Recenzenti

DANIEL BU AN TARIK HAVERI

SADRAJ

Sufizam / tasauwuf ovjek dostojan Boga Boji poziv Put / tarya

1. Nauk 2. Spoznaja j ma'rifa i zrenje / muahada 3. Duhovno iskustvo 4. Boanska ljubav 5. Suiijski govor

Duhovni ivot l. Molitva 2. Spominjanje Boga / dikr 3. Duhovni sklad / sama' 4. Posvemanja srodnost 5. ivoti i obi aji sufija 6. Ljubav prema bi ima

Fizika smrt i misti ka smrt Jednost Boga / tatrItid i jedinstvo bitka % irandat al-trugud Simbolizam koprene Svijet Boje zrcalo Savreni ovjek

Nastur i- rn rniku

Eva de Vitray-Meyerovitch ANTHOLOGIE DU SOUFISME

Ediuon^ Sindbxd. Parii. I`)7K.

8

Razlike u transknpciji posljedica su raznih sustava transkribiranja to su ih prihvatili razni prevodloci: a tako er raznih izgovora (arapski, perzijski. turski, itd.). lzvorni su samo oni naslovi koji su u . Naravno, ovi izvaci tekstova op enuo nisu imali naslove, ali kako su tekstovi poredani tako da postupno daju stanovito znanje o sutizmu, prvu inicijaciju u muslimansku mistiku, dobili su naslove. Neki tekstovi objavljeni na drugim jezicima a ne na francuskom, iti pak dosada neobjavtjivani ne sadre u popratnoj biljeci ime prevodloca: preveo ih je autor ove AntoloLuje. Zahvaljujemo izdava ima koji su nam odobrili preuzimanje tekstova.

Irdava SINDBAD

U oom lzdanju arapska, turska i perzijska imena i nazivi transliterirani su prema sustavu transliteracije arabice to ga preporu uje International Organization tor Standardization (ISO).

Urednik D.B.

Svaka bi antologija eljela biti i prinos i dio: nekog Inanju, neke estetike, a ponekad i neke unutarnjosti. Ona se gradi po eijenu esto okrutnih odricanja u skladu s nekom idejom vodiljom koja je strukturira, tee i sveobuhvatnosti djela nekog pisca, nekog raldoblja, neke kulture, ili neke vrste.

Naa je namjera bila neto drukija. Tekstovi koje smo i^abru- li takoder u= radosti i aljenja to ih sa sobom nosi tul dvosmisleni i:raz - ne predstavljaju neku odredenu lemlju ili neko odredeno vrijeme: ako to i ine, to nije hio ra:log njihova sabiranja. Mi smo prvenstveno nastojali da oni budu putoka:i, oznuke, na duhovnome putu, te da ponovo utiru put to su ga trinaest stoljea slijedile stotine milijuna ljudi od Tangeru do Djakarte, od Kaira do Lahorea. Jedno nas tu odmah lauduje: duboka lapretana jedintvenost u tako velikoj rulnolikosti vre- mena i mjesta. muslimanskog svijeta: urapski, perlijski, turski, a takoder javanski, pashtoski, urdski, volafski, peulski, srpski, hrratski i drugi, mogu se rallikovati: ali govor se razlikuje vrlo malo i nikada u bitnome.

Qur'an ralnolikost govora i naroda navodi kao jedan od Bojih znamena. Ali isto tako kae da je krajnja Stvarnost, onostrano te mnotvenosti, Jedna, Jedina, Vjena.

Razliitost naroda i jezika, pa dakle i rulliitost osjetljivosti na ra:ini iskustva. Kao to su prirodni zakoni nepromjenjiri, ali

io Antologija sufijskih tekstova 11

se o ituju u promjenjivim podnebljima, tako e rtam se i vjeni i nepromjenjiri islam juvljati u mnogirn oblicima. Tako, damija u Casamanci, Kordohi ili Istanhulu, ili pak oni skromni kameni krugovi u pustinji, odrauvaju onu namjenu (niya) koja svoju duhovnu vrijednost i zakonitu valjanost daje svakom inu muslintanskog ivota, i koju simholizira, u vremenu i u prostoru, sroju geograjsku i duhornu usmjerenost: sagradene oko, i u junkciji qible, to jest okrenute prema Meki, one se postavljaju u odnos s nekom Trunscendencijont koja se ne ntoe ni zamisliti ni pedoiti. Ako raspored i ukraavanje grade predstavljuju arlritektovu zamisuo, pa dakle i posehno videnje jednog razdohlja, ako je zapis kurunskih ajetu urezan u kanren, mra- mor ili tukuturu, stil se mijenja a sadraj je transhistorijski, hezvremeni govor.

Cijela muslinranska kultura sainjenu ./e od takvih konvergent- nih priloga: ona je okupila nasljede Grke: Arape, Sirijce, Perzijance, Turke, panjolce, Egip ane, Ajrikance, koji su je obogatili a da nisu razorili onu homogenost koja ,jqj daje njenu vlastitu hoju, i to unato pren?jctar7ju u toku stoljea velikih kulturnih sredita: Kuja i Basra u i. stolje u, Bagdad a zatim Kuiro s poetkom 9. stoljea, i du ne zahoravinro velika sredita Sjeverne Afrike iz kojih zra e znanost i iyera, i znaajan dopri- nos Irana, Indije i Otomanskog carstvu.

Svuda emo na i stanovit broj konstanti koje ujedno uijetuju i odraavaju neko videnje svijeta: zajednika duevnost koju u prvom redu stvara posredovanje objavljene rijei i nadahnutih Predaja. Mogli bismo se izvjetiti da izmedu redaka, pod svim tekstovima koje navodimo, ma kako razli iti bili po svom izvoru, nademo odredeno sjeanje ili nejasan spomen na ajete Svete knjige ili Prorokove izreke. 1 kada upotrijebljeni idiom nije arapski, ipak se sve referenre grade na liturgijskom jeziku, bile one svjesne ili nesvjesne: hilo da ga prevodimo slohodno ili ne; bilo da je, jo dublje, ta istinita rije uohliila duh na nekoj razini smjetenoj s onu stranu rijcr. Jedan prijatelj musliman priao mi je jednom o svojoj prahaki koja se, budu i da je hila rodena u zemlji u kojoj se nije govorio arapski, alila da ne shva a smisao

kuranskih ajeta koje je ponavljala svakodnevno cijeloga svoga dugog ivota. Unuk joj je objasnio nekoliko odlomaka, nato je ona radosno uskliknula: Ali tako sam ja to upravo uvijek i shvaala! Mo objave i poziva nekog teksta ija je ljepota neusporediva i neponovljiva tvori samo udo (i`gz) na koje se poziva islam; ali radi se o jo neemu: o mo i preobrazhe: i modu e neke stranice ove antologije omogu iti da se oituje ono na to sujiji misle, ili ono to oni proivljuju kada aludiraju na onu netaknutu to ku due koja prima ,poznaju.

Tko su ti sufyi, to jest oni koji tuju tasawwuf, muslimansku mistiku, i iji naziv potje e od vune (suf) tkanine kojom su se iz poniznosti pokrivali? I oni sami opiru se da na diskurzivan nain objasne ono to je prije svega proivljeno pounutrenje osnova predaje. Jer i to je vrlo znaajna injenica nema istinskih sufija do onih koji se, ne samo duhom, nego takoder i doslovce pokoravaju boanskoj poruci pa prema tomu i propisi- ma koje ona sadri. Navest emo nekoliko definicija koje su iznijete u raspravama o sufizmu: iz njih naoemo vidjeti da je znanost koja se trai suprotna znanju, da se ona postie, uz pomo milosti, tek poslije odre enih postupaka ivota kojih su postaje strogo odredene.

Nitko ne sumnja da je sufizam u osnovi islamski, unato vie ili nTanje proizvoljnim srodstvima koja nru je pripisivala zapadna orijentalistika. Da bismo to dokazali dovoljno je da se prisjetimo onoga to smo upravo rekli: produhljena meditacija i usrdno ispunjavanje dunosti islamske vjere, uvijek i posvuda, sluili su kao hrana ovoj duhovnoj predaji. Kritika se naprezala da pronade neke mogu e utjecaje neoplatonizma, vedante, gnoze ili kranstva na tasawwuf. Naravno, usporedivanje struktura i stavova nije zahranjeno; ma kakav bio naziv vjere uz koju se vee, molitelj uvijek moli istog Boga i upu uje Mu svoje jadne ljudske rije i. Bilo bi udno da se hodo asnici, sluajno, ne poslue istim stazama. Ali ovdje se ne radi o tome.

Tekstovi koje smo sakupili pokazat e, nadamo se, duboko izvorno obiljeje ove mistike, tako da bi se to moglo shvatiti kao poziv na odricanje zaviajnosti, na duhovno raz-sreditenje.

12

Jedan od najveih duhovnih uitelja sufizma, Galal ad- DTn Ruma, taj izuzetni vidovnjak koji je u 13. stolje u govorio o atomu izrazima koje ne bi osporio ni neki nuklearni f'izi ar, iznosi nam, u svojoj obimnoj teodiceji, Matnawi , parabolu koja potkrepljuje nau namjeru. Izvjesni `Ali iz Bagdada, pria nam Rumi, nakon to je spiskao svoje nasljedstvo i molio Boga da mu pomogne, vidje u snu da je neko blago zakopano na odredenom mjestu u Kairu. Ode, dakle, u taj grad, prepozna mjesto koje je vidio u snu, i po e se pripremati za kopanje, kad naide straa, uhiti ga i on priznade da je zateen na ulici nakon redarstvenog sata stoga to trai blago koje je u snu vidio. Straarski porunik mu se naruga: Vidim da nisi lopov, nego budala. Ja sam esto sanjao da u nekog Alija koji stanuje u odredenoj ku i i odredenoj ulici u Bagdadu ima zakopano blago. Ali nisam tako lud kao ti da podem na taj put!a `Ala se vrati kui i u svom vlastitom domu otkri bogatstvo koje okon a njegovu bijedu. Ali, trebalo je da ostavi svoj zavi aj da bi ga otkrio.

Na kraju plovidbe na koju vas pozivamo, moda emo na i skriveno blago mudrosti i ljubavi u najskrovitijem dijelu kulture koja nam nije bliska. To vrijedi za svako hodo ae; a pogotovo kad se radi o islamu, kojije ve stoljeima predmet nepoznavanja to je mnogo opasnije od neznanja. Da i ne govorimo o pojednostavnjenim sudovima s kojima se sudaramo svaki as (Islam je religija Arapaa; ili religija svetog rata, itd.) navodi- mo, za primjer, samo ovu esto ponavljanu tvrdnju: Bog je, za muslimana, samovoljan i straan despot. Bilo bi ipak dostatno, umjesto neprestanog pozivanja na nepouzdana i polemi ka djela, da se jedan jedini trenutak posvetimo itanju ili sluanju tekstova, islamskih molitvi, da bismo uli sam glas njenosti, suuti: zar se Alldh sam ne ozna ava tim svojstvima u Qur' an u?

Na tom duhovnom putu mi smo, najbolje to smo znali, oznaili nekoliko to aka: stanovito poimanje vremena, isposni- kih pravila, sveca, smrt, radost, rasprostranjenost ljepote u svemiru koji je svet, transcendentalnu psihologiju; i, ono to obuhvaa sve, jednost Boju, jedinstvo bitka, pa dakle i bitni univerzalizam islama.

Antologija sujijskih tekstova 13

S jednog na drugi kraj beskrajnoga prostranstva to ga pokriva islam i na kojem danas obitava 800 milijuna vjernika, veliki glasovi me usobno odjekuju, poput onih poziva na molitvu koji jedan drugom odgovaraju, s jednog minareta na drugi, u Kairu kao u Dakaru, u Fesu ili Djakarti. Poput mujezina koji svojoj zajednici ponavlja da vjersku slubu valja pretpostaviti spavanju, ti glasovi koji su uutjeli trude se da iz zaspalih dua izvuku bezbrinost i zaborav: oni su nosioci buenja. Pitali smo te glasnike kakvu poruku nose, i stoga smo odgovore razvrstali prema temama a ne prema kronolokom, geografkom ili lingvi- stikom rasporedu. Biljeke, smjetene na kraju ove knjige da ne bi remetile panju, ukratko iznose biograjije sufija koji su nam tako govorili, i osvjetljavaju, ako je potrehno, stanovite izraze upotrijebljene u tom velikom kontrapunktu. Sretni smo to moemo prikazati zna ajne, ve inom neobjavljene uglavnom su sada prvi put prevedeni ili teko pristupane tekstove, (stara djela, rasprodana, itd.). Svjesni smo nesavrenstva u prijevodu, ali presretni ako smo, ipak, uspjeli propustiti neto od ljepote, od dubine onoga to nam je darovano.

Isto tako, uloga sujija jest srce i iz njega odstraniti sve to zasljepljuje unutarnje oko. Oni se trude da svoje boravite uspostave u Duhu, pred Licem Onoga kojije Svevinja Istina, sve dok ne budu Njime odvu eni od svega onoga to je drugo; sve dok se njihove hiti ne ugase u Njegovoj Biti i njihova svojstva u Njegovim svojstvima. Medu njima, gnostici, oni koji su dostigli cilj svoga putovanja, jesu, nakon Proroka, oni koji su na najviem stupnju ljudskog savrenstva'. Jer oni prenose, kako to divno kae jedan .od najve ih medu njima 2 : Onu Svjetlost pomonicu koja je ishodite svakog raanja.

E. de V. M.

l. Objanjenje nle i suti Muhammada 'Abduha, velikog retormatora i mislioca iz Egipta (gdjele bio veliki muRija) (1849 1905) u njegovu izdanju Mayamdt de

al-Hamadanf. Z. Djalal ud-Dm Rurm, Odes Mistiyues, u prijevodu Eve de Vitray-Meyerovitch i Mohammeda Moknja. Pariz. 1973, Klincksieck, oda 1003.

SUFIZA M TA SA

iro srce lslama u kojern se u vezi izmedu u itelja i uenika ponovo ostvaruje, obostranom pogodbom, nagodba to potjee od Proroka preko silsile, inicijacijskog lanca, simhola ovisnosti vazalske due o svom Gospodaru'; pro ivljeno pounutrenje neke ohjavljene injenice, povezano s vjernim potovanjem obrednih ina: to je, naravno, taawwuf.

Da ga opiemo? Arapske i perzijske rasprave daju nam brojne definicije. Najstarija, ona a!-Hughr{jeva navodi nekoliko:

Boji Glasnik je rekao: Onaj koji uje glas sutija (ah! at-tasawwuf ) i ne kae 'amen' na njihovu molitvu, pred Bogom je meu onim bezbrinima. Pravo znaenje te rijei, dodaje Hugwiri, bilo je predmetom brojnih rasprava i mnoge su knjige o tome napisane. Neki tvrde da se sufi tako zove jer nosi vunenu odje u (gama ' i suf ); drugi, zato to je na prvom mjestu (saf f-i atitiwa!); neki opet tvrde da to ime potjee otuda to sufiji dre da I. Usp. A4.rstryue et Poesie en Is(um. Eva de Vitray-Meyerovitch. Desclee de Brouwer, Pariz, 1973. 2. izd.. str. 9.

18 Antologija sufijskih tekstova 19

pripadaju ashab-i suffa. Neka Bog bude zadovoljan s njima2 ! Napokon, neki smatraju da je etimologija ove rijei safa ( isto a). Ova objanjenja pravog zna enja sufizma nisu zadovoljavaju a premda se svako za sebe oslanja na istanana razmiljanja...

Rasprava zakljuuje: Sufi je ime koje dajemo i koje se nekada davalo

svecima i duhovnim sljedbenicima. Jedan je od u itelja rekao: Onaj koji je o ien istom ljubavi, i onaj koji je obuzet Voljenim i koji se odrekao svega ostaloga jest sufi.

20 Antologija suf'ijskih tekstova 21

O sufizmu, definicije

D_u n Nun Egipanin kae: Sufi je onaj iji govor, kad govori, odraava stvarnost njegova stanja, to jest ne govori nita to nije, i kad uti njegovo ponaanje objanjava njegovo stanje, i njegovo stanje jasno kazuje da je on pokidao sve veze ovoga svijeta.

OVJEK DOSTOJAN BOGA

Bog, kae Qur'an,* nije u ovjekove grudi smjestio dva srca. Gami ovako komentira tu i

26 Antologija sufijskih tekstova 27

postavio ga za svoga namjesnika na Zemlji 3 , pouio ga nazivima svih stvari4 , povjerio mu je onaj polog ili emanet (amna) odgovornosti kojim dobiva osobno dostojanstvo`. 1 mi emo se Njemu vratiti 6 . U vrijeme iskonskog ugovora (mitaq) s jo nerodenim Ijudskim duama sjeme Ademova roda koje se jo nalazilo u prvobitnom Ademu, Bog je upitao klice tog budu eg ovje anstva: Zar Ja nisam Gospodar va? One su odgovorile: Jesi 7 . Zato svako ljudsko bi e po prirodi udi za spoznajom Boga. U najskrovitijem dijelu njegovome, ono je svjesno te tenje za povratkom, jer, kae Gzali, u dubini svoga bi a ono je ulo pitanje: Zar Ja nisam Gospodar va? i odgovorilo je: JesiB.

Duh je na svijet bio poslan u tjelesnom stanju da bi mogao ispuniti taj pologa9

koji je njegova prava sudbina. Tako je, kae Qur'an, Bog naredio: Silazite svi! Od mene e vam uputstvo dolaziti'. ovjek, kae opet Gzali, treba zapravo na ovom svijetu, koritenjem svojih tjelesnih ula, stei stanovitu spoznaju o Bojim djelima i , tako posredno i o Bogu Samome". emu taj silazak na niu razinu postojanja, ako ne zato to je ta spoznaja, koju ovjek moe imati o Bogu nakon to je ivio na ovome svijetu, bogatija nego to bi bila da on tu nije doao. Tajna ljudskog ivota sastoji se u toj napetosti izmedu elje za povratkom i nemogu nosti da ga uini bez spoznaje Boga. Potraga za krajnjom istinom podrazumijeva, dakle, svijest o pojavnom svijetu otuda i onaj naglasak to ga islam stavlja na nunost znanja: Crnilo znanstvenika, govorio je Prorok,

3. Qur'an, 11, 30 i dalje. 4. Isto. 5. Qur'dn, XXXIII, 72. 6. Qur'an, II, 156. 7. Qur'an, VII, 172. 8. Alchemr oJ Happiness (Alkemija sre e), u prijevodu Claudea Fielda na engleski, Wisdom of the East, London, 1910, str. 43. 9. Napomenimo da Gazaliju taj polog ili emanet (amana) znai neminovnu ovjekovu obavezu da spozna dLela Stvoriteljeva. 10. Qur'an, II, 38. 11. Alclemr oj Happiness, navedeni engleski prijevod, str. 43.

jednako je dragocjeno kao i krv mu enika, i dodavao je da vrijedi ii u potragu za znano u pa makar to bilo do Kine. Ali, ukoliko se radi o svjetovnim injenicama, tu razinu valja nadi i. Srce se treba oistiti od egzoterijskih na ina spoznaje, jer te razine ne poznaju Put. Cijela teorija spoznaje u sujizmu po iva na nadmoi ezoterijske mudrosti (ma`rifa) nad diskurzivnom znanou (`ilm). Ta spoznaja, ta gnoza, predstavlja u odnosu na sve to joj je prethodilo istinski prekid razine na kojoj je nuno posredovanje hoanske milosti.

Tako, duhovni put pretpostavlja najprije, s ontoloke toke gledita, da dua po prirodi hude dostojna Boga. Islam je uvijek optuivao taqlid, nepromiljeno podredivanje konformizmu. Jedna slavna Prorokova izreka kae: Svatko je roen ` iste naravi' (fitra, to jest dispozicija da trai i spozna Boga); a roditelji ga u ine idovom, kraninom ili zaratustrijancem. Oienje srea, u konanici, ima za cilj da omogu i ovjeku da postane ono to jest.

Kako to divno kae Gza17' 2 : Svako je srce unato pojedinanim razlikama predodre eno da spozna stvarnost stvari, jer postoji neto boansko (amr rabbana) i plemenito ime se ak razlikuje od ostalih bitnosti svijeta, [jer on je] mjesto znanosti boanskih stvari.

Pranarav / Fitra

Slavno djelo Ibn Tuj'ayla, arapskog jilozoja 12. stoljea, pod naslovom Hayy ibn Yaqzan, to jest ivi sin Budnogaa, imalo je ogroman uspjeh i bilo prevodeno na vie jezika ve od 1349. Zapad ga je upoznao pod naslovom Philosophus autodidactus, i Defoe se njime nadahnuo piu i svoga Robinsona Crusoea. Ovo nam djelo pria o naputenom djetetu na pustom otoku. Tu ga je

12. Lhra' 'u[um ad-dFn, 111, 361.

28 Antologija sufijskih tekstova 29

hranila gazela i malo-pomalo ono je steklo, bez ikakve izvanjske pomo i, najvie spoznaje. Kada je, mnogo kasnije, susrelo uenjaka upuenoga u vjerske nauke, ovaj je samo mogao ustanoviti da je Hayy-, usamljenik, sve ono to se u njegovom Zakonu navodilo o monom i velikom Bogu, njegovim anelima, knjigama, poslanicima, sudnjem danu 13 , spoznao hez u itelja; i to se njega tie, otkrivenje samo potvrduje istinitost onoga to je ve

hio otkrio. Jer - a to je osnovna crta islamske misli nesklad izme u razuma i tradicije nije mogu .

Jedna indoneanska legenda takoder obraduje temu ishodine nara vi.

Hayy ibn Yaqzan spoznaje Tvorca svijeta: Poto je stekao znanje o tom Bi u postojanog bitka, iji

bitak nije uzrokovan a koje je samo uzrok bivanja svih bi a, ushtjedne znati posredstvom ega je doao do tog znanja, i kojom je sposobno u opaao to Bi e. Ispita sva svoja ula, ulo sluha, vida, mirisa, okusa i opipa, i vidje da sva ona ne opaaju nita izuzev tijela, ili onoga to je o tijelu. Sluh opaa samo zvukove, a oni nastaju usljed treperenja zraka prilikom sudaranja tijela , vid opaa samo boje, ulo mirisa mirise, ulo okusa okuse, a ulo opipa tjelesna ustrojstva, tvrdo u i mekou, hrapavost i glatkost. Isto tako, sposobnost uobrazilje ne dokuuje nita izuzev onoga to ima duinu, irinu i dubinu. Sva ova saznanja sti u se na osnovu svojstava tijela , a pobrojana ula ne mogu doku iti nita izuzev tijela. Jer, ta ula su sposobnosti rasprostrte u tijelima, i djeljive su s njihovim dijeljenjem. Tako ula ne dokuuju nita osim tijela podlonih dijeljenju. Jer, kada je jedna takva sposobnost rasprostrta u djeljivoj stvari, i kada doku uje neki predmet, nesumnjivo je da on biva podijeljen s dijeljenjem te sposobnosti. Posljedi no

13. Ibn Tufayl, Hayy ibn Yaydhan, u prijevodu L ona Gauthiera na francuski, Alir, 1900, str. 109. Ponovno izdanje pod naslovom Le philosophe sans maitre, Sned, Alir, 1970.

tome, svaka sposobnost rasprostrta u nekom tijelu ne dokuuje nita osim tijela i onoga to je o tijelu. No ve se pokazalo da je to nunobivaju e Bie izuzeto od odlika tijela u svakom pogledu, i posljedi no tome nema puta da se ono dokui osim pomou neega to nije tijelo, niti je sposobnost u tijelu rasprostrta, niti je ita to je na bilo koji na in o tijelima ovisno, niti je unutar ili izvan tijela, njima pridrueno ili od njih odijeljeno. No ve mu je bilo postalo jasno da ga je dokuivao vlastitom biti, i da je spoznaja tog Bi a bila u njega utisnuta. lz toga je proizlazilo da je njegova bit, kojom je dokuivao Bie, neto netjelesno, emu ne pristaju svojstva tijela, i da nita izvanjsko i tjelesno to je na sebi opaao nije istina njegove biti, ve da je istina njegove biti ono neto ime je dokuivao nunobivajue Bie 14 . Ihn Tujayl*

uvar rijeke

Suman Kalidjaga, najvaniji me u devetoricom apostola, wali sanga, za koje se smatra da su uveli islam na Javu i da su sami, bez ikakve sile, obratili njeno stanovnitvo, postao je legendaran junak i primjeran lik. Kau da je bio sin nekog visokog kraljevskog funkcionara Madjapahita, najve eg i posljednjeg indoneanskog hindu-budisti kog kraljevstva. Do-ba u kojem je ivio Javanci nazivaju vrijeme izmeu vreme- na: tada je, zapravo, stara indijska civilizacija i ezla pred islamom. Kada je stigao u Djaparu bio je savren probisvijet koji je potkradao i svoju majku da bi pio i kockao. Kada je novac njegove majke bio potroen, postao je drumski razboj- nik, strah i trepet. Zvali su ga Raden Djaka Sahid.

14. lbn Tufayl, Hurr ibn Yaqdhan, u prijevodu Leona Gauthiera na francuski, Sned, Alir, 1970, str. 69 70. * Prema prijevodu Tarika Haveri a s arapskoga: Ibn Tufayl, iri sin Budnoga, Sarajevo. 1985, Veselin Maslea, str. 125 i str. 81 83.

30 Antologija sufijskih tekstova

31

U to je vrijeme u Djaparu stigao Sunan Bonang, musliman, odjeven u bljetavu odjeu, ukraen nakitom, a nosio je tap sav od zlata. Ugledavi ga, mladi se lopov zaletio prijete i pesnicom i htio ga orobiti. Bonang se samo nasmijao i rekao: O Sahide! Mi ivimo samo trenutak. Pogledaj ovo stablo. Sahid se okrenu i vidje kako se stablo banane pretvorilo u zlato i kako su njegove grane ukraene draguljima. Zadivilo ga je da ovjek koji je sposoban za takva udesa ne udi za bogatstvom. Rekao je Bonangu da vie ne eli krasti, kockati, piti, nego da eli izu iti njegovo znanje. Bonang mu odgo- vori: U redu, ali to je vrlo teko. Ho e li imati dovoljno hrabrosti i ustrajnosti? Sahid potvrdi da e biti ustrajan do smrti. Bonang mu na to ree da ga eka kraj rijeke sve dok se ne vrati, i ode.

Sahid ga je ekao na obali rijeke dvadeset, trideset ili etrdeset godina, izgubljen u svojim mislima. Oko njega su izrasla stabla, izgra ene kue, prolazio je svijet, ugroavale ga poplave, ali on se nije micao. Napokon, Bonang se vrati. Ali umjesto da ga pouava naucima islama, on re e Sahidu: Bio si dobar uenik, sada o tome zna vie od mene. Po ne ga ispitivati o vjerskim pitanjima na koja je u enik savreno odgovarao. Bonang mu dade novo ime Kalidjaga, uvar rijeke i rekne mu da po e propovijedati islam, to je ovaj inio s neuvenim uspjehom.

Postao je musliman a da nikada nije itao Qur'an, niti uao u neku damiju, niti uo kakvu molitvu. Postao je musliman jer je preinaio svoj ivot; nije preinaio svoj ivot zato to je postao muslimanom. Jer ako je ovjek svojom ishodinom naravi (fitra) sposoban da spozna istinu to jest islam, onda on zna i shva a samo ono to je sposoban doku iti proienjem duha i srca.

/ndone_anska legenda

udesna bit

Roenjem si osuen da postane prah, zato onda na ovom ovdje svijetu podie visoke pala e?

Bit e zgaen u praini; zato onda gradi pala u visoku poput neba?

Makar nagomilao i zlata i srebra, ne e moi ni gutljaj vode popiti bez boli.

Pomiri se sa svojim stanjem, jer nitko se ne e pobrinuti za tvoju bezbrinost.

Tvoje je tijelo zavjetovano praini, ali ne i tvoja dua ako je ista.

Nisu li se aneli poklonili pred tobom's? Zar ne nosi krunu Bojeg namjesnika 16?

Nasljedni e Bojeg namjesnika, napusti neista mjesta; protresi obamrlost svoje due i zaslui raj.

Neograniena vlast eka te u Egiptu. Zato da kao Josip ostane na dnu bunara?

Ako nema vlasti nad svojom duom, zna i da njome umjesto Solomona vlada vrag.

Ti si vladar, na poetku i na kraju. Ali, naalost, ovjek vidi dvostruko.

Umjesto jednog, vidi dva, umjesto dva, vidi stotinu. Jedan, dva ili sto, ti si sve.

Nesretnie, ti ima samo jedno srce natovareno sa stotinu bremena. Kako e izai nakraj s toliko dunosti?

Dokad e se brinuti o kruhu i odje i, strahu i nemilosti, ljubavi za slavom?

Od iskona obdaren udesnom biti, zakrpao si dronjcima svoju svilenu haljinu.

Ako se u svakom trenu trudi da pristane na prisutnost, zasluit e ovaj poziv: Pokloni se i priblii"*.

Farid ad-Din Attar18 15. Qur'an, XX, 115. 16. Qur'dn, II, 28. 17. Qur'dn, CXVI, 19. * Qur'an, CXV1, 19: ... molitvu obavljaj i nastoj da se Gospodaru svome priblii! 18. Farid ud-Din Attar, Le livre divin, u prijevodu Fuada Rouhanija na francuski, Pariz, Albin Michel, str. 41.

32 Antologija sufijskih tekstova 33

Na puini svjetla gori kao alem ika sjajna; Da je shvati svak se mori, A svakom je opet tajna.

Sa/vet-heg Baagi -Redepai ' 9*

Srce, zrcalo boanskoga

Bilo staro zrcalo kojem r a pokriva nalije, pomu uje jasnou i prije i da se u njemu otisnu nae slike. Obi no, zrcalo je sposobno da prima slike i da ih odrazuje takve kakve jesu. Onaj koji htjedne obnoviti to staro zrcalo morat e se prihva- titi dva posla: trljanja i usjajivanja, to jest morat e odstraniti ru koja ne bi trebala postojati; postaviti zrcalo licem prema istinitom. Poput slike i zrcala, ono e primiti peat istinitog dotle da e se s njim poistovjetiti u jednom smislu, premda e u drugom od njega ostati razli itim ... Ta sposobnost vje no je djelatna u anela, kao to postoji u istoj vodi koja, po prirodi, odraava sliku na osobit na in. Ali u ovjeku ona postoji kao mo a ne kao djelatnost. Potrudi li se da se bori protiv sebe samoga, dosti i e obzorje anela. Ako, poputaju i prohtjevi- ma, ustraje u poticanju uzroka koji izazivaju nagomilavanje re na zrcalu due, njegova sposobnost da zrcali istinito potpuno e se pomraiti 2O.

Gaz ali

Ova aske:a nije samo etikog reda. Ona treha teiti tome da duhu omogu i da se oslohodi svega to ga je odvlailo od njega samoga kako hi u svojim duhinama (sirr) pronauo Bo.7:ansku bit skrivenu svojom samom Zaslijepljen fantazmagorijom pojava, ovjek e uzulud traz'iti oslohoditeljsku spolnuju.

* Safvet-beg Baagi -Redepai , t_uhrunu cljetu. Svjetlost. Sarajevo, 1971, 1. knjiga. 19. Na francuski preveo Jean Descat. 20. Vidi: Eva de Vitray-Meyerovitch, MssNyue posie en Lstam, Pariz, 1973, str. 137.

Na puini svjetla

Na puini svjetla gori Kao alem ika mala; Kad svemoni svemir stvori, Ta je ika zatreptala.

KoI'ko bura i orkana Gasilo je svojim bijesom, Pa jo nije pomrana, Jo se blista sjajnim krijesom.

Mnogi um je poticala Da dokui iskru njenu, Nu ona se odmicala, Ostavljaju

svoju sjenu.

I vijekovi redom lete, I umovi redom ginu; Ali od te ike svete Niko iskre jo ne skinu.

1 ja eto za njom bludim, I bludei slatko sanjam; Za njom eznem, za njom udim, Njoj se divim, njoj se klanjam.

Ah, zalud su moje elje, Do nje doi nigda ne u; Ko da shvati tajne velje: Otkud miris arnu cvije u?

34 Antologija suf jskih tekstova 35

Srce bijelo kao snijeg

Svojstava svoga ja oslobodi se kako bi mogao razmiljati o

svojoj istoj biti, i razmiljaj u svom srcu o svim uenjima proroka, bez knjiga,

bez profesora, bez u itelja. Sufijska se knjiga ne sastoji od crnila i slova; ona nije nita

drugo do srce bijelo kao snijeg 21 . Rumi

1 pjesnik objan java: Grci su sufiji; oni nemaju u enja, knjiga, znanja. Ali oni su usjajili svoja srca i o istili ih od elja, pohote,

krtosti i mrnje. Ova istoa zrcala nesumnjivo jest srce to prima bezbrojne

slike. Savreni svetac uva u svojim grudima beskrajan bezobli an

oblik Nevidljivoga odraenog u zrcalu svoga srca 22 . Rumi

Pouka bizantskih i kineskih slikara

Ovu temu pasivnosti duha ilustrira parabola to ju je, nakon Gazalaja, ispriao isti perzijski uitelj

Jednog dana sultan pozva u svoju pala u slikare prispjele iz

Kine i Bizanta. Kinezi su sebe smatrali najboljim umjetnicima;

Grci su pak isticali nadmo nost u svom umije u. Sultan ih

zadui da freskama ukrase dva nasuprotna zida. Izmedu dviju

grupa natjecatelja to su oslikavali zidove razapeta je zavjesa

tako da jedni nisu mogli znati to rade drugi. I dok su Kinezi

upotrebljavali sve vrste boja i ulagali velike napore, Grci su

samo neumorno izravnavali i izgla avali svoj zid. Kad je

zavjesa bila dignuta, moglo se diviti veli anstvenim freskama

kineskih slikara to su se odslikavale na suprotnom zidu

blistavom poput zrcala. Tako, sve to je sultan vidio na zidu

kineskih slikara inilo se jo ljepim u odrazu na zidu grkih slikara.

Tako kae i veliki mistik Abu YazTd Bistami: Uen nije onaj koji svoje znanje posu uje iz neke knjige i

koji postaje neznalica im zaboravi to je iz nje bio nau io. Doista je uen onaj koji prima, kad ho e, svoje znanje od svoga Gospoda, bez u enja i bez pou avanja".

1 umi. ,ti1^+r^icnrF. I.

3467 i daltc. 21. Rami, Matnawi, 11, 159. 23. Gazal i. I/i i7'. I I I. 23.

36 Antologija suf'ijskih tekstova 37

Vid srca

Upitae Abu Saida ibn Abi-l-Hayra: Kada ovjek biva osloboen potreba?

Kad ga Bog oslobodi; ne zbiva se to Ijudskim naporima, nego s pomou i milou Bojom. Prije svega, On u njemu stvara elju da stigne na taj cilj. Zatim, On mu otvara pokajnika vrata (tawha). 1 On ga baca na muke (mugahada) tako da se i dalje bori, za neko vrijeme, da se hvali svojim naporima, mislei da upravo napreduje i da neto ostvaruje; ali zatim pada u o aj i vie ne uti radosti. Tada, zna da njegovo djelo nije isto, nego okaljano, kaje se zbog svojih pobonih djela za koja je mislio da su njegova, i shva a da je kriv zbog asocijacionizma (irq) pripisujui ih svojim vlastitim naporima. Kad mu to postane o ito, osjeaj radosti prodire u njegovo srce. Tada mu Bog otvara vrata izvjesnosti (yayin) tako da on za neko vrijeme uzima bilo ta od bilo koga i prihva a drskost i trpi ponienja i sa izvjesno u zna Tko to tako ini, i u tom pogledu sumnja je odstranjena iz njegova srca. Tada mu Bog otvara vrata ljubavi (mahabha) i tu se takoer samoivost javlja na neko vrijeme, te je izloen sramoti (malama): to zna i da se on u svojoj ljubavi prema Bogu bez straha suo ava sa svime to mu se moe dogoditi i ne obazire se na prigovore; nego misli 'ja volim', i nema odmora sve dok ne uvidi da ga Bog voli i odrava u tom stanju ljubavi, i da je to ishod Boje ljubavi i milosti, a ne njegovih napora. Tada mu Bog otvara vrata jednosti (tatrhid) tako da on shvaa da svako djelo ovisi o Bogu Svemogu emu. I uvia da je sve On, da je sve od Njega stvoreno, i da je sve Njegovo; da je On svojim stvorenjima dao to samoljublje da ih stavi na kunju, i da je On, u Svojoj Svemonosti, htio da se ona dre tog zbrkanog miljenja, jer je svemonost Njegovo svojstvo, tako da kada razmatraju nje- gova svojstva, ona znaju da je On Gospod. Ono to je prije znao po uvenju sada sam od sebe spoznaje razmiljaju i o Bojim djelima. Tada potpuno priznaje da nema prava re i 'ja' ili 'moj'. Na tom stupnju on sagledava svoju bijedu; elje ga

naputaju i on postaje slobodan i spokojan. On eli ono to Bog eli; njegove su elje i ezle, osloboen je svojih potreba i pribavio je sebi mir i radost na oba svijeta ... Prvo je nuna djelatnost, zatim spoznaja, tako da moe znati da nita ne zna i da nisi nita. To nije lako znati. To je neto emu se zaista ne moe podu avati, neto to se ne moe saiti iglom ili prika iti koncem. To je dar Boji.

Vaan je vid srca a ne rije govora. Nikada nee pobje i od svoga ja (nafs) dok ga ne ubije. Rei: 'Nema boga do Boga'

dovoljno. Ve ina onih koji govore o svojoj vjeri u svom su srcu mnogoboci, a mnogobotvo je jedini neoprostivi grijeh. Cijelo je tijelo puno sumnje i mnogobotva. Treba ih odagnati da bi konano bio spokojan. Sve dok se ne odrekne svoga ja, nee vjerovati u Boga. Tvoje ja koje te dri daleko od Boga i zbog kojeg govori: 'Onaj je loe postupio prema meni, onaj dobro', naglasak stavlja na stvorenje; a sve to dolazi od mnogobotva. Nita ne ovisi o stvorenjima, sve ovisi o Stvoritelju. Ti to treba znati i obznaniti, i, nakon to si to obznanio, treba ostati vrst. Ostati vrst (istiyama) znai da kada kae 'Jedan' nikada ne smije re i 'dva'. Stvoritelj i stvorenje su 'dva' ... Ostati vrst zna i: kad ve rekne 'Bog', ti vie ne treba ni govoriti ni misliti o stvorenim stvarima, kao da one ne postoje ... Voli onoga koji ne prestaje biti kada ti to prestane da ti bude takav da nikada ne prestane biti 24 .

Ahu Sa'id ihn Ahi-1-Ha.rr

24. Abu Sa'id ibn Abi-t-Hayr, navedeno u R. A. Nicholson, Studie.+ rn l.ilannru

.Misticism. 1921, Cambridge University Press, str. 52-53.

BOJ I POZI V

Svaki duhovni putopis zapo inje Bojim pozivom dui da se trgne iz drijemea bezbrinosti i zaborava. U Qur'anu, V, 54, stoji: Koje On voli i koji Njega vole. On voli prvi, i On zove. Kako lijepo kae alal ad-Dan Ruma: Bog kae: Ja sam um vode u uima ednoga: Dolazim kao

kia nebeska. Ustani, o zaljubljeni, pokai neto nestrpljenja: voda umi,

edan si, a spava`!

Kako stoji u Qur'anu: Gospodar Va je rekao: Pozovite me i zamolite, Ja u vam se odazvati 2 !

1 jo: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli 3 .

I. RumS , MatnaxT, VI, 591. 2. Qur'an, XL, 60. 3. Qur'an, 11, 186.

42 Antologija sulijskih tekstova 43

Prema sjedinjenosti

Pouj, o voljeni! Ja sam Stvarnost svijeta, sredite i obodnica, Ja sam mu i dijelovi i cjelina. Ja sam Volja ustanovljena izmeu neba i zemlje, Ja sam u tebi stvorio dar opaanja samo da bi ti bio predmet Moga opaanja, Ako Me dakle opaa, ti opaa samoga sebe ali ti Me ne bi mogao opaziti preko sebe. Ti Mojim okom vidi i Mene i sebe, Svojim okom ti Me ne moe pojmiti.

Voljeni, Toliko sam te puta zvao, i nisi me uo! Toliko sam ti se puta pokazao a ti Me nisi vidio! Toliko sam te puta dragao blagostima, a ti nisi osjetio, ukusnu branu ti nisi ni kuao. Zato Me ne moe dosegnuti preko predmeta koje pipa? Ili Me udahnuti s mirisima? Zato Me ne vidi? Zato me ne uje? Zato? Zato? Zato? Za tebe Moje slasti premauju sve druge slasti, i uitak koji ti Ja pruam premauje druge uitke. Za tebe Ja sam poeljniji od svih drugih dobara. Ja sam Ljepota,

ja sam Milost, Voljeni, voli Me, voli samo Mene, voli me s ljubavlju. Nitko nije usrdniji od Mene. Drugi te vole zbog samih sebe: ja, Ja te volim zbog tebe, a ti, ti bjei daleko od Mene.

Voljeni, ne jednai se sa Mnom, jer priblii li se Meni, znai da sam se Ja pribliio tebi. Blie sam tebi od tebe samoga, od tvoje due, tvoga daha.

Voljeni, poimo k sjedinjenosti . . . S rukom u ruci, uimo u prisutnost Istine, neka nam ona bude sudac i utisne svoj peat na Nau sjedinjenost zauvijek 4 .

Ibn al-'Arabi

Ti me ne bi traio da me ve nisi naao...

Sve dok neto ne trai, ti to ni ne nalazi, izuzev Voljenoga, ti ga ne trai prije nego to ga na e.

ovjek eli neto to nije naao; trai to danju i no u. Ali njegova bi potraga bila za udna kad ne bi bila prekinuta im je predmet njegove elje prona en. Jer u ljudskom duhu ne moe 4. Ibn al-'Arabi, u prijevodu Osmana Yahyija.

44 Antologija sufijskih tekstova 45

postojati elja usmjerena na ve pronaeni predmet; ovjek ne moe zamisliti sli nu elju, jer ga privla i novo. Traenje u vezi s ve pronaenim svojstveno je Bogu; jer Bog Svevinji ima u svojoj mo i sve. Kun fa yakun: On kae: Budi! i ono bude

On je Onaj koji nalazi, Velikoduni; jer onaj koji nalazi jest onaj koji je sve naao. Osim toga Svevinji Bog je Traga jer On je Traga i Gospodar. Evo znaenja te izreke: O ovjee, sve dok si u toj prolaznoj potrazi (a ta vremenitost znaajka je ovjekova) daleko si od cilja. Kad se tvoja potraga poniti u potrazi za Bogom i kad potraga to dolazi od Boga prevagne nad tvojom, tada postaje pravi traitelj u potrazi za Bogoms. Rumi

Traga za Istinom

Hoe li ovjek u potrazi za Bogom biti zadovoljan dalekom postajom?

Ne, jer ne tei ni emu to bi bilo manje od sjedinjenosti. Pravi traga na svom licu nosi znak, na njegovu elu blista sjajna zraka. Uvijek je prisan, uljudan, pun potovanja, odluan, prema kriti arima popustljiv, tuje istinskog prijatelja. Njegov cilj premauje sve ciljeve: nita mu ne moe biti zaprekom, strmina se njemu izravnava. Pored svoje mete nema druge. Privrenost obitelji ne odvra a ga od nje, niti ga kudi. Lijepa je izreka to ga sama odre uje: traga za Istinomb. Takav je onaj koji Je trai; on svoju potragu pretvara u jedini

predmet svojih pogleda.

5. Rumi, Le Livre du Dedans, u prijevodu Eve de Vitray-Meyerovitch, Pariz, 1975, Sindbad, poglavlje 51. 6. Hayy: Istina, krajnja Stvarnost. Bog.

Zatim, kida od svoje due mane to su u njoj bile, te je tako

golu zaodijeva ne im suprotnim. Sluga Boji u svim

vremenima i na svim mjestima,

svojim zadanim obrednim obavezama, dragovoljno dodaje i druge,

sve dok Istina ne bude njegov sluh, njegov vid,

njegov jezik i njegov govor i njegove ruke i njegove noge 7 . On umire prije svoje smrti da bi ivio u svom Gospodu 8 , jer nakon te smrti zbiva se kona no preseljenje. A da i nije bio pozvan sam sebe poziva da poloi ra un, budui da je u tome najbolja zamjena za Istinu 9 . Prije svoga bi a on vidi Bie Istine

vidi ga kraj sebe na koju god se stranu osvrnuo.

Bog bijae Sam i nita drugo s Njime 10 . On je sada kao to je On bio, Zadnji kao Prvi" bitno Jedan, i ni ega nema osim Njega,

Unutarnjeg i Vanjskoga 12 , bez poetka i bez kraja. Ma to vidio,

ti vidi Njegovo Bi e. U apsolutnom

Sjedinjenju, u Njemu nema zadrke. Kako

bi Bit Boja mogla biti skrivena pod velom? Jedini veo je

Njegova Svjetlost".

eih Ahmad al-Ala>tii 14

7. Aluzija na proroku predaju (hudFt yuds7) u kojoj Bog kae: Moj se sluga

neprestano Meni pribliava pobonim djelima povrh onih koja su mu zadana sve dok

ga Ja ne zavolim, i kad ga volim. Ja sam sluh kojim on uje, vid kojim vidi, ruka

kojom se bori i noga kojom hoda (BulAri, Riy6y, 37). 8. Aluzija na hadrt: Umri prije nego to umre. , 9. Vidi Iybalov tek st, sir. 79. 10. Aluzija na hadit Prorokov. I1. i 12. To su etiri najljepa Imenau Boja u Qur'c7nu. 13. Vidi ovdje, str. 260. 14. Sheikh Ahmad al-Alawi, Di^rdn ,

navedeno u Un .saint musulman du 20" siec/e,

Martin Lings, Pariz, 1973, Editions Traditionnelles, str. 249-250.

Antologija sujijskih tekstova 46 47

Boja privla nost

Kad iskreni molitelj primijeti u sebi prve u inke te boje privlanosti to se sastoji u tome da uti uitak svaki put kad misli na blaenu vrhunsku Stvarnost, on treba uloiti sve svoje napore da uvea i ojaa to iskustvo, a istovremeno odagnati sve to uz to ne ide. On, naprimjer, treba znati da, kad bi i cijelu vjenost proveo rade i na tom sjedinjenju, to ne bi nita znailo, i da on ne bi ispunio svoj zadatak onako kako je trebalo. Na lutnji moje due, ljubav je dirnula jednu icu preobrazivi cijelo moje bie u ljubav; Bezgrani na vremena ne bi mogla naplatiti moj dug zahvalnosti za jedan kratki asak ljubavi's. Gdmi

Duhovno roenje Kao to je dah Duha svetoga, udahnut Mariji, zaeo hoje

dijete 16 tako i kada Boja rije (Kalam-al-haqq) prodire u neije srce i kada

boje nadahnue ispunja njegovo srce i njegovu duu, takva je njegova narav da se u njemu stvara duhovno dijete (walad ma `nawi) koje ima dah Isusa to uskrisuje mrtve".

Boji poziv, bilo da je zakriljen ili ne, udjeljuje ono to je udijelio Merjemi. O vi to ste nagrieni smr u unutar vaih tijela, vratite se iz ne-postojanja glasu Prijatelja. Uistinu, taj glas dolazi od Boga. Bog je rekao svetome: Ja sam tvoj jezik i tvoje oi, Ja sam tvoja ula, Ja sam tvoje zadovoljstvo i tvoj gnjev. Idi, jer ti si onaj za kojeg je Bog rekao: 'Preko mene, on uje i preko mene on vidi; ti si boja svijest.' Prili i li rei da ti ima boju svijest? Budu i da si svojim divljenjem postao 'Onaj 15. Djami, LaraiFz, u prijevodu Whinfielda i Kazwinija na engleski, London. 1906, Oriental translation fund. str. 27. 16. Our'un, XXI. 91. 17 Ko rentar Ismaila iz Ankare o :M1lurnm . I. I, 1934 i dtd;e.

koji pripada Bogu', Ja sam tvoj, jer 'Bog e mu pripasti'. Ponekad ti kaem: 'To si ti', ponekad 'To sam Ja'. Ma to rekao, Ja sam Sunce to obasjava sve stvari'g. Rumi

Blizina Boga

Ako si prisan prijatelj moje due, moje rije i pune znaenja nisu jednostavna tvrdnja.

Ako ja u pono kaem: Kraj tebe sam; hajmo, ne plai se

mraka, jer ja sam ti ro ak; ove dvije tvrdnje za tebe su stvarnost, jer ti prepoznaje glas

svoga roaka... Kad ednome ovjeku kae: Pouri! U ovom vr u ima vode,

uzmi ga. Zar e edan ovjek odgovoriti: To je jednostavna tvrdnja;

dalje od mene, o ti koji utvara toliko toga! Bjei daleko! Ili pak prui neko svjedo anstvo i dokaz da je ta teku ina

vodena, da je voda to izvire iz nekog izvora. Ili pretpostavi da majka kae edu koje doji: Do i, ja sam

tvoja majka, po uj, dijete moje! Hoe li dijete re i: O majko moja, prui mi dokaz, tako da me

tvoje mlijeko moe utjeiti!? Kada u srcu zajednice postoji duhovna spoznaja (dawq) to od

Boga dolazi, Prorokovo lice i glas su poput uda koje tvori dokaz.

Kada Prorok izvana uzvikuje, u nutrini dua se zajednice klanja iz divljenja;

jer nikada na svijetu uho due nije ulo slian krik. Dua, ta strankinja, trenuta nim opaanjem tog udesnog

glasa, ula je iz Bojih usta: Uistinu, Ja sam kraj tebe 19 . RumP 0

18. Rumi, Matnawi, I, 1934 i dalje. 19. Usp. Qur'an, II, 186: I kad te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu. 20. Rumi, MatnaxF, II, 3573 i dalje.

48

Odgovor due PUT / TARIQA

Zar bi dua mogla ne uzletjeti kada joj od blaene Prisutnosti dolazi njeni poziv, sladak kao med, i kae: Ustani? Zar bi riba mogla a da s kopna odmah ne sko i u vodu kad zauje um oceana to stalno nadolazi u svjeim valovima? Zar bi sokol mogao, zaboravivi lov, ne uzletjeti prema kraljevoj pesnici im zauje kako odzvanja bubanj i oznauje mu povratak? Zar bi sufi mogao a da ne zaplee, okre ui se oko samoga sebe kao atom, pred Suncem vjenosti, kako bi se izbavio ovog prolaznog svijeta? Leti, leti, ptico, prema svom rodnom kraju, jer pobjegla si iz krletke i tvoja su krila irom raskriljena. Udalji se od slane vode, pohitaj prema izvoru ivota 21 . . . Rumi

21. Rumi, Dinan-e Shams-e Tahri_, u prijevodu Emilea Dermenghema u L'tloge du Vin, Pariz, 1931, Vega.

TarTqa, arapski i:.ra: koji Inai staza, cesta, put u muslimanskoj je mistici zadobio dva susljedna shva anja: u prvom ta rije ozna ava metodu morcrine psihologije u njegovanju svakog pojedinanog dara, utirui dui put k Bogu, rode i je kroz ralli ite postaje doslovne primjene otkrivenoga zakona (ari`a) do hozje Stvarnosti (haqiqa). U drugom pak shraanju izraz tariqa oznaava sveukupnost potvrdenih obreda duhovnih ijehi

=ajedniki ivot u ra=nim muslimanskim hratovtinama i, ire, postao je sinonim -a hratovtinu, zajednicu osnovanu na posebnim pravilima pod vodstrom jednog istog u itelja'.

Pripadnost jednoj od tih bratovtina mo:se dovesti do horarljenja usanrostanu (takiyya) uglcrnom =a rie ili manje duga razdohlja, do osama (ella), vrlo rijetko :a cijeli Zivot, hudui da su pripadnici uglavnom bili o^enjeni.

Ulova eika, ili murida (Pir, na perzijskom i turskom) kojem se dugarje apsolutna poslunost, sastoji se u tome da rjez"he prilagodi duhorninr potrehanta i sposohnostima uenika, murTd.

1 Vidi Luuia Ma,signon. En, i,lupdie de l'lslcun. I [ uriyu; takodcr llisiiyue e^ pr,csie en nrn . , tr i c!alle

52

Ali veze izmedu u itelja i uenika suf'ija mnogo su vre nego one koje mogu povezivati sispovjednikoma: ne radi se samo o uenju odredene metode, u skladu sa sposobnostima ljudi koji tee duhovnom ivotu, nego o inicijacijskoj transmisiji, o bojem utjecaju (baraka) jedinom koji moe jednog predstavnika usporediti s lancem (silsila) koji potje e od Proroka samoga.

Pravila to ih uenici moraju slijediti minuciozno su razradena, a razliite postaje to ih na putu prode hodoasnik (salik) predmet su takvih potankosti ija psiholoka tankoutnost ostaje neusporediva.

1. NAUK

Novak na Putu

Kad se novak pridrui eicima u elji da napusti svijet, podvrgnu ga trogodinjoj duhovnoj disciplini. Ako se prilagodi onome to se od njega trai, dobro je; ina e, reknu mu da ne moe biti prihvaen u taraqu. Prva je godina posveena slubi ljudima, druga Bogu, i trea bdijenju nad vlastitim srcem. Ljudima moe sluiti samo ako je sam u poloaju sluge, smatraju i sve druge gospodarima, to znai da on sve ljude, bez izuzetka, treba smatrati boljima od sebe, i da svoj zadatak mora ocijeniti tako da ih sve slui jednako. I Boga moe sluiti samo ako se odrekao svakog samoivog probitka, kako to se tie sadanjeg tako i budu eg ivota, i on oboava Boga iz iste ljubavi prema Bogu, budu i da onaj koji Boga oboava iz ovog ili onog razloga oboava sebe samoga, a ne Boga. I nad svojim srcem ne moe bdjeti ako nije sabrao svoje misli i ako nije odagnao svaku brigu, tako da u zajednici s Bogom uva svoje srce od naleta nemara. Kad novak stekne te sposobnosti, on moe odjenuti muraqqa'a [zakrpanu haljinu kakvu nose dervii] kao pravi mistik, a ne oponaaju i druge 2 . Hugwira

2. Hujwiri, Kashf al Mahjub, engleski prijevod R. A. Nicholsona, London, 1911, Luzac, str. 54-55.

54 Antologija suf ^skih tekstova 55

iblijevo naukovanje

ibli je bio uenik slavnoga unayda iz Bagdada. Kada se

obratio, doao mu je i rekao: Kau mi da ti posjeduje biser

boje spoznaje: daj mi ga ili mi ga prodaj. Gunayd odgovori:

Ne mogu ga prodati jer ti nema njegovu cijenu; a ako ti ga

dam, dobio bi ga prejeftino. Ti ne zna njegove vrijednosti.

Baci se, naglavce, kao ja, u ovaj ocean, da bi mogao zaraditi

biser oekujui strpljivo. ibli upita to bi trebao initi. Poi prodavati sumpor,

ree mu Gunayd. Nakon godinu dana, re e ibliju: Ovo

trgovanje donijelo ti je znanje. Postani dervi i bavi se samo

prosjaenjem. Cijele jedne godine ibli je lutao bagdadskim ulicama

prosei milostinju od prolaznika, ali nitko nije na njega

obraao panje. Tada se vrati Gunaydu koji uzviknu:

Vidi li sada da nisi nita u o ima ljudi! Nikada nemoj

svoju panju usmjeravati na njih i nikako se nemoj na njih

obazirati. Neko vrijeme, bio si komornik i upravljao si jednom

pokrajinom. Otii tamo i moli oprost od svih onih kojima si

u inio naao. ibli poslua i provede etiri godine kucajui od vrata do

vrata sve dok nije dobio oprost od svih osim od jedne jedine

osobe koju nije mogao na i. Po povratku, Gunayd mu re e: Tebi je jo uvijek stalo do tvoga glasa. Vrati se i prosi jo

jednu godinu. Svakoga dana ibli je Gunaydu donosio prikupljenu

milostinju i Gunayd ju je dijelio sirotinji, ostavljajui iblija

bez hrane sve do sljede eg jutra. Nakon to je jedna godina

tako prola, unayd ga je prihvatio kao u enika, pod uvjetom

da drugima slui kao sluga. Na kraju te godine, Gunayd ga

upita: to ti sada misli o sebi? ibli odgovori:-Smatram se

najniim Bojim stvorenjem. Sada je, re e U itelj, tvoja

vjera jaka 3 . 3. R. A. Nicholson, The Mistrcs qJ lslam ,

London, 1963, Routledge and Kegan Paul

Ltd.. str. 34-35.

Jednost Boga i Put

Tri su stvari koje ovjek mora initi. Tko god zanemari jednu meu njima nuno e zanemariti sve i tko god se vee za jednu meu njima nuno e se vezati za sve. Potrudi se, dakle, da shvati i posveti panju.

Prva je stvar da svojim duhom, jezikom i djelima svjedoi da je Bog Jedan; i, nakon to utvrdi da je Jedan, i nakon to utvrdi da ti nitko ne moe pomo i ili koditi osim Njega, sva svoja djela posveuje Njemu samomu. Ako i najmanji dio svojih djela ini za nekog drugog, tvoje misli i tvoje rije i bit e pokvareni, budui da razlog tvoga djelovanja za nekog drugog mora biti nada ili strah; a kada djeluje iz nade ili straha od nekog drugog osim Boga, koji je Gospodar i uvar svih stvari, uzeo si drugog nekog boga da ga tuje i oboava.

Na drugom mjestu, kad govori ili djeluje sa iskrenom vjerom da nema drugog Boga osim Njega, ti u Njega polae svoje povjerenje, vie nego u svijet ili u novac ili svog strica svog oca ili svoju majku ili bilo koga na Zemlji.

Na treem mjestu, kad ustanovi ove dvije stvari, to jest: iskrenu vjeru u jednost Boga i povjerenje u Njega, prili i da bude zadovoljan Njime, a ne razjaren ne im to ti nije ugodno. uvaj se bijesa! Neka tvoje srce uvijek bude s Njime, neka On ne bude iz njega udaljen ni jedan tren 4 .

aqiq Balhi

Poklonici Istine

Poklonici lstine pripadaju dvjema vrstama. Oni iz prve se ene, imaju djecu, kue, njive ali im srca nisu prezauzeta tim obavezama, koje su za njih tek koprene... Oni vie ne vide sebe, nego samo Boga Uzvienog i Zanosnoga; jer poklonici-

4. aqiq Balhi, navedeno prema R. A. Nicholson, Mystics qf Lelam. nac dj., str. 42- 43.

56 Antologija suf ijskih tekstova 57

ma Istine bie svijeta je Bi e Boje; u stvarnosti sve dolazi od Njega.

Druga vrsta poklonika Istine stalno oboava Boga; njih je ljubav prema Bogu i spoznaja Boga u Njegovoj Jednosti naprosto sagala; i oni znaju svoje ja i ponitavaju svoje ja, i tvrde da je njihovo ja jedno s Bogom; oni uvaju svoje ja i uniteni su svojim ja, i preziru svoje ja i hvale svoje ja; ako jedu, jedu svojim ja, jer Boji je Glasnik (Bog ga blagoslovio i dao mu mir!) rekao: Man 'arafa nafsahu jaqad 'arafa rahbahu.a (Onaj koji poznaje svoje ja poznaje svoga Gospoda.)

Osim toga, kada svoj pogled usmjere izvan svoga ja, ma to vidjeli, vide svoje ja: sve to sagledaju, sagledaju svoje ja; poklonicima Istine, svijet i njihovo ja jedna su te ista stvar; to god vidjeli, oni svakako vide svoje ja. Tako Boji Glasnik (Bog ga blagoslovio i dao mu mir!) kae: Ra'aytu rabba bi 'ayna rabba, to znai: Vidio sam svoga Gospoda okom (milosrdnim) moga Gospoda.

Lam'at kae: La yar'a-Llaha gayra-Llah, to jest: Nitko ne vidi Boga do Boga. Boji poslanik (mir njemu!) kae: Ra'aytu rabba bi rabba.: Vidio sam Boga putem Boga.

Prorok (mir njemu!) govori tako zato to svijet sa svim svojim dijelovima nema stvarnog postojanja. Budu i da svijet nema stvarnog postojanja, on ne posjeduje ni mo

ni djelo koji bi mu bili svojstveni. Ako su poklonici Istine izvrgnuti batinama ili ruglu, oni ta djela smatraju Bojim, a ne ne ijim. to se ti e njih samih, prema tome, sve to doku uju dokuuju zapravo svoje ja, jer Svevinji Bog je rekao: Fa aynama tuwallu f'a thumma waghu-Llahu, to jest: Kuda god se okrenete, pa tamo je Lice Boje (Qur'an, 11, 115).

Stoga, poklonici Istine kau da sva stvorenja nisu nita drugo do nae ja; sva su ljudska bi a naa braa. Vjerovanje i nevjerovanje, voljeni i neprijatelj, ne ist i ist, nebo i pakao, gnjev i milosre, dobro i zlo, bogatstvo i siromatvo, hvala i prijezir, sitost i glad, bezna ajnost i veliina, smrt i ivot, bolest i zdravlje, pravda i nepravda sve im je to jednako jer im je znaenje izreke: Kuda god se okrenete, pa tamo je Lice Bojea

postalo krajnje jasno. Tko god shvati zna enje rije i Kuda god se okrenete, pa tamo je Lice Boje postigao je potpunu spoznaju, i ma ta bilo ono to on gleda, Lice Boje e vidjeti. Ali Bog zna boljes! Hamza FansiirT

Samozaborav

Onaj koji se ne preda traenju svoga ja pokazuje da je jadan i nekoristan.

Mogu li ja, i stotina drugih poput mene, biti sluga onoga koji je sebe uinio pratiocem.

Budui da si izabrao Boje postojanje, zaboravi svoje postojanje. Budui da je tvoj cilj da vidi Boga, odreci se svojih ciljeva. Budu i da si zaljubljen u Boju uzvienost, napusti svoj ponos i budi skroman ljubavnik, pazi da nikoga ne smeta. Budi siromaan, potla en, prataj. Ostavi tiraniju, nepravdu tjelesnoj dui, toj nitavnosti. Jer ponos je koprena koja te dijeli od Boga i zapravo je kao Faraon koji se smatrao jednakim Bogu, Bojim sudionikom. Ishodite i bit svih zanimanja, iskuenja i privrenosti ovoga svijeta jest ja i mi. Mi i ja izvori su iz kojih sve dolazi. Kad potkree stablo a korijen ostane, nove e grane izrasti. Potrebno je da ti u toj potrazi ni pred im ne uzmie, bilo da se radi o spoznaji bilo o iskustvu, vladanju i upravljanju, emiratu ili poloaju. Jer, o hodo asnie! brojni su zastori, a tmina koliko i svjetla. Treba sve to nadi i, kao istinski ovjek. Sredstvo je bol i iskrenost, ljubav i elja. Bol treba unititi uitak i ovjek e napredovati velikim koracima. Makar trudna ena znala stotinu nauka i metoda u vezi s poro ajem, to joj nee nimalo pomoi u trenutku raanja; i nee dijete iz nje izai uz pomo tih znanja. Vie e joj bol pomo i da postigne svoj cilj, a ne

5. Hamzah Fansuri, Sharah-Ashiyin (Vino Zaljubljenih), prijevod na engleski Syed Muhammad Naguib al-Attas: The Mrsticisnr oJ Hamzah Fansuri, 1963, Singapur, str. 428 i dalje.

Sg Antologija sufijskih tekstora 59

znanje i umijee. Kad bol izazove jake napone dijete brzo stigne. U trenutku pora anja Isusa (spaen bio) bol je Mariju (spaena bila) doveo pod stablo palme i pomogao joj da porodi duh Boji. Tvoje tijelo i tvoja vanjtina su kao Marija. Jer tjelesna dua (najs) nalii eni, a um (`ayl) ovjeku. Tvoja vjera i tvoja spoznaja (ma'rija) koji dolaze iz istinskog uma, to je tvoj Isus. Ako te boja bol titi i neprestano zaokuplja, ta bol ti nee ostaviti vremena da se zaokuplja drugim stvarima. I nema sumnje da e se iz tvoje due sli ne Marijinoj, Isusovoj, roditi duh Boji. Kad to shvati ne trudi se previe .da stekne znanje i umijea. Poveavaj svoju iskrenost i bol, kako bi uvijek bio uronjen u elju i ljubav. Odvoji se od svega to nije Voljeni, i ne radi ni na emu drugom nego na tome da Ga vidi, tako da prode kroz zastore... Premda ovjek ne moe naporima i silom posti i da iz njega ieznu mi i ja, i premda nema moi da otjera takva neprijatelja, ipak Bog kae: Kukaj i cvili preda Mnom zbog tog neprijatelja; jer otjerati ga moe samo uz Moju apsolutnu mo . Takav je moj zakon, o slugo Moj! Premda si nemo an pred njegovim neprijateljstvom, ipak potrudi se i nemoj se s njim pomiriti. Stalno ratuj protiv njega, koliko god moe, bori se protiv njegova neprijateljstva i zazivaj Moju pomo , Mene Boga, usrdno i ponizno. Kad trai moju pomo , iz dubine due i iskrena srca, Ja aljem Svoju mo u tvoje ruke i tvoja ruka postaje jaka i njemu nadmo na, tako da ti tom rukom skida glavu tom protivniku Mojom snagom i ma em iskrenosti. Dakle, zapravo ga ne ubija ti, Ja ga ubijam, i Ja ti estitam i dajem kao ime i prezime Haydar 6 i junak. I kao nagradu dodjeljujem ti po asnu haljinu, poklone i kraljevstvo i vjenu vladavinu, jer takva je plaa za dunost koju si ispunio. Ti bi mogao re i: O moj Gospode! Nisam to ja u inio. Odakle bih bio mogao smo i toliko snage i mo i da se suprotstavim takvom neprijatelju? Taj se protivnik suprotstavio Tebi, Bogu, i s Tobom se prepirao, govore i: 'Ja sam holji od njega; mene si

6. Lav Boji. nadimak Alijev.

od ratre stvorio, a njega od ilovaee' (Qur'an, VII, 12). Tako slab i tanji od slamke, kako bih mogao pomaknuti takvu planinu, smrviti je u kami ke i baciti vjetru kao da je zemljana praina?

Svevinji Bog kae: Kad se Moja snaga pridrui slamci, planine postaju manje od atoma. Kako si mi ti, u svojoj nemoi i slabosti posvjedo io svoju vjernost i , oslanjajui se na Mene, suprotstavio se takvom neprijatelju, i smatrao Me Prisutnim, Vidovitim i Monim, Ja sam ti, stoga, slabost pretvorio u snagu. Sve prihva am od tebe i tvoj sam dunik. Ali zapravo sam sve to Ja u inio. Kao kad se otac iz njenosti igra sa svojim djetetom, uzima mu ruku u koju je stavio teki teret svojom rukom i podie teret; potom estita djetetu i hvali ga, govore i: Kakav si ti samo junak! Bravo! Kakvu samo snagu ima! Premda je zapravo otac podigao teret, a ne dijete. Bilo bi zaudno da Moja ljubav, moja velikodunost, Moja njenost, u Mene koji sam Stvoritelj, budu manje nego u tog stvorenja. Dakle, udjeljujem snagu Svojim slugama i vodim ih, kako bi uz Moju pomo

i Moje voenje, odagnao neprijatelja. I Ja to od njih prihva am, Ja sam njihov dunik, i Ja to njima pripisujem. Zauzvrat, dat u im nagrade i bezbrojna i bezgranina dobro instva, i slavit u njihove hvale i estitanja sa tisuu jezika, kunem se njihovim imenom. I svaka nevolja koju pustim na stvorenja, bit e iz ljubavi prema njima. I svaki gnjev to ga pokaem, i svaka patnja koju dosudim odmetnicima, osveta je za ove dobre sluge. Biti im na usluzi, usluga je Meni. Onaj koji ih je vidio, Mene je vidio. Onaj koji ih napada, Mene napada. Onaj koji ih izabere, Mene izabire. Prijateljstvo prema njima, prijateljstvo je prema meni. Neprijateljstvo prema njima, neprijateljstvo je prema meni. Onaj koji te vidi Mene je vidio, onaj koji te napada, Mene je napao. I Ja pratam ili bijedom kanjavam samo da bih ih usre io i pruio im zadovoljstvo. I ma kome Ja u paklu oitovao svoj gnjev i ma kome zadavao bola, razlog tome je bol i patnja to su Moje sluge od njih pretrpjeli. Jer Ja sam Bog, Meni nema ni protivna ni slinoga. Stvorio sam sluge i

60 Antologija sufijskih tekstova

61

dopustio im da dou k meni, kako bi oni postali zrcalo Moga postojanja. Veze koje postoje me u njima nemogue je opisati, jer tu ne moe biti nikakvog odvajanja koje bi me u njima nalo nekoga koji Mi je protivan ili neprijateljski. Onaj koji im svjedoi protivljenje i neprijateljstvo napada Me. Tko god eli postati sljedbenik Boji i s Njim govoriti treba posjeivati pravog sufija. Onaj koji eli biti u drutvu s Bogom treba biti u drutvu s misticima.

... Da bi objasnio ovu misao Svevinji je Bog rekao Mojsiju: Razbolio sam se a ti Me nisi obiao, Mene koji sam Bog, patio sam, zato nisi doao da me vidi? Mojsije je odgovorio: O moj Gospode! Ne razumijem to. Kako bi Ti mogao biti bolestan? Svevinji je Bog ponovio ove rijei. Mojsije (mir njemu) se za udi. Napokon, Bog mu ree: Moj sluga je bio bolestan i ti ga nisi obiao. Nisi li znao da je njegovo ozdravljenje Moje ozdravljenje, i njegova patnja Moja patnja? Ako se zanima za njegovo zdravlje, i pokae mu svoju privrenost, zanima se za Moje zdravlje i Meni pokazuje privrenost 7 . Sultdn Walad

Putokazi

Pita li , brate, koji su znakovi (nian) Puta, odgovorit u ti jasno i nedvosmisleno. uvaj istinito i prekini s lanim; okreni lice prema ivom svijetu; zgazi dostojanstva; odstrani iz svojih misli svaku tenju za slavom i poznato u; pokloni se Njegovoj slubi; o isti duu od zala i o vrsni je razumom; napusti ognjite onih koji puno govore i otii onima koji potuju utnju; putuj od Bojih djela Njegovim Svojstvima i od Njegovih svojstava Njegovoj spoznaji. U tom trenu pre i e u svijet tajni i sti i na prag siromatva; i kad bude prijatelj

7. Sultan Walad, Ma'drif poglavlje 8.

siromatva, tvoja mrana dua postat e pokajniko srce. Zatim, Bog e izvui siromatvo ak iz tvog srca, i kad u njemu vie ne bude siromatva, ostat e u njemu Bog. Bayazid nije ni iz ludosti ni iz neznanja rekao: Slava meni!; kao to je jezik koji je izgovorio vrhunsku tajnu bio nijem od istine kad je rekao: Ja sam Vrhunska Istina Ana al-Haqqg. Sand'i 9

Napredovanje na putu

Sabiranje, potom utnja; pa gubitak govora i spoznaja; pa otkrie; pa otkrivanje (razgoljenje).

llovaa, potom vatra; pa svjetlost i hladno a; pa sjena; pa Sunce.

Poploani put, potom ravnica; pustinja, i rijeka; pa poplava; pa isuenje (prelaz preko Crvenog mora).

Pijanstvo, potom otrenjenje; pa elja, i priblienje; pa spajanje; pa radost.

Stezanje, potom otputanje; pa i eznu e i odvajanje; pa sjedinjenost, pa izgaranje.

Zanos, potom opoziv; pa privla enje i sklop; pa javljanje (boje); pa postavljanje (izbor).

Rijei (da sve to) pristupa ne samo onima kojima ovaj ovdje svijet ne vrijedi ni pare.

I glas iza vrata, a zna se da ljudski razgovori utihnu u apat im im se pribliimo.

I posljednja misao to dolazi vjerniku, dok stie na granicu, to je moja sudbina i moje ja.

Jer stvorenja su robovi svojih sklonosti, a istina o Bogu, kad Ga ustanove, jest (da je On) svet 10 . Ha!(ag

8. Ha11ag je smaknut u Bagdadu 922. godine (nove ere) zato to je izjavio: Ja sam Vrhunska ]stinau; to je bilo smatrano bogohuljenjem. Ali sutiji u tome vide potvrdu da nita osim Boga ne ostaje kad i ezne ja. 9. Sana'i, HadFga, str. 112-113, Jabreov prijevod, str. 279 280, apirografirano, Pariz, 1973. 10. Hallaj, Diwan, prijevod Louisa Massignona, Pariz, 1955, Cahiers du Sud, str. 11.

62 Antologija sufijskih tekstova 63

Posljednja postaja na Putu

Sastae se sve ptice svijeta, kako one poznate tako i one nepoznate, i ovako razgovarae: Nema na svijetu zemlje bez kralja; kako je onda ipak pti ijoj zemlji to uskraeno? Tako vie ne moe; treba da udruimo svoje snage i potraimo kralja, jer nema dobre uprave u zemlji bez kralja...

64 Antologija sufijskih tekstova 65

Teubei-nesuh (Pokajanje jednog grenog pjesnika)

Gospode, evo, na seddu ti padam, Pred vjenom tvojom klanjam se dobrotom I molitve ti u stihove skladam, Prose : Oh, daj mi smisao za Ijepotom! Gospode, evo, na seddu ti padam.

Ti zna da bijah nevin poput rose I poput lijera u proljeu ranom; Al ljudi, med to pod jezikom nose, Otrov mi dadoe u bokalu pjanom, Mada sam bio nevin poput rose.

I tada s tvoga skrenuo sam puta I zatrtao kroz pusto i tamu, Ah, strast mi razum u okove sputa, Da ropski dvori njenu crnom plamu I s tvoga ja sam zabasao puta.

Vjeru i nadu iz srca izgubih, I moju ljubav pomrao je grijeh Postadoh sarho osori i grubi, Sav ideal mu to je vinski mijeh,... Ah, svoju vjeru i nadu izgubih!...

I slavih Bakha kao sveto bie, Veneri pete jezikom samo lizo Vlastitim zubom ja sam svoje i e Komad po komad kao zvijer grizo, Slavei Bakha ko boansko bi e.

Svaiji prezir pratio je mene, Od sjene moje . druzi mi bjeahu, I sve me iste klonule se ene... Vaj, teko mi je bilo siromahu, Jer ljudski prezir pratio je mene.

Ja sada bjeim pod okrilje tvoje I tvog Kur'ana, tvoje vje ne rijei; Gospode, grijehe odrijei moje I bolesnu mi duu izlije i Ta ja se klanjam pod okrilje tvoje.

Gospode, razum prosvijetli mi sada I daj mi snage, daj mi volju jaku Demone sve to moe da savlada.. Nek tvoja milost svijetli mi u mraku, Gospode, razum prosvijetli mi sada!

Raspiri moje stare vjere plamen, Vrati mi ljubav i sve stare dane, Da tresnem aom o ledeni kamen I noktom zgrebem Venerine are O raspiri mi stare vjere plamen! ...

Gospode, evo, na seddu ti padam, I kajem grijehe pred tvojom dobrotom I molitvu ti u stihove skladam, Prose: Ah, daj mi smisao za ljepotom! Gospode, evo, na seddu ti padam 12! .. .

Musu alim ati *

12. Na francuski preveo Jean Descat.

* Milan enoa_ l'ranjo Hor n at Ki. Musa Malica hnatska, Zaarcb. 1y66.

2. SPOZNAJA / MA'RIFA I ZRENJE / MUAHADA

Gnoza i znanje

Polnavanje gnoze (ma`rifa) i_nanje ('ilm), i ra_lika medu ovim i^ra^ima.

Teolozi nisu ustanovili razliku izmeu 'ilnr i ma'iija osim kad kau da Bog moe biti nazvan `dlin7 (znalac), ali ne 'drif (gnostik), budui da je ovaj potonji epitet lien bojeg blago-

slova. Ali sufijski eici daju ime ma `rifa (gnoza) svakoj

spoznaji povezanoj s iskustvom (religijskim) i osje ajem (h(7l) ako onaj koji je ima izraava svoj osje aj; a onoga koji ima taj osjeaj nazivaju 'arif: S druge strane, naziv 'ilm daju svakoj

spoznaji koja je liena duhovnog zna enja i vjerskog iskustva, i

onoga koji zadrava takvo znanje nazivaju Dakle, onoga

koji zna znaenje i stvarnost neke stvari oni nazivaju 'arif (gnostik) a onoga koji jednostavno zna govorni izraz i uva ga u svom pam enju ne uvajui duhovnu stvarnost oni nazivaju

alim. Stoga, kada sufiji ele ocrniti nekog suparnika nazivaju

ga danimand (onaj koji ima znanje). U o ima prostog puka, to

bi bilo za osudu, ali sufiji ne smatraju da kude tog ovjeka zato

to je stekao znanje. oni ga kude to je zanemario vjeru i vjerske dunosti, jer ovisi o sebi samome, a ovisi o

svom Gospodu'. Hugwirr

I Hujwnri_ h,/ , hJ u prijevodu R. A Nicholsona na engleski. London.

1911, Luiar. ,ur 382 --383.

Antologija suf'ijskih tekstova 69 68

O gnozi, definicije

Du n Nun Egipanin kae: Gnoza je zapravo providnostno Boje priopenje duhovne svjetlosti najdubljim dubinama naeg srca, to jest, sve dok Bog, u Svojoj providnosti, ne obasja ovjekovo srce i sve dok ga uva od zaraze, tako da mu sve stvorene stvari ne vrijede ni zrno goruice, zrenje bojih tajni, kako unutarnjih tako vanjskih, ne ulijeva mu radosti; ali kad Bog to u ini, svaki od njegovih pogleda postaje in zrenja (muahada).

ibli kae: Gnoza je stalno divljenje (hayra). Divljenje je dvojako: 1. u pogledu biti; 2. u pogledu svojstva. Prvo je iz mnogobotva i bezbonosti, jer nijedan gnostik nema sumnji o bitnoj naravi Boga; a drugo je gnoza, jer je svojstvo Boga s onu stranu razuma. ibli tako er kae: Istinska gnoza jest nesposobnost da se postigne gnoza.

Abu Yazid kae: Gnoza se sastoji u tome da se zna da ovjekova pokretnost i nepokretnost ovise o Bogu 2 .

Hugtiri ri

Tri vrste spoznaje Boga

Upitae Du-n-Nun al-Misrija: Tko je Znalac (`arif)? On odgovori: Jedan meu njima, razli it od njih.

Govorio je: Postoje tri vrste spoznaje Boga. Prvo, spoznaja da je Bog Jedan, koju imaju svi vjernici; drugo, spoznaja izvedena iz dokaza i prikaza, koja pripada filozofima, retori arima i teolozima; i tre e, spoznaja svojstava boje Jednosti, koja pripada Bojim svecima, onima koji razmiljaju o Bogu u svojim srcima, tako da im On otkriva ono to ne otkriva nikome drugom na svijetu. Istinska spoznaja Boga jest Boje obasjanje srca istim sjajem spoznaje (to jest, sunce se nroe vidjeti samo pomoru si r t eve srjetlosli). Sto ovjek vi e

poznaje Boga, njegova je zadivljenost dublja i ve a (jer to je blie suncu, vie je zaslijepljen suncem, sve dok ne stigne dotle da on vie nije on).

Upitae ga o svojstvima onih koji poznaju Boga. On odgovori: Znalci (`arif) vide bez spoznaje, bez intuicije, bez obavijesti, bez zrenja, bez opisa, bez otkrivenja, i bez zastora. Oni nisu oni, i oni ne postoje sami po sebi, nego onoliko koliko sami postoje po Bogu. Kre u se onako kako ih Bog pokre e, i njihove su rijei Boje rijei to prelaze preko njihova jezika, njihov je vid Boji vid to je prodro u njihove o i. Prorok (mir njemu) govorio je o tim svojstvima kad je izvijestio da je Bog rekao: Kad volim slugu, Ja Gospodar, Ja sam onda njegovo uho, tako da preko Mene uje, i njegov jezik, tako da preko Mene govori, i njegova ruka, tako da preko Mene uzima.

D_u n Nun je znao pri ati kako je za vrijeme jednoga svoga putovanja sreo enu i upitao je koji je cilj ljubavi. Glupane, uzviknula je ona, ljubav nema cilja. On ju je upitao: Kako to? Ona odgovori: Jer je Voljeni bez cilja 3 .

Du n Nun al Misri

Znanost spoznaje najvia je znanost

Veina ljudi nimalo se ne brine o dostojanstvu ove znanosti, ne znaju njene tananosti, ne znaju opasnost koju ona krije i odvojeni su od njenih tananih tajni. Nitko je ne poznaje osim (od Boga) povlatenih srdaca. Ta znanost je temelj na kojem su sazdane druge znanosti. Njome se doku uje dobro i dostojanstvo obaju svjetova; njome sluga spoznaje nedostatke svoje naj (tjelesne due), dobro instvo svoga Gospodara, veliinu njegova Gospodstva i savrenost Njegove mo i.

2. 274 i dalje. 3. Navedeno prema R. A. Nicholsonu, Translation oJ Eastern Poeti.r and Prose,

Cambridge, 1922, University Press, str. 137-138.

70 Antologija sufijskih tekstova 71

Njome duboka tajna (sirr) slugina odlijee, obdarena krilima spoznaje, u podru je tananosti cijele boanske mo i, krui oko izvora veli ine i uzdie se prema vrtovima boje svetosti 4 .

Ahmad ar-Rifa'i

Poklonici spoznaje

Znajte da je Prorok (mir njemu!) rekao: Al-ma'rifa sirria, to znai: Spoznaja (misti ka) je moja tajna.

Boji Poslanik takoer je rekao: Ld tasihhu as-salatu illa 1 ma'rifa, to znai: Molitva vrijedi samo uz spoznaju.

Znajte da se svi Proroci, sveci, filozofi i skolasti ki teolozi slau u tome da je Bog Jedan, a ne dva; Vje an, a ne nov; Stvoritelj a ne stvoreno; bez oblika i bez boje; Postojan a ne kratkotrajan; da nije ni odvojen od ne ega, niti pridodat neemu; ni otcijepljen od neega, niti pomijean s ne im; nikakva se usporedba ne moe na Njega primijeniti, ne postoji ni Njegov suparnik ni Njegov sudionik; Njegova mjesta nema, On nije podreen vremenu, On je bez poetka i bez kraja nijedan od ovih izraza ne moe mu se pridati.

Skolastiki teolozi i doktori teologije slau se u tome, ali sljedbenici Puta idu dalje, tvrde i da je On bez kraja i granica. Bez kraja i granica valja shvatiti tako da se o Njemu ne moe govoriti ni iznad ni ispod, ni sprijeda ni straga to jest, da je On bi e izvan est pravaca. Njegova beskrajnost je poput prostranog oceana i poput sitnog sjemena. Stoga sljedbenici Puta kau da je Bog, Uzvieni i Svevinji, dostatan samome sebi u Svojoj punini (samad5 ) vjenoj i da obuhvaa sve. Kako kae Svevinji Bog: Innahu bi kulli ay'in muhatu: Zaista On je sveobuhvatan. 4. Ahmad al-Rifa'i: Hala, str. 68-69, navedeno prema Mostaphi Tahraliju: Ahmad al-Rif6'I (512-578/1118-1182). Sa rie, son oeurre et sa tariqa, Pariz, 1973, doktoratska teza. 5. Vidi Qur'an , CXII , 2. Vieznana rije

samad, ima naboj koji je nemogu e izraziti na francuskom, neki je prevode sa impentrable. Vidi o tome biljeku Denise Masson: Qor'dn, str. 978, Pariz, 1967, Gallimard.

Doktori teologije kau da pod sveobuhvatan treba razumjeti da samo Njegovo znanje obuhva a sve. A sljedbenici Puta kau da Njegova bit i Njegovo znanje ujedno obuhva aju sve, budu i da On nije odvojen od Svoga znanja, jer Uzvieni i Svevinji Bog nije nalik ljudskom bi u, koje moe biti odvojeno od svoga znanja.

Osim toga, Svevinji Bog je, usljed Svoje biti i Svoga znanja, nama blizu, ali narav Njegove blizine odve je nepojmljiva da bi je ljudi shvatili. Postoje etiri znaenja blizine: prvo znaenje je blizina s obzirom na vrijeme; drugo, blizina u odnosu na prostor; tree, blizina s obzirom na svojstva; etvrto, blizina u odnosu na Boga Svevinjeg. Ali blizina u odnosu na Boga, rekli smo, izuzetno je teko shvatljiva. Narav blizine s obzirom na vrijeme je kao to kau: Doba Muhammeda (Bog ga blagoslovio i mir mu dao!) blie nam je od doba Isusova (mir njemu!). Narav blizine s obzirom na mjesto je kako kau: Mjesec nam je blii od zvijea Vlaia. Narav blizine s obzirom na svojstva je kako kau: Bayazid (Neka Bog bude zadovoljan njime!) blii je Bojem vjesniku od `Utbe i aybe (prokleti bili!); mada je Bayazid udaljeniji od Proroka (to se tie vremena) nego 'Utba i ayba, Bayazid je blii Proroku svojim svojstvima. Ali Boja blizina u odnosu na svijet sa svim njegovim dijelovima nije sli an ovoj, mada je istina da je Svevinji Bog rekao: On je s vama gdje god hili (Qur'(-1n, LVII, 4). I Svevinji Bog kae dalje: Jer mi smo njen nr od vratne ile kucaviceu ( Qur'an, L, 16 (i takoer: A i u vama samirnu zar ne vidite:'a (Qur'dn, L I, 21).

Stoga sljedbenici Puta kau da je ... Bog blizak svim Svojim stvorenjima, ali da je Njegova blizina dodijeljena iskljuivo poklonicima spoznaje i Njegovom oboavateljd.

Harnza Fansuri

6. Hamzah Fansuri, Sharab ul- '.9shiqin (Vino Zaljubljenih), engleski prijevod Syed Muhammad Naguib al-Attas: The Mt sticism of Hum_ah Fansuri, Singapur, 1963, str. 431-433.

72 Antologija sufr`jskih tekstova 73

Zrenje / muahada

Prorok je rekao: Pazite da vai stomaci budu gladni i jetre edne i odrecite se svijeta, kako biste moda mogli vidjeti Boga vaim srcima. Isto tako kae: Oboavaj Boga kao da Ga vidi, jer ako Ga ti i ne vidi, On vidi tebe. Bog kae Davidu: Zna li to to zna i spoznati Me? To je vienje srca koje Me zre. Izrazom zrenje (sagledavanje, neposredno vi enje, kontemplacija, tj. muahada) sufiji oznaavaju duhovno vienje Boga, bilo javno bilo tajno, ne pitajui se ni kako ni na koji nain . . .

ivot kontemplativnih traje onoliko koliko uivaju u zrenju (muahada): vrijeme koje proive svojim o ima (mu `ayana) ne smatraju ivotom, jer je to njima zapravo smrt.

Neki sufiji krivo su pretpostavljali da duhovno vi enje i zrenje stvaraju predodbu (sura) Boga koja se matom oblikuje u duhu, polaze i bilo od pamenja bilo od razmiljanja. To je isti antropomorfizam (tabih) i oita zabluda. Bog nije konaan, te mata ne moe biti sposobna da Ga predo i niti um moe shvatiti Njegovu narav ... Oni koji govore o zrenju na ovom ili na onom svijetu kau samo da je ono mogue, a ne da su u njemu uivali ili da jo i sada uivaju, budu i da je zrenje svojstvo srca (sirr) i ne moe se izraziti jezikom, osim metaforiki. Zato je utnja znamen zrenja, dok je govor znamen svjedoka o evica'. Hugiviri

7. Hujwiri, KashJ^ al-Mahjub , engleski prijevod R. A. Nicholsona, London, 1911, Luzac, str. 329 i dalje.

Vienje Boga

Pria se da je Sari as-SaqatT govorio: O Boe, ma kakva bila kazna koju mi moe zadati, nemoj me kazniti ponienjem

da budem od Tebe zastrt, jer, ne budem li zastrt od Tebe, moja

muka i bol bit e umanjeni milju i vienjem Tebe; a ako si zastrt mom vidu, ak e mi i Tvoja velikodunost biti smrtna.

Nema u paklu gore i tee podnoljive kazne od kazne da bude

zastrt. Da je Bog bio otkriven u paklu stanovnicima pakla,

vjernici grenici ne bi nikada mislili na raj, budu i da bi ih vienje Boga ispunilo takvom rado u da ne bi osjeali tjelesne boli. Ni u raju nema savrenijeg uitka od otkrivenja. Kad bi stanovnici raja uivali sve uitke to ih raj nudi i druge uitke

stostruko, a bili zastrti od Boga, njihova bi srca bila posve slomljena. Tako Bog doputa srcima onih koji Ga vole da Ga

uvijek vide, kako bi ih ta slast u inila sposobnim da podnesu sve jade; i oni u svojim vi enjima kau: Smatramo da su sve

muke poeljnije od one da budemo zastrti od Tebe. Kad je

Tvoja ljepota otkrivena naim srcima mi ne mislimo na boli. Zapravo, postoje dvije vrste zrenja. Prvo proizlazi iz savr-

ene vjere, drugo iz opojne ljubavi, jer opojnost ovjekove lju- bavi postie takav stupanj da je cijelo njegovo bi e obuzeto

milju o svom Voljenom i da ne vidi nita drugo. Muhammad

ibn Wasi` je rekao: Nikada nisam nita vidio a da u tome

nisam vidio Boga, to jest, zahvaljuju i savrenoj vjeri. ibli je rekao: Nikada nisam vidio nita drugo do Boga, to jest u

ljubavnom zanosu i aru zrenja. Jedan mistik vidi neko djelo

svojim tjelesnim o ima i, dok gleda, promatra Pokretaa svojim duhovnim oima; drugi je o aran ljubavlju Pokretaa daleko od svih stvari, tako da vidi samo Pokreta a. Jedna od ovih metoda je demonstrativna (istidlah), druga ekstati ka (ga- db). U prvom sluaju oiti dokaz izveden je iz dokaza Boga; u

drugom, onaj koji vidi o aran je i zanesen eljom: njemu su

dokazi zastor, jer onaj koji neto spozna ne brine ni o emu drugome, i onaj koji neto voli ne gleda nita drugo, nego

odbija da se suprotstavlja Bogu i da se mijea u Njegove

74 Antologija sufijskih tekstora 75

naredbe i djela. Kad zaljubljeni odvra a svoj pogled od stvorenih stvari, on neizbjeno Stvoritelja vidi srcem svojim. Bog je rekao: Reci vjernicima neka obore poglede svoje (Qur'an, XXIV, 30), to jest neka zatvore svoje o i tjelesne prema tjelesnim eljama i svoje o i duhovne prema stvorenim stvarima. Onaj koji je najiskreniji u umrtvljivanju naj vre je ukorijenjen u zrenju. Sahl ibn`Abdallah iz Tustara je rekao: Zatvori li neko svoje oi prema Bogu makar i na tren, ne e biti dobro voen cijeloga svoga ivota, jer gledati drugo osim Boga, zna i biti podreen drugome a ne Bogu, a onaj tko je preputen milosti drugoga osim Boga izgubljen je. Zato ivot kontemplativnih traje onoliko koliko oni uivaju u zrenju: vrijeme to ga provedu u o nom gledanju oni ne smatraju ivotom, jer njima je to zapravo smrt. Tako je Bayazid, kad su ga upitali za njegovu starost, odgovorio: etiri godine. Upitae ga: Kako to moe biti? A on odgovori: Sedamdeset godina ovaj mi je svijet skrivao Boga, ali vidio sam Ga tijekom ovih etiriju posljednjih godina: razdoblje u kojem smo zastrti od Njega ne pripada ivotu 8 . Hugiriri

ta je uzaa e (ml `rdg) 10? Tek traenje svjedoka, potvrda nekog svjedoka, licem u lice, pravednog svjedoka, a bez te bi potvrde nae postojanje bilo poput evijeta bez boje i mirisa. Nitko u njegovoj prisutnosti ne moe stajati bez nemira; onaj koji moe, zaista je od ista zlata. Ne gubi ni tra ak svjetlosti koju sadri, vrsto stegni vor svoga bi a. Ljepe je uve avati svoj vlastiti sjaj, i osjeati njegovu divotu na sun evoj svjetlosti! Ponovo stvori svoj stari oblik, ispitaj sama sebe, stvori ivo bie. Samo tako ivo bi e dostojno je hvale, ina e je vatra postojanja tek dim". lyhd/

Svjedok

Jesi li iv, mrtav, ili umire? Potrebno je da ti posvjedo e tri svjedoka. Prvi je svjedok tvoja vlastita svijest: gledaj se, dakle, vlastitom svjetlou. Drugi je svjedok svijest drugoga 9 , gledaj se, dakle, svjetlou drugoga. Tre i je svjedok svijest i bit Boga; gledaj se, dakle, svjetlo u Boga. Ako bez nemira stoji pred tom svjetlou, smatraj se onoliko ivim i vje nim koliko je i On! Stii do vlastitog dostojanstva, to je postojanje; vidjeti Boju bit bez zastora, to je ivot. Vjernik se ne zadovoljava samim svojstvima; Muhamed se zadovoljio samo Bojom biti.

8. Hujwiri: KushJ al-Mahjuh, navedeno prema R. A. Nicholsonu: The Mtstics oJ Islam. London, 1961, Routledge and Kegan Pau(, str. 54-56. 9. Vidi hadrt vjernik je zrcalo vjernika.

10. Radi se ono nom putoanju za kojeg je Prorok Muhamed bio uzncen nu

ncbc,a tQurim. XV11. I). Simbol duhovnog ustvarenja na ljestvici bi a (izurnu znaenje rije i mi'rqg). Tako je Galal ad-Din Rumi rekao: Mi'rag, tn je santu hir bryekuru: un se u njemu u-tli_r pola_rri i=rtuw. tu su tmine prentu unuh'a. .ito

je srijet ^jetlusti,

a i=nutnr prt-ma Trorcu (cidi .Na'uritSultana Walada, perzijski tekst, str I?I). 1 Rumi upozorava na zamku prostranstsenoea miiljenja:

Nijc- ttshurediru uspanum nrjebu prentu nrjrsrru, nc, cli je uc/xnrrdirn .s tev/wnunr

eeernt- lrske rlo ee'era. usporediru s ttspnnunt yure premu nehtt: tte. trspurediru s usputtum =umetka do

ra_uma l.NtunmrL IV, 553 554). 11. Mohammad lybal, Le Lirre tle u prijes odu Eve de Vitray-Meyero itchk Ylohammada Mokrija, Pariz. 1962. Albin Michel, str. 29 30.

Antologija sufijskih tekstova 77

3. DLJHOVNO ISKLJSTVO

Pogled jednog sufija

Naao sam se u damiji i utonuo u meditaciju. Vidio sam Raid-i Qub`ija: njegovo lice nije htjelo napustiti moje srce. Rekoh sebi: Prijatelj i neprijatelj, obojica se usko veu uz srce. Sve dok ne budem postao stran svemu onome to je drugo a ne Bog, neu nai osloboenje, i moje srce ne e biti potpuno. Potrudit u se. Zauzet u svoje srce Bogom, tako da se moje srce vie niim drugim ne zaokuplja. Vidio sam oblik svoga srca kako se javlja mom pogledu, tako da sam cijelo vrijeme dolazio od njega i iao k Bogu, ujedno polaze i od njegova cijeloga obujma i od svih njegovih dijelova. to zna i da sam od njegove grimizne boje iao prema Bogu da bih vidio odakle ta grimizna boja i njeni dijelovi rubinske boje crpu svoju hranu. Vidio sam da svaki grimizni dio ima pet ula povezanih uz Boga i da ona svoju hranu crpu od Boga; isto tako svi dijelovi moga srca hrane se Bogom. Vidio sam sve dijelove svijeta, dogaaje i predmete, i da svaka stvar to postoji, predstavnici i rizniari Boji, crpu svoju hranu iz istih duhovnih bia i ula. Vidjeh, tako jasno kao to mjesec raste, svaku duhovnu predodbu ovoga svijeta, kako izranja s nogama i rukama i crpe svoju hranu iz svijeta duhova. Isto tako, u svakoj predodbi, opazio sam da su jedna druga vrata irom otvorena, ad infinitum. Tako, moemo samo zamisliti

uda koja bih bio vidio da su se otvorila Boja vrata. Tako, prvo doosmo iz svijeta dogaaja, zatim doosmo iz svijeta dogaaja u svijet duhovnih bia i ula. Dakle, ovaj svijet crpe svoju hranu iz svijeta duhova, a svijet duhova hrani se u svijetu Bojih svojstava. Svaki je svijet prosjak to prosi milostinju od drugog svijeta, ispruene ruke poput prosjaka, nadaju i se da e u svoj dlan primiti neto to dolazi od tog drugog svijeta. Tako, to smo blii Bojoj prisutnosti, taj svijet je ii; prvo, svijet uma, zatim svijet duha, zatim svijet Bojih svojstava; zatim se s onu stranu Bojih svojstava nalazi svijet stotina tisua duhova, to izviru u zanosu radosti i nezamislive sre e. Boja prisutnost je neizreciva i nedoku iva. Zatim promatram svaki dio svoga srca, i vidim da se svaki dio napaja Bogom, da svaki dio odvojen krui okolo kao bljetava utvara, stropotavaju i se neprestance, objeen o opstanak.

Postao sam umoran od meditacije i gledanja. Rekoh sebi: Prestat u gledati, da vidim kuda ide moj pogled i gdje ga Bog nosi. Vidio sam da je Bog u svakom trenutku upravo davao stvarima oblik, i umnaao uas pogleda, tako da mi se inilo da e mi o i iskoiti iz onih upljina, da e mi mozak prsnuti izvan lubanje, da e mi krv izbiti iz ila. Zatim, kad se oblak obasjao i led otopio, otkrio sam beskrajan i udesan svijet. S jedne strane, vidio sam kako se predodba javlja kao trn, a potom odlijee. Moda je to ne-bi e, taj udesni svijet bez granica; moda su raj i pakao nitavilo, moda su.oni koji su u raju i paklu poniteni. Moda je predodba radosti raj, a predodba patnji u svijetu ne-bi a pakao, dok bi biti nesvjestan tih dvaju stanja, i prodrijeti u ne-bi e bilo biti u istilitu.

Opazio sam da moja meditacija malo-pomalo opada, i da me svladava san. Rekoh sebi: Moda je to stoga to se ni najmanje ne trudim. Tako sam se odmah vratio meditaciji. sve dok nisam zaspao. Kad spavam ini mi se da sliim stablu jer sam u zemlji. Ako sam, dok spavam, nesvjestan. to je kao da sam u ne-bi u. Kad se probudim, izgleda kao da sam digao glavu iz zemlje. Kad malo promatram sebe samoga, ini se kao da sam velik. Kad gledam svojim o ima, i miem svojim

78 Antologija suf'ijskih tPkstova 79

tijelom, ini se kao da iz mene rastu grane. Kad se jo vie napregnem da bih meditirao, ini se kao da dajem ivot cvijeu. Kad svojim jezikom izgovaram molitvu Bogu, ini se kao da nosim plodove. Tako, zastor za zastorom je dignut; sve vei je napor to ga ulaem, sve udesnije su stvari koje kao da izbijaju iz mene; kao da su sve te stvari bile u ustima ne-bi a, i kao da je ne-bie poloilo svoja usta na moja'.

Baha' ud-Din Walad

Iskustvo sufija

Iskustvo izvjesnog `Abd ul-Mu'mina opisano je eiku 2 na sljedei nain:

Nebesa i zemlja i pakao i raj sve je prestalo postojati za mene. Kad gledam oko sebe nema ih nigdje. Kad sam u ne ijoj prisutnosti, ne vidim nikoga ispred sebe: uistinu, moje vlastito postojanje ne postoji za mene. Bog je beskona an. Nitko ga ne moe nadi i; i ovo je krajnja granica duhovnoga iskustva. Nijedan svetac nije mogao i i dalje od toga.

Nato je eik odgovorio: Opisano iskustvo potjee iz stalno promjenjiva ivota

qalba3 ; ini mi se da onaj koji do njega dri jo nije proao ni etvrtinu brojnih 'postaja' qalba. Treba prei i tri ostale etvrtine da bi se svrilo s iskustvima te prve 'postaje' duhovnoga ivota. Iznad te 'postaje' postoje druge 'postaje' poznate pod imenima ruh, i a svaka od tih 'postaja' koje, zajedno, tvore ono to tehni ki nazivamo `alam amr, ima vlastita stanja i karakteristi na iskustva. Nakon to pree ove 'postaje', onaj koji trai istinu postupno prima obasjanja 'Bojih imena' i'Bojih pridjeva', i napokon obasjanje Boje biti. I. Baha' ud-Din Valad, Ma'ari/, u prijevodu Arberryja, objavljeno u izdanju lshnnir Sturlies, Kara i. oujak 1962, str 98 100. 2. Sheikh Ahmad de Sarhand, veliki sufijski u itelj iz 17. stolje a. 3. Srce, u paskalskom zna enju rijei.

Ma kakav mogao biti psiholoki temelj u ovom odlomku ustanovljenih razlika, ovaj nam bar daje neki pojam o cijelom svemiru unutarnjeg iskustva kakva ga je vidio jedan veliki reformator sufizma. Po njemu ovaj `c7lam amr (to jest svijet upravijake snage) mora se pre i prije nego to se dosegne ono jedinstveno iskustvo to simbolizira istu objektivnost. Stoga i kaem da suvremena psihologija nije ni dotakla predmet. Osobno, ne gajim veliku nadu to se sadanjega stanja stvari ti e, bilo u biologiji, bilo u psihologiji. I sam analitiki kriticizam, uz stanovito shva anje organskih uvjetovanosti slika u kojima se ponekad religiozni ivot oitovao, uope se ne ini sposobnim da nas odvede ivim korijenima ljudske osobnosti. Pretpostaviti da su slike na temu spolnosti igrale neku ulogu u povijesti religije, ili da je religija osiguravala imaginativne na ine da se izbjegne neugodna stvarnost, ili pak da joj se prilagodi, takvi na ini razmatranja stvari ne mogu nikako tetno djelovati na krajnji cilj religioznog ivota, to jest, na ponovnu izgradnju svrenog ega: da bi se to postiglo valja ga dovesti u dodir s vje nim ivotnim procesom, i dati mu tako metafizi ki poloaj koji mi tek djelomi no shvaamo u gotovo nesnosnom ozra ju nae sadanje sredine ...

Istina je da su religijski i znanstveni procesi, mada impliciraju razliite metode, istovjetni s obzirom na krajnji cilj. Oba imaju zadatak da doku e stvarnost. Zapravo, religija daleko vie eli da dokui krajnju stvarnost od znanosti. Za obje, put prema istoj objektivnosti prolazi preko onoga to moemo nazvati pro ienjem iskustva. Da bismo ovo shvatili trebamo ustanoviti razliku izmeu iskustva kao naravne injenice, znaenja ponaanja koje normalno moemo proma- trati iz stvarnosti, i iskustva kao zna ajnoga za unutarnju narav stvarnosti. Kao naravna injenica, ono (iskustvo) se objanjava na svjetlu svojih antesedenata, psiholokih i fiziolokih; kao zna ajno za unutarnju narav stvarnosti, da bismo rasvijetlili to ono predstavlja moramo primijeniti razli ite kriterije ... Znanstveni i religijski procesi u jednom su

80 Antologija sufijskih tekstova 81

smislu uporedni jedan drugome. Oba su uistinu deskripcije istoga svijeta, s jedinom razlikom da je u znanstvenom procesu poloaj Ja nuno iskljuiv, dok u religijskom procesu poloaj Ja obuhvaa suparnike tenje i razrauje jedan uklju ivi stav iz kojeg proizlazi neka vrsta sinteti ke transfiguracije njegovih iskustava. Paljivo prouavanje naravi i cilja ovih procesa stvarno komplementarnih pokazuje da su oba usmjerena prema proienju iskustava u svojim sferama.

Odlomak to sam ga naveo prema velikom indijskom svecu pokazuje da u enik koji se bavi religijskom psihologijom radi na proienju jednako Humeu, Einsteinu, i da njegovo zna-enje objektivnosti ima jednaku otrinu kao i ono znanstveni- kovo u njegovoj sferi djelovanja. On prelazi iz iskustva u is- kustvo, ne kao obi an gledatelj, nego kao onaj koji iskustvo stavlja pod sito kritike i koji se, prema pravilima posebne tehnike, usvojene na polju svoga istraivanja, trudi da iz sadraja svoga iskustva odstrani sve subjektivne, psiholoke ili fizioloke elemente kako bi konano postigao ono to je apsolutno objektivno. Ovo konano iskustvo predstavlja otkrie novog ivotnog procesa izvornog, bitnog, sponta- nog. Vjena tajna ja jest u tome da ja, u asu kada postie to konano otkrie, priznaje ovo bez truna oklijevanja kao krajnji temelj svoga bia. Ipak, iskustvo je u sebi samome lieno tajne. U njemu nema takoer niega uvstvenoga. Zapravo, kako bi osigurala potpuno ne- uvstveno obiljeje iskustva, sufijska tehnika jako pazi na zabranu upotrebe glazbe u obredu, na isticanju nunosti svakodnevnih molitvi bratovtine da bi neutralizirala mogu e anti-drutvene u inke samotnjakog zrenja. Napokon, proivljeno iskustvo je iskustvo savreno naravno i ima bioloko znaenje od najvie vanosti za ja. ovjekov ja uzdie se vie od istoga razmiljanja i pomae njegovu prelaznom zna aju usvajaju i vjeno4 . Igbal

4. Mohammad Iqbal, Recorrstruire !a pensee religieuse cte ('Islam, u prijevodu Eve de Vitray-Meyerovitch, Pariz, 1955. Librairie d'Amerique et d'Orient-Adrien Maison- neune. 11 rue Saint-Sulpicc, Pariz, str. 207 i dalje.

Postaje putnika prema Bogu

Prvi stupanj je polazak na put onoga koji je odlu io (da napreduje). Drugi stupanj je njegov ulazak u izbjeglitvo (dobrovoljno progonstvo). Tre i stupanj je njegov dolazak u zrenje koje dovodi do same biti sjedinjenja na putu utrnu a.

Hadit u vezi sa znaenjem prvoga stupnja: Boji poslanik je rekao: Hodajte! Osamljeni e stii prvi! Upitae ga: O Boji poslanie! to znai osamljeni?u On odgovori: Oni koji drhte, koji drhte pri pomisli na Boga; pomisao na Boga podignut e njihove terete, tako da e postati lagani na Dan Uskrsnua.a

Hadi_t u vezi sa znaenjem ulaska u izbjeglitvo: Potraga :a Bogom izbjeglitvo je.

Hadit u vezi sa znaenjem dolaska u zrenje: Predaja kae da je Gabrijel Bojem poslaniku postavio sljede e pitanje: to znai dobroinstvo? Ovaj mu je odgovorio: Da tuje Boga kao da ga vidi; ako Ga ne vidi , bar On vidi tebe.

1. Dionica poetaka / bidayat

1. Buenje