Ante Tomi Graanin pokorni biblioteka AMBROZIJAknjiga 151.glavni urednik: Nenad RizvanovicAnte Tomi Graanin pokornicopvright za hrvatsko izdanje V.B.Z. d.o.o.10010 Zagreb, Draevika 12 tel: 01/6235-419, fax: 01/6235-418 e-mail: info@vbz.hr www.vbz.hrza nakladnika: Boko Zatezalourednik:Nenad Rizvanoviclektura i korektura: Ivana Zima Gatargrafika priprema: V.B.Z. studio, Zagrebtisak:Tiskarna Ljubljana, Ljubljana, 2006.Ante Tomi Graanin pokorni biblioteka AMBROZIJAknjiga 151.copyright Ante Tomi i V.B.Z. Ali rights reserved.Copyright 2006. za hrvatsko izdanje:V.B.Z. d.o.o.ZagrebCIP - Katalogizacija u puBflKaciji s^. ^Nacionalna i sveuilina knjny^jttb- Zagreb 'UDK 821.163.42-92

143 Bitak u boci146 Sputenih gaa na Svjetskom prvenstvu150 Gabriel Garcia Karlobag Karlovac

Virovitica Marquez153 Dijete za predsjednika155 FUCKING HRVATSKA156 U ime oca i sina159 Drugi put me nemojte oslobaati163 Pijetao u vinu167 Azilanti su gori od gnoja172 Magisterij iz daktilogarfije176 Nije se smijelo rei da si pika180 Teci Eufrate, Tigrise teci184 Dravni interes lino i personalno188 Ivice Beskimanovii192 Besmrtnici s velikim penzijamaupanijska panoramaDalmacija za odrasle i napredneDoba je godinjih odmora i svi ste, jasno, dobrodoli u Dalmaciju. Nama bi ovdje, dodue, bilo zgodnije da ste novac koji namjeravate potroiti na ljetovanju naprosto poslali potanskom uplatnicom, ali ako ste ve doli, stisnut emo se malo, nai e se postelja i za vas. Smeta li vam ako vas stavimo u garau? Tamo je ve jedna obitelj Nizozemaca, brani par s troje djece, ali oni su kod traktora, vas emo smjestiti na drugu stranu, na luftmadrace ispod police s alatom, pesticidi-ma i herbicidima, vreama sjemenja i rasparenim blatnjavim gumenim izamama. Koliko to kota? A sluajte, gospodo draga, apartman kota, ako nemate para, to ste uope dolazili na more. Zahod? Ma, koji zahod, gospodine, vidi ume oko nas...I tako se vi smjestite u garai kod jedne krasne obitelji negdje na Visu i dva tjedna kenjate iza grma, dok vas visoka suha trava kaklje po guzi, i trudite se ne razmiljati o zmijama, jeevima i crnim udovicama. Mislite da vas nitko ne vidi, ali svako jutro gazda izae na terasu i veselo vam mahne."Kako ide?""A evo, moe nekako.""Triba li papira?""Ne treba, hvala.""Ako ita triba, nemojte se vi ustruavat pitat", ree on srdano. "Mi smo tu zbog vas... Da posli ne priate kako van je u nas bilo loe."Srce su ti Dalmatinci, ali, znate, i oni su samo ljudi. Nemojte to zaboraviti. Ima nekih stvari u vas koje njih nesumnjivo smetaju, samo im njihova pristojnost i aneoska dobrota ne doputaju da vam kau. U nastavku ovog teksta dao bih vam nekoliko savjeta, uglavnom jezine naravi, kojih biste se svakako morali pridravati na godinjem odmoru.Pod jedan, vrlo je vano, ako ste se poli okupati, nemojte kazati: "Idem u vodu." Ili, ako se raspitujete o temperaturi tekuine u koju se upravo bacio va brani partner, ne smijete upitati: "Kakva je voda?" Voda je Sutla, Kupa, Korana, Mrenica, gazirana i negazirana Jamnica, voda je ponekad u pluima ili u koljenu, ili je probila iz vae kupaonice u stan susjeda ispod vas, voda je, da oprostite, na Bundeku i Jarunu, ali to kamo ste doli ljetovati, u Sukoanu ili u Mimicama, nije voda, nekakav banalni ha-dva-o, nego more. Dalmatinci su zbog neega, moda i iracionalno, vrlo osjetljivi na tu razliku, a vi je lijepo prihvatite i nemojte se praviti pametni. Nemate nikakva razloga poinjati sitniave polemike o kemijskom sastavu Jadrana. Kada odete na zimovanje u Austriju, slubenika na skijalitu svakako neete upitati: "Kakva je voda?", je li tako? E, pa ako ste se ve navikli da snijeg nije voda, nauite da je i za more prikladna samo jedna imenica more.Zatim, deklinacija imena vaih domaina. Pozove li vas na veeru neki, na primjer, Mate, a vi kaete: "Idemo na veeru kod Matea", Mate e moda i zaaliti to vam je ispekao skue na gradelama. Pogrijeili ste pade na njegovu imenu i to njemu moe biti vrlo bolno. Vi idete na veeru "kod Mate", makar negdje opet moete rei i daidete "kod Matota". Nije uvijek jednako. Kada va mali na plai, na primjer, uzme lopaticu od nekoga Stipe, reenica: "Mislave, vrati Stipetu njegovu lopaticu" negd

je e izazvati smijeh kupaa, a drugdje je opet, na Hvaru, recimo, savreno ispravna. Nema jasnog pravila kako se dek-liniraju imena u Dalmaciji, od mjesta do mjesta je drukije, ali potrudite se malo, naulite ui, nemojte biti oholi, upijajte lokalni govor. Pogledajte kako to radi Milan Bandi. Znate li vi uope da je Bandi zapravo Hercegovac? Eto vidite, a po govoru nikad ne biste rekli, jel'da?Ne oekujemo od vas da to odmah perfektno nauite, jer to nije ni lako. itav svjetonazor je u jeziku i od vas bi, naravno, bilo previe oekivati ga da usvojite samo zbog dva tjedna godinjeg odmora. No, pokuajte makar svojim jezikom ne ivcirati lokalno stanovnitvo. Vidite, Dalmatinci govore muevno, otresito i malo nemarno i to je stvar s kojom se, naravno, moete rugati, kako se u "Veernjoj koli" prekrasno izruguje Zlatan Zuhri. On je tako paljivo i s ljubavlju napravio svoju karikaturu Dalmatinca da to nijednog od nas uistinu nee pogoditi. tovie, jako nam se svia. Ali, dopustite s druge strane da je i nama ovdje dolje smijena jezina tankoutnost Sjeverne Hrvatske te se, barem dok ste na odmoru, suzdrite od umanjenica.Vjerujte, svaki va deminutiv raskrvari nam uho. Nemojte, recimo, od konobara traiti "kavice" i "pivice". Imajte razumijevanja, ovjek je jutros od est na nogama i ne treba mu vae preseravanje s tepanjem za kavu i pivo. Ako ete jo rei "vineko", bolje stavite kacigu na glavu. U Zagrebu ili Krapini je moda slatko uti da je netko negdje jeo "ribice", boe mili, ima svakakvih perverznja-ka, ali taj izraz e u Bakoj Vodi ili Brelima izazvati posvemanju zgranutost personala restauracije. Ako traite ribice", najbolje emu se moete nadati je porcija girica iligavuna. I pravo vam budi, bolje niste ni zasluili. Jer, ako ete i zubaca od etiri kila nazvati "ribicom", to je, oprostit ete, uvredljivo.Takoer, nemojte mijeati vrstu plesa i popularne latinoamerike glazbe naglaenog sinkopiranog basa i bogatih udaraljki s umakom od ukuhanih rajica i mediteranskih zaina na maslinovom ulju salsa nije isto to i ala. A ne dao vam bog da alu, recimo, zamijenite s keapom. To vam ne bih savjetovao ak ni ako imate dopunsko zdravstveno osiguranje. Dalje, ako biste na odmoru jeli dinje, najbolje to vam moemo savjetovati je da na trnici naprosto pokaete prstom na uti plod, jer Dalmatinci, da zbune neprijatelja, imaju nekoliko naziva za to voe. Negdje je "cata", negdje "pipun", negdje "milun". Ono pak to vi zovete "dinja", ovdje je lubenica, s izuzetkom ibenika i okolice, kako ve ibenani u svemu moraju biti mimo normalnog svijeta, gdje lubenicu zovu "entrun".Jedan od grubljih jezinih nesporazuma koji vam se moe dogoditi u Dalmaciji jest i da vam jednog dana, na primjer, doe netko s uznemirujuom vijesti da se vaa supruga "pokarala" s nekim na plai. Dogodi li vam se tako neto, to nije razlog da ubijete i nju i njega. Stanite, duboko uzdahnite, rano je za odlazak u brano savjetovalite, Centar za socijalni rad, razvod i podjelu imovine. ovjek vam je naime rekao da se vaa supruga posvaala, a ne da je, naoigled sviju na plai, ak i pred maloljetnicima, spolno opila s nekim naoitim Dalmoem.Eto, nalo bi se vjerojatno jo toga to bih vam mogao savjetovati, ali ovdje u se zaustaviti. Jer, vidite, pored svih dobrih savjeta, nitko vam ne moe dati jamstvo da neki mamlaz na plai nee ipak skontati da ste vi purgeri i uzeti vam dvjesto pedeset kuna za sat iznajmljivanja sandoline.'Jtfrfl*Luftmadrac u erekcijiVidjeli ste to bezbroj puta. Kad netko ude u more, otpliva nekoliko metara dalje od svih i stane u mjestu, rukama samo lagano veslajui da se odri na povrini, a na lice mu se spusti neki zamiljen, malo kao i sentimentalan izraz. to on tada ini? Mokri, naravno. Znate ve kako more na neobian nain potie tu fizolo-ku potrebu. Svi to radimo, a neki bezobraznici ak i gledaju, djetinje oarani, kako se njihova uta mokraa rastvara dolje u plavetnilu. ovjeka tada valja ostaviti na nekoliko sekundi, jer znamo kako je neugodno prekidati mlaz iz mjehura. Nemojte mu prilaziti, a i dosta je lo trenutak da zaronite izmeu njegovih nogu.Pravilnikom o sigurnosti na ureenim kupalitima, meutim, ovo je maleno veselje odnedavno izvan zakona. Jedna marljiva inovnica u Ministarstvu prosvjete i sporta zakljuila je naime da dosta pianja u moru. Kakve to veze ima sa sigurnou na kupalitima? Stvar je oita. More se zagrijava mokraom kupaa. Onda se od toga topi polarni led. Razina mora raste. Dok praznite mjehur u pliaku Bavica vi to moda i ne uoavate golim okom, ali ako nastavite s tim divljatvom, ve kroz kojih dva

desetak godina gradovi uz more, Marseille, New Orleans, Singapur, svi redom e biti potopljeni. Kod nas e se more, procjenjuje se, podii sve gore do Korenice. Glavno jedriliarsko natjecanje u zemlji bit e Udbina Match Race.Morali smo dakle odluiti - ili da ovaj tren prestanemo piati ili da se lijepo pozdravimo s Primotenom. Ministarstvo prosvjete odgovorno je odluilo umjesto nas, a nije to jedino dobro to smo dobili njihovim vrijednim zakonskim aktom. Po novome, izmeu ostalog, zabranjeno je i jesti i piti na ureenim kupalitima. I to isto valja pozdraviti. Neki sendvi ili sladoled, krika lubenice ili breskva jo bi nekako i mogli proi, ali na neodgojeni narod, vidjeli ste, im doe na plau, istog asa naloi rotilj. Kolone kupaa sputaju se prema plai, koji s teleim butom, koji sa svinjskom polovicom preko ramena. Pa onda posijeku jednu do dvije esmine, kamenjem ograde dio ala, upale vatru i uei, oiju crvenih od dima, prevru komade na gradelama. Miris oprljenog mesa pritom im tako razjari apetit da upravo ne mogu doekati da bude gotovo pa jedu brzo i pohlepno, uope se ne obazirui to je ostalo od ognjita. I onda, jasno, od njihova rotilja kasnije izgori ezdeset hektara borove ume, makije i niskog raslinja, nekoliko vinograda, a vatrogasci jedva spase selo. A nai junaci nita. Zvau kotlete pod tamarisima i ba ih briga za poar. Tko je zapalio umu, pita ih. etnici, kau. Bestidniji od njih ak e priati kako su vidjeli jednog s kokardom kako je s kantom benzina protrao pored njih...Temeljem Pravilnika o sigurnosti na ureenim kupalitima, klasa 620-01/05-03/223, urudbeni broj 533-11-05-1, od 27. travnja ove godine zabranjeno je kupati se u neprimjerenom kupaem kostimu. Ministarstvo detaljnije ne opisuje kakav je primjeren kostim, njihova formulacija ostavlja puno mjesta nagaanjima. Ali nekakav e se red, nadamo se, ipak znati. Da kupai, na primjer, barem na javne plae, vie ne dolaze bez kravate. Ili da se ne dogodi, a znalo je i toga biti, da se ovjek kupa bez arapa. Korisna je napokon i uredba da kupai ne smijubiti pijani ili drogirani. Pijani i drogirani kupai su prava napast jer obino, u stanju kakvom jesu, precijene vlastite mogunosti. Otplivaju, na primjer, i do kilometar i po, a zapravo su neplivai. Ili zarone pa ih po dva dana ne vidi.Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta, valja priznati, ovim Pravilnikom uvodi red u jedno podruje u kojemu je dosad bilo puno diletantskih improvizacija. Jedni su, da se metaforiki izrazim, plivali slobodnim stilom, drugi prsno, a trei su se izvalili leno kao da se ta stvar ba nimalo ne tie. Neki bi ak doli na plau s lopaticom i grabljicama, iskopali sebi malu rupu pa zabili glavu u pijesak. Ministar Primorac jedini je imao volje i smionosti da se suoi s problemom. Zasukao je kupae gaice i prihvatio se posla. Pozdravimo ministra Primorca: Hura! Hura! Hura!Premda, iskreno govorei, ja mislim da se tu mora jo dosta toga napraviti. Ima jo puno nepravilnosti i java-luka na naim plaama pa bih Ministarstvu uputio nekoliko smjernih sugestija da se razmotre ako ne za ovu, a onda barem za iduu sezonu. Pod jedan, prskanje na plaama. Ne treba, vjerujem, posebno opisivati problem, svi ste doivjeli tu neugodnost. Zaputi se u more lagano, oprezno prua noge, podie se na prste odgaajui onaj stravini trenutak kada e ti neki siuni val liznuti jaja, a onda se neka budala pored tebe zatri za balunom i svega te polije. Sloit ete se sa mnom da ovjek vjerojatno nikad u ivotu nije blie ubojstvu kao u ovakvim prilikama. Molim da se u Pravilnik o sigurnosti na ureenim kupalitima unese da se u more ne smije ulaziti bre od 0,3 km/h, a da udaljenost izmeu kupaa, ne raunajui djecu u pratnji roditelja, mora biti najmanje deset metara.Zatim, djeje kopanje u pijesku takoer je doseglo zabrinjavajue razmjere. Ne govorim, dakako, o uobiajenim igrama maliana, kada naprave dvorac s plitkim jarkom uokolo, ili kada izdube neku besmislenu rupu dubine petnaestak centimetara i napune je morem. Govorim o pravim grobovima koji nastanu kada se udrui njih nekoliko malih zlikovaca. ovjek ne pazi, zamisli se nad sladoledom od umskog voa i marelice s okoladnim preljevom i mrvicama ljenjaka, da bi u jednom trenutku otkrio kako lei na dnu bunara i zaprepateno gleda plavi krui neba gore visoko. Nijemaca i domobrana poslije drugog svjetskog rata valjda nisu toliko pobacali u krake jame, koliko je njih upalo u djeje rupe na plaama. Pravilnikom Ministarstva obrazovanja svakako bi valjalo ograniiti njihovu dubinu. Ili barem da gadovima daju manje lopatice.Napokon dolazimo do meni moda najuasnije pojave na plaama. Predmeti na napuhavanje.

Doete, na primjer, s obitelji na plau, a do vas je druga obitelj. I njih i vas ima jednako, ali njima treba etiri puta vie prostora. Ispoetka su se inili pristojnim i skromnim ljudima, no onda su poeli puhati, jedan luftmadrac, drugi luft-madrac, amac, lopta, kolo, dupin, labud, aligator, kit ubojica, zebra, mravojed... itav plastini zvjerinjak poskakuje uokolo, a oni i dalje pusu, i pusu, i pusu... Koliko im zraka treba za njihove plane rekvizite, vama je jedva ostalo za disanje. Zemljina atmosfera se praktino prepolovi dok oni zavre i modri u licu beivotno popadaju po tlu.Ti predmeti, ako pretjerate s njima, uistinu mogu biti i zdravstveni problem. Plua vam kolabiraju dok ih sve napunite zrakom. A ne moete ih napuhane donijeti, jer su nezgrapni za noenje. Pokuate li s pumpom na benzinskoj crpki, oajno ete ustanoviti da vam luftmadrac u erekciji,da se tako izrazim, ne stane na stranji sic. A ako poete pjeke, itav grad e gledati za vama. Da ne govorim o tome da od velikog napuhanog dupina neete vidjeti kud idete pa e vas udariti kamion...O svemu ovome volio bih da pozorno razmisle u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta i ponesu se trezveno i odgovorno kao i do sada. Hvala.Mladene, pazi bagerZnate, naravno, basnu o cvrku i mravu. E, pa Mladen Grdovi je, ini se, cvrak pjeva, a nema kuu. Ezop i La Fontain bili su u pravu, ne moe pobjei od sudbine, nema na ovom svijetu sree za umjetnika. Premda se ovaj cvrak zbilja pokuao otrgnuti svom tegobnom usudu i uloio cijelih etristo tisua eura u pet apartmana u Kozinu, bageri Ministarstva zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva ipak su ga ostavili bez iega, s gitarom na pustoj hridi, zamiljeno zagledanog u puinu. I to sad? Nita. Idemo... je'n... dva... je'n... dva... tri... etiri: "Sve to triba za ljubav je ena, ovik i moreeee/ I jedna mala kua od soli na obaliii..."Eh, ti Dalmatinci, kupaju se, pjevaju i ba ih briga. Kao materijalist, dodue, ja nemam previe razumijevanja za umjetniki ivot. Meni su pare iznad svega, prije svakog posla pitam za honorar i da meni srue pet apartmana, vjerojatno bih obolio na ivce od bijesa. Ali, Grdoviu je lako. "Nije u oldima sve", pjeva Mladen bezbrino. Kad je ovjek, jebi ga, boem. Hoda u poderanim japankama, kroz stare bermude se eka po preponama, kilji u sunce i daj mu samo dvije slane srdele i au vina i on je sretan. Ili je barem takvu poruku posljednjih dvadesetak godina slao svojim pjesmama. Sad je tu romantinu bijedu dobio uivo. Ruenjem bespravnih apartmana kao da su se Grdoviu perverzno osvetile sve glupedalmatinske pjesme o srei u neimatini. Toliko je revao da je lijepo biti bez iega, da je valjda i Bogu dosadio. "Hoe li biti siromaan - dobro", rekao je Bog. I poslao mu bagere u Kozino.Zeznute su dalmatinske pjesme. Bile tradicionalne ili novokomponirane, sve govore o svijetu koji je ieznuo, po prilici, sredinom devetnaestog stoljea. Sloite li ih sve u niz, bez da ijedna dvaput svira, to bi valjda itav tjedan, dan i no tamburalo, a da ni u jednoj jedinoj sekundi ne < saznate ama ba nita o stvarnosti pod vaim prozorom.; kraj ardina. Oliver Dragojevi, na primjer, premda ima; dosta dobar motorni brod, u pjesmama i video spotovi- i ma vesla. itav se olimpijski osmerac nije naveslao kao j Oliver. Vinko Coce, s druge strane, radije e motikom I okopati masline, nego u susjeda upitati motokultivator. i Goran Karan, opet, ne zna za elektrinu struju. Neka mu | dogori svijea, tugovat e u mraku, umjesto da ustane i pritisne prekida na zidu. Na repertoaru klape Dalma-cijacement, to istiem kao poseban kuriozitet, nema ni jedne jedine pjesme gdje se spominju betonske kue. Tu, osim toga, nema tekue vode, kanalizacije, telefona ni centralnog grijanja, uope, dalmatinske pjesme totalno su neuvjetne za stanovanje. Sluate li dalmatinske pjesme, tradicionalne ili novokomponirane, savreno je svejedno, teko ete shvatiti to tom narodu, koji ustrajno jai magarad, treba nekakva autocesta.Evo, jo malo i opet e neki jubilarni Splitski festival. Svake je godine, ini mi se, jubilarni. Matrice za novih etrdesetak pjesama, dvostruki cd i kaseta, festivalski orkestar, scenografija Ivice Propadala, Dolenieva reija, sponzori u prvim redovima, pjevai sjajni od krljuti, menaderi u trenirkama, hostese koje je neki umrkani stilist zamotao u zavjese, sve je gotovo za jo jedan debilni estradni falsifikat ivota u Dalmaciji. Opet e se jecati neto o

kamenim kuicama, o uljevitim ribarskim rukama, o majkama u crnini, vinu u bukari, ulju u svii, o galebovima, cvrcima, empresima i srdelama, opajdare u tanga-ma lelekat e o djevojakoj kreposti, a papci u ferrarijima kako "nije u oldima sve". Dobro, nauo sam poneto o eskapizmu u umjetnosti, ali je isto malo udno da u tisuama pjesama ba nijednom nisam uo nita to se doista tie naeg ivota ovdje. tovi, kako ivot u Dalmaciji, sa steajevima, kolapsom privrede, nezaposlenou, korupcijom, kriminalom, divljom gradnjom i zaputenim deponijama, biva uasniji, um-ca-ca um-ca-ca ki je, ini mi se, sve neobuzdaniji.A onda se jednom dogodi konkretan ovjek u konkretnoj situaciji, Mladenu Grdoviu Ministarstvo prostornog ureenja srui bespravne apartmane, i taj balon mu prsne u lice. Uzrujani pjeva psuje etnike i komuniste i poziva se na prijateljstvo s premijerom, na navodno nemale zasluge koje je uinio pjevajui mu u predi-zbornoj kampanji. Odjednom vie nema male kue od soli... ba kao to je nikada nije ni bilo, jer koji bi kreten gradio kuu koja bi se otopila na kii... nema rasuenih leuta, crnog vina, poljubaca pod borovima, suza u djevojakom oku, sutona na moru i brancina na gradelama, nego imate sve to Dalmacija doista ivi, divlju gradnju, ovinizam, korupciju i nepotizam. im su banuli bageri pod njegovu kuu, pjeva vie nije vladao situacijom. Nije, jasno, mogao graevinskim inspektorima rei: "Ajmo, svi ruke gore!", jer nije ovo disko klub Aurora u Primo-tenu u tri ujutro. Grdovi upravo nije mogao nita, kada smo se ve iz sredine devetnaestog stoljea hitro prebacili na poetak dvadeset prvog. Welcome to Dalmatia, draga publiko. Idemo... je'n... dva... je'n... dva... tri... etiri: "Da-aalmaaatiiinaaac saaam, tuuu saaam sjeeebaaan jaaa..."jektantski ed Mujo & HasoDvaput moda ili tri puta u ivotu, ne vie od toga, netko me, neki susjed, prijatelj ili tetak, pozvao da pomognem naliti betonsku plou na njegovoj obiteljskoj kui ili vikendici, a ja se nisam na vrijeme sakrio i nije mi padala na pamet uvjerljiva isprika pa bih doao sutradan rano ujutro u starim hlaama i poderanim tenisicama na gradilite, a domain bi mi jo bunovnome gurnuo lopatu u ake. Okupljeni mukarci prvih sat vremena izvanredno bi se zabavljali gledajui me kako ubacujem pijesak u mijealicu. Zapravo, ubacujem je moda poneto pretjerano rei. Kao Mister Bean mahao bih dugakom alatkom u neoekivanim smjerovima i rasipao pr-inu uokolo, bjesnei zbog uskog okruglog otvora na mijealici, a majstori zidari, veterani s njemakih visokograd-nji, tiho bi se smijuckali i proricali mi stranu budunost. Jer, morate razumjeti, u imotskom kraju, gdje se ovo dogaa, smatra se stranim hendikepom kada je netko nespretan s lopatom. Tko nije za lopatu, nije ni za enidbu. Pleme ga prezirno odbacuje kao to e Aboridini, na primjer, odbaciti mladia koji ne umije kopljem pogoditi koalu.Onda bi nekako dolo podne, a iz neke bi gostionice u plitkim modrim loncima ene donijele komade puee janjetine pa bismo svi oprali ruke i posjedali za stol improviziran od dasaka pod oblinjom murvom. Kao autsajders beznaajnim socijalnim ansama, ja bih se smjerno smjestio na kraju klupe i uglavnom utio, a ako bih togod i kazao, to se u drutvu ne bi raunalo ozbiljnije nego da se oglasio eljugar na grani iznad naih glava. Mualjivo bih dakle glodao janjeu lopaticu, ispunjen krivnjom da nisam zasluio svoj obrok, zadivljeno gledajui kako mukarci s akalicama u zubima odmjeravaju graevinu na kojoj su upravo nalijevali drugu ili treu betonsku deku i zajedno s vlasnikom autoritativno razgovaraju o rasporedu prostorija u njoj - ondje e biti spavaa soba, do nje jo jedna, naprijed kuhinja s blagovaonicom, otraga kupaonica i pajza..."ekaj, a di su ti skale?" upita netko znatieljno."Skale?" zgrane se domain i momentalno problijedi od uasa. Vidi, uope nije mislio na to. Napravio je kuu na dva kata, a nema stubita. Na svom kraju stola ja se kratko zacerekam zamiljajui ga kako se uz fasadu, po ukrasnom brljanu vere u spavaonicu i sve se glave u asu okrenu prema meni. Prekaljeni me gastarbajteri strogo pogledaju. Tko je meni, bijedniku, dozvolio da se smijem? Da moda ja ne mislim da je ovo neka zajebancija? U mrtvoj tiini sada svi pola minute po prilici gledamo nesretnu kuu. Ja bih neto rekao, ali se ne usudim. Uto najiskusniji majstor uzme plosnatu zidarsku olovku iza uha i rairi pred sobom masni papir u kojoj su to jutro u duanu mjeovite robe zamotali tirolsku."ekaj, ovako emo", kae brzo skicirajui, "ovo je jedna spavaa... ovo druga...

kuina i primaa... kupaonica i, evo ga... skale!""A pajza?" upita vlasnik kue plaho."E, kume, poseri ga, ne more. Ili pajza ili skale, odlui se.""A, ekaj, da provamo banj stavit na ovu stranu, a ku-inu...", umijea se netko i tu se, najprije na papiru odtirolske, a kasnije na papirnatoj vreici iz koje su istresli breskve, zametne ivahna drutvena igra, kao malo sloeniji krii-krui. Spavae sobe etaju sa sjevera na jug, kuhinja ide malo istono, malo zapadno, a kupaonica panino tri po itavom unutranjem obodu kue. Graevinski se konzilij napokon usaglasi s rjeenjem u kojemu se neoekivano nalo mjesta i za stubite i za smonicu, tek to dimnjak prolazi tono po sredini djeje sobe, a u kupaonicu se ulazi preko balkona...Vjerujte mi, ne pretjerujem, vidio sam bezbroj ovakvih kua. Vidjeli ste ih, naposljetku, i vi, barem u novinama. Ono komarno ilegalno naselje kua za odmor u Viru pokraj Zadra, onaj graditeljski karcinom koji vlast godinama maloduno gleda kako se iri golom kamenom nizinom ispod Velebita - za itavo mjesto ja bih se dao okladiti da nije bilo ozbiljnijeg plana od nekih grubih crtea na karniclima. Jutarnji je prije nekoliko dana tako donio fotografiju vikendice potpredsjednika Sabora. Ta naranasta strahota izgleda kao da su je ad hoc projektirala dva sezonska radnika iz Varea poslije etvrte gajbe mlakog Oujskog. Projektantski studio Mujo & Haso. itavo se to emerno zdanje, od temelja do sljemena, ruga ideji sklada i sustava, reda, lijepog i loginog, zakonima ljudskim i matematikim, svemu onom znanju koje je ovjeanstvo briljivo skupljalo posljednjih nekoliko hiljada godina, sva se civilizacija, ukratko, ini uzaludnom kada vidite tu kuu.Potpredsjednik Sabora vjerojatno je zavrio nekakav fakultet, ali njegova vikendica nepogreivo odaje kako prezire obrazovanje. U osnovi on nije nita bolji od mojih zemljaka gastarbajtera s etiri razreda puke. Kada god vidite da je neki osioni diletant, vjerojatno bez jasnog plana, tako neto sazidao, moete pretpostaviti da ovjek mrzi knjigu. Studij arhitekture za njega je gubitak vremena.Medicina takoer. Ako slomi nogu, takav netko obino e otii nekom arlatanu vidaru da mu namjesti kost. U svemu to on radi prepoznat ete duboku, posvemanju nepovjerljivost prema kulturi, a kada se nekoliko tisua takvih nade na jednom mjestu, dobijete vikendako naselje bez kanalizacije, gdje se razigrani otomansko-tajer-ski stil dosjetljivo proima s korejskom secesijom.Najljepe u ovome ipak je da su se u Viru, besramno krei i graevinske i sanitarne propise, skuili i neki stvarno vani ljudi u ovoj zemlji. Moete jasno vidjeti u kako smo dubokom dreku kada i vlast ljetuje u smradu iz prekrcanih crnih jama. Pritajili su se unutra pa diu na trsku.avou ImotskomRano UJUTRO trojica neobina izgleda stubama uz trnicu popela su se na glavnu imotsku ulicu. Jedan tridesetih godina, suhonjav, rid, kovrav, dugih ruku to su virile iz modrog odijela koje kao da je uniteno u kemijskoj istionici. On se prvi poletno popeo, utim otrcanim picaricama gotovo skoio na plonik etalita Stjepana Radia, podignute se brade ponosno osvrnuo lijevo i desno niz ulicu i zadovoljno coknuo..."Intresting... Intresting liti taun."Nekoliko koraka iza njega, pomaui si tapom, mrzovoljno je epao drugi, stariji, u pranjavim sivim hlaama i bijeloj koulji, blijeda nadula lica i crne, zalizane, masne, uoljivo obojene kose, sa sijedim korijenom to je na razdjeljku virio iz tjemena. Napokon, i iljata bradica bila mu je sasvim sijeda.Trei u ovome drutvu, sitno gazei za ovim sa tapom, bio je gavran. Zapravo, teko je to rei. Po svemu je izgledao kao ovjek, ali je u njegovoj pojavi, u otrom, velikom, kao vosak utom nosu, u crnom dugom kaputu i hlaama koje su mu u naborima padale preko cipela, bilo neto, da tako kaemo, gavranasto. I za policijski izvjetaj kasnije e to ponoviti svi oevici nemilih zbivanja to su taj dan pogodili ovaj tihi dosadni gradi.Za poetak, bilo je udno, premda to gotovo nitko nije primijetio, kako su ptice na stablima uznemireno zacvrkutalekada su se pojavila njih trojica. Divlje, zagluujue struganje, koje ni najzaneseniji ljubitelj tih ivotinja ne bi nazvao pjevom, zaulo se s drvoreda du ulice. Ri

i s ko-vrama pohotno se nacerio, onaj sa tapom iskrivio je lice od nelagode, a gavran je otro, zapovjedno pogledao oko sebe i cvrkut se u trenu zaustavio.Preli su ulicu. Rii je ponizno pritrao i otvorio hotelska vrata lagano se naklonivi. Uli su u predvorje."Gud morning", poelio je ridokosi recepcioneru pa iz depa modrog sakoa izvukao maleni naranasti turistiki prirunik i nespretno promucao: "Moulim uas, trebamo tri jednoukrevetne soube.""Nema", kazao je kratko recepcioner."Iksjuzmi?""No rums.""O, maj gad!", zgranuo se gost."Kako to nema?", javio se promuklo stariji sa sijedom bradicom."Tako, nema. Sve zauzeto", rekao je recepcioner, a onda zastao mislei: "ta zajebaju, govna, ovi govori naki, a ovi ita...""I nema nikakue ens da netkou mouda danas oud-lazi? Gou houm?"Recepcioner je odmahnuo glavom da nema anse. Mukarac s bradicom zamiljeno je pogledao u strop i iznenada se zaula nekakva lomljava gore u hotelu. Potom tresak nekih vrata. S napola odjevenim sivim balonerom i kovegom u ruci niz stepenice se s krikom skotrljao terenski agent Zagrebake pivovare."Ou, jedna souba ipak fri!", viknuo je zadovoljno rii u modrom odijelu.Onaj obojene vrane kose svejednako je zurio u plafon. Ponovno lomljava. U hotelsko se predvorje, sa slomljenomtiklom na lijevoj cipeli, sruila inspektorica Ministarstva poljoprivrede i umarstva, a redatelj dravne televizije, koji je u Imotskoj krajini snimao dokumentarac o samoukoj osamdesetogodinjoj kiparici, pao je na dno stuba jo s pjenom za brijanje na jednom obrazu. Tri sobe u hotelu neoekivano su se ispraznile. Recepcioner je sumnjiavo uzeo osobne dokumente doljaka. Onaj s bradicom, koji je govorio naki, bio je Nijemac, Helmut Mayer. Gavranu je bilo ime Milisav. Milisav Jovanovi, s putnom ispravom izdanom u Policijskoj upravi Stara Pazova, a ridokosi, koji se zvao Armando Diego Maradona, bio je nikaragvanski graanin.Hotelski slubenik upisao ih je u knjigu gostiju, dao im kljueve soba, a onda, tek to su oni zamaknuli stepenicama, nazvao policiju. Smatrao je svojom graanskom dunou prijaviti ove mutne tipove jer mu, jasno, nije promaknulo da je jedan od njih Srbin, a zna se dobro to su Srbi nama napravili. Deurni s druge strane telefonske linije pohvalio je njegovu budnost i za desetak minuta poslao mlaeg inspektora u civilu, kojega je recepcioner poznavao budui da se oenio njegovom roakinjom.Inspektor je zapisao brojeve soba i popeo se gore. I nema ga. Deset minuta. Petnaest. Dvadeset. Recepcioner se ve zabrinuo. Kad, evo ti napokon inspektora Mladena, nosi glavu pod rukom."Stipe", kae glava pod inspektorovom rukom, "provjerio san ji, sve je u redu, ali ti isto javi ako bude tagodnova.Stipe, u prvi tren ne shvaajui to se ovome dogodilo, posluno klimne, a onda ga, tono se ree, obasja svjetlo spoznaje i on se uasnuto, bez glasa srui na pod iza pulta. Tamo je leao i nekoliko minuta poslije, kada su trojica stranaca sila stepenicama i zastala da na recepciji uzmu nekoliko besplatnih turistikih broura."Evo, to ti je naslijede socijalizma", rekao je Nijemac Mayer dvojici drugova pokazujui na beivotnog recep-cionera. "Propalica lei i nita ne radi.""Gospodaru, dopustite", javio se gavran Milisav Jovanovi, inae udovite u judeokranskoj predaji poznato po imenu Balan, "ja mislim da je to ipak otomanska navika".Crvenokosi Armando Diego nije nita rekao. Samo mu se smaragdnozeleno lijevo oko nervozno okretalo u svim smjerovima. Upueniji bi u te stvari ve po tome mahnitom oku prepoznali laljivca Ataroha. Dvojica demona u pratnji svoga gospodara Sotone izala su na toplo svibanjsko jutro i proetala stotinjak metara do Ujevieva trga. Smjestili su se za jedan stol pred kafiem, dok je gomila prestravljeno zurila u njih, jer su u gradu, naravno, ve svi uli za inspektora bez glave i goste koji su skupa s prtljagom popadali niz hotelske stepenice.Diegu se vidljivo sviala ta panja te je slao poljupce djevojkama, sve dok gospod

ar nije rekao da ga to ivcira. Crveni Ataroh uzeo je zatim bacati u zrak i u usta loviti kikiriki koji je konobar ostavio pred njima, ali mu je to brzo dosadilo pa je cijeli sadraj zdjelice, moda i stotinu zrna, hitnuo u zrak i sve ih, do jednoga, doekao u razjapljenim eljustima."Diego!", zareao je Sotona kojega je muio njegov viestoljetni giht."Vot?", promumljao je ovaj punih usta, drobei kikiriki zubima."Prestani."Balan se kretavo zacerekao."Dobro je", rekao je Sotona konobaru kada mu je ovaj krenuo vratiti ostatak."Fala, gospodine", kazao je konobar zahvalno, spremajui u dep novanicu od tri tisue kuna."Modro jezero", javio se gavran, pokazujui fotografiju u turistikom letku. "Ja bih to svakako elio vidjeti."Uz lijepe kamene trokatnice hodali su Starevievom ulicom prema zapadu, a Ataroh je polutiho pjevao pjesmu za koju je znao da e nervirati gospodara..."Pliz alou mi introdus majselfAjm e men ov velt end tejstAjv bin eraund for e long, long jirStoul meni e menz soul end fejt.""Ide li za nama?", upitao je Sotona Balana, ne obazirui se na Diegove provokacije."Tu je, messire", apnuo je Balan osvrnuvi se.Doekali su ga u parku. Tonije, Diego ga je doekao. Izletio je preda nj iza jednog rascvalog jorgovana, skaku-ui u svome tijesnom modrom odijelu i utim picari-cama pa ga s dva direkta odalamio po nosu."Vot du ju vont?... Vot du ju vont?", ponavljao je bijesno sa akama u boksakom gardu."Ne udarajte! Ne udarajte, ja san va!", dreknuo je s tla stariji, zaputeni mukarac hvatajui se za krvavi nos."Ne udaraj, on je na!", viknuo je gavran Milisav veselo."Hi iz uan ov as!", cijuknuo je Diego."Ja san vas dozva", rekao je na koljenima, zbog alkoholizma prerano umirovljeni profesor latinskog Petar K. "Ja san iz crkve ukra avle Isusove i trnovu krunu da vas dozoven.""A ti si, znai, taj?" rekao je Mayer."Ja, ja glavon, Gospodaru tame.""Pa to si me zva?""A eto, za avla.""uj, za avla.""Neki mi crv ua..."Koji crv:"Da, koji crv?", sumnjiavo e Balan."Vi vorm?", ponovi Ataroh."Budimo precizni."Gavran prhne u zrak, spusti se sotonistu na rame pa mu gurne uti kljun u nos. Proeprka ondje nekoliko trenutaka dok je ovaj vritao od uasa, a onda lagano uze izvlaiti utog, blatnjavog crva iz ovjekove glave. Izvlai on, izvlai, izvlai, izvlai i izvlai, itavih sedamnaest, a moda i osamnaest metara, ovisno kako ga mjerite, naposljetku je imao taj gadni crv. Umirovljeni profesor ostane cvilei na zemlji, dok je crv uvijajui se pobjegao u grmlje."Uzmi me. Uzmi me sa sobom, Gospodaru", zajeca sotonist."Zato da te uzmem?""Uzmi me, popizdit u od dosade.""Pa kako u te uzet kad si iv? Ja ti uzimam samo mrtve", razumno e Sotona.Ovaj uze gorko ridati, a Balan se saali na jadnika te mu prisno apne..."Ubij se.""Jes", sloi se Ataroh, "kil jorself."Petar K. pogleda ih svu trojicu oima punima nade pa ustane, zatri se urlajui prema rubu jezera i baci se u ponor.Sotona i njegova dva druga oprezno se nagnu preko ruba.

"A avle ti Isukrstove, jesi vidio budale", ree Balan."Pur stjupid ful.""Prestani vie s tim engleskim", obrecne se Gospodar na Diega."Oprosti", kae Diego."Oemo li ga uzet?", upita Balan jo gledajui jadno izlomljeno tijelo koje se zaustavilo dolje na jednoj litici."A koji e nam kurac", kae Sotona.Vratili su se zatim u hotel i do mraka se odmarali u svojim sobama. Sotonu je bolio palac na nozi i postao je izvanredno neraspoloen. Samo je u jednom trenutku, negdje oko osam naveer, uo glas koji mu je iz daljine donio vjetar. "ava e mi pomo", kazao je netko oajno i Princ tame je pozvao Balana k sebi.Goran B., etrdesetdvogodinji kondukter, sjedio je sa enom ispred televizora u primaoj sobi u svojoj kui u Vinjanima Gornjim i nezadovoljno gledao papir koji mu je taj dan doao potom. Goran se ve godinama ali na bolove u kraljenici, ali invalidska ga komisija ustrajno odbija poslati u penziju. Evo, danas su ga ve etvrti put odbili."Pa nadi nekoga. Valjda ti neko more pomo", rekla je njegova ena."A koga u na", kazao je kondukter oajno. "ava e mi pomo."Samo to je on to rekao, na prozor njegove sobe spustio se veliki crni gavran, pogledao ga i lagano mahnuo krilom prema njemu. I stvar je bila rijeena. avao mu je pomogao. Goran B. imao je sve uvjete za invalidsku penziju. Malo poslije, kad pokua ustati iz naslonjaa, otkrit e da je nepokretan od pasa nadolje.Armando Diego Ataroh za to se vrijeme spremao za izlazak. On je jedini od njih trojice imao poleta zabavljati se pa je otiao u jednu imotsku diskoteku i razvratno plesao, na divlji ritam turbofolka uvijao se i oko djevojaka i oko mukaraca, penjao se na ank i razbijao boce, a naposljetku ga je, kao metak u srce, pogodila pjesma Dare Bubamare..."Neka pukne grom, nebo da presee,Jer iz oka mog reka suza tee."Muzika se u tom trenutku zagonetno zaustavila i pjesma je krenula otpoetka. Pa jo jednom. I opet. I opet, i opet i opet, ta su se dva stiha ponavljala, dok je demon Ataroh sjedio na anku ozareno gledajui preda se i plakao. Ramena su mu se tresla, brada drhtala, a on se guio u suzama. I ne samo on. Prvo se slomila jedna djevojka iz Podbablja. Pa njezina starija sestra. Pa jedan iz Riica. Pa jedan par, momak i cura iz Runovia. I za etvrt sata cijela je diskoteka tukla glavama o zidove, ogledala i toko-ve neutjeno ridajui na pjesmu Dare Bubamare. Takav je to straan pla bio da su se neki tek sutradan popodne umirili.Sotona je u sobi negdje do jedanaest mijenjao programe na televizoru i kada nije naao nita to bi elio gledati, zapalio je hotel.I to je po prilici sve to smo od ove trojice iz podzemnoga svijeta mogli vidjeti u Imotskom.Zapravo, ne. Narod se sutradan u zoru okupio na misi, gdje se molilo za istjerivanje avla. Puna je crkva bila, kao nikad u to doba. Cijela se Imotska krajina, re bi, prestraeno skupila u hramu Bojem. Velik dio njih nije ni mogao ui, nego je ostao pred vratima. Tu u crkvenom dvoritu nekoliko je njih vidjelo dvojicu, jednoga rideg u uskom modrom odijelu i jednoga crnog kao gavran. Skrueno su se molili zajedno s ostatkom vjernikog mnotva, rukama sklopljenima na prsima, podiui pogled u nebesa, sve dok nije dola ispovijed na red."Ispovijedam se Bogu svemoguemu i vama brao da sagrijeih vrlo mnogo, milju, rijeju, djelom i propustom. Moj grijeh...", kazao je ridokosi i udario se akom u prsa. I kada se udario, lagano je podrignuo, a iz usta mu je izaao smrad po trulim jajima."Moj grijeh!", ponovio je on i opet se udario i podrignuo, a nekoliko se njih zgadeno okrenulo."Moj preveliki grijeh", kazao je ridokosi trei put i tako je zasmrdilo da se narod pred crkvom Svetog Frane panino razbjeao.Prizori izobiteljskogivotaMaliani na crno

ena tiho ude u sobu gdje se etverogodinji djeak na podu igrao s kockama. une do njega i pomazi ga po kosi."Franjo", pone ona, "mama ti ima neto vano rei."Djeak znatieljno podigne glavu i pogleda je bistrim oima."Imam jednu dobru i jednu lou vijest", kae mama."Ajde, daj prvo lou", kae mali, a ena se nakalje i drhtavim glasom ree..."Tvoj otac je Stjepan Tuman."Mali problijedi od uasa."Koji Stjepan Tuman? Onaj...?""Onaj Stjepan Tuman", potvrdi ena i postieno obori glavu."Srca ti Isusova!" opsuje djeak. "A koja je dobra vijest?""Pa, vidi... On nee da te prizna.""Nee da me prizna za sina?""Ne... Mislim, da. On kae da ti nisi njegovo dijete.""Yes!" odahne djeak. "Dobro je... Sluaj, mama, nemoj se vie zezat s tim, to si rekla sad meni i nikomu vie. Jesi li me ula? Jo mi samo treba da u vrtiu saznaju da je taj tikvan moj... Nego, jesi li ti sigurna da on ba ne eli da me prizna? to ako se predomisli i doe nam kasnije praviti probleme?""Nee, kae.""Nije mi to drago", zavrti djeak zabrinuto glavom. "Stjepan Tuman, moj tata?! ovjee, koje sranje!..."Ovako nekako zamiljam da je ona nesretnica koja Stjepana Tumana tui za oinstvo njezina djeteta trebala razgovarati sa svojim sinom. Umjesto da se noktima i zubima bori da njezin jedinac dobije asno prezime osnivaa hrvatske drave, trebala je, barem ako mene pitate, naprosto zaboraviti tu stvar. Muka i ponienje koje ona i mali moraju otrpjeti, a sve da bi on za roditelja dobio jednog takvog slabia i luzera, takvu promaenu i beskorisnu osobu kakav je mlai sin pokojnog predsjednika, mi je sasvim besmislena. Zato ta ena tako bezumno ustrajava na vlastitoj pogreci, zato zaboga naposljetku sama sebi ne prizna da se zeznula? Ljubav je slijepa, kau. Kod nje je bila gluha, slijepa, mentalno retardirana i u kolicima, ali dobro, dogodi se. Uostalom, njezina stvar. Ipak, kada se ve ona prevarila s krumpirom od Stefa Tumana, mogla je bar dijete potedjeti toga uasa.I uope, kad god je neka oajna ena preko novina prozvala nekakvu vucibatinu s kojom je nesmotreno zanijela i rodila, kumei da dijete dobije njegovo prezime i alimentaciju, ja nijednom dosad nisam vidio da je mukarac uistinu vrijedan enina sramoenja. O djetetu da i ne govorim. U posljednjih nekoliko mjeseci, sjetit ete se, nekoliko se takvih sluajeva zaredalo po naim novinama Ljubo Cesi, pa Mladen Grdovi, pa onda onaj Stipe aija, pa onaj bezveznjak iz grupe Neki to vole vrue i napokon Stjepan Tuman. Neobinim se sluajem za roditeljstvo optuuju samo neki mukarci koje bi eventualno tek poslije modanog udara i potpune uzetosti jedne strane tijela poeljeli za roditelje.Kada vidite sline sluajeve u svjetskom tisku, kada nekakve manekenke progone Micka Jaggera ili BorisaBeckera da su im napravili dijete, to se da razumjeti. Ako nita drugo, dobro izgleda kad ti u dokumentima stoji "Ime oca: Mick Jagger". Ali, ovi nai, ova petorica nabrojanih, nemojmo se zezati, nisu vrijedni ni sedamdeset kuna sudskih biljega na tubi za dokazivanje oinstva. Da ja moram birati, da meni dovedu tih pet mamlaza, poredaju ih u vrstu kao na policijskom prepoznavanju i kau: "Evo, sinko, izaberi kojega god hoe da ti bude tata", ja bih rekao: "Oprostite, ako moe, ja bih radije ostao siroe."Okej, znam to ete sada rei, svako dijete treba obitelj, jedan je otac, ali pustite vi ta "pozdravite moga tatu" preseravanja. Da mi je Mladen Grdovi otac, svega mi, ja ne bih volio da se to zna. Zamislite samo da ste dijete i da vam Mladen Grdovi doe na roditeljski sastanak. Tko bi sutradan preivio od zajebavanja u kolskom dvoritu..."Mali, pije li ti tata?""Ne pije vie.""A ne pije ni manje, ha-ha-ha..."Ili na radiju, na primjer, da ujete: "Dragom sinu, u povodu odlaska na sluenje vojnog roka, s pjesmom 'Medu moj i eeru', sve najljepe eli njegov tata Silvestar Dr

agoje omi." Na pola puta do kasarne ja bih se na nekom stablu objesio od muke. A i to nije najgore. Vrhunac uasa ipak bi bio da mi je Ljubo Cesi otac. Pomislite, tata me, recimo, izvede u zooloki vrt, a druga se djeca zbog neega ponu zapanjeno skupljati oko nas. Ma, i to je previe. Dosta je da zamislim Cesia Rojsa kako se naginje nada me i pita: "Oe da ti tata kupi sladoled?" i mene istog trena hladan znoj probije...Moje je miljenje, kao i uvijek, potpuno beznaajno i neobavezujue, osim toga, nelagodno se osjeam i to se dotiem nekih tuih intimnih drama, ali, uistinu, ne znam zbog kojeg bi to bezdunog oca njegovo izvanbrano dijete mrcvario po sudovima i vodio na DNK testove?Vrijedi li to dvije tisue kuna alimentacije? Prezimena svakako ne vrijedi, jer zato bi itko elio prezime gada koji njega ne eli. Mogu, dakako, razumjeti bijes i povrijeenost ena koje su se odluile za tako muan postupak, ali njihov je inat zapravo slijep i u konanici tetan. Kao da odnosi oeva i djece i bez toga sudskog cirkusa nisu dovoljno uasni.Znate to i sami ako imate djecu. Moete se koliko god hoete truditi da ugodite svom potomstvu, no ono e svejedno, obino oko drugog puke, poeti govoriti kako ga vi sramotite. A to je tek poetak! Jer, samo koju godinu kasnije dolazi "Rocky Horror Picture Show" u pedagokoj literaturi poznat i kao pubertet, kada e vae sunce, va ljubimac, osjeati jo samo duboki i iskreni prezir za sve to vi kaete i uinite. Samo to zinete, toj e se nezahvalnoj maloj ivotinji lice iskriviti od gaenja. Do korijena vlasi e mrziti sve to vi predstavljate. I to je sve savreno normalno. Dogaa se u divnim, savreno skladnim obiteljima.A sada pomislite kako je to kada imate oca koji ne eli znati za vas? Kakav to pakao mora biti kada imate trinaest i ini vam se da se itav svemir urotio protiv vas? Kada se u djetetu dodatno razgori ona mrnja prema ocu, koju jo od vrtia nosi u sebi? Razumijem, ponovno u kazati, gnjev ena koje su ostale nosee s propalicom koja ih je ostavila i prirodna mi je njihova potreba za makar i sudskom satisfakcijom, ali isto djeteta radi, jer ono je valjda ipak vanije, nekako mi se ini da je bolje puno ne eprkati po tom emocionalnom dreku. Ljude ne moete natjerati da vas vole, stvar je sasvim izvan voljne kontrole i ako budala ne eli znati za vas, trebate zapravo biti sretni da ste ga se rijeili. I tko zna, ono to se sada ini stranim, moda za deset godina ispadne sjajno?Sve ovo to govorim, svjestan sam, u neku ruku ide u prilog tuenim oevima, ali zapravo zato ne? Neka im bude. Jer, kome uistinu treba neki Stjepan Tuman za oca? Stjepan Tuman, Silvestar Dragoje, Stipe aija, Ljubo esi i Mladen Grdovi dobri su moda jo samo za reklamiranje kontracepcijskih pilula. Bila bi to divna kampanja, sloit ete se: gore da je njihov nasmijeeni portret, a ispod samo kratka poruka: "Shit happens!"Kako sam se odrekao SotonePet puta dosad bio sam krteni kum. Petoro maliana drao sam u naruju kada ih je upnik polio blagoslovljenom vodicom po upici, pet puta uime nekog djeteta spremno sam se, sigurnim glasom, makar mi neki od vas to zacijelo nee povjerovati, odrekao Sotone i svega sjaja njegova. I svaki put sam, jer je takav red, obeao sveeniku da u se, zajedno s roditeljima, zauzeti da moje kume dobije dolian kranski odgoj, da potuje oca i majku, da ne lae i ne krade, ne razbija igrake i ne gleda televiziju vie od dva sata dnevno. Iskreno, kasnije se nisam ba pretrgao oko toga, no ta djeca su opet postala vrlo solidni mali ljudi. Jedna je, da se pohvalim, ak od-likaica, s prosjekom pet-nula-nula. Rekao bih da kao kum imam vrlo visok postotak uspjenosti. Kako mi ta stvar dobro ide, postao sam moda i pomalo bahat. Peti put kad je bilo, pamtim da su roditelji s druge strane krstionice prestravljeno gledali kako nonalantno, s jednom rukom drim njihovo edo, a ja sam podigao palac i vedro im namignuo, u stilu, "nemate brige, sve je pod kontrolom, ovo sam ve radio".Premda sam, moram priznati, kum postao samo zahvaljujui vrlo osobitim okolnostima. U to vrijeme, poetkom devedesetih, naime, bilo je malo kvalificiranih kumova. Bilo je to deficitarno zanimanje, na birou nisi uvijek mogao nai ljude toga profila. Tko je imao sve sakramente, nedjeljom je obino u nekoj upnoj crkvi, ili ak dvije, usvom najboljem odijelu svjedoio neijem primanju vjere. Krstili su se redom, dj

eca i odrasli, ponekad i itave obitelji, krstila su se poduzea, ogranci Hrvatske demokratske zajednice, itavi kvartovi i naselja. Bila je to masovna akcija, otprilike kao cijepljenje protiv arlaha i djeje paralize. Koliko je njih u to vrijeme, od '90. do '95-, razrijeeno istonog grijeha, Kaptolu bi zapravo bilo puno zgodnije da je unajmio kakav poljoprivredni avion, napunio tankove blagoslovljenom vodom i prskao narod redom, kao usjeve.ao mi je samo da tada nisam vidio kako je kada se krste odrasli. Pretpostavljam da njih kumovi ipak ne dre na rukama. Nenad Ivankovi, recimo, dosta je krupan mukarac i teko mi je zamisliti da je njega netko donio do krstionice. Osim, naravno, ako za kuma nije uzeo nekog vozaa viljukara. tota se toga, uostalom, promijenilo od vremena kada sam ja skupio svoju neveliku kolekciju sakramenata. Mene su, recimo, krstili jedne tople lipanjske noi 1970., u treoj smjeni, dok je sve okolo spavalo. Da nas je milicija zaustavila, moji bi se dosta namuili objanjavajui da nisu krijumari djece. Bio je to zapravo ilegalan in. Kumova se dobro ne sjeam, ali lako moe biti da su se zvali Prle i Tihi.Kojih desetak godina kasnije, u treem osnovne, ispovjedio sam se i priestio u modrim hlaama od kamgar-na i bijeloj koulji sa znatnim postotkom sintetikih vlakana. Hlae od kamgarna, ispeglane na crtu, bijela koulja i razdijeljak na lijevoj strani mojoj su babi bile i ostale vrhunac muke elegancije. Fotografirali su me tada prije nego u otii u crkvu nekakvom uasnom polaroidom kamerom, u stavu mirno, pokraj filodendrona, i ta je slika kod svih koji su je vidjeli, bez ostatka, izazvala bezuman, upravo predinfarktni smijeh. Slino su me uslikali i tri godine kasnije, u estom razredu, na krizmi, samo to sam tada drao svijeu s trobojnicom i dvije granice aspara-gusa. Kako je bio konac svibnja i vrlo toplo, svijea mi se otopila i nekako tuno klonula preko ruke, ali ja sam ve bio bolje volje, jer mi je kum, tren prije nego e me fotografirati, tutnuo jednu dosta respektabilnu novanicu u dep na prsima. "Da ima za kavu", rekao je on ozbiljno, a ja sam gledao u objektiv i lukavo odutio da mi u estom jo ne pijemo kavu.I tako, s tim bogatim fotomaterijalom doekao sam devedesetu i ostvario plodnu karijeru peterostrukog kuma. Sto znam, samo je Boris Deulovi bio uspjeniji od mene. Suze nam udare na oi kad se danas sjetimo koliko smo tih godina izjeli po krstitkama. ir bi nas unitio da je potrajalo. panjolski kolonisti u Srednjoj i Junoj Americi valjda u itavom stoljeu nisu toliko Indijanaca preveli na katoliku vjeru, koliko je u pet godina ovdje kr-teno partijskih sekretara, oficira i oficirua, ministara i ministarki, narodnih poslanika, ambasadora, prvih tajnika i drugog diplomatskog osoblja. Krstili su se novinski komentatori, kasnije odana pera dravotvorne tampe. Zatim glumice i fotomodeli, sportai, pjevai, filmski redatelji i dramski prvaci. Tih se godina nekako krstio i Go-ran Ivanievi. Ne znam tko je njemu bio kum. Ja sluajno nisam, a nije ni Boris.Elem, prolo je desetak godina otada, Ivanievi je u meuvremenu ipak osvojio Wimbledon... a koji, uoite taj detalj, nije osvojio kao nekrst... pa se i oenio i dobio djevojicu. Malenu je ovih dana neki sveenik negdje odbio krstiti. Kler je izgleda postao izbirljiviji u pitanju pastve. Zakljuili su valjda da imamo dosta katolika. Da nas je vie, ne bi valjalo. Svi su kapaciteti popunjeni, bar dok se ne zavri onih desetak tisua zapoetih crkava. Mala se Ivanievieva mora malo strpjeti. Osim ako moda jo negdje neka upna crkva ne radi u treoj smjeni.Every sperm is sacredVjerojatno bi bilo zgodno imati petnaestoro djece, samo to biste ih morali nauiti da na prsima uvijek nose akreditacije s imenima. Bez toga bi, ini mi se, moglo biti dosta nezgodno. Legli ste, na primjer, s novinama na kau poslije objeda, a neka djevojica, sjedei malo dalje na sagu podvinutih nogu, odijeva lutku. I dugo je ne primjeujete, sve dok vam se u jednom asu ona nekako ne pojavi negdje na rubu svijesti i vi osjetite da je tu neto udno. Pogledate djevojicu i shvatite da ne znate kako se ona zove. Ne znate, za pravo rei, ni je li dijete vae ili je moda negdje iz susjedstva dolo. Ne, zakljuite, nee biti da je susjedova, viali ste je ve po stanu. Malena je, nema sumnje, vaa, ali kako joj je ime i kad se rodila, u koji razred ide i je li prieena, koje je djeje bolesti preboljela, upravo niega se o njoj ne moete sjetiti i to vas ve malo ivcira."Milice!" dreknete vi.

Dijete se ne okree."Katarina!"Opet nita."JadrankaL. Marija!... SlaviceL. Ivana!"Napokon, curica shvati da se njoj obraate i bojaljivo vas pogleda."Ti, vrae!" viknete ozlojeeno. "Kako ti je ime?""Blaenka, tata", ree dijete plaho."Blaenka, kae. Ajde, ba mi je drago da smo se upoznali."Petnaestoro djece, moete li to zamisliti? Sto dvadeset razreda osnovne kole proi s njima i ezdeset razreda srednje, desetak tisua domaih zadaa zajedno s njima napisati i tek moda neto manje idiotskih pjesmica za nauiti napamet. A onda doe gripa i vama petnaestoro djece u tri ture itava dva tjedna zajapureno bunca u postelji, limun kupujete direktno od veletrgovaca, a ipkov aj kuhate u loncu za iskuhavanje vea. Imate li petnaestoro djece, za ferije ih neete nikamo voditi, jer bi tjedan na moru ili negdje Alpama za sve njih stajao priblino koliko i itavo hotelsko poduzee. Ostanete dakle kod kue, u kiselom smradu trideset tenisica. Kad biste imali petnaestoro djece, pokuajte zamisliti koliki bi vam ormari za cipele trebao. Nisam valjda rekao ormari...?Na razmiljanje o ovoj neobinoj temi potakao me zajedniki dokument to su ga predstavnici gotovo svih vjerskih zajednica u Hrvatskoj prije nekog vremena potpisali za zabranu pobaaja. Da ja imam petnaestoro djece, svima bih njima bio uzoran vjernik, boguugodan i halal. Jer su i oni sami, naposljetku, vrlo esto odrasli u slinoj obitelji. Mnogi je na sveenik, primijetili ste moda, zagovarajui vjernicima poveanu proizvodnju potomstva, mi-mogredno ispriao i dirljivu priu kako je u njegova oca i matere bilo njih devetoro, ili trinaestoro, ili sedamnaest, ili koliko ve ena moe roditi prije nego iscrpljena umre u etrdeset treoj. I oni su, kae pria, bili siromani, ali sretni. Ma, nemoj. Kako to da nijednom od tih popova nije palo na pamet da je moda ba mnogolana obitelj pravi razlog da su oni postali to to su postali. Ne ini li se vama ta stvar loginom? Oni su zavrili u sjemenitu, naprosto jer u kui nije bilo kruha za njih devetoro. Kada se tako neki sveenik pohvali da je njemu i brat sveenik,a tri sestre da su asne, to iz toga uope zakljuiti? Moete, naravno, dobrohotno zakljuiti da su oni zacijelo vrlo pobona obitelj, ali naao bi se svakako i neki zlona-mjernik koji bi primijetio da je veleasni imao razumne roditelje, koji su tako odgovorno planirali djecu, da se njih petoro kolovalo od crkvenih milodara.Popovi i hode, meutim, ne razmiljaju o tim stvarima. Neki od njih zapravo i ne vole puno razmiljati. Prekrie ruke na trbusima i dre se ueno, ali uistinu su tikve, glupe i beutne. Kada govore o abortusu, na primjer, oni ga doivljavaju kao nakaznu obijest. ene koje su pobacile, kada njih sluate, redom su kurve to su sa sadistikom nasladom usmrtile plod u sebi. One su zle. Vjerski poglavari, svejedno je iji, u sebi obino nee nai ni trun aljenja za stranu fiziku i emocionalnu traumu oajnica, koje su to moda uinile zato jer negdje za dvije i po tisue kuna rade dvanaest sati sedam dana u tjednu, sa svakom treom nedjeljom slobodno, i ne smiju izgubiti taj posao. Ne, one moraju roditi, a Caritas i Merha-met e se valjda pobrinuti za ostalo. Za svih petnaestoro, ako treba. Pa i ako koji od njih bude i malo blesav, nema veze, dat emo ga u sjemenite.A sve je to, dakako, zbog svetosti ivota. Svi su se vjerski vode u Hrvatskoj oko toga u pet minuta sloili. S druge strane, rat je trajao etiri godine, a da oni uope nisu komunicirali. Tisue su zagnojile po breuljcima, a ho-dama i fratrima i protama ni na kraj pameti nije bila svetost njihovih ivota. tovie, poticali su vjernike da pucaju u druge vjernike, da ih otjeraju iz kua, da im opljakaju i zapale selo, blagoslovili su tenkove i haubice, grlili se sa zloincima. Pravoslavni sveenici tjerali su svoje vjernike protiv pastve katolikih pastira, koji su se opet svojim autoritetom zauzimali za granatiranje damija. I ukrug i svaki protiv svakoga. Zar to nije neobino? Isti oni to sudanas silno uzrujani to se u ginekolokim ordinacijama usmruju ljudski embriji, prije koju godinu nisu imali ba nikakvih problema to je netko u Graacu metkom u zatiljak ubio staricu. Ubiti je tada bilo tada boguugodno i halal, biti ubijen jo i vie, smrt je bila sveta. Dosta mi je tajanstveno kada se dogodio obrat da je sveenicima svet postao ivot.

Klub boraca,pionirskakategorijaKad sam ja iao u kolu, za veliki odmor gotovo uvijek ste mogli pogledati dobru tunjavu u dvoritu. kolskom hodnicima ranije bi se pronio glas kako se neki, na primjer, Mate iz estog C zavjetovao da e promijeniti lini opis nekom Joku iz petog A, a Joko je opet po svojim opunomoenicima poruio Mati da e mu se mlade krvi napiti, pa bi se svi deki, a i pokoja curica, od onih to su se ve tada palile na nasilnike i koje e puno kasnije vjerojatno postati muterije SOS telefona, okupili iza zgrade da gledaju kako se dva mamlaza valjaju u praini. Uinali smo svoje sendvie od parizera i zadovoljno srkali "Dvojni C", dok su Joko i Mate, zajapureni, raupani, krvavih noseva i poderanih modrih akih kuta, predano mlatili jedan drugoga.Slubeno su postojale tri discipline. Najpopularnije je bilo potui se "na ake". Bezuman, neosvijeteni boks, u kojemu protivnici prilaze jedan drugome panino maui rukama u svim smjerovima, cijenio se kao vrhunsko bo-rilako umijee. kolski ampion u ovoj disciplini smatrao se najjaim uenikom uope.Potom je dolazilo nekakvo rudimentarno hrvanje, koje je aka populacija, barem u Imotskoj krajini, zvala "na povaljivanje". Glagol "povaliti" u tim smo godinama, kako vidite, koristili u vrlo ednom znaenju. Borba u ovoj disciplini po pravilima je zavravala kada jedan protivnikzarobi drugoga ispod sebe, sjedne mu na trbuh, prikuje mu ruke uz tlo i ovaj planim glasom prizna: "Predajem se!" Ako djeak na tlu ne eli priznati da je izgubio, onome gore propozicije doputaju da iz usta pusti tanak mlaz sline po njegovu licu. To ponienje obino demoralizira oborenog na zemlju i on se zaista preda, ali nekad ga opet razjari, da on skupi snagu koju moda nije ni znao da ima, zbaci protivnika sa sebe i borba se, na golemo veselje okupljenih, nastavi.Napokon, treu, najmlau disciplinu zvali smo "na karate". Ono to smo mi zvali karateom jednostavno je ukljuivalo sve opisano u prethodne dvije plemenite vjetine, samo to je jo valjalo vritati na kineskom. Ili barem da zvui kineski. Kako nitko od nas nije govorio kineski, togod da si rekao, nisi se mogao prevariti.Bogzna to je meni bilo kada sam pomislio da bih mogao biti dobar u karateu. Rekao bih da je krivo to da sam se volio smatrati progresivnim mladim ovjekom. Novi trend u temanju, uvozna roba, k tomu, inio mi se da vie odgovara mojoj naravi od obine, seoske tunjave. Moda sam se malo i sramio svojih predaka koji nisu od toga napravili umjetnost i filozofiju kao Istonjaci. Mnogi su se, uostalom, tako navukli na karate, pria o tomu kako se budistiki redovnici mlate istom onom predanou s kojom oni katoliki prave sir, uinila je da zviz-nuti nekoga nogom u glavu dobije neki lijepi smisao.Elem, ja sam mislio da je to kao izmiljeno za mene i ba tu disciplinu sam izabrao kada sam u etvrtom razredu jednom Teu poruio da u mu jebati sve po spisku. Taj jeTeo, da ne bude zabune, bio pristojan djeak, sve dotad smo nas dvojica bili u odlinim odnosima, nije bilo upravo nikakvog razloga da se potuemo. No, neka je sotona valjda ula u mene, poelio sam nekoga razbiti itraei prikladnog kandidata, sjetio sam se njega, slabunjavog i malenog.Nali smo se dakle u dvoritu na velikom odmoru, u krugu znatieljnika, nas dvojica, jedan nasuprot drugome, a itava borba trajala je moda etiri sekunde. Teo je kratko kriknuo i plasirao jedan jedini, ali kvalitetan udarac nogom u moje prepone, "na nezgodno misto", kako bi rekla moja baba, a ja sam jeknuo i sruio se. Publika se sa svojim sendviima i sokiima razoarano razila, dok sam ja ostao leati na zemlji. I mislim da sam ba u tom asu, s nosom u praini, shvatio kako sam ja zapravo jedan intelektualac i pacifist, zagovornik mirnog rjeenja sukoba. To je bio posljednji put da sam se potukao, prije dvadeset pet godina.Prizvao sam u uspomeni ove trenutke prije nekoliko dana, itajui o djeci koju tuku, ucjenjuju, zadirkuju ili na neki drugi nain zlostavljaju vrnjaci u kolama. Potreslo me, kao i sve vas vjerojatno, oprotajno pismo osmogo-dinjaka koji se namjeravao baciti s prozora zbog djeaka koji ga je maltretirao pa sam se pokuao sjetiti jesam li ja u toj dobi imao slinih problema.Djeji psiholozi, da su se tada bavili bullvingom, svakako bi me oznaili kao moguu rtvu. Ja sam bio udak, smotan, tjelesno nerazvijen i imao sam klempave ui. O

drastao sam medu ljudima koji nisu na glasu kao osobito pitomi. Po svemu, najbolje to meni se moglo dogoditi u koli je da me vrnjaci objese na mesarsku kuku. A opet, nita mi se ozbiljno nije dogodilo, imao sam sretno djetinjstvo. Nisu me tukli, bar dok ja to nisam sam zatraio. Kada sam odabrao politiku miroljubive koegzistencije, kolskim temerima to nije smetalo. Oni su se izmeu sebe znali zabaviti, divljaki su nasrtali jedni na druge, a nas crve prezrivo su ostavljali na miru.Ne pamtim ni da sam ja, ni bilo tko koga poznajem, u koli doivio ita nalik onome to se danas zove bully-ing i ba zato, da ste me prije samo tjedan dana pitali to mislim o tome, zacijelo bih vam kazao da se u tome jako pretjeruje. Rekao bih vam jo da smo izmislili problem za koji do juer nismo ni znali da ga imamo, ba kao to smo izmislili da treba kupovati pitku vodu u plastinim bocama. Zloesto bih dodao da smo povodljivo uvezli pojam za koji uope nemamo rije u naem jeziku. No, tada sam vidio oprotajno pismo osmogodinjaka samoubojice, a sluajno imam djeaka jednake dobi, i to mi je slomilo srce.O djeci nemam predrasuda. Znam, recimo, da nisu nevina. Nervira me kad neka uiteljica, teta u vrtiu ili slaboumni djeji pisac ponu umiljato meketati o divnim, iskreni i bezazlenim klincima. Ruku na srce, netko i sa sedam godina moe biti pogana osoba. tovie, u toj dobi netko e moda biti i zloestiji nego kada odraste. Oblikujui svoje nazore, stalno usporeujui svoje postupke s postupcima drugih, jer upravo i nema drugog naina da oblikujete nazore, djeca budu uasni konformisti. Ona ive u svojim malim diktatorskim svjetovima u kojima svi moraju biti isti, moraju se slino odijevati i eljati, imati sline torbe i pernice, igrake, moraju slino govoriti...Tek puno kasnije djeca e shvatiti da nije bogzna kako uljudno kreveljiti se pokazujui prstom na nekoga tko je drukiji. Oni nemaju ba nikakvo potivanje za razliitosti, tovie, da bi dokazali svoju odanost grupi, spremno e, a ponekad i sa sadistikom nasladom, kanjavati onoga koji je razliit. Uistinu, kada bi bili kadri takvo to napraviti, sedmogodinjaci bi vjerojatno otvarali konclogore.Ali opet nisam siguran da takvo ponaanje treba sankcionirati. Moe biti da sam u krivu, ali ja ne doivljavam osobito loim kada se djeca meusobno zadirkuju i izazivaju,rugaju se jedni drugima. Ja elim da moja djeca upoznaju zlo, pa i da ponekad, zato ne, osjete zlou u sebi. To je uzbudljiva emocija i ja im je ne elim uskratiti, ak ni kad bih mogao. Potrudit u se, jasno, da njih dvoje postanu dobre osobe, ali bih volio i da naue biti bezobrazni. Ima, znate i sami, trenutaka kada je to vrlo korisno znanje. Ukratko, s ovom priom o bulh/ingu mislim da moramo biti vrlo paljivi i znati za mjeru.Premda je, priznat u jo jednom, dosta teko odrediti pravu mjeru kada imate osmogodinjaka koji eli umrijeti.Pravo ja, klju u rukeOglas je, ne pamtim vie, bio za teaj samopo-moi, transcendentalne meditacije, reikija, autogenog treninga, hipnoze, regresije ili neega sasvim esnaestog. uvao sam ga negdje medu papirima i zagubio. Sjeam se samo natpisa: "Otkrijte pravo ja!", a dolje, sitnije: "Mogunost plaanja u tri rate." Znam da nije bilo skupo. Mislim, ako uzmete u obzir da na kraju dobijete pravo ja. Neto to je Hegelu trebalo pola ivota da shvati, ovi su nudili za dva mjeseca. Pravo ja, klju u ruke. Dostava besplatna. Za razumnu svotu, u tri obroka, inilo mi se, vrijedilo je sresti tog zagonetnog stranca, tu pametniju, sretniju, armantniju i naoitiju osobu koja desetljeima ivi u meni, spava, jede, hoda i tuira se sa mnom, koja plae sa mnom kada gledam tune filmove i jaue kad cupkam dlaice iz nosa, toga boljeg, pravog ja s kojim se dosad nisam imao ast upoznati.Na oglasu je bio broj telefona koji zbog neega nikad nisam nazvao, a imao sam puno pitanja organizatorima teaja. Pod jedan, razumije se, ako ne naem pravo ja, je li oni vraaju pare? Zatim, naravno, to ako mi se pravo ja ne svidi? Otkrijem li, na primjer, da moje pravo ja glasa za Demokratski centar, je li neuljudno kazati da ga ne bih uzeo? Sto ako je moje pravo ja pljunuti Mladen Grdovi, ili voli nositi ensko rublje, ili je baptist ili hare krina, ilegalni pakistanski useljenik, to ako navija za Dinamo?Ej, narode, ubio bih ga da navija za Dinamo! A dosta bi mi teko palo i saznanje da moje pravo ja ne bi uzelo vie od dvjesto kuna u "Milijunau". Neugodno bi me se d

ojmilo i da slua grupu Scorpions i da mu je omiljena knjiga "Mali princ". Napokon, ak i da ne bude nita od toga, da mi se moje pravo ja svidi, to ako se ne svidi mojoj eni? Ili mojoj djeci? Ja doem i slavodobitno reem: "Evo ga, djeco, ovo je va pravi tata", a djeca udri u pla.Potom, to ako na teaju sluajno naem tue pravo ja? "Oprostite, to nije vae pravo ja, nego od jednog Miroslava iz suprotne smjene." Osim toga, to ako mi veliina mog pravog ja ne bude odgovarala? Ako mi bude usko u ramenima, a rukavi prekratki? Moe li se pravo ja prati u vemaini i je li postojano na visokim temperaturama? Skuplja li se po duini? Daju li garanciju na pravo ja i imaju li ovlateni servis? Gdje se mogu kupiti rezervni dijelovi za pravo ja? Je li uz doplatu mogue dobiti pravo ja koje perfektno vlada portugalskim...? Pitanja su mi se danima rojila po glavi dok sam se spremao telefonirati ljudima, a onda se oglas, kako sam ve kazao, zaturio negdje meu papirima, lako moe biti i da sam ga bacio, i ja sam potpuno zaboravio na tu stvar. Sve do prije neki dan.Napunio sam trideset pet godina, razumno pretpostavio da mi je u najboljem sluaju ostalo jo toliko i uplaio se da sam sve dosad, tko zna, moda ivio neijim tuim ivotom. Ta pojava zacijelo vam je poznata, dosta je uobiajena kod okruglih roendana, osobito meu mukarcima. Sa enama je lake, one kad su nezadovoljne obino samo sjednu i plau da nemaju to obui, a mukarci bi odmah itavu kuu zapalili. Kao u "Frank's Wild Year , ako znate tu pjesmu od Toma Waitsa, kad do juer sasvim regularan tip sjedi u parkiranom autu s druge strane ceste gledajui svoj dom u plamenu, a onda se zaputi prema sjeveru, mislei kako nikad zapravo nije podnosio togpsa. Dobro, ovo je moda poneto radikalan sluaj krize srednjih godina, nije ba ni sasvim zakonit, no osjeaj vam je svakako poznat, onaj neobini trenutak kad svi zvukovi oko vas nekako ieznu i vi se zaueno okreete, nije vam jasno kako ste se tu nali, osjeate se tjeskobno i tue u svom ivotu, odjea koju nosite nije vaa odjea i posao kojim se bavite nije posao za vas. Gledate neku djecu kako se smiju i pomislite kako biste dali sve na svijetu da samo na sekundu moete biti oni. Ovo je iz jedne pjesme Boba Dvlana.U redu, priznajem, ja se na trideset peti roendan nisam ba ovako osjeao. Moj prijatelj Igor kae da sam ja krizu srednjih godina pregrmio jo u devetnaestoj i to nije sasvim neistinito. Osjeam se ugodno u svojim tridesetima, sretniji sam, mudriji i sigurniji u sebe, jasniji sam, ene mi ak kau i da bolje izgledam nego kad sam imao dvadeset dvije. Ali, opet, znate, okrugli roendani su uvijek prilika za propitivanje nekakvih gluposti kao to je pravo ja. to je to uope, to pravo ja, koje se teajevima prodaje u tri rate? Ili kad magazini piu o tome, koji su to autoriteti za pravo ja da vam suvereno poruuju da promijenite radno mjesto, smravite i poeljate ike na elu? Koji zajebant sastavlja one novinske testove, gdje na dvadeset pitanja odgovorite s a, b ili c, zbrojite bodove i dobijete jednostavno i nedvosmisleno tumaenje to je vae istinsko bie i u kojem se smjeru treba razvijati?Kad bi ivot bio tako jednostavan, vjerujte, istog asa bi ga vrijedilo skonati. Pravo ja je za jednostanine organizme. Punoglavcu je pravo ja da postane aba, liinki da bude leptir, a vi zasluujete bolje. Ili moda ne zasluujete, sami odluite, ali ja znam da ne postoji takva osoba za koju bih sa stopostotnom sigurnou kazao: "Evo, to sam ja!" ak i da postoji, nisam siguran da bih je elio upoznati. Drae mi je vjerovati da sam vie ili manje sretno ->.

spojen od nekoliko osoba, koje ele razliite, ponekad i potpuno oprene stvari. Koje se nadvikuju u meni i ne podnose meusobno, koje iza leda ogovaraju jedan drugoga, da bi naposljetku opet nekim sluajem izabrale ono najbolje za mene. Pa ako i ne izaberu najbolje, nauio sam se nositi s tim. Velika je to stvar, ako mene pitate, nauiti sam sebi oprostiti za sva sranja, trideset pet godina radim na tome i dosta mi dobro ide.Dosegnuti pomirljivost u nepomirljivosti razliitih linosti u sebi samome je moj recept za krizu srednjih godina. ao mi je nekih drugih ljudi kojima sam u prolosti nesmotreno nanio bol, ali sebe ba nimalo ne alim. Kada shvatite da nema pravog ja, nego da je svako vae ja jednako punovrijedno, nita to ste uinili nije bilo pog

reno, svi su vai krivi potezi bili pravi potezi, svi su vai porazi zapravo bili pobjede. Pobijedili ste ve samim tim to ste ostali ivi pored svih tih budala koje se motaju po vaoj glavi i vuku svaki na svoju stranu.Eto, s ovim sam mislima ja doekao trideset petu. Izljubio sam se s najbliima, a onda smo zajedno pojeli tortu koju mi je punica ispekla. Kasnije sam stavio da mi svira jedan stari album Krisa Kristoffersona, koji sam sam sebi kupio za roendan. Bila je tamo jedna prava pjesma za mene, jednog cool frajera koji je upravo uao u drugu polovicu tridesetih. Zove se "The Pilgrim: Chapter 33". Pa kae:He's walking contradiction,Partlv truth and partlv fiction,Taking every wrong directionOn his lonelv way back home.Stari prdonja u pederskoj majiciMotovunski filmski festival je tradicionalno divan, samo to sam ja ove godine s djecom. Dok narod oko mene besposleno miri u sunce, ja trim za bebom s vonom kaicom u jednoj ruci i licom u drugoj, i pognut izlazim iz kina aptom se ispriavajui ljudima jer se ba u pola filma, taman kad je bilo najuzbudljivije, moja malena istovarila u pelenu, a kasnije je uspavljujem, kroz prozor gledajui kako dolje na ulici radnici, seljaci i potena inteligencija raspojasano pleu.Doi s djetetom od osamnaest mjeseci na najzabavniji tulum u zemlji, ukratko, nema znatnije anse da se plasira medu deset najinteligentnijih stvari koje sam napravio u ivotu. Ipak, bila je to vrijedna lekcija. Pet motovunskih dana jasno mi je dalo do znanja koje je moje mjesto na svijetu, to ja jesam i to nisam.Ve sam prvi dan, uspinjui se zapuhan i znojan strmom motovunskom kaldrmom, to shvatio. Dvojica festivalskih volontera, mladih punoljetnika s irokez frizurama, pomagali su mi nositi prtljagu, jer znate kako je to kada s obitelji, sa enom i dvoje djece, negdje putujete na nekoliko dana. Tri kovega, ruksak, putni friider, nese-ser, djeja kolica i laptop.Gazimo tako ja, svjetski poznati alpinist Stipe Boi, i dvojica nepalskih erpa prema vrhu, sa svim onim to treba da se jedan brak mit kinder uspjeno presadi iz svogprirodnog stanita na neko drugo mjesto, a jedan momak, prijatelj mojih ljubaznih pomagaa, usput dobaci... "Majku ti boju, tip ima stvari k'o Britnev Spears."Ta jedna jedina reenica, kratka duhovita opaska motovunskog volontera, koji ovdje vjerojatno nije donio mnogo vie od etkice za zube i nekoliko komada vea u maloj torbici preko ramena, u trenu me je osvijestila i shvatio sam kakav sam sredovjeni papak postao. Mislim, da se ne laemo, ja nikad nisam ni bio bogzna kakav cool tip, ali ovo je bio potpuni, bezuvjetni, sramni poraz svih mojih frajerskih uobrazilja.Neobino je to, drage itateljice i dragi itatelji, malo moda i tuno, u jednom asu ima dvadeset i ini ti se da e ti itav ivot biti kao jedan uzbudljivi neprekinuti Woodstock, a samo asak kasnije vue putni friider s vonim kaicama i riolinom. Nisi ni primijetio kada ti se i kako to dogodilo. U malenom treptaju oka, uini ti se, od anarhista u vrei za spavanje na plai pod tamarisom pretvorio si se u malograansko udovite koje urla na recepcionara jer u sobi nema tople vode.E, sad, to da ovjek napravi? Mogao bih se, dakako, kao oni ocvali bikeri u konim prslucima s resama, sa sijedim brinama, perinima i crnim "Born to be Wild" majicama rastegnutim preko trbuha, praviti kao da se nita nije dogodilo, ali nekako nemam volje za to. 'Trn too old for this shit", rekao bi Danny Glover u "Smrtonosnom oruju", a ja ga esto citiram, uvijek napola ozbiljno, s nekom sveanom autoironijom, sam sebi smijean u to sam se pretvorio..."Napravit u vizit-karte", rekao sam prije neki dan eni, "AnteTomi, na poznati knjievnik". Ona me je, naravno, razumna, kakve bi supruge valjda i trebale biti, upozorila da je u ovoj zemlji previe debila koji ne bi razumjeli moj vic. Ona i inae vrlo esto bolje od mene znato mi je prilino, a to nije i kad valja prestati s majmu-niranjima. Dobro, gdjeto je moda i prerevna u tome.Kada smo se raspakirali u Motovunu, recimo, nezadovoljno sam primijetio da mi nije u koveg stavila majicu s White Stripesima. Sve neke pederske La coste majice mi je spremila pa sad izgledam kao predsjednik Uprave Privredne banke, kao neki Bozo Prka na godinjem odmoru. Djeca po motovunskim kaletama pokazuju prstom i ki

kou za mnom. To mi je isprva smetalo, ali sad sam se ve navikao.Uspavao sam bebu pa sad gol do pasa puim naslonjen na prozor, gledajui studentariju kako plee s druge strane ceste. Zbunjeni, pijani, prekrasni, beznadno se uvaljuju djevojkama, a "Once in a Lifetime" odTalking Head-sa zvui jednako uzbudljivo kao i prije dvadeset pet godina i nije se, rekao bih na prvi pogled, mnogo toga promijenilo. Pamtim sam sebe u potpuno istovjetnim prilikama.A opet jest, drukije je. Oni, recimo, imaju ocean ilegalne muzike u mp3 formatu za koju su bili dovoljno pametni da je sasvim besplatno spre jedni od drugih, a ja sam asshole kojega e diskografska industrija opljakati za nekakve jubilarne, digitalno remasterirane albume u ogranienim nakladama, s knjiicom od trideset dvije strane i bonusom prethodno neobjavljenih pjesama i de-mo-snimaka koji, ruku na srce, esto nisu ni zasluili da ih itko normalan uje.Nedavno sam tako kupio digitalno obnovljen prvi album Velvet Undergrounda, kao da je Andy Warhol, dok je glumio producenta te krasne buke, i u jednom trenutku makar poelio da ona bude poteno snimljena. Nizato, samo zato jer imam para za to, dao sam Universal Record-su stoetrdeset kuna za taj besmisleni cede i on sada stoji na polici iznad mog radnog stola kao neporeciv dokaz da mlade budale solidno zriju u stare budale.Nemam, dakle, nita ozbiljnije zamjeriti tim klincima, u onim godinama to nas dijele ja nita osobito pametno nisam nauio. Ne smeta mi ak ni kada na manje od deset metara od moje postelje u etiri ujutro na dva puta dvjestopedeset vata razvale "Motore" od Divljih jagoda. Ne izlazim na prozor da im svima redom psujem majku, samo bi ih moda upozorio da su stihovi "U daljini uju se kao gromovi/ Autoputom prolaze kao vjetrovi" zapravo krivotvorina, jer Bosna i Hercegovina, domovina njihova omiljenog vokalno-instrumentalnog sastava, ni danas nema, a u vrijeme nastanka pjesme pogotovo nije imala, tako razvijenu cestovnu infrastrukturu.Elem, ja imam trideset pet, a oni tamo s druge strane u prosjeku petnaest godina manje i vie ili manje skladno ivimo jedni do drugih. Dobro je jer nema zavisti medu nama. Oni se, razumljivo, ne bi mijenjali sa mnom, ali ni ja bogme ne bih vie spavao u atoru. Previe mi se svia ova udobnost, novac i potovanje koje sam nekako stekao u meuvremenu.Neke stvari su mi u ivotu, dakako, dole u krivo vrijeme, no ne bunim se. Sada bih, recimo, sebi mogao priutiti Fender Stratocaster, vjerojatno i Harlev Davidsona, ali sam razumno zakljuio da to vie nije za mene. Imam dvoje djece i moram paziti da ne ispadam budala pred njima. Dobro, ki mi je jo mala i nita pod milim bogom, sreom, ne razumije, ali za sina, koji ima devet, sam uoio da me se povremeno srami. Ne zamjeram mu, sramio bih se i ja na njegovu mjestu.Omiljeni izborni predmetRasprava o spolnom odgoju u kolama traje ve nekoliko mjeseci s neobjanjivom ravnodunou ire javnosti. Ljude koji su krvavo posvaani oko stvari koje obino nemaju nikakve veze s njihovim ivotima, koji gdjekad strastveno brinu tue brige, tuku se u gostionicama zbog neega u emu nemaju ba nikakvog osobnog rauna, kao da ne zanima seksualnost mladih. Nemaju stav o tome i ne nedostaje im. Fuka im se kako se adolescenti upuuju u intimne odnose. U redu, da im to netko donese na video kaseti, zacijelo bi sa ivom znatieljom pogledali, ali inae ne shvaaju zato bi trebali razmiljati o tome, u emu je problem. Djeca e im, misle valjda oni, bez iije pomoi nai ispravan put, krenut e kad im doe vrijeme mrijetenja instinktivno kao jegulje u Sargako more, i bit e razumni i oprezni, sami e se uvati.Teko da bi ita bilo neistinitije. Djeca su, znamo, u ovome kao ni u emu drugome, nerazumna, lakomislena i ba nimalo se ne uvaju. Vi slaboumno elite vjerovati da se uvaju, ali skriveno u sebi i sami znate da ne. Strah vas je razmiljati o tome pa potiskujete tu misao. Osim toga, malo ste vjerojatno i srameljivi i ne znate kako biste s njima razgovarali o seksu. Jednom ili dvaput moda vam je i palo na pamet da bi trebalo neto napraviti, ali naposljetku opet niste, pokrili ste oi rukama i pustili ih da srljajunadajui se da e sve ispasti dobro. A naravno da ne ispadne dobro. Kakve ste popisane sree, od svih djevojaka u razredu, jedino e se vaa ki s maturalca vratiti nosea. Pa jo sa zadnjom protuhom u koli. Vi ste dvanaest godina krvarili nad njezinim domaim zadaama, vodili je na francuski i ekali ispred glazbene kole, a ona e vam dovesti koziavog heavy metalca utih zuba, u majici s natpisom "Slave

r"."Drago mi je", govori taj idiot pruajui ruku."Meni nije", kaete vi zlovoljno i ne pada vam na pamet da se rukujete s njim."Tata, Kreimir je muziar", javi se uto poniznim glasom vaa glupa jedinica."A je li?" upitate glumei ushit. "Upisat e obou na konzervatoriju?""Nas nekoliko sviramo death metal", objasni zet, koji je takav majmun da uope nije shvatio ironiju. "Grupa se zove Amputacija noge.""Am-pu-ta-cija noge", ponovite vi mrano gledajui ker. Poelite u tom trenu razbiti neki tanjur i poete ve rukom prema kredencu, a onda se sjetite da ste ih jo prekjuer sve polupali.No, nema vam koristi bjesniti. Osim ako do kraja ivota ne mislite jesti iz metalnih tanjura. Sto je bilo, bilo je. teta je uinjena. Kreimir e uskoro useliti u vaih etrdeset kvadrata u visokom prizemlju i sluati Black Sabbath na vaem stereu. Nasred dnevne sobe e mahati masnom kosom zaneseno svirajui nevidljivu gitaru, a vaa ki e ga, izvaljena u naslonjau, s dlanovima poloenim na golemom trbuhu, gledati s oboavanjem. Usprkos svemu, vi je jo uvijek volite pa ete njezinom dripcu od mua posuditi pare za tonski studio. Amputacija noge, koja je u meuvremenu promijenila ime u Poremeena psiha, e o vaem troku napraviti demo snimke, no od toga, razu-mije se, nee biti znatnije koristi. Vi ete se lijepo pozdraviti sa svojim parama, a death metalac e zavriti karijeru kako obino zavravaju karijere death metalaca. Zaposlit e se kao skladitar u Pevecu. Jedino veselje koje e vama preostati u ivotu jest da e vam unuka nevjerojatnim sluajem ispasti bistro dijete. Krvarit ete nad njezinim domaim zadaama, voditi je na francuski, doekivati ispred glazbene kole i... ah, to da vam dalje priam.Ovo je, naravno, moda malo radikalan primjer, ali vjerujem da ste shvatili zato je vano da vaa djeca na vrijeme dobiju neke teorijske spolne spoznaje. Ako je vama samima ve neugodno razgovarati o tome, ako ne moete pobijediti sram pred vlastitom djecom, korisno je imati nekoga nastavnika koji e im objasniti da je u onoj ljepljivoj mlijei desetak milijuna siunih gadova koji samo ekaju da im zeznu ivot. Da je opasno kockati se s njima. Da je seks, istina, ponekad prekrasan, ali da nekoliko kratkih asova slasti mogu biti uzrok desetljea muke. Da je dragi Bog, moda i nesmotren u svojoj dobroti, svakakvim nitarijama dao mogunost da se razmnoavaju i da ne bi bilo jako razumno s njima podijeliti tu radost. Spolnu higijenu i venerine bolesti da i ne spominjemo.Zbog svega toga vrijedilo bi potroiti nekoliko kolskih satova, da netko inteligentan i odgovoran podigne haubu i djeci pokae motor. Dobro, ne ba doslovno, ali shvaate to elim kazati. Ta je stvar, sloit emo se, za vas svakako vanija i od rebalansa dravnog budeta, i od smjene ministra policije, i od toga ija su imena u zapeaenim optunicama Meunarodnog suda za ratne zloine, pa je nejasna posvemanja ravnodunost na to kakav emo spolni odgoj u kolama odobriti.Crkva predlae jedan, a nekoliko civilnih organizacija drugi. Biskupi misle da se protiv tjelesnih iskuenja valja boriti postom, molitvom i batinama, a punkeri se sdruge strane uope ne bi borili. Oni e vam jedino savjetovati da ne budete ba jako drogirani u postelji. U redu, ovo je poneto uopena interpretacija ova dva stajalita, ali su oba, svaki na svoj nain, uistinu malo radikalna i ovjek ne zna za koji bi se odluio. Ponekad ti se do podne ini da bi ponovno valjalo uvesti muke i enske gimnazije u kojima ne bi bilo nikakvog spolnog odgoja, a poslije podne bi opet, uz spolni odgoj, predloio i izborni predmet za djevojice kojima se sviaju djevojice i djeake koje privlae djeaci. Koji put vam se dopadne crkveno rjeenje da se svima od trinaeste do dvadeset prve prepone zaliju u beton, a koji put pomislite kako bi u spolnom odgoju za djecu koja se posebno istiu trebalo uvesti i dodatnu nastavu, gdje bi ih uputili u zadovoljstva s lisicama, halterima i prezervativima s okusom vanilije...Kako bilo, spolni odgoj je bitan, ali opet, kako bih rekao, ba i ne elite da vaem djetetu to postane omiljeni predmet. Neka bude etvorka na polugoditu, pa i solidna trojka, vi neete praviti galamu oko toga. Zabrinulo bi vas, priznajte, da vam sin ima ba sve petice iz toga. Da ode, na primjer, prijateljici uiti seksualni odgoj pa jo da ostane spavati tamo. Ili da vam ki doe i kae:

"Tata, nastavnica me izabrala za upanijsko natjecanje iz seksualnog odgoja.""A di je natjecanje?""U Bakoj vodi.""Ma, ne dolazi u obzir."Jo vam samo treba da vaa mala svoje teorijsko znanje iz tog podruja praktino provjerava s nekim darovitim mladiem iz Vrgorca. Zapravo, kako god okrene, s tom stvari ste se zeznuli. Ali, tu se ve otvara jedno mnogo strasnije pitanje. Razmislite dobro, moda ni vi sami niste imali dobar spolni odgoj?Udao se sinNedjeljni objed u jednom naem katolikom domu. Mama je ba odnijela tanjure za juhu i vratila se s teleom peenkom, a stariji sin ih sve sveano pogleda, roditelje, mlaeg brata u crnoj "Metalica" majici i sestricu umrljanu pinatom u stolici za bebe, baku kako zamiljeno jezikom namjeta zubnu protezu, pa ree..."Tata! Mama! Ja se oenio!"Tata zastane s viljukom iznad lijepog komada teletine."A je li? Pa za koga, bogati?""Za jednog dragog momka iz Knina", kae sin i na sam spomen voljenog bia licem mu se razvue osmijeh.Mama zadrhti, prestravljeno pogleda tatu. Ovaj se smraio."Iz Knina?" ponovi on guei gnjev u sebi. "A iji je?""Na, tata. Hrvat.""Ajde, dobro", ree tata pa zabode viljuku u meso. Vidljivo mu je laknulo. "Samo mi nemojte Srbe dovodit u kuu... Mladiu, jesi li upamtio", nastavi on pokazujui na klipana u "Metalica" majici, "to se i na tebe odnosi. Da ti ne bi palo na pamet da mi ovde kakvog Muslimana dovede za enu.""Mua", ispravi ga mama."Svejedno", kae tata vaui...Vjerujete li da bi se u bliskoj budunosti negdje u nas mogao dogoditi ovakav razgovor? Ja sam tvrdo uvjeren,ve za koje desetljee najkasnije. Nacionalne netrpeljivosti ostat e zacijelo jednako uasne kao i prije dva stoljea, ali drutvo e prozraiti visoka tolerancija prema seksualnim manjinama. Takvo to uostalom ve se da vidjeti na trulom Zapadu. U Nizozemskoj su, na primjer, imali deklariranog homoseksualca za vodu desnice, kojemu ba nita nije smetalo ako bi koji mukarac popuio drugom mukarcu. Dapae, on je, prije nego su ga ubili, uzgred kazano, samo govorio da ne valja puiti pakistanskim useljenicima. ovjek je, to bi se reklo, cijenio jedino etniki iste, prave holandske tulipane. Takoer, u panjolskoj je prije nekoliko dana donesen zakon o legalizaciji homoseksualnih brakova, no budite oprezni ako ete po tome procjenjivati civiliziranost, stupanj uvaavanja razliitosti u njihovu drutvu. Pederi i lezbijke e se eniti i udavati, ali baskijski teroristi svejedno e i dalje detonirati bombe po madridskim supermarketima.Ipak, da ne podcjenjujemo to to se dogodilo, jedna mala sloboda je ostvarena, jedan se faizam slomio, ili se barem slama, u samo nekoliko dana u Kanadi i u panjolskoj legalizirani su istospolni brakovi pa e valjda i u nas za koju godinu biti normalno vidjeti njih dvojicu, upravo vjenanih, u tamnim odijelima, kako se skupa s rodbinom i prijateljima dre za ramena u vlakiu u svadbenoj sali neke periferijske krme, ili u salonu namjetaja gdje kupuju neku stravinu ruiastu spavau sobu.Premda su nai homoseksualci, treba primijetiti, u posljednje vrijeme malo utali u traenju svojih prava. Sve do prije neki dan tako se, primjerice, nije znalo hoe li se ove godine uope odrati parada homoseksualnog ponosa. Mislim, ja ba dobro ni ne shvaam smisao toga Gay Pridea, to je tu vrijedno nekakvog osobitog osjeaja samopotovanja, ali znate kako bismo rekli mi u Splitu - ako Niko Kranj-ar ve nosi majicu "Ponosan kaj sam purger", valjda se ni pederi nemaju ega sramiti.Kako bilo, uspjeh panjolskih i kanadskih homoseksualnih aktivista bit e zacijelo vrijedan poticaj i njihovim kolegama u Lijepoj naoj. Ta nee valjda ovi nai sada odmahivati rukom na brak, kako ve odmahuju nevjenani parovi govorei: "Ah, to je samo komad papira." Nee valjda nai pederi i lezbijke, to se kae, i dalje ivjeti u grijehu. Zanimljivo je kako je veina ljudi homoseksualnost smatra prvorazrednim grijehom, nezamislivom tjelesnom opainom. Homoseksualci su, u oima "normaln

ih", perverznjaci, dekadenti u svilenim kunim ogrtaima sa zmajevima na leima, bolestan svijet. A oni su zapravo vrlo esto sasvim obine osobe koje ele neto tako konvencionalno kao to je brak. Odani su svojem partneru i ele da to drutvo prizna. Mnogi od njih su i predani vjernici i voljeli bi da to mogu obaviti u crkvi. Nema ba nikakve razlike izmeu vas i njih, pederi i lezbijke mogu biti i malogradani i ovinisti, zadrti, budale, u najkraemu nisu ni vee ni manje smee od ostatka ovjeanstva.to bi sve mogli znaiti homoseksualni brakovi, kakve se nesluene mogunosti otvaraju s njima, meni se tek stidljivo odkrinulo prije neki dan, kada sam razgovarao s jednim zemljakom, kojega je silno zaintrigiralo novo kanadsko obiteljsko zakonodavstvo..."ekaj, to znai da bih se ja sad mogao oenit za jednog Kanaanina?" upitao me on zamiljeno."Pa, ne znam, valjda bi mogao", rekao sam zbunjeno."Vidi, to uope nije loa ideja.""Ali, samo malo, pa ti nisi... ili mi barem nisi rekao da jesi...""Ne razumije", prekinuo me on. "Ne bih se ja zapravo za njega oenio.""Nego?""Nego zbog papira", rekao je taj praktini Imoanin jednostavno, udei se upravo da ja ne shvaam tu oi-glednost. "Da dobijem kanadsko dravljanstvo."A meni se otvorilo pred oima. U trenutku sam mogao zamisliti itavu ljubavnu dramu izmeu plahe neiskvarenosti nekog kanadskog homoseksualca, nekog Pierrea, na primjer, iz Quebeeca, savjetnika u agenciji za odnose s javnou, i nekog naeg Marinka, recimo, malko sirovog seoskog momka iz Runovia, to na crno montira sputene stropove od gipsanih ploa. Mogao sam vidjeti svaki detalj njihove ro-manse, njezin uspon i pad, zanos i razoaranje, Pierrea to se nevino zaljubio u Marinkovu otresitost i njegove bicepse i ovoga naijenca koji uti i trpi, pokorno jede sirovu ribu u japanskim restoranima i slua Pierreove prijatelje kako oduevljeno blebeu o francuskim sirevima i free jazzu.A onda Marinko dobije svoje papire i, ve na izlazu iz montrealske vijenice, napokon ree ono to mu je dvije godine stajalo na dui..."Va te faire chier, pede!"Ili, u slobodnom prijevodu s francuskog..."Poserem se na tebe, pederu jedan!"Pierre plae. Marinko odlazi iz loeg braka u potrazi za svojom pravom, heteroseksualnom budunosti. Medu njima je gotovo. Slijedi montana sekvenca. Pierre lei na kauu dekom pokriven do brade beivotno buljei u telefon na stoliu. Na drugoj strani grada Marinko sa enom na krevetu. Goli se grle neko vrijeme, a onda se on odvoji od nje, pogleda tuno u svoje prepone i ree..."Ne znam to mi je, ovo mi se nikad prije nije dogodilo."Pierre jo uvijek lei na kauu, bulji u telefon, blijed, uoljivo mraviji. Marinko ee pustim perivojem. Lie pokriva Montreal, uju se gudai u offu. Marinko, sjetna pogleda, zastaje. Razmilja neko vrijeme. Zatim potri prema govornici s druge strane ceste. Telefon na stoliu zvoni."Pierre, moja jedina ljubavi!" kae Marinko glasom koji drhti od suza, a i peder s druge strane, jer to bi drugo od pedera i oekivao, plae.Ljubav je, dragi itatelji, neobina pojava.Junferi s bogoslovijeNe znate vi kakva je to ljepota, u ljetno predveerje, kad sunce nisko nad brdima rumenilom oblije kamenjar i makiju, pijuckati hladan gemit i igrati na balote. Zjog uz gostionicu, publika sjedi na prevrnutim plastinim gajbama od sokova, dok etvorica trbuastih gladijatora izludujue precizno valja i bespotedno bom-biza teke drvene kugle okovane avlima. Rezultat je etrdeset osam naprema dvadeset devet, na primjer, jer su njih etiri, vlasnik mjesnog duana mjeovite robe, kolokvijalno "zadruge", i upnik, protiv opinskog tajnika i potara, jo poslije ruka poeli. Krasni im sati prolaze neopa-zice i eljeli bi da nikad ne prestane njihovo druenje. Sva se slast ivota skupila u divnim asovima kad malo po-digne hlae, pognut se kratko zatri i lagano, kao dijete u postelju, ispusti balotu, a ona se pravocrtno sjuri niz duguljast zjog, jedva primjetno podrhtavajui na sitnom nabijenom pijesku, mekano lizne i odbaci protivniku balotu pa se zaljubljeno stisne uz c

rveni bulin."Fra Mladene, svaka ti dala!" vikne trgovac oduevljeno."Koliko je?" pita upnik s drugog kraja zjoga ne obazirui se na provokaciju. "Dva naa.""Pu!" pljune opinski tajnik nezadovoljno. "Ajde, jo ovu da zavrimo pa iden kui.""A di e sad", ree fra Mladen, "kad nismo nego smo poeli.""Moran", kae tajnik. "eni san reka do do devet.""Ako je ena u pitanju, svaka ast", kae upnik. "Prijatelju, razumin te."Premda ga zapravo ne razumije. Otkud bi on razumio kako je to kad ena nekoga eka? Ali, uvijek je tako. Sveenik s odobravanjem i puno potovanja klimne tuem nastojanju da bude dobar suprug i otac, iako sam nema ba veze s tim. Vidio sam to nekoliko puta, kad bi igrali na balote, ili kartali brikulu i tresetu, upravo kad je najslae, netko bi ustao i otiao, jer je eni obeao ranije doi, a veleasni bi ga pohvalio zbog toga. Premda je on sam, gad bezobrazni, ostajao zadnji i u svojem je bezbrinom samakom ivljenju uvijek imao vremena i za balote, i za karte, i za mali balun i stolni tenis, i za herbarij i modele letjelica, koji god da je hobi izabrao.Katoliki sveenici mogu spokojno zaspati na kauu poslije objeda s knjigom na prsima, ili otii brati paroge, skupljati minerale i promatrati ptice, ne strahujui od branih uasa. Nemaju malu djecu koja e gurnuti komad ice u utinicu, ni ene koja e im prijetiti razvodom ako ne odu u goste njezinoj glupoj sestri, a mater ih nikad nije upitala: "Sinko moj, kad se ti vie misli zenit?" ive mirno, bez stresa, ne poznajui traume roditeljskih sastanaka i bankovnog minusa te je zbilja nejasno koji je to vrag u njih u posljednje vrijeme uao, da su se ovako gorljivo raskokodakali o ukidanju celibata.Laici u to pitanje zapravo ne bi smjeli dirati. Nekoliko sam puta na ovome mjestu zamjerio Crkvi to se runo mijea u intimu vjernika i nepoteno bi bilo da se ja sada mijeam u njihovu. Na sveenstvu je samome da odlui hoe li ukinuti taj drevni zavjet, no ako itko od njih elio posluati moje neobvezujue i beznaajno miljenje, bolje im je da zaute. Zar sami ne vide kako je celibat sjaj-na stvar, kako bi bez svoje kreposne aure bili puno neza-nimljivije osobe?Osobno, na primjer, ne bih volio da mi oenjeni sveenik blagoslovi kuu. Ne pitajte zato, ali ja znam da bi to bio baksuz. Kua koju bi blagoslovio upnik s branim prstenom na ruci, siguran sam, sutradan bi do temelja izgorje