ANKSIOZNOSTI

ANKSIOZNIPOREMEĆAJI

Prim. Mr. Sci Halima Hadžikapetanović - psihijatar

Sedin Habibović - psihologMirnes Telalović - socijalni radnikMirsada Hodžić - neuropsihijatar

OSJEĆAJ NADOLAZEĆE PROPASTI

- šta je anksioznost- šta je uzrokuje- koje su posljedice ansioznosti- kako kontrolisati simptome- šta je to izbjegavajuće ponašanje- kako ponovo uspostaviti samopouzdanje- šta su i koji su to anksiozni poremećaji

Svaki deseti čovjek bar jednom ode kod ljekara zato to se osjeća napeto, uznemireno zabrinuto. Velika većina pate od smetnji koje su u stvari baš rezultat anksioznosti.

ŠTA JE ANKSIOZNOST?

Ima negativan uticaj na tijelo i na um. Ispoljava se kao emocija i psihičko stanje poznati kao strah, strepnja, osjećaj kao da smo na «ivici» uspaničeni, nervozni, zabrinuti. Manifestuje se i tjelesnim osjećajima i simptomima: kao mišićna napetost, znojenje, drhtanje ubrzano disanje, osjećajem treme, mučnine, proljevastim stolicama, bolovima u glavi i leđima, ubrzanim radom srca i slično.

I onda nas anksioznost obeshrabri!

KADA ANSIOZNOST PREDSTAVLJA PROBLEM?

Anksioznost je normalna i zdrava reakcija.Javlja se kod svakog ko se nađe u neposrednoj opasnosti ili situacijama koje izazivaju zabrinutost. Kada smo anksiozni naš tjelesni sistem ubrzava rad.Što može biti i prednost jer nas sprema na akciju i omogućava da brzo i adekvatno reagujemo. Manji stepen anksioznosti u stvari povećava čovjekove sposobnosti u teškim situacijama.Fudbaler koji se pred utakmicu ne osjeća «podstaknuto» ili student koji pred ispit ne osjeća napetost ne mogu ni očekivati da će se pokazati u najboljem svjetlu.

Anksioznost postaje problem ako se javi u situcajima kada ne postoji prava opasnost ili i dalje traje iako je stresna situacija prošla. Ubrzavanjem tjelesnog sistema i kada ne postoji potreba za otklanjanjem opasnosti stvara vrlo neprijatan osjećaj i čovjek doživljava samo neprilike i neprijatne aspekte ovakvih tjelesnih promjena.To je trenutak kada se anksioznost upliće u svakodnevni život i javlja se potreba da se ona kontroliše.

ZAŠTO I KADA SE JAVLJAJU SIMPTOMI ANKSIOZNOSTI I NAPETOSTI?

1. nivo stresne situacije anksioznosti se javlja u situacijama i okolnostima kada je nivo stresa visok

2. tip ličnosti kojem pripadamo.

Neke osobe imaju prirodnu sposobnost da se suočavaju sa stresnom situacijom a drugi su manje tolerantni na stres i zato zato reaguju ansiozno.

Dakle dva faktora doprinose razvoju ovih simptoma:

1. spoljni događaji

2. naša unutarnja reakcija

POSLJEDICE DUGOTRAJNE ANKSIOZNOSTI:

- Reakcija na simptome anksioznosti može povećati anksioznost

- Izbjegavanje stvari, situacija koje

vezujemo za pojavu anksioznosti

- Gubitak sigurnosti u sebe

1. Reakcija na simptome anksioznosti može povećati anksioznost.

Tjelesni doživljaj anksioznosti može biti zastrašujući. Navodi na pomisao da nešto nije fizički sa nama nije u redu, navodi na misao – «u pravoj sam opasnosti» - što povećava ansioznosti, koja za uzvrat pojačava tjelesna osjećanja i stvara se začarani krug a anksioznost se povećava, pogoršava…Počinje se predviđati vlastita anksioznost. Zabrinutost zbog očekivanja anksioznosti što opet dovodi do anksioznosti i začaranog kruga…

2. Izbjegavanje stvari, situacija koje vezujemo za pojavu anksioznosti

- Normalno je izbjegavati opasne situacije, ali kod anksioznosti se izbjegavaju stvari koje realno nisu opasne- Ankisozne osobe izbjegavaju mjesta gdje je velika gužva, odlazak u radnje, susrete sa ljudima. Sve što čini važan sastavni dio života. Odlaže se uraditi stvari za koje se zna da se trebaju uraditi, izbjegava se misliti o smetnjama što kratko donese olakšanje ali ono je samo privremeno. Vrlo brzo se javi nova briga – DA LI ĆU MOĆI NASTAVITI SA IZBJGAVANJEM?Jer svako izbjegavanje čini novo suočavanje još težim, razvija se potreba da se sve više stvari izbjegava , ide se u socijalnu izolaciju i potpuni gubitak na kvaliteti života.

3. Gubitak sigurnosti u sebe

Kada vas jednom ugrize Kada vas jednom ugrize zmija bojite se i smotanog zmija bojite se i smotanog konopca.konopca.

DALAI LAMADALAI LAMA

MNOGO LICA STRAHAStrah je jedan od općih nazivnika ljudske prirode.Iako je svako od nas jedinstvena individua, svi mi imamo određeni broj zajedničkih principa koji definiraju i oblikuju put našeg razvoja. Patologija ili ''MANE'' su karakternog razvoja bazirani na ranom životnom iskustvu. Sve što osjećamo ili radimo svaka akcija koju poduzimamo vođena je predhodnim životnim iskustvom zato što su sva povezana u asocijativnu mrežu sjećanja.Mi nismo bića čiji su odgovori slučajni: zapravo mi reagiramo na unutarnju asocijativnu stvarnost. Uzimajući u obzir smisao naših iskustava, percepcije sadašnjih događaja automatski se preko mreže sjećanja vezuje za prošlost. Pohranjene negativne emocije mogu preplaviti osobu.

Iako su ranija životna iskustva opoćenito korijen sadašnjih patoloških odgovora ona imaju različite kliničke karakteristike ovisno o simptomima koje izazivaju:

- PTSP- PANIC ATACK- PANIČNI POREMEĆAJI- FOBIJA

GAP – LEBDEĆA ANSIOZNOST

- hronična tegoba – koja traje najmanje 6 mjeseci- stalna zabrinutost- napetost- CHR umor- Glavobolja- Nesanica- Umanjena koncentracija- Umanjena radna sposobnost

PANIČNI POREMEĆAJ

- Najbolnije životno iskustvo- Napadi se mogu javiti u svim sitiacijama- Traje nekoliko minuta do 1-2 sata- Osoba osjeća užas bez vidljivog povoda- Onemogućeno je racionalno mišljenje- Kardiorespiratorni simptomi- Strah od smrti- Strah od straha

FOBIČNI POREMEĆAJ – AC ILI CHR ANKSIOZNOSTI

- Neracionalni, pretjerani strah od objekta, situacija koje nisu stvarno opasne- Strah je vezan uz izlaganje određenim podražajima iz okoline- Pomisao na objekt fobije izaziva anksioznost- Smanjenje soc. FunkcionisanjaAgrofobija fobija sa objektom socijalne fobije –ERITROFOBIJA

OPSESIVNO – KOMPULSIVNI POREMEĆAJI

- Ponavljajuće ideje i fantazije ( opsesije ), te ponavljajući impulsi i radnje (kompulsija) koje klijent smatra bolesnim i postoji unutarnji otpor- Anksioznost nastaje kao odgovor na unutarnje nesvjesne misli, porive kojih se boji a mora ih ostvariti suprotno svojoj volji.

ANSIO DEPRESIVNI POREMEĆAJ

- Stanje gdje postoje i simptomi anksioznosti i depresivnosti a klinička slika ne zadovoljava kriterije ni za jedno ni za drugo.

PRIKAZ SLUČAJA 1. - M.K.Do svoje dvadeste druge godine bila sam normalna djevojka. Završila sa uspješno srednju školu, upisala fakultet. Radila sam, studirala i sve stizala, imala sam puno prijatelja.Ali događaj koji se desio promjenio je i mene i moj život.

-Sve je počelo na jednoj zabavi kada sam malo popila i kako je bilo marihuane povukla sam par dimova. Počela sam se osjećati strašno – javio se nepodnošljiv strah, lupanje srca, gušenje, bila sam sigurna da umirem. Imala sam osjećaj da su mi duša i misli odvojeni od tijela osjetila sam pritisak u glavi, vrtoglavicu, kao da su mi se žile stisnule, usta su mi bila suha. Svima sam rekla da nisam dobro, hodala sam kao luda, molila ih da zovnu hitnu pomoć. Strah je bio ne izdrživ, osjećaj bliske smrti i ludila neopisiv. Trajalo je kratko, ali poslije toga više nisam bila ista osoba. Mjesecima sam očekivala da ću da poludim. Javila sam se ljekaru. Posalo me na pretrage krvi i štitnjače. Molila sam Boga da mi nešto nađu, tada bi se rješila straha, ali svi su nalazi bili u redu. Strahovi su se pojačavali, stalno sam očekivala da dobijem infarkt. Bojala sam se svake svoje misli, ljudi oko mene su bili rasplinuti, samo je postojala strašna duševna bol. Nigdje više sama nisam išla. Nisam smjela sama ostati kod kuće, strah da će mi se nešto dogoditi a da nikog neće biti tu me blokirao. Potpuno sam se povukla u sebe, ništa me više nije zanimalo, bila sam puna loših misli. Teško je živjeti sa ovim

skupila sam kilograme nalaza, ali ja ne živim – IMALI ZA MENE POMOĆI?

Rijetko se postavi prava dijagnoza, kod nas pacijenti najčešće dolaze sa hrpom nalaza a odgađanje i nepotpuno liječenje dovode do mogućeg razvoja depresije, potpune nesposobnosti za samostalnim životom, socijalne izolacije, potpunog gubitka kvalitete života.

Rana dijagnoza i energična terapija poboljšali su prognozu bolesti.

PRIKAZ SLUČAJA 1. - M.K.

NAGLASAK SE STAVLJA NA ANTIDEPRESIVE

Nije rijetkost da klijenti nakon dva – tri mjeseca potpuno ozdrave, ali liječenje traje duže zbog sklonosti vraćanja bolesti.U ličnoj anamnezi: najčešće nalazimo da su te osobe u djetinjstvu imale stresne situacije usljed kojih su reagovale strahom, znojenjem, lupanjem srca, vrtoglavicama, osjećajem da će pasti u nesvijest, strah od odvajanja, izbjegavanjem svih situacija koje mogu izazvati strah…Kod M.K. okidač je bilo piće i marihuana.

TEMELJ LIJEČENJA

AntidepresivLiječenje – integralni model

Temelj liječenja su antidepresivi uz kratkotrajnu upotrebu anksiolitika. Lijekovi pomažu na otklanjanju simptoma, ali ne pomažu, ne djeluju na izbjegavajuće ponašanje. U liječenju je potrebno oboje.Ide se korak po korak. Prvo se intezivno ide sa farmakoterapijom, a onda se intenzivira psihoterapija. Klijenti se uče da savladaju strah od straha, počinje samostalno kretanje. Za sve ovo treba dosta vremena, strpljenja. Oporavak je spor. A požurivanje i preveliko očekivanje vode do zastoja u liječenju i pogoršanja…Korak po korak klijent počinje raditi ono čega se plašio – voziti se autobusom izlaziti sam na ulicu, odlaziti u kupovinu.

M.K.je dobro. Zaposlena je rijetko se javljaju ružna sjećanja ali zahvaljujući antidepresivu i psihoth. Sada živi sadašnjost.

PRIKAZ SLUČAJA 2. - N.K.- U ovom prikazu slučaja prikazan je terapijski rad višestruko traumatizirane N.K. sa ciljem da se pokaže da je oporavak traumatizirane osobe moguć uz primjenu farmakoterapije i psihoterapije, uz primjenu podrške, otkrivanja i razvijanja potencijala, otpornosti- Klijentica N.K. je u toku rata i poslije doživjela niz traumatskih događaja – boravila je u okupiranom mjestu bez dovoljno hrane , mogućnosti kretanja, fizički i seksualni maltretirana.U CZMZ se javila sa razvijenim simptomima PTSP – teškoće u spavanju ( loši snovi i strah od spavanja zabrinutost za svoju sigurnost i sigurnost drugih bliskih ). Osjećaj stalno prisutne napetosti, agresivnosti, navodi niz somatskih smetnji, oštećenje koncentracije strah od osjećaja koji je preplave (plakanje, ljutnja). Stalno pričanje o traumatskim događajima, strahovi vezani za traumatske podsjetnike, posmatranje reakcije drugih konfuzija, stid, krivica, strah da će je proglasiti nenormalnom…

Traumatski događaji su izazvali kod N.K.- uvjerenje da nije vrijedna osoba i da nije vie ni sigurna- uvjerenje da svijet nije sigurno mjesto – gubitak povjerenja u ljude – svi ljudi su zli- nemir, napetost, strah- osjećaj krivice- stalno prisutna tuga, praznina (bezvrijedna sam loša, bespomoćna)

Temelj liječenja kod N.K. je antidepresiv i psihoterapija. Primjena antidepresiva i terapijski rad (individualna th) su trajali osam mjeseci.

Sada N.K.- ima viziju budućnosti- uspjela je da savlada tugu i strah- ima veliki krug prijatelja- naučila je da prihvata svoje i pozitivna i negativna osjećanja- zna da prepozna svoje potrebe- razvila je osjećanje samopoštovanja- socijalno je uključena zaposlena i sama upravlja svojim životom

PRIKAZ SLUČAJA 3. - J.S.Imala je 22 godine kada je imala stresni događaji koji je prerastao u 10 godina dugu fobiju od vožnje uz napad panike.J.S. je bila studentica, uživala je u sportovima – i pored uspjeha na fakultetu osjećala se prazno, uznemireno, nestabilno. Često je osjećala strah koji nije znala opisati. Rekla je da je u stvari najjači strah od gubitka kontrole.Vozeći auto jedno veće osjetila je toliki strah misleći da će se onesvijestiti, izgubiti kontrolu, srce joj je lupalo, u glavi je bubnjalo. Prije godinu dana onesvijestila se u kupatilu i to veče je imala isti osjećaj gubitka kontrole nad svojim tijelom. Posijani strah iz kupatila izbio je je to veče na povrinu i razvijače se deset godina, dok se nije javila CZMZ.Postepeno je prestala da ima volju za da radi. Odlazak na posao bio je vezan za vožnju. Odustala je od svih aktivnosti u kojima bi gubitak svijesti bio opasan po život. Socijalno se izolirala godinama je tražila lijek, ispitivala se…U toku naših susreta – uključen je kratkoročno ansiolitik i antidepresiv i krenulo se sa psihoterapijom prvo individualnom potom grupnom.J.S. je u toku odrastanja imala napade panike. Bezbroj puta počevši od djetinjstva pa do trenutka kada se onesvijestila i izgubila kontrolu nad svojim tijelom. Treće je djete po rođenju ima dva brata. Otac joj je bio nezaposlen, svoje nezadovoljstvo prenosio je na J.S. galamio je bacao stvari, tjerao je da jede hranu koju ne voli, liječena je u bolnici zbog smetnji sa bubrezima, otac nikada nije posjetio, a to je bio dovoljan razlog za razvijanje strahova i disfuncija .J.S. je funkcionisala po principu: ja sam neadekvatna, ja ništa ne mogu kontrolisati, ja sam problem, sa mnom ništa nije u redu. Kriva sam, tužna, očajna.

Gubitak kontrole = gubitak kontrole njenog oca. Sada je još uvijek na grupnoj th i na th antidepresiva (min. Doza) društvenija je, sigurnija u sebe, sa više samopouzdanja.

PRIKAZ SLUČAJA 4. - M. M.M.M. je muškarac srednjih 30-ih godina. Oženjen je i ima dvoje djece, završio je srednju školu ekonomskog smjera. Otac od ranog djetinjstva predstavlja figuru koja dominira emotivnom i socijalnom stranom njegove ličnosti. Sve odluke M.M. donosi uz konsultaciju sa ocem i prilikom razlika u mišljenju prihvata očevo mišljenje kao svoje. Tri godine prije prvog javljanja u CZMZ desila se smrt oca. Nakon nesretnog slučaja razvija se jako tugovanje klinički značajno. Tokom tri godine tugovanje je prešlo u patološku formu. Supruga je stabilna osoba ali sa izvraženom potrebom da ugađa i majčinski pazi druge osobe. Ovu ulogu preuzima i prema mužu. Ona vodi računa o vremenu uzimanja terapije, odlaska na posao, o društvenim aktivnostima, te na ovaj način ustvari permanentno potkrepljuje njegovu pasivno ovisnu strukturu ličnosti. Iz patološkog tugovanja razvila se jaka tjeskoba, uznemirenost, poremećaj spavanja, poremećaj ishrane(prežderavanje), potreba za samoizolacijom, samoćom, koju zbog strahova ne realizuje. Unutarnji konflikti su svakodnevni. Od želje za samoćom do straha od samoće. Psihosomatske tegobe se ogledaju u glavoboljama, jakom kucanju srca, problemima sa želudcem, znojenjm dlanova, utrnulosti. Postepeno dolazi do razvoja panic atacka koji su u početku bili vezani za vožnju autom a kasnije se generalizuju. Usljed panike često je ostavljao auto na raznim mjestima po koje je kasnije dolazila supruga. Ubrzo u potpunosti ostavlja voćnju jer su strahovi postali dominantni. Postaje problem i odlaska na posao jer i tamo doživljava napade. Djecu je skoro zanemario. Prilikom prvog dolaska zabilježeno je da njegov vanjski izgled ukazuje na jako iscrpljenu osobu, jako uznemirenu, zapuštenog izgleda, neobrijan i nepočešljan, preznojenog lica suhih usta te svakih 5-10 minuta pije tečnost. Zbog izraženih strahova nije ranije posjećivao zdravstvene ustanove (strah od strašne bolesti i smrti). Ranije je trošio apaurin, a na nagovor kolegice zadnju godinu dana loram. U toku razgovora otkriva se jaka ovisnost o psihoaktivnim supstancama, tada je trošio 8-10 lorama dnevno. Naredne dvije godine tretiran je farmakoterapijski i psihoterapijski, uz česte promjene ljekara i česte izostanke. najčešće je molio razne preglede kako bi se utvrdilo da je zaista bolestan, nije mogao prihvatiti da je ovisnik, da u pozadini ima problme sa tugovanjem, pasivnošću, nezrelošću, anksioznošću i depresivnivnošću.

I sada je na terapiji.

Sloboda je ono što vi činite sa onim što se vama dogodilo

Jean-Paul Sartre

Ako ste gradili dvorce u vazduhu, vaš posao ne mora biti nužno uzaludan. Oni su takvi kakvi jesu, sada im izgradite temelje Henry David Thorean

Ono što je ispred i iza nas, beznačajno je u odnosu na i ono što je u nama

Ralf Waldo Emerson

Ne možeš odagnati tamu, ali možeš upaliti svjetlo.

Narodna poslovica

Izreci svoju tugu riječima, tuga je ta koja ne govori ona šapuće ispaćenom srcu i pokušava ga slomiti

William Shakespeare

Korisno se vratiti u prošlost, ma kako to bilo bolno.Ako se hrabro suočimo sa njom ona se neće ponoviti

Maya Angelou

Nikada nije prekasno da budeš ono što misliš da možeš biti.

George Eliot

Ako je sa jedne strane dobroa sa druge zlo,onda je životono između

B.H.

Ako je sa jedne strane dobroa sa druge zlo,onda je životono između

B.H.