36
Objavljeno: 21.08.2003. Dječja anemija Anemija je znatno češća bolest u našoj populaciji nego se na nju misli, lako je lječiva, a javlja se kao podloga drugim bolestima, najčešće infekcijama. Gdje tražiti uzrok visokom pobolijevanju od anemije? Svakako u lošim prehrambenim navikama opće populacije, nažalost u velikom dijelu uzrokovanim siromaštvom, nedovoljnoj prosvjećenosti glede prehrane dojenčadi, te neadekvatnoj preventivnoj terapiji u rizičnim skupinama dojenčadi. mr.sci.Tamara Voskresensky-Baričić, specijalist pedijatar Klinika za dječje bolesti Šalata Uloga željeza u organizmu Potrebe za željezom Izvori željeza i što dovodi do nedostatka Simptomi i posljedice anemije Koja su djeca ugrožena od anemije Što poduzeti u sprečavaju nastanka anemije uslijed nedostatka željeza Dijagnostika anemije Terapija Objavljeno: 21.08.2003. Dječja anemija Anemija je znatno češća bolest u našoj populaciji nego se na nju misli, lako je lječiva, a javlja se kao podloga drugim bolestima, najčešće infekcijama. Gdje tražiti uzrok visokom pobolijevanju od anemije? Svakako u lošim prehrambenim navikama opće populacije, nažalost u velikom dijelu uzrokovanim siromaštvom, nedovoljnoj prosvjećenosti glede prehrane dojenčadi, te neadekvatnoj preventivnoj terapiji u rizičnim skupinama dojenčadi. mr.sci.Tamara Voskresensky-Baričić, specijalist pedijatar Klinika za dječje bolesti Šalata Uloga željeza u organizmu Potrebe za željezom Izvori željeza i što dovodi do nedostatka Simptomi i posljedice anemije Koja su djeca ugrožena od anemije Što poduzeti u sprečavaju nastanka anemije uslijed nedostatka željeza Dijagnostika anemije Terapija

anemija

  • Upload
    mrak1

  • View
    329

  • Download
    8

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: anemija

Objavljeno: 21.08.2003.Dječja anemija

Anemija je znatno češća bolest u našoj populaciji nego se na nju misli, lako je lječiva, a javlja se kao podloga drugim bolestima, najčešće infekcijama. Gdje tražiti uzrok visokom pobolijevanju od anemije? Svakako u lošim prehrambenim navikama opće populacije, nažalost u velikom dijelu uzrokovanim siromaštvom, nedovoljnoj prosvjećenosti glede prehrane dojenčadi, te neadekvatnoj preventivnoj terapiji u rizičnim skupinama dojenčadi.

mr.sci.Tamara Voskresensky-Baričić, specijalist pedijatarKlinika za dječje bolestiŠalata

Uloga željeza u organizmuPotrebe za željezomIzvori željeza i što dovodi do nedostatkaSimptomi i posljedice anemijeKoja su djeca ugrožena od anemijeŠto poduzeti u sprečavaju nastanka anemije uslijed nedostatka željezaDijagnostika anemijeTerapija

Objavljeno: 21.08.2003.Dječja anemijaAnemija je znatno češća bolest u našoj populaciji nego se na nju misli, lako je lječiva, a javlja se kao podloga drugim bolestima, najčešće infekcijama. Gdje tražiti uzrok visokom pobolijevanju od anemije? Svakako u lošim prehrambenim navikama opće populacije, nažalost u velikom dijelu uzrokovanim siromaštvom, nedovoljnoj prosvjećenosti glede prehrane dojenčadi, te neadekvatnoj preventivnoj terapiji u rizičnim skupinama dojenčadi.

mr.sci.Tamara Voskresensky-Baričić, specijalist pedijatarKlinika za dječje bolestiŠalata

Uloga željeza u organizmuPotrebe za željezomIzvori željeza i što dovodi do nedostatkaSimptomi i posljedice anemijeKoja su djeca ugrožena od anemijeŠto poduzeti u sprečavaju nastanka anemije uslijed nedostatka željezaDijagnostika anemijeTerapija

Od deficitarnih anemija je daleko najčešća, time i najvažnija, ona uslijed nedostatka željeza. Anemija uslijed nedostatka folne kiseline se javlja iznimno, a vezana je uglavnom uz prehranu isključivo kozjim mlijekom, koje je izrazito siromašno folatima. Kozje mlijeko se još uvijek katkad primjenjuje u dojenčadi alergične na kravlje mlijeko, što, premda neopravdano s medicinskog gledišta, u praksi ponekad polučuje učinak, ali takva prehrana, ako se ne vodi računa o dodatku folne kiseline, može dovesti do teške deficitarne anemije.

Anemija uslijed nedostatka željeza je, premda se posljednjih godina mnogo radi na prosvjećivanju pučanstva oko prehrane dojenčadi i djece i promoviranju dojenja, te bez obzira što je primarna pedijatrijska služba dostupna većini pučanstva, najraširenija bolest dječje dobi u našem narodu. Mora se razlikovati stanje sideropenije od anemije. Sideropenija se odnosi na manjak željeza u organizmu,

Page 2: anemija

koji uključuje i zalihe željeza u mišićima i jetri, dok se anemija odnosi na onaj dio manjka željeza isključivo u hemoglobinu. Raspon težine anemije je različit, tako da kod sve zahvaćene djece dijagnoza nije niti postavljena, ali gruba procjena prema slučajevima bolnički liječene djece je da svako 3. do 5. dijete (20.-30.%) ima neki stupanj anemije.

Sideropenija je, naravno, još češća. Za usporedbu, učestalost anemije u zemljama u razvoju doseže i 80%, a u razvijenim zemljama kreće se oko 12%. Povremeno se susreću tako duboke sideropenične anemije koje zahtijevaju transfuzijsko liječenje. Može se reći da je to najraširenija bolest djece u svijetu.

Uloga željeza u organizmu Željezo je element koji je neophodan ljudskom organizmu i ima velik utjecaj na zdravlje. U tijelu se nalazi u više oblika, sastavni je dio mnogih enzima, sudjeluje u metabolizmu svih živih stanica, a u najvećem postotku se nalazi u crvenim krvnim stanicama, kao dio hemoglobina, najvažnijeg spoja koji veže i prenosi kisik. To je ujedno i najvažnija uloga željeza u organizmu. Njegova normalna apsorpcija i koncentracija je važna i za održavanje ravnoteže apsorpcije svih metala i elemanata u tragovima, jer oni sa željezom i međusobno čine stabilnu dinamičku ravnotežu.

Potrebe za željezom Organizam prima željezo, osim prije rođenja, isključivo izvana, hranom ili farmakološkim pripravkom. Ono se ugrađuje u hemoglobin i enzime, te pohranjuje u mišićima i jetri, gdje su sadržane zalihe željeza. Ne izlučuje se iz organizma osim neznatno stolicom, a do gubitka dolazi jedino krvarenjima. Žene su, stoga, obzirom na mjesečna krvarenja i porode podložne anemiji, ako gubitke ne prati odgovarajući unos.

Tijekom života potrebe za željezom se mijenjaju, ovisno o brzini rasta, odnosno o posebnim stanjima. Tako dojenački period i period pubertetskog rasta u zdrave djece zahtijevaju najveći unos željeza, a povećane potrebe imaju djevojke i žene u generativnom periodu, naročito u stanjima trudnoće i dojenja. Dječaci nakon završetka rasta i muškarci kasnije u životu nemaju povećanu potrebu za željezom ako su zdravi, jer su gubici iz organizma minimalni i zanemarivi, tako da normalna prehrana potpuno zadovoljava sve potrebe. U stanjima povećane potrebe često je potrebno željezo dodati i u obliku farmakološkog pripravka.

Izvori željeza i što dovodi do nedostatka Organizam željezo može uzeti iz hrane ili u obliku farmakološkog pripravka. Novorođenče zalihu željeza dobiva od majke. U zdrave novorođenčadi, nakon normalnog trajanja trudnoće, zalihe dostaju za normalan rast i razvoj do 5.ili 6. mjeseca života (ovisno o brzini povećanja tjelesne mase), a nakon toga je nužno započeti unos željeza hranom. U majčinom mlijeku je sadržaj željeza oskudan, ali je njegova iskoristivost maksimalna. U slučaju da je dijete hranjeno adaptiranim mlijekom, ono namijenjeno djeci od 6. mjeseca obogaćeno je željezom.

U obaveznoj dohrani koja započinje navršenim 6. mjesecom života mora biti zelenog lisnatog povrća i mesa, dakle namirnica koje sadržavaju željezo. Željezo se iz svih vrsta mesa (crveno meso, perad i riba) u obliku hem-željeza značajno bolje resorbira od ne-hem željeza koje se nalazi u biljnim izvorima. Kasnije u djetinjstvu, kao i u životu odraslog čovjeka, hranidbeni izvori željeza ostaju meso, naročito iznutrice, zeleno i crveno, a pogotovo crno bobičasto voće i povrće. Najčešći uzrok sideropenije je nedovoljan unos hranom.

Postavlja se pitanje kako dijete koje "jede sve", prethodno je dojeno, a rođeno je terminski, može uopće imati anemiju uslijed nedostatka željeza? Uzroka može biti više. Prvo je stupanj anemije majke. Ako žena koja zatrudni ima smanjenu zalihu željeza u organizmu (npr.boluje od anemije, česte trudnoće u kratkom razmaku), neće moći udovoljiti potrebama djeteta koje nosi i ono će se roditi sa smanjenim zalihama, tako da daljnji prirodni unos hranom prema preporukama neće moći nadoknaditi već stečeni manjak. Drugi je razlog u izboru namirnica i njihovoj kombinaciji. Naime, neke namirnice premda imaju visok sadržaj željeza (npr. špinat), imaju nisku iskoristivost željeza jer sadržavaju druge tvari koje smanjuju apsorpciju željeza (npr. fitati). Nadalje, hrana bogata biljnim vlaknima također smanjuje apsorpciju

Page 3: anemija

željeza (npr. žitarice). C vitamin iz hrane ili napitaka pomaže apsorpciju željeza, dok ga npr. mlijeko smanjuje. Treba uzeti u obzir i količinu hrane bogate željezom koju dijete može uzeti dnevno.

Zeleno lisnato povrće ima visok sadržaj željeza, ali količina povrća koja bi zadovoljila dnevnu potrebu za željezom znatno premašuje mogućnost koju dojenče ili malo dijete može pojesti, za razliku od mesa ili ribe koje potrebnu količnu željeza sadržava u znatno manjoj ukupnoj količini. Znači, mora se voditi računa o izboru hrane (preferira se meso) i kombinaciji s namirnicama koje pospješuju apsorpciju željeza (npr. uz mesno-povrtni obrok piti voćni sok), a treba izbjegavati kombinacije mesa ili povrća sa žitaricama ili mlijekom.

Kravlje mlijeko, razrijeđeno ili ne, nije dobar izvor mlijeka za dojenče do l. godine života. Dokazano je da djeca koja piju kravlje mlijeko unutar prvih 12 mjeseci života redovito imaju oskudno, ali trajno krvarenje iz probavnog trakta koje polagano dovodi do gubitka željeza. Tako izbor mlijeka za dojenče svakako ostaje ili majčino mlijeko ili adaptirano kravlje mlijeko koje je u drugoj polovici prve godine obogaćeno željezom.

Simptomi i posljedice anemije Bljedilo je najupadniji znak anemije, premda dio djece koja djeluju vrlo prozračno i blijedo nije anemičan, već se radi o izrazito svijetloputoj djeci, tako da taj znak nije pouzdan. Anemična djeca često slabo jedu, nervozna su, umorna, osjetljiva na hladnoću. Mogu se javiti promjene na noktima ili kosi u vidu lomljivosti i bjelkaste ispruganosti, mrlje na jeziku. Anemija uslijed manjka željeza dovodi do slabije apsorpcije i drugih minerala i elemenata u tragovima, tako da združeno djelovanje rezultira u povećanoj osjetjivosti na infekcije (vrlo često obolijevaju od lakših oblika uglavnom respiratornih infekcija), promjena na crijevima koje uzrokuju smanjenu iskoristivost svih hranjivih sastojaka, a može nastati i zaostatak u rastu. Posljedice anemije koje nisu odmah uočljive i koje se ne povezuju s anemijom kad se eventualno i primijete, su blagi zaostatak umotoričkom razvoju, promjene na psihičkom planu u vidu hiperaktivnosti, nezadovoljstva i smetnji ponašanja, a na inetektualnomplanu u vidu slabijih rezultata na testovima inteligencije u odnosu na djecu iste dobi koja nisu anemična. Nije sasvim sigurno je li oporavak tih funkcija moguć u potpunosti i nakon izlječenja anemije.

Koja su djeca ugrožena od anemije Dijete rođeno od majke koja boluje od anemije rađa se s manjom zalihom željeza. Nadalje, ono rođeno iz blizanačke ili višeplodne trudnoće ima također manju zalihu željeza, kao i dijete rođeno prije termina. Plod najviše željeza od majke uzima u posljednjem mjesecu trudnoće, a iz dobivenih zaliha dojenče crpi željezo za izgradnju hemoglobina u prvih 4-6 mjeseci života. Nakon toga njegova tjelesna masa (kada dosegne tjelesnu težinu od oko 6 kg) zahtijeva dodatni izvor željeza, tako da je to period kada je potrebno započeti dohranu i u prehranu uključiti povrće i meso, a ako dijete nije dojeno, davati adaptirano mlijeko obogaćeno željezom.

Od druge godine života do puberteta rast nije intenzivan i dovoljan je unos željeza raznovrsnom prehranom. U periodu pubertetskog rasta i dječacima i djevojčicama je potrebno više željeza, pa nerijetko, i uz dobre prehrambene navike, hrana nije dovoljan izvor željeza, naročito za djevojke. Vrlo je važno da djevojke u pubertetu imaju zadovoljavajuću opskrbu željezom zbog naglog rasta i početka mjesečnih gubitaka menstruacijom, a ujedno stvaraju zalihu u organizmu za buduću trudnoću i svoje dijete.

Što poduzeti u sprečavaju nastanka anemije uslijed nedostatka željeza Djevojke trebaju započeti brigu o svom zdravlju već u periodu puberteta, kada je izuzetno važno jesti raznovrsnu hranu, koja uključuje meso barem tri-četiri puta tjedno, uz dosta zelenog povrća. Za žene je, od puberteta nadalje, preporučljivo jednom godišnje uzeti kuru preparata željeza tijekom jednog do dva mjeseca, bez prethodnih kontrola krvne slike. Žene koje zatrudne dobro opskrbljene željezom, u trudnoći svejedno, zbog povećanih potreba, moraju uzimati pripravak željeza od završetka 3. mjeseca, do kraja trudnoće, i u tom slučaju je dijete prvih šest mjeseci zadovoljeno u svojim potrebama.

Nakon toga treba paziti da je hranjeno adaptiranim mlijekom koje je obogaćeno željezom, te da je dohrana započeta na vrijeme, raznovrsnim povrćem i mesom. Valja voditi računa o kombinaciji hrane. U slučajevima čestih infekcija u prve tri godine života, kada je apsorpcija raspoloživog željeza iz hrane uslijed infekcije smanjena, razmotriti nadoknadu farmakološkim pripravkom. Jednako postupiti u slučaju djece koja se hrane jednoliko, odbijaju meso ili povrće, slabo jedu. U pubertetu je problem neadekvatne prehrane posebno izražen, čemu ima više uzroka. Dugotrajno izbivanje iz kuće, uzimanje obroka "na brzinu", što

Page 4: anemija

najčešče uključuje fast food i hranu baziranu uglavnom na tijestu, te pobuna protiv sugerirane zdrave i uravnotežene prehrane od strane roditelja.

Dijagnostika anemije Laboratorijski parametri (hemoglobin, hematokrit, feritin) koji ukazuju na anemiju su podložni velikim oscilacijama obzirom na trenutno stanje organizma (hidriranost, prisutnost infekcije), a određivanje serumskog željeza vrlo je osjetljiva pretraga koju niz parametara može poremetiti, tako da ni u kom slučaju samostalno određivanje serumskog željeza nije pouzdan kriterij za utvrđivanje sideropenijske anemije. Potrebno je učiniti pretrage koje uključuju vrijednosti hemoglobina, hematokrita, volumena i koncentracije hemoglobina u eritrocitima (MCV,MCH,MCHC), feritina u serumu, zasićenosti trasnferina i ukupnog transferina (UIBC,TIBC), te serumskog željeza, ali treba voditi računa da se pretrage vrše u stanju kada dijete nije bolesno.

Može se učiniti i razmaz periferne krvi koji pokazuje anulocitozu, hipokromaziju i anizocitozu. No, u praktičnom radu je često puta dovoljno uzeti anamnestičke podatke o prehrani, učestalosti infekcija (pogotovo parazitozi!), uz vrijednosti krvne slike, da bi se uvela terapija željezom. Dijagnosticianje sideropenije bez anemije je kompliciranije i izlazi iz okvira praktičnog rada. Kritierji dijagnoze sideropenijske anemije su slijedeći:Hb (g/l) < 110Hct (%) < 32MCV (fL) < 70MCH (pg) < 22MCHC (mikrog/l) < 320ser. feritin (mikrog/l) < 10zasićenost transferina (%) < 12kapacitet vezanja željeza (mikrog/dl) >350

Imajući u vidu period kada najranije može nastati sideropenijska anemija, uz optimalne uvjete glede trajanja trudnoće i dojenja, radi se o starosti dojenčeta od oko 8 mjeseci.

Terapija Liječenje sideropenijske anemije traje nekoliko mjeseci, a provodi se preparatom soli željeza u obliku sulfata, glukonata ili fumarata. Neki preparati zahtijevaju istovremenu primjenu C vitamina koji pospješuje apsorpciju, dok se drugi daju samostalno (ovisno o valentnosti željeza). Premda je učinak na poboljšanje krvne slike vidljiv brzo (dijagnoza ex juvantibus), potrebno je produljiti liječenje radi popunjavanja smanjenih zaliha željeza u organizmu.

Ukupna dnevna doza je 5 mg/kg tjelesne težine, podijeljena u 2-3 doze za dojenčad, kod predškolske djece je manja, 30-40mg/dozi, dok kod veće djece i odraslih iznosi 100-200 mg dnevno. Uputno je započeti liječenje manjim dozama i tijekom nekoliko dana doze povećavati, jer preparat željeza može izazvati gastrointestinalne nuspojave. Djelotvornost terapije se ne može povećati ili liječenje ubrzati povisivanjem doze, već duljinom trajanja terapije. Jednaka je klinička djelotvornost primjene svakodnevne terapije ili primjene iste doze svaki drugi dan.

Rizične skupine dojenčadi, dakle prerano rođena djeca, djeca rođena iz višeplodnih trudnoća, bolesna novorođenčad i dojenčad (koja razvijaju anemiju uslijed infekcija, ev. krvarenja i vađenja krvi radi dijagnostičkih pretraga), zahtijevaju profilaktičku primjenu peroralnog pripravka željeza od ranih tjedana života.Profilaktička terapija preparatom željeza daje se u dozi 2 mg/kg TT, tijekom cijele prve godine.

Optimalan unos željeza za dojenčad i malu djecu je pregledno prikazan u donjoj tablici:

1. u prehranu uključiti raznovrsne namirnice, 2. osigurati odgovarajuću količinu C vitamina u obrocima (minimum 25 mg/obroku), naročito ako je obrok bez mesa ili ako sadržava

hranu iz koje je željezo nisko iskoristivo (jaja, špinat, žitarice), 3. uključiti u jelovnik meso svakodnevno, 4. isključiti hranu koja umanjuje apsorpciju željeza (visok udio biljnih vlakana, crni čaj, kavu, biljne začine), 5. ne davati krutu hranu u istom obroku s dojenjem, 6. izbjegavati kravlje mlijeko u prvoj godini života,

7. u djece rizične za sideropenijsku anemiju nastaviti mliječnom formulom obogaćenom željezom i u djece nakon prve godine.

Uputno je započeti liječenje manjim dozama jer preparat željeza može izazvati gastrointestinalne nuspojave.

Page 5: anemija

Koji vitamin nedostaje?Organizam kojem nedostaju vitamini prije ili kasnije to daje do znanja. Malo je vjerojatno da će itko od nas shvatiti da mu nedostaje vitamin C onog trenutka kad oboli od skorbuta, no, činjenica je da nam naš organizam vrlo često šalje signale koje mi, nažalost, ne znamo prepoznati.

Valentina Gregurićdipl. nutricionist

Zašto je potrebno toliko dugo da se očituje deficitarnost vitamina?Znakovi deficita pojedinih vrsta vitamina

Deficit vitamina ADeficit vitamina DDeficit vitamina EDeficit vitamina KDeficit vitamina CDeficit vitamina B1 - tiaminDeficit vitamina B2 - riboflavinDeficit vitamina B3 - niacinDeficit vitamina B5 - pantotenska kiselinaDeficit vitamina B6 - piridoksinDeficit vitamina B12 - kobalaminDeficit biotina - vitamin H

Deficit folne kiseline - folacin ili vitamin MDeficit vitamnina BSlušajmo upozorenja koja nam šalje organizam!

Zašto je potrebno toliko dugo da se očituje deficitarnost vitamina? Vitamini unutar organizma najčešće djeluju poput koenzima ili enzima pa su stoga odgovorni za pravilno funkcioniranje organizma. Budući da vitamini djeluju na razini stanica, pomanjkanje jednog ili nekoliko njih može prouzročiti mnoge i različite simptome deficitarnosti. Stanica koja je "slabo hranjena" može zapravo imati enzim bez pravilnog (vitaminskog) koenzimskog dijela.

Sam enzim (bez obzira na funkcionalnost) će u stanici djelovati još neki period. Dakle stanice nastavljaju funkcionirati, ali s reduciranom učinkovitošću zbog sve niže razine enzima tj. koenzima. Stoga stanica djeluje sve sporije i sporije, da bi na kraju odumrla. To sve sporije i sporije djelovanje stanice objašnjava zašto se pomanjkanje vitamina ne očituje preko noći ili u dan, dva, kao što je primjerice slučaj kod zaraznih bolesti ili otrovanja. Kako bi se očitovali znakovi pomanjkanja pojedinih vrsta vitamina obično je potrebno mnogo tjedana ili čak i mjeseci.

Ako niste sigurni da li vašem organizmu nedostaju pojedini vitamini najgore što možete učiniti da na svoju ruku odlučite uzimati ekstra doze pojedinih vitaminskih preparata. Naime, takvi postupci mogu učiniti više štete nego li koristi. Najbolje što možete učiniti je da se obratite liječniku ili nutricionistu ili da naprosto poslušate što vam vaš organizam želi reći.

Page 6: anemija

Postoji mnoštvo tzv. testova "pokazatelja" koji vam mogu reći sasvim dovoljno da bi se uputili u pravom smjeru kada je riječ o dodacima. Neki od tih testova su više, a neki manje dokazani, no danas se sve češće koriste kao jedan od pokazatelja za brzo i jednostavno utvrđivanje vitaminsko ? mineralnog deficita.

Znakovi deficita pojedinih vrsta vitamina S obzirom na to da je svaki čovjek tj. organizam poseban, jedinstvene znakovi za raspoznavanje deficita pojedinih vrsta vitamina nije moguće strogo definirati. No, za slijedeće simptome deficitarnosti vitamina utvrđeno je da se javljaju u gotovo svih organizama. Kako bi pregled simptoma deficita vitamina bio što jednostavniji tj. shvatljiviji, pojedini znaci deficita bit će objašnjeni s obzirom na vrstu vitamina.

Deficit vitamina A Kao jedna od glavnih funkcija ovog vitamina u organizmu spominje se produkcija vidnog purpura (pigmenta) - rodopsina. Uloga rodopsina je održavanje vida i prilagođavanje oka na sumrak i mrak. Stoga se deficit vitamina A najčešće očitava promjenama na očima. Najranija subjektivna tegoba bolesnika sa hipovitaminozom A je slabljenje vida u sumrak, a upravo iz tog razloga se ovakav deficit naziva i "noćna sljepoća". Drugi simptom pomanjkanja povezan s očima je kseroza, bolest u kojoj očne jabučice gube vlažnost i postaju suhe i upaljene, a oštrina vida je smanjena.Drugi znakovi pomanjkanja vitamina A mogu se očitovati kao:

gruba, suha ili naglo ostarjela koža gubitak osjeta njuha gubitak apetita česti umor mrlje na koži ječmence na očima dijareja gubitak sjaja kose stvaranje peruti

lomljivost noktiju

Deficit vitamina D Veći broj steroida pokazuje aktivnost vitamina D. Među njima su najznačajniji vitamin D2 i D3. Iako se ovaj vitamin ne smatra esencijalnim jer se može sam sintetizirati u organizmu, kod osoba koje se slabije izlažu djelovanju sunčeva svjetla ili kod kojih je spomenut metabolizam poremećen, može doći do deficitarnosti vitamina D. Deficit ovog vitamina najprije se očituje na koštanom tkivu. Tako se kod djece uočava rahitis (X- ili O- noge, ispupčenost grudne kosti, tzv. "kokošja prsa" i sl.), a u odraslih osteomalacija koja je u principu slična rahitisu u djece iako je karakterističnija za žene koje se uglavnom hrane ceralijama, izbjegavaju sunčanje i imaju česte

trudnoće.Drugi znakovi pomanjkanja vitamina D mogu se očitovati kao:

malaksalost i slabost pojačano znojenje

razdražljivost

Deficit vitamina E Zbog mnogobrojnih funkcija ovog vitamina njegov se nedostatak u organizmu može očitovati na više načina. Ipak, prvi klinički znak nedostatka vitamina E je pucanje crvenih krvnih stanica - eritrocita, što rezultira njihovom povećanom osjetljivošću. Stoga se kao glavni simptomi deficita najčešće spominju hemolitičke promjene. Pored anemije, u djece se često javljaju promjene na koži i otoci (edemi).Drugi znakovi pomanjkanja vitamina D mogu se očitovati kao:

oštećenje bubrega i jetre smanjenje apsorpcije željeza

Page 7: anemija

smanjenje razine djelovanja hipofize i nadbubrežne žlijezde degeneracija reproduktivnih organa

mišićna distrofiju

Deficit vitamina K Pomanjkanje vitamina K obično dovodi do neadekvatne apsorpcije ili do nemogućnosti organizma da koristi vitamin K u jetri. Deficit ovog vitamina češći je u osoba koje boluju od bolesti kao što su celijakija, spru, upala debelog crijeva i sl. Nedostatak ovog vitamina dovodi do hipoprotrombinemije, uzrokujući znatno ili čak neograničeno vrijeme zgrušavanja krvi pa se tako deficit vitamina K najčešće očituje kroz često krvarenje iz nosa. Kao drugi znak nedostatka ovog vitamina najčešće se očituje kroz dijareju.

Deficit vitamina C S obzirom na mnogobrojne funkcije koje ima u organizmu, deficit vitamina C može se odraziti na različite i mnoge načine. Kao prvi znakovi pomanjkanja javljaju se nedostatak daha, oslabljena probavljivost hrane, a potom krvarenje iz desni, sklonost nastajanju modrica, natečenost i bol u zglobovima, anemičnost itd. Dugotrajni nedostatak ovog vitamina uzrokuje nastanak skorbuta. Skorbut se očituje promjenama na koži, sluznicama, vezivnom tkivu, kostima i zglobovima.Drugi znakovi pomanjkanja vitamina C mogu se očitovati kao:

pucanje kapilara i stvaranje ugrušaka oslabljenje zubne cakline (dentina) sporije zarastanje rana i fraktura krvarenja iz nosa smanjenu otpornost prema infekcijama umor želučano-crijevni poremećaji

gubitak teka

Deficit vitamina B1 - tiamin Deficit ovog vitamina može se, ovisno o stupnju deficita, očitovati na različite načine. Simptomi kroničnog nedostatka ovog vitamina očituju se nastajanjem tzv. beri-beri stanja koji je endemičan u azijskim zemljama zbog prehrane pučanstva s pretežno glaziranom rižom. No prije nego li nastane stanje organizma poznato i kao beri-beri stanje, nedostatak tiamina moguće je prepoznati i na temelju drugih signala što nam šalje organizam.

Kao prvo, deficit ovog vitamina otežava probavljivost hrane, a i uzrokuje stvaranje većih količina mliječne kiseline. To uzrokuje gubitak duševne budnosti, naporno disanje, ali i oštećenje srca. Blagi je nedostatak tiamina je teško dijagnosticirati i lako se pripisuje drugim bolestima. Prvi znaci uključuju (osim prethodno navedenog) i lako umaranje, gubitak apetita, razdražljivost, otežano pamćenje, otežanu koordinaciju i sl.

Drugi znakovi pomanjkanja vitamina B1 mogu se očitovati kao:

Drugi znakovi pomanjkanja vitamina B1 mogu se očitovati kao:

poremećaji u gastrointestinalnom sustavu nastajanje edema gubitak pamćenja grčenje mišića

češće djelovanje herpes zostera

Pjege na koži tipične za skorbut

Page 8: anemija

Deficit vitamina B2 - riboflavin Deficit ovog vitamina u organizmu je poprilično lako utvrditi. Naime, jedan od prvih simptoma deficita vitamina B2 vidljiv je u uglovima usana - raspukline i rane. I ostali simptomi su lako čitljivi: crven i upaljen jezik, osjećanje grebanja i pijeska u unutrašnjim stranama očnih kapaka, umor očiju, osjetljivost očiju na svijetlost, ljuštenje kože oko nosa, čela i ušiju, masna koža, vaginalni svrbež, povećano opadanje kose i sl. S obzirom da se navedeni simptomi olako uočavaju, nadomjestak ovog vitamina u slučaju deficita ne bih trebao biti problem.Drugi znakovi pomanjkanja vitamina B2 mogu se očitovati kao:

vrtoglavica želučano ? crijevni poremećaji usporen rast

dermatitis

Deficit vitamina B3 - niacin Simptomi pomanjkanja niacina su mnogi. U ranijim se fazama deficita pojavljuju mišićna slabost, opći umor, gubitak apetita, problemi s probavom, i različiti problemi s kožom. Pomanjkanje niacina može također uzrokovati loš zadah, male čireve, afte, nesanicu, razdražljivost, mučninu, povraćanje, stalne glavobolje, depresiju, itd. Kronični nedostatak vitamina B3 očituje se kao stanje poznato pod nazivom pelagra (ital. pelle agra = hrapava koža) koja je okarakterizirana dermatitisom, demencijom, dijarejom, zbog čega se ovakvo stanje često naziva i "3D", zatim grubom i upaljenom kožom, te poremećajima na živčanom sustavu.

Deficit vitamina B5 - pantotenska kiselina Pomanjkanje ovog vitamina je u ljudi vrlo rijetko što možemo zahvaliti činjenici da je ovaj vitamin široko rasprostranjen u hrani. Simptome pomanjkanja je dosta teško uočiti. Ti simptomi mogu uključivati: povraćanje, uznemirenost, bolove u trbuhu, žarenje stopala, grčenje mišića, infekcije gornjih dišnih organa.

Deficit vitamina B6 - piridoksin Deficitarnost ovog vitamina izražava se na različite, no karakteristične načine. Dr. John M. Ellis smislio je brzi test pomoću kojeg možete ustanoviti da li vašem organizmu nedostaje vitamin B6. Spomenuti test se provodi na slijedeći način: ispružite ruke, tako da vam dlanovi budu okrenuti prema gore. Zatim pokušajte saviti dva zgloba na vaša četiri prsta (ne zglavke na rukama), sve dok vam vrhovi prstiju ne dodirnu dlan. Učinite to s obje ruke. Ako imate poteškoća, tj. ako se vaši zglobovi ne mogu saviti toliko da vrhovi prstiju dotaknu dlan, vrlo je vjerojatno da vam nedostaje piridoksina. Deficit piridoksina u čovjeka, a osobito u novorođenčadi, može uzrokovati grčeve, probavne smetnje i različite probleme s kožom, ali i živčane poremećaje, razdražljivost, a dosta rijetko i konvulzije. U slučajevima pomanjkanja vitamina B6 postoji niski šećer u krvi te niska podnošljivost glukoze, što rezultira osjetljivošću na inzulin.Drugi znakovi pomanjkanja vitamina B6 mogu se očitovati kao:

gubitak kose zadržavanje vode u vrijeme trudnoće ukočenost i grčenje u rukama i nogama smetnje vida neuritis artritis učestalije mokrenje perutanje kože

Deficit vitamina B12 - kobalamin Deficit vitamina B12 odražava se na svakoj stanici organizma jer je kobalamin potreban za sintezu DNK i, zbog toga, za svaku reprodukciju stanica i njihovo dijeljenje. Kao najčešći i glavni simptom deficita je megaloblastična (perniciozna) anemija, a kao sekundarni se javljaju oštećenja sluznice probavnog kanala i neurološki poremećaji. Prvi znaci nedostatka vitamina B12 mogu se očitovati na samom jeziku, koji je atrofičan, povećan i purpurno crvene boje (nešto slično kao kod deficita

Page 9: anemija

riboflavina). Na žalost, simptomi pomanjkanja vitamina B12 mogu se pojaviti tek za 5 do 6 godina nakon što se tjelesna opskrba smanji.Drugi znakovi pomanjkanja vitamina B12 mogu se očitovati kao:

osjetljivost i slabost smanjeni refleksi i osjetni podražaji teškoće u hodu i govoru grčevito trzanje udova problemi s kosom ? suha, lomljiva kosa koja brzo sijedi

neugodan zadah tijela

Deficit biotina - vitamin H Deficit ovog vitamina uočava se u ljudi koji konzumiraju veće količine sirovog bjelanjka jajeta i koji uzimaju veće količine antibiotika koji sprječavaju proizvodnju crijevnih bakterija iz kojih se sintetizira biotin. Deficit se inače izražava kao bol u mišićima, slabljenje apetita, suha koža, nesanica i sl. Dermatitis, sivkasta boja kože i depresija drugi su simptomi pomanjkanja biotina.Drugi znakovi pomanjkanja biotina mogu se očitovati kao:

slabljenje metabolizma masti snižena razina hemoglobina

povećana razina kolesterola

Deficit folne kiseline - folacin ili vitamin M Deficit folne kiseline u ljudi uzrokuje megaloblastičnu anemiju, isto kao i deficit vitamina B12 (sinergistično djelovanje). Upravo iz navedenog razloga se kod slučaja pojave ovakvog tipa anemije preporučuje uzimanje i jednog i drugog vitamina.Drugi znakovi pomanjkanja folne kiseline mogu se očitovati kao:

slabi rast brži rast sijedih dlaka glositis (upala jezika) oslabljena apsorpcija

razdražljivost

Deficit vitamnina B Općenito, a vezano uz deficit vitamina B skupine, poznata nutricionistica, B. Le Morales, tvrdila je da je mokraća dobar pokazatelj kada je riječ o količini vitamina B u našem organizmu. Budući da su ovi vitamini topivi u vodi i da ih svakodnevno gubimo izlučivanjem, glavni pokazatelj deficita vitamina spomenute skupine bit će, prema mišljenju nutricionistice B. L. Morales, urin koji će biti svjetlije boje. Naprotiv, ako je urin tamniji, to će značiti da ne oskudijevamo na toj skupini vitamina. Ipak, potrebno je naglasiti da na spomenute pokazatelje mnogi faktori mogu imati veći ili manji utjecaj (npr. lijekovi, bolesti, namirnice koje mogu mijenjati boju urina i sl.). Stoga ovakav pokazatelj definitivno ne bih trebao biti primaran kod određivanja deficita vitamina B skupine.

Slušajmo upozorenja koja nam šalje organizam! Kako je već spomenuto, najbolje što možete učiniti ako niste sigurni jesu li vam potrebni vitaminski dodaci ili ne, je da se obratite liječniku ili nutricionistu. Međutim, kako cijene zdravstvenog osiguranja svakodnevno rastu, najjeftiniji oblik osiguranja je da vodite računa o upozorenjima koja vam šalje vaš organizam. Nadam se da će vam ovaj članak bar malo pomoći u slušanju takvih upozorenja.

Page 10: anemija

Objavljeno: 11.06.2003.Tegobe uzrokovane vrućinomTegobe uzrokovane vrućinom svakodnevna su pojava u vrućim ljetnim mjesecima, kada živa u termometru nerijetko dosegne i 40 stupnjeva Celzija. Ovakve tegobe mogu pogoditi gotovo svakoga, a mogu uzrokovati trajne posljedice i smrt. Stoga je vrlo važno upoznati se s njihovim uzrocima te načinima prevencije i liječenja.

Marija Petrovčić, dr.med.liječnik opće prakse

Od iscrpljenosti do toplotnog udaraIscrpljenost vrućinomToplinski grčeviOsipi uzrokovani vrućinomToplotni udar

Kako pomoći oboljelima?Kako se zaštititi?

Do tegoba uzrokovanih vrućinom dolazi kada naše tijelo više nije u mogućnosti održavati normalnu tjelesnu temperaturu. Poznato je da ljudsko tijelo temperaturu regulira znojenjem, no u slučaju produženog i intenzivnog izlaganja vrućini i visokim temperaturama, to ponekad nije dovoljno. Postoji velik broj dodatnih čimbenika koji uz vrućinu utječu na mogućnost rashlađivanja tijela pri ekstremno visokim temperaturama. Primjerice, vrlo vlažan zrak usporava isparavanje znoja s kože, što pak onemogućava brzo oslobađanje topline iz tijela. Drugi čimbenici koji mogu ograničiti mogućnost reguliranja tjelesne topline su starost, prekomjerna tjelesna težina, dehidracija, upotreba lijekova, konzumiranje alkohola, slaba cirkulacija itd.

Od iscrpljenosti do toplotnog udara Za sve tegobe uzrokovane vrućinom zajedničko je da nastaju u slučajevima kada tijelo više nije u mogućnosti održati normalnu tjelesnu temperaturu. Iako im je uzrok identičan, postoje razlike između pojedinih tegoba, te ih svrstavamo u nekoliko kategorija.

Iscrpljenost vrućinom Iscrpljenost vrućinom nastaje gubitkom velike količine vode i soli kroz obilno znojenje, bilo tijekom teškog fizičkog rada ili vježbanja. Gubitak neophodne tekućine može uzrokovati probleme s cirkulacijom, pa čak i moždanim funkcijama. Iscrpljenost vrućinom najčešće pogađa starije osobe, osobe s visokim krvnim tlakom i ljude koji rade ili vježbaju u uvjetima visoke temperature. Simptomi iscrpljenosti vrućinom su:

obilno znojenje, hladna i vlažna koža grčevi u mišićima slabost vrtoglavica glavobolja mučnina ili povraćanje zbunjenost ili anksioznost nesvjestica

usporeni i slabi otkucaji srca

Toplinski grčevi

Page 11: anemija

Toplinski grčevi nastaju uglavnom nakon velikih fizičkih opterećenja i kod osoba koje se mnogo znoje. Znojenjem se smanjuje koncentracija vode i soli u tijelu, kao i koncentracija nekih drugih hranjivih tvari, poput kalija ili magnezija. Simptomi toplinskih grčeva su:

iznenadni, jaki grčevi koji se javljaju u rukama, listovima ili stopalima

tvrdi, osjetljivi mišići

Osipi uzrokovani vrućinom Osipi uzrokovani vrućinom nastaju iritacijom kože zbog preobilnog znojenja kod vrućeg, vlažnog vremena. Mogu se pojaviti u bilo kojoj dobi, ali najčešće kod male djece. Osip je najčešće izražen kao nakupina crvenih prištića ili malih plikova. Uglavnom se pojavljuje na vratu ili gornjem dijelu prsa, na preponama, ispod grudi i unutarnjem dijelu lakta.

Toplotni udar Toplotni udar ovo je najozbiljnija od svih tegoba uzrokovanih vrućinom. Nastaje nakon dugog i intenzivnog izlaganja visokim temperaturama, kada tijelo više ne može regulirati tjelesnu temperaturu i ne može se rashladiti. U takvim slučajevima tjelesna temperatura može naglo narasti te u razmaku od 10 do 15 minuta dosegnuti i preko 41°C. Toplotni udar može se pojaviti iznenada, bez prethodnih simptoma iscrpljenosti vrućinom. Potrebno je hitno pružanje liječničke pomoći, jer može uzrokovati trajni invaliditet ili smrt. Simptomi toplotnog udara su:

vrlo visoka tjelesna temperatura (iznad 40°C) crvena, suha i vruća koža, bez znoja izuzetno brzi otkucaji srca (160-180 otkucaja u minuti) vrtoglavica glavobolja umor mučnina i povraćanje zbunjenost, delirij ili gubitak svijesti nedostatak zraka grčevi

krv u urinu ili stolici

Kako pomoći oboljelima? Kod pojave blažih oblika toplinskih bolesti često nije neophodno potražiti liječničku pomoć. Takav je slučaj s toplinskim grčevima, čija se pojava može ublažiti ili u potpunosti prekinuti prestankom boravka na suncu i velikoj vrućini, te konzumiranjem pića ili hrane koja sadrži sol. Potrebno je prekinuti sve aktivnosti i povući se u hladniju prostoriju, a preporučljiva je i lagana masaža mišića zahvaćenih grčevima. Ukoliko grčevi ne prestaju, potrebno je ipak kontaktirati liječnika.

Najbolja pomoć prilikom pojave osipa je prelazak u hladniji i manje vlažan okoliš. Dijelove kože zahvaćene osipom potrebno je držati suhima, a za olakšanje od svraba može se upotrijebiti i puder. Razne kreme i masti nisu preporučljive jer održavaju kožu toplom i vlažnom, što može pogoršati stanje.

Za razliku od grčeva i osipa, u slučaju iscrpljenosti vrućinom ili toplotnog udara, prvi i najvažniji korak je što prije pozvati liječničku pomoć!

Iscrpljenost vrućinom najčešće se liječi nadoknadom izgubljene tekućine i soli. Premjestite bolesnika u hladniju prostoriju i postavite ga u ležeći položaj s lagano podignutim nogama. Dajte bolesniku hladne napitke koji sadrže sol, poput obične vode s dodanom soli, nekih sportskih napitaka ili soka od rajčice. Ukoliko se ne shvati ozbiljno i ne pristupi navedenim koracima, iscrpljenost vrućinom lako može prerasti u toplotni udar.

Page 12: anemija

Toplotni udar može uzrokovati trajnu štetu na mozgu ili čak smrt ukoliko se bolesniku na vrijeme ne pomogne. Sve osobe pogođene toplotnim udarom trebaju hitnu medicinsku intervenciju , stoga prvo pozovite liječnika. Čekajući liječnika, premjestite bolesnika u hlad ili hladan, po mogućnosti klimatiziran prostor i odmah pristupite brzom snižavanju tjelesne temperature. To možete postići na razne načine, primjerice potapanjem bolesne osobe u kadu s hladnom vodom, hladnim tušem ili pranjem tijela hladnom vodom uz pomoć spužve. Na prepone, vrat ili ispod pazuha možete staviti i vrećice s ledom. Ukoliko vam je pri ruci termometar, pratite tjelesnu temperaturu oboljelog i zaustavite hlađenje ukoliko temperatura tijela dosegne normalnu.

Kod nekih žrtava toplotnog udara može se javiti i nekontrolirano trzanje mišića. U takvim slučajevima potrebno je spriječiti moguće samoozljeđivanje bolesnika, ali izbjegavajte stavljanje predmeta u usta ili davanje tekućine. Ukoliko dođe do mučnine i povraćanja, postavite bolesnika u bočni položaj kako biste otvorili dišne putove i spriječili gušenje.

Kako se zaštititi? Najbolja zaštita od tegoba uzrokovanih vrućinom je izbjegavanje pretjeranog izlaganja suncu i visokim temperaturama. Za vrijeme velikih vrućina preporučljiv je boravak u hladnim, klimatiziranim prostorijama. Smanjite teške fizičke aktivnosti na otvorenom, posebice u kritičnim, popodnevnim satima. Tijekom dana uzimajte male obroke i pijte mnogo tekućine. Izbjegavajte alkohol i pića koja sadrže kofein. Nosite laganu odjeću svijetlih boja i po mogućnosti zaštitite lice i glavu šeširima. Preporuča se i upotreba krema za sunčanje, kako biste se zaštitili od opekotina, koje također mogu utjecati na efikasno hlađenje kože.

Ukoliko je moguće, postepeno se izlažite vrućini tijekom nekoliko dana. Vaše tijelo će se na taj način lakše prilagoditi velikoj promjeni temperature. U slučaju da iz raznih razloga ipak morate duže vrijeme boraviti na velikoj vrućini, bilo na otvorenom ili u zatvorenom prostoru, poduzmite korake kojima svojem tijelu možete olakšati taj boravak. U zatvorenim prostorima koristite ventilatore i otvorite prozore, kako biste potakli kruženje zraka. Uzimajte puno tekućine tijekom cijelog dana i često se odmarajte u hladu ili hladnijim prostorijama.

List masline

Ljekovita svojstva lista masline List masline krije brojna ljekovita svojstva. Najaktivniji spoj u lišću masline, za kojeg se uglavnom i veže terapeutsko djelovanje, naziva se oleuropein (gorki monoterpenski glukozid). Upravo oleuropein i produkti njegove hidrolitičke razgradnje posjeduju izuzetno jako antimikrobno djelovanje. U važne sastojke lista s antimikrobnim djelovanjem ubrajaju se još i spoj oluropezid te kalcijev enolat, po nekim autorima najaktivniji sastojak lista. O mnogim ovim spojevima se još uvijek ne zna puno toga iako su ljekovita svojstva istih dokazana.

Maslinovim listom postiže se poboljšanje stanja u velikom broju bolesti uzrokovanih mikrobima - upala pluća, gonoreja, tuberkuloza, gripa, meningitis, hepatitis B, herpes itd. Također je dobar i kod infekcija mokraćnog sustava, ali i kod kirurških infekcija. Dokazano je da maslinov list istovremeno sprječava infekcije uzrokovane djelovanjem gljivica.

Vrlo je duga lista bolesti za koje se dokazalo da mogu biti liječene korištenjem preparata na bazi maslinova lista. Od otprilike 125 vrsta patoloških mikroorganizama koji ne mogu odoljeti djelovanju

Page 13: anemija

spojeva prisutnih u listu masline, navest ćemo samo najčešće bolesti koje takvi mikroorganizmi uzrokuju, ali i one bolesti ili stanja koje mogu biti učinkovito liječene lišćem masline. Dakle tu spadaju:

srčana oboljenja herpes artritis dijabetes sindrom kroničnog umora hepatitis A, B i C meningitis (virusni i bakterijski) vaginitis botulizam difterija listerija malarija čir na želucu gripa upala mokraćnih putova encefalitis klamidijske infekcije

Prema nekim istraživanjima, ekstrakt maslinova lista je djelotvoran i protiv Ebola virusa, a u nekim preliminarnim istraživanjima čak je pokazao ohrabrujuće rezultate u djelovanju protiv virusa AIDS-a.

Za spojeve prisutne u listu masline općenito se smatra da jačaju imunološki sustav, povećavaju energiju organizma, posjeduju antivirusno, antiparazitsko, antibakterijsko i antifungalno djelovanje, smanjuju ili čak sasvim uklanjaju mnoge zdravstvene probleme, smanjuju krvni tlak, koncentraciju šećera u krvi te nivo LDL-a (često zvanog i "loš" kolesterol tj. loša masnoća koji se povezuje s nastankom krvožilnih i srčanih oboljenja) u krvnom serumu. Smatra se da ovi spojevi imaju izražena i antioksidacijska svojstva tj. da sprječavaju oksidaciju LDL-a.

Mehanizam djelovanja ljekovitih tvari lista masline Iako mehanizam djelovanja glavnog sastojka lista masline - oleuropeina - kao antivirusnog agensa nije u potpunosti objašnjen, postoji nekoliko teza o njegovu djelovanju. Najveći broj znanstvenika se slaže kako ovaj spoj djeluje na proces sinteze specifičnih aminokiselina neophodnih za životni ciklus virusa. Naime ovaj spoj ima sposobnost da ulazi u virusom zaraženu stanicu gdje uzrokuje nepovratnu inhibiciju njegova umnažanja. Osim navedenog djelovanja, onemogućuje ili usporava djelovanje brojnih enzima bakterijskih stanica čime utječe na propusnost membrane bakterijskih stanica. Tako djelujući onemogućuje štetno djelovanje bakterija.

I produkt hidrolitičkog cijepanja oleuropeina - elenolna kiselina - pokazuje jaka antivirusna svojstva, ali u lužnatom mediju (pH oko 7,5). S obzirom da je pH (faktor kiselosti) krvi čovjeka sličan vrijednostima pH u kojima je navedena kiselina aktivna, logično je da je njeno djelovanje najznačajnije u samom krvotoku čovjeka. Njeno djelovanje mogu poništiti slobodne aminokiseline koje cirkuliraju krvotokom (poput lizina, triptofana, serina i histidina). Upravo zbog navedenog, liječnici i nutricionisti preporučuju uzimati preparate elenolne kiseline sat do dva prije ili poslije jela.

Međutim... Maslinov list, kao što je prethodno navedeno, pokazuje brojna pozitivna djelovanja po zdravlje čovjeka. No međutim, jednako tako posjeduje sposobnost da djelovanjem tvari koje su aktivni sastojci lista, stvori i popratnu pojavu. Radi se o korisnoj popratnoj pojavi koja naglašava njegovu vrijednost. Premda je ekstrakt lista masline u potpunosti neotrovan, uzimanje istih u prevelikim količinama iz početka mogu samo pogoršati zdravstveno stanje. Ta privremena popratna pojava posljedica je neobično velike djelotvornosti protumikrobnog sredstva. Naime, uginuće velikog broja mikroorganizama zbog djelovanja tvari izoliranih iz maslinova lista, puni organizam otrovima tih istih umirućih organizama. Jetra te toksične tvari nije u mogućnosti odmah odstraniti pa stoga dolazi do popratnih pojava. Simptomi se, ovisno o vrsti infekcije, mijenjaju. Simptomi mogu uključivati glavobolju, blage alergijske promjene na koži i osjećaj umora. No kad ova reakcija prođe, ubrzo

Page 14: anemija

obično nestane i samo oboljenje.

Da bi se izbjeglo nastajanje popratnih pojava, onima koji namjeravaju uzimati preparate ili bilo koje proizvode na bazi maslinova lista, preporučuje se postupno povećavanje dnevne doze. Potrebno je napomenuti i to da spomenuti spojevi lista masline mogu djelovati tako da inaktiviraju djelovanje antibiotika. Stoga se proizvode na bazi maslinova lišća ne bi trebalo uzimati u isto vrijeme kad i antibiotike.

Prirodno je najbolje Iako se na našem tržištu jako rijetko nalazi u obliku dodataka prehrani, izolirate maslinova lista moguće je koristiti tj. konzumirati, a kako to ukazuju brojna znanstvena istraživanja, i bolje, na prirodan način. Jedan od prirodnih načina konzumiranja, i to najčešćih, je pripremanje čaja od sušenog lišća maslinovog drveta. Ispijanje čaja maslinova lista nije novost. Naime, već u srednjem vijeku se koristio kao sredstvo za tretiranje bolesti i stanja kao što su kašalj, gripa, cistitis, i sl.

Mnogostruko ljekovito djelovanje čaja maslinova lišća danas je i znanstveno potvrđeno pa se stoga njegova uporaba u svijetu sve više povećava.

Pripremanje čaja od lista masline Kako bi se spojevi sa ljekovitim djelovanjem očuvali u što većoj količini pri pripravljanju čaja od maslinova lišća potrebno je pridržavati se određenih pravila. Ujedno, kako bi se izbjegle prethodno spomenute popratne pojave, navest će se dnevna doza čaja (preporučljiva za odraslu osobu).

Prokuhajte oko 2 do 2 i pol dl vode. Dok voda još vrije, dodajte oko 10 g sušenog lišća masline (samog ili u kombinaciji s drugim vrstama čajeva). Odmah nakon što ste dobro promiješali, smanjite grijanje. Ostavite neka lagano vrije oko 2 do 3 minute, zatim poklopite posudu i ostavite da odstoji dodatnih 10-ak minuta. Tekućinu (čaj) procijedite, tj. uklonite lišće. Čaj možete piti bilo da je vruć ili hladan, ali pritom pokušajte izbjegavati duže stajanje ili ponovno grijanje.

Na kraju, završit ćemo riječima jednog poznatog agronoma: "Kad prolaziš pored masline, pokloni joj se!" Maslina, koja je oduvijek bila simbol mira, plodnosti, snage, zdravlja i blagosti, upravo to i zaslužuje.

Zdrava prehrana dojenčeta i djetetaZdrava prehrana je tema mnogih ispitivanja, znanstvenih sučeljavanja, teorija i dijeta. Segment zaštite zdravlja, koji započinje odmah po rođenju te traje čitav život, je prehrana. Hrvatska je zemlja s tradicionalno dobrom kulturom hrane i prehrambenih navika. Jedna od najraširenijih bolesti vezanih uz prehranu u Hrvatskoj, koja uz sebe veže i niz drugih poremećaja zdravlja je anemija koja je odraz krivih prehrambenih navika. U članaku mr. sc. Tamare Voskresenski Baričić, dr. med. pročitajte o zdravoj prehrani dojenčeta i malog djeteta.

mr. sc. Tamara Voskresensky-Baričić, dr. medspecijalist pedijatrijeKBC Šalata, Klinika za pedijatriju, Zagreb

Glavni elementi hranePrehrana dojenčetaPrehrana malog i predškolskog djetetaPrehrana prema dobi djeteta

Zdravo dijete, koje izrasta u zdravog odraslog čovjeka, cilj je svakog društva i svih mjera zdravstveno-

Page 15: anemija

socijalnih službi. Naravno, primarni cilj su prevencija obolijevanja te sprečavanje nastanka trajnih posljedica na zdravlje. Mnogi čimbenici utječu na zdravlje organizma. Neki od njih podložni su našem utjecaju (socijalni uvjeti, prehrana, prevencija cijepljenjem, izloženost zaraznim bolestima), dok su drugi (poput nasljednih faktora) izvan naše kontrole.

Segment zaštite zdravlja, koji započinje odmah po rođenju te traje čitav život, je prehrana. Tvari, koje u obliku hrane unosimo u organizam i koje nakon kemijskih pretvorbi postaju njegov sastavni dio te se koriste kao izvor energije za zaštitu od štetnih tvari ili mikroorganizama iz okoline, svakako predstavljaju temelj ?biološke snage? organizma. Posljednjih godina savjeti o zdravoj prehrani znali su ići u krajnost; s obzirom na trajni i sveprisutni strah od umjetnih dodataka pri uzgoju, s obzirom na genetičke modifikacije te štetnosti široko-dostupne hrane. To, dakako, nije predmet ovog izvješća, niti je nešto čime treba biti opterećen budući da je nemoguće izbjeći sve opasnosti zagađenja okoline i hrane.

Hrvatska je zemlja s tradicionalno dobrom kulturom hrane i prehrambenih navika (npr. dalmatinska kuhinja). No, i u Hrvatskoj postoje predrasude vezane na hranu protiv kojih se moramo boriti prosvjećivanjem i zatim ispravljanjem krivih navika. Tako je, npr., pojam zdravog djeteta vezan uz njegov tek i izgled. To vjerovanje je dijelom točno, a dijelom zabluda. Što se teka tiče, on je zaista pokazatelj zdravlja, jer se bilo kakav poremećaj općeg stanja očituje ponajprije odbijanjem hrane ili nemogućnosti zadržavanja hrane (proljev, povraćanje). S druge strane, izgled ?dobro uhranjenog djeteta? (tj. debelog djeteta) vezan je uz krivo poimanje zdravlja. "Dobro-uhranjeno dijete" zapravo je dijete hranjeno nekvalitetnim namirnicama, u kojima dominiraju brašno i koncentrirani

ugljikohidrati, a nedostaju adekvatne ?gradivne? tvari (vitamini, minerali). Takvo neispravno poimanje izgleda rašireno je u siromašnim slojevima razvijenih zemalja, a za zdravlje djeteta jednako je štetno kao i nedostatak hrane koji susrećemo u nerazvijenom svijetu Azije i Afrike.

Jedna od najraširenijih bolesti vezanih uz prehranu u Hrvatskoj, koja uz sebe veže i niz drugih poremećaja zdravlja, je anemija koja se javlja uslijed nedostatka željeza. Ona je odraz krivih prehrambenih navika, tj. premalih količina zelenog povrća, mesa i iznutrica te pogrešne kombinacije namirnica od najranije dobi. Nadalje, čest problem u razvijenom svijetu je debljina u dječjoj dobi, kao odraz neadekvatne prehrane. Bolesti krvnih žila i kasnije infarkt srca, koji se viđaju kod odraslih, imaju također za uzrok - uz nezaobilazne nasljedne čimbenike - lošu prehranu od ranog djetinjstva. Osim toga, nedostatak vitamina, minerala i elemenata u tragovima - koji, barem u ranoj dobi, nemaju specifične simptome pa se u njihovom slučaju ne može govoriti o bolesti - doprinose većoj učestalosti infekcija, umora, bolova u trbuhu, problema s kožom, slabog uspjeha u školi, itd. Jedna od bolesti uzrokovana nedostatkom kalcija u prehrani, koja je posljednjih godina dobila velik publicitet, je osteoporoza. Ona pogađa starije ljude, naročito žene nakon menopauze, međutim može se javiti i znatno ranije. U adolescenciji, kada se kost najintenzivnije stvara, može se puno učiniti na prevenciji te bolesti.

Primarni ciljevi su prevencija obolijevanja te sprečavanje nastanka trajnih posljedica na zdravlje.

Segment zaštite zdravlja, koji započinje odmah po rođenju te traje čitav život, je prehrana.

I u Hrvatskoj postoje predrasude vezane na hranu protiv kojih se moramo boriti prosvjećivanjem i zatim ispravljanjem krivih navika.

Page 16: anemija

Glavni elementi hrane BjelančevinePotrebne su kao gradivni elementi svih tkiva, hormona i enzima.Izvor: mlijeko i mliječni proizvodi, meso, jaja, riba, mahunarke, povrće, orasi. Bjelančevine u prehrani trebaju imati l5-20% udjela, i to po mogućnosti biološki vrednijih bjelančevina, tj. onih životinjskog podrijetla. Potrebe za bjelančevinama su najveće u razdobljima intenzivnog rasta, dakle u dojenaštvu i pubertetu.

UgljikohidratiGlavni su izvor energije; višak se pretvara u mast. Razlikujemo brzo-izgarajuće, koncentrirane ili "loše" ugljikohidrate (rafinirani šećer, slatkiši) te sporo-izgarajuće, "dobre" ugljikohidrate (žitarice, kruh, tjestenina). U svakodnevnoj prehrani ugljikohidrati trebaju sudjelovati s najviše 50-60 % udjela, i to u obliku žitarica, kruha od cijelog zrna, tjestenine, te voća kao izvora "dobrog" voćnog šećera koji se koristi kao izvor energije.

MastiSluže kao izvor energije i gradivni su elementi svih stanica tijela, naročito živčanog sustava te hormona. Izvor masti su biljna ulja - koja imaju više ?dobrih? nezasićenih masnih kiselina, te životinjske masti - koje imaju ?loše? zasićene masne kiseline i kolesterol. Masnoća iz plave ribe osobito je dobra, tako da plavoj morskoj ribi valja dati

prednost u odnosu na bijelu, krtu ribu. Masti u prehrani trebaju sudjelovati s l5-20% udjela, te da po mogućnosti budu bogate nezasićenim masnim kiselinama (ulje suncokreta, uljene repice, maslinovo ulje, ulje kukuruznih klica, itd.) Ne zaboravimo da meso sadržava dovoljnu količinu masti životinjskog podrijetla.

Minerali i elementi u tragovimaSudjeluju u radu gotovo svih fizioloških funkcija organizma, enzimskom te obrambenom sustavu. Nalaze se u voću i povrću, mlijeku i mliječnim proizvodima, mesu, žitaricama, plodovima mora, soli, itd. Raznovrsnom prehranom dobivaju se u dovoljnoj količini, osim željeza, koje u nekim slučajevima može biti nedostatno, no o nadoknadi mora odlučiti liječnik.

VitaminiRazlikujemo one topive u vodi (B, C) i mastima (A, D, E, K). U prve dvije godine života raznovrsnom hranom zadovoljene su sve potrebe, osim potrebe za vitaminom D kojeg (zbog ukupnog manjka sunca u našem podneblju) organizam ne može dostatno stvarati sam. Stoga je potrebno uzimati nadomjestak. Bez vitamina D organizam ne može iskoristiti kalcij unesen hranom. Vitamin D u obliku pripravka potrebno je uzimati u vrijeme najintenzivnijeg rasta, znači u dojenačko doba, a koristan je i u dobi puberteta. U ostalim razdobljima unos vitamina hranom je dovoljan. Vitamini sudjeluju u radu mnogih i različitih funkcija organizma. Ne valja ih davati na svoju ruku jer se neki vitamini mogu nagomilati te štetno djelovati na organizam.

Vlaknima bogata hrana je hrana bogata svježim povrćem. Važna je jer regulira tek i probavu.

Slijedi pregledan i praktičan prikaz zdrave prehrane po pojedinim dobnim skupinama, koji je svakodnevno primjenjiv - bilo u individualnoj ili skupnoj brizi za dijete. Svaka ustanova koja se brine za djecu (jaslice, vrtići, dječji domovi, škole) treba imati stručnu osobu, koja kontrolira jelovnike prilagođene dobi djece, te vrši adekvatnu kontrolu namirnica.

Prehrana dojenčeta Tijekom cijele prve godine života mlijeko je glavna hrana dojenčeta. U prvih 4-6 mjeseci dojenče iz mlijeka dobiva svu potrebnu energiju i sve prehrambene tvari potrebne za rast i razvoj. Iznimku čine vitamin D i, u nekim slučajevima, željeza. No, o tome treba odlučiti liječnik. Nakon 5. ili 6. mjeseca

Page 17: anemija

potrebno je dojenčetu prehranu obogatiti i drugim vrstama hrane; postupnim uvođenjem voća, povrća, mesa i žitarica. U izboru mlijeka za prehranu dojenčeta uvijek valja prednost dati majčinom mlijeku, koje neka ostane jedino mlijeko dok je to moguće. U slučajevima da je nemoguće dojenče hraniti majčinim mlijekom, potrebno je svakako koristiti prilagođeno, adaptirano kravlje mlijeko u obliku različitih dječjih mlijeka u prahu. Kravlje mlijeko, koje nije posebnim tvorničkim postupkom prilagođeno - bez obzira kako razrijeđeno bilo, nije pogodno za prehranu dojenčeta.

Kako izračunati dnevnu količinu mlijeka koju dijete treba popiti u prvim mjesecima?

Količina potrebne energije (kcal), koju dijete treba dobiti putem mlijeka, se izračunava prema tjelesnoj težini djeteta tako da je kod:

0-3 mj. života potrebno 100-l20 kcal/kg TT3-12 mj. života potrebno 100 kcal/kg TT

Energetska vrijednost 100 ml mlijeka - bilo majčinog, bilo adaptiranog , bilo kravljeg - je cca 70 kcal, tako da je jednostavno izračunati potrebu. Primjerice, potreba djeteta teškog 4,5 kg i starog 3 mjeseca moguće je izračunati na slijedeći način:

4,5x 120= 540 kcal, 540: 0,7=77l.

Dnevnu količinu od 770 ml podijelimo na 5-6 jednakih obroka, tako da po obroku dojenče popije oko 150 ml mlijeka. Izračunata količina predstavlja optimum s kojim dijete napreduje, no naravno da je količinu mlijeka potrebno prilagoditi teku pojedinog djeteta te njegovoj individualnoj brzini rasta (uz uvjet da potrebe tog djeteta nisu značajno ispod prosječnih potreba djeteta).

Što se tiče dohrane, tj. uvođenja bilo koje hrane osim mlijeka, ona počinje u 5. mjesecu za djecu hranjenu adaptiranim mlijekom, odnosno od navršenog 6. mjeseca života za djecu koja su na majčinom mlijeku.

Pritom treba poštivati nekoliko pravila:

1. Djetetu treba dati vremena da se privikne na nov okus, uvodeći jednu po jednu vrstu voća ili povrća (obično se prvo uvodi voće u obliku voćne i voćno-žitne kašice). Taj obrok zamjenjuje jedan mliječni obrok i idealno bi bilo davati ga žličicom. Pri izboru žitnih pahuljica treba dati prednost onim koje su obogaćene željezom.

2. Tijekom 2 mjeseca postupno se uvodi raznovrsna hrana (voće, povrće, meso, žitarice), a dva mliječna obroka se zamijene obrokom voća i žitarica, odnosno mesa i povrća. Od mesa treba odabrati meso peradi, ribu, te teletinu ili janjetinu. Jaja se uvode najkasnije, i to prvo žumanjak, a tek po završetku prve godine i bjelanjak.

3. Važna je i kombinacija namirnica. Potrebno je kombinirati voće sa žitaricama, odnosno povrće s mesom, i to bez mliječnih dodataka te već razrijeđeno mesnim bujonom (radi optimalne resorpcije vitamina, željeza i minerala). Piće nakon obroka može biti obična voda ili voćni sok. U dobi od 6-12 mjeseci još uvijek postoje 2 do 3 mliječna obroka, od kojih jedan može biti u obliku prerađevina (kao npr. sir ili puding) ili u obliku mliječno-žitne kašice.

4. Hranu za dojenče ne valja dodatno soliti.

Krajem prve godine života dijete ima pet obroka: dva mliječna (jutro i večer), jedan mliječno-žitni, jedan povrtno-mesni te jedan voćno-žitni. To je vrijeme kada dijete jede na žličicu, pije iz čašice i kada je prihvatilo svu hranu koja se u njegovoj kući jede i pripravlja.

U izboru mlijeka za prehranu dojenčeta uvijek valja prednost dati majčinom mlijeku, koje neka ostane jedino mlijeko dok je to moguće.

Page 18: anemija

Prehrana malog i predškolskog djeteta Dijete nakon navršene prve godine života poprima prehrambene navike sredine u kojoj živi, tako da s ostalim ukućanima dijeli vrstu i način priprave hrane. Naravno, hrana mora biti prilagođena njegovim još nedovoljno razvijenim ?žvačnim? mogućnostima (mora biti dovoljno usitnjena). No, bitno je da se djetetu , što je prije moguće omogući da jede samostalno i na njemu svojstven način (u početku rukama, kasnije žličicom, te naposljetku i kompletnim priborom za jelo). Time dijete dobije mogućnost da pri jelu istražuje svijet oko sebe, da otkriva zadovoljstvo uzimanja hrane bez razvijanja frustracija oko tog čina. To je vrlo bitno jer uzimanje obroka vrlo lako postane problem i sredstvo manipulacije okolinom. Treba imati na umu da je svojstveno ljudima, pa tako i djeci, da vole jesti, jer hrana predstavlja uvjet njihova opstanka.

Namirnice, koje malo i predškolsko dijete treba uzimati, ne razlikuju se ni po svojoj vrsti niti po omjeru od namirnica potrebnih starijoj djeci, mladima i odraslima. Kalorijska vrijednost ovisi o dobi, aktivnostima i teku, a okvirno se kreće od nekih 1000 kcal u dobi od l godine do 2000-2500 kcal u pubertetu. Namirnice se dijele u nekoliko grupa:

- mlijeko i mliječni proizvodi (grupa l)- meso, riba, perad, jaja, iznutrice, grahorice i orašice (grupa 2)- kruh, žitarice, riža, tjestenina (grupa 3)- povrće (grupa 4)- voće (grupa 5)- masti i koncentrirani šećeri (grupa 6)

Temelj prehrane su namirnice iz grupe 3. One čine osnovu barem četiri obroka, u količini određenoj prema dobi i teku djeteta. Jednako zastupljene trebaju biti i grupe 4 i 5, koje trebaju biti u svakom od 3 glavna i 1-2 međuobroka, s naglaskom na voću i povrću bogatom vitaminom C (rajčica, citrus voće, sokovi, zelje, paprike). Grupe l i 2 treba rasporediti na 3 do 4 obroka tijekom dana. Namirnice iz grupe 6 (slatkiši, čokolade, kolači, med, pekmez, majoneza, sladoled) treba jesti samo povremeno i u što manjim količinama. Jelo djeci nikada ne valja dodatno soliti. Ne treba zaboraviti da se prehrambene navike stječu, tim lakše što više ljudi (djece) sudjeluje u zajedničkom obroku tako da odabir npr. voća ili voćne salate, umjesto palačinki s pekmezom ili kolača za desert, ne predstavlja nikakav problem.

Prehrana prema dobi djeteta

Grupa namirnica obroci/danveličina obroka prema dobi

1g 2-3g 4-5g

G1:

mlijeko i mlijećni proizvodi

2-3 0.5 šal 0.5-0.75 šal 1 šal

G2:

jaja 0-1 1 1 1

meso 2-3 2 vž 4 vž 4 vž

G4/G5:

voće/povrće 4 i više

Bitno je da se djetetu, što je prije moguće, omogući da jede samostalno i na njemu svojstven način. Time dijete dobije mogućnost da pri jelu istražuje svijet oko sebe te da otkriva zadovoljstvo uzimanja hrane bez razvijanja frustracija oko tog čina.

Temelj prehrane su namirnice iz grupe 3. One čine osnovu barem četiri obroka, u količini određenoj prema dobi i teku djeteta.

Page 19: anemija

C vit 1 i više 0.3 dl 0.3 dl 0.5 dl

A vit 1 ili više 2 vž 3 vž 3 vž

ostalo 2 2 vž 3 vž 3 vž

G3:

žitarice 4 i više 2-3 vž 3-4 vž 3-4 vž

G6:

masti i konc.šeć. + kcal

Grupa namirnica obroci/danveličina obroka prema dobi

6-9g 10-12g 13-15g

G1:

mlijeko i mliječni proizvodi

2-3 1 šal 1 šal 1-2 šal

G2:

jaja 0-1 1 1 1.vlj

meso 2-3 4-6 vž 6-8 vž 8 vž i više

G4/G5:

voće/povrće 4 i više

C vit 1 i više 1 1 1

A vit 1 ili više 4 vž 5 vž 6 vž

ostalo 2 4 vž 5 vž 6 vž

G3:

žitarice 4 i više 4-5 vž 5-6 vž 6 i više

G6:

masti i konc.šeć. + kcal

Kako pomoći djetetu s upalom dišnih puteva?Upale dišnih puteva najčešće su bolesti zbog kojih roditelji traže savjet liječnika. Često je riječ o bolestima gdje roditelji i sami mogu pomoći djetetu ako posjeduju osnovna znanja kako da to čine. U ovom članku naći čete upute za njegu svog djeteta koje ima upalu dišnih puteva, na što treba obratiti pažnju, kako spriječiti komplikacije, i kada se treba javiti liječniku.

Upala dišnih puteva - na što treba obratiti pažnju?PrehranaPovišena tjelesna tempraturaZnakovi bolesti ili pogoršanjaBol u grlu ili uhuDisanje i kašalj

Page 20: anemija

Mjerenje pulsa i boja kožeGrčevi (konvuluzije)Znakovi pogoršanja bolestiOpće smjernice

Upala dišnih puteva - na što treba obratiti pažnju? Primjetili ste da je dijete umorno, nezainteresirano, šmrca ili kašlje, vruće je na opip. Najvjerojatnije se radi o upali dišnih puteva. Djetetu treba pružiti odgovarajuću njegu i pomoći mu da prebrodi bolest.Pri tome treba paziti na1. prehranu2. povišenu temperaturu3. znakove bolesti, ili pogoršanja

Prehrana Dijete (osobito dojenče u prvoj godini života ) treba hraniti ako ima upalu dišnih puteva, kako ne bi izgubilo na težini.Osobito je važno povećati unos tekućine, nutkati dijete da što više pije. Nije nužno da pije samo čajeve, svaka tekućina je korisna.Kod malog dijeteta važno je očistiti nos, jer to smeta hranjenju (sisanju). Nosić se može očistiti smotanim komadićem vate ili specijalnom pumpicom. Kupovni štapići s već namotanom vatom moraju se koristiti s posebnim oprezom, da se dijete ne ozlijedi.Nakon ozdravljenja također treba pojačati prehranu, kako bi dijete nadokanadilo izgubljeno.

Povišena tjelesna tempratura Iako vam se čini da je dijete vruće na opip temperaturu valja uvijek izmjeriti. Najtočnije je temperaturu mjeriti klasičnim toplomjerom. Kod dojenčadi i male djece toplomjer se lagano uvuče u zadnji dio debelog crijeva i pričeka dok se živa ne zaustavi. Toplomjer se uvuče lagano samo prednjim dijelom dok se drugom rukom pridržavaju nožice djeteta. U veće djece temperatura se mjeri u pazušnoj jamici.Dijete mlađe od 2 mjeseca pri povišenju temperature treba odmah odvesti liječniku!Temperatura izmjerena u zadnjem crijevu nešto je viša od one mjerene u pazuhu (0,5 stupnjeva C) pa to treba imati na umu pri ocjenjivanju vrijednosti.

Snižavanje temperatureTemperaturu iznad 39 st. C mjerenu u zadnjem crijevu ili 38,5 st.C u pazuhu treba snizitiTemperatura se može sniziti lijekovima (paracetamol) ili fizikalnim mjerama (oblozi od odstajale vode, tuširanje mlakom vodom, kupka u mlakoj vodi.)U svakom slučaju djetetu treba učestalo nuditi piti bilo kakvu tekućinu. Nije dobro davati djeci prevruće ili jako hladne napitke, već one sobne temperature.

Dojenče mora popiti 1,5 dl na svaki kilogram tjelesne težine dnevno, a dijete od 1 do 2 godine starosti 1 dl/kg na dan. Veća djeca trebaju popiti oko 2l tekućine dnevno. Ako dijete ne popije dovoljno tekućine može doći do isušenja ili dehidracije.Na isušenje govore suhe usnice, obložen jezik, te slabija elastičnost kože.Povišena temperatura može se skidati lijekovima i to pripravcima paracetamola u obliku sirupa ili čepića (supozitorija).

Ako je dijete na prsima treba ga češće dojiti za vrijeme i nakon upale dišnih puteva.

Normalna temperatura mjerena u u zadnjem crijevu djeteta je 36-37,5 st.C.Srednje visoka temperatura je 38-39 st. C, a visoka iznad 39 st. C.Temperatura ispod 36 st. C je preniska i ukazuje na pothlađenost što može biti vrlo opasno.

Page 21: anemija

Sirup djeluje brže od čepića ali ponekad je roditeljima jednostavnije dati čepić.

Doziranje sirupa PLICETOd 3 mj.do 1 godine života (5 do 9 kg): 1/2-1 žličica (60 do 120 mg) sirupa PLICETOd 1 do 3 god (10 do 14 kg) 1 žličica (120 mg ) sirupa PLICETOd 4 do 6 godina (15 do 19 kg) 1 i ? do 2 žličice (180-240 mg) sirupa PLICETOd 7 do 12 godina (iznad 20 kg ) 2-4 žličice (240-480 mg) sirupa PLICETSirup se može davati najviše svakih 6 sati (do 4 puta na dan) ako je temperatura povišena.PLICET sirup može se kupiti u ljekarni bez recepta.

Povišena temperatura nije razlog za davanje antibiotika.Antibiotike treba prepisati liječnik i nikada ih nemojte davati djeci na svoju ruku.

Znakovi bolesti ili pogoršanja Roditelji trebaju promatrati dijete i uočiti znakove bolesti ili pogoršanja.Treba obratiti pažnju na:1.bol u uhu ili grlu2.ubrzano ili otežano disanje3.ubrzan ili usporen puls (bilo)4.kašalj5.boju kože6.grčeve7. osip

Bol u grlu ili uhu Ako dijete osjeća suhoću ili bol u grlu, treba mu dati dosta tekućine (čaj, vodu, sok). Djetetu možete pomoći tako da mu ublažite bol dajući mu PLICETsirup prema uputi. Nije dobro u uho kapati bilo kakve kapi bez da ih je liječnik preporučio, a nikako ulje kao što su znale govoriti naše bake.U nos se mogu kapati samo neutralne kapi na bazi fiziološke tekućine, sterilno more i sl.

Disanje i kašalj Normalno disanje u djece u mirovanju od rođenja do 2 mjeseca iznosi 50 do 60 udisaja u minuti, u dojenčadi oko 40 u minuti, u predškolske djece oko 30 u minuti a u školske djece 20 udisaja u minuti. Disanje možete mjeriti brojeći podizanje prsnog koša i mjereći vrijeme (najbolje u snu).Ubrzano disanje može nastati prilikom uzbuđenja, nakon trčanja, uz povišenje tjelesne temperature, ali i kao znak ozbiljne bolesti.Ubrzano disanje kod djeteta do 2 mjeseca starosti je 60 i više u minuti, kod djeteta od 2 do 12 mjeseci 50 i više udisaja u minuti, kod djeteta od 1 do 5 godina 40 i više u minuti.Otežano disanje nastaje kod bolesti dišnih organa a očituje se uvlačenjem donjeg dijela prsnog koša, prostora između rebara, područja žličice,jamice ispod vrata i i natključnih jamica.Pri disanju se mogu čuti različiti zvukovi. Pri udisanju glasni hrapavi zvuk niske frekvencije poput

Kod jače boli u grlu ili u uhu treba posjetiti liječnika.

Page 22: anemija

struganja ili hripanja naziva se stridor.Pri izdisanju može se čuti viskofekventno zviždanje ili vizing.Roditelji moraju obratiti pozornost na vrstu kašlja tj. da li je suh i podražajan ili je vlažan s iskašljajem koje dijete guta. Zbog jakog suhog kašlja dijete može dobiti po preporuci liječnika sirup za smirivanje kašlja. BISOLEX i CIMOLAN su pripravci koji potiču iskašljavanje, a mogu se kupiti u ljekarni bez recepta. Prije uporabe svakako pročitajte upute priložene lijeku.

Mjerenje pulsa i boja kože Majka može pratiti otkucaje srca svoga djeteta mjerenjem pulsa . Puls se obično mjeri na unutrašnjoj strani podlaktice, na zapešću, na mjestu gdje je krvna žila prislonjena na palčanu kost. U manje djece može se mjeriti na sredini vanjske strane vrata ili na sljepoočici.Prosječni broj otkucaja u minuti u dobi do 2 mjeseca je 120 do 140 otkucaja/min, u dojenačkoj dobi od 100 do 200 otkucaja /min.u predškolskoj dobi od 80 do 100 otkucaja /min, a u školskoj dobi od 80 do 100 u minuti. Prosječan normalni puls u odrasle osobe je 72 otkucaja u minuti.

Ne zabrinjavajte se ako je dijete pri povišenoj temperaturi jače crveno u licu. Ako je izrazito blijedo ili pak sivkasto, znak je da je teže bolesno i zahtjeva odlazak liječniku.U težim bolestima dišnih buteva, u kojima je otežana opskrba kisikom dijete može imati plave usnice ili čak plavkastu kožu tijela, što također zahtjeva hitan liječnički pregled.

Grčevi (konvuluzije) Neka djeca (češće dječaci) pri povišenoj temperaturi mogu dobiti tzv. grčeve u temperaturi. To su trzajevi mišića u rukama i nogama, ukočen pogled, katkada pjena na ustima i gubitak svijesti. Grčevi prestaju sami nakon nekoliko minuta, ali se pri porastu temperature mogu ponovno pojaviti. Dijete treba št prije ohladiti i razodjenuti, staviti mu obloge od vode ili mu dati sirup PLICET (ako može gutati ) ili čepić za snižavanje temperature.

Znakovi pogoršanja bolesti Ako ste bili s djetetom kod liječnika i on Vas je uputio na kućnu njegu, morate se pridržavti liječnikovih uputa. Treba uočiti i eventualne znakove pogoršanja bolesti kao što su:1. otežano ili ubrzano disanje2. ponovni porast temperature

Otežano disanje može biti pri udisaju (najčešće kod upale gornjih dišnih puteva ili pri izdisaju (pri upali donjih dišnih puteva).Grub i dubok kašalj poput laveža, znak je da morate posjetiti liječnika, osobito ako se pojavi naglo iz punog zdravlja. Takav kašalj može ukazitivati i na udahnuto strano tijelo.

U bolestima dišnih puteva, ako je povišena i tjelesna temperatura puls može biti povišen, a i disanje ubrzano.Ako je broj otkucaja smanjen uz povišenu temperaturu treba odmah otići liječniku.

Dijete treba odmah odvesti liječniku.

Page 23: anemija

3. odbijanje hrane ili tekućine, povraćanje4. jaki nemir i plač5. promjena boje kože (bljedilo, sivkasta boja)6. pospanost, teško se budi iz sna7. osip8. tresavica,9. grčevi (trzaji ruku i nogu),ukočen pogled10. pomućenje svijesti

Opće smjernice Lijekove koje je preporučio liječnik moraju se djetetu davati prema njegovoj uputi, a ne na svoju ruku. Vremenske razmake pojedinih doza treba poštivati. Nikako ne preskakati dozu lijeka ili vrijeme. Ako su simpotmi bolesti manje izraženi i opće stanje se popravlja to nije razlog za prestanak davanja lijeka. Propisanu količinu sirupa ili tabletu treba u cijelosti popiti. Ako je dijete ispljunulo ili povratilo lijek treba ga dati ponovno ili se posavjetovati s liječnikom o promjeni lijeka ili njegove primjene.Dobra suradnja roditelja i liječnika neobično vrlo je važna jer će samo zajedničkim naporima doći do bržeg ozdravljenja djeteta.

LJETNE UPALE GRLA - olako zarađena bol u ždrijeluLjetne upale grla treba ozbiljno shvatiti. Mogu ih uzrokovati ili adenovirus ili bakterije. Ako je adenovirus krivac upale, oboljelog muči žarenje ždrijela pri gutanju te povišena tjelesna temperatura. Bakterije su opakije; one uzrokuju jaču bol kod gutanja i osjećaj malaksalosti.

Osjetljivo grloVitaminski spasNeugodan zadahNe zaboravite:

Gotovo nema osobe koja se ne raduje ljetu, ne samo zbog očekivanog godišnjeg odmora nego i zbog osjećaja da toplo vrijeme liječi sve "boljke prikupljene za vrijeme hladnih zimskih mjeseci". Čak se i bezazlene, ali dosadne upale grla najčešće povezuju s hladnim vremenom koje prati zimu, te kraj jeseni ili početak proljeća. Međutim, suprotno uvriježenom mišljenju, upale grla učestalo se pojavljuju i ljeti kada su temperature zraka visoke. Tome se ne treba čuditi, jer je grlo, odnosno ždrijelo, vrlo važan dio našeg tijela, u kojem se susreću putovi gutanja i disanja. Upravo je zbog toga ono prvo izloženo svim vanjskim utjecajima.

Ždrijelo ima tri zadaće: da štiti donje dišne i probavne putove, stvara rezonanciju i omogućava artikulaciju govora te da sudjeluje u procesu gutanja. U tome mu pomaže slina koju luče žlijede slinovnice. Ona vlaži i razmekšava uzetu hranu, mehanički čisti usnu šupljinu te uništava bakterije, jer sadrži tiocianat, dobar baktericid. Problem nastaje kada se lučenje sline smanji (kserostomija), pa u usnoj šupljini nastane suhoća. Tada gutanje hrane postane otežano i bolno, a infekcije tog područja češće.

Kako se u usnoj šupljini, a najviše na jeziku nalaze i receptori (prihvatači) za četiri vrste okusa koje čovjek može osjetiti, a to su slatko, slano, kiselo i gorko, svaka bolesna promjena u ždrijelu utječe i na promjenu kvalitete okusa.

U svim takvim slučajevima treba se odmah javiti liječniku.

Suprotno uvriježenom mišljenju, upale grla učestalo se pojavljuju i ljeti kada su temperature zraka visoke.

Page 24: anemija

Osjetljivo grlo Ljeti kada su temperature zraka povišene organizam je izložen opasnostima od smanjenja količine tjelesne tekućine, odnosno dehidracije. To potvrđuje i jedna od najčešćih rečenica koja se može čuti ljeti: "Osušila su mi se usta, idem nešto popiti". A kada je sluznica usta suha, podložna je negativnom djelovanju virusa ili bakterija.Druga opasnost za ljetne upale grla su hladna pića i sladoled. Često se može čuti muškarce i žene kako se žale da imaju "osjetljivo grlo". Čak i male promjene temperature u ždrijelu kod njih mogu uzrokovati upalu. Naime, hladan mlaz tekućine može biti svojevrsni "temperaturni šok" za sluznicu toplog ždrijela, pa ona reagira upalom. Najčešće se to događa pušačima, zatim onima koji uzimaju žestoka alkoholna pića te osobama sa smanjenim obrambenim sposobnostima zbog neke druge, sistemske bolesti.

Treća opasnost su gazirana pića. Mjehurići ugljikovog dioksida (CO2) u takvim pićima, mogu svojim podražajima prilikom gutanja mehanički izazvati upalu ždrijela.Za ljetnih mjeseci vreba još jedna opasnost, a to su klimatizirani prostori. Bez obzira radi li se o uredu, stanu ili automobilu svaki prijelaz iz ugodnog, klimatiziranog prostora s, na primjer, 22°C u onaj topli i neugodan sa 32°C, predstavlja "šok" za organizam. Osim znojenja, tada se prvo pojavljuje

promuklost i nakašljavanje, a potom često i upala ždrijela.

Vitaminski spas Prema trajanju upala grla može biti akutna i kronična, a prema uzročnicima razlikuje se specifična od nespecifična. Ljetne upale grla u pravilu su akutne i najčešće ih uzrokuju virusi, i to adenovirusi ili bakterije streptokoki.Upalu grla uzrokovanu adenovirusom može se prepoznati po izrazitom osjećaju žarenja kod gutanja i povišenoj tjelesnoj temperaturi. Nalaz krvnih pretraga u granicama je normale, a liječnik kod pregleda grla konstatira da ne postoji jako crvenilo sluznice. Stoga je ponekad takav nalaz grla teško razlučiti od urednog nalaza. No sluznica ždrijela može biti pokrivena malim mjehurićima, koji se najčešće nalaze na prednjim nepčanim lukovima. Tada se liječe simptomi upale, prepisuju se otopine za premazivanje ždrijela te za grgljanje i ispiranje, zatim pastile za sisanje koje sadrže anestezin te mulitivitamini.

No upalu grla može uzrokovati još jedan virus, virus herpes. Oboljeli tada osjeća jaku bol u ždrijelu, osobito pri gutanju. Ta se upala liječi kao i druge virusne upale ždrijela, samo što se pojačava terapija B vitaminima. Preporuča se odmaranje, izbjegavanje jako začinjene hrane i gaziranih pića te pošteda glasa kroz nekoliko dana.

Neugodan zadah Kada su bakterije krivac upale grla simptomi su izraženiji. Bol pri gutanju je jača, tjelesna temperatura je povišena do 40°C, a u krvnoj slici se nalazi leukocitoza (povećani broj neutrofila) te povišena sedimentacija. Oboljeli se loše osjeća, muči ga malaksalost, a ponekad liječnik na njegovu vratu može uočiti povećane limfne čvorove. Oboljeli ima neugodan zadah iz usta.

Ljeti, kada su temperature zraka povišene, organizam je izložen opasnostima od smanjenja količine tjelesne tekućine. A kada je sluznica usta suha, podložna je negativnom djelovanju virusa ili bakterija.

Preporuča se odmaranje, izbjegavanje jako začinjene hrane i gaziranih pića te pošteda glasa kroz nekoliko dana.

Page 25: anemija

Bakterijska upala grla liječi se antibioticima. Najčešće se prepisuju specifični antibiotici prema antibiogramu koji se dobiva uzimanjem brisa grla. No kada su simptomi jaki i premalo je vremena za čekanje specifičnog mikrobiološkog nalaza brisa, odmah se započinje s liječenjem antibioticima koji imaju široki spektar djelovanja. Ujedno se prepisuju i lijekovi protiv povišene tjelesne temperature te bolova. Oboljelom se preporučuje da pije dosta tekućine, barem 2 do 3 litre dnevno, i to čajeva, negaziranih sokova i negazirane mineralne vode, i uglavnom da ne uzima krutu hranu. Preporuča se i pojačana higijena usne šupljine.

Ne zaboravite: Ljetne upale grla treba ozbiljno shvatiti. One se moraju liječiti kao i svaka druga bolest

organizma. Osobe koje pate od učestalih ljetnih upala grla više pažnje trebaju usmjeriti na svoj

obrambeni sustav, koji se ne može nositi s takvim nadražajima ždrijela. Ljeti nije pametno piti hladnu tekućinu i tako "izazivati" osjetljivo ždrijelo. I topli čaj

uspješno rješava žeđ, a osim toga smanjuje i znojenje. Umjesto sladoledom bolje je osvježiti se voćem.

Temperaturu na klima uređaju treba prilagoditi tako da temperaturna razlika između neklimatiziranog i klimatiziranog prostora ne bude veća od 6°C. Samo tako je moguće spriječiti potencijalnu opasnost od ljetne upale grla, i time omogućiti nesmetan godišnji odmor te ugodno ljeto bez lijekova i liječničkih intervencija.

Jedna skupina - 8 vitaminaVitamini B skupine sudjeluju u izuzetno velikom broju metaboličkih reakcija u ljudskom organizmu. Neopohodni su za proces stvaranja energije, metabolizam ugljikohidrata, masti i proteina, prijenos živčanih impulsa, stvaranje krvnih stanica te steroidnih hormona. Sudjeluju u održavanju razine glukoze u krvi, regulaciji apetita te održavanju mišićnog tonusa. Važnu ulogu imaju i u održavanju normalne funkcije kože, kose, noktiju, jetre, usne šupljine, te probavnog sustava.

Zašto ih je dobro uzimati zajedno?Kako i kada ih koristiti?Kod pojačanog umora i povećanih tjelesnih i mentalnih naporaKod pretjerane izloženosti stresuZa održavanje dobrog zdravlja kardiovaskularnog sustavaZa bolje pamćenje

Za pravilan rad probavnog sustava

U vitamine B skupine spadaju svi poznati esencijalni vitamin topljivi u vodi osim vitamina C. To su: tiamin (B1), riboflavin (B2), niacin (B3), pantotenska kiselina (B5), piridoksin (B6 ), biotin, folna kiselina i kobalamin (B12 ). Ovoj skupini se, iako nisu esencijalni, ponekad pridružuju i kolin, inozitol i para-aminobenzojeva kiselina (PABA).

Zašto ih je dobro uzimati zajedno? Svaki član obitelji B vitamina ima jedinstvenu strukturu i funkciju. Vitamini B1, B2, B3 i biotin sudjeluju u raznim aspektima proizvodnje energije; vitamin B6 je esencijalan za metabolizam aminokiselina; vitamini B12 i folna kiselina olakšavaju korake potrebne za dijeljenje stanica.

Svaki od ovih vitamina ima još mnoge dodatne funkcije, no s obzirom da im se zadaće u velikoj mjeri isprepliću i često trebaju jedni druge kako bi polučili najbolje djelovanje, najbolje ih je uzimati u obliku uravnotežene cjeline.

Kako i kada ih koristiti? Budući da ih naš organizam ne može sintetizirati, unos vitamina B skupine potrebno je osigurati putem prehrane, i to svakodnevno. Širok spektar djelovanja ove skupine vitamina indikacija je za uporabu kod različitih stanja.Izdvajamo najčešće tegobe kod kojih vitamini B skupine igraju važnu ulogu u prevenciji i terapiji.

Kod pojačanog umora i povećanih tjelesnih i mentalnih napora Četiri vitamina iz B skupine; tiamin (B1), niacin (B3), pantotenska kiselina (B5) te riboflavin (B2),

Oboljelom se preporučuje da pije dosta tekućine, barem 2 do 3 litre dnevno, i to čajeva, negaziranih sokova i negazirane mineralne vode, i uglavnom da ne uzima krutu hranu. Preporuča se i pojačana higijena usne šupljine.

Page 26: anemija

izravno sudjeluju u procesu stvaranja energije. Stoga je na svaku potrebu organizma za dodatnom energijom potrebno odgovoriti, između ostalog, i adekvatnim unosom vitamina B skupine.

Kod pretjerane izloženosti stresu Vitamini B skupine nerijetko se nazivaju "antistresni vitamini". Posljedica je to činjenice da nedostatak nekog od vitamina iz B skupine rezultira uobičajenim simptomima stresa: letargijom, anksioznošću ili depresijom.

Pantotenska kiselina, vitamin B5, možda bi se mogla nazvati najvažnijim antistresnim vitaminom iz B skupine. Zajedno sa vitaminom C igra važnu ulogu u osiguravanju pravine funkcije nadbubrežne žljezde. Niacin, vitamin B3, također može utjecati na neke biokemijske reakcije, posljedice stresa.Vitamini B skupine mogu imati opuštajuće djelovanje na neke osobe, te ih onda oni koriste u večernjim satima kako bi se smirili i lakše spavali.

Za održavanje dobrog zdravlja kardiovaskularnog sustava Kada razmišljamo o rizičnim čimbenicima za nastanak bolesti srca, uglavnom mislimo na prekomjernu tjelesnu masu, genetske čimbenike, te prehranu bogatu zasićenim masnoćama i nedovoljnu tjelesnu aktivnost. Čini se da se ipak ne možemo ograničiti na navedene čimbenike. Naime, povišena razina aminokiseline homocisteina, značajan je čimbenik nastanka bolesti srca i krvožilja. Smatra se da ovaj poremećaj nastaje zbog deficita folne kiseline, vitamina B12 i vitamina B6. Također, neke studije su pokazale da vitamin B3 u formi niacina može djelovati na povećanje razine "dobrog" kolesterola, HDL. Logično je stoga, da je unos adekvatnih količina vitamina B skupine preduvjet za održavanje dobrog zdravlja kardiovaskularnog sustava.

Za bolje pamćenje Postoje brojni dokazi koji podupiru tezu da je adekvatan status vitamina B vrlo važan za razvoj i očuvanje mentalne funkcije čovjeka. Studije su pokazale da vitamini B6, B12 i folna kiselina mogu smanjiti opasnost od razvoja demencije i Alzheimer-ove bolesti. Isti ti vitamini igraju važnu ulogu u sintezi neurotransmitera važnih za kognitivne i ostale funkcije mozga.

Nažalost, nedostatak ovih vitamina, koji je moguće nadoknaditi njihovim adekvatnim unosom, uočen je upravo kod osoba koje su najugroženija skupina za gubitak pamćenja, a to su osobe treće dobi.

Za pravilan rad probavnog sustava Budući da sudjeluju u razgradnji ugljikohidrata, masti i proteina, vitamini B skupine neophodni su za pravilan rad probavnog sustava. Adekvatan unos posebno trebaju osigurati starije osobe kao i ostale osobe kojima je funkcija probavnog sustava iz bilo kojega razloga oslabljena.

Osobe koje konzumiraju velike količine alkohola, žene koje uzimaju oralne kontraceptive, starije osobe i djeca na terapiji antibioticima spadaju u skupinu izloženu povećanom riziku od deficita vitamine B skupine te bi stoga trebali posebno paziti na adekvatan unos.