ŠurbekDragutin Šurbek

‘Vjerujemu hrvatskišport’

ANTUN VRDOLJAK:

Za nakladnika:

Josip ČopHrvatski olimpijski odbor Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb

Glavni urednik:

Ante Drpić

Urednica priloga Povijest hrvatskog športa:

Ana Popovčić

Uredništvo:

Saša Ceraj, Ante Drpić ,Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar, Ivan Škoro

Produkcija:

M 14 d.o.o (Jet-set magazin)Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb

Oblikovanje i prijelom:

Marin Stojić

IntervjuAntun Vrdoljak

Olimpijske legendeDragutin Šurbek

Olimpijske nadeFilip Hrgović

MOO - danas i sutraJuan Antonio Samaranch

Znanost i športSvi naši kriteriji

In memoriamŽarko Susić

PrilogPovijest hrvatskog športa

Nastanak modernog športaStreličarstvo

Djeca i športŠport je poput “plivadona”

Društvo i športMoć društvenih mreža

6 26

12 29

16 42

20 46

5022

Nas

lovn

a st

rani

ca: B

ILJA

NA

GA

UR

INA

(CRO

PIX

)

Prijevod:

SPES, Garićgradska 11, 10 000 Zagreb

Tisak:

Tiskara Meić Rotoo�set Velika cesta 17, 10 000 Zagreb

Naklada: 2000 primjeraka

Športska terminologija8 konjičkih disciplina

Žene i športNevenka Subotičanec Šimenc

Internetwww.olympic.org

Od Olimpa do OlimpaVijesti iz HOO-a

54

58

60

62

u kratkom je razdoblju športski svijet ostao bez dva istinska velikana: 21. travnja preminuo je Juan Antonio Sa-maranch, dugogodišnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, čovjek koji je posebne simpatije iska-zivao prema Hrvatskoj i hrvatskom športu, a što je u više navrata nedvo-smisleno i dokazao.

Samo pet dana kasnije, u Zagrebu je umro Žarko Susić, najstariji športski novinar na svijetu, aktivan praktički do zadnjeg dana, istinski gospodin, športaš od glave do pete, koji je odgojio čitav niz športaša (kao trener) i novi-nara (kao mentor).

Obojici smo stoga posvetili posebnu pozornost u ovom broju “Olimpa” , uz znak zahvalnosti i duboko poštovanje cijele športske i olimpijske obitelji.

Novi “Olimp” donosi i veliki razgo-vor s Antunom Vrdoljakom, prvim predsjednikom HOO-a, danas članom MOO-a i počasnim predsjednikom Hrvatskog olimpijskog odbora.

Sa zadovoljstvom podjećamo na legendu našega športa stolnotenisača Dragutina Šurbeka, a predstavljamo i novu nadu - boksača Filipa Hrgo-vića, svjetskog juniorskog prvaka u superteškoj kategoriji.

To je samo djelić tema koje ćete pronaći u ovom broju “Olimpa”. Želim Vam ugodno čitanje, uz puno športskih uspjeha onima koji će biti aktivni i u ljetnim mjesecima, kao što će, recimo, biti naši mladi športaši koji tijekom kolovoza nastupaju na prvim Olimpijskim igrama mladih u Singapuru.

within a short period of time the sports world has lost two truly great personalities. Juan Antonio Samaranch, the long-time President of the International Olympic Committee, and a man who clearly expressed his International Olympic Committee, and a man who clearly expressed his liking for Croatia and Croatian sports on more than one occasion, passed liking for Croatia and Croatian sports on more than one occasion, passed away on April 21. Only �ve days later, Žarko Susić, the oldest sports away on April 21. Only �ve days later, Žarko Susić, the oldest sports journalist in the world, passed away in Zagreb. He led an active life up to journalist in the world, passed away in Zagreb. He led an active life up to the last moment. He was a true gentleman and a sportsman who trained the last moment. He was a true gentleman and a sportsman who trained a great number of athletes (as a coach) and journalists (as a mentor).a great number of athletes (as a coach) and journalists (as a mentor).

�erefore, in this issue of “Olimp” we have devoted special attention �erefore, in this issue of “Olimp” we have devoted special attention to these two men, expressing our gratitude and the deepest respect of the to these two men, expressing our gratitude and the deepest respect of the entire athletic and Olympic community.

�e latest edition of “Olimp” also features a long interview with Antun �e latest edition of “Olimp” also features a long interview with Antun Vrdoljak, the �rst president of the COC (Croatian Olympic Committee), Vrdoljak, the �rst president of the COC (Croatian Olympic Committee), who is now a member of the IOC and the honorary president of the who is now a member of the IOC and the honorary president of the Croatian Olympic Committee.Croatian Olympic Committee.

We are also pleased to remind you about our sports legend, the We are also pleased to remind you about our sports legend, the table tennis player Dragutin Šurbek, and we also present a new talent table tennis player Dragutin Šurbek, and we also present a new talent – the boxer Filip Hrgović, who is the world junior super heavyweight – the boxer Filip Hrgović, who is the world junior super heavyweight champion.

�ese are only some of the topics that can be found in this issue of �ese are only some of the topics that can be found in this issue of “Olimp”. We wish you pleasant reading and much sporting success to “Olimp”. We wish you pleasant reading and much sporting success to those athletes who will be active during summer months, for example, those athletes who will be active during summer months, for example, our young athletes who are attending the �rst Youth Olympic Games in our young athletes who are attending the �rst Youth Olympic Games in Singapore.Singapore.

Poštovani čitatelju,

Dear Reader,

www.hoo.hr

hoo@hoo.hr

Glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora

Secretary General of the Croatian Olympic Committee

Josip Čop, dipl. oec.

Intervju: Antun Vrdoljak

Olimp 6

Antun Vrdoljak stao je na čelo hrvatskoga športa na početku devedesetih kad se domovina ho-mogenizirala. Briljantno je odigrao svoju reda-teljsku ulogu na spašavanju projekta atletskog prvenstva Europe u Splitu, gdje su prije 20 godi-

na zapravo udareni temelji putu u hrvatsku športsku i svaku drugu neovisnost.

Bio je Vrdoljak i potpredsjednik države, četiri godine di-rektor Hrvatske televizije, dugogodišnji saborski zastupnik, član Predsjedničkog vijeća za nacionalnu sigurnost, pred-sjednik Uprave Croatia Airlinesa, ali najduže se održao, pu-nih deset godina, kao prvi čovjek hrvatskoga športa. Danas je član Međunarodnog olimpijskog odbora i počasni pred-sjednik HOO-a kojeg je trajno zadužio svojim angažmanom u prijelomnim vremenima borbe za nacionalnu samobitnost.

o Ovo će se ljeto navršiti 20 godina od izvrsno organizi-ranog europskog atletskog prvenstva u Splitu, na koje ste oduvijek bili osobito ponosni. U međuvremenu, dobili smo rat i i stvorili državu, ali i rastočili mnoge vrijednosti, među njima i športske…

- Nemojte upasti u strašnu zamku ovog vremena da danas ništa ne valja. Ja sam 1990. godine otišao spašavati atlet-sko prvenstvo u Split, jer ga je ondašnja vlast otkazala 80 dana prije početka, a danas je nemoguće i zamisliti da bi se to dogodilo...

I to su otkazali nakon pet i pol godina priprema vrlo oz-biljni ljudi... Dakle, bilo je te neodgovornosti prije i te kako. Tada je Artur Takač uspaničeno rekao Tuđmanu i meni: “Znate li vi što se događa?! Ne da nećete dobiti više nikakvu “Znate li vi što se događa?! Ne da nećete dobiti više nikakvu organizaciju bilo čega, nego više nikad nećete biti nigdje

pozvani, nećete biti u mogućnosti poslati natjecatelje bilo gdje u svijet!”

Znači, nije danas stanje baš tako loše, mislim općenito, ali i na stanje u našem športu. Ja čvrsto vjerujem u hrvatski šport. Važno je da HOO odlično funkcionira, nema nikoga kome je uskraćen odlazak na neko natjecanje iz razloga što bi uzmanjkalo novaca. A nije ih lako naći…

Zlatko Mateša to radi sjajno, a glavni tajnik Čop mu izvan-redno drži leđa - naučio je da ne treba lupati vratima, svađa-ti se i podnositi ostavke. o Čini se ipak da je današnje vrijeme u kojem živi Hrvat-ska nesklono športu, da je recesija ugrozila egzistenciju brojnih športskih kolektiva i športaša, a da su pritom i društvo i politika postali športu maćeha.

- Postoje zakoni vremena i postoje raspoloženja. Ja ne vi-dim da se nešto tragično događa sa športom osim što nema novaca, a kod nas pak svi hoće biti profesionalci.

o Znači, ipak nam je šport, ovako kako je ustrojen, po-stao pretežak teret gospodarstvu i lokalnim zajednica-ma?

- Sve se malo poremetilo, ali dosta se događa našom voljom. Ne može se govoriti o siromaštvu jedne zemlje koja ima takve uštede u bankama kao što ima Hrvatska...

Smetaju me pokušaji profesionalizacije nekih športova za koje mi nemamo nikakvih uvjeta. Smeta me i prodaja igrača, mladih ljudi po svijetu, pa se tako stvara još jedna nova emigracija...o Je li danas u športu premalo entuzijazma, a previše novca, interesa, menadžera i tržišta?

- Ja mislim da nam nedostaje amaterizma u športu. Ama-

‘Vjerujem u hrvatski šport’Tekst: ROMANA EIBLSnimila: BILJANA GAURINA (CROPIX)

“Ja čvrsto vjerujem u hrvatski šport. Važno je da HOO odlično funkcionira, nema nikoga kome je uskraćen odlazak na neko natjecanje iz razloga što bi uzmanjkalo novaca. A nije ih lako naći…” - kaže Antun Vrdoljak prvi predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora (1991-2000) i član Međunarodnog olimpijskog odbora (od 1995.) te od prosinca 2003. počasni predsjednik HOO-a.

Olimp 8

terizam je nešto što je prisutno u svim prostorima i svim vremenima, amateri-zam ne ovisi o novcu, nego o ljubavi, a tog amaterizma nema.

A ušli smo tvrdokorno u profesionali-zam, bez ikakva rezona. Mi za to jedno-stavno nemamo nikakve mogućnosti.

o Zar se onda, recimo, moramo po-miriti s time da će i Cibona doživjeti sudbinu Splita, negda trostrukog eu-ropskog prvaka, danas bez rezultata, na marginama brige i zanimanja?

- Da nije bilo Perasovića, Cibona bi to doživjela ove godine. Samo je nje-gova silna tvrdoglavost i zaljubljenost u šport održala igrače na okupu. Prvo zato jer mu igrači vjeruju, a vjeruju mu zato što je odličan trener.

Cibonu je upropastio Bože Miličević kojeg je iz Zadra doveo Mirko Novosel u trenutku kad je bio uvjeren da mu je Miličević ukrao treću utakmicu doigra-vanja između Cibone i Zadra, pa je re-

kao: „Takvog trebamo“. Miličević nema nikakve veze ni sa športom ni s košar-kom.

o Kako je onda moguće da je dvade-set godina gospodario tako suvereno športskim simbolom Zagreba?

- Držala ga je gradska vlast koja mu je davala novaca koliko mu je trebalo...

Slušao sam nedavno Mamića kako se hvali da je Dinamo najprofitabilnija firma u državi. Kao prvo Dinamo nije fir-ma! A drugo, što je to s čime raspolaže Mamić? To je tuđi rad. Je li on trener? Je li on odgojio te igrače? Je li ih on stvorio i naučio igrati nogomet? Ne, on koristi tuđi rad, koristi javno dobro, javnu infra-strukturu, povijesnu športsku instituci-ju koju je i profanirao i devastirao i pri-tom sebi stavlja novce u džep.

Slušam ministra Šukera koji kaže da Dinamo kao udruga građana ne plaća porez na dobit. Zanima me tko u ime te udruge građana Dinamo upravlja nov-cem i kome udruga građana Dinamo po-laže račune? U udrugama građana ni-tko ne može prisvojiti novac, u njoj ne-ma privatnog kapitala i zato nema po-reza. Uglavnom, ja baš ne vjerujem da Mamić živi od zraka.

o Vi ste bili ponosni član Dinamove obitelji, svoju ste djecu odmah po ro-đenju učlanjivali u Dinamo. Što se to tako dramatično promijenilo od vre-mena kad je Dinamo bio simbol i po-nos Zagreba i Hrvatske, a danas je klub bez publike i simpatija?

- Ja nisam samo svoju djecu upisivao u Dinamo. Ja sam s njima dolazio na utakmice. Cijela moja familija je dolazila na utakmice. Nedavno sam vidio stra-vičnu sliku kako izbezumljeni otac trči sa svojom djevojčicom s maksimirskoga sjevera. Za Boga miloga, u što se to pretvorilo?! U klaonicu? Tko ima stadion u svojim rukama? Ništa nije lakše nego napraviti red na stadionu. No, mi nismo spremni za to što se zove moderni šport, zato što mi nemamo kadrove koji bi to vodili.

Ne mogu Bože Miličević i Zdravko Mamić voditi te velike športove i te velike institucije, pa onda odjednom vi-dite kako one to više i nisu. Miličević i Mamić najodgovorniji su za devastaciju Cibone i Dinama, kao i oni koji su im to omogućili i još im omogućavaju.

o Kad ste bili zadnji puta u Maksimi-ru na utakmici?

- Odem pogledati samo reprezenta-ciju.

o A Dinamo zadnji put?- Nisam bio više od 10 godina. Nje-

mu nema pomoći.o A kad ste bili na zadnjoj utakmici Cibone?

- Isto prije više od deset godina.

o Svjedoci smo stečajeva športskih udruga, konkretno mislim na Hrvatski odbojkaški savez. Možete li zamisliti da Dramsko kazalište Gavella ili HNK odu u stečaj?

- Mogu. Ali, znate zašto oni ne odu u stečaj? Zato što ne možete staviti za intendanta Gavelle ili HNK nekog tko nema veze s time, nekoga tko se do-vukao u ovaj grad i koji će tu raditi ne znam kakve predstave. S tim rukovode

ljudi koji su kvalificirani za taj posao. Možete im zamjeriti dio repertoara, pa i glavninu repertoara, ali to ne znači da oni rade nestručno, da ne znaju i nisu kvalificirani. U športu je u pitanju neznanje, notorna nesposobnost, te sklonost da se od toga ima koristi, a ne bi se smjelo.

o Najpopularniji šport u Hrvata, no-gomet, upravo je na vrhuncu svoga antiklimaksa u Hrvatskoj - reprezen-tacija se nije plasirala na SP, nikad manje gledatelja nije gledalo Hrvat-sku nogometnu ligu, nikad mlađi igra-či nisu odlazili u inozemstvo, Dina-mo i Hajduk izgubili su mnogo sim-patija svoje nekad brojne publike, a nogometni huligani rade nerede gdje stignu.

Kruna svega je uhićenje 20-ak nogometaša u akciji Offside koje su sumnnjiči za povezanost s kladio-ničarskom mafijom i namještanje rezultata.

- Opet ne bih ništa generalizirao. Sve to što ste nabrojili teško se može stavi-ti pod zajednički nazivnik. Huligani nisu isto što i stanje u Hrvatskom nogomet-nom savezu. Hrvatska reprezentacija nije isto što i hrvatska nogometna liga. Reprezentaciji se dogodio peh. Zašto smo bili sigurni da možemo proći po-kraj Engleske i Ukrajine? Otkud nam to pravo? Nije nikakva tragedija što se nismo plasirali na SP, Engleska se nije plasirala dvije godine ranije na Euro, mi smo ih izbacili.

Hrvatska ima dobru klimu u nogome-tu - može se govoriti što se god hoće protiv Vlatka Markovića, ali moram vam reći i dok sam vodio HOO i danas dok sudjelujem u radu IO HOO-a, samo no-gometnom savezu HOO ne daje ni jednu lipu. Oni sve sami pokrivaju, a pogledaj-te kolike uzraste i kolike reprezentacije imaju i kako sve to dobro funkcionira. Ja mislim da je stanje u HNS-u dobro i da je to vrlo dobro vođen savez.

Mi naravno ne možemo imati jaku nogometnu ligu, jer za to novaca nema-mo, mi ne možemo plaćati igrače kako pokušava Mamić. Ne vidim rješenja ka-ko zadržati odljev mladosti, strašno je da nam sad već odlaze 16-godišnjaci. Kad bi barem školu završili, jer mnogo će ih na tom teškom i neizvjesnim putu otpasti...

A što nam pokazuje afera Offside? Da je policija ispitivala neke koji su bili žestoki oponenti saveza i tražili da se taj savez sruši.

Intervju: Antun Vrdoljak

‘Može se govoriti što god se hoće protiv Vlatka Markovića, ali moram vam reći i dok sam vodio HOO i danas dok sudjelujem u radu IO HOO-a, samo nogomet-nom savezu HOO ne daje ni jed-nu lipu. Oni sve sami pokrivaju, a pogledajte kolike uzraste i kolike reprezentacije imaju i kako sve to dobro funkcionira.’

Olimp9

o Nekad smo bili ponosni na svoje stadione u Maksimiru i na Poljudu, danas Hrvatska nema pošteni nacio-nalni stadion. Nije li to sramota? Nije li pitanje stadiona u jednoj metropoli civilizacijsko pitanje, a ne pitanje nekog Canjuge, Dinama, Bandića ili Novosela?

- Jedna loša uprava sruši i gradski stadion. Znate li vi koliko je novaca bačeno u taj stadion!? Pa to su stotine milijuna eura! Ja znam da sam morao protestirati, da sam svojedobno prije-tio predsjedniku države da ću doći sa svojom djecom leći na atletsku stazu kad su je htjeli rušiti. I došli smo djeca i ja tamo, i bogme se nitko nije usudio zarovati.

Dakle, još je bilo i volje da se tome

odupre, da se ne može ostaviti jednu metropolu bez stadiona s atletskom stazom.

o Danas više nemamo ni stadion ni stazu!?

- Imamo stadion koji se raspada. Ali u tome su sudjelovali svi, pa i ti naši silno poznati arhitekti. Zagrebački je stadion nagrađen zlatnom medaljom za najljepši izgrađeni poslijeratni stadion na olimpijskim izložbama športske arhi-tekture u Londonu 1948. i Helsinkiju 1952. Znate tko ga je radio? Vladimir Turina i Franjo Neidhardt, dva velika arhitekta koja su bila osuđena kao na-rodni neprijatelji, a gradili su ga zatvo-renici koji su bili smješteni u logoru, na mjestu današnjeg autobusnog kolodvo-

ra u Zagrebu. Sad sin od toga Neidhard-ta ruši taj očev stadion.

o Što je krenulo po krivu, je li bila u pitanju megalomanija, korupcija...?

- Novac i beznačajnost tih ljudi koji-ma je povjereno da naprave nešto veli-ko, nešto svjetsko.

o Koji je vaš prijedlog, što učiniti sa stadionom u Maksimiru?

- Mislim da ga se više ne može spa-siti, nego da ga treba srušiti i na istom mjestu napraviti novi.

o Ima li trenutno ekonomske snage da se napravi novi stadion?

- Znate, svijet neće počivati samo na onome što smo mi napravili, neka

vrdoljak.indd 9 6/16/10 6:31:51 PM

Olimp 10

naprave nešto i oni koji će doći. Treba postojati kontinuitet obaveze i kontinu-itet sposobnosti, potvrda da se može.

o Pa vidimo po arenama da se može. Samo te arene najmanje služe špor-tu...

- One nisu ni građene samo za šport. Ne mogu se uzdržavati samo od športa, nemamo taj gledateljski potencijal.

o Vi mislite da je prirodna pozicija vaterpola na otvorenome i da je do-bro da se europsko prvenstvo nije uguralo u zagrebačku Arenu?

- To je bio megalomanski pokušaj. Nema ništa ljepšega nego u ljetno predvječerje uz vodu biti na zraku.

o Najglasniji ste u tvrdnjama da će Rijeka dobiti Mediteranske igre već 2013., jer će ekonomski posrnula Grčka odustati od organizacije. Misli-te li da mi imamo ekonomske snage i svu potrebnu infrastrukturu da orga-niziramo MI?

- Meni je jako teško govoriti o Rijeci jer sam dobio jako puno udaraca zbog riječkih kandidatura za MI. Ljudi su jako bezobrazni i nepravedni.

Kandidaturu za MI podnosi olimpijski nacionalni odbor. Prvo, ja sam imao velike muke da nas prime u zajednicu mediteranskih igara zato što je tamo vrlo ozbiljan i napet odnos arapskih zemalja i ostalog dijela Mediterana. Tamo postoji pravilo da se odluke dono-se samo dvotrećinskom većinom. Prije ulaska Hrvatske, europske zemlje nisu imale dvije trećine, pa je bilo pitanje što će Arapi reći na naš ulazak.

Sjećam se da me predsjednik egipat-skog olimpijskog odbora general Sabet pozvao na razgovor i rekao mi je da je naš ulazak vrlo osjetljivo pitanje. Rekao mi je da će glasati da se naša zemlja primi u mediteransku športsku zajedni-cu, ako mu dam časnu riječ da Hrvatska neće nikad amoralno i zakulisno glasati u odboru mediteranskih zemalja. Odgo-vorio sam mu: “Ako možemo amoralno i zakulisno glasati, što će vam moja časna riječ!”

Čovjek se postidio, ustao se, zagrlio me i rekao - “Glasam za vaš ulazak.”

Dakle, mi smo se tada odmah prijavili za MI, a o riječkoj se kandidaturi prvi puta odlučivalo u Bariju. Ondje je naglo doputovao Samaranch koji me pozvao u svoj apartman i pitao me: “Zašto mi to radiš? Tunis je 12 godina kandidat za mediteranske igre, 12 godina čeka,

Intervju: Antun Vrdoljak

‘Organizacija europskog vaterpolskog prvenstva u zagrebačkoj Areni bio je megalomanski pokušaj. Nema ništa ljepšega nego u ljetno predvječerje uz vodu biti na zraku.’

� Summary �Antun Vrdoljak, the �rst President of the Croatian Olympic Committee (1991-2000), a member of the Inter-national Olympic Committee (since 1995) and since December 2003 the Honorary President of the Croatian Olympic Committee, asserts that there is a lack of amateurism in Croatian sport and that without any reason Croatia has stubbornly focused on professional sport for which it may not have any real prospects for success.

He stresses that Croatia has a good climate for and good results in foot-ball and that Vlatko Marković, the President of the Croatian Football Association, is managing the as-

sociation well, regardless of frequent criticism that is ill-intentioned and unsupported with good arguments.

Vrdoljak is reminded of how Rijeka has for years been a candidate to organize the Mediterranean Games and how the host for those games has regularly been some other city, but he now thinks that this com-petition has become outdated and that for everyone it has become – a burden.

In Croatian sports today Vrdoljak is especially enthused by our ten-nis players and swimmers, and in response to a question about how the Croatian Olympic Committee is functioning he bluntly stated that the President of the Committee, Zlatko Mateša, is doing an out-standing job and that the Secretary General, Josip Čop, is giving him exceptional support.

Olimp11

kako vi to sada hoćete uskočiti umjesto njih? A drugo, hoćete uskočiti umjesto arapske zemlje, pa dobit ćemo sve Ara-pe protiv sebe. Molim te, povuci tu kandidaturu i ja ti garantiram da idući put prolazite glatko.”

A idući put prođu - Španjolci! Bio sam utučen, rekao sam Samaranchu: “Pred-sjedniče, vi niste održali riječ, mene kod kuće žestoko napadaju”, a on mi je na to uzvratio: „Ti hoćeš da ja glasam protiv svoje zemlje. Ne mogu!“

o Vratimo se na mogućnost da Rijeka uzme MI 2013. od posrnule Grčke...

- Zlatko Mateša i ja napisali smo pismo predsjedniku MOO-a Roggeu gdje smo ga obavijestili o korupcijskim poslovima unutar mediteranskog od-bora. Grčka je, naime, svojedobno na dvije velike športske priredbe koje je organizirala pozvala besplatno u goste sve predsjednike nacionalnih olimpij-skih odbora mediteranskih zemalja te članove MOO-a koji su članovi medite-ranskoga odbora.

A onda su Grci svakoj zemlji koja kaže da će glasati da Grčka dobije MI, obećali dati u vlasništvo apartmane u olimpijskom selu kojeg grade. Dakle, to je korupcija, ali i to su Grci. I sad su u velikoj nevolji. Po mom sudu vrlo je teško donijeti odluku da se njima igre 2013. oduzmu, a oni su toliko kočo-perni da sami neće odustati. Premda je meni došao član MOO-a Grk Lambis i pitao me hoćemo li primiti MI ako oni odustanu. Kazao sam mu da moram razgovarati s gradonačelnikom Rijeke, međutim Grci su ušutjeli. Znate, ne može se organizirati gore MI nego što su bile one u Španjolskoj i u Pescari. Tako će i Grci to organizirati, na livadi i - gotova stvar.

o Nisu li Mediteranske igre u hiper-produkciji športskih priredbi, Grand Prixeva, svjetskih i europskih prven-stava, Liga prvaka i najrazličitijih mitinga, natjecanje koje je vrijeme pregazilo?

- Istina, ja mislim da su pregažene. To više nisu igre, svima su postale teret, pa i športu.

o Treba li Hrvatska pokušati pod sv-aku cijenu zadržati Jakova Faka ako mu ne može kao Slovenci pružiti optimal-ne uvjete za športski napredak, a to je čini se najvažnije što njega trenut-no zanima?

- Ne. Apsolutno ne. Tu razmaženost

i te ucjene ne moramo trpjeti. Dečko hoće drugu zastavu i druge pare, pa dajte mu to. Ni najmanje se ne bih uz-rujavao. Ne možete zaustaviti nekoga koga uhvati glad za novcem. Ja bih tu bio bez milosti, Hoće čovjek ići, pustite ga neka ide. Mi ćemo biti ponosni da je jedan dečko iz našega kraja to što je.

o U kojeg ste športaša bili “smrtno” zaljubljeni?

- Neću nikada zaboraviti Olimpijske igre u Atlanti... Igraju košarkaši prvu utakmicu, pa dva produžetka i izgube, pa drugu utakmicu, pa dva produžetka, pa opet izgube. Pitam Tonija Kukoča što se događa. Stoji on onako visok i govori mi: “Kad ga nema... Znate, kad izlazimo na teren, on bi uvijek išao prvi, uvijek mislimo već je tamo, na terenu, onda ga nema, a mi kažemo doći će, a on ne dođe i mi izgubimo.” Mi smo iz-gubili košarku kad smo izgubili Dražena Petrovića.

Kad se jedan takav velikan izmakne, sve potone. Njega nismo preboljeli. Za-mislite kakav bi on animator bio danas - vratio bi se iz Amerike bogat, volio je Hrvatsku, nije mogao mirovati, a mogao je biti i veliki trener.

* Tko vas danas najviše oduševljava u športskoj areni?

- Meni su primjer dobrog ponašanja tenisači. Zadivljujuća je hrabrost kojom Mario Ančić podnosi svoju bolest, a pritom je završio i fakultet. Ivan Ljubi-čić je u svakom smislu uzoran čovjek, i još uvijek igra vrlo dobar tenis - i Davis Cup smo zahvaljujući njemu osvojili. Vo-lim i Karlovića, makar mi se u prvi mah činilo da se ne da s njime razgovarati, jer ima problem pristupa, ne zna biti nasmijan, ne kupuje simpatije.

I naši mi plivači također imponiraju.

o Pozdravlja li Međunarodni olimpij-ski odbor svjetsko prvenstvo u no-gometu u Africi prema kojoj su mnogi bili skeptični?

- Disperzija je najvažnija stvar. Da, bilo je puno skepse jer jasno je da oni nemaju novaca, da stadioni nisu puni (jer tko će platiti skupe ulaznice), a još je jaka bila i propaganda da tamo ubija-ju, kradu, pljačkaju i da se tamo ne isplati ići.

o Olimpijske igre još nisu otišle na crni kontinent...

- Evo. otišle su sada prvi puta u Južnu Ameriku, u Brazil. Ubrzo će i u Afriku... ò

Suradnica “Olimpa” Romana Eibl s Antunom Vrdoljakom

Športske legende Športske legende

Olimp13

Talent, karakter, neuništivost, usredotočnost, marljivost, upornost, nepokolebljivost, temeljitost, analitičnost,

perfekcija, hrabrost, odlučnost, borbe-nost, agresivnost...

Je li moguć športaš takvih odlika? Jest, moguć je. Sve nanizane značajke imao je Dragutin Šurbek, jedan od naj-većih velemajstora svjetskog stolnog tenisa svih vremena.

Dragutin Šurbek (Zagreb, 8. kolo-voz 1946.), športaš koji ne zna i ne može prestati, u svojoj je prebogatoj karijeri, dugoj 55 godina (!), osvojio 37 medalja na svjetskim i europskim

prvenstvima te još 17 na veteranskim natjecanjima.

Bio je pojedinačni prvak Europe 1968. u Lyonu, bio je prvak svijeta u parovima 1979. i 1983., prvak Europe u parovima 1970., 1982. i 1984. te momčadski prvak Europe 1976.

Jedan je od najpopularnijih stolno-tenisača svih vremena, koji je doka-zao što je sve moguće kad se sjedine nadarenost i rad.

Bio je 1983. proglašen najboljim športašem Jugoslavije, a 1968., 1969., 1979., 1981. i 1983. bio je biran za najboljega športaša Hrvatske. Dočekao je i nastup na Olimpijskim igrama, na kojima je zaigrao 1992. u Barceloni pod hrvatskim barjakom. Imao je tad 46 godina...

Šurbek je briljantno “govorio” za stolnoteniskim stolom, no on je i vrlo

zanimljiv govornik izvan stola, što po-tvrđuje i ovaj razgovor s neprijepor-nom legendom hrvatskoga športa.

o Koji vam je najdraži trofej koji ste ikad osvojili?

- Najdraži mi je prvi. Kad sam 1960. osvojio naslov pionirskog prvaka Za-greba. Bio je to trenutak spoznaje da mogu. Prvi pokal, aluminijski, zapo-sjeo je središnje mjesto u mojoj tro-fejnoj sobi. Taj sam pokal nosio kući kao da sam toga časa postao olimpij-ski pobjednik. Svoj sam trofej poka-zivao ljudima u tramvaju i pravio sam se jako važan. Nakon toga uspjeha,

počeo sam se intenzivnije baviti stol-nim tenisom. Postao sam član Pošta-ra, pa Grafičara, koji je poslije postao Vjesnik.

o Zagreb je oduvijek pružao široku mogućnost izbora za bavljenje špor-tom. Kako to da ste se vi priklonili baš stolnom tenisu?

- Kao i svako drugo dijete, u pede-setim sam se godinama prošloga sto-ljeća bavio svim i svačim. Budući da sam rođen u radničkoj četvrti na za-grebačkom Trnju, šport je bio jedan od putova do uspjeha, do boljega života. Svi smo mi pokušavali pronaći put preko trnja do zvijezda. To je put koji je najteži, ali i najslađi.

Bio sam nogometaš, igrao sam te-nis, bavio se gimnastikom, no na kraju je pobijedio stolni tenis. Fasciniralo

me što je sve moguće učiniti s tom malom lopticom.

o Vi ste osvojili sve osim olimpijske medalje, što i nije bilo moguće, bu-dući da stolni tenis u vašim najbo-ljim danima još nije bio olimpijski šport. Koje biste uspjehe osobito izdvojii?

- Naslov prvaka Europe u Lyonu 1968., kada sam u finalu nadjačao Mađara Bergea, bio je poseban. Rado se sjećam i iznimnih rezultata s Antu-nom Stipančićem s kojim sam bio pr-vak svijeta u parovima 1979. i 1983.

Ah, bilo je krasnih trenutaka, čak i

detalja za Guinessa. S Vjesnikom smo u šest godina bez poraza nanizali 123 pobjede! Ne pamti se takva nedodirlji-vost na domaćoj i europskoj klupskoj sceni.

o Kako su vas zvali u Kini?- Surbeka.

o Koliko su vas se Kinezi plašili?- Toliko da su me, kad sam bio u Ja-

panu 1969. snimali od glave do pete - postavili su kameru po kutevima dvo-rane kako bi mogli zabilježiti svaki po-tez iz svakoga kuta. Oni su držali da sam u to doba, dakako i u tadašnjim okvirima, bio osobit atlet, ali i virtuoz iz čijih se metoda treninga i načina igre treba učiti.

o Bili ste poznati kao športaš

Iz Trnja do zvijezdaTekst: ANTON SAMOVOJSKA

Dragutin Šurbek bio je pojedinačni prvak Europe 1968. u Lyonu, bio je prvak svijeta u parovima 1979. 1968. u Lyonu, bio je prvak svijeta u parovima 1979. i 1983, prvak Europe u parovima 1970, 1982. i 1984. te i 1983, prvak Europe u parovima 1970, 1982. i 1984. te momčadski prvak Europe 1976. Jedan je od najpopularnijih momčadski prvak Europe 1976. Jedan je od najpopularnijih stolnotenisača svih vremena, koji je dokazao što je sve moguće stolnotenisača svih vremena, koji je dokazao što je sve moguće kad se sjedine nadarenost i rad.

momčadski prvak Europe 1976. Jedan je od najpopularnijih

Športske legende Športske legende

Olimp 14

Kad sam trebao igrati s Bengtssonom, iznimno jakim Švedom, satima sam ga gledao i studirao svaku njego-vu kretnju. Bio sam prvi koji je lijepio gumu na reket. Shvatio sam, naime, koliko je to važno. Danas to svi rade.

o Koliko je teško postati prvak svije-ta u stolnom tenisu?

- To je užasno teško. A kako ne bi bilo kad su na suprotnoj strani desetci milijuna Kineza koji obožavaju pingić.

o Je li teže biti poje-dinačni prvak svijeta u stolnom tenisu ili prvak svijeta u nogo-metu?

- Teško je to usporedi-ti. No činjenica je jedna: u pingiću si sâm i kad je dobar i kad je loš dan. U

nogometu ima i pričuva koje uđu kad netko ne igra dobro...

o U kakvome je stanju današnji hr-vatski stolni tenis?

- Zoran Primorac i Tamara Boroš polako odlaze. Velika nova imena, nažalost, ne vide se. Premda je stolni tenis u nas imao velike rezultate, on to nije uspio kapitalizirati i postati velikim hrvatskim športom. Problem je u ljudima. Nema dovoljno stručnih ljudi, a što je još gore, u stolnom te-nisu postoje mnogi koji misle da su nezamjenjivi.

Život ide ovako: prije 14 godina že-lio sam biti izbornik muške reprezen-tacije. Nisu mi dali, jer nisam imao vi-

soku stručnu spremu. Ko-liko znam, visoku stručnu spremu nije imao ni Bec-kenbauer, pa je s Nijem-cima bio prvak svijeta u nogometu. Ma, važna je stručna sprema, no je li to uvijek? Mi znamo toli-ko formalizirati da često uništimo i bolja i najbolja rješenja - naglasio je na kraju razgovara veliki športski as i legenda Dra-gutin Šurbek. ò

� Summary �Dragutin Šurbek (Zagreb, 8 August 1946) in his abundant career, spanning 55 years (!), won 37 medals in world and European championships, and another 17 in veteran competitions.He was European singles champion in 1968 in Lyon, he was world pairs champion in 1979 and 1983, European pairs champion in 1970, 1982 and 1984, and European team champion in 1976. He is one of the most popular table tennis players of all time, who proved that anything is possible when talent and work come together. In 1983 he was declared the best athlete of Yugoslavia, while in 1968, 1969, 1979, 1981 and 1983 he was selected as the best athlete in Croatia.He even made it to the Olympic Games, in which he competed under the Croatian �ag in 1992, in Barcelona. He was 46 years of age at the time...

atomske tjelesne pripreme?- To je točno. No, neki su govorili

i da je to moje sve. Nizali su mane, zaboravljali odlike. Pa zar bi netko tko je samo tjelesno odlično pripremljen uspio nadigrati osam generacija Kine-za? Uspjeh je kombinacija mnogočega - talenta, rada, ali i temeljite pripreme.

Kad sam trebao igrati s Bengtsso-

Dočekao je i nastup na

Olimpijskim igrama, na kojima je zaigrao

1992. u Barceloni pod hrvatskim barjakom.

Imao je tad 46 godina...

S kardinalom Bozanićem

surbek.indd 15 6/16/10 3:02:22 PM

Olimpijske nade

Olimp 16

Tragač za boksačkim talentima Leonard Pijetraj otkrio je dva najveća dijamanta još od vre-mena Mate Parlova. U svojoj

radionici u Dubravi, Pijetraj ih sada marljivo brusi ne bi li ih ispolirao u bri-ljante.

Nakon što je prošle godine Dino Mansour postao prvi Hrvat juniorski pr-vak Europe, nedavno je, u godinu dana mlađem Filipu Hrgoviću, hrvatski boks dobio prvog juniorskog prvaka svijeta.

Euforija je učinila svoje pa se počelo pričati o tome kako nikad nismo imali takvih talenata, jer niti Mate Parlov ni-je bio svjetski juniorski prvak. No, istini za volju, u Parlovljevo vrijeme svjetskih prvenstava za juniore nije niti bilo... Uostalom, s Parlovom nitko ne može stati u istu rečenicu dok ne osvoji što i on - europski i svjetski naslov u ama-

terskom i profesionalnom boksu te olimpijsko zlato.

Ovo je priča o 18-godišnjem momku koji bi mogao krenuti Matinom stazom, a koliko će se visoko uspeti ovisit će i o potpori hrvatskog šport-skog sustava, ali i o strpljenju pred sireninim zovom profesionalnog boksa.

Filip je čudesan momak, boksački stasao u Pijetrajevoj radionici, uz sate i sate strpljiva trenerskog rada Dalibora

Čibarića, ali i uz puno sparinga sa svo-jim prijateljem i najvećim konkurentom Dinom Mansourom. Sudbina se poigrala pa je obojicu svrstala ne samo u istu zemlju i isti klub, nego i u istu težinsku skupinu (superteška). Dakle, dečki koji su u kadetima i juniorima jedan dru-gome bili poticaj, među seniorima će postati prepreka.

Naime, iz Hrvatske će na velika na-tjecanja moći samo jedan superteškaš, a tko će to biti odlučivat će se u bok-

Samouvjerenazlatna rukavica

Tekst: DRAŽEN BRAJDIĆ Fotografije: CROPIX

Na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine, Hrvat-sku bi u boksu mogao predstavljati danas najperspektiv-niji svjetski junior i nedavni svjetski prvak Filip Hrgović.

Olimp17

sačkoj dvorani u Cerskoj 3, na Starom placu u Dubravi.

Posebnost Hrgovićeva uspjeha u Azerbajdžanu jest u tome što je on na Svjetsko juniorsko prvenstvo otputo-vao s tri i pol godine boksačkog staža i iskustvom od samo trinaest borbi. Sljedeće četiri bile su mu najbolje u karijeri, pa se u svojoj sedamnaestoj borbi popeo na krov svijeta.

Ono što ga razlikuje od prijatelja Di-na Mansoura, jest to što se ne suzdrža-va kada treba reći što misli i osjeća. Ta-ko je prije odlaska u Baku glasno kazao:

- Bit ću prvak svijeta!Malo je onih koji su u to povjerovali,

jer je Filip krenuo u nepoznato. No, sna-ga njegova talenta bila je tolika da je najvažnije bilo vjerovati da on to može. Filip tako reagira i kada ga pitaju tko će između njega i Dina na Olimpijske igre u Londonu:

- Bit ću to ja, jer ću pobijediti Dina. Filipova, nerijetko potrebna športska

drskost iščitava se i iz odgovora na pi-tanje zašto su ukrajinska braća Kličko nepobjediva:

- Njih još nitko nije zaustavio zato što nema mene u profesionalnom boksu...

Kad je već riječ o profesionalnom boksu, Filipov otac Pero je suzdržan. Uostalom, i Željko Mavrović savjetuje da bi 197 cm visoki i 103 teški mladac prije profesionalnih ringova trebao pro-ći sva velika amaterska natjecanja.

- Filip me dosad slušao, a vjerujem da će i dalje. Vrlo je razuman i shvaća da je o tome prerano razmišljati. To bi bilo silovanje prirode, ja ga ne dam ni u čije ralje. Nisam spreman na to da mi netko od djeteta napravi stroj, on se još mora igrati športa. No, to ne znači biti neozbiljan, pa sam kao roditelj s Leonardom Pijetrajem potpisao ugovor na pet godina - kaže tata.

Pero Hrgović svjestan je da još nije ni počeo ozbiljno logistički pratiti si-novljevu karijeru, a da njegove moguć-nosti već završavaju:

- Ako to društvo ne prepozna, Filip neće iskoristiti svoj potencijal. Ja, naža-lost, nisam bogataš da bi mogao pratiti njegove ambicije. U šali sam rekao nje-govu treneru: “Nemojte mi ‘kvariti’ Fi-lipa. Sugerirate mu zdravu prehranu, a ja jedva kraj s krajem spajam.“

Filip je vrlo skroman dečko. Kad smo, na primjer, u trgovini “Pride”, kupovali boksačke tenisice, nije uzeo one kva-litetne od 900-1000 kuna, već je iza-

nade.indd 17 6/16/10 1:51:56 PM

Olimpijske nade

Olimp 18

brao model od 300 kuna. U svojoj skro-mnosti, u dućanu mi je govorio kako su mu te sasvim dobre, da bi mi nakon mjesec dana priznao da ga bole stopa-la, pa sam mu kupio dva para kvalitet-nijih. Pa ne može na Svjetsko prven-stvo s jednim tenisicama...

Velika je očeva sreća što Filip obo-žava to što radi pa ga čak treba obuz-davati:

- Filip je ustrojen poput vojnika, ne treba ga tjerati na trening. Kada bi mi se učinilo da je umoran, rekao bih mu da ne ide na drugi dnevni trening, a on bi mi kazao: „Tata, kako mi to možeš reći...“

I otac, inženjer prometa, i mama Iva, kineziologinja bez posla, priznaju da nisu presretni sa sinovljevim izborom športa (nakon što se ostavio košarke zbog ozljeda). No, naravno da ga podr-žavaju.

Filip je pak dobro svjestan da rodite-ljima nije svejedno prihvatiti činjenicu da on prima udarce, no zato se trudi da uvijek bude taj koji će zadati više.

- Meni je žao drugih roditelja, ne-

mam, dakako, taj stav da uživam kada moje dijete nekog pretuče. Čak sam mu govorio da se ne iživljava na lošijem protivniku, a on bi mi rekao: „Tata, mi smo u ringu, imamo pravila, on ima svog trenera koji ga vodi i odlučuje ko-liko on može. Nisam ja humanitarna or-ganizacija.“

Filip je završio treći razred Eko-nomske škole. Osim s roditeljima, živi s mlađim bratom Matijom (14) i mlađom sestrom Martom (10) u Starom Brestju u Sesvetama. Kad se vratio sa svjet-skim zlatom, na Plesu su ga dočekali i stariji brat Ivan (28) i starija sestra Iva-na (22), kao i kolege i kolegice iz razre-da te prijatelji koji kažu da mu nimalo ne zamjeraju što u deset, najkasnije je-danaest navečer, završava izlazak i od-lazi na spavanje. Baš kada je vani naj-slađe.

Već ovog ljeta Filip će na Olimpijske igre, ali one za športaše do 18 godina u Singapuru. A kad govori o daljoj bu-dućnosti, izravan je i samouvjeren:

- Kroz dvije-tri godine više nitko ne-će biti bolji od mene. Vjerujem da me-đu seniorima mogu osvojiti sve, pa ta-ko i olimpijsko zlato.

Oni koji ga dobro poznaju kažu da Fi-lip to govori ne da bi se hrabrio ili hvalio, nego zato što u to doista čvrsto vjeruje. ò

� Summary �Last year, a�er Dino Mansour became the �rst Croatian European youth champion, Croatian box has recently gained the �rst youth champion of the world in Filip Hrgović, a year younger.�e special thing about Hrgović’s success in Azerbaijan is that he went to the Youth World Boxing Championship with only three years of boxing experience and merely thirteen matches. �e following four were the best in his career, so that, by his seventeenth match, he climbed to the top of the world.Filip is going to the Olympics already this summer, but the ones for sportsmen under 18 in Singapore. When he talks about his further future, he is straightforward and con�dent: “In two or three years, no one will be better than me. I believe I can win everything among the seniors, even the Olympic gold”.�ose who know him well say that Filip does not say that to encourage himself or brag, but because he really believes that.

visoki i 103 teški mladac, prije

‘Kroz dvije-tri godine više nitko neće biti bolji od mene. Vjerujem da među seniorima mogu osvojiti sve, pa tako i olimpijsko zlato.’

nade.indd 19 6/16/10 1:52:01 PM

MOO - danas i sutra

Olimp 20

Teško je zamisliti bilo koga u svijetu športa, dakako sta-rijeg od recimo 15 godina, tko ne zna za Juana Antonia

Samarancha. Kad smo u “Olimpu” za-počeli ovu seriju napisa o današnjici i budućnosti Međunarodnog olimpij-skog odbora, prve asocijacije su i bile - kako Samarancha staviti na počasno mjesto stvoritelja sigurne i trajne bu-dućnosti međunarodnog olimpizma?

Na žalost, Samaranch je u travnju ove godine preminuo, time nam dao i obavezu da ga se sjetimo, kako s hr-vatskog stajališta, ali još više s onog športskog, sa stajališta onoga tko zna tko je Samaranch bio, što je za olimpi-zam i svjetski šport sve napravio!

Ponosni Katalonac rođen je 17. srpnja 1920. u Barceloni, u imuć-noj obitelji, a umro je 21. travnja 2010. kao počasni predsjednik Među-narodnog olimpijskog odbora. U boga-toj povijesti ove organizacije, Sama-ranch je bio tek sedmi predsjednik, iza Demtriosa Vikelasa (1894-1896), ba-runa Pierra de Coubertina (1896-1925), grofa Henrija de Baillet-Latoura (1925-1942), Sigfrida Edstroema (1942-1952), Averyja Brundagea (1952-1972) i lorda Michaela Killani-na (1972-1980).

Samaranchova je vlast trajala izni-mno dugo, od 1980. do 2001., kad ga je - uz njegovu preporuku - naslijedio dr. Jacquess Rogge.

Činjenica da je od mladih dana bio izniman diplomat i snalažljiv u mno-gim situacijama, svakako mu je pomo-gla u karijeri športskoga vladara me-đunarodnoga olimpizma. Bavio se koturaljkanjem, bio je medicinar u gra-

đanskom ratu, zbog političkog nesla-ganja čak je i bježao u Francusku, da bi dolaskom diktatora, generala Fran-ca na čelo Španjolske, postao utje-cajan političar i diplomat. Dakako, ne odmah i ne preko noći.

Juan Antonio Samaranch je, prven-stveno zahvaljujući bogatoj obitelji, imao prilike baviti se mnogim poslovi-ma, pa je pokušao raditi i kao novinar, ali nije bio previše objektivan, pa se ubrzo poslije Drugog svjetskog rata primirio u obiteljskoj tekstilnoj tvrtci. O tom se, ranom dijelu njegova živo-

ta, nešto manje zna, zato vam ga “Olimp” i donosi, jer od kad je 1980., neposredno prije Olimpijskih igara u Moskvi, Samaranch zasjeo na mjesto čelnoga čovjeka Međunarodnog olim-pijskog pokreta, svaki se njegov čin pomno bilježio i ostao je trajni zna-men u povijesti olimpizma u svijetu.

Baš J. A. Samaranch, koji je 1991. od španjolskoga kralja dobio titulu „Prvi markiz od Samarancha“ za zaslu-ge u razvoju španjolskog i svjetskog športa, u svijet olimpizma unio je

Počast ponosnom ponosnom Kataloncu

Olimp21

frazu: “Bile su ovo najbolje organizira-ne Igre do sada”, s kojom bi zatvarao Olimpijske igre tijekom svoje vladavi-ne. Samo jednom to nije izrekao, s razlogom - na zatvaranju Olimpijskih igara u Atlanti 1996., jer su to, provje-reno, bile najlošije organizirane Igre u modernoj povijesti tog događaja.

Tad su ga američki mediji razape-li kao frankista (sljedbenika politike generala Franca), ne razumijevajući da su u svome bijesu zapravo odali izni-mnu počast jednom velikom političaru i diplomatu. Naime, baš je J. A. Sama-ranch, čovjek od Francova povjerenja i unutarnjeg španjolskog velikog utje-caja, 1977. bio imenovan prvim amba-sadorom Španjolske u SSSR-u, kad su se Španjolci i Sovjeti politički pomirili nakon gotovo četiri desetljeća potpu-ne nepovezanosti. A treba znati da je Samaranch u španjolskoj vladi bio do tada ministar športa, pa i predsjednik Španjolskog olimpijskog odbora, ali s jakom pozicijom dopredsjednika MOO-a (1974-1978).

No, upravo je “sovjetski blok” - ko-jeg je Samaranch tako dobro “obradio” sa svoje pozicije španjolskog velepo-slanika izravno iz Moskve (u kojoj je 1980. i postao predsjednikom MOO-a) - glasao za njega.

Navikom autoritativnog postavlja-nja prema svakom problemu, Sama-ranch je bio taj koji je u moderni olim-pizam legalno uveo profesionalne športaše, koji je zainteresirao mnoge TV kuće da počnu prenositi Igre i za njih plaćati sve veće novčane iznose (jer im je jamčio da više neće biti boj-kota - i nije ga bilo!), baš je Samaranch izgradio marketinški svijet oko Igara tako da se okrenuo, prvi u povijesti,

prema globalnim partnerima koje je vezao za MOO dugi niz godina, garan-tirajući im TV prisutnost baš u cijelo-me svijetu.

Bilo bi nepošteno prema tom veli-kom čovjeku ne istaknuti kako je up-ravo njegova riječ, njegov utjecaj i njegova ljubav prema vrhunskoj šport-skoj predstavi, Hrvatsku doslovce ugu-rala u međunarodnu olimpijsku obitelj u danima kad je našom zemljom bijes-nio rat, odnosno kad je šport bio goto-vo jedini način dokazivanja hrvatske pripadnosti svijetu.

Samaranch je to tad osjetio, a i dokazao s čak 11 dolazaka u našu zemlju. Hrvatska je olimpijska delega-cija, zahvaljujući samo njemu prvi put zakoračila ledenom stazom u Albertvi-lleu 1992., da bi istoga ljeta ponosna Hrvatska slavila i prve olimpijske me-dalje u Samaranchovoj Barceloni.

Sjećam se i iskrene, ljudske, gotovo roditeljske tuge u očima J. A. Samaran-cha kad je poginuo Dražen Petrović, kojeg je on toliko volio da je prešutno dopustio da se u olimpijskom parku u Lausanni postavi kiparski memento Draženu Petroviću, iako tamo nije obi-čaj veličati pojedince, već šport i olim-pizam, pa su samo četiri statue s pre-poznatljivim likom.

O Samaranchu bih i osobno mogao pisati još bezbrojne kartice teksta i prepričavati stvari i događaje vezane uz njega, već i zato što sam imao ve-liku čast novinarski biti s njim i razgo-varati s njim.

Svakome preporučam da pročita bar dio objavljenih tekstova o njemu, dio njegove povijesti MOO-a, kako biste shvatili koliko je taj ponosni Katalo-nac bio velik i značajan, bez obzira

na optužbe o fašističkoj i špijunskoj povijesti ovog istinskog olimpijskog velikana. ò

Literatura: Z. Jajčević: “Olimpizam u Hrvatskoj“ (Libera Editio, 2007.)

Z. Jajčević: “Olimpijada, Olimpijske igre, olimpizam“ (HŠM, 2000.)

E. Ramini: “Hrvatska je sposobna organizirati sva svjetska najveća natjecanja – interview s J.A. Sama-ranchom“ (Olimp, 1999.)

J.A.Samaranch: “Memorias Olimpicas“ (Editial Planeta SA, 2002.)

Enciklopedija “Britannica”, 1998

David Miller: “Olympic Revolution: The Biography of Juan Antonio Samaranch“ (Trafalgar Square, 1992.)

David Miller: “Athens to Athens, The official History of the Olympic Games and the IOC 1894-2004“ (Mainstream Publishing Company Edinburgh, 2004.

IOC web stranice

Reuters, biografija J.A. Samarancha (21. travnja 2010.)

� Summary �Juan Antonio Samaranch indebted not only world Olympism, but Croatian sports too. He was the seventh IOC president, while, before that, he was engaged in sports, tried to write newspaper articles, and occupied himself exclusively with the family business, textile, for a while.He introduced many changes to the world of Olympism, as well as the phrase: “�ese were the best organized Games so far”, which he did not say only on the occasion of the closure of the Atlanta Games, and with good reason too.He was pinned with a Fascist past and they tried to accuse him of being a spy, but, as the �rst Spanish ambassador in the USSR, he managed to win the votes of the Soviet block in the election for the IOC president in 1980.He introduced professional sportsmen and �nancial security into the world Olympism, and he prevented melting away of the movement and boycotts. For Croatia, he did exceptionally a lot – using his own authority, he ensured the Croatian participation already at the 1992 OG, while he loved and appreciated our great basketball player Dražen Petrović almost with parent love. �anks to Samaranch, before all, the statue of Dražen Petrović stands in the Olympic Park in Lausanne today.

Tekst: JURA OZMEC

Hrvatski olimpijski pokret, ali i cijela naša država, moraju biti iskreno zahvalni Juanu Antoniju Samaranchu - njegova riječ i njegov utjecaj Hrvatsku su doslovce ugurali u međunarodnu olimpijsku obitelj u danima kad je našom zemljom bijesnio rat, odnosno kad je šport bio gotovo jedini način dokazivanja hrvatske pripadnosti svijetu.

samaranch.indd 21 6/16/10 2:16:05 PM

Bez obzira na to kupujemo li namještaj za kuhinju, biramo li prijatelje ili se opredjelju-jemo za šport kojim ćemo se

baviti, konačni izbor ovisit će o našim kriterijima. O preciznim, strogim ili jasnim kriterijima pričaju razni biro-krati kad žele da ih okolina ili javnost tretiraju kao čvrste i odlučne ljude s vizijom. U svakodnevnoj komunikaciji, rasprava o kriterijima nekako se uvi-jek preklapa s raspravom o važnosti uvođenja strožih zakona i kazni, a najčešće ih vode ljudi kako bi stekli osjećaj moralne ili psihološke nadmoći nad slušačem.

Kad je riječ o kriterijima, raznim za-konima i rasponima - pogotovo onim konima i rasponima - pogotovo onim vezanim uz cijenu bavljenja športom vezanim uz cijenu bavljenja športom (ali i mogućnosti financiranja s lokalne ili nacionalne razine) - tema koja je u posljednje vrijeme i te kako zaintere-sirala javnost jesu - športski kriteriji.

Kad je riječ o športu, stvarno stanje Kad je riječ o športu, stvarno stanje stvari (ili, kako neki kažu, esencijalne istine), ne treba tražiti u raznim šport-skim laboratorijima ili po nekoj auto-matici okrivljavati športske činovnike.

Istina se nalazi, kao i sve druge istine, u svakodnevnom životu među običnim ljudima. Primjera ima doista mnogo. Dvije majke koje svoju djecu dva ili tri puta na tjedan dovode na trening, a za vrijeme treninga zajedno piju kavu, posvađaju se iz samo njima znanih razloga. Slijedi zabrana igre i druženja njihove djece, nemogućnost da djeca nastave trening kod istog trenera u istom klubu, itd. Dio roditelja prikloni se jednoj majci, drugi dio roditelja po-drži drugu majku, sukob prelazi u športski klub i na kraju, jedino rješe-nje za sve jest osnivanje novog šport-skog kluba.

Drugi primjer. Biti najbolji, najja-či na svijetu san je većine športaša, či na svijetu san je većine športaša, dječaka iz susjedstva, društva iz kvar-dječaka iz susjedstva, društva iz kvar-ta i tomu slično. Neki športaši to svojom upornošću, talentom i srećom doista i postignu. Za one koji to ne mogu, rješenje ostvarenja svog sna mogu, rješenje ostvarenja svog sna

vide u raznim inačicama modificiranih športova - stilova, pravila, ili nekih drugih detalja - koji se s vremenom razviju u zasebne športove, razviju svoja pravila, počnu organizirati svjet-ska prvenstva itd.

Međunarodno športsko tržište, kao uostalom i većina drugih tržišta, odavno je prepoznalo taj dio čovjeko-vih psiholoških težnji, a samo jedan od dokaza je nevjerojatan broj raznih borilačkih športova i raznih verzija suvremenih gladijatorskih arena.

Spuštanje dobne granice za bavlje-nje športom kako bi se povećao broj športaša (članarina) u nekom klubu, organizacija raznih športskih priredbi kako bi se poboljšao imidž grada, ali i organizatora takvih športskih senza-cija - samo su neki od razloga zašto cija - samo su neki od razloga zašto danas, dakako u relativnim omjerima, spadamo u društva s najvećim brojem športskih klubova usprkos skromnim materijalnim uvjeta koji nikako ne materijalnim uvjeta koji nikako ne mogu osigurati uvjete za kvalitetan rad športaša (plivališta, školske šport-ske dvorane…).

Kad bi netko zdravorazumski pri-mijetio da takav broj klubova nije adekvatan broju športskih objekata

Svi naši kriteriji

Olimp 22

Znanost i šport

i proračunskim sredstvima, odmah bi se našao na udaru raznih pravobrani-telja, medija, raznih privatnih parnica kao netko tko djeci brani da se bave športom.

Međutim, prije nego tema svih me-dija bude ogorčeno dijete koje uspr-kos neizmjernoj ljubavi prema auto-mobilizmu, nailazi samo na zatvorena vrata proračunskih struktura, te upla-kanog roditelja ogorčenog činjenicom da nitko nije prepoznao oktanski ta-lent njegovog djeteta, dobro bi bilo razmisliti o tome što je od športa za-nimljivo proračunu države i lokalnih zajednica, a što tržištu. Upravo je to prvi korak u izradi kriterija za financi-ranje športa na lokalnoj i nacionalnoj razini.

Uvidom u stanje prihoda i rasho-da, već na prvi pogled vidljivo je da su proračunska sredstva dominantan izvor prihoda najvećeg broja šport-skih udruga u Hrvatskoj. Samostalni prihodi (marketing, prodaja TV prava i sl.) u ovom trenutku većini klubova ne omogućavaju financijsku ravno-pravnost u društvu europskih profesi-onalnih športskih klubova. Dakle, prvi kriterij u financiranju športa jest kri-terij financijskih mogućnosti. Stvar je izbora hoće li se sredstvima proračuna

financirati amaterski, profesionalni šport ili i jedno i drugo.

Ako je primarni motiv zdravlje djece i mladeži, prednost će imati amaterski šport, a ako je primarni motiv imidž grada ili države kao športske velesile, prioritet će imati profesionalci. Motiv može biti jedno i drugo, ali tada je ne-ophodno izdvojiti samo one profesio-nalne klubove koji se nalaze u samom vrhu europskih klupskih ljestvica i koji su veći dio sredstava za profesionalni pogon sposobni osigurati kroz tržište.

Kad se već govori o zdravlju djece i mladeži, drugi izbor jest, treba li u proračunu participirati preko sedam-deset športova s minimalnim sredstvi-

ma ili je bolje, u sklopu nacionalne športske strategije, opredijeliti se za dvadesetak ili tridesetak proračunu zanimljivih športova. Možda bi se i tu stvorila podjela na, s jedne strane, tradicionalne, bazične i rezultatski prepoznatljive športove, a s druge strane na egzotične športove, športo-ve društvene elite i slično.

Izmučena i razočarana lica nekih športaša koji usprkos teškim treninzi-ma ne uspijevaju zaraditi niti približno toliko kao neki drugi športaši, ukazuju na to da je njihovo bavljenje ovim ili onim športom stvar njihova izbora, kao i da športska zarada ne ovisi o prosječnom broju otkucaja srca na treningu, potrošnji kalorija, ili o dubini bora na licu uslijed športskog napora, već o mogućnostima športskog tržišta

Tekst: MIROSLAV HRŽENJAK

U posljednje vrijeme javnost sve više okupira tema kriterija lokalnih i nacionalnih proračunskih jedinica putem kojih se određuje visina financijskih sredstava za šport. Razlog tolike zanimljivosti te teme leži u sve većem broju športova, raznih športskih udruga i drugih športskih subjekata koji se bore za proračunska sredstva, te činjenice da je sve veća cijena bavljenja športom, a što je posljedica interesa međunarodnog športskog tržišta.

Olimp 23

znanost i sport.indd 23 6/16/10 3:19:11 PM

Znanost i šport

Olimp 24

koje utvrđuje visinu športaševih pre-mija.

Sljedeći korak u izradi kriterija za fi-nanciranje športa jest iznošenje os-novnih činjenica koje se tiču određe-nih športova. Zagrebački športski sa-vez, primjerice, krenuo je u izradu in-teraktivnog kataloga športova. Ovdje bi se trebali naći odgovori na brojna pitanja vezana uz sam šport, dakle - osnovni podaci o športu, pravila špor-ta, rasprostranjenost športa u svijetu i Hrvatskoj i tomu slično.

Drugo poglavlje kataloga tiče se

tehnoloških minimuma za obavljanje športske aktivnosti: dimenzije športskog objekta, standardi, cijene odr-žavanja, potrebna oprema... Sustavi domaćih i među-narodnih natje-canja - klupskih i reprezentativnih

- s troškovnikom, treće su poglavlje kataloga športova, dok normativi ve-zani uz stručni rad, obrazovanje struč-nih kadrova za potrebe športa i sl., či-ne četvrto poglavlje kataloga špor-tova.

Uz precizno utvrđene uvjete i cijenu pojedinih športskih programa za određenu razinu kvalitete, uzima-jući u obzir i dob športaša - katalog športova svojevrstan je vodič i za ro-ditelje koji će prilikom upisa djeteta u određeni šport znati koliko otprilike sve to stoji, koliko će prelazak djeteta u viši rang kvalitete dodatno opte-retiti kućni proračun, koliki je interes potencijalnih sponzora za taj šport i ostalo. Na taj način, možda će se naći i koji manje razočarani roditelj...

Na kraju dolazimo do one zadnje fa-ze športskih kriterija, a to je precizno utvrđivanje razine financijskog praće-nja pojedinih športskih programa od proračunskih športskih struktura ili, športskim žargonom rečeno, utvrđiva-nje pravila igre.

Bez obzira na nužnost donošenja novih kriterija u hrvatskom športu i

tehnologiju njihove izrade, najvažnijim se čine stvarni motivi iz kojih proizlazi inicijativa promjene. Izvan športa, u svakodnevnom životu, a poglavito pu-tem medija, svjedoci smo brojnih ne-uspjeha raznih inicijativa, u zemlji ali i u svijetu, za koje su se zalagali razni renomirani stručnjaci, ljudi od povje-renja. Reklo bi se, sve je napravljeno po pravilima, napisani su strogi zakoni, usvojene strategije, ali na kraju, nešto je nedostajalo da stvar uspije.

Je li uzrok tome leži u neslaganju stvarnih motiva u odnosu na one izre-

čene, nesretnog slučaja ili nečeg tre-ćeg? Primjerice, da se vratimo na po-četak teksta i kupnju kuhinje - bez obzira koliko domaćica pažljivo prou-čavala kataloge, časopise o uređenju doma ili konzultirala stručnjake oko energetski štedljivih tehnologija u suvremenom kuhanju, odabir kuhinje na kraju će ovisiti samo o jednom kri-teriju - je li primarna namjena kuhinje kvalitetno pripremanje hrane ili je pri-oritet pokazivanje kuhinje zavidnim prijateljima i rodbini.

Glede športa i novih kriterija zafinanciranje športa, također valja raz-misliti o stvarnim motivima onih koji ih budu donosili, a još više o motivima onih koji su odgovorni za njihovu do-sljednu primjenu. Ako će osnovni mo-tiv primarno biti dobrobit hrvatskog športa i hrvatskog društva u cjelini, uspjeh sigurno neće izostati.

Međutim, bude li motiv nešto dru-go - prikupljanje političkih bodova, self-marketing i tomu slično - unatoč stručnosti autora, besprijekornoj reto-rici, srčanim podupirateljima inicijative iz redova bivših i sadašnjih športskih zvijezda, nešto će uvijek nedostajati, a okus tog novog športskog pripravka, osjetit će buduće generacije mladih športaša. ò

Literatura:1. Mataja, Ž. (2003). Život za sport i od sporta. Zagreb, Nakladni zavod Matice Hrvatske

2.Sabolić, K. (2010). Hrvatski športski almanah 2009-2010. Zagreb, Ars Media d.o.o.

3.Spencer, A. R. (2001). Temelji psihologije. Za-greb, Naklada Slap

� Summary ��e public is becoming increasingly concerned with the criteria by which �nancial support for sports is allocated in local and national budgets. �e reason for this interest lies in the increasingly large number of sports, various sport associations and other sport entities �ghting for budgetary funds, and in the fact that the cost of sports is rising, due to the interest of the international sports market.�erefore, the establishment of new sports criteria has arisen as a priority for national and local sports administrations. �e �rst step in setting criteria is to precisely de�ne the situation, and to create an interactive catalogue of sports. It should contain all the information about a sport, its structure, level of organization, technology…�e technological minimum for performing sports activities (basic material requirements), pedagogical standards, lists of expenses for local and international competitions, etc. are among the information which would be used as a kind of a sports guide for athletes and their parents. �e next step is the establishment of the order, �nancial rights and status within sports associations.Still, the success of this initiative, and numerous similar initiatives in our country and elsewhere, depend not only on the expertise of teams, the level of education or the art of good rhetoric. Whether better criteria will be de�ned and whether they will be practiced will depend most on the true motives of the responsible social and sport structures. If the underlying motives are the bene�t of sport and society, success is sure to ensue. However, if the motives are self-promotion and collecting public sympathy by way of false rhetoric, it will certainly fail.Regardless, future generations of young athletes will feel the taste of the new sports arrangements.

Uvidom u stanje prihoda i rashoda, već na prvi pogled vidljivo je da su proračunska sredstva dominantan izvor prihoda najvećeg broja športskih udruga u Hrvatskoj.

znanost i sport.indd 25 6/16/10 3:19:19 PM

Olimp 26

Olimpijsku je i novinarsku obitelj 26. travnja 2010. godine na-pustio čovjek koji je svjedočio velikom dijelu olimpijske i

športske povijesti, mnogim briljantnim trenucima športskoga savršenstva i povi-jesnim dosezima cijele galerije besmrtnih velikana.

Neizravno svjedočeći pisao je o zna-menitom pothvatu Jessea Owensa na Hitlerovim Igrama u Berlinu 1936., a izravno je svjedočio jednoj od najvećih prevara u olimpijskoj povijesti i osobnoj drami prokazanog Bena Johnson na Igra-ma u Seulu 1988.

Vijest o velikom skandalu i oduzimanju zlatne medalje dopingiranom Benu Joh-nosnu prije je objavljena u Zagrebu nego u Seulu, a potpisnik eseja koji hladno go-vori o dopingu kao sastavnom dijelu ljud-ske civilizacije te dramatično progovara o ljudskoj drami, pohlepi, beskrupuloznosti, prevari, izdaji i odmazdi na športskom borilištu, bio je - Žarko Susić.

To je seulsko izvješće smatrao svo-jim novinarskim vrhuncem, sublimacijom svog ukupnog životnog, trenerskog i novinarskog znanja i iskustva. Posebno je ponosan bio i na svoju pravodobnu i hrabru novinarsku reakciju nakon krva-vog terorističkog pokolja na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. kad su pale-stinski teroristi pobili 11 izraelskih spor-taša.

“Otmica i ubojstvo izraelskih športaša bio je izrazito politički događaj. Svi su naši novinari čekali dva dana potvrdu iz Beograda o tomu što se zapravo do-godilo, a ja sam odmah napisao da su Palestinci počinili zločin, ali da su, na neki način, bili navedeni da ga naprave. Sjećam se da mi je Zvone Mornar tada rekao: Kako si to mogao napisati?!”

Junaci Susićevih tekstova bili su brojni velikani svjetske športske povijebrojni velikani svjetske športske povije-sti: Emil Zatopek, Al Oerter,Wilma Rudo-lph, Bob Beamon, Carl Lewis, Edwin Mo-ses, Florence Griffith-Joyner, Marita Koch, Stefka Kostadinova, Sergej Bubka, Mark Spitz, Larisa Latinjina, Nadja Comaneci, Irina Rodnjina, Aleksander Zajcev, Katari-na Witt, Matti Nykanen, te cijela galerija domaćih besmrtnika: Franjo Mihalić, Đur-đica Bjedov, Matija Ljubek, Dragutin Šur-bek, Mate Parlov, Janica Kostelić, Blanka Vlašić, zlatni Gusarov četverac...

Glavni protagonisti Susićevih priča uvijek su bili športaši, njihova borba,

Tekst: ROMANA EIBL

Pregalaštvo Žarka Susića prepoznato je i cijenjeno i izvan granica Hrvatske, a najveću potvrdu toga i najveću satisfakciju za svoj dugogodišnji rad, dobio je u Sydneyu 2000. godine - najviše novinarsko priznanje MOO-a koje mu je dodijelio Juan Antonio Samaranch za novinarski doprinos olimpijskom pokretu i olimpijskim igrama.

Život u službi športau službi športa

Žarko Susić (1915-2010)Žarko Susić (1915-2010)

Olimp27

vještina, predanost, usredotočenost, a njihove je uspjehe vrednovao poput re-mek djela. U športašu je uvijek gledao samo čovjeka, nikad ni o jednome nije napisao ni jednu uvredljivu riječ.

- Kolega Susić u Engleskoj bi jamačno već bio lord, jer je takva kova: uspravan, dostojanstven, čestit i dosljedan. Uvijek je takav bio. U Hrvatskoj se te ljudske vrline premalo cijene. Žarko Susić govo-ri sve tiše, ali kada govori, svi utihnu - rekao je za obilježavanja jedne od Su-sićevih obljetnica Vilko Luncer, Žarkov djelomični učenik i kolega.

Sedamdeset i šest godina od ob-jave svoga prvoga teksta u tadašnjem Jutarnjem listu, 26. travnja 2010. u 95. godini umro je najstariji športski novinar na svijetu Žarko Susić, tiho i dostojan-stveno, kako je i živio.

- Bio je lički uspravan. Bio je velika mjera, neću reći uspjeha jer uspjeh je moguće ostvariti i bez vrijednosti. Žarko je bio velika mjera vrijednosti. Mogao bih reći da s njime odlazi jedna epoha čistun-skoga športa. Volio je športaše, nije volio slavu i novac jer je iza toga bljeska s pra-vom slutio zlo. Nije se svaki put bilo lako složiti s njime, ali on je baš čistunski ču-vao šport i uvijek je u konačnici imao pravo. Nikad nisam pročitao nijedan nje-gov pogrešan sud ili pogrešnu procjenu. Uvijek je pritom imao mjeru, a istodobno je bio oštar - kazao veliki poštovatelj i prijatelj Žarka Susića, Antun Vrdoljak.

Žarko Susić je rođen 10. srpnja 1915. u Gospiću. U športsko ga je novi-narstvo nekako prirodno odvela obitelj-ska tradicija. Otac mu je bio prednjak Hrvatskog sokola, jedan od osnivača Hr-vatskog sokola u Sisku, Đakovu i Viroviti-ci, a i majka mu je bila sokolašica.

“Imali smo vrlo mnogo knjiga o tjeles-nom vježbanju, koje sam vrlo rano počeo listati. Jednog je dana 1924. moj otac, listati. Jednog je dana 1924. moj otac, vraćajući se s posla - inače, bio je sudac - donio novine. Bio je i dopisnik tadaš-njega Jutarnjeg lista iz Gospića. Ušao je u kuću i rekao: Nurmi je opet pobijedio. To je bio moj prvi kontakt s olimpijskim igrama. Imao sam tada devet godina. Nakon toga sam počeo redovito čitati novine i redovito čitati šport. Došavši u Zagreb, temeljito sam se počeo baviti klizanjem i jednog me je dana Miroslav Dobrine, inače bankovni činovnik, koji je amaterski vodio športsku rubriku u Jutarnjem listu, zamolio da mu napišem

izvještaj s klizačkog prvenstva Zagreba. Tako je sve počelo.”

Od 1. veljače 1936. postaje profe-sionalnim novinarom u Ilustrovanim sportskim novostima, gdje ostaje do 10. travnja 1941. Od 1. ožujka 1942. do 19. srpnja 1943. je bio redaktor i tehnički urednik športa, od 1. travnja 1946. je u FD Akademičar, kasnije ASD Mladost, a amaterski je trener bio od 1934. do 1974. U Vjesniku se zaposlio 1. ožujka 1951. i nakon umirovljenja 1979. na-stavlja honorarnu suradnju.

Žarko Susić je svoj olimpijski pohod započeo na Zimskim olimpijskim igrama u Cortini d’Ampezzo 1956. godine, a sa Zimskih je igara izvještavao i u Innsbruc-ku (1964. i 1976.), Grenobleu 1968., Sapporu 1972., Lake Placidu 1980. i Sa-rajevu 1984. Susićeve prve Ljetne olim-pijske igre bile su u Rimu 1960., a slije-dili su München 1972., Montreal 1976., Moskva 1980., Seoul 1988., Barcelona 1992., Atlanta 1996., Sydney 2000. i Atena 2004.

Njegovo je pregalaštvo prepoznato i cijenjeno izvan granica Hrvatske, a naj-veću potvrdu toga i najveću satisfakciju za svoj dugogodišnji rad, Susić je dobio u Sydneyu 2000. godine - najviše novi-narsko priznanje Međunarodnog olimpij-skog odbora koje mu je dodijelio Juan An-tonio Samaranch za novinarski doprinos olimpijskom pokretu i olimpijskim igrama.

Četiri godine kasnije hitao je strastvenije od dvostruko mlađih kolega kroz atenski pakao na plus 40 stupnjeva Celzijevih, u 90. izvještavajući sa svojih 16. i zadnjih olimpijskih igara. Premda slučajno, ima vrlo mnogo simbolike u činjenici da se nestor hrvatskoga olim-pizma i navjeći naš poznavatelj športa u njegovoj suštini i športaša u njihovoj ljudskosti, oprostio od igara na mjestu njihova moderna uskrsnuća. Baš kao što njihova moderna uskrsnuća. Baš kao što ima i neke simbolike u tome da je Žarko otišao samo nekoliko dana poslije Juana Antonia Samarancha, koji šport i olimpij-ski pokret simbolizira na međunarodnoj razini, baš kao što ga Žarko simbolizira na hrvatskoj.

Generacije novinara pamtit će Žarka Susića kao mentora i uzora koji im je uvijek bio na usluzi.

Odgojio je i vrsne športaše i atletske trenere, a i sam je bio atletski trener čiji su atletičari osvojili 40 naslova državnih prvaka. S AK Mladost je kao trener se-

dam puta bio prvak države i jednom peti u Europi.

Od 1971. do 1974. Žarko Susić je bio predsjednik Sekcije športskih novinara Hrvatske, te dopredsjednik Hrvatskog zbora športskih novinara. Bio je član Gimnastičke komisije AIPS-a i urednik više knjiga o športu.

Za svoj dugogodišnji rad dobio jeniz priznanja i odlikovanja među kojima je i trofej Saveza za fizičku kulturu Hr-vatske 1960., Majska nagrade republič-kog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu 1962., nagrada Milan Milanović za životno djelo 1975., nagra-da za životno djelo novinara Jugoslavije 1979., Zlatna plaketa Vjesnika 1984., a odlikovan je i Medaljom rada 1961. i Ordenom rada s vijencem 1977.

Žarko Susić dobio je 2004. godine i posebno priznanje Međunarodnog olim-pijskog odbora za doprinos športskom novinarstvu u svijetu, koju mu je dodi-jelio Juan Antonio Samaranch, a u Repu-blici Hrvatskoj dobio je najviše državno športsko priznanje - nagradu Franjo Bučar za životno djelo 2007. ò

� Summary �Seventy six years a�er the Seventy six years a�er the publication of his �rst text in the publication of his �rst text in the then Jutarnji List, on the 26 of April 2010, in his 95th year, Žarko Susić the oldest sports journalist in the world, died as he lived, quietly and with dignity. His diligence was recognised and valued outside the borders of Croatia, while the greatest con�rmation of this and the greatest reward for his many years of work, Susić received in Sydney in 2000 – the highest journalist award of the International Olympic Committee which was awarded to him by Juan Antonio Samaranch for journalistic contributions to the Olympic movement and the Olympic games.He reported about nine Summer and seven Winter Olympic games:

SUMMER:1960 Rome1972 Munich1976 Montreal1980. Moscow1984 Seoul1992 Barcelona1996 Atlanta2000 Sydney2004 Athens

WINTER: 1956 Cortina d’Ampezzo 1964 Innsbruck 1968 Grenoble1972 Sapporo1976 Innsbruck1980 Lake Placid1984 Sarajevo

Untitled-2 28 6/16/10 3:49:06 PM

2

Prije točno 120 godina, davne 1890., u on-dašnjem Splitu koji je brojio svega 15.500 stanovnika, 24. travnja izlazi prvi broj lista Sport Dalmato (Dalmatinski šport) koji u sadržajnom i gra�čkom smislu ima osobine

prve športske novine u Hrvatskoj, zbog čega tu godinu možemo uzeti kao ključnu u proučavanju kontinuiteta športske periodike.

Split je u to vrijeme bio pod austrijskom vlašću, a premda je Općina već od 1882. godine bila službeno u rukama narodnjaka, još se uvijek vodila žestoka borba za narodni jezik, kojeg su austrijske vlasti sustavno za-postavljale podržavajući talijanski jezik kao službeni, a u korist malobrojne jake autonomaške talijanske manjine.

Bila su to burna vremena u kojima je čak i vlada u Beču postajala sve sklonija narodnjacima uvidjevši kako autonomaši gube nadmoć nad narodnjacima te prila-ze talijanski orijentiranim iredentistima, dok s druge strane, većina narodnjaka nije ni pomišljala na razlaz s Bečom, već na sjedinjenje sa sjevernom Hrvatskom koja je bila pod vlašću Ugarske.

Strastveni lovac i ljubitelj pticaPrve športske novine Sport Dalmato pokrenuo je i

uređivao Ante Parach, podanak stare solinske obitelji Parać o kojima zapise na ovim prostorima nalazimo još od XVI. stoljeća. Punim imenom Petar Antun Parać, sin Frane, rođen je u Solinu 9. srpnja 1846. godine. Iz braka s prvom suprugom Filomenom Damjanović imao je sina Marka, no deset godina nakon njene i sinovljeve smrti, u crkvi sv. Dujma stupa u brak s Antonijom Gotovac s kojom je imao dvije kćeri te sina Ivu (Ivana) Paraća (1890-1954.), poznatog splitskog skladatelja i glazbenog pedagoga.

Živjeli su u kući sestara Gotovac u južnom pročelju

Dioklecijanove palače, u čijem je podnožju, u jednom od isturenih dućana na splitskoj rivi, ovaj strastveni lovac i ljubitelj ptica imao trgovačku radnju poljodjelskih po-trepština i lovačke opreme.

Kao tipični Splićanin srednjeg pučko-građanskog društvenog sloja koji je živio od male trgovine, Ante Parać je bio konzervativan i religiozan te je iznad svega poštivao vjerski moral i vlast. Autonomaš po političkom opredjeljenju bio je prvenstveno štovatelj djela splitskog

SPORT DALMATOPRVE ŠPORTSKE NOVINE U HRVATSKOJ

sadržajnom i gra�čkom smislu ima osobine

postavljale podržavajući talijanski jezik kao službeni, a u korist malobrojne jake autonomaške talijanske manjine.

Beču postajala sve sklonija narodnjacima uvidjevši kako

Bečom, već na sjedinjenje sa sjevernom Hrvatskom koja

Sport Dalmato (Dalmatinski Sport Dalmato (Dalmatinski Sport Dalmatošport) prve su športske novine u Hrvatskoj. Prvi je broj izašao u Splitu 24. travnja 1890. zbog čega tu godinu možemo uzeti kao ključnu u proučavanju kontinuiteta športske periodike.

Tekst: HERCI GANZA ČALJKUŠIĆ

načelnika Antuna Bajamontija koji je tijekom dvadese-togodišnjeg upravljanja Općinom (1860.-1880.) od zapu-štene austrijske provincije pretvorio Split u lijepi, osuvre-menjeni europski gradić.

Izdavački pothvat na području športske publicistike Antu Paraća nedvojbeno je upisao u povijest ovog grada, no manje je poznato kako je on ujedno možda najveći kroničar splitske povijesti druge polovice XIX. i početka XX. stoljeća. Zahvaljujući povjesničaru Dušku Kečkeme-

tu, objelodanjeni su neki podaci koji su se krili u ostav-štini skladatelja Ivana Paraća koji se danas nalaze u vla-sništvu obitelji njegova sina Frane u Zagrebu.

Riječ je o dvjema rukopisnim bilježnicama Petra An-tuna Paraća naslovljenima Le mie cacce (Moji lovovi) i Con�denze (Povjeravanja i ispovijesti). Dok je u prvoj šjor Toni pisao o svojim lovačkim skitnjama, druga je pravi izvor podataka o ondašnjem Splitu. Osim brojnih dnevničkih zabilješki o životu obitelji i osobnih poslo-

3

načelnika Antuna Bajamontija koji je tijekom dvadese- tu, objelodanjeni su neki podaci koji su se krili u ostav

4

va, Parać bilježi vrijedne podatke o nekim suvremenim društvenim zbivanjima, komentirajući ih te upotpunju-jući čak etičko-�lozofskim re�eksijama, kako o društvu tako i o samome sebi.

Isključivo za pretplatnikeZahvaljujući ovim, nikada službeno objavljenim zapi-

sima, pratimo kako njegove osobne krize, tako i raspad jednog društvenog sustava koji se neizbježno odrazio na ondašnje stanovništvo. Socijalni i općemoralni nered, ekonomski krah te rat kao kulminacija razočaranja mno-gih predstavnika stare splitske građanske klase doveli su ovog iscrpljenog i psihički dotučenog poštenog građani-na do odluke o samoubojstvu na ondašnjem splitskom groblju Sustipan 16. ožujka 1915. godine.

No, vratimo se u 1890. godinu kada su u Spli-tu, u tiskari Pella Tipogra�a Antuna Zannonija i Marka Znidarčića, tiskane prve športske novine na devet stranica, formata 36 cm x 26 cm. Prem-da se pretpostavlja kako je izišlo ukupno tride-setak brojeva, do danas su pronađeni i čuvaju se u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, samo dva - prvi broj objavljen 24. travnja 1890. te sedmi broj objavljen 24. srpnja iste godine.

Na naslovnici prvog broja objavljeno je kako će list izlaziti dva puta mjesečno (Periodico Bimensile) te kako svaki sportman može biti suradnik ovog periodika bilo na talijanskom ili na slavenskom jeziku, dok je obavijest o načinu potvrđivanja pret-plate objavljena dvojezično: “Ritenendo il primo numero, si viene considerado come abbonato – Tko ne povrati prvi broj držat jest ko pridružen”.

Sport Dalmato isključivo je bio namijenjen pretplatnicima po cijeni od 3 �orina godišnje za Split, 3,50 za Dalmaciju te 4 �orina za vani. Pola pretplate trebalo je platiti unaprijed, a u zaostat-ku se svaki broj plaćao 20 novčića. Oglasi na ovitku i unutar časopisa uvrštavali su se prema dogovoru, dok su se obavijesti naplaćivale 10 novčića po retku. U broju 7 uredništvo se žali na priličan broj vraćenih primjeraka što ukazuje na moguće poteškoće glede �nanciranja i daljnjeg izlaženja novina.

Pretenzija da novina bude općeg športskog karaktera izražena je na vrhu naslovnice prvog broja, riječima kako će donositi sve zanimljivosti iz športskog života Dalmacije s područja lova, ribolova, pomorskih športova, planinarstva, tjelovježbe, mačevanja, konjičkog športa te bici-klizma (Caccia – Pesca – Nautica – Alpinismo – Ginnastica – Scherma – Ippica – Velocipidismo) te će objavljivati anegdote, kao i prijevode.

U tom je „svešportskom“ tonu, urednik pre-zentirao svoje ideje u uvodniku prvog broja naslovljenom Per cominciare (za početak) stavlja-jući naglasak na želju da ovaj list bude neutralni teren za susrete prijatelja i neprijatelja koji se

s dobrim namjerama međusobno uvažavaju i poštuju usprkos nestabilnim i teškim političko-socijalnim vre-menima. Uzdiže šport kao jedinu moguću oazu mira na čijim se borilačkim poljima ipak vije bijela zastava te, u duhu stare izreke Mens sana in corpore sano, naglašava nezamjenjivost športa u jačanju tijela i duha. Uvjeren je u važnost i djelotvornost periodika ovakvog tipa zbog športskih vrijednosti i znanja koje Dalmacija posjeduje na tom polju.

Ante Parać je, kao autonomaš, te strastveni lovac i ljubitelj ptica, u svom uvodniku kao geslom posegnuo za stihovima talijanskog pjesnika Angela Poliziana: Di �schi e bussi tutto il bosco suona, del rimbobar de corni il ciel ristrona (Od cvrkuta i šuma cijela gora ječi, a nebo odzvanja od zvuka rogova).

PRVE ŠPORTSKE NOVINE U HRVATSKOJ

Premda se pretpostavlja kako je izišlo ukup-Premda se pretpostavlja kako je izišlo ukup-no tridesetak brojeva, do danas su pronađeni i čuvaju se u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, samo dva - prvi broj objavljen 24. travnja 1890. te sedmi broj objavljen 24. srpnja iste godine.

5

Analizom sačuvanih primjeraka ovih novina domi-niraju sadržaji vezani upravo za lovstvo i ornitologiju: Avventura di caccia (Doživljaji u lovu), Uccelli della Dalmazia (Ptice Dalmacije) i Vita e costumi degli uccelli (Život i običaji ptica).

Premda je, kao što smo već istaknuli, urednička želja bila objavljivati i članke na hrvatskom jeziku u ova dva sačuvana broja ih nema, te možemo samo nagađati jesu li objavljeni u ostalim brojevima do kojih polustoljetna intenzivna potraga nažalost nije urodila plodom.

Ubijeni vuk u Imotskom Istina, u opsežnim člancima o vrstama ptica koje

obitavaju na dalmatinskom području, dani su nazivi na latinskom i talijanskom, ali i na hrvatskom jeziku te ćemo ih prenijeti vjerujući kako su upravo u ovoj novini neki od tih naziva prvi put zabilježeni: mrcinaš lunjast, crkavica, oro krstaš, oro štekavac, oro pigavi, oro bilorep, ciplar, oro kolundraš, radoš, orlić gačaš, strižorep, labar kokošar, labar tičar, sokol modro, sokol pačar, sokol ko-sor, sokol grlaš, sokolić gredar, sokolić vecerniaš, sokolić mali, žabar mrki, žabar modrušast, žabar lužičast, žabar blidi, skokošica riguja, vizlinić, virlinić, siska, ždral, gak modrač i čaplja, gak zmijar i saketa, gak bilač ili balansir, gak čizmaš ili birlica, gak mačak ili rumenka, gak volarić ili čapljić, gak nebunac ili gak planinski, gak pupar, adji-roda ili bila roda, crna roda ili crno ždral, turkoč, zličar-ka ili kašikar, labud, guska lasuja, guska krža ili batogla-vica, volpoća, šaraban ili šupliaća, patka prava, zvižduša, repaš ili verbaš i zimčić.

Osim spomenutih članaka o lovačkim i ptičarskim temama, u rubrici naslovljenoj A zig e zag objavljuju se A zig e zag objavljuju se A zig e zagkratke vijesti o športskim aktivnostima (uglavnom ve-zane za mačevanje i konjički šport) u raznim krajevima svijeta te crtice o nekim događajima iz manjih dalmatin-skih mjesta (o rekordnom ulovu tuna u Baškoj Vodi i o ubijenom vuku u Imotskom).

U rubrici Piccola posta (Mala pošta) objavljeni su do-pisi o lovu na zečeve iz Kaštel Sućurca i Sinja. U broju 7, na posljednje dvije stranice, novine su objavile oglase splitskih, piranskih i tršćanskih prodavaonica.

Pojavljivanje novina Sport Dalmato zabilježili su on-dašnji zadarski listovi - hrvatski “Narodni list” i talijan-ski Il Dalmata. Gašenjem prve športske novine u dalma-tinskim krajevima, puna dva desetljeća športske vijesti i događaji bilježeni su isključivo u splitskim, zadarskim i dubrovačkim dnevnim novinama, sve do posljednjeg dana 1911. godine kada je u Splitu objelodanjen prvi broj mjesečnog časopisa “Pravi hrvatski sokol” pod uredništvom vlasnika Franje Ženka Donadinija.

Literatura:Jajčević, Z. (1987). Sportska publicistika u Hrvatskoj. Zagreb: Knjižnice grada ZagrebaKečkemet, D. (2007). Ante Bajamonti i Split. Split: Slobodna DalmacijaKečkemet, D. (2002). Iz zapisa Splićanina Petra Antuna Paraća. Slobodna Dalmacija (feljton u pet nastavaka od 14. – 18. rujna 2002.)Marović, D. (1990). Sto godina prvog sportskog lista u Splitu. Povijest sporta 85 (21), 22 – 27.Sport Dalmato, 1890., 1Sport Dalmato, 1890., 7

Osim članaka o lovačkim i ptičarskim temama, u rubrici naslovljenoj A zig e zag, objavljuju se kratke vijesti o e zag, objavljuju se kratke vijesti o e zag,športskim aktivnostima (uglavnom vezane za mačevanje i konjički šport) u raznim krajevima svijeta, te crtice o nekim događajima iz manjih dalmatinskih mjesta (o rekordnom ulovu tuna u Baškoj Vodi i o ubijenom vuku u Imotskom).

6

SREDNJOŠKOLSKO IGRALIŠTE U ZAGREBU

Tekst: SAŠA CE�J

U svibnju prije 75 godina u Zagrebu je otvoreno Srednjoškolsko igralište, negdašnja Elipsa. Ono je predstavljalo jedino ograđeno i športu namijenjeno zemljište u Zagrebu na kojem se svakodnevno održavala nastava tjelesne i zdravstvene kulture osnovnih i srednjih škola, uz održavanje različitih tečajeva, treninga i utakmica.

75 GODINA ELIPSE

Odbojkaška utakmica na dan otvorenja Elipse

7

Nekadašnja Elipsa, danas Srednjoškolsko igralište u Zagrebu, smješteno je na ve-likoj gradskoj parceli omeđenoj Roo-seveltovim trgom s istoka, Klaićevom ulicom sa sjevera, Kačićevom ulicom sa

zapada te ulicom Izidora Kršnjavoga s juga. Igralište je oblikovano na temelju prvog pozivnog međunarodnog arhitektonsko-urbanističkog natječaja provedenog u Hrvatskoj te je kao prvi objekt te vrste služio ponajprije za održavanje nastave tjelesne i zdravstvene kulture.

Bio je to prvi moderni školski centar u Zagrebu u to doba, s gombaonicom, garderobama, kupaonicama i uređenim športskim igralištem elipsastog oblika prema uzoru na igralište u Görlitzu (Saska, Njemačka) gdje je dr. Franjo Bučar pohađao tečaj za športsku naobrazbu.

Obnova i otvorenje igrališta

Nakon I. svjetskog rata, na Srednjoškolskom igralištu po-dignute su barake za smještaj i stanovanje istarskih izbjeglica što je potrajalo sve do 1930. godine kada započinje akcija I. muške realne gimnazije, uz vodstvo direktora Pavla Serda-ra, na temelju koje se pristupilo odstranjivanju baraka te se krenulo u izgradnju igrališta

prilagođenog potrebama učenika. Prema nacrtu arhitekta Luje Senđerđija krajem 1933.

godine, započeli su radovi te je izgrađeno veliko sre-dišnje rukometno igralište veličine 70 puta 110 metara, a oko igrališta smjestila se velika atletska staza dužine 333,33 metara sa šest pruga. Igralište je bilo prekriveno svijetložutom zemljanom masom, a atletska staza uobi-čajenom crvenom šljakom.

Uređena su i četiri zaletišta s jamama s pijeskom za skok u dalj, na zapadnoj je strani podignut nasip s drve-nim klupama za oko šest stotina gledatelja, a na istočnoj nasip iste veličine za stajanje. Između nasipa za stajanje i gimnastičke dvorane uređeno je manje igralište veličine 30 puta 70 metara kao pomoćno vježbalište i igralište za odbojku i košarku.

Uz današnju Klaićevu ulicu bili su uređeni i teniski tereni koji su uz nekoliko privatnih bili jedini takvi tere-ni u Zagrebu do 1906. godine. Na jugozapadnom dijelu nalazilo se čak i igralište za kriket...

Gradnja Srednjoškolskog igrališta dovršena je u svib-nju 1935. godine, a njegovo službeno otvorenje održano je u subotu 1. i u nedjelju 2. svibnja iste godine, kada je u svom govoru ban dr. Marko Kostrenčić igralište otvorio za upotrebu. Prvi članovi uprave igrališta bili su direktor Pavle Serdar (predsjednik) - kasnije ga je na-slijedio Tomo Lukšić - dr. Živko Prebeg, arhitekt Lujo Senđerđi i tajnik Vladimir Janković.

Otvorenje Srednjoškolskog igrališta 1935. godine

8

Na Srednjoškolskom igralištu održavale su se mnoge aktivnosti, pa je tako Franjo Bučar 1896. godine orga-nizirao športsku priredbu za gledatelje, organiziranu prema programu Olimpijskih igara, a predstavljala je i završnu svečanost prvog „Tečaja za učitelje gimnastike“ kojeg je dr. Bučar vodio od 1894. do 1896. godine u Zagrebu. Devet godina kasnije, 1905., Bučar na Elipsi organizira prvu hrvatsku srednjoškolsku gimnastičku svečanost na kojoj je pred oko 4.000 gledatelja nastupalo više od 1.200 učenika.

Dimenzije igrališta su se mijenjale te je ono dodatno prošireno 1908. godine kada je potok Kraljevec koji je te-kao na zapadnom dijelu Elipse u smjeru sjever-jug, pre-kriven, a igralište prošireno prema zapadu. Iste godine odobren je zahtjev nogometaša te je igralište pretvoreno u pravokutni oblik kako bi bolje odgovaralo održavanju treninga i utakmica.

S obzirom da je Elipsa, uz nogometno igralište HAŠK-a na Tuškancu, bio jedini teren u Zagrebu (iako nedostat-ne dužine i širine), na njemu su se odigravali svi naj-značajniji nogometni susreti. Na sjeveroistočnoj strani uz Klaićevu ulicu, naknadno je izbetonirano još jedno košarkaško igralište.

I ekološka vrijednostSlobodni dijelovi športskog sklopa u početku su bili

prekriveni njegovanom travom i raznim ukrasnim na-sadima, tako da je to zajedno sa športskim površinama dalo lijep izgled igrališnom prostoru u prostornome športskom parku. To je igralište bilo izvanredno održa-vano...

Srednjoškolsko igralište predstavljalo je jedino ogra-đeno i športu namijenjeno zemljište u Zagrebu na kojem se svakodnevno održavala nastava tjelesne i zdravstvene kulture osnovnih i srednjih škola, uz održavanje različi-tih tečajeva, treninga i utakmica.

Danas, iako igralište i dalje koristi veliki broj učenika za nastavu (šest škola), a poslije podne dolaze brojni športaši i rekreativci, vlada mišljenje kako je igralište nedovoljno održavano. Gradske vlasti najavljuju grad-nju dvoetažne podzemne garaže ispod Srednjoškolskog igrališta te je u sklopu ovih radova najavljeno i uređenje samog igrališta.

Ariana Štulhofer naglašava osobitost, važnost i vri-jednost ovog prostora prvenstveno na temelju njegova položaja te ističe jedinstvenost ove površine. Korisnici tog športskog prostora najbolji su pokazatelji njegova višestruka značenja, ne samo kao povijesne arhitekton-sko-urbanističke cjeline, mjesto socijalnog življenja i druženja, već i njegove ekološke vrijednosti. A drvoredi u Klaićevoj i Ulici Kršnjavoga, zajedno s postojećim zelenilom na samome igralištu, tvore zeleni potez - ne-ophodan kao prirodna zaštita od buke gustog gradskog prometa te nudi ugodno osvježenje u vrućim ljetnim danima...

LITERATURA:Štulhofer, A., Muraj. I., (2003.), Srednjoškolsko igralište u Zagrebu, Prostor, 2, ZagrebJanković, V., (1976.), Od zagrebačke Elipse do Srednjoškolskog igrališta, Povijest sporta, 7, ZagrebRadan, Ž., (1987.), Razvoj tjelesnog vježbanja i sporta na Sveučilištu u Zagrebu, Povijest sporta, 18, Zagreb.

SREDNJOŠKOLSKO IGRALIŠTE U ZAGREBU

Gradske vlaGradske vla-sti najavljuju sti najavljuju gradnju dvogradnju dvo-etažne podetažne pod-zemne garaže zemne garaže ispod Srednjo-ispod Srednjo-školskog igrališkolskog igrali-šta te je u sklošta te je u sklo-pu ovih radova pu ovih radova najavljeno i najavljeno i uređenje samog uređenje samog igrališta.igrališta.

9

IZLOŽBA

u Brodu na Savi (1905.), Ferijalnog kluba hrvatskog naprednog djačtva „Marsonia“ (1906.), prve utakmice između nogometnih momčadi Crvene zvijezde i Plave zvijezde na brodskom Vijušu (1908.), i Brodskog šport-skog kluba „Marsonia“ (1909.), u sklopu kojeg su tije-kom sljedećih godina osnovane brojne športske sekcije koje su ishodište mnogih današnjih klubova.

Izložba je pobudila veliko zanimanje građana, koji potaknuti viđenim, svojim osobnim pričama i sjećanji-ma, dragocjenim informacijama i zaboravljenim foto-gra�jama u obiteljskim albumima, značajno pridonose kvaliteti najavljene Bartekove monogra�je, na čast svih znanih kao i mnogih samozatajnih pojedinaca koji su svojim vrhunskim rezultatima, trudom i nesebičnim zalaganjem pridonosili brodskom športu.

Muzejska zbirka o športu koja sadrži pojedine doku-mente i fotogra�je, zastave Hrvatskog sokola, pehare, zastavice i plakate, značajno je upotpunjena 2003. go-dine kada je Vlado Pokopčić, jedan od najuspješnijih brodskih športaša, darovao muzeju svoja brojna odli-kovanja, medalje, plakete i drugu dokumentaciju.

Potaknuti njegovim primjerom i ovom izložbom, i drugi sugrađani obećali su pridonijeti obogaćivanju zbirke u interesu očuvanja i ovog dijela naše baštine...

Antun Bartek, brodski pjesnik, pedagog i publicist, koji godi-nama istražuje i sakuplja gra-đu i dokumentaciju na temu povijesti športa u Slavonskom Brodu, postavio je u Muzeju Brodskog Posavlja izložbu “Iz riznice brodskog sporta”

UMuzeju Brodskog Posavlja u Slavon-skom Brodu, od 20. travnja do 23. svib-nja, bila je postavljena pregledna i infor-mativna izložba „Iz riznice brodskog sporta“.

Autor izložbe Antun Bartek, brodski pjesnik, peda-gog i publicist, već godinama istražuje i sakuplja građu i dokumentaciju te priprema knjigu na ovu temu. Tema važna, velika, istraživanje zahtjevno i dugotrajno, jer je tradicija organiziranog športa u Brodu duga više od jednog stoljeća i čini značajan dio prošlosti grada.

Osim nekoliko spomenica pojedinih klubova, povre-menih prigodnih članaka, te kolumne Antuna Barteka o brodskom športu (prije desetak godina u brodskom tjedniku “Posavska Hrvatska“), malo je toga do sada obrađeno i objavljeno.

Autor je iz sakupljene građe izabrao oko 200 foto-gra�ja koje je popratio sažetim tekstovima o pojedi-nim športskim društvima i klubovima, najvažnijim događajima i rezultatima, i na 50 izložbenih panoa nastojao dati pregled povijesti brodskog športa od kraja 19. stoljeća do danas - od prve gombaone sagrađene u dvorištu Više pučke škole (1892.), “Hrvatskog Sokola“

“IZ RIZNICE BRODSKOG

SPORTA”

Autor izložbe Antun Bartek, Autor izložbe Antun Bartek, brodski pjesnik, pedagog i publicist

10

učitelj mačevanja. Godine 1900. u Veneciji je osnovao privatnu školu „L’Academia sportiva Galante“ u palači Bollani. Ta je akademija svojedobno bila središte veneci-janskog športa, a imala je mačevalačku, boksačku i veslač-ku sekciju.

Galante je 1902. godine kratko vrijeme bio učitelj ma-čevanja u Rijeci, o čemu nema puno podataka. Poznato je da je u tom gradu upoznao zagrebačkog športaša i prijatelja mačevanja Mirka Bothea koji mu je, u ime Hr-vatskog sokola, prenio poziv Franje Bučara da dođe raditi u Zagreb. Galante je prihvatio poziv i stigao u Zagreb 2. veljače 1902. godine...

Odmah po dolasku, organizirao je mačevalački tečaj u streljani građanskog streljačkog društva u Tuškancu (da-nas se u toj zgradi nalazi kino Tuškanac). Budući da je u mačevalačkom svijetu bio poznato ime, ubrzo je oko sebe

okupio dosta oduševljenih mačevalaca. Prvi polaznici bili su studenti i časnici, koji su se već bavili mačevanjem, a za razliku od Piazzine škole, na Galanteovom je tečaju bilo i članica. Od tečajaca treba posebno spomenuti Milana Praunspergera, koji mu je postao prvi asistent. Galante je podučavao u Zagrebu do tada nepoznatu talijansku mo-dernu mačevalačku školu koja je upotrebljavala mnogo laganiju sablju, za razliku od tadašnje teške, njemačke i švedske sablje. Osim toga, talijanska škola popularizirala je vježbanje u �oretu, te u maču koji do tada u Hrvatskoj uopće nije bio poznat.

Najveću promociju mačevalačkog športa, Galante je napravio svojom akademijom koja je održana 7. lipnja 1902. godine u Hrvatskom sokolu. Na toj akademiji uspio je okupiti vrsne domaće mačevaoce, među kojima i Bog-dana Maleca, Miroslava Štiglića i Milana Praunspergera. Došli su i neki ponajbolji mačevaoci tadašnjeg vremena u Austro-Ugarskoj: Ottokar Groh, učitelj mačevanja u

Djelovanje mačevalačkog majstora Giuse-ppea Galantea u Zagrebu, označava pri-jelomnu točku za mačevanje u Hrvatskoj. Iako se početak športskog mačevanja u Zagrebu veže uz Talijana Augusta Piazzu

(1825.-1915.), treba naglasiti da je Piazza bio austrougar-ski časnik koji je shodno tome njegovao staru austrijsku vojničku školu mačevanja. Početkom 20. stoljeća, u Za-grebu se počinje javljati želja za većim razvojem mačeva-nja i mačevalačke vještine kao športa koji ne bi bio vezan uz vojsku. Vodile su se rasprave o tome je li bolja austrij-ska škola mačevanja (koja se dotad njegovala u našim krajevima) ili bi bilo poželjno uvesti talijansku školu. U konačnici je, 1902. godine, na inicijativu Franje Bučara i Hrvatskog sokola, u Zagreb pozvan maestro Giuseppe Galante.

Galante je rođen 24. listopada 1875. u mjestu Malo di Vicenza u regiji Veneto, u građanskoj obitelji. Njegov otac, Giuseppe, bio je liječnik, a majka, Emma Paghini domaćica. Galanteov otac, koji je i sam bio odličan mače-valac, nadao se da će njegov sin izabrati zvanje liječnika i postati kirurg, no mladi Galante se vrlo rano opredijelio za mačevanje.

Učio je u Veneciji kod slavnog učitelja mačevanja Anto-nia de Cola, i već kao 14-godišnjak pobijedio na svom pr-vom turniru u Veneciji. U sljedećih deset godina nastupao je kao amater na brojnim turnirima u Italiji i inozemstvu, šireći talijansku i francusku školu mačevanja.

Nakon pobjede na turniru učitelja mačevanja u �oretu, 1899. u Rijeci, prešao je u profesionalce i nastavio osvajati turnire. Za svoga života Galante se borio na 5 kontinenata i osvojio bogatu zbirku od 140 medalja. Pred kraj svoje natjecateljske karijere, u Rimu je završio glasovitu školu za mačevanje “Scuola magistrale” i postao diplomirani

POČETAK MODERNOG MAČEVANJA

GIUSEPPE GALANTE - VELIKAN MAČEVANJAGalante je 1902. godine kratko vrijeme bio učitelj mačevanja u Rijeci, o čemu nema puno podataka. Poznato je da je u tom gradu upoznao zagrebačkog športaša i pri-jatelja mačevanja Mirka Bothea koji mu je, u ime Hrvatskog sokola, prenio poziv Franje Bučara da dođe raditi u Zagreb. Galante je prihvatio poziv i stigao u Zagreb 2. veljače 1902. godine...

separat povijest 35.indd 10 6/16/10 2:51:02 PM

11

Kadetskoj školi u Karlovcu, Kastner iz Beča i Schischneck iz Bečkog Novog Mjesta. Galante je na akademiju uspio dovesti i svojeg prijatelja, glasovitog učitelja mačevanja iz Beča Giovanija Franceschinisa, kao i Milana Neralića, učitelja na vojničkoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu. Neralić je i prvi Hrvat koji je osvojio medalju na olimpij-skim igrama - 3. mjesto u sablji u konkurenciji profesio-nalnih učitelja mačevanja, u Parizu 1900. godine.

Nastupi Galantea, Neralića, Franceschinisa i Groha na akademiji u Zagrebu bili su prvorazredni športski do-gađaj, uz oduševljenje mnogobrojne publike. Nakon tog događaja nastao je veliki interes za mačevanje u Zagrebu, i ubrzo je rođena ideja o osnivanju posebnog mačevalač-kog kluba.

To se i dogodilo 15. listopada 1902. kada je osnovan Prvi hrvatski mačilački klub. Galanteovim djelovanjem

osnovana su u Hrvatskoj još dva kluba - u Velikoj Gorici i u Sisku, ali ti su se klubovi, zbog pomanjkanja trenerskog kadra, ubrzo ugasili. Osim navedenih mjesta, posjećivao je i Bjelovar, Varaždin i Karlovac. Godine 1904. napustio je Zagreb i otišao raditi u Hamburg. U Zagreb, gdje je odgojio preko 30 dobrih mačevaoca, vratio se još jednom nakratko, 1908. godine.

U Zagrebu je Galante podučavao u sva tri oružja (�o-ret, mač, sablja), a u poduci mu je pomagala i njegova supruga Italia Tiburzzio (1875.-1960.), vješta �oretašica i sabljašica. Žena-mačevalac bila je u to vrijeme u Zagrebu prava senzacija!

Inače je Giuseppe Galante, prema svjedočenju svojih suvremenika, bio osebujna i vrlo energična i zanimljiva ličnost. Do pred sam kraj svojeg života (a umro je 15. listopada 1970., neposredno prije svojeg 95. rođendana) vozio je automobil, često jahao, te svakog jutra dizao ute-ge. Iako, uz izuzetak nekoliko pozdrava i fraza, nikada nije naučio hrvatski (sporazumijevao se na francuskom i njemačkom), cijeloga života ostao je vezan za Zagreb i s

velikim zanimanjem pratio stanje mačevalačkog sporta u našim krajevima.

Sablja u Hrvatskom športskom muzejuNjegovi učenici Francesco Tirelli i sin Dante Galante

podučavali su mačevanje u Zagrebu od 1932. do 1941., a Dante Galante i Enio Zamichielli poslije 2. svjetskog rata.

Hrvatski povjesničar športa i mačevalac Milivoj Ra-dović, posjetio je Galantea u dva navrata u njegovom domu u Mestrama. Jednom prilikom mu je veliki učitelj poklonio sablju s kojom je podučavao za svojeg prvog boravka u Zagrebu riječima: „Dragi prijatelju, ovoj sablji dao je oblik začetnik i veliki reformator športskog sabljanja Giuseppe Radaelli ravno prije 100 godina. Tom sabljom radio sam na osnivanju Prvog Hrvatskog mačevalačkog kluba u Zagrebu 1902.; darujem Vam je kao znak ljubavi i

sjećanja na nezaboravne dane mog boravka i podučavanja u najljepšem gradu svijeta - Zagrebu. Kada sam zaželio da nakon mnogo godina ponovno čujem zveket oružja kako je zvučalo u dvorani „Streljana“ i velikoj dvorani Hrvatskog sokola kod kazališta, prislonio sam ovaj čelik na uho; kada sam zaželio da ponovno čujem uzburkana srca mojih neka-dašnjih učenika, pritisnuo sam ga na moje grudi; kada sam poželio da vidim moj lijepi Zagreb, zagledao sam se u gvoz-deni branik, koji mi je kao zrcalo prikazao moju mladost i sve divne ljude u mom ljubljenom Zagrebu...“

Ta sablja danas se čuva u Hrvatskom športskom muzeju u Zagrebu, i čuva sjećanje na velikog mačevaoca i učitelja mačevanja koji je svojim boravkom značajno unaprijedio mačevanje u Hrvatskoj.

Literatura:Ana Popovčić, Razvoj mačevanja u Zagrebu, diplomski rad sa Društvenog veleučilišta u Zagrebu, Odjel za izobrazbu trenera, 2009.Milivoj Radović, In memoriam Giuseppe Galante u: Povijest sporta, Zagreb, ožujak 1971., godina II, br. 5, str. 454-456.Milivoj Radović, privatne bilješke, Hrvatski Športski muzej

sjećanja na nezaboravne dane mog boravka i podučavanja

12

Mihovil Rađa rođen je 30. srpnja 1931. godine u Splitu. Bio je atletičar i rukometaš, ali iznad svega ragbijaš, jedan od osnivača kluba “Nada” (i drugih ragbijaških klubova), igrač,

trener i predsjednik tog kluba, izbornik državne repre-zentacije, član brojnih foruma, više desetljeća glavni tajnik splitske SFK, gotovo 40 godina član najužeg rukovodstva SFK-e, odnosno Saveza sportova Splita, svakako jedan od najzaslužnijih članova splitske šport-ske obitelji.

Sinonim za ragbiTijekom studija u Zagrebu, gdje je diplomirao na

Pravnom fakultetu, bio je član Izvršnog odbora Ruko-metnog saveza Hrvatske (1951.) te vratar i član Uprav-nog odbora Rukometnog kluba Zagreb s kojim je 1954.

godine osvojio prvo mjestu na prvenstvu Jugoslavije u velikom rukometu. Od 1954. do 1958. nastupao je za Akademski ragbi klub “Mladost” u Zagrebu, a od 1959. igrao je i bio trener u ragbijaškom klubu “Nada” iz Spli-ta s kojim je osvajao prva mjesta na državnim prven-stvima od 1962. do 1967., te od 1970. do 1973. i 1976. godine, kao i Ragbi kup Jugoslavije 1964., 1968-70., 1972. i 1976. godine.

Rađa je 20 godina (od 1980. do 2000.) bio predsjed-nik, ali i sinonim za Ragbi klub “Nada”. Osim toga bio je predsjednik i član Izvršnog odbora Ragbi saveza Hrvatske i Ragbi saveza Jugoslavije. Jedan je i od su-organizatora dvaju kongresa Svjetske ragbi federacije (FIRA) održanih u Hrvatskoj - 1967. godine u Dubrov-niku i 1997. godine u Zagrebu. Od osnutka Saveza za �zičku kulturu Općine Split, bio je član Izvršnog od-bora, predsjednik Organizacijsko-kadrovske komisije, član Komisije za objekte, Komisije za stručne kadrove i predsjednik Centra za školovanje stručnih kadrova. Bio je i savezni ragbijaški sudac, a od 1975. do 1979. i profesionalni direktor Sektora za šport organizacijskog odbora Mediteranskih igara, Split 1979.

Neumorni povjesničar športaMihovil Rađa bio je i neumorni povjesničar špor-

ta. Jedan je od autora knjige “Povijest športa u Splitu 1918-1941.”, a bio je i jedan od inicijatora utemeljenja splitskog Muzeja športa te je nekoliko godina bio i vo-ditelj tog projekta u osnivanju, sakupljajući ostavštinu splitskog športa za budući muzej. Isto tako, sve do smr-ti bio je i potpredsjednik Hrvatskog društva za povijest sporta.

Za svoje športske zasluge, Rađa je 1992. godine nagrađen najvišim športskim odličjem u Hrvatskoj - “Franjo Bučar”.

Mihovil Rađa, jedan je od legendarnih protagonista splitskog i hrvatskog športa, čovjek koji je sav svoj ži-vot, silnu energiju i ljubav utkao u njegov razvoj.

IN MEMORIAM

MIHOVIL RAĐA (Split, 30. VII. 1931. – Split, 13. IV. 2010.)

LEGENDA SPLITSKOG I HRVATSKOG ŠPORTABio je atletičar i rukometaš, ali iznad svega ragbijaš - jedan od osnivača kluba “Nada” (igrač, trener i predsjednik), izbornik državne reprezentacije, član brojnih foruma..., u svakom slučaju jedan od najzaslužnijih članova splitske športske obitelji.

separat povijest 35.indd 12 6/16/10 2:51:08 PM

Untitled-2 41 6/16/10 3:47:57 PM

Nastanak modernog športa

Povijest streličarstva seže još u mlađe kameno doba. Go-tovo sve civilizacije u svim dijelovima svijeta upotreblja-

vale su luk i strijelu, a značaj te vje-štine ogleda se i u brojnim mitovima, legendama i narodnim predajama - počevši od egipatske i grčke mitologi-je, pa sve do srednjovjekovnog junaka Robina Hooda.

Budući da je bila najuže povezana s ratovanjem, vještina streličarstva bila je kroz jedno dugo vremensko razdob-

lje najvažnija srednjovjekovna tje-lesna aktivnost, posebice među En-glezima kojima su luk i strijela donijeli ključne pobjede u Stogodišnjem ratu u bitkama kod Crecya 1346., Poitiersa

1356. i Agincourta 1415. godine.Počevši od vremena vladavine Ed-

varda I. (1239.-1307.), luk i strijela smatrani su temeljnim engleskim oružjem, i svako malo donosile su se brojne odredbe i zakoni koji bi nalagali upotrebu i usavršavanje u toj primarno vojnoj vještini. Winche-sterski statut iz 1285. godine navodi da svaki čovjek čiji prihod od zemlje iznosi manje od stotinu penija mora posjedovati luk i strelice.

Jednako tako slična odredba iz 1466. nalaže da svaki Englez, uz iz-nimku sudaca i svećenika, mora po-sjedovati drveni dugi luk, longbow, longbow, longbowu vlastitoj visini, i da svako gradsko područje mora podići metu koju će

stanovnici gađati nedjeljama i pra-znicima. Neispunjavanje ove odredbe kažnjavalo se novčanom kaznom od pola penija.

Osim toga, zakoni su obvezivali podanike da uče svoju djecu i sluge gađati lukom i strijelom. Kada je 1314. godine Edvard II. donio prvu zabranu igranja loptom (koju su kasniji vladari produljivali sve do 18. stolje-ća), učinio je to upravo zato što je igranje srednjovjekovnog nogometa (koji je, čini se oduvjek magnetično privlačio ljude) odvlačilo Engleze od - vježbanja streličarstva.

U srednjem vijeku, lukovi su izrađi-vani od drveta tise, javora, brijesta,

Duga povijestluka i strijele

Olimp43

breze, gloga ili lijeske i često su bili ukrašeni oblogom na rukohvatu. Tisa je smatrana najkvalitetnijim drvetom za izradu dugog luka, ali ne engleska tisa već ona iz kontinentalne Europe. Postoje brojni dokumenti koji ilustrira-ju uvoz tise u Veliku Britaniju, odred-be o sječi, povećanju cijene kvalitet-nog drveta i slično.

Westminsterski statut iz 1472. na-laže da svaki brod koji uplovljava u bilo koju englesku luku mora dopre-miti određenu količinu drveta za lu-kove na određenu količinu tereta koji prenosi. Poznate su i prepiske iz 16. stoljeća u kojima prvo car Svetog Rim-skog Carstva moli bavarskog vojvodu da zaustavi sječu tise, što međutim

nije učinjeno budući da je trgovina cvjetala. Samo 60 godina kasnije si-tuacija je obratna, pa bavarska vlada šalje dugačku molbu u kojoj ovaj put Bavarci mole cara da on zaustavi sje-ču tise, naglašavajući štetu koja je po-činjena šumama zbog selektivnog ru-šenja drveta...

Osim drveta, za proizvodnju luko-va i strijela korišteni su i drugi mate-rijali. Tetive su rađene od kože, biljnih vlakana, konjske dlake i svile, a budući da su bile vrlo osjetljive na vlagu, uglavnom se nosila i pričuvna tetiva. Streličari su nosili štitnik od kože na lijevoj ruci i rukavicu na desnoj šaci kao zaštitu kod odapinjanja strelica. Strijele su varirale u težini ovisno o stilu pucanja, i obično su bile izrađe-ne od duba, graba ili breze, s perima najčešće od sive guske, a legendarni junak Robin Hood je, prema predaji, u skladu sa svojom reputacijom koristio paunovo perje.

Ovisno o meti, postojalo je šest na-čina pucanja. Prvi i najstariji način, roving, svodi se na šetnju, odnosno neobavezno lutanje kroz prirodu gdje se odabiru različite neobilježene mete za pucanje.

Drugi način, hoyle - gađanje je ma-lih brežuljaka u prirodi. Flight je gađa-nje bez mete, odnosno cilj je pogoditi što dalje. Butt je umjetno napravljen brežuljak od zemlje ili slame u obliku kocke ili klina visine oko 2 metra, ka-kvi su prema zakonu morali postojati u svakoj župi za vježbu. Nadalje po-stojale su prick mete - manji komadi drveta na sredini označeni bijelim kru-gom i drvenim čepom u sredini, i ko-načno clout mete napravljene od bije-le tkanine u obliku četverokuta. Clout gađanje spominje i Shakespeare u svojem djelu Henrik IV.

Učinkovitost engleskog dugog luka bila je izvanredna. Prema predaji, vi-tez William de Braose bio je za vri-jeme jedne bitke pogođen strijelom koja probila njegov žičani oklop, hlače, bedro, zatim kožni i drveni sloj sedla i na kraju ranila njegovog konja. Sigur-no je da je domet strelica iznosio u prosjeku između 165 i 228 metara, s time da su streličari u 14. stoljeću savladavali i preko 350 metara. Po-znata je odredba Henrika VIII. prema kojoj udaljenost za vježbanje ne smije iznositi manje od 200 metara. Pomo-ću dugog luka bilo je moguće savlada-ti veliku udaljenost i biti izvanredno

precizan, iako ne i jedno i drugo u isto vrijeme. Domet je uglavnom bio važ-niji od preciznosti, pa bi uglavnom za vrijeme bitke vojska streličara ciljala neko područje i odapela kišu strelica koja bi neselektivno pogodila svakoga tko se tamo našao. To je bio izrazito neviteški, ali vrlo učinkovit način ra-tovanja.

Još jedno ne-plemenito oružjesrodno luku i strijeli je samostrel, ko-ji je u prošlosti dugo bio omraženo oružje. Njemački vitezovi smatrali su ga „podmuklim i neviteškim“ a stri-jelce samostrelom izjednačavali su s „razbojnicima i koljačima“. Tom se mišljenju pridružila i Crkva i na Dru-gom lateranskom saboru 1139. godi-ne samostrel je bio izopćen, odnosno smio se upotrebljavati samo protiv nevjernika - nekršćana. Ipak, iznimne sposobnosti tog oružja učinile su ga popularnim kod građana, pa se una-toč crkvenim zabranama, konstantno dalje razvijalo i usavršavalo.

Kao i druge vrste oružja ratnika, tako se i samostrel upotrebljavao od kasnog srednjeg vijeka i u lovu. Iako nije bio smatran dovoljno plemenitim

Duga povijestluka i strijele

Tekst: ANA POPOVČIĆ

Gotovo sve civilizacije u svim dijelovima svijeta upotrebljavale su luk i strijelu, a značaj te vje-štine ogleda se i u brojnim mito-vima, legendama i narodnim pre-dajama - počevši od egipatske i grčke mitologije, pa sve do sred-njovjekovnog junaka Robina Hooda.

nastanak strelicarstva.indd 43 6/16/10 1:56:17 PM

Nastanak modernog športa

Olimp 44

oružjem, i djelomično se zabranjivala njegova upotreba, ipak se u određe-nim vrstama lova, na određenim tere-nima i situacijama, njegova primjena tolerirala. Na teško pristupačnim (alp-skim) stijenama, u lovu na divokoze, ili u lovu na visoku divljač u šikarju ili močvari, bilo je dopušteno nastrije-liti ili ustrijeliti lovinu samostrelom, pogotkom u vrat. Sigurno je da se upotrebljavao i u drugim prilikama te da je dugo vremena zbog svoje bešumnosti i bezmirisnosti u lovu bio preferiran pred vatrenim oružjem.

I nakon pojave vatrenog oružja, luk i strijela još su dugo bili puno brže, preciznije i pouzdanije oružje. Prvobit-no vatreno oružje bilo je naime prilično nepouzdano, komplicirano i opasno za rukovanje, a i barut bi se, ovisno o vremenskim uvjetima, često navlažio i postao neupotrebljiv. Ipak, sve je teže bilo skupiti iskusne streličare, s obzirom da je bilo potrebno višegodiš-nje vježbanje da bi se dugi luk mogao doista učinkovito upotrijebiti u bitci. S vremenom je i tehnologija proizvodnje baruta uznapredovala, pa je sredinom 17. stoljeća vatreno oružje gotovo potpuno istisnulo luk i strijelu u službi ratovanja i lova.

Streličarstvo u športskom smislu po-stoji već dugo. Natjecanja i streličarski turniri održavani su već u ranom sred-njem vijeku u Engleskoj, a prva društva osnovana su već u 14. stoljeću. Smatra se da je najstarije streličarsko društvo osnovano u Bruxellesu 1381. godine.

U Engleskoj je streličarstvo doživjelo

ponovni procvat za vrijeme vladavine Karla II. (1630.-1685.). Godine 1676. povorka od preko tisuću profesionalno uvježbanih streličara prodefilirala je pred kraljem u Tothill Fieldsu, a pet godina kasnije organiziran je i veliki turnir u Hampton Courtu gdje su se londonski streličari natjecali za pladanj vrijedan 30 funti.

Ipak, slavni dani engleskog streli-čarstva pripadali su prošlosti i bilo je izvjesno da se više nikada neće obno-viti. Vještina koja je nekad bila najvaž-nije sredstvo ratovanja, ponos i slava engleskog nacionalnog bića, krajem 18. stoljeća pretvorila se u oblik razo-node za više slojeve i to prvenstveno za dame. Osnovana su različita streli-čarska udruženja kao što je Honorary Artillery Company, Artillery Company, Artillery Company Royal Company of Archers ili najpoznatije među njima Archers ili najpoznatije među njima Archers- Royal Toxopholite Society. Sva ta udruženja imala su kraljevsko pokrovi-teljstvo, ali postojali su i brojni privatni klubovi kao što su Skorton ili Finsbury. Godine 1861. osnovano je nacionalno streličarsko udruženje - Grand National Archery Society - kojem su se prikljuArchery Society - kojem su se prikljuArchery Society -čili manji i uglavnom noviji privatni klubovi.

Streličarstvo se na olimpijskim igra-ma prvi puta pojavilo 1900. u Parizu. Prekretnica u tom športu događa se početkom XX. stoljeća upotrebom znanosti i tehnologije za usavršavanje same proizvodnje luka, nakon čega streličarstvo dobiva novi uzlet u šport-skom smislu. Tako je napokon, relativ-no kasno, 1931. godine, u gradu Lvovu u Poljskoj (današnja Ukrajina) osnovan i Međunarodni streličarski savez. ò

Literatura:John Arlott i Arthur Daley, Pageantry of Sport: From the Age of Chivalry to the Age of Victoria, Hawt-horn Books, Inc., New York, 1968.

Dora Bošković, Hladno lovačko oružje, Zagreb, Hrvatski povijesni muzej, 2000.

Richard Holt, Sport and the British: A Modern History, Oxford University Press, 1992.

Mike Huggins, The Victorians and Sport, Hambledon and London, London i New York, 2004.

Robert Lacey, Greatest Tales From English History, Abacus, Litte, Brown Book Group, London, 2007.

� Summary ��e history of archery dates back to the Stone Age (around 20000 BC). Its popularity and importance is re�ected in various legends - from Greek mythology to Robin Hood the heroic outlaw in English folklore. In the Middle Ages, English were everywhere famous for their art of archery. English longbow was a powerful type of medieval weapon and it had a decisive role in the battles of Crecy (1346), Poitiers (1356) and Agincourt (1415). It was o�en

made of ash, hazel or elm wood, but the best were made of yew. �ere were six kinds of shooting with the longbow, namely, roving, hoyle-shooting, �ight-shooting, butt-shooting, prick or target-shooting and clout-shooting. Although longbows were much faster and more accurate than any black powder weapons, longbowmen were always di�cult to produce, because of the years of practice necessary before a war longbow could be used e�ectively. By the middle of seventeenth century the gun had almost entirely displaced the bow as a �ghting weapon. What had once been the principal means of national defense became a sport.

Streličarstvo se na olimpijskim igrama prvi puta poja-vilo 1900. u Parizu. Prekretnica u tom športu događa se početkom XX. stoljeća upotrebom znanosti i tehno-logije za usavršavanje same proizvodnje luka, nakon čega streličarstvo dobiva novi uzlet u športskom smislu.

nastanak strelicarstva.indd 45 6/16/10 1:56:25 PM

Djeca i šport

Olimp 46

Svi oni koji su nekada bili u športu, bilo kao rekreativci, bilo kao aktivni športaši, bilo kao treneri ili profesori kinezi-

ologije, tijekom svojih karijera spozna-li su da bavljenje športom pozitivno utječe na djecu i mlade, na njihov iz-gled i zdravlje, a pogotovo na njihovo ponašanje, navike i odgoj.

No, isto tako, danas smo svjedoci (makar neki guraju glavu u pijesak), loših posljedica koje su šport, njego-va komercijalizacija i prateći pritisci ostavili na mlade. Možda jedna od

najiskrivljenijih slika u društvu je pri-znavanje jedino “pobjednika-prvaka”.

Stoga je moguće da se jedna olimpijska srebrna medalja Blanke Vlašić kod nacije dočeka s kiselim osmijehom, a športaši koji bi se vratili bez boljih olimpijskih plasmana morali su se opravdavati ozljedama, sudač-kim pogreškama i raznovrsnim drugim razlozima ili bi jednostavno - nečujno nestali.

Postavlja se razložno pitanje: što mi zapravo želimo od športa, čemu nam on služi i koja je naša razvojna strategija?

Tone športskih informacija, rezul-

gije najkompetentniji da kroz nasta-vu, svojim budnim okom, prepozna sposobnosti pojedinaca, da ih educira, konzultira roditelje i na vrijeme uputi u odgovarajuće lokalne športske klu-bove. Tim činom, vojničkim rječnikom, smatrali bismo njegov zadatak u pot-punosti izvršenim.

I baš kad otkrijemo “toplu vodu”, profesora tjelesnog nigdje nema. Uče-nici ga sreću tek u V. razredu kada je za početak bavljenja nekim od športo-va već kasno, jer ih klubovi jednostav-no ne žele primiti. Opravdanje nalaze u stručnom i pravodobnom selektira-nju, gdje je utvrđeno da djeca zbog kasnog početka neće biti u mogućno-sti ostvariti vrijedne športske rezulta-te, osvojiti zlatne medalje, ovjenčati se slavom, uči u povijest.

Jesmo li spremni nešto mijenjati, jesmo li spremni da ne ostavimo goto-vo sve slučaju, ili je potrebno skupiti mudre glave športskih, zdravstvenih i obrazovnih institucija te odrediti du-goročnu strategiju s ciljem?

Možda bi se isplatilo potruditi, jer šport je poput “plivadona” - sa širokim spektrom djelovanja, djelotvoran je za zdravlje i odgoj, a i preventiva je čitavoj lepezi negativnih socioloških pojava.

Sustavnim športskim treningom (u dječjoj dobi 2-3 puta tjedno, plus natjecanja vikendom) dijete se uklju-čuje u strukturirani program treninga i natjecanja, razvija disciplinu i komu-nikacijske vještine, momčadski duh i osjećaj pripadnosti. Dijete spoznaje natjecateljski duh po zadanim pravi-lima, uči se biti velik u pobjedama, ali istodobno izgrađuje i otpornost na neuspjehe i situacije u kojima je netko drugi u nečemu uspješniji. Sve spome-nuto, sustavno kod djece podiže razi-nu samopoštovanja i samopouzdanja.

Šport je poput

“plivadona” tata, športskih događaja, milijunskih transfera, načina života športskih zvi-jezda, njihovi ljubavni i materijalni problemi, reklamiranje športske opre-me, reklamiranje alkoholnih pića koja nam omogućuju gledanje svih važnijih utakmica..., sve nas to zatrpava preko medija i ulazi u naše domove i sve do naše djece. Šport je sveprisutan i sva-kodnevan, valjda i bitan?

Što su onda zapravo naši ciljevi: postati športska zvijezda, kupiti po-nuđenu športsku opremu ili biti raz-

dragani navijač s čašom u ruci, načičkan navijač-kim rekvizitima, izbacu-jući emocije, često i fru-stracije?

Možda bi odgovor na ova pitanja trebalo po-tražiti kroz nacionalna istraživanja koja ukazuju na sve veći broj pretile djece, agresivnosti me-đu djecom, nasilnosti u školama (koja se kasnije prenosi na nasilničko ponašanje navijača na športskim terenima),

zloupotrebe alkohola i opojnih droga... Osnovna vodilja je tjelesna aktiv-

nost, tjelesno vježbanje kroz dimenzi-ju športa kao zaštitu zdravlja, temelja svih ljudskih djelatnosti, želja, uspje-ha i karijera. Sve počinje od škole kao odskočne daske našeg budućeg ra-zvoja, pa i koliko god patetično zvuča-lo - općeg napretka drage nam države.

Dakle, škola bi trebala preuzeti veću ulogu da kroz program tjelesne i zdravstvene kulture motivira i educira djecu da već u najranijoj dobi pronađu optimalni način kontinuiranog vježba-nja, tj. šport u kojem će uživati i dobro se zabaviti.

Upravo je zato profesor kineziolo-

najiskrivljenijih slika u društvu je pri

dragani navijač s čašom u ruci, načičkan navijačkim rekvizitima, izbacu-jući emocije, često i frustracije?

ova pitanja trebalo potražiti kroz nacionalna istraživanja koja ukazuju

zloupotrebe alkohola i opojnih droga...

Tekst: VITOMIR SPASOVIĆ

Sa svojim širokim spektrom djelovanja poput “plivadona”, šport je djelotvoran za zdravlje i odgoj djece, a i preventiva je čitavoj lepezi negativnih socioloških pojava.

Tekst: VITOMIR SPASOVIĆ

Olimp 48

Nasilništvo među školskom djecom poprima zabrinjavajuće razmjere - o tome nas redovito obavještavaju pre-ko “crnih kronika“. Problem nasilništva među mladima moguće je rješavati je-dino usklađenim djelovanjem obitelj-skog okruženja, obrazovnih i odgojnih školskih programa te ponudom dodat-

nih izvannastavnih sadržaja u vidu kulturno-športskih i sličnih aktivnosti u kojima će djeca moći iskazati svoju kreativnost, uspješnost i posebnost.

To pomaže djeci nasilnicima i djeci žrtvama. Potencijalni nasilnici, djeca agresivnog ponašanja, dobivaju tako priliku za potvrđivanje putem socijalno prihvatljivih oblika ponašanja, a djeca žrtve pak priliku da pronađu područje svojih mogućnosti i sposobnosti te tako sustavno rastu i osnažuju se. Uz šport se mogu naučiti kako da se odu-pru nasilnicima ili alarmiraju okolinu i tako upozore na svoj problem.

I konačno, danas smo suočeni i s huliganstvom u navijačkoj kulturi koje učestalo prati šport. Naše društvo kroz komercijalizaciju športa, putem medija, reklama i prikaza događaja, veliča kult navijača. Mladi ljudi koji se ne bave športom, ali ga prate, aktuali-ziraju se kroz identifikaciju s masom i

njenom snagom, a sam športski doga-đaj je u drugom planu.

Glavno obilježje te identifikacije je očitovanje neprijateljstva prema drugom. Takve se pojave zbivaju, na-žalost, u kontinuitetu, od vikenda do vikenda, bacajući tako često športska događanja u drugi plan.

Masovnim, aktivnim uključivanjem djece u šport (stavljajući ih u ulogu aktivnih sudionika), odgajamo gene-racije koje stječu iskustvo nadmetanja uz vlastite napore i aktivnosti, odno-sno generacije koje su usvojile etičke norme športskog natjecanja kao svo-je. Tako formirana i odgojena publika neće se pretvoriti u razularene navija-če koji osjećaj nadmoći postižu jedino nanošenjem štete onom drugom.

Djeca koja su odgojena uz šport i koja poznaju načela fair-playa, odrast će u ljude koji znaju uživati i kulturno navijati na športskim priredbama i koji će znati pljeskom čestitati pobjedniku i kada njihov klub izgubi utakmicu, jer će vrednovati njegovu vještinu i spo-sobnost. Na kraju, moramo znati da u tinejđerskoj dobi športaši treniraju 5 puta tjedno, plus natjecanja viken-dom, što će ih i fizički udaljiti od navi-jačkog korpusa. Navijačke aktivnosti ostaju za neku kasniju dob, kad pre-staju s aktivnim bavljenjem športom i kada su već zrele i izgrađene osobe.

Osim motiviranja na bavljenje športom, bitno je naglasiti važnost pravilnog odabira športa, ne samo zbog postizanja vrhunskih rezultata, već i zato da se dijete nađe u športu u kojem će doživjeti dovoljno potvrde i tako motivirano ostati u njemu. Time preveniramo neuspjeh i gubljenje djetetovog interesa, ili još gore da ga struka sustavom selekcije izgura iz športa (tipično za športove koji nema-ju dovoljan broj objekata, a interes je velik).

Naime, dijete koje je provelo neko-liko godina u športu i naviklo se na redovit sadržaj, aktivnost i dokaziva-nje, može ispadanje iz tog ritma doži-vjeti vrlo bolno i to ga može povući u neželjenom smjeru.

Sigurno da se ovi problemi ne mogu riješiti preko noći, i da bez šire koordi-nacije svih nadležnih institucija neće biti vidljivih rezultata, ali sigurno je da je šport jedna od jačih karika u tom lancu. I na kraju. gotovo je nemoguće, ne biti još malo patetičan i ne reći: „Kako siješ, tako i žanješ“. ò

� Summary ��rough systematic sports training (2-3 times a week for children, plus competitions on weekends), a child is included in a training and competition programme, develops discipline and communication skills, team spirit and a feeling of belonging, experiences con�rmation of values with success, while also building resistance to failure and situations in which others are more successful. All the above systematically raise the child’s level of self-respect and self-con�dence.�e massive and active inclusion of children into sports (making them active participants) raises generations who gain the experience of competing through their own e�orts and activities and who have adopted the ethical norms of sports competition as their own.Children raised with sports, who know the principles of fair-play, will grow up to be adults who can enjoy and cheer in a civilized way at sporting events, and who will applaud and congratulate the winner even when their team loses, out of respect for their skill and competence.�e issue of violence among youth can only be resolved through coordinated e�orts of the family, educational programs and in the availability of extra-curricular culture, sports and other activities, where children can express their creativity, successfulness and special qualities.

Danas smo svjedoci loših po-sljedica koje su šport, njegova komercijalizacija i prateći pri-tisci ostavili na mlade. Možda jedna od najiskrivljenijih slika u društvu je priznavanje jedino “pobjednika-prvaka”.

Djeca i šport

djeca i s.indd 49 6/16/10 1:23:12 PM

Društvo i šport

Olimp 50

Engleski izbornik Fabio Capello našao se nedavno na medij-skom udaru nakon što je obja-vio da će se pomoću posebnog

indeksa, u čijem kreiranju je sam dao velik doprinos, na internetu ocjenjivati izvedba njegovih igrača tijekom Svjet-skog prvenstva u Južnoafričkoj Republi-ci. Kako javlja BBC, a prenosi Monitor.hr, Engleski nogometni savez (FA) planira razmotriti taj izbornikov projekt i tražiti da od njega odustane.

“Capello dobrovoljno riskira svoj ugled”, piše ugledni Times koji se nada da je Capello više razmišljao o sastavu reprezentacije nego da mu se ime po-vezuje s ovakvim projektom nazvanim ‘Capellov indeks’. Druge britanske novi-

ne bile su oštre već u naslovima: “Prvi gol protiv svoje momčadi”, ocjenjuje “Independent”. “Za koga ti igraš Fa-bio?”, pita se uvijek britki “The Sun”.

Fabio Capello kratko je prokomen-tirao: “Radi se samo o novcu. Meni je jedini interes nogomet.”

Internet je u svojim početcima bio u velikoj mjeri nalik “klasičnim” medijima - s jedne strane imali smo davatelja sadržaja koji je kreirao web-stranice, a s druge strane korisnike tih sadržaja. Mogućnost dvosmjerne komu-nikacije uglavnom se svodila na slanje e-pošte autoru stranica. Sadržaje su na internet uglavnom donosili entuzijasti, a potom i manji broj profesionalaca. Jednostavno, alati korišteni za izradu i objavu internetskih sadržaja 90-ih godina tražili su odgovarajuću struč-nost i znanje, slično onome kako je

Moć društvenih mreža

Tekst: GORAN VOJKOVIĆ

Činjenica da se u virtualni klub obožavatelja svog omiljenog nogometaša ili atletičarke upisujemo preko Facebooka, potom na Twitteru čitamo što oni misle o treningu, hrani ili nečem trećem, komentiramo njihov uspjeh ili neuspjeh na blogu te pregledavamo snimku postignutog koša preko cijelog terena na YouTubeu - sve to znači da je šport i dalje s nama, možda i bliži nego ikada...

Olimp51

prije 80-ak godina trebalo biti i priuče-ni mehaničar da bi se moglo biti vozač automobila.

Tehnologija izrade web-stranica je ubrzano išla naprijed, omogućivši s jedne strane multimedijske sadržaje, a s druge lako postavljanje sadržaja bez posjedovanja posebnih znanja i pro-gramerskih vještina. Nastupio je bum blogova.

Blog je najjednostavnije opisati kao osobni dnevnik na internetu. No, za razliku od pisanih dnevnika, obično pomno čuvanih pod ključem, blog je javan. U kratkom vremenu ih je nasta-lo doslovno na milijune, no mnogi su brzo pali u zaborav. Samo nekolicina blogera, uglavnom onih koji su pratili specijalizirane teme postala je pozna-ta, a neki su stekli i trajniju slavu. Blog

je već omogućavao značajniju interakciju - ispod autorskih natpisa mogli su se pisati ko-mentari. To je omogućilo dvo-smjernu komunikaciju između autora i korisnika, a i posredno govorilo se o popularnosti ne-

kog bloga i njegovog autora.Inovativnost blogova se ogledala u

činjenici da je svaki pojedinac mogao bez tehničkih prepreka i formalnih uredničkih politika, objavljivati svoje mišljenje i stavove. Ako bi se popular-nom blogeru svidjelo neko športsko natjecanje, pa bi ga popratio komen-tarima na svom blogu - to bi čitale (i komentirale!) stotine ili tisuće ljudi, čak i ukoliko se radi o športu kojega tele-vizija ne prenosi jer ga je ocijenila ne-popularnim i netelevizičnim.

Bavite li se športom koji je toliko ma-lo zastupljen da ne možete u svojoj državi organizirati natjecanje? Proveli ste se odlično na utakmici treće lige i snimili dobar gol javnosti nepoznatog

igrača? Sve se to moglo objaviti, ko-

mentirati, učiniti po-pularnim… Popularnost više

nije bila pod izravnom kontrolom pro-fesionalnih medijskih kuća.

Tek što su blogovi postali nešto uo-bičajeno, pojavile su se socijalne (druš-tvene) mreže: MySpace, Facebook, Twitter… MySpace je nešto stariji, no u Hrvatskoj je slabije poznat. Sveprisutni Facebook („Fejs“) i nešto slabije kori-šten Twitter, stari su svega četiri godi-ne, no preokrenuli su sliku interneta.

Facebook je izvorno zamišljen kao mjesto za virtualno druženje s prijate-ljima (činjenica da se u Americi ljudi često mijenjaju mjesto prebivališta, sigurno je pomogla početnoj popular-nosti), no razvio se u nešto puno veće - on omogućava da svaku online vijest koju nađemo zanimljivom podijelimo s

prijateljima, da im pošaljemo fotogra-fije koje smo netom snimili, a i da (uz malo tehnike) podijelimo video-isječak utakmice koju smo upravo pogledali.

Facebook omogućava i osnivanje virtualnih klubova obožavatelja, gdje svaki član može objavljivati informacije i raspravljati o omiljenom hobiju, mje-stu za izlete ili - športašu i športskom klubu.

Naravno, i sami športaši tu se mogu uključiti u svijet virtualnih zajed-nica, makar je internetska kritika obič-no brza, oštra i možemo slobodno reći - okrutna. Socijalne mreže tako s jedne strane uzdižu samog športaša, dajući mu do znanja da je popularan i voljen (Cristiano Ronaldo tako ima preko četiri milijuna obožavatelja samo na Facebo-oku!), no ako sam športaš napravi neku pogrešku, komentari i kritike mogu biti i te kako žestoki.

Također, činjenica je da društvene mreže omogućavaju određene manipu-

lacije popularnošću - športaš koji dobro pripremi svoj medijski nastup, koji ko-risti stručnjake za pripremu fotografija i video-isječaka, koji se sam javlja u raspravama ili šalje česte poruke na Twitter (servis o kojemu smo već pisali, a koji služi za internetsko objavljivanje poruka duljine SMS-a), jednostavno će biti popularniji. Realno, čak će i športaš koji ima više umješnosti u društvenom nastupu ili mu dobro leži pisana komu-nikacija, biti popularniji od onoga tko nema te vještine.

Može li sve to imati povratnu vezu prema športskom borilištu? Da, realno može. Športaš koji se dobro snalazi u socijalnim mrežama dobivat će više mjesta u etabliranim medijima (“Nakon utakmice na Twitteru je izjavio”…) i op-ćenito će biti popularniji. To znači da će mu i sponzori biti nešto bliže, što je već dovoljan razlog da - posebno u mom-

Olimp 52

čadskom športu - komercijalni direktor podsjeti trenera kako kod sastavljanja momčadi ne bi trebao zaboraviti na novu zvijezdu…

Još davno prije nego što su digitalni mediji postali svakodnevni pojam, prvo novinski, a potom i radijski novinari su stvarali zvijezde. Športaši su i nekada aktivno komentirali svoju igru. Također, velik broj športaša bio je aktivan i u različitim društvenim sferama, izravno nevezanim za šport.

Ono što su digitalni mediji pro-mijenili, jest neposrednost veze izme-đu športaša i publike, između borilišta i tribina. No, to je svijet danas: svaka javna osoba, u politici, kulturi ili športu, podložna je brzoj i britkoj internetskoj kritici. Šport, posebno profesionalni, nije i ne treba biti izvan društva i svih promjena koje društvo općenito prolazi.

Društvene mreže s jedne strane uzdižu samog športaša,dajući mu do znanja da je popularan i voljen (Cristiano Ronaldo tako ima preko četiri milijuna obožavatelja samo na Facebooku!), no ako sâm športaš napravi neku pogrešku, komentari i kritike mogu biti i te kako žestoki.

Jer, ako bude izvan društva, to će biti početak njegova kraja.

Činjenica da se u virtualni klub obo-žavatelja svog omiljenog nogometaša ili atletičarke upisujemo preko Fejsa, potom na Twitteru čitamo što oni misle o tre-ningu, hrani ili nečem trećem, komenti-ramo njihov uspjeh ili neuspjeh na blogu te pregledavamo snimku postignutog koša preko cijelog terena na YouTubeu - sve to znači da je šport i dalje s nama, možda i bliži nego ikada. Internetska ge-neracija nije zaboravila na šport, unatoč obilatoj ponudi novih digitalnih sadržaja.

A to da je profesionalni šport ne samo šport već i show business – to znamo show business – to znamo show businessotkada novine imaju športsku stranicu. Fabio Capello, iskusni talijanski lisac s početka članka, samo je shvatio moć in-terneta danas, a šport s internetom dijeli jednu sličnost: ili vodiš igru, ili trpiš udar-ce. A on želi biti korak ispred drugih… ò

žavatelja svog omiljenog nogometaša ili � Summary �Social networks (MySpace, Facebook, Twitter) are an inescapable part of the internet and contemporary life in general. Athletes actively participate in them – whether they themselves publish content about their activities or are the topic of virtual fan clubs.Although such virtual networking also gives way to certain doubts, the fact is that the active presence of athletes and sport in general on social networks indicates that sport today has successfully adapted to new media and social trends.

Društvo i šport

facebook.indd 53 6/16/10 1:44:18 PM

Športska terminologija Športska terminologija

Olimp 54

Konj je bio jedna od prvih pri-pitomljenih životinja, a u drevno doba i jedno od glav-nih sredstava putovanja di-

ljem Euroazije, ali i sredstvo kojim se čovjek služio u borbama i ratovima. Konj je bio, a i danas je u brojnim kul-turama ostao, simbol društvenoga sta-tusa - na primjer u starom Egiptu i u zapadnoj Aziji vozači bojnih kola koja zapadnoj Aziji vozači bojnih kola koja

su vukli konji, bili su plemići visokoga položaja u društvu.

Konjske utrke i utrke bojnih kola (potonje su preteča današnjih vožnji zaprega) postaju vrlo rano - već za vrijeme stare Grčke - dijelom natjeca-teljskoga programa olimpijskih igara tadašnjega doba, a konjička su natje-canja, i to u tri discipline (dresurnom i preponskom jahanju te u svestranoj uporabljivosti konja), na programu suvremenih olimpijskih igara.

Prema Općem pravilniku o orga-nizaciji i provođenju natjecanja na konjičkim turnirima (Hrvatski konjički konjičkim turnirima (Hrvatski konjički konjičkim turnirimasavez, 2008., str. 5) osam je disciplina konjičkih natjecanja, i to:1. konjički turniri u preponskom jaha-

nju (engl. show jumping), 2. konjički turniri u dresurnom jahanju

(engl. dressage), 3. konjički turniri u svestranoj uporab.

ljivosti konja (engl. eventing), 4. konjički turniri u daljinskom jahanju

(engl. endurance), 5. konjički turniri u vožnji zaprega

(engl. harness racing), 6. konjički turniri u parajahanju (engl.

para-equestrian),

7. konjički turniri u voltažiranju (engl. jumping events te jumping events te jumping events vaulting),

8. konjički turniri u reiningu (engl. reining).Neke su od navedenih disciplina

vrlo stare, poput konjičkih utrka koje pripadaju skupini ne samo najstarijih, već i najbolje organiziranih i najkomer-cijaliziranih športova današnjice, dok su neke novijeg datuma poput vožnje

zaprega (engl. harness racing) koje kao športska disciplina datiraju iz ranog 19. stoljeća.

Kao i brojni drugi športovi i športske discipline, konjički šport obiluje struč-nim nazivima od kojih su neki iznimno zanimljivi za proučavanje.

Engleski naziv – dressage – za dre-surno jahanje potječe iz francuskoga jezika, i to od glagola dresser u znadresser u znadresser -čenju trenirati (trenirati (trenirati Longman Dictionary of Contemporary English, 2005.). Ova natjecateljska disciplina obiluje nazi-vima figura koje se nalaze u programu natjecanja. Te se figure na engleskome jeziku nazivaju school jumps, odnosno u doslovnome prijevodu školski skoko-vi, koji se na engleskome nazivaju još i airs above the ground, odnosno figure airs above the ground, odnosno figure airs above the groundu zraku. Te su figure, levada (engl. le-vade), kurbeta (engl. kurbeta (engl. kurbeta courbette), ka-priola (engl. priola (engl. priola capriole), krupada (engl. krupada (engl. krupadacroupade), pesada (engl. pesada (engl. pesada pesade) te balotada (engl. ballotade).

Levada (engl. Levada (engl. Levada levade) je figura u kojoj se konj treba propeti na stražnje noge koje su savijene, dok su mu prednje noge savijene ispod tijela i nalaze se u zraku. Naziv levada dolazi levada dolazi levadaiz francuskoga jezika, i to od glagola lever koji znači lever koji znači lever dizati, odnosno dizati, odnosno dizati podići. Kako je vidljivo iz prethodnoga opisa, konj se propinje na stražnje noge i pri tome podiže prednji dio trupa i prednje noge u zrak.

Nakon levade izvodi se figura pod nazivom kurbeta (engl. kurbeta (engl. kurbeta courbette) u kojoj konj skakuće prema naprijed na stražnjim nogama držeći prednje noge u zraku. I ova je riječ u engleski jezik ušla iz francuskoga, ali joj je podrijetlo u latinskome jeziku. Naime, glagol curvare ima značenje saviti, zalučiti. Drugim riječima, konj savija tijelo, ali

konjičkih disciplina

Tekst: DARIJA OMRČENTekst: DARIJA OMRČEN

Kao i brojni drugi športovi i športske discipline, konjič-ki šport obiluje stručnim nazivima od kojih su neki iz-nimno zanimljivi za proučavanje. Osam je konjičkih dis-ciplina - od preponskog jahanja do reininga.

8

ski, a podrijetlo joj je u talijanskome, i to u riječi posata, što je zastoj, a to zastoj, a to zastojje, pak, slično glagolu peser u značepeser u značepeser -nju težiti (Random House Webster’s Electronic Dictionary and Thesaurus, 1992.). Dakle, izvodeći ovu figuru konj zastane u traženom položaju pri čemu je njegova težina na stražnjim nogama.težina na stražnjim nogama.težina

Balotada (engl. Balotada (engl. Balotada ballotade) je pokret sličan krupadi, ali u ovoj figuri konj ne trza nogama prema van, već povlači stražnje noge ispod tijela, tako da se, gleda li se konja odostraga, mogu vidjeti potkove na njegovim kopitima. Naziv u engleski jezik ulazi iz francu-skoga, i to od glagola ballotter u znaballotter u znaballotter -čenju pomicati, micati te pomicati, micati te pomicati, micati baciti u zraki prodrmati (Random House Webster’s Electronic Dictionary and Thesaurus, 1992.). Daljnje je podrijetlo naziva u talijanskoj riječi ballota u značenju ballota u značenju ballotamala lopta. Vjerojatna poveznica izme-đu izvedbe figure i njezinoga naziva leži u tome da se za kopita može reći da sliče na male lopte.

U figuri koja se naziva piaffe, konj se stražnjim dijelom spušta prema zemlji podvijajući pri tome zdjelicu i privlače-ći noge što bliže težištu svoga tijela, a dijagonalni parovi nogu se naiz-

visini skoka, već su mu sve četiri noge skupljene ispod tijela, tijelo mu je pa-ralelno s tlom, te zatim doskače na sve četiri. Ovaj je naziv također podrije-tlom iz talijanskoga jezika, i to od riječi groppata koja je ekvivalentna riječi groppata koja je ekvivalentna riječi groppatacroupe u francuskome, odnosno riječi croup - slabine (konja) - u engleskome jeziku. Sveza je naziva figure i njezine izvedbe u činjenici kako u ovoj figuri, u trenutku kada se nalazi u zraku, konj drži stražnje noge ispod svojih slabina.

U pesadi (engl. pesade) konj podiže prednje noge ravnomjerno ih savijajući i privlačeći prema sebi obje potkoljenice, pri čemu se sva njegova težina nalazi na stražnjem dijelu tijela koje s tlom tvori kut od 45º. I ova riječ preko francuskoga jezika ulazi u engle-

Olimp55

i noge koje ostaju savijene tijekom cijele figure.

Kapriola se na engleskome jeziku Kapriola se na engleskome jeziku Kapriolanaziva capriola, ali i goat jump, odno-sno kozji skok. Figura se izvodi tako da konj skoči u zrak prema gore i prema naprijed i trza prema natrag stražnjim nogama u trenutku kada mu je tijelo usporedno s tlom. Random House Webster’s Electronic Dictionary and Thesaurus (1992.) navodi kako ovaj Thesaurus (1992.) navodi kako ovaj Thesaurusnaziv dolazi iz talijanskog jezika, i to od glagola capriolare u značenju ska-kati, skočiti te kati, skočiti te kati, skočiti poskakivati, poskakivati, poskakivati đipati koji đipati koji đipatije, pak, izveden od imenice capri(u)olou značenju srna, odnosno srndać.

Pogled u još dalje podrijetlo ovoga naziva pokazuje kako on dolazi od latinske imenice capre(a) u značenju srna kao naziva za vrstu, a ta je, pak, srna kao naziva za vrstu, a ta je, pak, srnaimenica izvedena od imenice caper, caper, caperšto je jarac (Random House Webster’s Electronic Dictionary and Thesaurus, 1992.). U čemu je poveznica između naziva figure i načina njezine izvedbe? Doista, takav skok podsjeća na način kako u zrak skače koza i kako pri tome trza prema natrag stražnjim nogama.

Krupada (engl. croupade) je figura u kojoj konj ne trza nogama prema van u

ljepota i elegancija ogledaju baš u ne-kim od opisanih stručnih naziva, a sim-bolom je uzvišenosti (Chevalier i Gheer-brant, 1983., str. 276), odnosno produ-hovljenosti, i čvrstoće... ò

Literatura:Cardiohorses. (2005.-2009.), The Lipizzan Horse. Dostupno na adresi: http://caridohorses.com/en/oplemeni.html; s mreže skinuto: 4.5.2010.

Chevalier, J. i Gheerbrant, A. (1983.), Rječnik sim-bola. Mitovi, sni, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Zagreb: Nakladni zavod Matice Hrvatske.

Diamond, J. (2005.), Guns, germs and steel. A short history of everybody for the last 13,000 years. London: Vintage.

Fédération Equestre Internationale. (2009a.), Rules for dressage events. 23. izdanje. Fédération Eques-tre Internationale.

Fédération Equestre Internationale. (2009b.), Rules for reigning events. 3. izdanje. Fédération Equestre Internationale.

Hrvatski konjički savez (2008.), Opći pravilniku o organizaciji i provođenju natjecanja na konjičkim turnirima. Zagreb: Hrvatski konjički savez.

Longman Dictionary of Contemporary English. Writing Assistant Edition CD-ROM (2005.), Harlow: Writing Assistant Edition CD-ROM (2005.), Harlow: Writing Assistant Edition CD-ROMPearson Education Limited.

Microsoft® Encarta® Encyclopedia 2000.(1993.-1999.), Horse racing. Microsoft Corporation.

Random House Webster’s Unabridged Dictionary. (1999). V2.2 for 16bit WindowsTM systems, V3.0 for 32bit WindowsTM systems, Random House, Inc. Collexion Reference Software (1998) Lemout & HousepieTMHousepieTMHousepie .

Vrbnjak. I. (2009.), Endurance ili daljinsko jahanje. Dostupno na adresi: http://www.konjicki-savez.hr/Endurance/Default.aspx, s mreže skinuto: 4.5.2010.

Športska terminologija

Olimp 56

mjenično i u poskoku te ujednačenim ritmom podižu od tla i spuštaju na tlo (Fédération Equestre Internationale, 2009a., str. 25). I naziv piaffe dolazi iz francuskog, i to od glagola piaffer u piaffer u piafferznačenju kopkati (kopkati (kopkati kopitom) po zemlji, toptati (toptati (toptati udarati) nogom, ali i vrpoljiti sete poskakivati i poskakivati i poskakivati propinjati se.

Prethodno obrađeni nazivi odnose se na dresurno jahanje. Pogledajmo sada još neke od naziva disciplina u konjičkim natjecanjima.

Konjički turniri u svestranoj upo-rabljivosti konja (engl. eventing) obu-hvaćaju tri discipline, i to kros, dresuru i preponsko jahanje. Engleski se naziv eventing rabi zbog činjenice kako se eventing rabi zbog činjenice kako se eventingnatjecanje sastoji od nadmetanja u tri natjecateljske discipline (engl. events), a hrvatski naziv – svestrana uporablji-vost konja – ukazuje na činjenicu kako je konj spretan u sve tri discipline, što se može smatrati njegovom svestra-nošću.

Daljinsko jahanje se u engleskome naziva endurance. Riječ enduranceznači izdržljivost, a disciplina je u enizdržljivost, a disciplina je u enizdržljivost -gleskome jeziku dobila ovakav naziv jer je konju, ali i jahaču, potrebna ve-lika tjelesna izdržljivost kako bi savla-dao stazu koja je pred njim. Za ovu se disciplinu još kaže kako je to maraton za konje i jahače (Vrbnjak, 2009.).

Vožnje zaprega u engleskome se je-ziku nazivaju harness racing. U tome nazivu riječ harness znači harness znači harness konjska orma, odnosno radi se o sustavu re-menja kojima je zaprega privezana za konja. Ta se zaprega s dva kotača i za jednoga vozača na engleskome jeziku naziva sulky.

Pod nazivom parajahanje u hrvat-skome se jeziku podrazumijeva šport-sko jahanje za osobe s invaliditetom. Riječ nastaje prema uzoru na naziv po-put paraolimpijskih igara i u englesko-me se jeziku naziva para-equestrian.

Voltažiranje (engl. jumping events, vaulting) ili akrobatsko jahanje je natjecateljska disciplina u kojoj jahač izvodi razne gimnastičke vježbe, izme-

đu ostaloga i skokove, na leđima konja koji je u pokretu. Ovdje treba naglasiti riječ skok jer je to, naime, značenje skok jer je to, naime, značenje skokriječi vault u engleskome jeziku. Stoga vault u engleskome jeziku. Stoga vaultje riječ voltažiranje posuđenica u hr-vatskome jeziku. Riječ potječe od fran-cuskoga glagola volter, odnosno od volter, odnosno od volterlatinskoga glagola volvitare, što znači okrenuti i okrenuti i okrenuti skočiti (skočiti (skočiti Longman Dictionary of Contemporary English, 2005.). Prvo navedeno značenje asocira na izvedbu raznih gimnastičkih elemenata u ko-jima se tijelo može okretati u raznim smjerovima, dok drugo značenje uka-zuje na specifične gimnastičke ele-mente, a to su skokovi.

Reining je dresura u tzv. western jahanju. Naziv se reining rabi kao stra-na riječ u hrvatskome jeziku. U ovome natjecanju konj trči prema jednome od odobrenih obrazaca koji se sastoji, npr., od pravljenja malih i polaganih krugova, velikih i brzih krugova, prevr-tanja preko stražnjih nogu, okreta od 360º u mjestu, izvijanja tijela i kližućih zaustavljanja (Fédération Equestre Internationale, 2009b., str. 2).

Kada bi se naziv reining koji se rabi u engleskome jeziku pokušao prevesti na hrvatski, onda bi njegov prijevod mogao glasiti obuzdavanje konja povlačenjem uzda – naime, konja povlačenjem uzda – naime, konja povlačenjem uzda reinje riječ koja se u engleskome jeziku rabi kao naziv za uzde. U ovoj discipli-ni konj i njegov jahač moraju biti i te kako uigrani, a jahač povlačenjem uzda usmjerava i kontrolira pokrete konja. Podrijetlo je riječi rein u latinskome jeziku i glagolu retinere, što je priječiti. Drugim riječima, jahač povlačenjem uzda kontrolira pokrete konja i priječi ga napraviti pokret koji je nedozvoljen ili nepravilan.

Konj se kroz povijest, osim s poljo-privredom kao tegleća životinja te s borbama i ratovima, često povezivao sa snagom. Danas se ta sveza vrlo ja-sno vidi u nazivu konjska snaga (engl. konjska snaga (engl. konjska snagahorsepower; franc. horsepower; franc. horsepower force de cheval, cheval-vapeur). Ovaj se naziv rabi kako cheval-vapeur). Ovaj se naziv rabi kako cheval-vapeurbi se označilo sposobnost stvaranja snage, ali i samu snagu, a jedna je konj-ska snaga jednaka 745,7 vata. Drugim riječima, i vat i konjska snaga su mjer-ne jedinice za snagu.

Ovakav “hladan” fizikalni koncept ne umanjuje činjenicu kako je konj, osim što je snažna, također i lijepa životinja. Konj je slika ljepote ostvarene vlašću duha nad osjetilima (Chevalier i Gheer-brant, 1983., str. 276), a njegova se

� Summary ��e aim of this article was to analyse in two languages – English and Croatian – several terms used in equestrian sports. �ese terms were dressage, levade, courbette, capriola, croupade, pesade, ballotade, pia�e, eventing, endurance, harness racing, vaulting and reining. �e terms have been analysed regarding their etymology and designation. It has been shown that the names express the notions they stand for, i.e. that the names are actually the signs, the expressions that re�ect the meaning of words. Equestrian sports are very rich in terms that are pictorial and telling. By knowing what a sign stands for, one can easily tell what contents are in its focus.

terminologija i s.indd 57 6/16/10 3:24:49 PM

Žene i šport

Olimp 58

Uoči lanjskoga Božića, u pot-punoj medijskoj ogluhi, kako valjda i priliči akademskim događajima u manje-više

polupismenoj uljudbi, održana je jed-na značajna prozivka: okupljanje prve generacije studenata Više škole za fizičku kulturu - današnjega Kinezi-ološkog fakulteta - dakle naraštaja koji je 1959. godine, prije punih pola stoljeća, prvi sjeo u klupe ustanove koja se danas smatra stožernom insti-tucijom naše znanosti o športu.

Ako se sjetimo da se i povjesnica hrvatskoga športa de facto računa od znamenitoga Tečaja za učitelje gim-nastike što ga je 1894.-1896. spro-veo Franjo Bučar, onda i 1959. može-mo smatrati više nego značajnim mi-ljokazom u razvoju našeg športa.

Iz današnje perspektive dodatnu težinu događaju daju imena prvih bru-coša, među kojima nalazimo Kostelića, Emila Hofmana, Petra i Darka Dujmo-vića, Jasenku Wolf Cvitak, Borisa Mu-tića, vaterpoliste Šimenca i Trumbića, Borisa Korenčića i čitavu plejadu bu-dućih pedagoga, znanstvenika, trene-ra...

Upravo je Barba Korenčić upozo-rio “Olimp” na ovu obljetnicu i na mo-guću temu koju se dade otvoriti baš u našoj rubrici. Između nekoliko imena što ih je predložio, najbrže smo kon-takt uspostavili s adresom na kojoj su vrata novinarima otvorena, danas se može reći već generacijama - onima obitelji Šimenc.

Nevenka Subotičanec Šimenc rođe-

na je u učiteljskoj, sokolskoj obitelji. U takvom okružju izrasla je u tipičnu all round športašicu, kojoj je šport opće-nito išao od ruke, a ponajviše lopta. Zahvaljujući skautskome oku Miše Ivaniša, koji ju je zamijetio na nekom sveučilišnom odbojkaškom natjecanju, došla je u “Mladost”. O tom mladostaš-kom vremenu - o druženju djevojaka koje se i danas, u umirovljeničkim da-nima drže skupa - pa zatim o plejadi velikih odbojkaša svoje generacije (Mi-kina, Kos, Janković, naravno i Bojan Stranić...), koji su mahom prerano sišli sa scene, vraća se neprestano tijekom razgovora.

- “Mladost” je u moje vrijeme bila među najboljima u Jugoslaviji. Muški odlični, a cure nažalost nikako među prve dvije - treće mjesto kao da nam je bilo suđeno...

Nakon srednje škole upisala je najprije Kemiju, pa Agronomiju, ali tek kad je na ljetovanju u Makarskoj u novinama ugledala ono o čemu se u Zagrebu već govorkalo, naime da se osniva Viša škola za fizičku kulturu, znala je da su njena univerzitetska lutanja završila. Zanimljivo je da će Nevenka Šimenc kasnije specijalizirati plivanje, a vrludanje Šimencovih izme-đu bazena i odbojkaške mreže nastav-lja se i u najmlađoj generaciji.

Vratimo se u Kačićevu 23. Zašto je ovaj akt osnutka VŠFK-a bio važan zagrebačkim športašima toga doba? Stoga što je do tada studentima na raspolaganju bio jedino beogradski DIF, objašnjava Nevenka Šimenc, pa je osnivanje zagrebačke inačice bio i svojevrsni akt autonomije na kakav je Zagreb, kao kolijevka športa na ovim prostorima, već odavno imao pravo.

- Naše najbolje cure bile su i repre-zentativke, ali izuzmemo li djevojke koje su bile nositeljice igre - odboj-kaška se reprezentacija popunjavala “po ključu”, a to je značilo da prednost uvijek imaju djevojke koje su bile bliže Beogradu. Zato me i danas ljuti kad za zagrebački fakultet čujem izraz DIF, jer DIF je bio beogradski Državni in-stitut za fiskulturu, a mi smo ipak od pedeset i devete godine imali svoje...

Ipak, mladostašice su ostvarile dosta međunarodnih dvoboja u europskoj konkurenciji, pa i onih u državnim se-lekcijama. Nevenka Šimenc osobito pamti nastup na Univerzijadi 1961 u Sofiji.

- Šport mi je prije svega bio ljubav. I

DiktaturarezultataTekst: RATKO CVETNIĆ

Nevenka Subotičanec Šimenc jedna je od četrnaest bru-cošica iz prve generacije studenata Više škole za fizič-ku kulturu (današnjega Kineziološkog fakulteta), koja je osnovana prije punih pola stoljeća. Smatra da se prava opasnost današnjega športa krije u bešćutnoj diktaturi rezultata koja podjednako pogađa i muškarce i žene.

DEBL ZA PIVICU

“U moje vrijeme odbojU moje vrijeme odbojU -ke na pijesku još nije bilo, ali su cure nakon treninga znale odigrati ‘debl’, dvije protiv dvije na skraćenom igralištu. Igrale bismo ‘debl za pivicu’. Poslije meča sjedimo, a prolazi kraj nas Žarko Susić i pogle-da nas sa zgražanjem: ‘Športašice i pivo!?’. Ostal je pravovjerni športaš do kraja...”

Mladostašice na prijelazu pedesetih u šezdesete: Nevenka Šimenc (druga slijeva), iza nje kolegica iz Mladosti i VŠFK-a Zdenka Baždar Trumbić.

Olimp59

sva moja motivacija, upravo se teme-ljila na ljubavi prema športu.

Kao bivša športašica i profesional-ni športski pedagog, supruga vaterpo-lista Zlatka i majka vrhunskih športaša i trenera Dubravka i Ive, te baka dviju športski već vrlo aktivnih unuka - Nike i Brune - kvalificirana je da procijeni odnos prema športašicama iz svojih i današnjih dana. Ističe da su vrhunski športaši uvijek imali isti tretman, bez obzira na spol, međutim razlike su sva-kako vidljivije na nižim razinama.

Primjećuje da je danas lakše djevoj-kama ući u šport nego u ono vrijeme, koje je ipak bilo konzervativnije. Me-

đutim, smatra da se prava opasnost današnjega športa krije u bešćutnoj diktaturi rezultata koja podjednako pogađa i muškarce i žene:

- Standardi su strahovito podignuti, a to znači da športaš izvan treninga jedva da ima vremena za išta drugo. Moja unuka Nika kao juniorska odboj-kašica trenira svakodnevno što je u moje vrijeme bilo nezamislivo i za se-niore. Naravno da su rezultati bolji, ali kategorički tvrdim da je današnji vr-hunski šport štetan za zdravlje. Dosta sam s Gipsom oko toga raspravljala. On te rizike prihvaća na svoj osebujni način, ali meni je - moram priznati - takav pristup stran... ò

� Summary �Nevenka Subotičanec Šimenc played volleyball for the Mladost women’s team and was a member of the �rst generation of students of the Zagreb School of Physical Culture, today’s Faculty of Kinesiology of the University of Zagreb.With the establishment of this institution in 1959, Croatia �nally received an address for higher-education in sports. �e ��ieth anniversary of those �rst enrolments, celebrated at the end of last year, brought together the freshmen of that time, many of whom developed over the years to become leaders in Croatian sport and sport science. While comparing the past and the present, Nevenka Šimenc, the member of a renowned Zagreb sports family, con�rmed that there is more understanding for women in sports today than in her time. In that sense, the discriminating relations between male and female athletes has diminished.However, she pointed out that the dictatorship of results in competitive sports represents a threat to the health of young athletes, and equally threatens men and women.

Nevenka Šimenc u skoku. Smeč je bio obilježje njene igre, a broj 4 na dresu, od-nosno kapici, postat će znamenka cijele sportske obitelji Štimac. Jedna fotografija smeča Nevenke Šimenc danas krasi aulu zagrebačkog Kineziološkog fakulteta.

PRVIH 14 BRUCOŠICA

U srpnju 1959. godine Sabor Narodne U srpnju 1959. godine Sabor Narodne U Republike Hrvatske donio je Zakon o Visokoj školi za fizičku kulturu u Zagrebu, čime su stvorene zakonske pretpostavke za početak rada Visoke škole kao nastavne i znanstvene ustanove. Za prvog dekana imenovan je izvanredni profe-sor Miloje Gabrijelić. Nastava je započela svečanim otvorenjem 3. stu-denog 1959. godine, u prostorima bivšega Zavoda za fizičku kulturu u Kačićevoj ulici 23. Prva generacija brojila je sedamdesetak brucoša, među kojima je bilo i četrnaest djevojaka: Vera Bezić-Filipčić, Anica Ivanić, Marija Jagurić-Radovčić, Nevenka Kujek-Pernar, Slavica Kukolj, Irena Novak-Rebernišak, Dušanka Rinker-Plečaš, Silvija Solarić-Vešnik, Nevenka Šimenc-Subotičanec, Zdenka Trumbić-Baždar, Nataša Viskić-Štalec, Jasenka Wolf-Cvitak, te Tamara Sočec i Višnja Varga. Posljednje dvije, nažalost, više nisu među živima.

Šport na internetu

Olimp 60

UAmsterdamu 1928. prvi je put gorio olimpijski plamen. Na Igrama u Londonu 1948. prvi se put u povijesti plivalo

u natkrivenom bazenu. Igre u Barceloni 1992. bile su, prvi put od 1972., igre bez bojkota, a Hrvatska, Slovenija i BiH prvi su put nastupile kao samostalne zemlje.

Dio je to činjenica skupljenih na služ-benim internetskim stranicama Među-narodnog olimpijskog odbora, olympic.olympic.orgorg, podijeljenim u sedam osnovnih sekcija: olimpijske igre, športovi, špor-taši, zemlje, olimpizam u akciji, MOO, mediji. Tu su i ikone za Olimpijski muzej i novo natjecanje, olimpijske igre mla-dih, te media player za pregledavanje media player za pregledavanje media playermultimedijalnih sadržaja koji će nas za tren prenijeti u Peking 2009. i podsje-titi kako je Usain Bolt srušio svjetski rekord u utrci na 200 metara.

Tražeći pod Goran Ivanišević brzo smo našli podatak da je u Barce-loni 1992. osvojio brončano odličje u pojedinačnoj i konkurenciji parova s imenjakom Prpićem. Na stranici je pri-kazan i rječnik teniskih pojmova, kratke napomene o teniskoj opremi i tehnici, s vezom na stranice Međunarodnog teniskog saveza. Tu su i vijesti s ne-davno završenih i trenutačnih turnira, kao i kalendar natjecanja. Prema istom su obrascu organizirana 33 olimpijska športa.

Bez prevrtanja statističkih podataka ili pretraživanja DVD-a, sa samo nekoli-ko klikova u nekoliko sekundi i - u virtu-

alnoj ste vezi sa svijetom. To je upravo ono što je današnjoj e-generaciji, navi-kloj na brzo dobivanje podataka i bora-vak u mrežnom svijetu, važno; upravo ono što će olakšati život novinarima kad traže informaciju; ono što će zaba-viti sastavljače kvizova ili statističare i povjesničare. Na stranici je, naime, upi-sano svih 25.058 osvajačica i osvajača olimpijskih odličja, svih koji su nastupili od Atene 1896. do Vancouvera 2010. Navedeni su i kontakti 205 nacionalnih olimpijskih odbora, koliko je i članica MOO-a (Ujedinjeni narodi, za uspored-bu, imaju 192 članice).

Ulazak MOO-a u internetsku eru zbio se 1995., stranica je redizajnirana 1998. uoči Nagana pa potpuno obnov-ljena 2001. Prije dvije go-dine uslijedile su vizualne prilagodbe, a

lani se stranica još više okrenula mla-dima, kojima je taj medij i najbliži. MOO na mreži, prema podacima svoga ureda za informiranje, ima više od 600 profila športaša i športašica, 10.000 fotogra-fija i više od 1000 video isječaka. Na tome se neće stati: baza fotografija, video isječaka i rezultata bit će još bo-gatija, bolja će biti i tražilica, biografije olimpijskih rekordera, uslijedit će po-boljšanja za korisnike koji na stranicu ulaze s mobilnih uređaja, online igre...

„Internet otvara olimpijski po-kret svijetu“, rekao je 1998. tadašnji predsjednik MOO-a Juan Antonio Sa-maranch, predstavljajući obnovljene web-stranice. „Internet je veoma važan

u širenju olimpijske ideje među mladima, ši-renju duha prijatelj-stva, solidarnosti i fair-playa, to je najbr-

Virtualni olimpijski duh

Spomenik Draženu Petroviću u Lausannei

Olimp61

že rastući medij, idealan za pokrivanje športskih događaja, dakle i za pronoše-nje olimpijskog duha“.

Danas, 12 godina kasnije, i te kako se potvrđuju Samaranchove riječi. Prosječno, stranica dnevno bilježi iz-među 25.000 i 50.000 posjetitelja koji na njoj provedu oko sedam minuta. Oko 50 posto prometa čine ulasci u sekcije olimpijske igre i mediji. Za vrijeme tra-janja igara, dnevno je oko 100.000 po-sjeta, a listopadski izbor Rio de Janeira za domaćina OI 2016. (za čiji je onlineprijenos ekskluzivna prava imala stra-nica MOO-a), gledalo je čak 700.000 ljudi! MOO je aktivan i na društvenim mrežama, pa IOC skupina na Face-booku ima čak tri milijuna članova, a olimpizam se širi i na Twitter, Flickr i Youtube.

Naravno, boraveći na mreži, ne može se obići sjedište MOO-a u Lausa-

nnei, ne može se zastati pred spome-nikom Draženu Petroviću (rad kipara Vaska Lipovca), koji je Hrvatski olimpij-ski odbor 1995. darovao Olimpijskom muzeju.

No, dok se ne stigne do Švicarske mogu se obići veoma zanimljive virtu-alne izložbe i u jednoj od njih - Športaši i znanost - pogledati i devetominutni videoisječak o obitelji Kostelić i njenom usponu do Olimpa.

Atraktivna i puna poruka je stripov-ski napravljena izložba o četiri tipa ju-naka: antičkom, tradicionalnom, mo-dernom i globaliziranom junaku koji je, zahvaljujući medijima, a posebno sponzorima, planetarno poznat, ali i planetarno eksploatiran. No športskoj industriji, marketingu, prevlasti nogo-meta i diktatu medija unatoč, osvajači olimpijskih medalja i dalje imaju poseb-nu auru - ta je medalja i dalje san svih športaša. ò

Tekst: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ

Unatoč športskoj industriji, marketingu, prevlasti nogo-meta i diktatu medija, osvajači olimpijskih medalja i dalje imaju posebnu auru, olimpijski duh nije izgubio draž - poručuje Međunarodni olimpijski odbor sa svojih internetskih stranica.

� Summary �Despite the sports industry, marketing, the domination of marketing, the domination of marketing, the domination of football and media dictatorship, football and media dictatorship, football and media dictatorship, Olympic medal winners still possess that special aura, and the possess that special aura, and the possess that special aura, and the Olympic spirit has not lost its Olympic spirit has not lost its charm – says the International charm – says the International charm – says the International Olympic Committee on its website, Olympic Committee on its website, Olympic Committee on its website, olympic.org. �e website is divided olympic.org. �e website is divided olympic.org. �e website is divided into seven basic sections: Olympic into seven basic sections: Olympic into seven basic sections: Olympic Games, sports, sportsmen, countries, Games, sports, sportsmen, countries, Games, sports, sportsmen, countries, Olympism in action, IOC, media; Olympism in action, IOC, media; Olympism in action, IOC, media; there are also the icons of the there are also the icons of the there are also the icons of the Olympic Museum and the Youth Olympic Games, as well as a media player. �e Sports section deals with 33 Olympic sports, there are basic information on all 205 IOC members; all 25,058 Olympic medal winners are listed too, from Athens in 1896 to Vancouver in 2010.�e IOC website dates back to 1995, it was redesigned in 1998, completely refreshed in 2001, visually adjusted two years ago, and, last year, it oriented itself towards young people even more.According to the information by the IOC Media Relations Manager Andrew Mitchell, the website counts between 25,000 and 50,000 hits per day, with an average visit duration of about seven minutes. About 50 per cent of guests visit the Olympic Games and the Media sections. During the games, there are about 100,000 hits daily, while the October election for the 2016 Olympic Games host and the triumph of Rio de Janeiro was seen by as many as 700,000 people. IOC is active on social networks too, so its Facebook group has as many as 3 million members, and Olympism is spreading onto Twitter, Flickr and Youtube.

OD OLIMPA DOD OLIMPA DOD OLIMPA DOOO OLIMPAOLIMPAOLIMPA

Olimp 62

9. OFDV Hrvatske: “I ja ću biti olimpijac!”

Devetu godinu zaredom, mjesec svibanj diljem zemlje rezerviran je za športsku igru, smijeh, radost i druženje djece predškolske dobi na Olimpijskom festivalu dječjih vrtića Hrvatske.

U organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora pod motom „I ja ću biti olimpijac“, ovogodišnji je festival okupio djevojčice i dječake iz 41 grada i županijskih zajednica koji su imali prilike, kao i njihovi pret-hodnici, danas osnovci, sudjelovati u atletskim i malonogometnim natjecanjima modificiranima za njihov uzrast.

No, kako nije presudan rezultat natjecanja, već primanje duha radosti, učenja vještini športskog nadmetanja, kao i pravil-na navijanja, jedinstva i zajedništva, te fair play ponašanja, festival je poka-

zao da je riječ o izvanrednoj nacionalnoj manifestaciji prvih susreta najmlađih članova društva s olimpijskom idejom.

Ove je godine festival počeo 4. svibnja u Karlovcu, a završnu sve-čanost igara i radosti odradila je sa svojim predškolcima Bjelovarsko-bilogorska županija 12. lipnja. Vjerni sponzor OFDV-a i ove je godine bila tvrtka Obuća d.o.o. (s robnom markom Ciciban), i koja je zajedno s nadležnim Uredom za lokalni sport HOO-a pripravila nacionalni natječaj dječjih crteža na temu olimpijski duh i njegovi simboli, a pod nazivom „Ciciban Puž na Olimpijskom festivalu dječjih vrtića“.

Predstavljeno 18. izdanje Almanaha Na Svjetski dan knjige, 23. travnja, u Zagrebu je, u sjedištu tvrtke

Euroherc, a u nazočnosti brojnih športskih uglednika, predstavljeno 18. izdanje Hrvatskog sportskog almanaha, nacionalni športski godišnjak vrijedne dokumentarne građe s više od dvadeset tisuća podataka na hrvatskom i engleskom jeziku.

- Vjerujem da nam je svima čast svjedočiti vremenu u kojem je istodobno rastao i hrvatski šport i ovaj značajan zajednički izdavački pothvat. Športski godišnjak značajna je povijesna baština hrvatskog športa, stoga čestitam uredniku Kruni Saboliću i marljivom urednič-kim timu, ali i svim športašima i športskim stručnjacima koji stoje iza naoko “suhoparnih podataka” - čestitao je u ime HOO-a predsjednik Zlatko Mateša, a glavni tajnik Josip Čop uručio je posebno priznanje HOO-a Kruni Saboliću za marljivo stvaranje povijesne baštine hrvat-skog športa.

Inače, prvi godišnjak izašao je 1992., godinu dana nakon osniva-nja HOO-a.

Hvala velikom prijatelju HOO-a! "Dragi prijatelju, hrvatski športaš i šport trajno

su Ti dužni za prijateljstvo, solidarnost u naj-težim hrvatskim trenucima, za vjeru u svjetsku pravednost i priznanje hrvatske olimpijske obi-telji. Hvala Ti! Hrvatski olimpijski odbor svjedočit će Tvoje istinsko prijateljstvo" - posljednje su riječi vodstva hrvatske olimpijske obitelji upuće-ne velikom prijatelju hrvatskog športa i olimpiz-ma, karizmatičnom čelniku svjetskog olimpijskog pokreta Juanu Antoniju Samaranchu koji je preminuo 21. travnja u 89. godini u rodnoj Barceloni.

Poruku su trajno zabilježili 27. travnja u knjigu žalosti koju je u Zagrebu otvorilo španjolsko veleposlanstvo, prvi i počasni predsjed-nik HOO-a i član MOO-a Antun Vrdoljak, predsjednik Zlatko Mateša i glavni tajnik Josip Čop.

Juan Antonio Samaranch pet puta je službeno posjetio Hrvatski

olimpijski odbor: prvi put 26. kolovoza 1993. nakon osnivanja Hrvatolimpijski odbor: prvi put 26. kolovoza 1993. nakon osnivanja Hrvat-skog olimpijskog odbora. Tada je za boravka u Zagrebu, roditeljima tragično preminulog košarkaškog velikana Dražena Petrovića, kojeg je osobito cijenio, uručio priznanje MOO-a i položio vijenac na njegov grob.

Drugi put, 15. i 16. veljače 1994. kada se na proputovanju iz Sarajeva (gdje je otišao u plemenitoj misiji pomoći tom olimpijskom gradu), sastao s tadašnjim čelnicima HOO-a u Splitu.

Treći put došao je 17. siječnja 1995. sudjelujući na proslavi trogo-dišnjice punog priznanja MOO-a hrvatske olimpijske obitelji, a četvrti put 7. kolovoza 1999. stigavši na otvaranje II. Svjetskih vojnih igara u Zagrebu.

Posljednji, peti put, Samaranch je Hrvatsku posjetio 17. siječnja 2007. sudjelujući na svečanosti Velikog dana hrvatskog sporta, povodom 15 godina priznanja HOO-a.

TOZ Penkala darovala Kostelića i Faka U nazočnosti olimpijaca, osvajača medalja na ZOI Vancouver 2010.

Jakova Faka i Ivice Kostelića, predsjednika HOO-a Zlatka Mateše, izaslanstva Hrvatskog skijaškog saveza i Hrvatskog biatlonskoga sa-veza, 12. travnja u zagrebačkom restoranu Madera potpisan je dona-torski ugovor između Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) i Tvornice olovaka Zagreb (TOZ) Penkala d.d.

Jednogodišnji ugovor sa tvrtkom svjetskog glasa u proizvodnji kemijskih olovaka i nalivpera koji predstavljaju svjetski standard u proizvodnji pisaćeg, crtaćeg, školskog i uredskog pribora, a koja nosi ime jednog od vodećih svjetskih izu-mitelja 20. stoljeća, hrvatskog inžinjera Slavoljuba Penkale (1906. godine patentirao je i pokrenuo proizvodnju prve mehaničke olovku na svijetu, a 1907. godine i prvo nalivpero), potpisali su glavni tajnik HOO-a Josip Čop i zamjenica člana Uprave TOZ Penkale Daliborka Planinčević, koja je hrvatskim olimpijcima Kosteliću i Faku uručila i pozlaćeno nalivpero s ugraviranim imenom i perom od 18 karatnog zlata.

Tuga za poljskim prijateljem "Duboko smo potreseni tragičnom pogibelji predsjednika Poljskog

olimpijskog odbora i istinskog prijatelja hrvatskog športa Piotra Nurowskog koji je zajedno s većinom državnog vrha prijateljske nam Poljske poginuo u zrakoplovnoj nesreći 10. travnja u blizini ruskog uzletišta Smolens.

Njegovom smrću puno su izgubili ne samo poljski športaši, nego i međunarodni olimpijski pokret. Piotr Nurowski bio je i istinski prijatelj

HOO potpisao ugovor sa 154 sportaša Prigodnom svečanošću u zagrebačkom hotelu Four Points by

Sheraton, 20. travnja, Hrvatski olimpijski odbor (HOO) okupio je Sheraton, 20. travnja, Hrvatski olimpijski odbor (HOO) okupio je

154 mlada športaša (od ukupno njih 319), korisnika sredstava iz 154 mlada športaša (od ukupno njih 319), korisnika sredstava iz

četiri razvojna programa u 36 športova, te u nazočnosti brojnih četiri razvojna programa u 36 športova, te u nazočnosti brojnih

uglednika hrvatskog športa te predstavnika medija, potpisao ugouglednika hrvatskog športa te predstavnika medija, potpisao ugo-

vore o korištenju sredstava HOO-a u 2010. vore o korištenju sredstava HOO-a u 2010.

- HOO ovim želi osigurati sustavno praćenje športaša sve do

njihovog nastupa na vrhunskim športskim natjecanjima, a kao njihovog nastupa na vrhunskim športskim natjecanjima, a kao

konačan cilj su - Olimpijske igre. Naša je namjera aktivno sudjelokonačan cilj su - Olimpijske igre. Naša je namjera aktivno sudjelo-

vati u njihovom izrastanju u vrhunskog športaša i spriječiti pojavu vati u njihovom izrastanju u vrhunskog športaša i spriječiti pojavu

napuštanja aktivnosti kvalitetnih športaša juniorske kategorije, napuštanja aktivnosti kvalitetnih športaša juniorske kategorije,

koji su dosad iz različitih razloga odlazili i prije nego su se okušali u koji su dosad iz različitih razloga odlazili i prije nego su se okušali u

seniorskoj konkurenciji - izjavio je glavni tajnik Hrvatskog olimpijseniorskoj konkurenciji - izjavio je glavni tajnik Hrvatskog olimpij-

skog odbora Josip Čop, koji je i športašima i njihovim stručnim stoskog odbora Josip Čop, koji je i športašima i njihovim stručnim sto-

žerima pojasnio pravila razvojnih programa HOO-a, a koja uključuju žerima pojasnio pravila razvojnih programa HOO-a, a koja uključuju

potpunu stručnu, tehničku, materijalnu i zdravstvenu komponentu potpunu stručnu, tehničku, materijalnu i zdravstvenu komponentu

potpore pojedinom športašu. potpore pojedinom športašu.

Olimp63

�anks to the great friend of COC!Dear friend, Croatian athletes and sports owe you a debt of gratitude for your friendship, your support solidarity in the most di�cult moments for Croatian sport, your faith in the global fairness and your recognition of the Croatian Olympic family. �ank you! �e Croatian Olympic Committee (COC) can con�rm your true friendship – these were the last words that the leadership of the Croatian Olympic community sent to that great friend of Croatian sports and the Olympic ideal, the charismatic leader of the world Olympic movement and the International Olympic Committee, Juan Antonio Samaranch, who passed away on April 21 at the age of 89 in his hometown of Barcelona. �is message was permanently recorded on April 27 in the book of condolences at the Spanish Embassy in Zagreb. It was written by the �rst and honorary president of COC and a member of IOC, Antun Vrdoljak, the President of the COC, Zlatko Mateša, and its Secretary General, Josip Čop. Juan Antonio Samaranch visited the Croatian Olympic Committee �ve times. �e �rst visit was on August 26, 1993 a�er the Croatian Olympic Committee was established. During his stay in Zagreb, he visited the parents of Dražen Petrović, a great basketball player who had died in a car accident and whom Samaranch regarded very highly. He presented them with an award of the IOC and laid a wreath at Petrović’s grave. �e second visit was on February 15-16, 1994. While returning from a mission to assist the Olympic city of Sarajevo, he met COC leaders in Split.He visited Croatia for the third time on January 17, 1995, when he participated in the celebration of the third anniversary of Croatia’s admission to the IOC. During his fourth visit, on August 7, 1999, he attended the opening ceremony of the 2nd World Military Games in Zagreb. �e ��h and last time that Samaranch visited Croatia was on January 17, 2007, when he attended the Great Day of Croatian Sport in honor of the 15th anniversary of the recognition of the COC.

Žarko Susić – a teacher and a model Žarko Susić, the oldest Croatian and the world sports journalist, passed away in Zagreb on April 26 at the age of 95. He covered many European and world championships, and also 16 Olympic Games – from Cortina d’Ampezzo in 1956 to Athens in 2004.�e passing Žarko Susić “took away” the one element of sports journalism that was happily received by generations, primarily for virtues like his attention to detail and his excellent knowledge of the language of sports and sport itself. Susić focused on the truth about sports, well-established and truthful, and never super�cial. �e Croatian Olympic Committee will remember him as a great writer and analyst, but also as a humble man who made his knowledge available to everyone, especially to young sports journalists. Generations of journalists will remember Žarko Susić as a mentor and a model. He wrote about all types of sports, but he was also a sportsman himself, training excellent athletes and athletic coaches. His athletes won 40 championship titles in the former Yugoslavia. For his long work he was presented with many awards, among which was the award of the International Olympic movement in 2004 – the Trophy of the International Olympic Committee for contributions to world sports journalism, presented by Juan Antonio Samaranch.In Croatia he was awarded the highest government award in the �eld of sports, the Franjo Bučar Award for Lifetime Achievement, in 2007.

Tekst: RADICA JURKIN

HOO-a, a kao član Izvršnog odbora Europskih olimpijskih odbora bio HOO-a, a kao član Izvršnog odbora Europskih olimpijskih odbora bio je dosljedni zagovornik ideje o održavanju športskih igara Europe i mi tugujemo zajedno s poljskom športskoj javnošću i s Poljskim olimpijskim odborom kojem izražavamo duboku sućut" – poručili su brzojavom poljskoj javnosti čelnici Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša i Josip Čop.

Žarko Susić - učitelj i uzorU 95. godini u Zagrebu je, 26. travnja,

umro najstariji hrvatski i svjetski športski novinar Žarko Susić, nestor svjetskog i hrvatskog športskog novinarstva. Izvje-štavao je s mnogih europskih i svjetskih prvenstava, te sa čak 16 olimpijskih igara - od Cortine d’’Ampezzo 1956. do Atene 2004. godine.

Odlaskom Žarka Susića „otišao“ je onaj dio športskog novinarstva kojeg su gene-racije rado prihvaćale, ponajprije radi vrlina kao što su temeljitost i dobro poznavanje športske riječi i športa.

Susiću je u središtu bila istina o športu, provjerena i utemeljena, i nikad podložna površnosti. Hrvatski olimpijski odbor pamtit će ga kao vrsnog pisca, analitičara, ali i skromna čovjeka koji je svoje vrhunsko znanje činio dostupnim svima, osobito mladim športskim novinarima.

Generacije novinara pamtit će Žarka Susića kao mentora i uzora. Pisao je o svim športovima, ali i sam se športom bavio, a odgojio je i vrsne športaše i atletske trenere. Njegovi su atletičari osvojili 40 naslova prvaka i prvakinja tadašnje Jugoslavije.

Za svoj dugogodišnji rad dobio je niz priznanja i odlikovanja, među kojima je priznanje međunarodnog olimpijskog pokreta 2004. godi-ne - Trofej Međunarodnog olimpijskog obora za doprinos športskom novinarstvu u svijetu, a koji mu je dodijelio Juan Antonio Samaranch.

U Hrvatskoj dobio je najviše državno športsko priznanje, nagradu Franjo Bučar za životno djelo 2007.

HOO: Osam nužnih mjera za hrvatski šport

U okolnostima globalne ekonomske krize koja se odrazila na hrvat-sko gospodarstvo i u kojoj nije pošteđen niti hrvatski šport, Vijeće Hrvatskog olimpijskog odbora na inicijativu predsjednika Zlatka Mateše, predložilo je osam mjera koje bi prema ocjeni športske vlade trebale pomoći u novom vremenu kojeg se opravdano shvaća kao teško za sve subjekte u Hrvatskoj. Mjere za unapređenje statusa i financiranja športa usvojene na 13. sjednici Vijeća HOO-a u sadrže osam ključnih točaka (cjelovit tekst na www.hoo.hr). (1.) Promjena u poreznom sustavu, a u funkciji jačeg motiviranja

privatnog sektora za ulaganje u hrvatski šport. (2.) Pokretanje specijalnog III. športskog programa HTV-a (i

eventualno i turističko-informativnog programa) kao uvjet za jače angažiranje potencijalnih sponzora u športu.

(3.) Potpora Hrvatskoj Lutriji za koncesiju u internetskom priređivanju igara na sreću, kako bi se dio prikupljenih sredstava usmjerio u financiranje športa

(4.) Omogućiti poduzećima u većinskom državnom vlasništvu sponzoriranje nacionalnih selekcija uz prethodno mišljenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.

(5. ) Zapošljavanje športaša iz športova kao što su streljaštvo, zrakoplovstvo, padobranstvo, jedrenje, ronjenje, biatlon ili nordijsko skijanje..., u ministarstvima obrane, unutarnjih poslova i financija.

(6.) Preporuka jedinicama lokalne uprave i samouprave da u 2010. godini ne naplaćuju korištenje športske infrastrukture klubovima u regularnim hrvatskim ligama, a kako bi im

Olimp 64

se pomoglo da završe natjecateljsku sezonu, te da se održi regularnost natjecanja

(7.) Suradnja HOO-a na doradi Zakona o športu, a posebice u dijelu razlikovanja klubova od rekreacijskog bavljenja športom, te financiranja i kontrole poslovanja

(8.) Potpora inicijativi osam članica HOO-a da se u dogledno vrijeme sagleda preustroj nadležnosti i mogućnost osnivanjadržavne uprave za šport.

Predsjednik Josipović odlikovao Kostelića i Faka

Predsjednik RH Ivo Josipović od-likovao je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara Ivicu Kostelića i Jakova Faka - osvajače olimpijskih medalja na Zimskim olimpijskim igrama u Vancouveru 2010.

Njima, kao i ostalim hrvatskim olimpijcima te članovima stručnih timova, sudionicima Igara u Van-couveru, predsjednik Josipović na prigodnom je domjenku u Uredu predsjednika 12. travnja čestitao uspješno predstavljanje Hrvatske na najvećem međunarodnom športskom natjecanju.

- Uspjeh športaša može biti uzor svima koji nastoje izgraditi uspješ-niju Hrvatsku, a kojoj treba pobjednički mentalitet - rekao je Josipović kojem je zahvalio hrvatski olimpijac Ivica Kostelić, nositelj triju olimpij-skih odličja (Torino 2006. i Vancouver 2010.).

Kostelić je naglasio da je odlikovanje njega i Jakova Faka priznanje cijeloj olimpijskoj delegaciji i dobrodošao poticaj za potvrdu da dok većina govori o društvenoj krizi, pa i o krizi u športu, na kraju svakog napora ipak dolazi nagrada!

Godina 2009. likvidna, bez dugovanja i zaduživanja

Odrađena u složenim financijskim i gospodarskim uvjetima, šport-ska i predolimpijska 2009. godina, završila je za Hrvatski olimpijski odbor likvidno, bez dugovanja i zaduživanja. Takav zaključak potvrdili su skupštinari na sjednici održanoj 6. svibnja 2010. usvajajući izvje-štaj o programskoj i financijskog realizaciji programa javnih potreba hrvatskog športa o kojem skrbi HOO.

- Trebalo je dovesti program do kra-ja, i to na način da ni jedan športaš ne bude zakinut u pripremama za nastup na ZOI u Vancouveru 2010. Zahvaljujući nacionalnim športskim savezima koji su dali svoj obol racionalizaciji programa i u rebalansima proračuna, svi skupa ostvarili smo zajedništvo koje šport neosporno uvijek na kraju potvrdi kao društvenu i moralnu vrijednost - rekao je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša.

Kriket i korfball novi članovi obitelji!

Odlukom Skupštine, Hrvatski olimpijski odbor od 6. svibnja 2010. i formalno je brojniji za dva nacionalna športska save-za. To su Hrvatski kriket saveza kojem se ukida status privremenog i priznaje puno-pravno članstvo u kategoriji neolimpijskih športova i Hrvatski korfball savez koji je privremeni član, kako to nalaže Statut HOO-a, na određeno razdoblje u kojem će

OD OLIMPA DOD OLIMPA DOD OLIMPA DOOO OLIMPAOLIMPAOLIMPA

se pratiti njegovo djelovanje prije odluke o punopravnom članstvu. Bez obzira na status, ova dva člana HOO-a imaju pravo sudjelovati u

ostvarivanju zajedničkih interesa u programu javnih potreba športa u Hrvatskoj o čemu skrbi HOO.

Inače, Hrvatski korfball savez koji u Hrvatskoj djeluje od 2007. nje-guje šport s elementima košarke i rukometa, a može se igrati na bilo kojoj podlozi.

HOO neupitno samostalan u djelovanju U suradnji s Europskim olimpijskim odborima (EOO), a u sklopu 31.

seminara EOO-a, u La Valletti na Malti, od 27. do 29. svibnja 2010. godine, održan je Forum Olimpijske solidarnosti za europske nacional-ne olimpijske odbore.

U radu Foruma posvećenog temama autonomije, dobrog upravljanja te arbitraže i medijacije, sudjelovali su i glavni tajnik Hrvatskog olim-pijskog odbora Josip Čop i suradnica za Olimpijsku solidarnost HOO-a Vesna Peran, koja je održala prezentaciju o autonomiji olimpijskog pokreta u Hrvatskom olimpijskom odboru.

Hrvatski olimpijski odbor istaknuo je korektan odnos i suradnju s Vladom Republike Hrvatske i nadležnim ministarstvom, kao i neupitnu samostalnost koju HOO ima u svom djelovanju, odlučivanju i izboru svojih članova, a u sklopu pravnih okvira koji su jamstvo olimpijskih načela djelovanja.

Na poziv Olimpijske solidarnosti još je šestero NOO-a - Češke, Irske, Njemačke, Španjolske, Albanije i Ukrajine - iznijelo tzv. “case studies“ tj. iskustva u specifičnim situacijama, pristupima i iskustvima suradnje s vladom i tijelima vlasti, odnosno o mogućem utjecaju države na auto-nomiju olimpijskih odbora i uplitanja u njihovo djelovanje.

Dvije korčulanske medalje s Igara otoka 2010.

Na Azorskom otočju, u Ponta Delgadi, od 24. do 29. svibnja održane su 14. Igre otoka na kojima je sudjelovalo 848 mladih športaša, pred-stavnika 11 svjetskih otoka. a natjecali su se u atletici, plivanju, ruko-metu (m), stolnom tenisu i tenisu. Hrvatsku je predstavljala športska mladost otoka Korčule koja je od 2008. punopravni član Organizacij-skog odbora Igara otoka (COJI) utemeljenog 1997. na inicijativu regio-nalnog olimpijskog i športskog odbora francuske Korzike i uz potporu Međunarodnog olimpijskog odbora i Europskih olimpijskih odbora. COJI

objedinjuje otoke Sredozemlja, Atlantskog, Tihog i Indijskog oceana među kojima su otoci Francu-ske, Italije, Španjolske, Portugala, Grčke, Malte, Velike Britanije, Zelenortski otoci i hrvatska Korčula. Igre okupljaju mlade športaše do 16 godina s ciljem učinkovitije integracije otočke mladeži u međunarodni športski i olimpijski pokret.

Korčulanski športaši kojima je ovo peti nastup na Igrama, osvojili su dvije medalje i dosad je to najveći uspjeh od prvog nastupa 2006. godine. Mladi atletičar Nikola Damjano-vić osvojio je srebrnu medalju u skoku u vis, a rukometaši brončano odličje. Solidne nastupe imali su i korčulanski plivači, te stolnotenisači i tenisači, a zapažen je bio i Luka Sardelić koji je u bacanju kugle osvojio izvrsno peto mje-sto. U ukupnom redoslijedu Korčuli je pripalo sedmo mjesto.

Korčulansku športsku delegaciju vodi od samih početaka korčulanskih nastupa Dušan Kalođera (od 2009. potpredsjednik COJI-a) te Ljiljana Ujlaki Šubić, koordinatorica pro-tokola i voditeljica međunarodne suradnje HOO-a.

objedinjuje otoke Sredozemlja, Atlantskog, Tihog i Indijskog oceana među kojima su otoci Francuske, Italije, Španjolske, Portugala, Grčke, Malte, Velike Britanije, Zelenortski otoci i hrvatska Korčula. Igre okupljaju mlade športaše do 16 godina s ciljem učinkovitije integracije otočke mladeži u međunarodni športski i olimpijski pokret.

nastup na Igrama, osvojili su dvije medalje i dosad je to najveći uspjeh od prvog nastupa 2006. godine. Mladi atletičar Nikola Damjanović osvojio je srebrnu medalju u skoku u vis, a rukometaši brončano odličje. Solidne nastupe imali su i korčulanski plivači, te stolnotenisači i tenisači, a zapažen jeje u bacanju kugle osvojio izvrsno peto mje

MI2017RIJEKA

HOO za kandidaturu Rijeke za MI 2017.

Skupština Hrvatskog olimpijskog odbora

MISkupština Hrvatskog olimpijskog odbora

MIna zasjedanju 6. svibnja, jednoglasno je dala

MIna zasjedanju 6. svibnja, jednoglasno je dala

MIpotporu Rijeci u kandidaturi za organizaciju

MIpotporu Rijeci u kandidaturi za organizaciju

MIXVIII. Mediteranskih igara 2017. godine, a koja MIXVIII. Mediteranskih igara 2017. godine, a koja MIje preduvjet i konačne suglasnost Vlade RH MIje preduvjet i konačne suglasnost Vlade RH MIMeđunarodnom odboru Mediteranskih igara MIMeđunarodnom odboru Mediteranskih igara MI(MOMI).Potporu Rijeci ranije je iskazalo je Vijeće MIPotporu Rijeci ranije je iskazalo je Vijeće MIHOO-a na redovnoj sjednici 25. ožujka 2010. MIHOO-a na redovnoj sjednici 25. ožujka 2010. MIRijeka svoju kandidaturu ističe potpuno

2017Rijeka svoju kandidaturu ističe potpuno

2017organizacijski i športski spremna za veliku

2017organizacijski i športski spremna za veliku

2017regionalnu športsku manifestaciju, a za koju 2017regionalnu športsku manifestaciju, a za koju 2017se dosad kandidirala četiri puta. 2017se dosad kandidirala četiri puta. 2017Najprije 1994. za Mediteranske igre 2001. 2017Najprije 1994. za Mediteranske igre 2001. 2017kada je pobijedio Tunis. Drugi put 1998. za

MI 2005. a te je Mediteranske igre dobila

RIJEKAMI 2005. a te je Mediteranske igre dobila

RIJEKAšpanjolska Almerija. U srpnju 2002. treći put

RIJEKAšpanjolska Almerija. U srpnju 2002. treći put

RIJEKAza MI 2009., koje je dobila talijanska Pescara RIJEKAza MI 2009., koje je dobila talijanska Pescara RIJEKAi naposljetku 2006. za organizaciju MI 2013. RIJEKAi naposljetku 2006. za organizaciju MI 2013. RIJEKAkoje će se održati u grčkom Volosu...

Olimp65

Sorrow over the Polish friend“We were deeply shaken by the tragic death of the President of the Polish Olympic Committee and a true friend of Croatian sports, Piotr Nurowski, who was killed on April 10 in the plane crash that also killed many major Polish political �gures near the Russian city of Smolensk. His death is a great loss not only to Polish athletes but also to the international Olympic movement. Piotr Nurowski was also a true friend of the COC. As a member of the Executive Board of the European Olympic Committees, he was a persistent supporter of the idea for the European Sports Games. We mourn together with the Polish sports public and the Polish Olympic Committee, to whom we express our deepest condolences.” �is was the message that was delivered to the Polish public by Zlatko Mateša and Josip Čop of the Croatian Olympic Committee.

COC signs agreements with 154 athletes On April 20, the Croatian Olympic Committee (COC) organized an event at the Sheraton Four Points Hotel in Zagreb, where agreements for the allocation of COC funds in 2010 were signed with 154 young athletes (out of a total 319). �ey will use funds from four development programmes in 36 sports. �e event was held in the presence of many distinguished people from Croatian sports and media representatives. “By providing this assistance, the COC is aiming to ensure systematic support of athletes that will allow them to perform at major sporting competitions, and, the ultimate goal, at the Olympic Games.Our intention is to actively participate in their development into top athletes and to prevent a phenomenon when great junior athletes must leave their activities for variety of reasons even before they have entered senior competitions,” said Josip Čop, the Secretary General of COC, who explained the rules of the COC’s development programs to both the athletes and their professional teams. �ese programs include full professional, technical, health and material support to individual athletes.

COC supports Rijeka’s bid to host the 2017 Mediterranean Games At its meeting on May 6, the Assembly of the Croatian Olympic Committee unanimously supported Rijeka’s bid to host XVIII Mediterranean Games in 2017. �is is a prerequisite for �nal approval by the Government of Croatia to be sent to the International Committee for the Mediterranean Games (ICMG).�e council of COC earlier stated its support to Rijeka at its regular meeting on March 25, 2010. Rijeka is bidding to host the 2017 Mediterranean Games. It is fully prepared for this major regional athletic event, both in terms of organization and sports. Rijeka has applied to host this event four times previously. �e �rst time it was in 1994 for the 2001 Mediterranean Games, which were hosted by Tunis; the second time was in 1998 for the 2005 event, which was won by the Spanish city of Almeria. �e third attempt was made in July 2002 (for the 2009 Mediterranean Games, hosted by the Italian city of Pescara); and �nally, in 2006 for the 2013 Mediterranean Games, which will take place in Greek city of Volos.

Sljedeće Igre otoka održat će se na Siciliji u svibnju 2011. godine, a 2014. domaćin bi trebala biti Korčula.

U odborima EOC-a šest HrvataEuropski olimpijski odbori u

svibnju ove godine imenovali su nove članove svojih tijela s man-datom do 2013. Osim što je pred-sjednik HOO-a Zlatko Mateša, ujedno i član izvršnog odbora EOC-a, od siječnja ove godine reimenovan na još jedan mandat u Odboru za pripremu Olimpijskih igara, u sastavu odbora do 2013. još su i bivša vrhunska košarkašica i olimpijka Danira Nakić Bilić (Odbor za olimpijsku kulturu i obrazovanje), glavni tajnik HOO-a Josip Čop (Odbor za mlade i šport za sve), suradnica za marketing HOO-a Manuela Sentđerđi (Odbor za marketing i komuni-kaciju), a u kojoj je kao predstavnik športaša još otprije i naš vrhunski športaš, plivač i olimpijac Gordan Kožulj.

Liječnica i članica zdravstvene komisije HOO-a Vlasta Brozičević ime-novana je u medicinski i protudopinški odbor.

HFPO i Poreč spremni za fair play Kongres 2011.

Grad Poreč, član marketinške Hrvatske olimpijske obitelji i Hrvatski fair play odbor (HFPO) spremni su za organizaciju 17. Europskog fair play kongresa i 17. Opće skupštine kojima je Hrvatska domaćin 2011. - ocjena je glavnog tajnika Europskog fair play pokreta Yannisa Psi-lopoulosa, člana izvršnog odbora EFPM Miroslava Cerara te članice Vijeća Slovenskog olimpijskog odbora Sonje Poljšak, koji su u travnju ove godine (9.-11.) posjetili Zagreb i Poreč na poziv Hrvatskog fair play odbora i Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO). Vodstvo EFPM-a koje se je sastalo s dopredsjednicom HOO-a i čla-nicom HFPO-a Nadom Senčar, glavnim tajnikom HOO-a Josipom Čopom, članicom Vijeća HOO-a i HFPO-a Moranom Paliković Gruden, članicom i koordinatoricom HFPO-a Biserkom Vrbek te članom Jurom Ozmecom, uvjereni su da će skupovi Europskog fair play pokreta u Poreču, gradu športa i partneru HOO-a, biti izvanredna prilika potvrde promocije u zaštiti i unapređenju vrijednosti športa i olimpizma. Tema koju Hrvatski fair play odbor predlaže IO EFPM je - "Fair play kao dio športske kultu-re“.

Čelnike ovih institucija srdačno su ugostili i dogradonačelnica Poreča Nadia Štifanić-Dobrilović, te predsjednik športske zajednice Poreča Milan Markežić sa suradnicima.

HOO i HL: Uručeni čekovi za športske škole

Nogometni klub „Rovi-šće“ iz Rovišća pokraj Bje-lovara i Nogometna škola „Astarea“ iz mjesta Mlini u općini Župa Dubrovačka - dva su od ukupno devet korisnika sredstva instant lutrije „Jurilica“ iz zajednič-kog projekta „HOO I HL za športske škole“ potpisan u rujnu 2009. godine u ukupnoj vrijednosti 360 tisuća kuna. Ček u Rovišću uručili su 17. svibnja pomoćnik predsjednice Uprave HL-a Tomislav Svetina i glavni tajnik HOO-a Josip Čop, nogometašici Josipi Prskalo, jedinoj djevojčici među dječacima u klubu, a u Srebrnom 2. lipnja ček je za NK Astarea primio mladi nogometaš Bruno Lonza od direktorice Ureda za podršku HL-a Arete Čuturaš i pomoćnice glavnog tajnika HOO-a za programe lokalnog sporta Alme Papić.

Danira Nakić Bilić

Ček za nogometnu školu "Astarea"

Untitled-2 66 6/16/10 3:54:53 PM

Untitled-2 67 6/16/10 3:51:22 PM

Untitled-2 68 6/16/10 3:52:17 PM