Fine Anne - Runi snovi

Prvo poglavlje

Cijela me ova pria tek malice muila, ali je gospodin Hooper ipak primijetio moj nemir.uj me, Mel! rekao je. Svaki se teret lake nosi udvoje.Odmahnula sam glavom.Ne, ovo je porevie osobna stvar.Onda to zapii savjetovao mi je. Ako te neto mui, stavi to na papir.Rukom je pokazivao na knjige koje su nas okruivale jedna za drugom, police su se pruale sve do stropa.Jesu li tako nastale i neke od ovih knjiga?Nekolicina jest, ini mi se odgovorio je. Lana imena, istinite prie i lova do krova. Pokuaj. U meni ve ima jednog kupca.On ode smijuckajui se, a ja sjedoh da razmislim. Zato ne? Meni su prie jaka strana. Ovu bih mogla nazvati Runi snovi. Ili moda Imogenine matarije, jer e rije biti o Imogen i o njezinu dolasku u nau kolu, o jezi koja nas je sve a posebno mene obuzimala zbog njezina udnovatog ponaanja i o njezinim matarijama punim strave i uasa.Sve je poelo ovako. Imogen se pojavila jednog prijepodneva polovicom drugog tromjeseja. Stigla je na vrata naeg razreda zajedno s gospoom Trent koja ju je naprosto uvela unutra, a onda uurbano izala.Gospodin Hooper je s njom kraj katedre razmijenio tek nekoliko rijei, a zatim se okrenuo prema nama.Djeco, ovo je Imogen Tate koja e od danas ii u nau kolu.Imogen je izgledala zbunjeno, a mi smo zurili u nju. Ve je na sebi imala dosadnu kolsku odjeu kakvu smo svi nosili, a kosa joj je sa strane bila ukrasnim gumicama skupljena u dva repia. U vezi s njom nije bilo ama ba nieg posebnog, ali su unato tome svi u razredu prvi tjedan htjeli sjediti s njom i pomagati joj da se snae u novoj sredini. Gotovo svi su digli ruke.No, gospodin Hooper reeMelanie?Zaudila sam seJa?Pa rekao je on zato ne?Uope nisam podigla ruku.To nema veze rekao je on. Ba e ti lijepo doi netko da popuni to prazno mjesto pored tebe.Ja nisam ba tako mislila, ali to nisam mogla rei. Moda bih ovdje trebala objasniti neke stvari. U naem razredu ja sam knjiki moljac. Ne druim se

puno s ostalima jer radije itam. Tokom cijelog kolovanja to je smetalo svim mojim nastavnicima. Jedan za drugim pokuavali su mi oteti knjigu iz ruke u nadi da e me tako natjerati da se u veoj mjeri ukljuim u razredni ivot.Meni je ipak drae itanje.Ali kako da budete grubi prema nekome tko je nov u vaoj koli i stoji drhtei pred cijelim razredom. I tako sam samo rukom lupnula po praznoj stolici kraj mjesta gdje sam ja sjedila i Imogen je sjela do mene. Dok je ona iz torbe vadila olovke i penkale i stavljala ih na klupu, meni napokon pade na pamet nekoliko ljubaznih rijei.Slika na str. 9.Ima lijepu ogrlicu. Je li to zlato?Ona stidljivo kimnu glavom.Pravo zlato?Da ree ona. Dobila sam je od mame, a ona ju je naslijedila od bake.Paljivije se zagledah u ogrlicu. Na njoj su se vidjeli neki neobini sitni urezi, kao nekakve oznake, a inila se dovoljno tankom i njenom da moe stati u liicu za kavu.Ba ima sree rekoh joj, jo uvijek se trudei da budem ljubazna. Ja vjerojatno neu ni od koga nikad dobiti nita posebno.Kao da ju je ovo iznenada na neto podsjetilo, zastala je usred vaenja stvari iz torbe i pogledala me.Moda je to tvoja srea rekla mi je.Zagledah se u nju.to time misli rei?Nije odgovorila. Zapravo, poslije toga jedva da je ita progovorila, osim nekoliko reenica, kao Treba li ovo zapisati u crvenu biljenicu?, Treba li ovo pisati obinom ili kemijskom olovkom? i Mogu li malo uzeti tvoje ravnalo?Kladim se da nije ni primijetila koliko su mi se njezine rijei urezale u pamenje. Kao prvi mig koji u nekoj knjizi ukazuje na rjeenje zagonetke. Naprosto su upadale u oi. I bile su neobine.

Drugo poglavljeImogen nije bila dobra uenica. Na gospodinu Hooperu se jasno vidjelo koliko ga zapanjuju njezini loi odgovori. No, svejedno ju je poslao da zajedno sa mnom sreuje knjige u razrednoj knjinici.Melly e ti pomagati objasnio joj je.Zar ba moram raditi u knjinici? pitala je ona. Mrzim knjige.Mene je ovo zaprepastilo.Mrzi knjige? Ba ih mrzi?Ona je pocrvenjela.Pa rekla je ne snalazim se s njima ba najbolje.I to da joj ovjek na to kae? Volim knjige vie od bilo ega. Da se mene pita, uope ne bih dolazila u kolu, nego bih cijeli ivot provela u itanju. Hajde van, esto mi zna rei mama. Danas je prekrasan dan. Kao stvoren za igru na svjeem zraku. A ja radije ostajem u sobi i itam o djeci koja se igraju na svjeem zraku.Ti si posve drukija od mene rekoh joj. Zna one stare otrcane boine albume kakve moe nai na rasprodajama koje se prireuju u dobrotvorne svrhe? Sa slikom djevojice na koricama. I ta djevojica razgledava drugi, isti takav album, s vlastitom slikom na koricama. Te sliice se smanjuju, postaju sve manje i manje, kao kutijice koje se slau jedna u drugu, sve dok se djevojica vie dobro i ne vidi koliko je malena.Da, vidjela sam takve albume.Pa rekoh to bih ja htjela biti. Ta djevojica koja ita o tuem ivotu promatrajui ga izvana.Sada se ona zagledala u mene kao da sam iznenada poaavila.Zbilja?Da priznadoh. Htjela bih to biti vie nego bilo to drugo na ovom svijetu.Pokazala sam joj kako e se sluiti kartotekom u razrednoj knjinici. I kako e izdavati knjige i udarati na njih peat s datumom. I kako e prema boji naljepnice na hrptu knjige odrediti treba li je odloiti meu knjige za stalne itae, poeziju ili prirunike.Imogen je na neki udan nain uzimala knjige u ruku oprezno, kao da bi se mogla opei. Nakon nekoliko minuta, naalih seZar u tvojoj bivoj koli niste imali nijednu od ovih knjiga?Ona iskrivi lice.Oh, jesmo ree kako da ne. Samo to sam ja rijetko dolazila u njihovu blizinu.udnih li rijei! Ba sam razmiljala o tome kako onda nije ni udo to je tako loa uenica, kadli ona najednom skoi.Oh! uzviknu prestraeno.to se desilo?Ovdje poinje slika na str. 13.Nita.

No, primjeivala sam kako se uva da opet ne dotakne istu knjigu koju je maloas bila dohvatila. Uzrujano je zurila u nju.U pitanju je ova knjiga, je li? rekoh. Uplailo te neto u vezi s njom.Ne budi smijena odvrati mi ona, ali joj lice i opet pocrvenje.Ovdje zavrava slika na str. 13.Nisam blesava. Stala sam paziti na nju. Samo nekoliko minuta kasnije, vidjela sam kako se i opet desila ista stvar Imogen je dohvatila drugu knjigu i ispustila je iz ruke kao da se na neto ubola.Kao da je knjiga usijana od vreline.Slika na str. 14.to se zbiva? upitah ponovno.Nita.Kada vas netko pokuava zavarati, ne smije se uditi ako ga ponete uhoditi. Zbog toga sam je onako pomno i promatrala u trenutku kada je, neto kasnije u toku prijepodneva, gospodin Hooper ve htio projuriti pored nje bez ijedne rijei, a onda se, primijetivi njezino zabrinuto lice na kojem kao da je pisalo nova uenica i osjetivi se zbog toga krivim, zaustavio i gurnuo joj u ruke knjigu koju je ba nosio sa sobom.Evo, Imogen ree joj. Rekla si da ne voli knjige. Pokuaj s ovom Violetina igra. Melly tvrdi da je sjajna. Glavni je lik djevojica po imenu Violet. Na ovoj se slici na koricama igra sa svojom makicom. ISlika na str. 15.Naglo se prekinuo jer je Imogen stala uzmicati od njega.Oh, ne! Ne mogu to itati! Ne podnosim prie o ivotinjama kojima se desilo neko zlo.Gospodin Hooper izgledao je pomalo iznenaeno.Oprosti ree. Nisam znao da si je ve itala.Oh, ne poe Imogen odmahivati glavom, a onda zbunjeno zastade. I gospodin Hooper kao da je bio pomalo zbunjen. Napokon, to to smo mi tek nedavno nabavili ovu knjigu za razrednu knjinicu, nije moralo znaiti da je Imogen nije mogla proitati u svojoj bivoj koli.Slika na str. 16.Pa, barem je zavretak sretan napomenuo je gospodin Hooper. Tada zazvoni zvono i on izjuri iz razreda da stigne na kavu u zbornici.I tako sam samo ja vidjela kako Imogen njeno prelazi prstom po maetovoj sliici na koricama i ula je kako mrmlja Sretan zavretak!Kao da joj je drago to to uje.I kao da je to za nju neto novo.

Tree poglavljeJe li nakon toga postala opreznija? Ne znam. Ako ovjek tono ne zna za im traga, esto nije siguran to je zapravo vidio. Od tog asa nadalje ponaala se prilino normalno. ula sam kako je jednom ili dvaput otro udahnula. No, najvia je polica dosta visoka pa se moete lako umoriti proteui se sto puta uvis da nakon malog odmora sve vratite na svoje mjesto.Meutim, jo uvijek me zanimala ta pria s njom i knjigama pa, kad god bih se namjerila na neku knjigu koja mi se zbilja sviala, podigla bih je uvis.Jesi li ovo itala?Imogen bi katkad potvrdno kimnula. Katkad bi odmahnula glavom. Ali nikada nije uzviknula kao to bi to uinio svatko drugi Jesam! Sjajno je ono s onim dekom kojem se glava otkine od tijela pa se pokae da je on zapravo vanzemaljac!Prva slika na str. 18.Ili Ona grozna starica zbilja mi je ila na ivce. Od prve stranice sam znala da e ih uhvatiti.Druga slika na str. 18.Ili ak stvari kao Jesi li se i ti rasplakala kada je onaj psi umro? Ja sam plakala ko ljuta godina. Tata mi je morao skuhati aj!Slika na str. 19.Ne, navukla bi na lice onaj suzdrani izraz kakav ljudi imaju kada na ulici ele izbjei sakupljae milodara i pokuala se izvui.Mislim da jesam.Pa valjda se sjea!Pokuavala mi je skrenuti panju na druge stvari. Iako se danima nitko nije ni pribliio kutu u kojem je stajala naa razredna knjinica, pretvarala se da imamo puno posla pa me mora prekinuti i zapitati Da ovu knjigu odloim? Ili da je ostavim ovdje za sljedeu grupu koja bude pisala referat o ovoj temi?I tako sam odustala.No, sutradan, kad sam joj gurnula pod nos jednu od svojih najdraih knjiga, jasno vidjeh kako je zadrhtala.Znai, ovo si itala? Zna o emu se radi?Pa, to je neto oNeodreeno je potresala glavom. Nije se moglo razabrati znai li to da ili ne.Onda, jesi li to itala ili ne?Nije odgovarala. Umjesto toga, ona meni postavi pitanjeto si htjela rei o toj knjizi?Nita promrsih zlovoljno i vratih se razvrstavanju knjiga. Zakljuila sam da s Imogen nema smisla ni zapoinjati razgovor o knjigama. Mislim da dvije osobe, ako su proitale istu knjigu, imaju o tome itekako mnogo toga rei jedna drugoj, a ne da svaki pokuaj razgovora zavri tako to e se jedna od njih s nelagodom zagledati u vrhove svojih cipela i promrmljati neto nalik na Da,

valjda ili Nejasno se sjeam tog odlomka ili pak Moda sam tu knjigu pobrkala s nekom drugom. Toliko sam se zbog toga razljutila da se gospodinu Hooperu poalih na Imogen.Zato ste je meni uvalili? Ona uope ne ita knjige.On prasnu u smijeh.Melly, u usporedbi s tobom, u ovom razredu zapravo nitko ne ita knjige.Odmahnuh glavom.Ne rekoh tvrdoglavo. Nije samo to u pitanju. Ona tvrdi da je itala knjige koje nikad nije ni otvorila.Moda joj je neugodno pred tobom ree on, a onda odluno dodade Potrudi se da se prijateljski ponaa prema njoj, Mel. Tjedan e brzo proi. Nita ti nee biti.Vidjevi moje lice, posegnu na policu iza sebe, izvue iz torbe veliku debelu knjigu i tutnu mi je u ruke.Evo, Mel ree. Ovo je nagrada za sve tvoje muke. Ne vjerujem da es s Imogen moi razgovarati o toj knjizi jer je gotovo nitko na svijetu jo nije proitao.Otkuda to znate?Zato to je upravo izala iz tiska ponosno e on. Izdavaev poklon za sve one knjige koje smo naruili krajem prolog tromjeseja.Razgledavala sam knjigu sa svih strana. Crvena stijena od Alstona Byersa. Korice su bile malo bez veze. Na njima je bila prikazana djevojica u plavom kombinezonu kako skuplja nekakve kamenie. No, neke od najboljih knjiga na svijetu imaju najgore korice pa je svejedno poeh itati, i to pod klupom na kraju sata na kojem smo rjeavali zadatke iz matematike.Slika na str. 21.Knjiga je bila nevjerojatno dobra. Isprva sam mislila da e to biti jedna od onih pria koje se sastoje od samih opisa. U poetku je sve bilo prepuno ljetnih vruina koje se nadvijaju nad podruja obrasla grmljem i od kojih zrak naprosto treperi, kao i ljudi koji stoje naslonjeni na vrata suncem obasjanih kuica.Najednom se sve to, meutim, pretvorilo u jednu od onih knjiga zbog kojih grize nokte dok ih ita. U priu o pripadnicima nekog indijanskog plemena kojima je ve bio pun kufer turista koji su s njihove glasovite svete stijene odlamali komadie i nosili ih kui kao uspomenu. Pa su bacili kletvu na sve odnesene komadie. Istog su asa iz cijelog svijeta poeli stizati izvjetaji o stranim smrtima, groznim nesreama i udnim bolestima, kao da se na sve strane prikazuje jedan te isti jezivi film strave i uasa, onakav od kojeg poskoi na sjeditu kad ga gleda, ali je ovaj put to bilo za ozbiljno.Nisam mogla ispustiti knjigu iz ruke. Gospodin Hooper primijenio je sve uobiajene postupke.Moram li ti oduzeti knjigu do zavretka nastave, Melly? Nadam se da nee na brzinu napisati bilo to u zadai samo da bi se vratila itanju. Je li istina to mi kae gospoa Springer da si knjigu koju sam ti dao sakrila ispod nota za

vrijeme pjevanja?Ali ja nikako nisam mogla prestati. U tom su trenutku ljudi u prii, to su bre mogli, potom vraali kamenie koje su bili odnijeli s crvene stijene. Jedna djevojica, ona ista koja je bila prikazana na koricama, bila je kriom gurnula siuni komadi stijene u dep svojeg kombinezona, a njezini roditelji to uope nisu primijetili. Kameni je kasnije ispao u kovegu i ostao ondje leati, daleko od oiju i zaboravljen, a za to vrijeme u obitelji te djevojice poele su se, jedna za drugom, dogaati najuasnije stvari, i to sve zbog one kletve.Uveer kod kue isto je tako dolo do uobiajenih problema.Upozoravam te, Melly. Svjetlo se gasi za pet minuta. Zna, djeca u tvojim godinama moraju dovoljno spavati. Zato lijepo ne zaklopi knjigu za veeras i dovri je sutra naveer?Slika na str. 23.Sutradan ujutro napokon sam stigla do kraja knjige. Gordon je nestrpljivo ekao na nju pa sam odmah izvukla njegovu karticu i za vrijeme rada u knjinici stavila Crvenu stijenu na vrh hrpe knjiga koja je stajala ispred Imogen.Stavi na nju utu naljepnicu tako da je Gordon danas moe ponijeti kui?Svakako ree ona i posegnu za knjigom. Najednom joj sva krv nestade iz lica. Bilo je to nevjerojatno. Mora da sam stotine puta proitala rijei kojima se opisuje takav sluaj. Obrazi joj poblijedjee. Lice joj postade pepeljasto. Od uasa je bila blijeda kao kreda. No, da ivim tisuu godina, nikada ne bih ni naslutila da to ovako izgleda. Kao da joj je netko na peti izvukao nekakav ep.Slika na str. 24.Bila sam sigurna da e se onesvijestiti pa priskoih da je prihvatim kad bude padala. Tako sam se nala dovoljno blizu da ujem kako ape obraajui se djevojici prikazanoj na koricama.Ne! Ostavi taj kameni! Nemoj ga uzeti, molim te!Imogen?Trgnuvi se, ona podie pogled prema meni, a lice joj je jo uvijek bilo sivo i oroeno znojem.to je?Nita promrmljah. A istina je da mi u tom trenutku, u trenutku kada je trebalo neto rei, ama ba nita nije padalo na pamet.Ali sam zato razmiljala velikom brzinom. Na kraju krajeva, tu knjigu nikako nije mogla proitati.Kako je onda znala to e se u njoj dogoditi?

etvrto poglavljeTada sam po drugi put otila do gospodina Hoopera. Nemojte me krivo shvatiti. Oboavam prie u kojima ljudi sanjaju grozne snove i u kojima se dogaaju udnovate stvari. Ali to su knjige. Stvarni ivot trebao bi biti stvaran, a ja volim da svijet oko mene stoji na vrstom tlu. Na kraju krajeva, nitko se ba ne bi elio najednom nai uhvaen u klopku u kui s duhovima kakvu je vidio na televiziji, osjetiti neiju nevidljivu prisutnost i ledeno strujanje zraka oko sebe.No, bila sam previe uplaena da bih to izravno spomenula. Naprosto sam pourila do gospodina Hoopera i zapitala gaMogu li sada prestati brinuti o Imogen? Sada se ve sama snalazi i tako to.Njemu se to nije svidjelo.Melly strogo mi se obratio. Ve sam ti rekao da e to trajati samo tjedan dana. Sada se pokuaj prijateljski ponaati prema njoj. To e ti samo dobro initi.Dolo mi je da mu kaem Samo vi priajte. Kao da ste vi bili jako ljubazni s Jasonom kad je tek doao u nau kolu. No, on bi tada pomislio da sam drska pa odustadoh od toga i vratih se na svoje mjesto. A kako mi je bio preostao jo samo jedan dan, odluih da u izdrati do kraja. Ipak, nije lako sjediti kraj osobe koja zna sve o nekoj knjizi, a da je i ne otvori. Ne moe je samo tako zapitati Jesi li nekakva vjetica? Jesi li vidovita? Mislila sam da postupam vrlo pristojno i obzirno kada sam je, dok smo se iz blagovaonice vraale u razred, zapitala onako usputImogen, vjeruje li u predvianje budunosti?Ona se naglo okrenu prema meni.Predvianje budunosti?Ma zna na to mislim rekoh. Kristalne kugle i te stvari. Kad netko unaprijed zna stvari koje e se dogoditi.Sada se ve doimala kao progonjena zvjerka.Zato me to pita? zapita. Je li ti netko neto priao o meni?Osjetih kako mi se od nelagode eludac svezao u vor. Ili je ova nova djevojica daleko bistrija no to sam ja to zamiljala ili mi se to svijet gadno ljulja pod nogama.Ne misli to valjda ozbiljno, Imogen!Vidjelo se na njoj da shvaa koliko je pogrijeila.Ma naravno da ne mislim pokuavala se izvui. Samo se zezam.Osjetih kako su mi se dlaice nakostrijeile na potiljku jer sam znala da lae.Ogledah se. U blizini nije bilo gotovo nikoga iz naeg razreda. Zato se ovo moralo dogoditi ba meni?Sluaj, Imogen rekoh joj. Zna da sam ti trebala pomagati samo prvi tjedan, a ne da se uz tebe prilijepim za cijeli ivot. Danas je na zadnji zajedniki dan pa u se, ako nema nita protiv, sada oprostiti od tebe.Ja sam moda djelovala povrijeeno, ali je ona izgledala kao da ju je grom pogodio.

Ali, Melly, mislila sam da smoZastala je i zagledala se u vrhove svojih cipela dok je rije prijateljice, premda neizgovorena, visjela izmeu nas. Imogen je izgledala kao da ju je netko pljusnuo. Nisam se mogla posluiti izmiljotinom o tome da se svatko od onih koji su prvi tjedan zadueni za pomo novom ueniku naprosto pokupi na polovici posljednjeg dana. Mrzim la. Zato mi je jednostavno izletjeloao mi je, Imogen. Zbilja mi je ao. Ali nas dvije ne moemo biti prijateljice. Ti u meni naprosto izaziva jezu. Previe te se bojim.Da je meni netko ovako neto dobacio u lice, zapanjeno bih se zabuljila u njega i vrisnula Kako? No, inilo se da je Imogen ovako neto i oekivala.U redu ree okrenuvi se na drugu stranu. Nije bitno.Slika na str. 29.Razumije me?Oh, da ree ona. Razumijem.I zbog tih njezinih rijei ja se osjetih jo tisuu puta gore. Zamislite kako biste se vi osjeali da odbijete biti prijatelj nekome tko je prema vama uvijek bio tek savreno pristojan i elio vam se svidjeti, i to samo zato to je taj netko drukiji od vas ili s njim neto nije u redu. A onda zamislite da vam taj netko kae ovako neto.Kao i ja, sigurno biste se osjeali kao posljednja nitarija.Stajala sam i promatrala je kako odlazi. Nije se osvrtala. ak se nije ni pokuala pretvarati da ima nekakva posla u garderobi. Naprosto je krenula prema najpustijem mjestu u koli gdje e moi biti sama. Ja izvukoh knjigu iz torbe i krenuh na drugu stranu, prema zajednikoj itaonici u kojoj sam obino provodila odmor za ruak.A onda najednom pomislih Jadna Imogen! Sada ak ni ovamo ne moe doi.Nakon toga se poeh jo gore osjeati. Vidite, tokom cijelog kolovanja uvijek sam bjeala u razrednu knjinicu ili u zajedniku itaonicu da se ondje sakrijem i da u itanju provedem odmor za ruak. Znate isto tako dobro kao i ja da oko osobe koju u koli bije glas da je knjiki moljac postoji kao nekakav tit. A na njemu kao da pie Molim vas, ostavite me na miru, dok vas sama neto ne zapitam. Ponaajte se kao da me nema. Ne treba mi niije drutvo. Najsretnija sam ovako, sama sa sobom.Slika na str. 30.A ovo posljednje je sasvim tono. Ne bih ni jedan jedini dan voljela provesti onako kako druge cure i deki inae provode vrijeme. Vidim ih, uvijek vise jedni s drugima, uvijek radosni i raspoloeni za razgovor. Cure nikada ne poize kada im netko najednom pone plesti kosu u pletenicu, a ak ih i ne zapita da li ih to smeta. Ili ih zamoli da proba njihove naoale ili ih satima gnjavi priama o svojem omiljenom pjevau. Pa da se pojavi i dvadeset ljudi, jedan za drugim, i kae im neto to ve i sami znaju, kao Prehladio si se ili Ima nove cipele, oni e se i dalje smjekati. ak ih nije ni briga.

Ne znam kako im to uspijeva. Ja bih od toga poludjela. Zato je uskratiti nekome i najmanju mogunost da negdje nae sklonite, posebno u razrednoj knjinici, za mene isto to i oteti mu iz ruke pojas za spasavanje.Ne bih to priutila ni najgorem neprijatelju. A sigurno to ne bih mogla napraviti osobi koja mi nikada nije uinila nita naao,Ovdje poinje slika na str. 31.ve je uvijek bila samo ljubazna i pristojna prema meni.Potrah za njom.Imogen! ekaj malo! Stani!A ona se okrenula i nasmijeila mi se. I tako smo to sredile.Ovdje zavrava slika na str. 31.

Peto poglavljeMora da je prolo puno vremena otkako je Imogen s nekim prijateljevala. Nitko osim mene nije joj htio prii ni blizu. Upravo je zbog toga, priznala je, i otila iz bive kole. Neke su cure i deki iz razreda aputali da ih od nje hvata jeza oni za koje je vjerovala da su sa mnom govorili o njoj ali su se svi ostali drali od nje to su dalje mogli, bunei se na sav glas i pravei strku i zbrku ako bi ih ikada itko posjeo zajedno s njom u klupu ili za isti stol.A to je bilo s radom u grupama?Njoj suze navrijee na oi.To je bilo grozno.Bilo mi je silno ao Imogen. esto se zavlaila u kakav kut i plakala pa su joj na kraju i sami nastavnici savjetovali kako bi za nju bilo bolje da prijee u neku drugu kolu.Nau.Problem je, dakako, bio u tome to se sve i opet ponavljalo, ba kao i prije. Osim mene, svatko ju je izbjegavao. Nije to bilo kao kada se prema nekome ponaate krajnje hladno zato to se on odvratno ponio prema vama i tako to. Zapravo, vjerujem da deki i cure ak nisu ni shvaali to ine. Ali bi nekako, im bi se Imogen negdje pojavila, svi drugi nekamo nestali.A to se nije dogaalo samo u naoj razrednoj knjinici jer smo, prvi put kad sam to primijetila, ona i ja ba ile hodnikom prema blagovaonici. Paul se upravo bio sagnuo da zategne vezicu na cipeli, ali se, kad smo mu se nas dvije pribliile, naglo uspravio i odzujao, ne marei vie to se vezica vue za njim.Smijeno, pomislila sam.A onda su dvije cure iz susjednog razreda, koje su sjedile u udubini kraj jednoga prozora i zajedno neto itale, najednom bez rijei zaklopile knjigu i nekamo se izgubile.Otile smo na ruak pa sam i ondje opazila istu stvar, a shvatila sam da se i tokom cijelog tjedna dogaalo jedno te isto. Kad god bismo nas dvije krenule prema nekom stolu koji je bio zauzet, trebalo je samo as posla pa da svi ponu slagati tanjure na pladnjeve i krenu s njima prema prozoriu za odlaganje prljavog sua.Onda sam jednom, vraajui se sama iz garderobe, naletjela na Mariju i Tasj.Slika na str. 34.Ne podilazi li tebe jeza u njezinom drutvu? zapitala me Tasj izravno. Tako je udna.Zbilja je neobina potvrdila je i Marija.Pokuala sam se zauzeti za Imogen.Meni ona ne smeta. Dobro se slaem s njom.No, u tome sam definitivno bila jedina. Nije samo gospodin Hooper bjeao od nje. Kao da su se i drugi nastavnici uklanjali iz njezine blizine. Jednog poslijepodneva stajala sam kraj Imogen dok je ona prekopavala po torbi

provjeravajui ima li sa sobom kalkulator. Na drugoj strani kolskog predvorja stajali su jedno kraj drugog gospoica Harvey i gospodin Sands traei neto na nekoj zemljopisnoj karti. Najednom gospodin Sands poe pokazivati znake nekakve rastresenosti. Nelagodno se ogleda oko sebe, a onda ree gospoici Harvey Da to obavimo Oito se nije mogao dosjetiti gdje bi to mogli obaviti pa neuvjerljivo dovri negdje drugdje?inilo mi se da mu ta zamisao nee biti ba objeruke doekana. Gospoica Harvey u koli je poznata po tome to ne voli uzaludno gubiti vrijeme. Uenicima na poetku sata obino odreuje to e raditi jo i prije nego to proe kroz razredna vrata. Ali sada se i ona mrvicu nelagodno, mrvicu nesigurno ogledavala unaokolo. A onda njih dvoje, jo uvijek drei kartu u rukama, prijeoe preko predvorja i nestadoe.Na drugu stranu od one na kojoj su bili razredi u koje su trebali otii, primijetih.to dalje od Imogen.I to dalje od mene.Tako se naposljetku ak i ja stadoh pitati kako uope mogu podnijeti da budem u blizini osobe koja oko sebe izaziva takav sablastan strah. Ne mogu to tono objasniti. Znam samo da na mene, od asa kada sam ono bila potrala za njom, nije djelovala onako strano kako je djelovala na druge ljude. Nikada nisam osjetila poriv da pobjegnem od nje. Kada se sada osvrnem unazad, pitam se nije li to bilo zato to sam jedino ja pouzdano znala da postoji neto neobino u vezi s njom. Nije me muio nejasan, nelagodan osjeaj kakav je muio sve ostale. Ponekad ipak mislim da su mi, nakon sveg onog vremena to sam ga provela zadubljena u knjige, udni ljudi postali tako bliski da ih vie nisam posebno zapaala. Napokon, nitko nee napisati priu koja se na kraju krajeva svodi na ovako neto Bila jednom jedna posve normalna djevojica kojoj se u cijelome ivotu nikada nije dogodilo nita zanimljivo. A da je i napie, nitko se ne bi muio s time da je proita. Biste li uope do kraja proitali posljednju knjigu koju ste imali u rukama da se u njoj govorilo o nekoj obinoj, sretnoj osobi koja se bavi samo obinim, sretnim stvarima?Moda kad vam je bilo tri godine. Sada sigurno ne.Zato me Imogen i privlaila. A pokazalo se i da je ona savrena prijateljica za osobu poput mene. Voljela je utjeti i nije ju smetalo to pola ivota provodi u razrednoj knjinici, a drugu polovicu u zajednikoj itaonici.No, gospodina Hoopera, premda ni sam nije pokazivao puno elje za tim da se dugo zadrava u Imogeninoj blizini, muila je injenica da se ona ne drui s ostalom djecom u razredu.Imogen, moda ne bi ba cijelo vrijeme trebala provoditi skrivajui se meu policama za knjige kao Melly.Podigoh oi s trilera koji sam upravo itala.Pa ovo je kola stadoh ga zezati. Trebalo bi vam biti drago to mirno sjedimo ovdje s nosom zabijenim u knjigu.

A on nikada nije primijetio da, premda ja jesam zabijala nos u knjigu, Imogen to zasigurno nije radila. ak je i meni trebalo dosta vremena da shvatim kako ona zapravo nikada ne ita knjige. Oh, da, prela bi prstima po polici i izvadila odande neku od knjiga. Neke je meu njima ak i posebno voljela. Na jednoj je na koricama bio prikazan prizor s nekog ladanja.Prva slika na str. 37 Kuica je bila tako krasna, kao da je nainjena od paprenjakaNa drugoj su opet bila prikazana djeca kako se sretno igraju s psiem i makicom.Druga slika na str. 37 Od svih ivotinjica Flora je najvie voljela malu Pahuljiicu.Smjestila bi se na jednu od utih klupica, stavila knjigu u krilo i zagledala se u daljinu. Ako bi netko proao pokraj nas, brzo bi otvorila knjigu, nasumce, na bilo kojem mjestu, pa bi se zagledala u nju i tako ostala sve dok posjetilac ne bi otiao.No, veinom je sjedila s izrazom iste oaranosti na licu, kao da se u mislima nalazi na nekom zaaranom mjestu.Jesi li sretna? zapitala bih je, a ona bi sanjarski kimnula.Onda bi i ona meni uzvratila A ti?, pa bih i ja kimnula jer su se stvari i po mene prilino dobro odvijale budui da mi gospodin Hooper, sada kada me napokon uspio navesti na to da se s nekim sprijateljim, vie nije neprestano zvrndao o tome da se moram vie druiti s ostalima i ukljuiti se meu njih i takve sline prie.Imogen ih je sve drala podalje od mene.Posebno prilikom plivanja. A ja oboavam plivanje. To je jedini sport koji volim. Gospodin Hooper kae kako je to zato to je plivanje praktino jedina stvar u nastavnom programu pri kojoj mi se nikako ne moe desiti da ujem stvari kao A sada se podijelite u dvije ekipe ili Odaberite grupu s kojom ete raditi. Ili ono to zaista, ali zaista ne podnosim, a to je Izaberite sebi nekoga s kim ete vjebati.Istina je, volim osjeaj koji me obuzme kad napokon naem malo mjesta usred cijelog onog vritanja i brkanja po vodi. Ispruim noge i pustim ih da klize du ploica na zidu bazena, glava mi zaroni pod vodu, kosa zalebdi poput trave i na trenutak sve i svi oko mene nestanu. Postojim samo ja i arobni, svjetlucavi mjehurii koji pripadaju samo meni.Onda netko projuri mimo mene, udarajui nogama i vritei, svijet se vrati na svoje mjesto i sve se pokvari.No, Imogen je bila poput nevidljive prepreke. Nitko osim mene to nije primijetio, ali od trenutka kad se poela stepenicama sputati u plii dio bazena, svi najednom odluie da e vjebati startni skok na dubljem kraju bazena ili se nogama objesiti o preku na suprotnoj strani.Za mene je to bilo sjajno. Ako ostanem u njezinoj blizini, oko nas e biti toliko

slobodnog prostora da u ak moi vjebati okrete u vodi.Slika na str. 39.Samo tako nastavi rekla je gospoica Rorty i sigurno e osvojiti pokal gospoe Harries. Kladit u se na tebe.Stalno sam se iznova odgurivala od zida bazena i vjebala. Tek kada je gospoica Rorty puhnula u zvidaljku, a ja krenula da izaem iz vode, pade mi na pamet misao od koje se sva najeih.Gospoica Rorty se sva usplahiri.Pogledaj se samo, dijete! ree mi grabei najblii runik i umatajui me u njega, kao da sam jedna od njezinih bebariba. Sva ti se koa najeila. Sva se trese od zime!Ali ja nisam drhtala od hladnoe. Nisam htjela nita objanjavati, ak i da sam mogla, koliko su mi zubi cvokotali. U pitanju je bilo neto sasvim drugo.Dok sam izlazila iz vode, kroz glavu mi je iznenada prostrujala jedna misao sve je to lijepo i krasno to ja smatram da ima neeg udnog u vezi s Imogen. No, to je sa mnom?Na kraju krajeva, to biste vi pomislili? Kako biste vi objasnili injenicu da se netko nimalo ne ustruava provesti pola sata u kutu bazena za koji bi svatko, kad bi se samo na tren nad tim zamislio, morao priznati da je praktino napola uklet?

esto poglavljeA onda se Imogen u neemu istakla i to je bilo strano. Ba smo bili zavrili s itanjem Maloga Samuela, knjige koja je bila na popisu kolske lektire.A sada emo o tome pisati sastavak rekao je gospodin Hooper. Zamislite da ste na mjestu maloga Sama, da ste siroe i da morate istiti dimnjake u neijoj velikoj kui. Opiite svoje osjeaje.Oboavam gospodina Hoopera zato to nas nikada ne tjera da unaprijed razgovaramo o onome to emo napisati jer se tako samo sve pokvari. Smjesta sjedoh i poeh pisati. Mahnito sam pisala sve dok nije zazvonilo. Nisam podizala pogled s papira, ali kada sam pogledala Imogen, vidjeh kako, umjesto da zuri oko sebe i ogleda se po uionici grickajui olovku, kako je to inae radila, marljivo pie.Gospodin Hooper ree Tasj da na kraju sata pokupi sve sastavke, bili oni dovreni ili ne, a onda svi izjurismo van jer je kola za taj dan bila gotova. Kada smo se sutradan ujutro vratili, gospodin Hooper se doimao potreseno.Zadovoljan sam onim to ste napisali. Neki su od vas zbilja sjajno obavili taj zadatak. No, jedan me sastavak zbilja zapanjio. Zaista je izuzetan.Znam da u vam zvuati kao prava hvalisavica, ali zbilja sam pomislila da se to odnosi na mene.Imogen!Nisam se samo ja okrenula i zabuljila u nju. Svi smo znali koliko je loa uenica. Ali nitko nije mogao posumnjati u to da je Imogen sama samcata napisala svaku rije svojeg sastavka jer ni na trenutak nije bila izala iz razreda.Gospodin Hooper joj vrati njezin sastavak.Hajde. Proitaj nam naglas to si napisala.Ona je prstima nemirno upkala ogrlicu.Oh, ne! Ne mogu.Dakako da moe.Ne, zbilja ne mogu!Gospodin Hooper ne podnosi kada nekome, kako on to zove, udare lude lutke u glavu.Imogen ree joj on odlunim glasom. Prestani se prenemagati i proitaj nam naglas svoj sastavak.Prstima koji su se tresli drala je sastavak pred sobom, a stranice su joj podrhtavale u rukama. Poela je itati, ali je itala tako uzrujanim, nesigurnim glasom da smo jedva mogli pratiti o emu se radi. Zapinjala bi na nekim rijeima. Zastajkivala na drugima. Gledajui je i sluajui kako ita, ovjek bi rekao da nikada do tada nije ula ni rije od cijelog tog sastavka, a kamo li da ga je sama napisala.Slika na str. 43.Na kraju se ak i gospodin Hooper saalio nad njom. Priao joj je i uzeo joj listove papira iz ruke, a onda se vratio do katedre.

Onda je sjeo na stol i proitao nam Imogenin sastavak kako treba.Osjeala sam kako mi se krv ledi u ilama. Kao da se mali Sam najednom naao usred naeg razreda i sada nam sve po redu pripovijeda. Sjedili smo tihi kao mievi dok nam je priao o tome kako se bojao mraka, a aa je sveudilj padala po njemu, zasljepljujui ga, zagluujui ga, pa ak i ulazei mu u usta ako bi ih nesmotreno otvorio da uhvati malo zraka ili da predahne izmeu dva jecaja.Jednom sam se, priao nam je, strmoglavio niz dimnjak i upao u neoieni kamin, a neka je gospoa na to poela vritati. Pomislih kako sam je toliko prestraio da je izgubila glavu jer je zavikala takor! takor! i nije prestajala s tim povicima.Slika na str. 44.Onda sam shvatio da se zapravo uplaila ae koja je poletjela iz kamina. ena koja je stajala pored nje izvukla me iza velikog mjedenog kaminskog zaslona gdje sam kleao sav izgreben slika na str. 45 i krvav pa me tako iukala da su mi ui zvonile.Svi smo se stresli od groze.Nije valjda to uinila? pitala je Bridie, ali joj gospodin Hooper nije odgovorio. itao je dalje.Obuzima me uasan strah. Mislim da u se pripiti negdje visoko uza zid dimnjaka, negdje gdje nitko nee uti moje krikove. Mislim da e oni onda priekati dan ili dva, a onda e, jer e im tako biti zgodnije, zakljuiti kako je lake vjerovati da sam ve umro od hladnoe, a i oni bi rado zapalili vatru.U tom trenutku Imogen skoi na noge i istra iz razreda zaepivi ui rukama.Slika na str. 46.Svi smo zurili u vrata koja su ostala irom otvorena.Ba udno rekla je Bridie. U stanju je napisati neto tako strano i grozno, a nije u stanju mirno sjediti i sluati kada netko to ita naglas!Moda joj je bilo neugodno pretpostavljao je gospodin Hooper.Ali ja sam bolje od njega znala o emu se radi. Pa kada me poslao za Imogen da je pozovem natrag u razred, rekoh joj to mislim.To zapravo uope nisi ti napisala, nego mali Sam.Ona je sjedila na klupi u garderobi. Podigla je pogled prema meni i prkosno uzvratilaNe budi smijena!Primijetih, meutim, da je odmah shvatila to mislim. Zato sam bila uporna.Istina je, je li? Drala si ruku na knjizi cijelo vrijeme dok si pisala i on je svoju priu ispriao kroz tebe.To je najglupljaSluaj prekinuh je, a onda pomaknuh u stranu Stephenovu nogometaku opremu i sjedoh pokraj nje. Ne bih htjela da ovo krivo shvati, ali osoba kao to si ti ne moe napisati ovakvu priu, ba kao to se ne moe ni popeti na Mjesec.Ja je mogu napisati!

Ne, ne moe. Ja to znam. Sjedimo zajedno u klupi, ne zaboravi. A i promatrala sam te.Lagano rumenilo uspinjalo se od ruba zlatne ogrlice do njezinih obraza.Nema se tu to promatrati!Oh, ima, ima. Ti si veoma neobina osoba, zna. Svi to osjeaju. Ipak mislim da sam samo ja uspjela zbrojiti dva i dva. Mislim da ti moe ui u knjigu. Za tebe knjige nisu tek izmiljeni svjetovi, nego neto stvarno. Stvarni ljudi u stvarnoj okolini.Jo uvijek se pokuavala braniti.Ne razumijem o emuImogen! poinjala me hvatati nestrpljivost. Prozrela sam tvoju tajnu. Shvaa? Sada prestani i ispriaj mi sve o tome. Pa ne moe cijeli ivot istravati iz razreda, mijenjati kole i toliko se muiti s uenjem da ne moe nita napraviti kako treba, osim ako neki lik iz knjige ne napie sastavak umjesto tebe.Oi joj se ispunie suzama.To je uasno!Moda i jest uasno, ali je tono.Znala sam da sam nadomak cilja.Sluaj blago joj rekoh. Zna da ne moe dalje ovako. Mora s nekim porazgovarati. A u mene moe imati povjerenja.Suze joj potekoe potocima. Prekapala je po depu traei papirnatu maramicu, a ja sam sjedila i ekala.Napokon se Imogen okrenu prema meni i otro se zagleda u mene, kao da odluuje o neem vanom. Kao da me prouava.A onda joj se najednom lice razvedri. Kao da je u njezinoj nutrini zasjalo sunce. Izgledala je kao posve drukija osoba.Da ree. Mislim da si u pravu. Mislim da mogu imati povjerenja u tebe. Na kraju krajeva, nisam samo ja drukija od ostalih. I ti si drukija od njih, samo na svoj nain. Kod tebe je zgodno to to nisi toliko bliska s ostalim curama i dekima da bi im povjeravala razne tajne. Zapravo mi se ini da bi se ti prema ovome mogla odnositi kao prema jo jednoj prii iz neke od svojih dragih knjiga koje moe zaklopiti kad god poeli. A to znai da tebi mogu ispriati o emu se radi.Dobro rekoh. Sada je na redu tvoja pria. Nakon ruka, u razrednoj knjinici. Dogovoreno?Imogen se nasmijei.Da ree. Dogovoreno. Nakon ruka, ispriat u ti svoju priu.

Sedmo poglavljeKaem vam, da je u pitanju bila knjiga, ne bih je mogla ispustiti iz ruke. Ma, drala bi me u napetosti do posljednjeg asa. Kad se Imogen jednom upustila u priu, rijei su naprosto pokuljale iz nje. Sve je poelo dok je jo bila posve mala, prije nego to je nauila i itati. Pomagala je bratiu raskititi bor nakon Boia, a brati ju je zafrkavao.Najmlaa osoba u kui mora staviti na sebe sav nakit s boinog drvca i nositi to tjedan dana.U svojoj bezazlenosti ona mu je povjerovala. I tako je mirno dopustila Eddieju da po njezinu vunenom demperu povjea sve blistave ukrase koje je skinuo s jelke. Ukrasio ju je svim moguim drangulijama, a onda je tome, kao da Imogen ve nije izgledala dovoljno svjetlucavo, dodao nekoliko okoladica Djeda Mraza i dvijetri sjajne zvijezde, kao i sve prstenje, narukvice i ogrlice koje je uspio pronai u staroj bakinoj kutiji za nakit.U asu kada je njezina majka ula u sobu nosei potu u ruci, priala je Imogen, na njoj nije bilo ni djelia koji nije treperio, blistao i zveckao.Slika na str. 51.Prava pravcata Iskrica Krijesnica! rekla je majka s divljenjem spustivi pisma na stol i otvarajui prvu omotnicu, a onda je uskliknula Ovo je zbilja bilo brzo. Boine fotografije su ve stigle s razvijanja.Unato boinim ukrasima koji su s nje padali po sagu, Imogen je pojurila da pogleda slike. Eddie je dohvatio prvu.Vidi tetu Beth! Opet je zaspala otvorenih usta!Imogen je rairila fotografije po stolu i zahihotala promatrajui strica Teda s papirnatim eirom na glavi. A onda je alosno reklaNigdje nema tete Dore.Majka je pokazala na nekoliko slika.Pa ovdje je, duo. Dri prst na njoj. I ovdje na ovoj. A na ovoj sjedi tono kraj bora.Imogen je, meutim, jo uvijek djelovala izgubljeno i ponovno je reklaNe. Nema tete Dore.Brati je poeo gubiti strpljenje.Ne budi smijena, Immy prstom je pokazivao na fotografijama. Evo je ovdje. I ovdje.Imogen je zatresla glavom, a ukrasi su zveckali na njezinu vunenom demperu.Tete Dore vie nema.Pa gdje je, duo?Ali Imogen nije znala odgovor na to. A majka ju je prestala sluati jo i prije nego to je zazvonio telefon i oni doznali tunu vijest.Grozno rekoh. Je li tvoja mama tada shvatila o emu se radi?Tada jo nije ree Imogen. Tek puno, puno kasnije, kad se to desilo po drugi put, sjetila se tog jutra i dogaaja s boinim fotografijama.

Kako to? I drugi put se desila ista stvar?Ne. Neto drugo. Ali je bilo jednako neobino. Imala sam uasan dan. U baletnoj koli se odluivalo tko e biti princeza u predstavi i izabrali su drugu curu. Zbunjeno se osmjehnula. Vratila sam se kui sva uplakana. Mama me tjeila. Ti e biti moja princeza, rekla je. I tako sam obukla baletni kostim i zaplesala. Ali sve mi je to bilo glupo pa sam se na kraju opet rasplakala. Mama me onda stavila u krilo i poela mi itati priu o konjiu koji se zvao Mrvica. Najednom sam se izbezumila, poela sam se otimati i vritati neto o vodi koja se sklapa iznad Mrviine glave. A kada je mama nastavila itatiZnam potvrdih. I ja sam itala tu knjigu. Onaj dio, kad Mrvica padne u vodu, zbilja je uasan.Slika na str. 53. Potpis Jadnom se Mrvici inilo da nikada nee stii do obaleImogen zadrhta.Sutradan, kad sam se smirila, stigle smo do tog dijela prie. Mama je zastala i udno me pogledala. Znala si to unaprijed, je li?, rekla je. Tada je shvatila o emu se radi.Moja mama bi pomislila da smo tu knjigu ve itali u koli.Mislim da bi i moja pomislila to isto. Samo to ona kae da je i sama imala takav dar.Nije mi jasno zato ona to zove dar rekoh.Imogen me bijelo pogleda.Pokuah joj objasniti.Ne bih htjela da ovo krivo shvati, ali u koli si oajna uenica, a od polovice knjiga koje itamo hvata te uas. A osim svega, izgleda da, kad god na neto stavi makar i prst, unaprijed zna da e se neto strano dogoditi u knjigama, ali i u stvarnom ivotu. Rairih ruke. Teko da je to dar nastavih. Prije bi ovjek to nazvao nekakvim kvarom.Po izrazu njezina lica pomislili biste da sam je optuila da boluje od neke zarazne bolesti ili neeg slinog. Izgledala je tako uznemireno da sam morala brzo promijeniti temu.I kako izgleda taj tvoj neobini dar?Kako izgleda? pitanje ju je malo zbunilo. Pa, kao nekakvo sanjarenje. Osjeam se kao u snu.Kako se osjea u tom snu?Ovisi. Ako je u knjizi koju dodirnem sve dobro, onda se osjeam prekrasno. Kao da sam ondje, na licu mjesta, ali na nekakvom oblaku. Usred zbivanja, ali ne sasvim tako.Kao da ita rekoh. Kao kada utone u neku knjigu.Vie od toga naglasi ona, a ja se sjetih svih onih prilika kada sam je vidjela kako sjedi izgubljena u vlastitom arobnom svijetu.Objasni mi zamolih je. Hou rei, pretpostavimo da uzme u ruke Tansy u internatu?

Onda moe sanjariti o onom dijelu gdje se opisuje ponona gozba. Osjea miris kolaa i sudjeluje u razgovoru koji se vodi oko tebe.Slika na str. 55. Potpis Brojat emo ententini, ree LauraIli, kao u Philippi i pononom konjiu, moe na licu osjetiti hladan zrak, uti topot kopita ispod sebe i doivjeti sve ono uzbuenje.Slika na str. 56.Sjetih se sada svih onih prilika u kojima se ponaala kao da je neto strahovito mui.A ako je u pitanju neki jezivi triler ili knjiga strave i uasa?Onda mi je grozno, kao da sam uhvaena u klopku usred neke none more. Hvataju me svi mogui uasni i panini osjeaji dok promatram pribliavanje raznoraznih strahota, onako kao kada vlak stie iza okuke, a auto jo uvijek stoji kao ukopan na prijelazu preko pruge, ili kada se neko dijete previe nagne kroz prozor na najviem katu. Kao ni u runom snu, ni ovdje ne moe nita uiniti da bi se neto promijenilo. Moe samo stajati, zadravati dah, promatrati i ekati.Ne moe to ak ni zaustaviti?Ne. Sve je to ve ondje, zapisano u rijeima otisnutim na svakoj pojedinoj stranici.Zamislih se na trenutak. Onda rekohUzmimo, na primjer, knjigu Klaun ColinImogen pomamno zamaha rukama ispred lica.Ne! uti! Odvratno mi je ve i kad se sjetim onih njegovih drvenih oiju i njihovog neprestanog kolutanja. Nemoj mi ni spominjati tu knjigu!Prva slika na str. 57.Pokuah s drugim primjerom.A Medvjedi Mattie?Neeeee! zavapi ona. Ne mogu ni pomisliti na onaj dio kad ga odvuku od mame!Druga slika na str. 57. Potpis sve dok mu majka nije potpuno nestala iz vida.Ovo je tako udno, pomislih. Bilo mi je neizmjerno ao Imogen. Na kraju krajeva, i sama sam proitala gomile i gomile knjiga zbog kojih se cijelu no nisam usuivala ugasiti svjetlo. I mnogo knjiga zbog kojih bih se rastuila ili zabrinula, sve dok se dogaaji u njima ne bi sretno zavrili. Ali nikada nisam dola u ovakvo stanje da se gotovo onesvijestim zbog trietiri jezive stranice i da ak nisam u stanju pogledati korice neke knjige, a da ponovno ne zadrhtim od straha.Dar, tako je njezina majka to nazvala. Ali to sam dulje sluala Imogeninu priu, sve mi se vie inilo da je ta rije potpuno netona.Sve je to vie nalikovalo na prokletstvo.Da. Ne dar, nego prokletstvo.

Osmo poglavljeImala sam za nju jo stotinu pitanja, ali je tada zazvonilo, a kad smo se vratile u razred, gospodin Hooper je bio u onom svojem raspoloenju vrijeme je za neto novo.Opreka i usporedba najavi nam. A onda smo se cijelo poslijepodne samo time bavili, spominjui pedeset najrazliitijih stvari svjetlo i tamu, buku i tiinu, nesreu i sreu, i tako dalje, i tako dalje.A sada, evo domae zadae ree nam on poslije toga. Napisat ete jednu i pol stranicu o opreci i usporedbi.Moemo pisati o bilo emu? zapitah ga.O emu god hoete.Moe li to biti i neto sasvim osobno?Zato ne?Za osobno je trebalo u gornjem kutu napisati veliko crveno slovo O. Tako, ak ako bi to bila i najbolja zadaa u razredu, gospodin Hooper je ne bi proitao naglas pred svima.Skovala sam plan. Dok smo izlazile iz kole, rekoh ImogenOtpratit u te. Ii u s tobom do tvoje kue, a onda u se vratiti preko Stannardovog parkiralita.Toliko se razveselila da od toga osjetih laganu grinju savjesti. A bilo mi je jo gore kad mi je gospodin Hooper, koji je sve to uo, apnuo na uhoVidi? Jesam li bio u pravu? Kada se jednom na to navikne, lijepo je imati nekoga da ti pravi drutvo.No, premda sam bila svjesna toga da iskoritavam Imogen samo zato da bih napisala domau zadau, to me nije sprijeilo da joj cijelim putem do njezine kue postavljam raznorazna pitanja.Je li tvojoj mami bilo drago kad je vidjela da unaprijed zna to e se dogoditi u kojoj knjizi i predvia budunost na osnovu slika? Ili ju je to uasnulo?Bila je oduevljena prizna Imogen. ini mi se da su i nju oduvijek zafrkavali kad bi rekla da zna to e se dogoditi. Zato mislim da joj je bilo drago to sam to naslijedila od nje.Je li te u tome ohrabrivala?Ohrabrivala?Pokuah joj objasniti to mislim.Kad je moja mama vidjela da mi plivanje dobro ide, odmah me upisala u plivaki klub. Ali kad je primijetila da isteem zglobove na prstima da bi zapucketali, dala je sve od sebe da me natjera da prestanem s tim. Nemoj to raditi! stalno mi je govorila. To je uasna navika!Imogen se zamisli.Ali ovo nije kao neka od tih stvari. Ovo se naprosto dogaa ili se ne dogaa.Tako misli tvoja mama?Pretpostavljam.

Znai, ne tri za tobom i ne pokazuje ti kojekakve knjige, tek tako, iz radoznalosti, da vidi to e se dogoditi?Jasno da ne.Ali nikada nije ni uinila neto da prekine cijelu tu priu?Imogen se zapilji u mene.to na primjer?Ni meni nije nita padalo na pamet. Nekako, kada smo dole do toga, nije se inilo jako pristojnim spominjati mogunost odlaska lijeniku, hipnotizeru ili psihijatru ili neto slino. A u svakom sluaju, moda su Imogen i njezina majka bile u pravu. Moda je sposobnost predvianja budunosti na osnovu knjiga i slika jedna od onih stvari kao to su plave oi ili sunane pjegice, s kojima se ne moe nita uiniti, ma koliko ovjek to elio.Zato naprosto nastavih s pitanjima, biljeei u glavi njezine odgovore i ostavljajui ih za kasnije.I uope je ne brine to je tebi teko pratiti nastavu u koli?O tome joj ba puno ne priam priznade Imogen.Ali valjda zna da ima problema. to je rekla kad si morala promijeniti kolu zato to su svi oko tebe mislili da htjela sam rei iri jezu oko sebe, ali mi je izgledalo ljepe kazati da si malo neobina?Iznenadila se to je do toga dolo tako brzo.Brzo?Slika na str. 62.Oh, da. Do prole godine to se desilo samo ona dva puta sa slikom tete Dore i s onom knjigom o konjiu. Jo uvijek sam imala puno prijatelja i prijateljica. A nisam loe ni uila.Ovo je imalo smisla. Na kraju krajeva, onu priu o malom Samu napisala je prilino brzo, ispisavi tri pune stranice za manje od pola sata. A gospodinu Hooperu se njezin sastavak svidio.I tako je sve to najednom krenulo nagore?Da ree Imogen. A moda e jednog dana isto tako brzo i nestati.Bi li to voljela?Nije mi odgovorila. Samo je zurila pred sebe.A tvoja mama? zapitah. Kako bi se njoj to svidjelo?to hoe sa svim tim pitanjima? uzviknu Imogen.Brzo zautjeh iz straha da ona neto ne nasluti. U svakom sluaju, ve smo skretale u njezinu ulicu. Imogen me provede pored trietiri obine, dosadne stare kue, a onda prilazom do jo jedne isto takve kue.Mama je vjerojatno otraga ree gurnuvi vrata na ogradi. Pooh za njom i sva zapanjena zastadoh. Prostor iza kue izgledao je upravo nevjerojatno. Samo sam zurila.Kako da to opiem? Kao da su cijelo mjesto ukrasili nekakvi patuljci i duhovi, onako, iz zafrkancije. ute opeke i crvena vrata, prozorski okviri obojeni

zeleno, a kapci na prozorima plavo. Cijeli je travnjak bio prekriven siunim vjetrenjaama, patuljcima koji su lovili ribu u jezercima, sadrenim kornjaama i zeevima. Bio je tu ak i jedan arobnjak koji je, maui arobnim tapiem, prekrienih nogu sjedio na kamenoj gljivi. Da mi je bilo pet godina, bila bih povjerovala da sam upala ovamo kroz neku rupu u stvarnom svijetu i nala se usred prave pravcate slikovnice.Slika na str. 64.Ovo je nevjerojatno!Iza mene se javi neiji ushien glasZbilja ti se svia? Zbilja?Okrenuh se.Melly ree Imogen. Ovo je moja mama.Meni ta ena uope nije izgledala kao neija mama. Bila je tako mlada, visoka i sjajnih oiju, vatrenocrvene kose koja joj je padala po ramenima poput lave to se izlila iz vulkanskog grotla. Bila je ogrnuta svijetlim alom po kojem su bili izvezeni blistavi leptiri, a kada je ispruila ruke i vrsto privila kerku u naruje, Imogen je gotovo nestala pod leptirima i slapom majine kose.Slika na str. 65.Kako je bilo u koli, srce?Ne znam to sam oekivala da e joj Imogen odgovoriti. Moda ni ja, da netko iz kole stoji pokraj mene i slua, ne bih ba udarila u kuknjavu i cmizdrenje o tome kako me mali Sam natjerao da napiem neto toliko strano da sam zbog toga morala pobjei iz razreda.Ali sigurno ne bih odgovorila kao onaLijepo, mama. Zbilja krasno.I to takvim glasom kao da to stvarno misli. Ne znam da li nije nita htjela rei zato to sam ja bila tamo ili je taj uasni dan htjela prikazati u to boljem svjetlu i pred majkom prikriti injenicu da su joj popustili ivci i da je svoju tajnu ispriala nekoj stranoj osobi.Kako bilo da bilo, majka joj je povjerovala. Sjajne joj oi sretno bljesnue. Zabaci kosu, popusti malo stisak u kojem je drala jadnu Imogen i odmae kerku od sebe kao kakvu malu curicu, zagleda joj se u oi i zapita puna nadeJe li se desilo neto posebno?Zagledah se u njih dvije. I moja mama zna pitati Je li se desilo neto posebno? Ali to pitanje zapravo postavlja tek tako. Kad bih joj odgovorila Da, gospodin Hooper je pao s krova i slomio vrat, moda bi na kratko prestala lupati loncima i sasluala me. A da kaem Da, svi su me zafrkavali tako da sam se na kraju rasplakala, u sekundi bi bila na telefonu i traila da razgovara s gospoom Trent. Veinom slua samo usput. Pita samo reda radi. Ako se dogodi neto zbilja zanimljivo ili smijeno, eli to uti. I to je sve.Ovo je bilo drukije. Rijei Je li se desilo neto posebno? koje je izrekla Imogenina majka oito su bile ifra za njihovu slatku malu tajnu. Oekivala

sam da e joj Imogen barem neto spomenuti. Ali ona samo odmahnu glavom.A gospou Tate kao da je to zbilja razoaralo.Pa, nema veze rekla je, i to tono istim onim tonom kakvim se meni obraa gospoica Rorty kad u bazenu ne postignem najbolje vrijeme. Nema veze. Okrenu se prema meni i lice joj se razvedri. Dovela si nam i gou! Divno! pljesnula je rukama kao glumac u pantomimi. Sigurno nee odbiti kolae s preljevom i domau limunadu!Sada bih zbilja morala krenuti kui objasnih. Mama e seAli je ona ve bila otplesala. Doslovce to mislim. Plesala je idui vrtnom stazom, a zbog ala koji je leprao oko nje doimala se kao neki divovski leptir. Pogledah prema Imogen, no ona oito nije ni primijetila da se njezina majka meni ini pomalo udnom. To mi je posve jasno. Na kraju krajeva, kad bi ona neoekivano dola u nau kuu i zatekla moju mamu kad se onako razljuti i postane neugodna zbog briga oko novca ili zbog bake koja opet mora u bolnicu, vjerojatno bi se i njoj naa kua inila neobinom, a ja ne bih nita primjeivala.U vezi s gospoom Tate nije, meutim, bilo nieg neugodnog. Piti aj s njom i Imogen, bilo je kao da ste se nali u jednoj od onih starih knjiga na kakve katkada moete naletjeti na rasprodajama koje se prireuju u dobrotvorne svrhe, s debelim mekanim papirom i ilustracijama u boji od kojih je svaka zatiena s po jednom prozirnom stranicom. Sve je bilo zanosno ili toliko udesno ili nesumnjivo predivno ili tako, tako zabavno!Nisam mogla doekati trenutak da odem i vratim se svojoj vlastitoj mami.Moja vlastita mama nije bila previe zadovoljna sa mnom.Sljedei put kada namjerava doi kui cijeli sat kasnije, nemoj mi samo ostaviti poruku. Reci mi to dan ranije.Oprosti rekoh i upustih se u objanjavanje o tome kako se Imogen osjeala i da ju je netko morao otpratiti kui. Ipak, trebalo je dobrih pola sata prije nego to se ona dovoljno smirila, a ja se mogla prihvatiti domae zadae koju sam kanila napisati.to bi ti napravila kad bi otkrila da ja mogu unaprijed znati to e se dogoditi u nekoj knjizi?Unaprijed znati to e se dogoditi u nekoj knjizi?I predviati budunost na osnovu fotografija?Mama je ve navikla na to da joj postavljam najudnija pitanja, ovisno o tome to trenutano itam. Ipak, jasno se vidjelo da ju je ovo zateklo.to time hoe rei?Pa poeh objanjavati pretpostavimo da svaki put kad dotaknem neku knjigu tono znam o emu se u njoj radi.Ona podrugljivo otpuhnu.Pa to bi sigurno jako razveselilo sve tvoje nastavnike!Ali da to bude stvarno. I da se zbog toga ponekad osjeam jako uznemireno.Kao onda kada si itala onu stranu knjigu o malom jazavcu?

Jo mnogo gore od toga.Mama me ozbiljno pogleda. Obje smo se sjeale kako je to izgledalo kad sam itala tu knjigu o jazavcu. Ona mi ju je stalno pokuavala oduzeti, ali sam ja stalno zahtijevala da mi je vrati jer sam, kad sam je ve jednom bila poela itati, morala doznati to e se u njoj dalje dogoditi. No, neprestano sam plakala, sve do uasnoga zavretka. Istog asa kad sam zavrila s itanjem, mama ju je bacila u smee.Slika na str. 69. Potpis Svaki uanj u liu kao da je vriskom upozoravao Opasnost!Pa ree ona zamiljeno kad bi to bilo jo i gore od onoga, ne bih mogla s time izai na kraj.A to je sa slikama? Pretpostavimo da mogu predvidjeti to e se desiti sa svakim od ljudi na nekoj fotografiji?Misli, kad bi meu osobama na nekoj razrednoj fotografiji mogla odrediti tko e zavriti u zatvoru, a tko postati predsjednik vlade?Tako nekako.Ona se strese.Ne mogu zamisliti nita gore od sposobnosti da predvidi to e se dogoditi.Ti to ne bi smatrala posebnim darom?Ne, sasvim sigurno ne bih. Meni to zvui grozno.I ne bi me u tome ohrabrivala?Ohrabrivala? Mislim da bih sve uinila da to sprijeim!arolije se ne mogu sprijeiti napomenuh.Oh, ne mogu se sprijeiti? ree moja mama, i to tako odlunim tonom, tonom u kojem se ulo ja bih mogla, da me to smjesta uvjeri kako bi, da sam se ja kojom nesreom rodila s darom kakav je Imogenin, moja majka to kod mene u korijenu sasjekla jo u pelenama.

Deveto poglavljeGospodin Hooper pozvao me k sebi za katedru da porazgovaramo o mojoj zadai. Bio se okrenuo u svojoj stolici tako da smo oboje sjedili leima okrenuti prema ostalima.Ti ovako zamilja prijateljstvo? ljutito me pitao, maui mi pod nosom mojim sastavkom o opreci i usporedbi.Rekla sam vam da e to biti neto osobno rekoh tvrdoglavo. A stavila sam na vrh i ogromno O.Melly, ovo je uasno.Ali istinito.Pa ne moe pisati o neemu samo zato to je to istinito.U tome i jest smisao pisanja objasnih mu. Za knjige se tvrdi da su izmiljene, a zapravo su daleko blie istini od stvarnog ivota.Kako to misli?Pa, gledajte rekoh mu ljudi se osjeaju sigurnije ako o neemu samo itaju u knjigama. Mogu itati o najstranijim osobama, a da se zbog toga puno ne zabrinu, ali svi poaave ako o nekome koga poznaju u stvarnom ivotu uju samo i desetinu od toga. Tu pokazah prstom na svoj sastavak. Je li vam jasno?Slika na str. 72.To mu je zaepilo usta.Osim toga nastavih ja u knjigama vam je puno jasnije to se deava. Mahnuh prema Imogen. Imala bih puno bolju predodbu o tome to se zbiva u njezinoj kui, a i u njezinoj glavi, da je ona lik iz neke knjige. Barem se osoba koja bi tu knjigu napisala ne bi previe suzdravala da mi sve ovo ispria. Kako sada stvari stoje, moram naprosto nagaati.Melly ree mi on strogo nisam se trudio i pomagao ti da nae prijateljicu samo zato da moe poeti gurati nos u njezin privatni ivot.Mislila sam da bi se ljudi trebali zanimati za svoje prijatelje.Zanimati se, to da, ali sigurno ne i gurati nos u njihov ivot.Ba ne vidim neku razliku.Bilo je oito da mi je ni on nije znao objasniti. Zabrinuto zurei u mene, jedanputdvaput prolista po mojem sastavku, a ja sam za to vrijeme razmiljala o tome kako bi bilo korisno stalno pri ruci imati nekog pisca koji bi vam na pravi nain objasnio o emu se radi, bez svih onih toseva za koje svi znaju da su obina la, ali misle da iz pristojnosti moraju rei Oh, ona to sigurno nije tako mislila, Srce, vjerojatno je naprosto zaboravila ili Ma ne, njoj je zbilja stalo do tebe. Pisac bi postupio hrabrije i potenije. Objasnio bi zato je Imogenina majka previe zaokupljena ureivanjem smijenih vrtova s patuljcima i previe uvjerena u to da je sve oko nje zabavno i veselo, pa ak i ne primjeuje da joj kerku polako izluuje uasni dar to ga je od nje naslijedila.Dar to ga je od nje naslijedilaMel? gospodin Hooper jo je uvijek zurio u mene.

Oprostite rekoh brzo. Ali su mi one rijei jo uvijek odjekivale u glavi. Dar to ga je od nje naslijedila To me na neto podsjealo, ali se nisam mogla sjetiti o emu se radi.Sada je gospodin Hooper ve bio poeo uzdisati.Ti naprosto ne shvaa o emu je rije, je li tako, Mel?Ne sada sam se i ja poinjala ljutiti. I mislim da nije poteno to mi ovako prigovarate. Sami ste rekli opreka i usporedba. Rekli ste da moemo pisati o emu god hoemo. I dopustili ste nam da piemo i o osobnim stvarima. Nisam Imogen pokazala svoj sastavak. Nisam uinila nita to bi je moglo pozlijediti. Samo sam izabrala zanimljivu temu, dobro razmislila o njoj i o tome napisala sastavak.Ali, Mel! Pisati o tome koliko se vae mame razlikuju! ovdje se gospodin Hooper zagleda u najgornju stranicu od onih koju je drao u ruci Moja mama zna biti uasno neugodna, ali je barem kadra razumjeti druge. ovjek se na nju moe osloniti. A napisati neto ovakvo Opet poe na stranici traiti dio koji ga je bio toliko uzrujao. Mora biti strano imati majku kao to je gospoa Tate. Ona je moda osoba koja e i izlet po kii uiniti zabavnim ili uz koju se moete svemu smijuckati, ali joj se ne biste mogli obratiti s molbom da vam pomogne u rjeavanju nekog problema. Naprosto bi se pretvarala da taj problem uope ne postoji ili da uope nije vaan.Ona bi se zbilja tako ponaala naglasih. Vi je niste upoznali, ali ja jesam.On skide spajalicu s mojeg sastavka i poe presavijati stranice pa ih na kraju uspje tako smotati da su mu mogle stati u dep na hlaama.Neu ovu zadau staviti u tvoj fascikl ree mi. Spalit u je. Ne elim riskirati da je Imogen ikada vidi.Super, to se mene tie.A ti e mi obeati da ovo vie nikada nee spominjati.Obeavam.Tako ti svega na svijetu?Tako mi svega na svijetu.Gledao me dugo i paljivo i moglo se razabrati da zapravo eli rei Mel, ti si tako udna djevojica. Ipak se suzdrao.Dobro ree on okreui se licem prema razredu. Mislim da smo se o svemu dogovorili.Neto smo zaboravili napomenuh mu ja.Neto smo zaboravili?Moju ocjenu rekoh. Niste mi rekli koju sam ocjenu dobila.Na lice mu se vrati strog izraz.Melly ree mi ne bih ovo ocijenio ni da mi netko dadne zlata koliko sam teak.Ali, kad biste ga morali ocijeniti? ustrajala sam.On prevrnu oima.Mel, ti si nepopravljiva.

Samo mi recite zamolih. Na kraju krajeva, provela sam dosta vremena nad tom zadaom i napisala je najbolje to sam mogla.Oh, neka ti bude! prasnu on. Obeala si da ovo vie nikada nee spominjati pa u ti rei kakvu bi ocjenu inae dobila.ekala sam, premda sam ve znala to e uslijediti. I bila sam prokleto u pravu.Deset od deset bodova. Savreni A. Odlian!Ba krasno.

Deseto poglavljeTog poslijepodneva Imogen se opet rasplakala. U razredu smo se trebali podijeliti u dvije momadi za igre u dvorani. Arinda i Luke prozivali su igrae.Tom.Matty.Pats. Ne! Oprosti, neu tebe. Louay!Onda e Pats igrati s nama.Kao to sam i oekivala, Imogen je dola na red tek nakon mene. Na kraju, premda mu je jo uvijek nedostajala jedna osoba, Luke se okrenu na drugu stranu i poe odreivati tko e to raditi.Tko e brojati bodove?Ja? Nitko sretniji od mene! U asu kad se gospoa Tallentire vratila nosei loptu i oznake koje e nositi svaka momad, ja sam ve sjedila ispod stepenica kamo sam se bila zavukla i mirno itala. Da se ona naljutila na mene, spremno bih joj uzvratila Pa, to sam trebala napraviti? Mene nitko nije zvao.Ali je zato Imogen stajala ondje sputene glave. Kao ljiljan u blatu, kako to kae gospodin Hooper. Oi su joj bile sjajne od suza. Nitko u naem razredu nije ba namjerno pakostan. Opet je na djelu bilo staro geslo brii od nje. Nitko je nije ni primjeivao, ak ni gospoa Tallentire koja jedva da ju je i pogledala, a kamoli da bi joj dala vrpcu s oznakom. Tako je Imogen zavrila u naoj momadi, ali je stajala na samom rubu, kraj zida, a mislim da u toku cijele igre lopta ni jedan jedini put nije poletjela u njezinu smjeru.Sad je dosta! rekoh joj nakon utakmice. Sutra, nakon kole, idemo u gradsku knjinicu.Gradsku knjinicu? Zato?Vidjet e.Ona me i dalje salijetala, ali joj ja nisam htjela nita rei, jer onda moda ne bi htjela poi sa mnom. Sutradan, uspele smo se stepenicama ravno do Pretraivanja, a ona jo uvijek nije bila pogodila zato smo dole. Ostavih je da razgledava veliku kartu sa svim ivotinjama svijeta, a ja se bacih na posao.arobnjatvo. Praznovjerje. Legende. Ne vjerujete li u to, takve vas knjige mogu oarati. Satima sam znala sjediti nad priama o vilama zloslutnicama koje svojim alosnim pjevom najavljuju neiju smrt i o vojnicima koji su na bojitu umrli u nekoj poljskoj bolnici pa poslije toga izbezumljuju asnike javljajui se na jutarnju strau.Ali ako, kao to se to meni desilo, shvatite da zapravo proivljavate jednu od tih pria, onda poinjete tragati za neim drugim. A toga ondje nije bilo. Pregledala sam, jedan za drugim, sve popise na kompjuterskom ekranu i pretraila police, sve do jedne. Bilo je tu knjiga o tarotu i itanju iz dlana, polovica je cijele jedne police bila puna knjiga o kuama u kojima se javljaju duhovi, bilo je tu svezaka i svezaka o crnoj magiji i bacanju uroka, gomile i gomile napisa o duhovima bukaima, pa ak i jedna broura o automatskom pisanju.

Slika na str. 78. Naslovi knjiga 1. More Magic Sve o arolijama 2. IV Magic IV. arolije 3. Spells Uroci 4. Horror Homes Kue strave 5. naslov se ne vidi 6. White Magic Bijela magija 7. Lotions and Potions arobni napici 8. II Powerful Potions II. arobni napitak i njegova mo 9. Runes and Run posljednje se slovo ne razaznaje Sve o runama 10. Wizards A. drugo se slovo ne razaznaje arobnjatvo A. drugo se slovo ne razaznaje naslov je okrenut naopako 11. Black Magic Crna Magija 12. Poltergeist V. Dale Duhovi bukai V. Dale naslov je okrenut naopako 13. Enchanted Tarot udesni tarot 14. naslov se ne vidi 15. Spellmaking aranje 16. Palmistry for You itanje iz dlana 17. The Aura AureAli nigdje niega o tome kako se osloboditi takvih stvari.Od Imogen nije bilo ba neke velike pomoi.Gledaj, Melly govorila je. To uope nije tvoj problem. Prestani brinuti zbog mene. Meni je savreno dobro ovako kako jest.Oh, je li?Jest Imogen iskrivi lice. Znam da je sve to ponekad malo nezgodnoMalo nezgodno? zapiljih se u nju, trudei se usput odrati ravnoteu na niskim knjinikim ljestvama na kojima sam stajala. Ti praktino djeluje kao da si ispala iz najnezgodnije knjige na ovom svijetu. Zna ak i kada e se neto dogoditi nekom od lanova tvoje obitelji. Svi te izbjegavaju, a ni s uenjem ne moe izai na kraj. I ti to zove malo nezgodno? Mora da ima eline ivce.E, pa dobro! planu ona. Ponekad mi je zbilja uasno i nou ne mogu zaspati zbog toga. Ali jo uvijek ne shvaam to se ti nada da e nai u svim ovim knjigama.Segnuh rukom malo vie da bih s najgornje police dohvatila dvije knjige bez naslova na hrptu.Sluaj, Imogen. Mora postojati neki nain da se iz svega toga izvue.Iz ega da se izvuem?Da se rijei tog svog dara. Da opet postane normalna osoba.Ja i jesam normalna osoba!Zna to sam htjela rei. A ako je tvoja mama u pravu i ako je to ime si ti obdarena isto kao da ima plave oi ili kovravu kosu, najvjerojatnije u tome nisi prva.Pa to onda trai?Knjigu rekoh. Prepoznat u je kad je naem. Bit e to knjiga u kojoj se objanjava to su svi oni ljudi kojima se desilo isto to i tebi napravili da se toga rijee.Ona me bijelo pogleda.Sluaj poeh joj strpljivo objanjavati. Ne misli valjda da si prva od svoje vrste koja meu ljudima nije naroito omiljena? Sigurna sam da predvianje budunosti nikad nije bilo najbolji nain da ovjek stekne i sauva prijatelje. Nemoj mi samo rei da su svi oni stari proroci bili dovoljno blesavi pa su se

motali okolo, svakih pet minuta problijedjeli kao pepeo i prstom pokazivali na sljedeu osobu koja e se stropotati u bunar, jer ja u to ne vjerujem. Ostali bi suseljani to podnijeli jednom ili dvaput, a onda bi proroka utopili u oblinjem ribnjaku punom pataka.Imogen je utjela. Vjerojatno je to bilo prvi put to je uope pomislila na sve one ljude koji su u prethodnim stoljeima imali isti dar kao i ona. To je jedna od onih stvari koje se stjeu stalnim itanjem shvaanje o tome da postoje druga mjesta, druga vremena i drugi oblici ponaanja.to mi zapravo pokuava rei? upita me ona napokon.Nita rekoh jer ni sama jo ne znam o emu se radi. Ali moe biti sigurna da je, kad god poeli neto otkriti, netko to htio doznati jo prije tebe. A knjige su izmiljene prije vie od etiri stotine godina. Prema tome, negdje uvijek postoji barem jedna knjiga u vezi s onim to tebe zanima.I opet posegnuh na najgornju policu, ovaj put za knjigom pod naslovom Misao kao arolija koja mi je bila privukla panju.Ovdje poinje slika na str. 81. Natpis na knjizi Magical Thinking Prof. J. B. Blackstaffe Misao kao arolija Prof. J. B. BlackstaffeKladim se objasnih joj da su ti posebni ljudi uglavnom bili dovoljno pametni pa su se otarasili tog svojeg takozvanog dara to su prije mogli. Namjeravam otkriti kako im je to uspjelo.Ovdje zavrava slika na str. 81.A ja se kladim da ga se nisu ba svi htjeli otarasiti ree ona tvrdoglavo. Kladim se da su neki od njih ak mislili da je taj njihov dar neto zanimljivo.Ili zabavno rekoh ja nemilosrdno. Ljudi kao to je tvoja majka.Zauh kako je otro udahnula zrak. Dok sam se borila da uhvatim ravnoteu na najgornjoj stepenici ljestava, mora da mi je promakao zvuk koraka, kao i kripa mimokretnih vrata.Jedna od Imogeninih udesnih sposobnosti mora da je bilo i lebdenje. Ili ak iezavanje. Kada sam se opet ogledala oko sebe, vie je nije bilo.

Jedanaesto poglavljeKad vam netko napravi neto ovakvo, ovjek nije siguran je li taj netko za ozbiljno odjurio ili e se za par minuta opet odnekuda pomoliti i rei da je samo skoio kupiti peperminte ili kaugumu.Zato ostadoh jo malo sjediti na ljestvama, nadajui se da e se Imogen opet pojaviti i prelistavajui Misao kao aroliju od profesora J. B. Blackstaffea. Knjiga je bila pravo iznenaenje. Pomislili biste da je osoba koja toliko ita kao ja ve navikla na injenicu da se naslovi knjiga na kraju pretvore u neto sasvim drugo od onoga to ste prvo pomislili kad ste ih ugledali na polici. Ja bih bila rekla da je Misao kao arolija knjiga o urocima, o moi naih misli, o vuduu ili neem slinom.U njoj je zapravo siroti profesor Blacstaffe pokuavao ljude potaknuti na to da se slue vlastitim mozgom.Na poetku svake stranice izloio bi po jedan problem i postavio vam nekoliko pitanja u vezi s njim. Nakon toga bi vam objasnio to su o svakom od tih problema mislili veliki drevni mislioci.ekajui na Imogenin povratak, proitah prvu stranicu.Va prijatelj odnosno prijateljica provodi vrijeme u loem drutvu. Jednoga dana ti se ljudi odsele, a od vas zatrae da prijatelju prijateljici predate njihovu novu adresu i broj telefona.Vi eteA. odbiti da to uinite?B. uzeti ceduljicu s adresom i poderati je, a prijatelju prijateljici neete nita rei?C. prenijeti obavijest, ali ete, kao i ranije, prijatelja prijateljicu odgovarati od takva drutva?Veliki drevni mislioci veinom su bili i veliki gnjavatori, ako vas zanima to ja o tome mislim. Veinom su se odluivali za A ili C. Ja bih bila odabrala B. Kad je postalo jasno da se Imogen vie nee vratiti, prestadoh s itanjem, stavih knjigu natrag na policu i odoh kui.Nadala sam se da e mi do sutradan ujutro oprostiti to sam onako runo govorila o njezinoj majci. Ali kad sam zauzela svoje mjesto kraj nje u klupi, Imogen se okrenula na drugu stranu.Potapah je po ramenu.Gledaj rekoh. Ono to sam rekla, bilo je zbilja uasno i zbilja mi je ao zbog toga. Samo sam ti htjela pomoi.Pomoi? ona me mrko pogleda. Misli, htjela si me mrcvariti?Zagledah se u nju.Zbilja misli da mi je to bio cilj?Pa zar nije? Odvukla si me u gradsku knjinicu zato to ovdje u koli nisi mogla nai ono to si traila! Natjerala si me da bez veze visim tamo dok si ti gurala nos u ama ba svaku knjigu!

Samo sam pokuavala pronai neto to bi trebalo biti ondje.Oi joj sijevnue.Oh, je li? Trebalo bi biti? Ma nemoj! A ti to zna! U tome i jest nevolja s tobom, Melanie Palmer. Misli da sve zna. Ali do tog tvog velikog, debelog mozga, napuhnutog od itanja knjiga, izgleda, jo nije doprlo da u toj knjinici postoji valjda milijardu knjiga o tome kako se drevne misterije mogu staviti u ovjekovu slubu, ali nema nijedne o tome kako ih ovjek moe odagnati!Tu se odala. Bila sam je navela da se oda. U pitanju su bile rijei, razumijete. Gospoica Rorty zna kako leti lopta. Mama predosjea kad mi se sprema kakva prehlada. Gospodin Hooper umije prepoznati da netko nije ba sasvim sam napisao domau zadau.A ja znam to su rijei. Znam tono koja pristaje uz koju i kamo pripada. Znam tko se slui kakvim rijeima i uvijek mogu osjetiti kad neka rije nije na svom mjestu.Ili kad je u pitanju ponavljanje tuih rijei.Kako se drevne misterije mogu staviti u ovjekovu slubu? Tako to naziva tvoja majka?Kao da sam pritisnula tipku na kojoj je pisalo Pali Imogen je naprosto pobjesnjela. Suze joj potekoe i ona poletje na mene, praktino me gurnuvi sa stolice.Slika na str. 85.Zavei! to se tebe tie moja majka? Zato zavei!Takve rijei smo u ovom razredu ve bili uli! Tako je govorio Neil kad mu je tata otiao u zatvor, a vikao je ak i na one koji bi mu neto prijateljski napomenuli ili postavili neko sasvim razumno pitanje. Tako sam napokon otkrila klju zagonetke razlog zbog kojega je Imogen imala toliko tajni pred svojom lakoumnom, djetinjastom majkom, skrivala od nje s koliko napora prati svakodnevnu nastavu i trudila se uivati u tom svom uasnom daru.Kao i Neil, i ona je samo nastojala zatititi osobu koju je voljela, a koja joj je bila samo na sramotu.Pri tome je izazvala puno buke. Sada su ve svi piljili u nas. a kad je gospodin Hooper trenutak kasnije uao u razred, obrve su mu se ve bile podignule uvis. Mora da je uo galamu jo iz hodnika.Nisam eljela da Imogen bude jo tee. Zato pokuah sve prikazati kao alu pa odgurnuh stolicu i podigoh ruke, kao osoba koja se brani od napadaa. A njoj priapnuhOprosti! Zbilja mi je ao. Nisam nita loe mislila. Samo mi se uinilo da ti to ne bi tako rekla. Ali nisam mislila nita runo rei o tvojoj majci, asna rije. ZapravoDa ste vidjeli Imogenino uplakano lice, i vi biste pribjegli lai.Zapravo, mislim da je ona u pravu. Vjerojatno zna o tome neizmjerno vie od mene, a na kraju krajeva, i sama ima neto od tog dara. Odvukla sam te u

gradsku knjinicu samo zato to sam bila znatieljna.Poneto umirena, Imogen se prestade onako strano mrgoditi.Hoemo li se pomiriti? oprezno zapitah.Uslijedi trenutak tiine, a onda ona prihvati, premda pomalo preko voljeU redu, pomirile smo se.Nisam htjela navaljivati pa sam cijelog dana bila dobra kao kruh. Gospodin Hooper mi je u tome poneto pomogao. Dvaput me poslao iz razreda da obavim neke stvari, pri emu sam se morala dugo zadrati, pa nam je tako omoguio da se malo odmorimo jedna od druge. Situacija je, meutim, jo uvijek bila napeta i zato joj, kad me pomalo nepovjerljivo zapitala hou li iz kole ii zajedno s njom, ne htjedoh rei da te veeri imam plivanje i da nemam vremena, nego je umjesto toga pozvah da poe sa mnom.Ionako moramo proi tvojom ulicom. Mami zbilja nee biti teko naas stati da te pokupimo.Mama je zapravo bila oduevljena. Kao i gospodinu Hooperu, uvijek joj lakne kad otkrije da nisam potpuno alergina na provoenje vremena u drutvu stvarnih ljudi. I zato je, premda se moglo razabrati da zbog neega u vezi s njom osjea neku nelagodu, cijelim putem bila ljubazna prema Imogen ispitujui je o tome kako joj se svia u novoj koli, slae li se dobro s gospodinom Hooperom i ime se najradije bavi pa je ak pokuala Imogen uvesti na bazen na nau obiteljsku kartu kao gosta.Dok je ovjek na blagajni traio kljueve od ormaria za garderobu, Imogen i ja smo stajale postrance, naslonjene na zid. Pokazah joj na jednu od uokvirenih fotografija to nam je visjela nasuprot.Izgleda tono kao Harriesiin pokal.Slika na str. 88.Imogen se iroko osmjehnu.Toliko ga eli osvojiti, Mel?Ve tri godine to elim priznadoh. Prve godine Toby Harrison me potukao za par metara. To je bar bilo poteno. Prole godine mama me nije ni pustila da pokuam.Imogen je zurila na drugu stranu predvorja u moju mamu.Nije te pustila?Bila sam prehlaena priznadoh. Ali svejedno znam da bih uspjela. Ozbiljna protivnica bila mi je samo Phoebe Tucker, a ja sam bila dobrih pet sekundi bra od nje na tri duine bazena. Ove godine ona ima previe godina da bi sudjelovala. I tako e rekoh pripivi se leima uza zid kako bih napravila mjesta ovjeku koji je onuda prolazio gurajui djeja kolica za dva tjedna gospodin Archibald Leroy, savjetnik za sport i rekreaciju, meni predati pokal gospoe Harries.Nee ree Imogen.Molim?

Okrenuh se i zagledah se u nju, ali upravo u tom trenutku urno nam prie moja mama.Koliko mu je samo vremena trebalo! Nadajmo se da vie nee biti nikakvih drugih petljancija, inae bolje da nismo ni dole. Isprui prema nama skupljene ruke. A sad, na sunce sa svim to imate! Sve ovamo novac, satove, dijamanteSvakog tjedna izvodi isti tos. Skinuh sat s ruke i pruih joj ga.I ti, duo okrenu se mama prema Imogen. to emo s tom tvojom ogrlicom?Imogen prstima dotae ogrlicu.Nita. Neka ostane. Uvijek je nosim na plivanju. Kopa je tako vrsta da se ne moe ni sluajno otvoriti.Nisam sigurna da je to pametno ree mama. Jedno je kad je nosi na satu u koli, gdje svi znaju da je to tvoja ogrlica. Ali ovdje je drukije.Dobro Imogen se okrenu leima prema meni. Mel, molim te, otkopaj mi je!Namuila sam se s kopom. Imogen je bila u pravu bila je uasno kruta i teko se otvarala. Napokon sam ipak uspjela. Tanki zlatni lani kliznu mi na dlan poput siune ive zmijice. Bio je tako hladan da se od toga najeih. U pitanju je, naravno, bila samo moja mata, ali uinilo mi se da se sam od sebe pomaknuo, jo i prije nego sam ga dotaknula prstom.Ovdje poinje slika na str. 90.Kakvi su to udni urezi na njoj? zapita mama otvarajui torbicu da bih ja u nju mogla ubaciti vijugavu nit od blistavog zlata.Ovdje zavrava slika na str. 90.Moja mama kae da su to arobni znaci ree Imogen. Valoviti oblici oznaavaju vodu, a iljasti korijenje.Zanimljivo ree mama zatvarajui torbicu. Bit e sigurnija kod mene nego u ormariu.Ona krenu prema stepenicama koje su vodile u kafi, a ja se okrenuh prema Imogen.Zato si ono rekla? zapitah je.To za vodu i korijenje?Ne rekoh. Ono o tome da savjetnik Leroy nee biti ovdje da mi preda Harriesiin pokal.Nisam to rekla. Rekla sam samoZastade i preplaeno se zagleda u mene. Nisam mogla shvatiti to joj je. Ni izdaleka nije izgledala kao u onih nekoliko ranijih prilika, kada joj je sva krv bila nestala iz lica. Meutim, ipak se doimala dovoljno uasnuto.Oh, ne! proapta upirui u mene goleme i razrogaene oi.to se zbiva? zapitah je. Neto loe u vezi sa savjetnikom Leroyem? Hoe li umrijeti?Ona odmahnu glavom i pokua se sabrati. Iako se trudila da mi razumno odgovori, ipak je izgledala udno. Ne ba izbezumljena od straha. Vie nekako suzdrano. ak prepredeno.

to se dogaa? zapitah. Imogen, to se dogaa?Onda duboko udahnu i odluno reeNita. Ama ba nita.No, jo je uvijek djelovala poput progonjene zvjerke i ogledavala se uokolo, oajniki mi elei skrenuti panju na neto drugo.Oh, vidi! prstom je pokazivala na natpis ispod fotografije na zidu iza naih lea. O njemu smo govorile savjetnik Leroy.Naslutila sam tada to se dogodilo. Kad smo se ono bile pripile uza zid da propustimo oca koji je s djejim kolicima prolazio pored nas, mora da je glavom dotaknula sliku. Ali ako je na taj nain doznala da mi pokal gospoe Harries nee predati savjetnik Leroy, morala je znati i to e se s njim dogoditi. A meni je gospodin Leroy jako drag. Bio je silno ljubazan prema meni one godine kada me Toby pobijedio pa me ak uspio navesti na to da se nasmijeim, premda sam bila na rubu suza. A gospoa Trent kae da se ak raspitivao za mene kada se prole godine nisam pojavila. Ne bih voljela da se razboli. Ili ak neto gore.Pa zato onda nee biti ovdje?Imogen ree s nelagodomNe znam, Mel. asna rije.Mislim da nikada od neke osobe nisam ula izraz asna rije koji bi vie nalikovao na la. Ali ovo nije bio trenutak za svau. Da sam podigla glas, njegov bi odjek dopro sve do terase pa bi mama dojurila dolje iz kafia, a ja bih dobila jezikovu juhu to se nepristojno ponaam prema prijateljici koju sam pozvala da poe sa mnom.Namrtivi se, okrenuh se na drugu stranu. A onda pomislih Pa, milo za drago. Moda ona neto i skriva od mene, ali ni ja njoj sve ne govorim. Nisam joj rekla da se u bazenu volim zadravati u njezinoj blizini samo zato to se svi drugi dre podalje od nje pa meni ostaje vie mjesta za vjebu.Ponovno se raspoloivi, podigoh torbu sa stvarima za plivanje.Idemo rekoh dohvativi je za miicu. Samo gubimo vrijeme umjesto da idemo plivati. Daj da se malo pourimo i presvuemo pa da ve jednom uemo u vodu, a onda u se ja baciti na vjebanje okreta u vodi.A ona, ispunjena olakanjem to se za ovaj put uspjela izvui, pouri za mnom kroz mimokretna vrata.

Dvanaesto poglavljeDodue, uobiajeni plan pod lozinkom raisti prostor oko nas nije nam ba naroito polazio za rukom. Prava ludnica! Od asa kad smo stupile u svlaionicu, nale smo se okruene djecom. Najprije su Imogen u svoju igru uvukli neki klinci u susjednoj kabini.Ostat e bez gaa! Ostat e bez gaa!Sluala sam ih kako hihou cijelo vrijeme dok sam se presvlaila u kupai kostim. ak i kada smo Imogen i ja krenule kroz tunel do mjesta za pranje nogu, veseli djeji vrisak jo je uvijek odzvanjao meu ploicama.Bila sam, meutim, sigurna da e, kad jednom uemo u vodu, svi zbrisati od nas kao i obino. Greka. Imogen je pljusnula u bazen na njegovu pliem kraju, hvatajui zrak da se privikne na vodu, a onda se najednom nala usred gomile ushiene djece koja su vikala i dozivala je pa je bilo oito da mi je, namjeravam li negdje nai mjesta za vjebanje, bolje da ga potraim na drugoj strani.Slika na str. 94.Vidimo se kasnije.Pogledavala sam prema njoj nakon svakog okreta mislei da e uobiajena arolija proraditi i da e se oko nje stvoriti dovoljno mjesta. Situacija je, naprotiv, postajala sve gora. Sa svakom minutom koja je prolazila, oko nje se skupljalo jo vie djece, eljno iekujui da se ukljue u igru koju je Imogen tog asa bila izmislila. Mogu i ja? Mogu i ja? A do trenutka kad sam ja zavrila s vjebanjem, oko Imogen se moglo vidjeti ak i nekoliko roditelja koji su na nekoliko koraka od nje lijeno plutali na leima, zloupotrebljavajui injenicu da danas u bazenu radi savrena besplatna dadilja.Mel! Melly! Doi ovamo!Vidjela je da sam gotova s vjebama. Dok sam plivala kroz vodu prema njoj, imala sam je prilike dobro promotriti. Najednom mi se inila kao neka drukija Imogen, via i uspravnija, Imogen koja je vrtjela djecu oko sebe i prtala od ivotne radosti.Mel! Pomagaj! Trebam te!Na ovo pourivanje zaplivah malo bre. Ali kada sam stigla do kruga to su ga djeca bila nainila oko Imogen, umjesto da im se pridruim, izvih se u luk i zaronih pod vodu izigravajui morskog psa u umi noica koje su mlatarale na sve strane. Stajati do koljena u uskomeanoj vodi i vritati od smijeha nipoto nije moja predodba o dobrom provodu.Ipak, nitko ne moe zauvijek ostati pod vodom. Tako sam na kraju morala izroniti na povrinu i suoiti se s radosnom djevojicom sjajnih oiju koja je sve oko sebe pretvarala u velianstvenu igru.Upravo kao i njezina majkaI tada shvatih. Bacivi se u vodu pokraj nje, natjerah je da se okrene prema meniStvar je u onoj tvojoj ogrlici, je li tako?

Molim?Miui mokre uvojke s oiju, Imogen se zagleda u mene.Sada ne nosi onu ogrlicu! I zato vie nikoga od tebeto nikoga od mene?Zna ti to ja mislim nije bilo drugog naina da to kaem. Vie nikoga od tebe ne podilazi jeza. Skinula si je i sada si posve druga osoba. Nitko te ne bi prepoznao. Pogledaj se! Sada siNo, djeje ruice ve su se pruale za njom. Ona se okrenu prema tucetu blistavih i mokrih lica i djejem dozivanjuVrati se, Imogen!Ajde me opet zavrti!Nemoj ii!Imogen se opet okrenu prema meni, rastresena i rastrgana izmeu mene i djece.Nemogue ree. Nemoj zaboraviti da je sve to poelo godinama prije nego to sam uope dobila ogrlicu.Da, moda rekoh ja aliA tada me neto natjera da zautim da ne govorim dalje. Budi oprezna, opomenuh samu sebe. Ako Imogenina majka nije u stanju vidjeti da joj je kerka nekada bila sasvim druga osoba osoba koja je prtala od ivota, mora da se zbilja zanosi tim tosevima o arolijama. Ne zaboravi to u onoj svojoj knjizi kae profesor Blackstaffe Znanje je mo. Moda je najbolje da ne oda previe.Oh, tono! uskliknuh. Ba sam bedasta. Zaboravila sam da si takve vizije doivljavala ve i ranije, jo dok si bila mala.Nita nije posumnjala. A djeca su u svakom sluaju jo navaljivala Imogen! Zavrti me!Ona odabra najbliu djevojicu i zavrtje ju oko sebe. Ubrzo se i ja povedoh za njomTko je sljedei? Stanite u red! U red!Kao to sam rekla, stajati u vodi i vritati od zadovoljstva nije moja predodba o dobrom provodu, ali sam u tome provela dobrih pola sata, radije nego da dopustim Imogen da se sjeti rijei koje sam izgovorila ba asak prije nego to e je njezina mala prijateljica zazvati. Ili da pone podozrijevati o emu ja razmiljam.

Trinaesto poglavljeJasno, Imogen je mislila da ogrlica nema nikakve veze s cijelom priom. Nije dovoljno itala. Ako ovjek ne ita, ne moe stei naviku da trai rjeenja i u glavi slae sliku o onome to mora da se ranije dogodilo. Najednom je zamislih tono onako kako mi je sama ispriala da je izgledala kad je, jo kao sasvim mala, stajala pored boinog drvca, sva svjetlucava od raznoraznih blistavih stvarica to ih je brati negdje uspio pronai i povjeati ih po njoj.Od raznoraznih blistavih stvaricaA onda, samo par godina poslije toga, u toj istoj sobi, plesala je pred majkom i samo za nju princezin ples. Jasno, u baletnoj suknjici. I s ruiastim baletnim papuicama na nogama. Ali da bi se do kraja prikladno obukla za tu ulogu, sigurno je najprije pogledala u staru kutiju za nakit. S nekoliko ukosnica, i najtanahniji se zlatni lani mogao pretvoriti u kraljevski dijadem.A to je prole godine dobila za roendan? Naime, rekla mi je da je upravo tada sve ovo poelo svom snagom. Onog dana kada je prvi put sjela kraj mene u klupu, rekla mi je Dobila sam je od mame, a ona ju je naslijedila od bake.Znam da bi meni moja majka neto takvo poklonila samo u nekoj jako znaajnoj prilici.A koji se dan moe smatrati znaajnijom prilikom od roendana?Najprije, provjerite svoje pretpostavke, kae gospodin Hooper. Stoga je, kad smo se opet nale u svlaionici, zapitah, kao usputNe znam to da poelim za roendan.Ali, Melly, pa tebi je roendan tek za nekoliko mjeseci!Znam rekoh. Ali volim unaprijed razmiljati o tome. to si ti dobila za zadnji roendan?U oima joj zasja sjeanje.Putovanje u London. Ila sam gledati Copacabanu!Sjajno! Kako si bila obuena?Pa, mama i ja smo se vozile prvim razredom. Obukla sam plavu bluzicu bez rukava i crvenu barunastu suknju.A nakit?Ona se zamisli.Naunice. Jasno, i ogrlicu, jer sam je ba tada dobila. Oh, da. I prsten u obliku zmije.Ako ima vremena za to, provjerite i drugi put, kae gospodin Hooper. I zato, prije nego to sam izala iz kabine, izvukoh s dna kolske torbe knjigu koju sam tek bila posudila iz knjinice i stavih je na vrh. Onda pripazih da stanem pored mame kad bude otvarala torbicu.Evo, Mel ree mi ona vadei iz torbice moj sat, ali se ja napravih da to ne vidim i gurnuh ruku u njezinu torbicu u potrazi za ogrlicom.Ponovno osjetih koliko je hladna i gotovo pretanka da bih je uhvatila. Ipak, nisam je isputala. vrsto je drei napravih se kao da u je pruiti Imogen, a

onda toboe posrnuh. U padu se rukom doekah na knjigu iz knjinice.Vuk!Slika na str. 100.Kakva li zavijanja! Zvuk muklog kevtanja gotovo me potpuno zagluio. I zvuk tektanja i kljocanja zubima. Uasno.Mel? Duo?Padoh na koljena jo uvijek se rukom oslanjajui o knjigu. Mama mi prui bocu s vodom koju je drala u ruci.Srce, izgleda kao da ti je slabo. Popij malo vode.Primae mi vodu, a ja pomahnitah. Divlje zamahnuvi, izbih joj plastinu bocu iz ruke tako da se otkotrljala po ploicama.Slika na str. 101.Ne! zavritah. Ne! Makni to od mene!Mel, to je to s tobom?Mamino lice bilo je blizu mojem, miice su joj bile vrste, a krikovi u mojoj glavi, premda su mi kasnije rekli da sam vritala, meni uope nisu nalikovali na ljudski vrisak, nego na zavijanje.Mama odgurnu moju torbu u stranu i spusti se pokraj mene na pod.Mel? Mel!Najednom, drhtanje prestade. Grozni zvukovi u uima poee slabiti. Imogen je kasnije tvrdila da je proteklo najvie nekoliko sekundi prije nego to su se moji zagluni krikovi pretvorili u jecanje. Ne znam. Ne sjeam se da sam jecala. Pamtim samo neko uasno tuljenje i cviljenje. I nevjerojatan osjeaj nelagodne munine koji je polako poeo prolaziti kad sam shvatila da me mama dri u naruju i da sam na sigurnom.Mama mi odmae kosu s lica.Melly? Jesi li sada dobro? Hoe li moi hodati?Otjerah od sebe i posljednje ubode straha.Dobro mi je. Zbilja.Imogen dohvati moju torbu.Ja u ti je ponijeti.Kimnuh glavom i stavih joj u ruku opaku ogrlicu.Uzmi i ovo.Hvala.Pourila je ispred nas prema okretnim vratima. Mama me jednom rukom pridravala oko ramena dok sam prolazei posrtala kroz njih. A meni je bilo drago to se Imogen ve nalazi na parkiralitu s druge strane vrata, na dovoljnoj udaljenosti od nas, pa sigurno ne moe uti moju mamu kako kae, jo uvijek zabrinutoMel, ovo je bilo grozno. Zbilja si izgledala kao opsjednuta.Te veeri, iako sam se jo uvijek osjeala potresenom, izvukoh Vuka iz torbe i dadoh se na itanje. ovjek ne mora biti najvei poznavalac knjiga na svijetu da

bi unaprijed znao o emu se u toj knjizi radi. Rije je bila o oporu vukova meu kojima je jedan u toku ljeta obolio od hidrofobije smrtnog straha od vode. Dok sam itala, jo sam uvijek ula kako mi negdje u glavi odjekuje njegovo grozno zavijanje.Slika na str. 103.Ako je posrijedi neto doista vano, kae gospodin Hooper, a imate dovoljno vremena, provjerite i trei put. Prema tome, moda sam trebala pronai mogunost da opet uzmem ogrlicu u ruku i dotaknem neku fotografiju kako bih provjerila hou li najednom, onako iz ista mira, doznati neto to inae nikako ne bih mogla znati.No, nisam se mogla na to odluiti. Kao prvo, bilo je oito da ogrlica daleko zloudnije djeluje na druge ljude nego na svojeg vlasnika ili vlasnicu. Kada sam ono bila dotakla Vuka, oinula me pravom olujom svih moguih priina. Da je na gospou Tate ili Imogen ikada djelovala s takvom jainom, njih dvije bi u tren oka shvatile njezinu mo.IliTo je bila najjezivija mogua misao. Moda ogrlica zna tko joj je prijatelj, a tko neprijatelj. Moda osjea kad je netko mrzi i kad vjeruje da je cijela ta pria s predvianjem budunosti neto bolesno i uasno, a isto tako i posve, posve pogreno.A ja to doista i mislim. Uistinu. Pretpostavimo da na sebi imam ogrlicu kao to je Imogenina i dotaknem sliku nekog lana moje obitelji recimo, tatinu i odjednom shvatim da e se njemu neto uasno dogoditi prije nego sljedei put doe na dopust. Ne bih to mogla podnijeti. Poludjela bih.Ne, predvianje budunosti zbilja grozno djeluje na ovjeka. Unitava ga. Nitko to ne bi smio eljeti. A teko da se Imogen moglo okrivljavati zbog toga to vie nema tate, a majka joj je od one vrste ljudi koji na stvari radije gledaju kao na neto zanimljivo ili zabavno umjesto da ih jasno sagledaju.Ba kao neki od problemia kakve postavlja profesor Blackstaffe.Osoba koju poznajete obdarena je posebnim moima koje joj uasno oteavaju ivot.Vi eteA. sve uiniti da to prekinete?B. izbjegavati bilo kakvo mijeanje jer je rije o daru koji ta osoba naprosto posjeduje?C. ivjeti u nadi da e se stvari ve nekako srediti?Moja majka definitivno bi odabrala A. Tako je praktino i sama rekla.Nisam bila sigurna da li bi gospoa Tate odabrala ili C. Jedno sam, meutim, znala. I jedno i drugo bilo bi beskorisno.A znala sam i jo neto sad je sve ovisilo o meni.

etrnaesto poglavljeNeke sumnje ipak su me muile. Mnogi ljudi obdareni su nekim darom zbog kojeg im ivot nije ba lagan. Dennis svake veeri mora provesti dva sata za klavirom. Clive nije mogao s razredom na izlet u Francusku jer mu je nogometni trener rekao da se pribliava grofovijsko natjecanje. A Moiru roditelji svaki dan izvlae iz kreveta u pet ujutro i voze je na klizalite da tamo moe sama vjebati.No, njih troje barem vei dio vremena uivaju u onom to rade. Sirota Imogen moda se inila sretnom izgubljena u sanjarenju na utoj klupici u razrednoj knjinici, ali kad bolje promislim, jedini put kad sam je vidjela istinski sretnu, bilo je onom prilikom u bazenu. Tko bi pomislio da se netko moe tako udesno preobraziti samo zato to je skinuo nekakav tanki zlatni lani? Poput Snjeguljice na odru, kada joj je zalogaj otrovane jabuke ispao iz usta, Imogen se probudila i postala onakva kakva je stvarno bila ivahna i buna djevojica, okruena mnotvom prijatelja. Ba onakva osoba kakva bi gospodin Hooper htio da ja postanem!On nam je razrednik pa se zato prvo njemu obratih.Kako se zovu one stvarice koje ovjeka mogu potpuno promijeniti?Pogledao me kao da sam najednom progovorila grki.O emu ti to govori?ao mi je. To vam ne mogu rei.Onda, dobro, u kojem smislu promijeniti?Bacih pogled prema Imogen.ao mi je. Ni to vam ne mogu rei.Tono sam znala to e sada uslijediti.U redu, Mel. Navedi mi neki primjer.Nisam htjela nijednom rijeju spominjati zlato, pa ak ni nakit. Meutim, razmiljajui o ogrlici, sjetih se onih neobinih ureza na njoj. Voda i korijenje, rekla je Imogen. I tako, samo kao primjer, odabrah jedno od toga.Recimo da je u pitanju nekakav korijen.Nekakav korijen?Zbilja je zvualo malo blesavo.U redu brzo rekoh. Nekakav ir. Srebrni ir koji je godinama bio izgubljen. A sada, kad je opet pronaen, onaj tko ga dotakneTu opet zapeh. Posljednje to sam eljela bilo je pobuditi ma kakvu sumnju.Onaj tko ga dotakne, umije savreno pei kobasice!Njegovu sumnju sada sam sasvim sigurno uspjela pobuditi.Melly zapita me gospodin Hooper moda bi bilo bolje da poe kui? Jesi li moda jutros imala temperaturu?Odluno odbacih njegove zabrinute pretpostavke.Kako se takav predmet naziva? zapitah. Znam da mora postojati neki naziv za to. Samo koji? Naziv za arobni predmet zahvaljujui kojem ljudi postaju

sposobni raditi stvari koje inae ne bi mogli napraviti.Ovdje poinje slika na str. 108.Oh, to! uzviknu on. Talisman. Ili amulet. I jedno i drugo oznaava zaarani predmet. I jedan i drugi imaju arobnu moO