Anatomija identiteta

209

Duko [email protected]

UDK 172.15:111.821323.14:111.821

Pregledni lanakPrimljeno: 14.07.2006.Prihvaeno: 10. 08. 2006.

Anatomija identitetaTeorijsko problematiziranje identiteta

U ovom emo se istraivanju baviti teorijskim definiranjem kolekti-vnog identiteta i imbenika koji utjeu na njegovu izgradnju. Pritom emo se oslanjati na sada ve klasinu, zapadnoeuropsku i ameri-ku literaturu s tog podruja, tj. na djela B. Andersona. F. Bartha, A. D. Smitha i E. Gellnera. Svaki od ova etiri autora svojim je teorij-skim konceptima donio bitne doprinose podruju prouavanja kole-ktivnog identiteta. Naa je pak namjera pruiti cjelovitu teoriju koja bi trebala ujediniti bitne toke njihovih teorijskih koncepata.Moda je u naem nastojanju izbor kljunih autora preuzak. To moe predstavljati problem ako bi uvjetovalo izostanak nekoga bitnoga teo-rijskog zakljuka. Stoga je konzultirana i novija socioloka literatura koja se bavi prouavanjem fenomena nacija i nacionalizama. Kao vodi, koristit emo knjigu V. Katunaria Sporna zajednica koja je svojevrsni pregled svih novijih teorija s podruja prouavanja nacije i nacionalizama.Pristup je temi problemski, uz pozivanje na suvremene povijesne do-gaaje. Iz tog e razloga pojedini teorijski uvidi biti prekidani kra-tkim esejistikim odlomcima.Usmjerenost na recentne povijesne dogaaje odvest e nas na aktual-na pitanja koja se tiu globalizacijskih procesa. U tom e se kontekstu ukratko prikazati kako globalizacijski procesi mogu utjecati na izgra-dnju kolektivnog identiteta. Svrha prikaza nee biti pruanje iscrpne slike tih procesa, ve pruanje ire teorijske perspektive u prouavanju kolektivnog identiteta.

Kljune rijei: kolektivni identitet, nacija, nacionalizam, drava

210

Etnoloka istraivanja/Ethnological Researches

Uvod

U suvremenim teorijskim pristupima identitetu naglaa-va se injenica da je identitet dinamina pojava koja se gradi kroz procese. U tom kontekstu esto se govori o izgradnji, projektiranju ili konstruiranju identiteta. Ovakav pristup podrazumijeva da pri stvaranju identiteta postoji neki plan ili projekt koji se nastoji realizirati. Projekte zamiljaju i provode odreene grupe i pojedinci. U literaturi se takve grupe nazivaju elitama. Elite mogu biti politike, kulturne i ekonomske.

U kulturnu elitu ubrajamo i znanstvenike koji svojim djelovanjem mogu doprinijeti konstruiranju identiteta. U ovom e se lanku pokazati da je to samo jedan od aspe-kata koji odreuje nastanak identiteta. No, toj emo se injenici vratiti neto kasnije.

Na poetku izlaganja nastojat emo dokazati injenicu da je kolektivni identitet bitno proces. Procesi u kojima nastaje identitet bitno su odreeni ljudskim djelovanjem i meudjelovanjem na skupnoj i pojedinanoj razini. U prvom e se poglavlju nazna-iti vrste meudjelovanja te istaknuti da se svijest o zajednitvu i razlici dogaa u sferi kulture. Iako identitet nastaje u meudjelovanju vie sfera, sami procesi identi-fikacije dogaaju se u sferi kulture. Razliite kulturoloke odrednice (jezik, tradicija, religija, vjerovanje u zajedniko porijeklo) slue kao materijal za te procese.

Iako se, po jednoj definiciji, etnologija ponajprije bavi etnosima, njihovom kulturom, porijeklom tj. etnikim identitetima, ovdje e se posebna pozornost posvetiti naciji i nacionalnom identitetu.1

Iskljuivo kulturalni i povijesni pristup u etnologiji esto je bio kritiziran zbog zanema-rivanja politike dimenzije. Politika besvijest etnologije mirisala je na ideologiju. Me-utim, svrha je tematiziranja nacionalnog identiteta to to nas analiza nacije nedvo-smisleno prebacuje iz sfere kulture u sferu politike, drave i moi. Vidjet emo da je za konstituciju nacionalnog identiteta (i svakog drugog) bitna mo i odnos spram moi.

Bavit emo se nadnacionalnim karakterom moi te dravama za koje emo ustvrdi-ti da su najsolidniji spremnici moi u modernom svijetu. Takva e nas razmiljanja odvesti do kategorija drutva te nadnacionalnog sustava moi i nejednakosti.

Na izlet u globalni svijet zavrit e cjelovitom teorijom to se odnosi na imbenike koji utjeu na izgradnju kolektivnog identiteta.

1 Bratani u lanku Poimanje rada na etnolokom atlasu Europe i susjednih zemalja navodi definiciju etnologije: Etnologija je znanost o kulturi i ljudskim grupama kao nosiocima kulture. Ljudske grupe koje se pro-uavaju jesu etnosi: Nakon Bromleja glavni predmet etnologije su etnosi, narodi. Pojam etnos je prvi put upotrijebio irokogorov koji ga je definirao (1923) kao grupu ljudi koja govori istim jezikom, priznaje zajedniko porijeklo, ima zajedniki kompleks obiaja i naina ivota, koje uva i prenosi tradicija, a po kojem se razlikuje od ostalih takvih grupa (Bromlej 1973). Etnosi se ne stvaraju voljom ljudi: Ove se jedinice ne stvaraju voljom ljudi ve kao rezultat historijskog procesa. Kao karakteristika tog etnosa specijalnu ulogu igra reciprona diferencijacija antiteze mi-oni, jedan vrlo karakteristian trag etnosa je takoer njegova odreena stabilnost.

211

Duko Petrovi: Anatomija identiteta

IdentitetO emu je u stvari rije kada govorimo o identitetu? Nae razmatranje moemo poe-ti kratkim izletom u povijest zapadne filozofije koja je pojam identiteta smatrala svo-jom sredinjom ontolokom kategorijom. Neemo se ovdje posebno baviti pojedinim filozofima, nego emo naznaiti nekoliko bitnih znaajki pojma identitet.

Zato poinjemo s filozofskim pojmom identiteta? Zato to smatramo da je misaona tradicija zapadne filozofije uvelike utjecala na pojmovne okvire koje i danas koristi-mo kako u znanstvenom diskursu, tako i u svakodnevnom govoru. Dodatno smatra-mo da e nam kratko tematiziranje povijesti pojma identitet pomoi da teorijski iscr-pno ocrtamo tu neuhvatljivu zvjerku koju nazivamo identitet. Naime, smatramo da e nam povijest filozofije najbolje pokazati to pojam identiteta vie nije.

Rije identitet dolazi od latinskog identitas koje u korijenu ima rije idem to znai isto. Identitas bismo mogli prevesti kao istost ili istovjetnost. Dakle, rije identitet oznauje odnos po kojem je neko bie, pojava ili svojstvo jednako samom sebi. U tom bi smislu pojam identificirati znaio poistovjetiti.

Pojam identitet proizaao je iz logike i filozofije i prvotno je znaio istovjetnost stvari i bia u sveopoj mijeni. Identitet je, shodno tome, oznaavao bitna svojstva nekog predmeta ili bia, dakle, ono trajno svojstvo koje je, na primjer, kamen inilo kame-nom. Dakle, pojam identitet je, u logici i filozofiji, pokrivao, popularno filozofski re-eno, cjelinu bia i bio agens koji je ta bia, uope, inio biima. Drugim rijeima, u kontekstu filozofske tradicije koju smo ponajprije naslijedili od starih Grka, identitet je bio sredinja ontoloka kategorija.

No, to nam ta spoznaja danas znai? Uzimamo li danas pojam identiteta u gore na-znaenom smislu?

Da bismo odgovorili na ova pitanja, opet emo posegnuti za filozofskom tradicijom, tonije za Aristotelom, i njegovom podjelom na prirodna i umjetna bia.

Prirodna su bia ona koja su samonikla, priroena ili, kako bi rekao Aristotel, ona koja se sama od sebe kreu. Prirodna bia postoje neovisno o ovjekovom djelovanju i spoznaji. U prirodna bia spadaju i svi prirodni predmeti i prirodni objekti (izuzev ivotinja). Bia koja je ovjek svojim djelovanjem stavio u kretanje i na taj nain stvo-rio su tzv. bia kulture. Podjela je umjetna te slui samo za olakano razumijevanje jer je i ovjek, tvorac kulture, prirodno bie odreeno svojom vrstom.

No, kako stvar stoji s modernim pojmom identiteta u okviru dosadanjih razmatra-nja?

Kada u svakodnevnom govoru upotrebljavamo pojam identitet opisujui nekog po-jedinca ili osobu, opisujemo li pritom tog pojedinca kao prirodno bie odreeno svo-jom vrstom ili pak uvijek mislimo na tog odreenog pojedinca, upravljanog vlastitom svijeu i voljom, odreenog njegovim djelovanjima i razmiljanjima?

212


Je li neki kolektivni identitet (npr., nacija), koji je sastavljen od skupa pojedinaca, ne-to samoniklo, prirodna stvar koja sama od sebe postoji te se sama od sebe mijenja?

Je li nacija prirodni predmet neovisan o ljudskom djelovanju i spoznaji?

Ili, jednostavnije reeno, spada li identitet u kategoriju prirodnih bia, objekata koji postoje neovisno o ljudskoj volji i djelovanju?

Ako se sloimo s tvrdnjom da pri modernom koritenju pojma identitet uvijek pose-emo za jedinstvenom ljudskom jedinkom koja nije jednaka ni jednoj drugoj, dakle, jedinkom koja ima svoju vlastitu svijest i volju, onda zasigurno moemo zakljuiti da skup takvih jedinki to ini neki kolektivni identitet nije prirodni predmet neovisan o ljudskoj volji, djelovanju i spoznaji. Ovo je razlikovanje vrlo vano jer pitanje ko-lektivnog identiteta izravno smjeta u podruje drutvenosti, kulture i politike. Iz ovoga slijedi da stav koji, na primjer, naciju svrstava u klasu prirodnih predmeta s biologijskim karakteristikama (poznati su znanstveni stavovi koji naciju promatraju kroz pojmove etnogeneze i krvnog srodstva naroda) postaje prvorazredno politiko pitanje. U spoznajno-teorijskom smislu kod ovakvih stavova dolazi do striktne podje-le izmeu subjekta i objekta spoznaje, gdje se nacija objektivizira, tj. promatra kao prirodni objekt.2

Ovaj stav zamagljuje injenicu da je identitet produkt djelovanja te zanemaruje gore iznesenu fundamentalnu istinu da u drutvenoj sferi, na koju smo ograniili pojam identitet, imamo posla sa subjektima, prema kojima imamo i moralnu odgovornost. To, naravno, ne znai da pojam objekta u spoznajno-teorijskom smislu, te proces objektiviranja u ontolokom smislu, moemo potpuno zanemariti.

U konstituciji identiteta, u stvari, dolazi do stalne logike antinomije u kojoj subjekti i objekti, ovisno od rakursa, konstantno mijenjaju mjesta. Bitna je znaajka ovog doga-anja procesualnost u kojoj na polju ljudskog meudjelovanja (pojedinac-pojedinac, grupa-grupa, grupa-pojedinac) subjekti postaju objektima, a objekti subjektima.

U spoznajno-teorijskom smislu pri istraivanju identiteta (i u drugim istraivanjima), istraiva-znanstvenik susree se s poznatim paradoksom laca. Objekt koji se proma-tra ujedno je i subjekt s kojim istraiva dolazi u meudjelovanje. Istraiva koji je subjekt spoznavanja, ujedno je i objekt na koji se djeluje. U toj igri djelovanja i me-udjelovanja nastaje spoznaja i samospoznaja, rijeju, znanje koje je produkt ljudske povijesne prakse.

Uzmimo primjer: kod procesa samospoznaje (koji moemo podijeliti na introspekci-ju i na simboliko smjetanje sebe u okolinu) subjekt stalno prolazi kroz proces obje-

2 Bratani, u istom lanku, o etnolokom spoznajno-teorijskom konceptu kae: Svaka empirijska znanost (u koje spada i etnologija) mora imati svoj predmet koji postoji nezavisno od ovjekove volje. Svaki pravi predmet ima mnogo aspekata. Nasuprot tome predmetnost je onaj aspekt opeg predmeta koji je izabran za znanstveno istraivanje od strane znanstvenika. Predmet etnologije su narodi, etnosi, a predmetnost je tradicijska svakodnevna kultura.

213


ktivizacije (u procesu introspekcije on objektivizira osjeaje i tjelesnost dok u procesu simbolikog smjetanja u okolinu on trai objektivnu, drutvenu potvrdu vlastite vrijednosti), pretakanja svoje subjektivnosti u objektivitet. Objektivitet, s druge stra-ne, konstituira i potvruje subjektivitet. Proces konstitucije moe zapeti na bilo ko-jem od dva navedena pola. Kao to smo ve istaknuli, jednostrano opredmeivanje nacije moe imati za posljedicu zanemarivanje injenice da se nacije sastoje od subje-kata. Posljedice su poznate: rtvovanje tisue subjekata radi opstanka nacije.

S druge strane, subjektivitetu moe izostati objektivacija. U naem primjeru, kod procesa samospoznaje to moe imati za posljedicu prestanak introspekcije, tj. uki-danje tjelesnosti, smrt ili moda nedostatak drutvene potvrde koja za posljedicu, u psiholokoj sferi, moe imati nedostatak samopotovanja.

Da zakljuimo, identitet je, prije svega, produkt ljudskog djelovanja i meudjelova-nja, spoznaje i samospoznaje, rijeju, ljudske povijesne prakse. Bitna je njegova znaajka procesualnost. Naime, on uvijek nastaje i konstituira se u procesu.

Nain konstituiranja identiteta ovisi o vrstama ljudskih meudjelovanja i procesa.

Za konstituiranje identiteta bitne su ove sfere ljudskih odnosa:

1. Sfera intimnih odnosa koja spada u podruje privatnog. Dominantan socijalni sklop u toj sferi odnosa jest obitelj. Obitelj osigurava natalitet, dakle, materijalno postojanje ljudske jedinke, subjekta. Obitelj je prva i najznaajnija stepenica u izgradnji osobnog identiteta svakog ovjeka jer se kroz nju provodi prva socijalizacija pojedinca u grupu i drutvo. U obitelji vlada znaajan stupanj emotivne poveza-nosti koji osigurava visok stupanj solidarnosti. Obitelj je vrlo vana stepenica za normalan psihiki i fiziki razvoj ovjeka.

U sferu intimnih odnosa stavit emo i odnos pojedinca prema samome sebi, svo-joj osobnosti, dakle, svom osobnom identitetu, svojoj osobnoj povijesti. Iako bi podruje intimnosti i osobnog identiteta po definiciji trebalo spadati u privatnu sferu, u kasnoj modernosti i postmodernosti zamjetna je intimizacija javnog i glo-balnog prostora. Od mnotva osobnih identiteta, izdvojit emo rodni, profesional-ni i vjerski identitet. Moda se ini neopravdano ove identitete ubrojiti u sferu in-timnih odnosa, no, to inimo zato to stvar promatramo u okvirima moderniteta i modernitetu karakteristine drutvene situacije u kojoj su se ovi identiteti mahom povukli u privatnu sferu. Ovakav se zakljuak posebno ini klimav u pitanjima rodnog i vjerskog identiteta koji su i u modernitetu bremeniti politikim konota-cijama. Svjedoci smo politike borbe za prava spolova te bujanja politikoga vjer-skog fundamentalizma razliitih vrsta. Moda bi potenije bilo sloiti se sa zaklju-kom da sva tri nabrojena identiteta, ovisno o situaciji u drutvu, imaju tendenciju pretakanja iz privatne u javnu sferu, i obrnuto.

2. Sfera ekonomskih odnosa i ekonomske razmjene. Ekonomska sfera dotie se pri-vatnog i javnog podruja. Naime, primarno se, u kapitalizmu, ekonomski zado-voljavaju privatni interesi i potrebe, s tim, da podruje javnog ini trite koje posreduje i omoguuje zadovoljenje privatnih interesa i potreba. Dakle, podruje

214


javnog u ekonomskoj sferi ini trite koje danas uvelike nadilazi granice odre-ene dravama. Ovo je iznimno vana injenica koju je nuno imati u vidu pri analizi globalnih kretanja i globalizacije. No, u ekonomskoj se sferi ne zadovolja-vaju samo, strogo materijalno shvaeni, interesi i potrebe. Ekonomska sfera moe zadovoljiti i potrebu za identifikacijom i pripadnou grupi, klasi, zajednici. Pre-takanje ekonomskih odnosa u sferu drutvenosti, po klasinom shvaanju, stvara klase i klasni identitet. Ne kupuje se samo materijalna potreba, nego i identitet. Zanimljivo je iznijeti podatak da je po marksistikoj teoriji klasni identitet trebao biti revolucionarni integrativni moment na globalnoj razini. Tijek povijesti tu je tvrdnju opovrgnuo prevagnuvi u korist nacionalnog identiteta. Revolucije su se vodile u okviru nacija. Za ekonomsku sferu bitno je istaknuti da ona ovisi o podjeli i organizaciji rada, tehnolokom razvoju proizvodnih snaga, vlasnikim odnosima, raspodjeli i koliini kapitala, financijskim i novanim poslovanjima itd. Takvi po-kazatelji bitno odreuju vrstu ekonomskog sustava. Jedan od takvih sustava jest globalno vani kapitalizam. Ekonomska sfera osigurava materijalnu osnovu za op-stanak pojedinaca, grupa, zajednica i drava.

3. Sfera politikih odnosa. Trebala bi se ticati iskljuivo javnog podruja djelovanja. Dakle, politiki odnosi ponajprije se tiu djelovanja u zajednici i za zajednicu pu-tem opeg interesa. Politiko djelovanje uspostavlja ustanove ili se provodi kroz ustanove koje reguliraju ivot u zajednici te osiguravaju njen kontinuitet i opsta-nak. Dobro politiko djelovanje, kroz brigu za zajednicu, brine se i za pojedin-ca. Brine se za njegovu zatitu, zatitu njegova vlasnitva, ivota, zatitu njegovih prava, rijeju, brine se za njegov skladan razvoj i napredak. Kroz politike usta-nove struji mo koja omoguuje primjenu razliitih oblika vlasti i vladavina kao specifinih oblika politikog djelovanja. Za nau je analizu vrlo vano naglasiti da mo u sferi politike proizlazi iz konsenzusa lanova zajednice za odreene oblike primjene moi i vlasti. Naime, kako Hannah Arendt (1970) pokazuje analizirajui revolucionarne prevrate, posluh dravljana prema vlasti, zakonima, ustanovama ili vladarima najvie ovisi o javnom miljenju kroz koje se manifestira pozitivna potpora i ope prihvaanje tog oblika vlasti. Ovo je iznimno vana spoznaja koja nam osvjetljava zato neto naizgled banalno kao zamiljena zajednica (u interpre-taciji B. Andersona to je parafraza nacije) ima toliku politiku mo. No, to nam pojanjava i zato se nacija-drava moe korumpirati. Promjena sadraja i opse-ga javnog mnijenja (karakteristina za proces globalizacije) moe destabilizirati ve formirane zajednice pokazujui nam esto zanemarenu mo simbola, naela i uvjerenja. Mo i vlast produciraju fiziku silu pomou koje se osigurava prisila na red, na unutarnjem planu, te ratna sila na vanjskom planu. Ratna sila moe izazvati fiziko unitenje pojedinaca i zajednica. Ona osigurava sredstva za prisilu, podjarmljivanje i oduzimanje slobode. Ona je izvor stalne opasnosti koja izaziva strah i nepovjerenje koje je izvor stalnih napetosti meu politikim subjektima. Percepcija opasnosti i rizika moe imati kljunu ulogu u konstituciji politike zaje-dnice. Politiki su subjekti prema van slobodni kada posjeduju politiku samostal-nost, dakle, mogunost samostalnoga politikog odluivanja te kada su kao takvi priznati od drugih politikih subjekata.

215


Prevladavajui oblik politikog organiziranja u dananje vrijeme jest moderna dr-ava, jo emo dodati, nacija-drava.

Sfera politikih odnosa dominantno pribavlja mo za fiziku silu.

4. Sfera kulture. Najjednostavnije reeno, sferu kulture nazvat emo carstvom zna-kova. Carstvom znakova upravlja sustav znakova koji nazivamo jezikom. Znakovi, kao to znamo, posreduju svim ljudskim odnosima. Pomou znakova mi postaje-mo svjesni odnosa i procesa, pomou njih mi usmjeravamo i koordiniramo (po-litika i ekonomska) djelovanja, stvaramo prostore zajednitva i razlike, komuni-cirajui preko znakova prenosimo osjeaje, znanja i iskustva u prostornom i vre-menskom smislu, kodificiramo drutvene i pravne norme, znakovima zapisujemo dogaaje stvarajui sjeanja i povijest, njima zapisujemo mnijenja i znanja, rijeju, njima artikuliramo stvarnost.

Sfera kulture sadri jezik, drutvene norme i obiaje, mnijenja i znanja, religiju, mitologiju, zajednika sjeanja i povijest.

Bitno je naglasiti da u sferi kulture nastaje percepcija, artikulacija i shvaanje isto-sti i razlike, tj. identiteta i razlike. (U politikoj sferi dominantno je priznavanje istovjetnosti i razlike, tj. priznavanje identiteta.)

Kroz djelovanje u sferama koje smo do sada naveli (intimnoj, politikoj, ekonom-skoj i kulturnoj), pojedinci i grupe, skupljajui iskustvo, znanje te razmjenjujui in-formacije, dolaze do razumijevanja i artikulacije slinosti i razlika. Kroz djelova-nja oni istodobno grade i razumijevaju osobni i kolektivni identitet, osmiljavajui i pripitomljavajui stvarnost na osobnoj i grupnoj razini. No, proces je povratan. Kroz razumijevanje i artikulaciju, oni istodobno i djeluju gradei osobni i kolektivni identitet.

Sfera kulture kroz artikulaciju identiteta dominantno pribavlja smisao ljudskom dje-lovanju.

Bitna znaajka procesualnosti u etiri navedene sfere jest njihova meusobna inte-rakcija, isprepletenost i meuovisnost u izgradnji identiteta. Koja e od sfera odnosa biti odluujua u izgradnji identiteta, najvie ovisi o povijesnoj situaciji nekog vreme-na i vrsti identiteta koji se prouava. Pod povijesnom situacijom najprije mislimo na odnose moi koji postoje u odreenom vremenu i na odreenom prostoru. Odnosi moi uvjetuju koja e se sfera odnoenja isticati u izgradnji identiteta. Za analizu di-namike sfera, posluit e nam Castellsova podjela vrsta identiteta (v. biljeku 3). Ona e nam posluit kao teorijski okvir za otkrivanje dinamike identiteta u globalnim pro-cesima. O tome emo neto vie rei kasnije.

U ovom smo istraivanju odluili veu panju posvetiti najuspjenijem i najmonijem kolektivnom identitetu modernog doba, nacionalnom. Kada kaemo da je nacionalni identitet najmoniji i najuspjeniji, onda mislimo da od svih identiteta koje smo ovla spomenuli, nacionalni danas ima najvei utjecaj na ivot ljudi na globalnoj razini. U novije vrijeme, ozbiljnije mu konkurira jedino vjerski identitet u obliku panislami-zma.

216


Odgovor na pitanje zato je nacionalni identitet najmoniji i najuspjeniji nadilazi opseg ovoga lanka.

Navest emo samo nekoliko natuknica koje emo kasnije detaljnije tematizirati. Je-dan od moguih odgovora na postavljeno pitanje jest tvrdnja da se nacija sustavno, u potpunosti uklapa u nadnacionalni sustav moi liberalizma koji ima primat u global-nim razmjerima. Pod primatom mislimo da je liberalizam (alias liberalni kapitalizam) kao sustav u globalnim odnosima snaga uspio skupiti najveu koliinu moi, u veini sluajeva na raun drugih. Pod moi mislimo materijalnu, fiziku i kulturnu mo.

Liberalizam je kao svoje toke moi producirao liberalne nacije-drave. Neemo istraivati koliko se nacija uklapala u komunistiki nadnacionalni sustav, no, danas je izvjesno da veina komunistikih zemalja koje su opstale ima nacionalni karakter.

Projektu panislamizma, tj. ujedinjavanja muslimanskih zemalja na vjerskoj osnovi, ne odgovara nacionalna razjedinjenost. No, pitanje je koliko je panislamizam kon-struktivan sustav, a koliko samo identitet otpora u procesima globalizacije o kojima emo neto kasnije govoriti.

Najvea koliina moi koju je liberalni sustav producirao nije jedini razlog njegove uspjenosti. Po naemu miljenju, drugi je razlog stabilnost. Liberalni je sustav, izvla-ei u jednom trenutku maksimalnu korist za cjelinu sustava, ujedno izvlaio maksi-malnu korist za dijelove sustava, nacije-drave (naravno ne sve, uglavnom zapadne, razvijene).

U okviru skladnog djelovanja sustava, liberalna nacija-drava mogla je optimalno izvravati svoju funkciju zadovoljavati potrebe veine svojih pripadnika u sve eti-ri sfere odnoenja. Zadovoljavati potrebe veine svojih pripadnika u sve etiri sfere odnoenja, s gledita cjeline drave kao sustava, znai posveivati jednaku panju svi-ma trima sferama. To stvara sklad u kojem se ni jednoj sferi ne posveuje prevelika panja. Tim nastojanjima drava je uspijevala stvoriti stabilnost.

Dva su razloga za koja smatramo da su prometnula liberalnu naciju-dravu u naju-spjeniji oblik udruivanja u modernom dobu:

1. najvea koliina moi koju je sustav, pa time i drava, posjedovala u odnosu na konkurente i

2. stabilnost u odnosu na konkurente.

Svi ostali oblici udruivanja (u modernitetu ih je bilo nekoliko: komunistika dra-va, vjerska drava, nacional-socijalistika drava) nastojali su istaknuti jednu nautrb neke druge sfere odnoenja. U konanici, takve su zajednice pokazivale ili izrazitu nestabilnost, ili nedostatak konkurentnosti u odnosu na liberalnu dravu. One su te-ile ili tee ka podlonosti, nesamostalnosti i raspadu.

Skladni je razvoj liberalne drave karakteristian, prije svega, za zreli modernizam koji je okrunjen liberalnom dravom blagostanja na Zapadu. Mnogi autori naglaa-vaju da je skladni razvoj svih sfera liberalne drave poremeen daljnjim razvojem

217


nadnacionalnog sustava moi koji je u okviru svoje paradigme dalje nastavio razvijati ekonomske odnose. To je poremetilo funkcioniranje drava u etiri sfere.

Detaljniju analizu tih procesa ostavljamo za sljedee poglavlje u kojem emo izravnije govoriti o dravi, naciji, nadnacionalnom sustavu moi i nejednakosti.

Nadnacionalni sustav moi, drutvo, drava, nacijaU prethodnom smo poglavlju kroz apstraktne teorijske pojmove kriom uvukli poj-move liberalizam, nacija, drava, nacija-drava. Za daljnju analizu, neke emo od tih pojmova kategorijski osvijetliti postavljajui ih u meusobne odnose ovisnosti. Najprije emo uvesti kategoriju glavnog (opeg) sustava moi koji ima nadnacionalni karakter. Kao dananji prevladavajui opi sustav moi moemo imenovati, ve spo-menuti, liberalni-kapitalizam koji ima primat u globalnim razmjerima. Na globalnom planu liberalizmu se suprotstavlja ili se suprotstavljao, prije svih, komunizam (bolj-evizam) i danas sve jai vjerski fundamentalizam u liku panislamizma (Katunari, 2003).

Hoemo li na globalnoj sceni imati pojavu jo nekoga globalnog sustava, zanimljivo je pitanje. No, to nije tema ovog istraivanja.

Zbog daljnje analize i kvalitetnijeg osvjetljavanja situacije, slijedei Katunaria, uvest emo pojam drutvo. Drutvo je opi pojam koji se odnosi na sve oblike zajednikog i-vota ljudi (Katunari, 2003: 50). Drutvo ima dvije dimenzije (Katunari, 2003: 53).

Drutvo moemo definirati kao skup horizontalnih i vertikalnih veza meu pojedin-cima i ljudskim grupama koje reproduciraju ili unapreuju postojei oblik nejedna-kosti i moi, ukljuujui i grupne granice. No, vrlo je vano naglasiti da je drutvo i skup veza i djelovanja koje taj poredak mogu i dokinuti. Tako je barem bilo u poje-dinim razdobljima novovjekovne povijesti. Posao drutvenih znanstvenika trebao bi biti afirmiranje drugih dimenzija drutva te kritiko odbacivanje postojeeg stanja (Katunari, 2003: 53). Razlog za odbacivanje postojeeg stanja jest narav liberalnog sustava.

Liberalni sustav moi projektira drutvo kao konanu stvarnost koja se sastoji od dvi-je sfere: globalnog protoka stvari i nacionalno odreene zajednice ljudi (Katunari, 2003: 53).

Opi sustav moi omoguuje i potie globalni protok stvari koji se utjelovljuje u slo-bodnoj trgovini, dok protok ljudi nastoji strogo kontrolirati. Kontrolirajui protok ljudi, opi sustav moi stvara odvojene zajednice ljudi meu kojima postoji nejedna-ka raspodjela bogatstva i moi.

Po tom razumijevanju, nacija, dakle, predstavlja instancu openitijeg pojma drutvo kao sustava moi i nejednakosti.

218


Prema Katunariu, autor koji je nainio teorijski iskorak prema povezivanju drutva kao sustava moi i nacije kao sustava kolektivnog identiteta jest Michael Mann (2003: 253). Prema Mannu, drutvo se temelji na etiri stupa moi: ekonomskom, vojnom, politikom i kulturnom. Ovi stupovi moi kristaliziraju se u dravama.

Temeljni pojam koji se uvodi u analizu jest pojam moi. Temeljni spremnik moi u suvremenom svijetu jest drava. U dananje moderno doba, nijedna se zajednica ne moe odravati bez suradnje i sudjelovanja drave. Pojam nacija izvodi se iz pojma moderne drave. Tzv. nacionalno pitanje onda se svodi na pitanje skupljanja moi koja e producirati ili samostalnu dravu ili posebne povlastice neke etnike zajedni-ce unutar neke ve oformljene drave.

Ako globalno drutvo promatramo kao apstraktnu shemu, dakle, kao sustav moi i nejednakosti, nacija-drava izranja kao najpostojaniji i najefikasniji spremnik moi. Naime, nacija-drava glavno je sredite organizirane fizike sile, ona osim materijal-nih sredstava posjeduje ne manje zanemarivu ideoloku sposobnost koja stvara neku vrstu manje ili vee odanosti dravnom sustavu koji je onda u stanju u kratkom ra-zdoblju mobilizirati velike koliine ljudstva za ratne i druge svrhe.

Osim aparata fizike sile, drava posjeduje pravni i politiki okvir koji svojim lanovi-ma osigurava pravnu, socijalnu zatitu i obrazovanje. Kapitalu nudi sigurna utoita, obrazovano i odano ljudstvo, pravni i fiskalni okvir za njegovo neometano cirkulira-nje i oploivanje. Drava u makroekonomskoj sferi potie investicije, razvija finan-cijsko trite, osigurava ravnomjeran razvoj i punu zaposlenost, potie izvoz (Keyne-sova regulacija). Ona zastupa interese svojih tvrtki u inozemstvu. to je danas moda od presudnog znaaja, drava osigurava nesmetan rad znanstvenih ustanova, uva i koristi znanja, osigurava komunikacije.

U okviru globalnoga liberalnog sustava svaka drava, kao najefikasniji spremnik moi, nastoji poveati svoju mo, maksimirati korist i blagostanje za sebe i svoje pri-padnike ili odreene zajednice svojih pripadnika (tu se ponajprije misli na zajednice monih pojedinaca koji mogu initi elitu neke drave). Teza koja se ovdje postavlja jest sljedea: u globalnim odnosima moi drava je jo uvijek kljuni nositelj moi, kljuni imbenik koji odreuje ekonomska, populacijska i ostala kretanja, te kao dominantan drutveni entitet jo uvijek, u najveoj mjeri, odreuje globalno stanje stvari. Nacija i nacionalizam odreen dravom-nacijom sa svojom, u mnogim poljima partikularistikom politikom, nije svuda samo pasivni promatra koji se u globaliza-cijskim procesima osjea uvijek nelagodno. Postoje, naime, nacije-drave koje svojim partikularistikim djelovanjem potiu i stabiliziraju globalizirajue procese te u njima sudjeluju kao vani sustavni imbenici.

Teza Michaela Manna, koju ovdje iznosimo, u dananje je vrijeme esto osporava-na. Mnogi autori u naglaavanju globalizacijskih odnosa pokuavaju argumentirano dokazati da drava, kao najvri spremnik moi, u globalizacijskim procesima sve vie gubi utjecaj i samostalnost. Autori poput Emanula Castellsa (2002) dokazuju da drava u informacijskom dobu polagano, ali sigurno gubi bitku s umreenim drutvom koje se javlja kao dominantan oblik udruivanja u postmodernom svijetu. Naime,

219


u globalnom svijetu koji je sve povezaniji, drava polako gubi svoju samostalnost i suverenitet. U uvjetima globalizacije, civilna drutva (produkti rada dravnih ili, kako kae Castells, legitimirajuih ustanova) smanjuju se i rastau. Razlog je tome neposto-janje kontinuiteta logike stvaranja moi u globalnoj mrei i logike udruivanja i zastupanja u specifinim drutvima i kulturama (Castells, 2002: 21).

Doista, u dananjem neoliberalnom svijetu zamjetno je smanjenje funkcija koje je drava obavljala u prolosti. Tu se ponajprije misli na ukidanje socijalnih ugovora izmeu kapitala, radne snage i drave to vodi slabljenju socijalne komponente dra-vnog aparata koje pak za posljedicu ima gubitak legitimiteta drave u oima graana. Zbog nestabilnosti i nerazvidnosti globalnih procesa, naglaenog profiterstva kompa-nija i nestabilnog trita radne snage, dolazi do nepovjerenja prema kompanijama pa onda, posredno, i prema dravi koja promie globalizacijske procese.

Po Castellsu, svjedoci smo procesa podvajanja nositelja moi, dravnog aparata koji podupire globalne nositelje moi, od graana koji svojim pravom glasa ine bazu i temelj politikog sustava. Kao posljedicu takvih kretanja, imamo pojavu identiteta otpora kao dominantnog oblika identiteta u suvremenome globaliziranom drutvu.3 Identitet otpora nije konstruktivne prirode, nego se po svojoj logici nastoji iskljuiti iz globalnih procesa odreujui ljude vie prema onome to oni jesu nego to oni rade. U takve oblike identiteta spadaju komunalizam, vjerski fundamentalizam i nacionalizam (Castells, 2002).

Takav oblik nacionalizma posebno pogaa, u svjetskim razmjerima, marginalne dr-ave-nacije kod kojih je jako izraen gubitak samostalnosti i suverenosti, tj. gubitak materijalne osnove na kojoj se drava gradi. No, upravo je gubitak materijalne osno-ve naelo iz kojeg se napaja nacionalizam u globalnome kapitalistikom drutvu. Kod razvijenih zemalja, tzv. dobitnika u globalnom svijetu (zbog ve opisanih procesa), zamjetno je i nepovjerenje spram drave, tj. identiteta koji drava nastoji izgraditi (legitimirajui identitet), fragmentacija identiteta, komunalizacija, pa ak i vjerski fun-damentalizam, posebno izraen kroz sekte razliitih religijskih naslijea itd. Postoje

3 Castells (2002): Budui da se drutveno izgraivanje identiteta uvijek dogaa u kontekstu koji je ozna-en odnosima moi, predlaem razlikovanje tri oblika i izvora izgradnje identiteta:1. Legitimirajui identitet koji uvode dominantne drutvene institucije kako bi proirile i racionalizirale svoju

dominaciju u odnosu prema drutvenim akterima, tema koja ini sr Sennetove teorije o autoritetu i dominaciji, ali se jednako tako uklapa u razne teorije o nacionalizmu.

2. Identitet otpora koji stvaraju oni subjekti koji se nalaze u poloajima/uvjetima u kojima su obezvrijeeni i/ili stigmatizirani logikom dominacije, te tako kopaju rovove za otpor i preivljavanje koji se temelji na naelima koja su razliita ili suprotna onima koja proimaju drutvene institucije, kao to Calhoun pre-dlae u svom objanjenju pojave politike identiteta.

3. Projektni identitet koji nastaje kad drutveni akteri, na temelju bilo kakvih, njima dostupnih, kulturnih materijala grade novi identitet koji redefinira njihov poloaj u drutvu i, to inei, trae preobrazbu sve-ukupne drutvene strukture. To je, na primjer, sluaj kada feminizam izae iz rovova identiteta otpora i prava ena kako bi izazvao patrijarhalizam, a time i patrijarhalnu obitelj i cijelu strukturu produkcije, reprodukcije, spolnosti i osobnosti na kojoj su se povijesno temeljila drutva.

Legitimirajui identitet stvara civilno drutvo Identitet za otpor dovodi do stvaranja komuna ili zajednica projektni identitet, stvara subjekte

220


mnogi pokazatelji da je Castellsovo insistiranje na identitetu otpora kao dominan-tnom obliku identiteta u dananjem drutvu umnogome opravdano, posebno kada se promatraju marginalne drave gubitnici, to je sluaj s Hrvatskom i njezinim bal-kanskim okrujem. No, kod pitanja moi drave u globalnom svijetu i sam Castells priznaje da drava kao povijesna praksa nee, barem skoro, odumrijeti. On se slae s Martinom Carnoyom (Castells, 2002: 311) koji tvrdi da je natjecanje meu nacijama i dalje funkcija nacionalne politike svake zemlje, a gospodarska privlanost odreene zemlje stranim multinacionalnim kompanijama funkcija je lokalnih gospodarskih, a mi bismo dodali, i pravnih uvjeta. Carnoy zastupa miljenje da multinacionalne kompanije u velikoj mjeri ovise o svojim matinim dravama koje im pruaju izra-vnu ili neizravnu zatitu, te da nacionalne politike ljudskog kapitala kljuno utjeu na produktivnost gospodarskih subjekata unutar nacionalnog teritorija. Thompson (Castells, 2002: 312), osim odnosa korporacija i drave, pridodaje postojanje mno-tva razliitih naina pomou kojih upravljaka mo drave-nacije olakava ili oteava kretanje kapitala, rada, informacija i robe.

Iako je globalna povezanost i meuzavisnost sve vea, zbog ega dolazi do formiranja nadnacionalnih tijela kontrole (MMF-a, WTO-a, EU-a i ostalih), teko je zamisliti da ona mogu opstati ako u svom djelovanju ne slijede interese pojedinih, najsnanijih lanica, i ne potiu njihovo osnaivanje. Castells navodi da su te nadnacionalne orga-nizacije i nastale kako bi osnaile ve postojee drave lanice, no, zbog nemogunosti dogovora meu lanicama, meunarodne organizacije preuzimaju samostalne akcije djelovanja te tako sve vie zadobivaju samostalnost. No, kao protuargument njegovoj tvrdnji, moe se navesti podatak da nadnacionalne organizacije koje ne zastupaju interese svojih najmonijih lanica teko preivljavaju na svjetskoj sceni i, u naelu, ne donose nikakve obvezujue odluke. Za primjer treba analizirati to se u dananje vrijeme dogaa s UN-om, ekolokim samitima te moda i EU-om. U svim tim orga-nizacijama, kada doe do zakidanja interesa vodeih lanica, dolazi do ozbiljnih kriza u njihovu radu.

Naravno, takve rasprave nadilaze okvire ovoga rada. No, teza o gubitku moi drave u globaliziranom svijetu donosi, kod istraivanja nacija i nacionalizama, jednu teorij-ski veoma vanu posljedicu. Budui da drava gubi mo, nacionalizam kao produkt dravnog aparata postaje irelevantan. Iako se iz Castellsovog djela takva posljedica ne moe jednoznano izvui, za nas je vano da u tematiziranju nacija i nacionalizma ne zanemarimo taj aspekt. Nacionalizam kao produkt dravnog aparata u daljnjem e se tekstu promatrati kroz kategorije formalnog i simbolikog nacionalizma, banal-nog i vrueg. Kao uvod u tu temu, pokuat emo dati nekoliko primjera u kojima je vidljiv izrazito nacionalni rad dravnog aparata.

U kontekstu izreene tvrdnje, da se dananje drutvo sastoji od dvije sfere global-nog protoka stvari i nacionalno odreene zajednice ljudi, moemo rei da je u slua-ju dravnog aparata posrijedi konstantna meuigra izmeu otvaranja i zatvaranja, tj. politika koja na globalnom planu nastoji potaknuti otvaranje trita, slobodnu trgovi-nu, razmjenu dobara i cirkuliranje kapitala, ali i koja u tom globalnom kretanju na-

221


stoji izvui najveu moguu korist za sebe u obliku poveanja profita, ravnomjernog i sveobuhvatnog razvoja svoje zajednice, stalnog poveanja moi i sigurnosti.

Tako, pored politike otvaranja globalnim kretanjima, imamo tendenciju zatvaranja, ekskluziviteta. Ono to pod time mislimo jest selektivan pristup raspodjeli dobara koja nastoji maksimirati bogatstvo zatvarajui ga u nacionalno odreene zajednice ili odreene skupine unutar nacionalno odreenih zajednica (elite).

U tom svjetlu pokazuje se tendencija izgradnje i poboljanja sustava koji se nalaze unutar nacionalnih granica. Na ekonomskom planu moda najeklatantniji primjer takve dvostruke politike jesu dravne subvencije za poljoprivredu kojima se koriste sve najrazvijenije zemlje. Iako na svjetskom tritu neke nerazvijene zemlje mogu proizvesti velike koliine vrlo jeftine hrane, njihova je poljoprivreda dovedena do unitenja zbog postojanja jeftinije hrane koja je proizvedena posredstvom subvencija u najrazvijenijim zemljama. Politikom drave u najrazvijenijim je zemljama, protivno zakonima trita, potaknut razvoj jedne privredne grane, ne, dakle, zbog krajnjega najracionalnijeg i najisplativijeg ekonomskog rjeenja, nego samo zbog politike u-vanja radnih mjesta za domae stanovnitvo. Nasuprot klasinom liberalnom staja-litu, koje bi u idealnom sluaju izabralo rjeenje koje bi dovelo u propast globalno nekonkurentne grane ekonomije, izabire se rjeenje u kojem drava kroz subvencije nastoji sauvati konkurentnost, a time i radna mjesta za milijune poljoprivrednika diljem razvijenog svijeta.

Slian primjer imamo kod politike useljavanja i dobivanja dravljanstva. Nijedna dr-ava nee dopustiti nekontroliran priljev imigranata i radno sposobnog stanovnitva iji e dolazak prouzroiti preraspodjelu bogatstva, pad standarda i socijalne nemi-re.

U takvim primjerima najbolje se vidi restriktivan i ekskluzivan pristup koji drava zauzima kod nekih pitanja. Vrlo je zanimljivo, ali ekskluzivitet i zatvaranje ne moraju biti nuno popraeni nacionalistikom ekskluzivistikom ideologijom.

Upravo ovaj nesrazmjer izmeu ideologije i prakse dravnog aparata poglavito je karakteristian za zapadnu antinacionalistiku ideologiju. Praksa i ideologija u ne-koj se dravi mogu veoma razlikovati i esto se i razlikuju. Kod takvog pogleda na ideologiju, imamo posla s klasinim pojmom ideologije koji se vue od Marxa, a koji je takvu ideologiju definirao kao tzv. lanu svijest. Naime, radi se o svjesnom pri-krivanju i laganju. U ovom sluaju, imamo zapadnu politiku koja barata iskljuivo antinacionalistikom ideologijom i univerzalizmom, a u praksi esto povlai izrazito nacionalistike i partikularistike poteze.

Katunari navodi dva autora koji su se bavili gore navedenim temama. To su Michael Bilig i Rogers Brubaker.

222


Formalni i simboliki, banalni i vrui nacionalizamBrubaker (Katunari, 2003: 280) se bavi dravljanstvom, tj. naelom dravljanstva, koji je iznutra inkluzivan, a izvana ekskluzivan, a u kojem se najbolje ogleda selekti-van pristup pojedincima i grupama od strane dravnog aparata. Ovaj je zakljuak veoma vaan za ire razumijevanja nacije i nacionalizma jer ukljuuje dravu i dra-vni aparat. Kao to kae Katunari, dio razloga za drutveno iskljuivanje s nacionali-zma je prenesen na dravu. Nacionalizam pomae zatvaranju drave iako nije jedini agens zatvaranja koji se nalazi i u samoj logici dravljanstva. Ovakvim se prikazom os-vjetljavaju formalne granice koje zatvaraju neko drutvo i pristup njegovim vitalnim ustanovama. Formalne granice produkti su rada dravnog aparata i njihovo se posto-janje ne mora izraavati simboliki kroz nacionalizam i nacionalistiku ideologiju.

Ovime smo razdijelili ekskluzivistiko djelovanje drava-nacija na formalno i simbo-liko naelo. Kao to smo vidjeli, formalno je naelo veoma vano za analizu odno-sei se na dravu i njen aparat te na globalni sustav moi koji smo promatrali kroz analitiku kategoriju drutva. Formalno je naelo esto zanemareno u analizama jer je njegov rad tih i polagan i esto prikriven antinacionalistikom ideologijom koja slui kao temeljni analitiki okvir za kritiziranje nacionalizma. U tom je smjeru ve-oma vaan rad Michaela Biliga kojeg smo prije spomenuli. Bilig u svojoj analizi na-glaava tihi rad prikrivenog nacionalizma koji se slui univerzalistikom ideologijom za mimikriju. On ga naziva banalnim nacionalizmom te kae: Te navike miljenja takoer prelaze nacionalne granice. Kao ideologija, nacionalizam nije omeen naci-onalnim granicama, njegova shvaanja se ire meunarodno. Georg Bush, najavlju-jui Zaljevski rat, obraao se svijetu Nacionalizam u suvremenom svijetu postavlja univerzalne ciljeve. Govor o novom svjetskom poretku sugerira da su nacionalno i internacionalno isprepleteni. Pa ipak, jedna nacija napose se upinje predstavljati taj poredak. U sadanjim okolnostima posebnu panju treba posvetiti Sjedinjenim Amerikim Dravama i njenom nacionalizmu. Iznad svega, taj se nacionalizam inio tako zaboravljenim, tako prirodnim drutvenim znanstvenicima, a danas je globalno vaan. (Katunari, 2003: 267-268).

Veoma zanimljive konstatacije kojima moemo biti svjedoci u svakodnevnom ivo-tnom iskustvu, na primjer, u industriji zabave koja se globalno distribuira, gdje u filmovima amerike produkcije esto moemo vidjeti kako u borbi izvanzemaljaca i Zemljana Amerikanci svojim avionima, zastavama i junacima, bez ikakva ustruava-nja, govore u ime cijelog svijeta.

U ozbiljnijoj sferi meunarodnih odnosa takve su tendencije vidljive, na primjer, kada se eli opravdati neki rat. Iako su u pozadini sukoba uski nacionalistiki interesi pojedine drave ili drava, opravdanje sukoba (u sluaju zemalja Zapadne alijanse) svodi se na moralne kategorije u kojima se sukobljavaju dobro-loe, demokracija-au-toritarnost, sloboda-tiranija, civilizacija-barbarstvo itd.

Iako su sve te stvari razvidne, ne bismo tek tako smjeli svesti sve analitike kategorije na pojam nacije i nacionalizma jer nemaju korist od globalnog sustava moi samo

223


Amerikanci, nego i drugi narodi, tako da se nae promatranje uvijek mora vratiti kategorijama drutva i globalnog sustava moi. Takoer moramo uzeti u obzir da od globalnog sustava moi nemaju koristi svi pripadnici amerike nacije ili svi dravljani neke zemlje. Ako dravu-naciju promatramo kao spremnik moi, onda emo nu-no doi do zakljuka da drava u prvome redu pogoduje najmonijim strukturama unutar nje, elitama i njihovom kapitalu. Dakle, ni nacija se ne bi smjela promatrati kao jedinstven entitet u kojem ne postoje klasni i socijalni sukobi, u kojem ne postoje obespravljeni i odbaeni, ali ni bogati i povlateni.

Ovakva nabacivanja vraaju nas na tvrdnje, iznesene na poetku, da izgradnja i sa-mopoimanje nacionalnog identiteta nije vezano samo za simbolike strukture poput zastave, imena, jezika koji imaju transparentan, ekskluzivan sadraj. Identitet moe biti cjelokupan nain ivota, tj. samopercepcija o blagostanju, rasipnost, konzume-rizam, gomilanje kapitala i roba, maksimiranje vlastitog uitka i hedonizam. To su odrednice identiteta koje nemaju ekskluzivan nacionalni predznak, ali se najbolje mogu ostvariti unutar nacionalnih granica razvijenih drava.

Ako ga tako promatramo, on zasigurno poprima implicitne nacionalne konotacije i postaje neizbjean imbenik u politikim kalkulacijama nacionalnih politiara te tako dobiva izvjesnu nacionalnu teinu, tj. postaje imbenik nacionalnih politikih kalkula-cija.

Do sada smo po Biligovoj taksonomiji imali posla s banalnim nacionalizmom. Pored banalnog nacionalizma, Bilig uvodi i tzv. vrui nacionalizam, karakteristian za bar-barske zemlje, koji je okrutan, divlji i pomalo egzotian (Katunari, 2003: 269).

Vrui nacionalizam glasno izgovara drutveno iskljuivanje, netrpeljivost, sukob, izravno proganjajui protivnike, manjine i neprilagoene. Dakle, kod banalnog smo nacionalizma imali tihi, formalni dravni aparat koji efikasno provodi partikularisti-ku politiku ne oslanjajui se, dominantno, na ideoloki simboliki aparat kojim e podravati iskljuivanje.

Nakon ovih napomena, u raspravu emo uvesti razlikovanje kod kojeg emo banalni nacionalizam vie vezati za formalno naelo dok emo vrui nacionalizam vie vezati za simboliko naelo.

Ovo razlikovanje, jasno, nije apsolutnog karaktera, tj. nije logiki iskljuivo jer u ze-mljama gdje vlada banalni nacionalizam postoje struje i tendencije koje zastupaju ek-splicitno drutveno iskljuivanje, dok u zemljama vrueg nacionalizma postoje struje koje zastupaju univerzalistiku retoriku. Stvari su poprilino fluidne i promjenjive te uvelike ovise o politikim i ekonomskim problemima s kojima se pojedine drave i drutva susreu.

U tom je kontekstu vrlo zanimljivo, na primjer, pogledati to se dogodilo s antina-cionalistikom retorikom u dananje vrijeme na primjeru SAD-a i nekih europskih zemalja. SAD je pretrpio teroristiki napad i ugrozu na svome teritoriju te se iz ba-rjaktara antinacionalizma i borbe za ljudska prava pretvorio u nositelja vrueg na-cionalizma koje je postmodernu viestrukost identiteta, toleranciju i javne slobode

224


pretvorio u jednoobraznu kulturnu iskljuivost, nepovjerljivost prema razlici, vrstu podjelu na dobro i zlo i, to je najgore, u preutno krenje ljudskih prava koje ima veinsku javnu potporu. Kod europskih zemalja, takve se tendencije najbolje ogle-daju u naraslom euroskepticizmu vodeih zemalja EU-a kod kojih je stanovnitvo, a ponegdje i politika izrazito tvrda u obrani svojih nacionalnih interesa povlastica, blagostanja, kulturnog identiteta.

Moemo zamijetiti tendenciju, da kada se doe do granica mogunosti odreenog formalnog sustava, onda dolazi do obraanja simbolikom sustavu pomou kojega se nastoji konsolidirati kakva-takva obrana. Koliko e se ovakve tendencije u zapa-dnim zemljama nastaviti i zaotravati, u prvom redu ovisi o granicama njihovih su-stava, njihovoj sposobnosti i mogunosti da se nose s globalnim promjenama. Kada govorimo o granicama sustava, onda ponajprije mislimo na ekonomsku, politiku, tehnoloku, vojnu pa i ideoloku zalihu moi koju ti sustavi posjeduju.

Ovakva nas je analiza prisilila da dravu promatramo kao heterogenu pojavu koja svoj organizam uvijek nanovo sastavlja, obnavlja i uvruje, a u takvim procesima presudnu ulogu igra nacija i nacionalizam kao oblik kolektivnog identiteta koji dra-vi prua presudnu simboliku podrku.

Ako uzmemo da je ovakva analiza relevantna, onda moda uzmognemo odgovoriti na pitanje zbog ega u posljednje vrijeme postoji esto iskazana bojazan za hrvatski nacionalni identitet. To udi s obzirom na injenicu da je Hrvatska samostalna i pri-znata drava sa svojom ekonomijom, vojskom, politikom i kulturom.

Oigledno u globalnim kretanjima spremnik moi koji nazivamo hrvatskom dravom nailazi na mnoge potekoe u suvremenome liberalnom svijetu. Tu se ponajprije misli na nemo i nekonkurentnost ekonomskog sustava da se nosi s globalnim eko-nomskim kretanjima. Ta nemo utjee na standard i samopercepciju graana kao pripadnika drave koji onda sebe doivljavaju kao gubitnike u usporedbi s drugima, to u nemalom broju graana izaziva revolt koji se kanalizira kroz kompenzaciju na simbolikom planu kao briga oko vlastitog identiteta. Ti su procesi dodatno pojaani politikim djelovanjem domaih nacionalistikih elita koje kanaliziraju i iskoritava-ju graansko nezadovoljstvo prenosei krivnju na globalni sustav moi, ponajprije na Zapad koji je po tom tumaenju onda percipiran kao liberalno-kapitalistika ek-sploatatorska hidra koja je sukrivac za dananju nemoguu situaciju. Na takvu se percepciju vanjskog svijeta jo pridodaje sklop politikih pritisaka koje Zapad kroz antinacionalistiku ideologiju nastoji nametnuti zemljama Zapadnog Balkana na koje se gleda kao na politike anakronizme koji se jo nisu ukljuili u moderni civilizirani svijet.

Takvi stavovi vrijeaju nacionalni ponos stvarajui otpor prema vanjskom svijetu. Iako je od strane nacionalistikih ideologa uglavnom pogreno interpretiran, stav o djelominoj krivnji globalnog sustava za dananje teko stanje u zemljama tranzici-je djelomino je toan. No, pokazalo se da obrambena politika koja to stalno istie, potiui zatvaranje, nijednoj zemlji nije donijela puno koristi jer se uglavnom radi o nekonstruktivnim, fanatinim ideologijama koje ne nude nita osim sukoba.

225


Ono to je u ovom kontekstu vano primijetiti jest da se dravni spremnik moi, koji u svojim granicama nastoji zadrati bogatstvo, prava i fiziku silu, u kriznim situaci-jama obraa kulturi i simbolikom poretku uz pomo kojih nastoji ponovno utvrditi i pojaati svoje granice to su ve jednom ustanovljene dravnim aparatom vojske i policije. Rezultat je toga nacionalizam, ideologija koja se zalae za netrpeljivost i iskljuivanje na osnovi razliita kulturnog obiljeavanja, ideologija koja potie stvara-nje razlika i odvajanje gradei na njima svoju politiku budunost.

Ovim smo izlaganjem pokuali naznaiti temu odnosa izmeu simbolikog poretka i dravnog poretka, tj. izmeu nacionalizma i drave.

Iz navedenih razmatranja mogli bismo izluiti odreenu definiciju nacije i nacionali-zma koju smo do sada implicitno koristili u svojim razmatranjima.

Nacija i nacionalizamNacija je nain oblikovanja kolektivnog identiteta jednog dijela drutva kao sustava moi i nejednakosti (Katunari, 2003: 79). Nacija bi bila injenica nekog kolektivnog identiteta, dakle, vie statian analitiki pojam. No, kao to smo prije naznaili, nacija nije metafizika injenica, ve neto to se uvijek nanovo mijenja, proizvodi i repro-ducira.

Ono to naciju stavlja u kretanje, njezin aktivni agens, unutarnji pokreta jest naci-onalizam. Nacionalizam se unutar nadnacionalnog sustava moe definirati kao po-litiki pokret koji odreenu teritorijalnu ili kolektivnu jedinicu, na osnovi razliitog kulturnog obiljeavanja ili samo razliitog tumaenja njezine prolosti, izdvaja iz na-dnacionalnog sustava (Katunari, 2003: 89).

Cilj izdvajanja moe biti uspostava djelomine ili potpune suverenosti putem vlastite drave ili vieg stupnja autonomije unutar neke drave. Pritom se nacionalizam slui ideolokom propagandom te izgradnjom ekonomskih i politikih ustanova koje su karakteristine za neki nadnacionalni sustav.

Kao to vidimo, nacionalizmu je kao podloga uvijek potreban neki nadnacionalni sustav koji ima univerzalni karakter, a iju infrastrukturu nacionalizam pretae u lo-kalni, partikularni oblik. To znai da nacionalizam po sebi nije sistemska ideologija, ve on esto prua presudnu simboliku podrku pobuujui snana i masovna uvje-renja da je nacija neto to ni pod koju cijenu ne smije doi u pitanje. Nacionalistika retorika gradi uvjerenje da je nacija ono krajnje, neto samo sebi svrha, da zemaljsko postojanje ima konani smisao u izgradnji i odravanju neega to zovemo nacija. Po tome bi nacija bila oblik kolektivnog identiteta koji svojim pripadnicima podaruje smisao njihova djelovanja unutar nadnacionalnog sustava.

226


Kolektivni identitet i izgradnja identitetaOvi zakljuci otvaraju nekoliko teorijskih perspektiva u pitanjima kolektivnog iden-titeta:

1. Identitet je dinamina pojava. Iako je jednom uspostavljen i uvren, pa ak i suverenom dravom, on se mora stalno obnavljati i producirati. Identitet, dakle, nije samostalan metafiziki entitet koji nepromijenjen putuje bespuima povijesti. On je produkt povijesne prakse koji se formira i reformira uvjetovan odnosima moi i drugim identitetima.

2. Nuan uvjet uspostave identiteta jest odnos s drugim i uspostavljanje meugru-pnih granica. Sadraj se identiteta mijenja kao funkcija odnosa s drugim, drugim nacijama, globalnim sustavom moi i nejednakosti.

3. Kod analize, identitet se mora povezati s odnosima moi koji ga uvjetuju, tj. kole-ktivni identitet uvijek je uvjetovan odnosima moi. Odnose moi imenovat emo centralnom kategorijom u izgradnji identiteta. Sluei se Castellsovom podjelom identiteta, moemo zakljuiti da e od odnosa moi ovisiti hoe li neki kolektivni identitet zavriti kao legitimirajui identitet, projektni identitet ili identitet otpora. Od odnosa moi ovisi hoe li neka grupa, etnos ili nacija smoi snage da izgradi legitimne ustanove, tj. da izgradi svoju dravu, ili da preoblikuje drutvenu stru-kturu osvajajui povlaten poloaj unutar neke drave ili nadnacionalnog sustava moi, ili da se ukopa u rovove otpora. Ako prihvatimo gore reeno, onda kod analize nacija i nacionalizama uvijek moramo uzeti u obzir dravu i drave koje su nositelji globalnog sustava moi. Ovdje govorimo o modernoj dravi, kao specifi-nom, suvremenom obliku vladavine koji na jedinstven povijesni nain kanalizira i reproducira mo. To ne znai da u prolosti nisu postojali kolektivni identiteti koji su bili formirani nekim drugaijim strukturama i odnosima moi. To nas do-vodi do zamisli da su i moderni identiteti u odreenoj mjeri nasljednici odreenih povijesnih identitetnih struktura. One su danas najvie tematizirane kroz pojmo-ve etnos i etnicitet.

4. Identitet je, osim do sada nabrojenim funkcionalnim razlozima, odreen i kultur-no-povijesnim naslijeem odreenog teritorija, kraja, regije. Povijesno naslijee-no kulturno razlikovanje esto prua presudni simboliki materijal koji slui za izgradnju specifina kolektivnog identiteta neke grupe. Dakle, kod analize identi-teta moramo uzeti u obzir kulturne sadraje koji osiguravaju simboliku zalihu za njegovu izgradnju. Sfera kulture sadri jezik, drutvene norme i obiaje, mnijenja i znanja, religiju, mitologiju, zajednika sjeanja i povijest. Svaki od tih elemenata moe posluiti kao graevni materijal u izgradnji identiteta. Miljenja smo da je znanje povijesti i zaliha sjeanja, posebno u modernitetu, veoma vaan imbe-nik u izgradnji identiteta. Pitanje povijesnog kontinuiteta koji se prenosi pomou sjeanja predstavlja kamen spoticanja za mnoge teoretiare identiteta, posebno nacionalnog. Ovdje smo iznijeli tezu da je za izgradnju identiteta bitno i povije-sno naslijeeno razlikovanje identiteta koje se prenosi u sferi kulture. Po naemu

227


miljenju, ta teza po sebi nije sporna. Sporna su tumaenja razlikovanja identiteta, tonije reeno, sporno je tumaenje povijesti koje se javlja u odreenom trenutku. U tim se tumaenjima posebno naglaava i prenosi uvjerenje i svijest o povijesnom kontinuitetu, zajednikom porijeklu i izabranosti nekog naroda. Ti sadraji, po Smithu, ine etnike i nacionalne mitove. Po Smithu, isto tako, etniki mitovi, mitsko-simboliki kompleksi postojali su i u predmodernim vremenima (Smith, 1986). No, to ne znai da se moe protegnuti kontinuitet od neke predmoderne etnije do dananje nacije. Po naemu miljenju, bitno je naglasiti da ne postoji materijalni kontinuitet, ve samo simboliki kontinuitet koji se mitski prerauje u uvjerenje o materijalnom kontinuitetu neke zajednice. Kako pokazuje Anderson (1990: 33), za prikaz materijalnog kontinuiteta neke zajednice, bilo je potrebno novo, homogeno, prazno shvaanje vremena koje je karakteristino za modernitet.4 Kao dokazi o materijalnom kontinuitetu, slue kulturni ostaci koji se interpreti-raju5 kao iznimno stari, drevni i izvorni (to god to znailo). Iz uvjerenja o konti-nuitetu i zajednikoj sudbini, nastaje mo simbola koja na osnovi ve postojeeg sustava moi stvara zajednitvo i drutvenu solidarnost.

5. To nam kazuje da identitet nije samo uvjetovan odnosima moi, nego i sam uvje-tuje odnose moi, tj. i sam je, kroz simbole, nositelj moi. Uvjetovanje je identiteta i moi povratno.

6. Iako je identitet kolektivna kategorija, nisu svi pripadnici neke zajednice ili skupa razliitih zajednica, tvorci, idejni i politiki pokretai nekoga kolektivnog identite-ta. Naime, neki pripadnici zajednice sudjeluju pasivno, a neki aktivno u stvaranju i podravanju nekoga kolektivnog identiteta. Aktivne skupine obino nazivamo elitama. One po definiciji posjeduju materijalnu, politiku i intelektualnu mo to im omoguuje da postanu agens koji stvara ili podrava neki kolektivni identitet (Gellner, 1998). Kod ovakve analize veoma je koristan pojam ideologije koji je uveo Marx. Pojam ideologije u ovom kontekstu otkriva da ispod slubene ideolo-gije uvijek postoje razliiti materijalni i politiki interesi vladajuih skupina koji se nastoje prikriti, a koji su, u stvari, tetni za veinu pripadnika neke zajednice.

7. Iako su elite i njihovi interesi idejni i politiki pokretai kolektivnih identiteta, nji-hov aktivan rad ne bi urodio plodom bez pasivne podrke veine pripadnika neke

4 Ideja drutvenog organizma koji se kalendarski kree kroz homogeno, prazno vrijeme upravo je ana-logna ideji nacije koja se takoer poima kao vrsta zajednica koja se neprestano i ravnomjerno kree niz (ili uz) povijest. Jedan Amerikanac nee nikada vidjeti, a kamoli upoznati vie od aice svojih 240 000 000 sunarodnjaka Amerikanaca. Nema pojma ime se oni u danom trenutku bave. Ali on duboko vjeruje u njihovu neprestanu, anonimnu, istovremenu aktivnost.5 Ostaci ne samo da se skupljaju i interpretiraju, oni se kreiraju i oivljavaju. Tako dobivamo izumljenu tra-diciju (Hobsbawm, 1993). Nju sainjava:skup praksi, obino upravljanih na osnovi otvoreno ili preutno prihvaenih pravila koja automatski podrazumijevaju kontinuitet s povijesnom prolou. Upea-tljiv primjer je namjeran izbor gotskog stila u ponovnoj izgradnji britanskog parlamenta te jednako vrsta odluka da se parlamentarni kabinet restaurira u tono na osnovi istog plana kao i prije.Ukratko, to su odgovori na nove situacije koji se referiraju na stare situacije ili koji ustanovljavaju svoju vlastitu prolost putem skoro obaveznog ponavljanja. (Katunari, 2004: 232).

228


zajednice.6 (Kao to smo vidjeli, identitet se moe graditi i kroz otpor elitama. U takav identitet spada ve spominjani identitet otpora. Bez obzira na to prua li se otpor ili podrka, ostaje injenica da su odreeni oblici kolektivnog identiteta izni-mno popularni.) Zato su odreeni oblici kolektivnog identiteta iznimno popular-ni kod velike veine pripadnika neke zajednice, veoma je zanimljivo pitanje na koje smo ve u naim izlaganjima odgovorili. Velika popularnost odreenih kolektivnih identiteta, posebice nacionalnih, proizlazi iz njihove sposobnosti da prue smisao ljudskom djelovanju i postojanju. Tu emo temu malo podrobnije razmotriti.

Do sada smo vidjeli da je nacija oblik kolektivnog identiteta koji svojim pripadnicima podaruje smisao djelovanja. Iz tog je rakursa zanimljivo kako Castells definira iden-titet: Pod identitetom, ako se odnosi na drutvene aktere, podrazumijevam proces stvaranja smisla na temelju kulturnog atributa ili niza kulturnih atributa kojima je dana prednost u odnosu prema drugim izvorima smisla. (Zato im je dana prednost? Nap. a.)

Identitet se mora razlikovati od onoga to su sociolozi tradicionalno zvali ulogama. Uloge su definirane normama koje su strukturirale drutvene ustanove i organiza-cije. Identiteti su snaniji izvori smisla nego uloge zbog procesa samoizraivanja i individuacije koje ukljuuju. (Upitna teza. Nap. a.)

Identiteti organiziraju smisao, dok uloge organiziraju funkcije. Smisao drutvenog aktera definiram kao simboliku identifikaciju svrhe njegova djelovanja. (Castells, 2002: 17).

U Castellsovu navodu naznaili smo kako je potrebno podrobnije objasniti tezu da su identiteti snaniji izvori smisla.

Jo prije smo nabrojili razloge za uspjenost liberalne nacije-drave, pa time i naci-je kao kolektivnog identiteta. Ako pratimo taj izvod, onda moemo zakljuiti da je zbog nekog razloga u simbolikoj sferi, dakle sferi pruanja smisla, nacija izvanredno uspjena. Mi mislimo da tome nije prvenstveni razlog proces individuacije koji je tu ukljuen. Stava smo da je Benedict Anderson (1990: 20) najblii odgovoru kada kae da nacija daje odgovore s religijskog podruja koji se tiu smrti, patnje, sluajnosti i prolaznosti.

O emu je tu rije?

Kada kaemo smisao, veina ljudi ima neki nejasan oblik razumijevanja tog pojma. U obinom govoru, pojam smisao moe imati razliite konotacije i odnositi se na ra-zliite stvari. Najvei pijetet moda zauzima tzv. pitanje o smislu ivota koje se kod ve-

6 Vano je zapaziti da se radi o veini pripadnika neke zajednice. To znai da ne moemo govoriti o svim pripadnicima neke zajednice. Kultura neke zajednice nije homogen entitet, ako uzmemo u obzir odno-se moi, ona istodobno u sebi moe sadravati razliite vrste identiteta, od legitimirajuih do identiteta otpora. Pripadnici neke zajednice mogu posjedovati kvalitativno razliite identitete (rodne, profesionalne, klasne, regionalne, etnike, vjerske). Teza koju iznosimo jest da su neki identiteti zbog vanjskih, povijesnih razloga i unutarnjih, funkcionalnih razloga (koje emo tek iznijeti) snaniji izvori smisla za svoje pripadni-ke. U takvu smo vrstu identiteta ubrojili nacionalni identitet.

229


ine ljudi obino ne eksplicira kao konkretno pitanje, no, uvijek stoji negdje u poza-dini kao neki osjeaj koji je stalno prisutan u svim naim ivotnim djelovanjima. Ono to smo ovdje puki nazvali pitanjem o smislu ivota, u veini se sluajeva odnosi na pitanje o smislu vremena, tj. kada se gleda s pojedinanog ljudskog postojanja, ono se moe preformulirati kao pitanje o smislu kretanja ljudskih bia jednog za dru-gim koje se javlja kao roenje, razvoj, smrt, ponovno roenje, razvoj, smrt itd.

Dakle, kada kaem smisao, onda u prvome redu mislim na smisao koji odgovara na pitanja na koja je u prolosti dominantno odgovarala religija, na krajnja pitanja koja se tiu smrti, sluajnosti, konanosti, propadanja, kontinuiteta itd.

Teza B. Andersona koja nam na zanimljiv nain donosi odgovor na pitanje zato je, pored uspjenosti na drugim poljima, nacija-drava iznimno uspjena i na simboli-kom polju kojim dominira pitanje smisla.

Popularnost nacija i nacionalizama javlja se zbog njihova sadraja koji je blizak religij-skom, koji ljudskoj jedinki kroz povezivanje s ogromnim nacionalnim tijelom, koje je relativno stabilno u vremenu i prostoru te jo mono i priznato, podaje dostojanstvo, znaenje, privid trajnosti i nadu u budunost.

Naravno, stvar nije vezana za nacionalni identitet. Bilo koji identitet koji je u mogu-nosti ispuniti navedene potrebe u odreenom trenutku moe postati dominantni izvor smisla za drutvene aktere.

Vratimo se naoj podjeli.

U nerazvijenom obliku, 1., 2. i 6. toku zakljuka nalazimo kod Frederika Bartha (1969).

Iako nije promatrao dogaaje na globalnoj razini, Barth je zakljuio da jedino u za-tvorenim i izrazito tradicionalnim drutvima identiteti i meugrupne granice postoje kao relativno stabilne kategorije.

U modernim drutvima situacija je ipak bitno drugaija. Tu u prvi plan dolaze pro-mjenjivi odnosi s drugim skupinama. Jednom uspostavljen identitet i meugrupne granice sada ne vre nikakvu prisilu nad kulturnim tkivom. Kultura se mijenja, ui, kreira ponajvie kao funkcija odnosa s drugim. U toj promjeni ne dolazi do brisanja meugrupnih granica i curenja kulturnog tkiva, kao to mnogi tradicionalisti misle, ve do obnavljanja meugrupnih granica te uvrivanja identiteta i kulturnog tkiva neke zajednice. Taj smo proces ve opisali na primjeru Hrvatske gdje smo javljanje nacionalizma oznaili kao jednu vrstu obrambene politike koja uz pomo simboli-kog i kulturnog sustava nastoji postii grupnu konsolidaciju to se javlja kao praksa iskljuivanja, netrpeljivost, razlike i odvajanja.

Do sada smo uglavnom samo naznaili politiku praksu nacionalizma ne dotiui se posebno promjena koje je kulturno tkivo u tom procesu prolazilo. U specifinom odnosu s drugima, hrvatsko kulturno tkivo prolazi kroz zanimljive i sloene promje-ne koje vrijedi istraivati.

230


Upravo bi to moglo biti polje suvremenih etnolokih istraivanja. Ovdje emo poku-ati naglasiti neke trendove promjene.

No, da bismo to sagledali, najprije moramo pogledati s kojim je to drugima hrvatska nacija najee imala posla. Od osamostaljenja, odnos prema drugome u politici i veem dijelu javnosti uglavnom se svodio na odnose s istonim susjedima. U svjetlu ratnih sukoba, osobito se inzistiralo na uvoenju razlike naspram Srba, Jugoslavije, Bonjaka i nejasno shvaenog Istoka koji je predstavljao sve nazadno. I prema Za-padu se vodila selektivna izolacionistika politika koja je uglavnom bila nepovjerljiva prema Velikoj Britaniji, Francuskoj, a neto otvorenija prema SAD-u i Njemakoj. Ove su napomene navedene samo kao orijentacija i ne tee biti iscrpne. U dananje vrijeme, vanjska je politika okrenuta europskim i prozapadnim integracijama, dok se prema istonim susjedima odnosi nastoje zatopliti, uz obostrano nepovjerenje. Na kulturnom planu ovi su se odnosi preslikavali vrlo aroliko i ekstenzivno.

Navest emo nekoliko najprepoznatljivijih sfera kulturnoga javnog ivota u kojima se takva djelatnost najbolje oslikavala.

Moda je najeklatantniji i medijski najeksponiraniji primjer konstantan rad na pro-mjeni jezinog standarda koji se kontinuirano mijenja, uglavnom iscrtavajui granice prema istonim susjedima. Pitanje jezika veoma je vano i najee odlino prikazuje ekskluzivnu kulturnu nacionalnu politiku. U Hrvatskoj se, od neovisnosti naovamo, jezina politika uglavnom svodila na odvajanje jezinog standarda od, kako se po-pularno kae, istonih varijanti govora. Nacionalno pitanje jezika i onda posredno kulture koja se pronosi tim jezikom ne zaobilazi ni antinacionalistike, multikulturne zemlje. Pri integraciji u neko drutvo, jezina je kompetencija neto na emu se be-zuvjetno insistira, a mnogi pokuaji uvoenja dvojezine politike na razini drava i regija bili su bezuspjeni ili prihvaeni s mnogo tekoa. Posebno je zanimljiv primjer neanglofonih europskih zemalja koje se dosta tvrdo i beskompromisno bore protiv dominacije engleskog jezika na podruju Europe i u svijetu.

Od arolikih nacionalnih kulturnih kretanja, najprisutnija je opsjednutost sport-skim nacionalnim uspjesima ija se proslava pretvorila u sad ve vrsto kodificiran obiaj. U sportskim takmienjima, nacionalno obiljeavanje sudionika u sportskim aktivnostima samorazumljiva je pojava. No, pristup tim dogaanjima podosta se ra-zlikuje od zemlje do zemlje. U Hrvatskoj je sport zauzeo sredinje mjesto drutvenog ivota. U sluaju nekoga sportskog uspjeha, sredinje informativne emisije svih te-levizija poinju izvjetajem s toga sportskog terena. Naravno, fenomen opsjednuto-sti sportom nije samo hrvatski, no, u Hrvatskoj je on poprimio, usudio bih se rei, patoloke razmjere, to se najbolje moe primijetiti po porastu nasilja na sportskim terenima. Zanimljiv je bio sluaj koji se dogodio u zimu 2006. Naime, pobjedu Janice Kosteli gledatelji nisu mogli vidjeti jer se istodobno na televiziji prenosila katolika misa. Taj gaf nacionalne televizije jednoduno je otro javno osuen to je natjeralo vodstvo televizije da se u nekoliko navrata ispria povrijeenom gledateljstvu. Taj zanimljiv fenomen pokazuje kakav je danas status sporta.

231


Do prije tri ili etiri godine, u Hrvatskoj se mogao primijetiti porast opsjednutosti turistikim identitetom Hrvatske na nacionalnoj i regionalnoj razini. Mediji i javne rasprave brujili su o hrvatskoj turistikoj politici i turistikom identitetu zemlje koji se urno morao profilirati. Dok se za nacionalnu razinu uspostave prepoznatljivog identiteta brinu mediji i turistika zajednica, izuzetno je zanimljivo promatrati odgo-vore lokalnih sredina na globalne izazove. Na lokalnoj je razini posebno primjetan proces samo-egzotizacije kod kojeg se pokuavaju obnoviti neki stariji obiaji i prie koji se u tom procesu jednim dijelom kreiraju i re-kreiraju.

Uglavnom, svjedoci smo poplave razliitih feti i dogaanja koja imaju tradicionalni tih ili ga barem nastoje imati. Primjetna je i poplava udruga i pojedinaca koji se bave promicanjem i zatitom i prirodne batine. Ovo esto izmiljanje tradicije, ima dodirne toke s Hobsbawmovim (1977) pojmom izumljene tradicije koja se javlja u vremenima promjena, a koja nastoji odrati fiktivnu vezu s prolou nudei neto stalno i nepromjenjivo usred modernog svijeta. Hobsbawm ovakve pojave uglavnom povezuje s nacionalnim kontekstom. No, one na primjeru turizma u Hrvatskoj imaju drugaije konotacije.

Turizam je u hrvatskom kontekstu dosta specifina i izdvojena pojava koja se kao odgovor na globalna ekonomska i politika kretanja ipak razlikuje od obrambene politike nacionalizma. Iako ima nacionalni i regionalni razlikovni predznak, isticanje razlike i izgradnja specifinog identiteta u sluaju turizma nema karakter obrane i iskljuivanja, ve je, naprotiv, razlikovna komponenta i nastoji postii to bolju in-tegraciju u globalnim turistikim tokovima. Ono to integrira turistike zajednice sa svijetom jest globalno turistiko trite koje potie i trpi razliitost identiteta. U sklopu liberalne doktrine zapadnih zemalja iz kojih dolazi veina turista, razliitost je neto to je neupitno, danas poeljno, neto s im se moe dobro trgovati. Jednadba je jednostavna, novac se zamjenjuje za identitet i izvornost. Novac, naravno, u ovoj jednadbi ima mnogo veu teinu, to znai da se pod pritiskom potranje polovi jednadbe mogu izmijeniti. Kulturni turizam kakav je danas u modi moda e biti zamijenjen nekim drugim oblikom. U nekoj novoj konstelaciji odnosa bit e veoma zanimljivo pratiti to e se dogoditi s identitetom, ponajprije regija, pa onda i turisti-ki usmjerenih drava.

Na politikoj razini Hrvatska se pokuava profilirati kao zemlja gdje se potuje zakon i ljudska prava. Osim turizma, u ekonomskoj sferi ne moe promaknuti ni izuzetno lukava strategija Hrvatske gospodarske komore Kupujmo hrvatsko! koja, uz po-mo nacionalnog identiteta, nastoji ograniiti i usmjeriti upotrebu i potronju robe i proizvoda.

U gore nabrojanim kretanjima identiteta vidljiva je promjena fokusa odnosa s dru-gim. Do 2000.g uglavnom je bio vaan odnos s istonim susjedima te se identitet uglavnom usredotoio na iscrtavanje granica prema istoku. Najeklatantniji je pri-mjer revidiranje povijesti koja se prikazivala kao viestoljetna patnja hrvatskog na-roda u borbi za samostalnu dravu. Kao recentni povijesni neprijatelji tog nauma, prikazani su Srbi, tj. Velikosrbi sa svojom Jugoslavijom te komunisti, preteito opet

232


sa skrivenim velikosrpskim namjerama. Fokus povijesnog problema usmjeravao se na prvu i drugu Jugoslaviju, Radia, partizane i ustae. Iako je i danas ta tematika uvelike prisutna, ponekad kroz rehabilitaciju NOB-a, danas je fokus prebaen na bliu prolost, tj. na neto to se naziva Domovinskim ratom. Zbog promijenjenog fo-kusa odnosa s drugim, s istonih susjeda na Zapad, Domovinski rat postaje povijesna tematika broj jedan. Prati se njegov dignitet, svetost, junaci, odnos s Haagom. Za nas je posebno zanimljiv popkulturni odjek koji je ta tematika doivjela. Svjedoci smo ve-like popularnosti, posebno meu mlaom populacijom, pjevaa u ijim je pjesmama dominantna ta tematika itd.

Promjene kulturnog tkiva do kojih dolazi raznolike su i gotovo neiscrpne te mogu biti zanimljiva tema zasebnih etnolokih istraivanja. Tako i ovaj rad moe posluiti za neka teorijska polazita za interdisciplinarna istraivanja (kolektivnih) identiteta, kao i u prepoznavanju naina na koji se legitimiraju i manifestiraju.

Literatura

Anderson, B. (1990) Nacija: zamiljena zajednica, Zagreb, kolska knjiga

Arendt, H. (1996) Eseji o politici, ur. Puhovski, arko, Zagreb, Biblioteka Antibarba-rus

Aristotel (1988) Fizika, Zagreb, Globus i Sveuilina naklada Liber

Aristotel (1988) Metafizika, Zagreb, Globus i Sveuilina naklada Liber

Barth, F. (1994) Enduring and Emerging Issues in Analysis of Ethnicity, u: The At-hropology of Ethnicity. Beyond Ethnic Groups and Boundaries, Amsterdam, Het Spinhuis Publishers

Barth, F. (ur). (1969) Ethnic Groups and Boundaries: The Social Organization of Cultural Difference, Boston, Little Brown & Co.

Beck, U. (2004) Mo protiv moi u doba globalizacije, Zagreb, kolska knjiga

Bratani, B.: Poimanje rada na etnolokom atlasu Evrope i susjednih zemalja, rukopis, knji-nica Odsjeka za etnologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Castells, M. (2002) Mo identiteta, Zagreb, Golden Marketing

Castells, M. (2000) Umreeno drutvo, Zagreb, Golden Marketing

Filozofijski rjenik (1965) ur. Filipovi, V., Zagreb, Matica hrvatska

Gellner, E. (1998) Nacije i nacionalizam, Zagreb, Politika kultura

Gellner, E. (2000) Postmodernizam, razum i religija, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk i Hrvatsko socioloko drutvo

Hegel, F. (1989) Osnovne crte filozofije prava, Sarajevo, Veselin Maslea

233


Hegel, F. (2000) Fenomenologija duha, Zagreb, Naklada Ljevak

Hobsbawn, E. (1977) Introduction: Inventing traditions, u: Ranger, T., Hobsbawn, E., ur: The Invention of Tradition, Cambridge, Cambridge University Press

Katunari, V. (2003) Sporna zajednica: Novije teorije o naciji i nacionalizmu, Zagreb, Na-klada Jesenski i Turk i Hrvatsko socioloko drutvo

235

Duko [email protected]

UDK 172.15:111.821323.14:111.821

ReviewReceived: July 14, 2006Accepted: August 10, 2006.

Anatomy of IdentityTheoretical Approach to Identity

This research will deal with the theoretical definitions of collective identity and factors which influence its formation.We will rely on, now already classic literature in this field, written by Western European and American authors. Under classics in this field, I primarily refer to the works of B. Anderson, F. Barth, A.D. Smith and E. Gellner.According to my opinion, each of these four authors has greatly con-tributed to the research of collective identity with their theoretical con-cepts. My intention here is to come up with one integral theory which would unite the key concepts of their theoretical approaches. Maybe this selection of authors is a bit narrow for my attempt. This may present a problem in case that this narrowness results in an omission of an important theoretical conclusion. I will try to avoid his danger by consulting new sociological theories which studies the phenomena of nations and nationalisms. As a guide I will use a book by V. Katunari, Sporna zajednica, which provides an outline of the new theories in the fields of study of nations and nationalisms. I will employ a problem-solving approach and refer to the recent historical events. Because of this, my intermissions in the theoretical analyses will be short paragraphs in the form of essays. My concern with recent historical events will lead us to the current ques-tions of the ways in which processes of globalization can influence the formation of collective identities. The aim of this article is not to give a detailed outline of these processes, but to present a wider theoretical perspective in the study of collective identities.

Key words: collective identity, nation, nationalism, state

236


Introduction

Modern theoretical approaches to identify emphasize the fact that identity is a dynamic phenomenon which is built through processes. In this context, the terms which are used are the building of identity, designing or constructing of identity. These approaches presuppose that there is a plan or a project for creation of identity, which had to be realized. These projects are designed and implemented by specific groups or individuals. In scien-tific literature these groups are called the elites. Elites ca be political, cultural and eco-nomic. In cultural elite we can also include scientists who can, through their scientific work, influence the construction of identity. We will return to this fact a bit later.

In this article I will show that this is just one of the aspects which determines the for-mation of identity.

At the beginning of this discussion I will try to prove that collective identity is in fact a process. The processes in which identities are formed are largely determined by hu-man activities and inter-relatedness on group and individual levels.

In the first chapter we will point to the types of inter-relatedness revealing that the consciousness about unity and difference happens on the level of culture. Even though identity is the consequence of the joint activities on several levels, the proc-esses of identification are happening on the cultural level. Different cultural ele-ments (language, tradition, religion, belief in a common origin) serve as a material for these processes.

Even though ethnology, according to its definition deals mostly with ethnoses, their culture, origin, i.e. with ethnic identities, I will place special attention to the concepts of nation and national identity.1

Cultural-historical approach in ethnology has been frequently criticized because of its neglect of a political dimension. Political unconsciousness of ethnology smelt of ideol-ogy. The aim of debating about national identity is to use the analysis of nation to pas from the sphere of culture to the sphere of politics, state and power. We will see that for the construction of national identity (or any other) what matters is the power and power relations. We will deal here with the supranational character of power

1 In his article entitled Understanding of the work on the Ethnological Atlas of Europe and Neighboring Countries, Bratani has outlined his definition of ethnology: Ethnology is a science of culture and human groups as carriers of culture. Human groups which are being studies are the ethnoses: After Bromley, the main subject of ethnology are the ethnoses, peoples. The term ethnos was used for the first time by irokogorov, who defined it (1923) as a group of people who speak the same language, recognize the com-mon origin, share a complex of customs and way of life, which are preserved and transmitted through tradition, and which differentiates them from other similar groups (Bromley 1973). Ethnoses are not based on the peoples free will: These units are created not through peoples will, but as a result of the historical process. As a characteristic of the ethnos, an important role has the reciprocal differentiation of the antithesis us-them, a characteristic trace of ethnos is also its relative stability.

237

Duko Petrovi: Anatomy of Identity

and with the states for which we will claim that they are the most stable reservoirs of power in the modern world.

This discussion will lead us to the categorizations of society and supranational sys-tems of power and inequalities.

Our journey to the global world will end up with an integral theory which refers to the factors which influence the building of collective identity.

IdentityWhat are we actually talking about when we are talking about identity?

We can start our discussion by taking a short detour to the history of Western phi-losophy which considered identity as its central ontological category. Here we will not deal with specific philosophers, but we will try to emphasize certain significant characteristics of the concept of identity.

Why do I start with the philosophical concept of identity? Because I think that the tradition pf Western philosophical thought has greatly influenced the conceptual framework which we today use in scientific discourse but also in our everyday life. I also think that the short overview of the historical development of the concept of identity will help us in detailed theoretical analysis of this fleeting concept called identity. In other words, I think that the history of philosophy will be best to show us exactly what the concept of identity is not.

The word identity comes from Latin identitas, the stem of which idem means the same. Identitas could be translated as being the same, being identical. Therefore, a word identity denotes a relationship in which a being, a concept or a characteristic is identical to itself. In that sense, the verb to identify means to make the same.

The concept of identity stemmed from logic and philosophy and primarily it denot-ed the sameness of objects and beings in the context of global change. Accordingly, identity denotes the most important elements of a object or a being, that is, that last-ing element which makes stone a stone.

Therefore, the concept of identity has, in logic and philosophy, covered, speaking in the language of popular philosophy, the wholeness of a being and was a medium through which beings were beings. Therefore in the context of the philosophical tra-dition which we inherited primarily from the ancient Greeks, identity was a central ontological category.

However, what does this finding mean for us today? Do we understand identity today in the above mentioned context? To answer these questions we would again have to resort to philosophical tradition, more specifically to Aristotle, and his division on natural and artificial beings. Natural beings are self-grown, inborn, Aristotle would

238


say: who move by themselves. Natural beings exist independently of mans activities and findings. Among natural beings we can include all natural things and objects (except for animals). Those beings which man put into motion through his activities and, thus, created them, are the so-called cultural beings. This division is artificial and serves only for better understanding since man also, a creator of culture, is a natural being determined by its species.

But what about the modern understanding of identity in the framework of the previ-ous discussion? When in everyday speech we use the concept of identity to describe an individual or a person, are we describing this individual as a natural being de-termined by his species or are we referring to this specific individual as governed by his own will and consciousness, determined by actions and ideas? Is collective iden-tity (for example, a nation), which consists of a number of individuals, a self-grown, natural object, which exists on itself and changes independently? Is nation a natural concept independent of human activities and findings? Or simply, does identity be-long to the group of natural beings, objects which exist independently on human will and actions?

If we agree with the claim that with modern usage of the concept of identity we al-ways refer to a unique human individual who is not identical with any other indi-vidual, in other words, with an individual with his/her own will and consciousness, than we can safely conclude that a groups of such individuals who form a collective identity is not a natural object which is independent of human will, actions and find-ings. This differentiation is very important because it places the question of collective identity directly into the realm of society, culture and politics. It is clear from this that the theory which puts nation in the group of natural objects with biological charac-teristics (scientific claims which see nation through the concepts of ethno-genesis and kinship relations between peoples are well known), becomes an important political question. In the analytic-theoretical sense with these attitudes we can observe a strict division between the subject and object of analysis, where nation is objectified, i.e. seen as a natural object.2

This attitude clouds the fact that the identity is a product of activities and neglects the above mentioned fundamental truth that in the social sphere, to which we have re-stricted the concept of identity, we are dealing with subjects, to which we have moral responsibility as well.

That, of course does not mean that we con neglect the concept of object in the ana-lytic-theoretical sense, nor the process of objectification in the ontological sense. In the construction of identity, actually, there is a constant logical antinomy in which

2 In the same article Bratani spoke about ethnological analytic-theoretical concept: Every empirical sci-ence (including ethnology) has to have its object which exists independently of mans will. Each real object has many aspects. On the other hand, the objective aspect is that aspect of a general object which was selected by scientists for scientific research. The subject of ethnology are the peoples, ethnoses, and the object is traditional, everyday, culture.

239

Duko Petrovi: Anatomy of Identity

subjects and objects, depending on the standpoint, constantly change their positions. The important characteristic of this occurring is the process in which, on the field of human interaction (individual-individual, group-group, group-individual), subjects become objects and objects become subjects.

In the analytic-theoretical approach to the research of identity (and in other types of research), the researcher-scientist meets with the famous paradox of a liar. The object which is observed is simultaneously the subject the researcher interacts with. The researcher who is the subject of the analysis is also the object acted upon. In this game of acting and interacting, cognition and self-cognizance are produced, or, in other words, knowledge which is the product of human historical praxis. For example: during the process of self-cognizance (which can be divided on introspection and on symbolic placing of oneself in one own surroundings), the subject continually passes through the process of objectification (in the process of introspection he/she objec-tifies emotions and physical aspect while in the process of symbolic placing he/she searches for an objective, social confirmation of ones own value), and transmission of his/her own subjectivity into objectivity. Objectivity, on the other hand, constitutes and confirms subjectivity. This process of constitution could get stuck on any of the two opposing sides. As I have already mentioned, the one-sided objectification of na-tion can result in the neglect of the fact that nations are composed of subjects. The consequences are well known: thousands of subjects sacrificed for the survival of the nation.

On the other hand, subjectivity can lack objectification. In or example of the process of self-cognizance this can result in the termination of introspection. i.e. abolition of physical aspect, death or maybe the absence of social confirmation which can result, in psychological sphere, with the lack of self-respect.

To conclude, identity is, above all, a product of human action and interaction, cogni-tion and self-cognizance, or, simply, of human historical praxis. Its important char-acteristic is its processing aspect, in other words, it is always constructed and consti-tuted in a process. The ways of constituting of identity depend on the types of human interaction and processes. For the constitution of identity the following spheres of human relation are important:

1. Sphere of intimate relations which belongs to the private sphere. The dominant social unit in this relationship sphere is family. Family ensures offspring, therefore, the material existence of a human individual, a subject. Family is the first and the most important step in the process of the building of the individual identity of every person, because the first socialization of an individual into the group and the society happens through family. A significant level of emotional bonding is present within a family which ensures a high level of solidarity. The family is also an important step for a persons normal psychological and physical development. In the sphere of intimate relations we can also include a persons attitude towards himself/herself, his/her individuality, i.e. his/her personal identity, personal history. Even though the sphere of intimacy and personal identity should, according to the

240


definition, belong to the private sphere, in the late modernity and post-modernity increased intimation of the public and global space can be observed. From the variety of personal identities, I will single out gender, professional and religious identity. Maybe it seems unjusti

Documents

Anatomija identiteta