� Napadaji paničnog straha, koji nastaju spontano i nisu uvjetovani životno opasnim situacijama, ni prisutnošću drugih psihijatrijskih i somatskih bolesti

� Najčešće počinje naglo, neočekivano i bez ikakvih predznaka, napadajima vrlo iznenadna straha ili užasa uz doživljavanje vitalne ugroženosti i brojnih tjelesnih simptoma

� Neki od simptoma su lupanje srca, osjećaj gušenja, vrtoglavica, nesvjestica, drhtanje tijela, znojenje, mučnina, povraćanje, topli i hladni valovi u tijelu, hipersenzitivnost ili hiposenzitivnost, uz moguće doživljavanje depersonalizacije i derealizacije

� Strah od teških tjelesnih bolesti ili gubitka kontrole mogući su za vrijeme napadaja

� Bihejvioralna ili kognitivna terapija

� Antidepresivi i visokopotentni benzodiazepini

� Temelj današnjeg liječenja su antidepresivi, a anksiolitici se upotrebljavaju kraće vrijeme.

� Liječenje lijekovima učinkovito otklanja napade panike, ali ne djeluje na izbjegavajuće ponašanje.

� S druge strane, psihoterapija ne djeluje na učestalost i snagu paničnih napada, ali je učinkovita u liječenju izbjegavajućeg ponašanja. Znači, potrebno je oboje.

� Psihijatar koji se drži integrativnog modela primjenjuje ove postupke u određenom slijedu, korak po korak.

� Prvo se intenzivnim psihofarmakološkim liječenjem uklanja napade panike, a zatim intenzivira psihoterapija, kojom se pacijenta osposobljava da pobijedi strah od straha i počne se samostalno kretati.

� Za takav postupak potrebno je dosta vremena i strpljenja jer je oporavak spor, a požurivanje i preveliko očekivanje često vode do zastoja u liječenju i pogoršanja

� Generalizirani ili opći anksiozni poremećaj očituje se slobodno lebdećim i neodređenim strahom, strašljivim iščekivanjem, tjeskobom i strepnjom, unutrašnjim nemirom, psihomotornom napetošću, hiperaktivnošću, autonomnog živčanog sustava i specifičnim oblicima ponašanja.

� Opći anksiozni poremećaj (OAP) je najčešći oblik straha koji spada i medu najčešće psihijatrijske poremećaje.

� Prevalencija se procjenjuje na 2,3 - 6,4 %. Češće je zastupljen u žena u općoj populaciji.

� Početak bolesti obično je postupan.

� Najčešće se javlja u kasnim dvadesetim ili tridesetim godinama odnosno kasnim tinejdžerskim godinama

� Kako i zašto nastaje generalizirani anksiozni poremećaj nije još u potpunosti jasno.

� Velika važnost pridaje se predispoziciji ili sklonosti neke ososbe ka anksioznom reagiranju i stresogenim životnim događajima.

� Stresogeni životni događaji podudaraju se s pojavom generaliziranog anksioznog poremećaja u 50% pacijenata i igraju važnu ulogu održavanju ovog poremećaja.

� Dogadaji koji imaju značenje buduće opasnosti u velikoj mjeri izazivaju anksioznost

� Očituje se doživljavanjem neodredenog straha koji preplavljuje oboljelog kao da ga potpuno obuzima i oboljeli kao da lebdi u njemu slobodno lebdeći ne znajući podrijetlo ni razloge straha.

� Strašljivo iščekivanje oboljeli opisuje kao neku strepnju da će se nešto strašno dogoditi.

� Opet sveprožimajući strah cini da su oboljeli potpuno paralizirani, osjećaju bespomoćnost i nesigurnost.

� Prisutni su još i razdražljivost, poteškoće u koncetraciji, smetnje u komuniciranju s okolinom, smetnje spavanja, košmarni snovi i sl.

� Simptomi psihomotorne napetosti očituju se osjećajem unutarnjeg pritiska, kao da će puknuti, kao da im nešto iznutra pritiska grudi, zatim podrhtavanjem pojedinih dijelova ili cijelog tijela, agitacijom, nemogućnošću da budu mirni, na jednom mjestu, bolovima u mišićima, brzim zamaranjem.

� Hiperaktivnost autonomnog živčanog sustava prepoznaje se po prisustvu simptoma kao što su površno disanje, osjećaj nedostatka zraka, palpitacije i tahikardija, znojenje, vlažni dlanovi, suha usta, vrtoglavica i osjećaj mutnoće, u glavi, mučnina, proljev, valovi vrućine i topline u tijelu, učestalo mokrenje, teškoće gutanja, osjećaj knedle u grlu.

� Oboljeli razviju i specifično ponašanje koje karakterizira pojačan oprez, nestabilnost, sumnjičavost, što sve upućuje na to da je osoba prožeta anksioznošću.

� U akutnoj fazi benzodiazepini, a mogu se davati i beta blokatori

� Antidepresivi ako su prisutni panični napadaji s depresijom ili prijeti razvoj ovisnosti

� Male doze neuroleptika sa sedativnim djelovanjem

� Psihoterapija , bihejvioralna, kognitivna terapija, tehnike relaksacije

� Godišnje u Europi oko 43 tisuće ljudi izvrši samoubojstvo, a preko 700 tisuća njih pokuša samoubojstvo.

� Od 1974. godine naovamo zabilježen je porast samoubojstava medu muškarcima za 35 %.

� Upozoravajući je porast suicida za 65 % u mladih osoba ( od 15 do 24 godine života ).

� Porast samoubojstava medu tinejdžerima u Engleskoj se udvostručio u posljednjih deset godina.

� U Švedskoj koja ima oko 9 milijuna stanovnika godišnje se ubije oko 2000 osoba, njih 20-ak tisuća pokuša samoubojstvo, a oko 200 tisuća ozbiljno razmišlja o samoubojstvu.

� Istraživanja pokazuju da oko 60 % samoubojstava otpada na depresivne osobe.

� U ovom poremećaju anksioznost i depresija često su prisutni zajedno

� Kada niti simptome depresije niti simptome anksioznosti ne možemo izdvojiti kao dominantne -tada dijagnosticira anksiozno-depresivni poremećaj

� Simptomi anksioznosti tipično prethode razvoju depresivnih simptoma.

� 50 anksioznim poremećajem istovremeno boluje i od depresije i obrnuto; tada govorimo o komorbiditetukomorbiditetudepresije i anksioznog poremećajadepresije poremećaja

� U nekim slučajevima anksioznost, nelagodnost i motorna agitacija mogu biti jače izražene nego li depresija, a promjena raspoloženja može biti maskirana drugim simptomima kao što to su razdražljivost, prekomjerna konzumacija alkohola ili hipohondrijske preokupacije.

� Glavno je anksiozno-depresivnog poremećaja stalno ili ponavljajuće promijenjeno raspoloženje uz koje se javljaju neki od sljedećih simptoma:

� teškoće pri koncentraciji ili "praznina" u glavi, smetnje spavanja (smetnje i teškoće pri uspavljivanju, nemiran ili nezadovoljavajući san), umor ili nedostatak energije, razdražljivost, zabrinutost, plačljivost, očekivanje najgoreg, pesimizam glede budućnosti, nisko samopoštovanje ili osjećaj bezvrijednosti