Anatomija identiteta - Teorijsko problematiziranje identiteta

8/8/2019 Anatomija identiteta - Teorijsko problematiziranje identiteta

1/51

209

Duko Petrovi

[email protected]

UDK 172.15:111.821323.14:111.821

Pregledni lanak

Primljeno: 14.07.2006.Prihvaeno: 10. 08. 2006.

Anatomija identitetaTeorijsko problematiziranje

identiteta

U ovom emo se istraivanju baviti teorijskim definiranjem kolekti-

vnog identiteta i imbenika koji utjeu na njegovu izgradnju. Pritom

emo se oslanjati na sada ve klasinu, zapadnoeuropsku i ameri-

ku literaturu s tog podruja, tj. na djela B. Andersona. F. Bartha, A.

D. Smitha i E. Gellnera. Svaki od ova etiri autora svojim je teorij-

skim konceptima donio bitne doprinose podruju prouavanja kole-

ktivnog identiteta. Naa je pak namjera pruiti cjelovitu teoriju koja

bi trebala ujediniti bitne toke njihovih teorijskih koncepata.

Moda je u naem nastojanju izbor kljunih autora preuzak. To moe

predstavljati problem ako bi uvjetovalo izostanak nekoga bitnoga teo-

rijskog zakljuka. Stoga je konzultirana i novija socioloka literatura

koja se bavi prouavanjem fenomena nacija i nacionalizama. Kao

vodi, koristit emo knjigu V. Katunaria Sporna zajednica koja je

svojevrsni pregled svih novijih teorija s podruja prouavanja nacije

i nacionalizama.

Pristup je temi problemski, uz pozivanje na suvremene povijesne do-

gaaje. Iz tog e razloga pojedini teorijski uvidi biti prekidani kra-tkim esejistikim odlomcima.

Usmjerenost na recentne povijesne dogaaje odvest e nas na aktual-

na pitanja koja se tiu globalizacijskih procesa. U tom e se kontekstu

ukratko prikazati kako globalizacijski procesi mogu utjecati na izgra-

dnju kolektivnog identiteta. Svrha prikaza nee biti pruanje iscrpne

slike tih procesa, ve pruanje ire teorijske perspektive u prouavanju

kolektivnog identiteta.

Kljune rijei: kolektivni identitet, nacija, nacionalizam,

drava


2/51

210

Etnoloka istraivanja/Ethnological Researches

Uvod

Usuvremenim teorijskim pristupima identitetu naglaa-va se injenica da je identitet dinamina pojava koja

se gradi kroz procese. U tom kontekstu esto se govori o izgradnji, projektiranju ilikonstruiranju identiteta. Ovakav pristup podrazumijeva da pri stvaranju identitetapostoji neki plan ili projekt koji se nastoji realizirati. Projekte zamiljaju i provodeodreene grupe i pojedinci. U literaturi se takve grupe nazivaju elitama. Elite mogu

biti politike, kulturne i ekonomske.

U kulturnu elitu ubrajamo i znanstvenike koji svojim djelovanjem mogu doprinijetikonstruiranju identiteta. U ovom e se lanku pokazati da je to samo jedan od aspe-kata koji odreuje nastanak identiteta. No, toj emo se injenici vratiti neto kasnije.

Na poetku izlaganja nastojat emo dokazati injenicu da je kolektivni identitet bitnoproces. Procesi u kojima nastaje identitet bitno su odreeni ljudskim djelovanjem imeudjelovanjem na skupnoj i pojedinanoj razini. U prvom e se poglavlju nazna-iti vrste meudjelovanja te istaknuti da se svijest o zajednitvu i razlici dogaa usferi kulture. Iako identitet nastaje u meudjelovanju vie sfera, sami procesi identi-fikacije dogaaju se u sferi kulture. Razliite kulturoloke odrednice (jezik, tradicija,religija, vjerovanje u zajedniko porijeklo) slue kao materijal za te procese.

Iako se, po jednoj definiciji, etnologija ponajprije bavi etnosima, njihovom kulturom,porijeklom tj. etnikim identitetima, ovdje e se posebna pozornost posvetiti naciji i

nacionalnom identitetu.1

Iskljuivokulturalni ipovijesni pristup u etnologiji esto je bio kritiziran zbog zanema-rivanja politike dimenzije.Politika besvijest etnologije mirisala je na ideologiju. Me-utim, svrha je tematiziranja nacionalnog identiteta to to nas analiza nacije nedvo-smisleno prebacuje iz sfere kulture u sferu politike, drave i moi. Vidjet emo da je zakonstituciju nacionalnog identiteta (i svakog drugog) bitna mo i odnos spram moi.

Bavit emo se nadnacionalnim karakterom moi te dravama za koje emo ustvrdi-ti da su najsolidniji spremnici moi u modernom svijetu. Takva e nas razmiljanjaodvesti do kategorija drutva te nadnacionalnog sustava moi i nejednakosti.

Na izlet u globalni svijet zavrit e cjelovitom teorijom to se odnosi na imbenikekoji utjeu na izgradnju kolektivnog identiteta.

1 Bratani u lankuPoimanje rada na etnolokom atlasu Europe i susjednih zemalja navodi definiciju etnologije:Etnologija je znanost o kulturi i ljudskim grupama kao nosiocima kulture. Ljudske grupe koje se pro-uavaju jesu etnosi: Nakon Bromleja glavni predmet etnologije su etnosi, narodi. Pojam etnos je prviput upotrijebio irokogorov koji ga je definirao (1923) kao grupu ljudi koja govori istim jezikom, priznajezajedniko porijeklo, ima zajedniki kompleks obiaja i naina ivota, koje uva i prenosi tradicija, a pokojem se razlikuje od ostalih takvih grupa (Bromlej 1973). Etnosi se ne stvaraju voljom ljudi: Ove se

jedinice ne stvaraju voljom ljudi ve kao rezultat historijskog procesa. Kao karakteristika tog etnosa

specijalnu ulogu igra reciprona diferencijacija antiteze mi-oni, jedan vrlo karakteristian trag etnosa jetakoer njegova odreena stabilnost.


3/51

211

Duko Petrovi: Anatomija identiteta

Identitet

O emu je u stvari rije kada govorimo o identitetu? Nae razmatranje moemo poe-ti kratkim izletom u povijest zapadne filozofije koja je pojam identiteta smatrala svo-

jom sredinjom ontolokom kategorijom. Neemo se ovdje posebno baviti pojedinimfilozofima, nego emo naznaiti nekoliko bitnih znaajki pojmaidentitet.

Zato poinjemo s filozofskim pojmom identiteta? Zato to smatramo da je misaonatradicija zapadne filozofije uvelike utjecala na pojmovne okvire koje i danas koristi-mo kako u znanstvenom diskursu, tako i u svakodnevnom govoru. Dodatno smatra-mo da e nam kratko tematiziranje povijesti pojmaidentitet pomoi da teorijski iscr-pno ocrtamo tu neuhvatljivu zvjerku koju nazivamo identitet. Naime, smatramo dae nam povijest filozofije najbolje pokazati to pojam identiteta vienije.

Rije identitet dolazi od latinskogidentitas koje u korijenu ima rijeidem to znaiisto.Identitas bismo mogli prevesti kao istost ili istovjetnost. Dakle, rije identitet oznaujeodnos po kojem je neko bie, pojava ili svojstvo jednako samom sebi. U tom bi smislupojamidentificirati znaiopoistovjetiti.

Pojam identitet proizaao je iz logike i filozofije i prvotno je znaio istovjetnost stvarii bia u sveopoj mijeni. Identitet je, shodno tome, oznaavao bitna svojstva nekogpredmeta ili bia, dakle, ono trajno svojstvo koje je, na primjer, kamen inilo kame-nom. Dakle, pojam identitet je, u logici i filozofiji, pokrivao, popularno filozofski re-eno, cjelinu bia i bio agens koji je ta bia, uope, inio biima. Drugim rijeima, u

kontekstu filozofske tradicije koju smo ponajprije naslijedili od starih Grka, identitetje bio sredinja ontoloka kategorija.

No, to nam ta spoznaja danas znai? Uzimamo li danas pojam identiteta u gore na-znaenom smislu?

Da bismo odgovorili na ova pitanja, opet emo posegnuti za filozofskom tradicijom,tonije za Aristotelom, i njegovom podjelom na prirodna i umjetna bia.

Prirodna su bia ona koja su samonikla, priroena ili, kako bi rekao Aristotel, onakoja se sama od sebe kreu. Prirodna bia postoje neovisno o ovjekovom djelovanjui spoznaji. U prirodna bia spadaju i svi prirodni predmeti i prirodni objekti (izuzevivotinja). Bia koja je ovjek svojim djelovanjem stavio u kretanje i na taj nain stvo-rio su tzv. bia kulture. Podjela je umjetna te slui samo za olakano razumijevanje jer

je i ovjek, tvorac kulture, prirodno bie odreeno svojom vrstom.

No, kako stvar stoji s modernim pojmom identiteta u okviru dosadanjih razmatra-nja?

Kada u svakodnevnom govoru upotrebljavamo pojam identitet opisujui nekog po-jedinca ili osobu, opisujemo li pritom tog pojedinca kao prirodno bie odreeno svo-jom vrstom ili pak uvijek mislimo na tog odreenog pojedinca, upravljanog vlastitom

svijeu i voljom, odreenog njegovim djelovanjima i razmiljanjima?


4/51

212


Je li neki kolektivni identitet (npr., nacija), koji je sastavljen od skupa pojedinaca, ne-to samoniklo, prirodna stvar koja sama od sebe postoji te se sama od sebe mijenja?

Je li nacija prirodni predmet neovisan o ljudskom djelovanju i spoznaji?

Ili, jednostavnije reeno, spada li identitet u kategoriju prirodnih bia, objekata kojipostoje neovisno o ljudskoj volji i djelovanju?

Ako se sloimo s tvrdnjom da pri modernom koritenju pojma identitet uvijek pose-emo za jedinstvenom ljudskom jedinkom koja nije jednaka ni jednoj drugoj, dakle,

jedinkom koja ima svoju vlastitu svijest i volju, onda zasigurno moemo zakljuiti daskup takvih jedinki to ini neki kolektivni identitet nije prirodni predmet neovisano ljudskoj volji, djelovanju i spoznaji. Ovo je razlikovanje vrlo vano jer pitanje ko-lektivnog identiteta izravno smjeta u podruje drutvenosti, kulture i politike. Iz

ovoga slijedi da stav koji, na primjer, naciju svrstava u klasu prirodnih predmeta sbiologijskim karakteristikama (poznati su znanstveni stavovi koji naciju promatrajukroz pojmove etnogeneze i krvnog srodstva naroda) postaje prvorazredno politikopitanje. U spoznajno-teorijskom smislu kod ovakvih stavova dolazi do striktne podje-le izmeu subjekta i objekta spoznaje, gdje se nacija objektivizira, tj. promatra kaoprirodni objekt.2

Ovaj stav zamagljuje injenicu da je identitet produkt djelovanja te zanemaruje goreiznesenu fundamentalnuistinu da u drutvenoj sferi, na koju smo ograniili pojamidentitet, imamo posla sa subjektima, prema kojima imamo i moralnu odgovornost.To, naravno, ne znai da pojam objekta u spoznajno-teorijskom smislu, te proces

objektiviranja u ontolokom smislu, moemo potpuno zanemariti.U konstituciji identiteta, u stvari, dolazi do stalne logike antinomije u kojoj subjekti iobjekti, ovisno od rakursa, konstantno mijenjaju mjesta. Bitna je znaajka ovog doga-anja procesualnost u kojoj na polju ljudskog meudjelovanja (pojedinac-pojedinac,grupa-grupa, grupa-pojedinac) subjekti postaju objektima, a objekti subjektima.

U spoznajno-teorijskom smislu pri istraivanju identiteta (i u drugim istraivanjima),istraiva-znanstvenik susree se s poznatim paradoksom laca. Objekt koji se proma-tra ujedno je i subjekt s kojim istraiva dolazi u meudjelovanje. Istraiva koji jesubjekt spoznavanja, ujedno je i objekt na koji se djeluje. U toj igri djelovanja i me-

udjelovanja nastaje spoznaja i samospoznaja, rijeju,znanje koje je produkt ljudskepovijesne prakse.

Uzmimo primjer: kod procesa samospoznaje (koji moemo podijeliti na introspekci-ju i na simboliko smjetanje sebe u okolinu) subjekt stalno prolazi kroz proces obje-

2 Bratani, u istom lanku, o etnolokom spoznajno-teorijskom konceptu kae: Svaka empirijska znanost(u koje spada i etnologija) mora imati svoj predmet koji postoji nezavisno od ovjekove volje. Svaki pravipredmet ima mnogo aspekata. Nasuprot tome predmetnost je onaj aspekt opeg predmeta koji je izabran

za znanstveno istraivanje od strane znanstvenika. Predmet etnologije su narodi, etnosi, a predmetnostje tradicijska svakodnevna kultura.


5/51

213


ktivizacije (u procesu introspekcije on objektivizira osjeaje i tjelesnost dok u procesusimbolikog smjetanja u okolinu on trai objektivnu, drutvenu potvrdu vlastitevrijednosti), pretakanja svoje subjektivnosti u objektivitet. Objektivitet, s druge stra-

ne, konstituira i potvruje subjektivitet. Proces konstitucije moe zapeti na bilo ko-jem od dva navedena pola. Kao to smo ve istaknuli, jednostrano opredmeivanjenacije moe imati za posljedicu zanemarivanje injenice da se nacije sastoje od subje-kata. Posljedice su poznate: rtvovanje tisue subjekata radi opstanka nacije.

S druge strane, subjektivitetu moe izostati objektivacija. U naem primjeru, kodprocesa samospoznaje to moe imati za posljedicu prestanak introspekcije, tj. uki-danje tjelesnosti, smrt ili moda nedostatak drutvene potvrde koja za posljedicu, upsiholokoj sferi, moe imati nedostatak samopotovanja.

Da zakljuimo, identitet je, prije svega, produkt ljudskog djelovanja i meudjelova-

nja, spoznaje i samospoznaje, rijeju, ljudske povijesne prakse. Bitna je njegova znaajkaprocesualnost. Naime, on uvijek nastaje i konstituira se u procesu.

Nain konstituiranja identiteta ovisi o vrstama ljudskih meudjelovanja i procesa.

Za konstituiranje identiteta bitne su ove sfere ljudskih odnosa:

1. Sfera intimnih odnosa koja spada u podruje privatnog. Dominantan socijalnisklop u toj sferi odnosa jest obitelj. Obitelj osigurava natalitet, dakle, materijalnopostojanje ljudske jedinke, subjekta. Obitelj je prva i najznaajnija stepenica uizgradnji osobnog identiteta svakog ovjeka jer se kroz nju provodi prva socijalizacija

pojedinca u grupu i drutvo. U obitelji vlada znaajan stupanj emotivne poveza-nosti koji osigurava visok stupanj solidarnosti. Obitelj je vrlo vana stepenica zanormalan psihiki i fiziki razvoj ovjeka.

U sferu intimnih odnosa stavit emo i odnos pojedinca prema samome sebi, svojoj osobnosti, dakle, svom osobnom identitetu, svojoj osobnoj povijesti. Iako bipodruje intimnosti i osobnog identiteta po definiciji trebalo spadati u privatnusferu, u kasnoj modernosti i postmodernosti zamjetna je intimizacija javnog i glo-

balnog prostora. Od mnotva osobnih identiteta, izdvojit emo rodni, profesional-ni i vjerski identitet. Moda se ini neopravdano ove identitete ubrojiti u sferu in-timnih odnosa, no, to inimo zato to stvar promatramo u okvirima moderniteta i

modernitetu karakteristine drutvene situacije u kojoj su se ovi identiteti mahompovukli u privatnu sferu. Ovakav se zakljuak posebno ini klimav u pitanjimarodnog i vjerskog identiteta koji su i u modernitetu bremeniti politikim konota-cijama. Svjedoci smo politike borbe za prava spolova te bujanja politikoga vjer-skog fundamentalizma razliitih vrsta. Moda bi potenije bilo sloiti se sa zaklju-kom da sva tri nabrojena identiteta, ovisno o situaciji u drutvu, imaju tendencijupretakanja iz privatne u javnu sferu, i obrnuto.

2. Sfera ekonomskih odnosa i ekonomske razmjene. Ekonomska sfera dotie se pri-vatnog i javnog podruja. Naime, primarno se, u kapitalizmu, ekonomski zado-

voljavaju privatni interesi i potrebe, s tim, da podruje javnog ini trite kojeposreduje i omoguuje zadovoljenje privatnih interesa i potreba. Dakle, podruje


6/51

214


javnog u ekonomskoj sferi ini trite koje danas uvelike nadilazi granice odre-ene dravama. Ovo je iznimno vana injenica koju je nuno imati u vidu prianalizi globalnih kretanja i globalizacije. No, u ekonomskoj se sferi ne zadovolja-

vaju samo, strogo materijalno shvaeni, interesi i potrebe. Ekonomska sfera moezadovoljiti i potrebu za identifikacijom i pripadnou grupi, klasi, zajednici. Pre-takanje ekonomskih odnosa u sferu drutvenosti, po klasinom shvaanju, stvara

klase i klasni identitet. Ne kupuje se samo materijalna potreba, nego i identitet.Zanimljivo je iznijeti podatak da je po marksistikoj teoriji klasni identitet trebao

biti revolucionarni integrativni moment na globalnoj razini. Tijek povijesti tu jetvrdnju opovrgnuo prevagnuvi u korist nacionalnog identiteta. Revolucije su sevodile u okviru nacija. Za ekonomsku sferu bitno je istaknuti da ona ovisi o podjelii organizaciji rada, tehnolokom razvoju proizvodnih snaga, vlasnikim odnosima,raspodjeli i koliini kapitala, financijskim i novanim poslovanjima itd. Takvi po-

kazatelji bitno odreuju vrstu ekonomskog sustava. Jedan od takvih sustava jestglobalno vani kapitalizam. Ekonomska sfera osigurava materijalnu osnovu za op-stanak pojedinaca, grupa, zajednica i drava.

3. Sfera politikih odnosa. Trebala bi se ticati iskljuivo javnog podruja djelovanja.Dakle, politiki odnosi ponajprije se tiu djelovanja u zajednici i za zajednicu pu-tem opeg interesa. Politiko djelovanje uspostavlja ustanove ili se provodi krozustanove koje reguliraju ivot u zajednici te osiguravaju njen kontinuitet i opsta-nak. Dobro politiko djelovanje, kroz brigu za zajednicu, brine se i za pojedin-ca. Brine se za njegovu zatitu, zatitu njegova vlasnitva, ivota, zatitu njegovihprava, rijeju, brine se za njegov skladan razvoj i napredak. Kroz politike usta-nove struji mo koja omoguuje primjenu razliitih oblika vlasti i vladavina kaospecifinih oblika politikog djelovanja. Za nau je analizu vrlo vano naglasiti damo u sferi politike proizlazi iz konsenzusa lanova zajednice za odreene oblikeprimjene moi i vlasti. Naime, kako Hannah Arendt (1970) pokazuje analizirajuirevolucionarne prevrate, posluh dravljana prema vlasti, zakonima, ustanovamaili vladarima najvie ovisi o javnom miljenju kroz koje se manifestira pozitivnapotpora i ope prihvaanje tog oblika vlasti. Ovo je iznimno vana spoznaja kojanam osvjetljava zato neto naizgled banalno kaozamiljena zajednica (u interpre-taciji B. Andersona to je parafraza nacije) imatoliku politiku mo. No, to nampojanjava i zato se nacija-drava moe korumpirati. Promjena sadraja i opse-ga javnog mnijenja (karakteristina za proces globalizacije) moe destabilizirative formirane zajednice pokazujui nam esto zanemarenu mo simbola, naelai uvjerenja. Mo i vlast produciraju fiziku silu pomou koje se osigurava prisilana red, na unutarnjem planu, te ratna sila na vanjskom planu. Ratna sila moeizazvati fiziko unitenje pojedinaca i zajednica. Ona osigurava sredstva za prisilu,podjarmljivanje i oduzimanje slobode. Ona je izvor stalne opasnosti koja izazivastrah i nepovjerenje koje je izvor stalnih napetosti meu politikim subjektima.Percepcija opasnosti i rizika moe imati kljunu ulogu u konstituciji politike zaje-dnice. Politiki su subjekti prema van slobodni kada posjeduju politiku samostal-nost, dakle, mogunost samostalnoga politikog odluivanja te kada su kao takvipriznati od drugih politikih subjekata.


7/51

215


Prevladavajui oblik politikog organiziranja u dananje vrijeme jest moderna dr-ava, jo emo dodati, nacija-drava.Sfera politikih odnosa dominantno pribavlja mo za fiziku silu.

4. Sfera kulture. Najjednostavnije reeno, sferu kulture nazvat emo carstvom zna-kova. Carstvom znakova upravlja sustav znakova koji nazivamo jezikom. Znakovi,kao to znamo, posreduju svim ljudskim odnosima. Pomou znakova mi postaje-mo svjesni odnosa i procesa, pomou njih mi usmjeravamo i koordiniramo (po-litika i ekonomska) djelovanja, stvaramo prostore zajednitva i razlike, komuni-cirajui preko znakova prenosimo osjeaje, znanja i iskustva u prostornom i vre-menskom smislu, kodificiramo drutvene i pravne norme, znakovima zapisujemodogaaje stvarajui sjeanja i povijest, njima zapisujemo mnijenja i znanja, rijeju,njima artikuliramo stvarnost.Sfera kulture sadri jezik, drutvene norme i obiaje, mnijenja i znanja, religiju,mitologiju, zajednika sjeanja i povijest.

Bitno je naglasiti da u sferi kulture nastaje percepcija, artikulacija i shvaanje isto-sti i razlike, tj. identiteta i razlike. (U politikoj sferi dominantno je priznavanjeistovjetnosti i razlike, tj. priznavanje identiteta.)

Kroz djelovanje u sferama koje smo do sada naveli (intimnoj, politikoj, ekonom-skoj i kulturnoj), pojedinci i grupe, skupljajui iskustvo, znanje te razmjenjujui in-formacije, dolaze do razumijevanja i artikulacije slinosti i razlika. Kroz djelova-nja oni istodobno grade i razumijevaju osobni i kolektivni identitet, osmiljavajui

ipripitomljavajui stvarnost na osobnoj i grupnoj razini. No, proces je povratan.Kroz razumijevanje i artikulaciju, oni istodobno i djeluju gradei osobni i kolektivniidentitet.

Sfera kulture kroz artikulaciju identiteta dominantno pribavlja smisao ljudskom dje-lovanju.

Bitna znaajka procesualnosti u etiri navedene sfere jest njihova meusobna inte-rakcija, isprepletenost i meuovisnost u izgradnji identiteta. Koja e od sfera odnosa

biti odluujua u izgradnji identiteta, najvie ovisi o povijesnoj situaciji nekog vreme-na i vrsti identiteta koji se prouava. Pod povijesnom situacijom najprije mislimo na

odnose moi koji postoje u odreenom vremenu i na odreenom prostoru. Odnosimoi uvjetuju koja e se sfera odnoenja isticati u izgradnji identiteta. Za analizu di-namike sfera, posluit e nam Castellsova podjela vrsta identiteta (v. biljeku 3). Onae nam posluit kao teorijski okvir za otkrivanje dinamike identiteta u globalnim pro-cesima. O tome emo neto vie rei kasnije.

U ovom smo istraivanju odluili veu panju posvetiti najuspjenijem i najmonijemkolektivnom identitetu modernog doba, nacionalnom. Kada kaemo da je nacionalniidentitet najmoniji i najuspjeniji, onda mislimo da od svih identiteta koje smo ovlaspomenuli, nacionalni danas ima najvei utjecaj na ivot ljudi na globalnoj razini. Unovije vrijeme, ozbiljnije mu konkurira jedino vjerski identitet u obliku panislami-

zma.


8/51

216


Odgovor na pitanje zato je nacionalni identitet najmoniji i najuspjeniji nadilaziopseg ovoga lanka.

Navest emo samo nekoliko natuknica koje emo kasnije detaljnije tematizirati. Je-dan od moguih odgovora na postavljeno pitanje jest tvrdnja da se nacija sustavno, upotpunosti uklapa u nadnacionalni sustav moi liberalizma koji ima primat u global-nim razmjerima. Pod primatom mislimo da je liberalizam (alias liberalni kapitalizam)kao sustav u globalnim odnosima snaga uspio skupiti najveu koliinu moi, u veinisluajeva na raun drugih. Pod moi mislimo materijalnu, fiziku i kulturnu mo.

Liberalizam je kao svoje toke moi producirao liberalne nacije-drave. Neemoistraivati koliko se nacija uklapala u komunistiki nadnacionalni sustav, no, danas jeizvjesno da veina komunistikih zemalja koje su opstale ima nacionalni karakter.

Projektu panislamizma, tj. ujedinjavanja muslimanskih zemalja na vjerskoj osnovi,ne odgovara nacionalna razjedinjenost. No, pitanje je koliko je panislamizam kon-struktivan sustav, a koliko samo identitet otpora u procesima globalizacije o kojimaemo neto kasnije govoriti.

Najvea koliina moi koju je liberalni sustav producirao nije jedini razlog njegoveuspjenosti. Po naemu miljenju, drugi je razlog stabilnost. Liberalni je sustav, izvla-ei u jednom trenutku maksimalnu korist za cjelinu sustava, ujedno izvlaio maksi-malnu korist za dijelove sustava, nacije-drave (naravno ne sve, uglavnom zapadne,razvijene).

U okviru skladnog djelovanja sustava, liberalna nacija-drava mogla je optimalnoizvravati svoju funkciju zadovoljavati potrebe veine svojih pripadnika u sve eti-ri sfere odnoenja. Zadovoljavati potrebe veine svojih pripadnika u sve etiri sfereodnoenja, s gledita cjeline drave kao sustava, znai posveivati jednaku panju svi-ma trima sferama. To stvara sklad u kojem se ni jednoj sferi ne posveuje prevelikapanja. Tim nastojanjima drava je uspijevala stvoriti stabilnost.

Dva su razloga za koja smatramo da su prometnula liberalnu naciju-dravu u naju-spjeniji oblik udruivanja u modernom dobu:

1. najvea koliina moi koju je sustav, pa time i drava, posjedovala u odnosu na

konkurente i2. stabilnost u odnosu na konkurente.

Svi ostali oblici udruivanja (u modernitetu ih je bilo nekoliko: komunistika dra-va, vjerska drava, nacional-socijalistika drava) nastojali su istaknuti jednu nautrbneke druge sfere odnoenja. U konanici, takve su zajednice pokazivale ili izrazitunestabilnost, ili nedostatak konkurentnosti u odnosu na liberalnu dravu. One su te-ile ili tee ka podlonosti, nesamostalnosti i raspadu.

Skladni je razvoj liberalne drave karakteristian, prije svega, za zreli modernizamkoji je okrunjen liberalnom dravom blagostanja na Zapadu. Mnogi autori naglaa-vaju da je skladni razvoj svih sfera liberalne drave poremeen daljnjim razvojem


9/51

217


nadnacionalnog sustava moi koji je u okviru svoje paradigme dalje nastavio razvijatiekonomske odnose. To je poremetilo funkcioniranje drava u etiri sfere.

Detaljniju analizu tih procesa ostavljamo za sljedee poglavlje u kojem emo izravnijegovoriti o dravi, naciji, nadnacionalnom sustavu moi i nejednakosti.

Nadnacionalni sustav moi, drutvo, drava, nacija

U prethodnom smo poglavlju kroz apstraktne teorijske pojmove kriom uvukli poj-move liberalizam, nacija, drava, nacija-drava. Za daljnju analizu, neke emo odtih pojmova kategorijski osvijetliti postavljajui ih u meusobne odnose ovisnosti.

Najprije emo uvesti kategoriju glavnog (opeg) sustava moi koji ima nadnacionalnikarakter. Kao dananji prevladavajui opi sustav moi moemo imenovati, ve spo-menuti, liberalni-kapitalizam koji ima primat u globalnim razmjerima. Na globalnomplanu liberalizmu se suprotstavlja ili se suprotstavljao, prije svih, komunizam (bolj-evizam) i danas sve jai vjerski fundamentalizam u liku panislamizma (Katunari,2003).

Hoemo li na globalnoj sceni imati pojavu jo nekoga globalnog sustava, zanimljivoje pitanje. No, to nije tema ovog istraivanja.

Zbog daljnje analize i kvalitetnijeg osvjetljavanja situacije, slijedei Katunaria, uvest

emo pojam drutvo. Drutvo je opi pojam koji se odnosi na sve oblike zajednikog i-vota ljudi (Katunari, 2003: 50). Drutvo ima dvije dimenzije (Katunari, 2003: 53).

Drutvo moemo definirati kao skup horizontalnih i vertikalnih veza meu pojedin-cima i ljudskim grupama koje reproduciraju ili unapreuju postojei oblik nejedna-kosti i moi, ukljuujui i grupne granice. No, vrlo je vano naglasiti da je drutvo iskup veza i djelovanja koje taj poredak mogu i dokinuti. Tako je barem bilo u poje-dinim razdobljima novovjekovne povijesti. Posao drutvenih znanstvenika trebao bi

biti afirmiranje drugih dimenzija drutva te kritiko odbacivanje postojeeg stanja(Katunari, 2003: 53). Razlog za odbacivanje postojeeg stanja jest narav liberalnogsustava.

Liberalni sustav moi projektira drutvo kaokonanu stvarnost koja se sastoji od dvi-je sfere: globalnog protoka stvari i nacionalno odreene zajednice ljudi (Katunari,2003: 53).

Opi sustav moi omoguuje i potie globalni protok stvari koji se utjelovljuje u slo-bodnoj trgovini, dok protok ljudi nastoji strogo kontrolirati. Kontrolirajui protokljudi, opi sustav moi stvara odvojene zajednice ljudi meu kojima postoji nejedna-ka raspodjela bogatstva i moi.

Po tom razumijevanju, nacija, dakle, predstavlja instancu openitijeg pojma drutvo

kao sustava moi i nejednakosti.


10/51

218


Prema Katunariu, autor koji je nainio teorijski iskorak prema povezivanju drutvakao sustava moi i nacije kao sustava kolektivnog identiteta jest Michael Mann (2003:253). Prema Mannu, drutvo se temelji na etiri stupa moi: ekonomskom, vojnom,

politikom i kulturnom. Ovi stupovi moi kristaliziraju se u dravama.Temeljni pojam koji se uvodi u analizu jest pojam moi. Temeljni spremnik moi usuvremenom svijetu jest drava. U dananje moderno doba, nijedna se zajednica nemoe odravati bez suradnje i sudjelovanja drave. Pojam nacija izvodi se iz pojmamoderne drave. Tzv. nacionalno pitanje onda se svodi na pitanje skupljanja moikoja e producirati ili samostalnu dravu ili posebne povlastice neke etnike zajedni-ce unutar neke ve oformljene drave.

Ako globalno drutvo promatramo kao apstraktnu shemu, dakle, kao sustav moi inejednakosti, nacija-drava izranja kao najpostojaniji i najefikasniji spremnik moi.

Naime, nacija-drava glavno je sredite organizirane fizike sile, ona osim materijal-nih sredstava posjeduje ne manje zanemarivu ideoloku sposobnost koja stvara nekuvrstu manje ili vee odanosti dravnom sustavu koji je onda u stanju u kratkom ra-zdoblju mobilizirati velike koliine ljudstva za ratne i druge svrhe.

Osim aparata fizike sile, drava posjeduje pravni i politiki okvir koji svojim lanovi-ma osigurava pravnu, socijalnu zatitu i obrazovanje. Kapitalu nudi sigurna utoita,obrazovano i odano ljudstvo, pravni i fiskalni okvir za njegovo neometano cirkulira-nje i oploivanje. Drava u makroekonomskoj sferi potie investicije, razvija finan-cijsko trite, osigurava ravnomjeran razvoj i punu zaposlenost, potie izvoz (Keyne-

sova regulacija). Ona zastupa interese svojih tvrtki u inozemstvu. to je danas modaod presudnog znaaja, drava osigurava nesmetan rad znanstvenih ustanova, uva ikoristi znanja, osigurava komunikacije.

U okviru globalnoga liberalnog sustava svaka drava, kao najefikasniji spremnikmoi, nastoji poveati svoju mo, maksimirati korist i blagostanje za sebe i svoje pri-padnike ili odreene zajednice svojih pripadnika (tu se ponajprije misli na zajednicemonih pojedinaca koji mogu initi elitu neke drave). Teza koja se ovdje postavlja

jest sljedea: u globalnim odnosima moi drava je jo uvijek kljuni nositelj moi,kljuni imbenik koji odreuje ekonomska, populacijska i ostala kretanja, te kaodominantan drutveni entitet jo uvijek, u najveoj mjeri, odreuje globalno stanje

stvari. Nacija i nacionalizam odreen dravom-nacijom sa svojom, u mnogim poljimapartikularistikom politikom, nije svuda samo pasivni promatra koji se u globaliza-cijskim procesima osjea uvijek nelagodno. Postoje, naime, nacije-drave koje svojimpartikularistikim djelovanjem potiu i stabiliziraju globalizirajue procese te u njimasudjeluju kao vani sustavni imbenici.

Teza Michaela Manna, koju ovdje iznosimo, u dananje je vrijeme esto osporava-na. Mnogi autori u naglaavanju globalizacijskih odnosa pokuavaju argumentiranodokazati da drava, kao najvri spremnik moi, u globalizacijskim procesima svevie gubi utjecaj i samostalnost. Autori poput Emanula Castellsa (2002) dokazuju da

drava u informacijskom dobu polagano, ali sigurno gubi bitku s umreenim drutvomkoje se javlja kao dominantan oblik udruivanja u postmodernom svijetu. Naime,


11/51

219


u globalnom svijetu koji je sve povezaniji, drava polako gubi svoju samostalnost isuverenitet. U uvjetima globalizacije, civilna drutva (produkti rada dravnih ili, kakokae Castells, legitimirajuih ustanova) smanjuju se i rastau. Razlog je tome neposto-

janje kontinuiteta logike stvaranja moi u globalnoj mrei i logike udruivanja i zastupanja uspecifinim drutvima i kulturama (Castells, 2002: 21).

Doista, u dananjem neoliberalnom svijetu zamjetno je smanjenje funkcija koje jedrava obavljala u prolosti. Tu se ponajprije misli na ukidanje socijalnih ugovoraizmeu kapitala, radne snage i drave to vodi slabljenju socijalne komponente dra-vnog aparata koje pak za posljedicu ima gubitak legitimiteta drave u oima graana.Zbog nestabilnosti i nerazvidnosti globalnih procesa, naglaenog profiterstva kompa-nija i nestabilnog trita radne snage, dolazi do nepovjerenja prema kompanijama paonda, posredno, i prema dravi koja promie globalizacijske procese.

Po Castellsu, svjedoci smo procesa podvajanja nositelja moi, dravnog aparata kojipodupire globalne nositelje moi, od graana koji svojim pravom glasa ine bazui temelj politikog sustava. Kao posljedicu takvih kretanja, imamo pojavu identitetaotpora kao dominantnog oblika identiteta u suvremenome globaliziranom drutvu.3Identitet otpora nije konstruktivne prirode, nego se po svojoj logici nastoji iskljuitiiz globalnih procesa odreujui ljude vie prema onometo oni jesu nego to oni rade.U takve oblike identiteta spadaju komunalizam, vjerski fundamentalizam i nacionalizam(Castells, 2002).

Takav oblik nacionalizma posebno pogaa, u svjetskim razmjerima, marginalne dr-

ave-nacije kod kojih je jako izraen gubitak samostalnosti i suverenosti, tj. gubitakmaterijalne osnove na kojoj se drava gradi. No, upravo je gubitak materijalne osno-ve naelo iz kojeg se napaja nacionalizam u globalnome kapitalistikom drutvu. Kodrazvijenih zemalja, tzv. dobitnika u globalnom svijetu (zbog ve opisanih procesa),zamjetno je i nepovjerenje spram drave, tj. identiteta koji drava nastoji izgraditi(legitimirajui identitet), fragmentacija identiteta, komunalizacija, pa ak i vjerski fun-damentalizam, posebno izraen kroz sekte razliitih religijskih naslijea itd. Postoje

3 Castells (2002): Budui da se drutveno izgraivanje identiteta uvijek dogaa u kontekstu koji je ozna-en odnosima moi, predlaem razlikovanje tri oblika i izvora izgradnje identiteta:1. Legitimirajui identitet koji uvode dominantne drutvene institucije kako bi proirile i racionalizirale svoju

dominaciju u odnosu prema drutvenim akterima, tema koja ini sr Sennetove teorije o autoritetu idominaciji, ali se jednako tako uklapa u razne teorije o nacionalizmu.

2. Identitet otpora koji stvaraju oni subjekti koji se nalaze u poloajima/uvjetima u kojima su obezvrijeenii/ili stigmatizirani logikom dominacije, te tako kopaju rovove za otpor i preivljavanje koji se temelji nanaelima koja su razliita ili suprotna onima koja proimaju drutvene institucije, kao to Calhoun pre-dlae u svom objanjenju pojave politike identiteta.

3. Projektni identitet koji nastaje kad drutveni akteri, na temelju bilo kakvih, njima dostupnih, kulturnihmaterijala grade novi identitet koji redefinira njihov poloaj u drutvu i, to inei, trae preobrazbu sve-ukupne drutvene strukture. To je, na primjer, sluaj kada feminizam izae iz rovova identiteta otporai prava ena kako bi izazvao patrijarhalizam, a time i patrijarhalnu obitelj i cijelu strukturu produkcije,reprodukcije, spolnosti i osobnosti na kojoj su se povijesno temeljila drutva.

Legitimirajui identitet stvara civilno drutvo Identitet za otpor dovodi do stvaranja komuna ili zajednica projektni identitet, stvarasubjekte


12/51

220


mnogi pokazatelji da je Castellsovo insistiranje na identitetu otpora kao dominan-tnom obliku identiteta u dananjem drutvu umnogome opravdano, posebno kadase promatraju marginalne drave gubitnici, to je sluaj s Hrvatskom i njezinim bal-

kanskim okrujem. No, kod pitanja moi drave u globalnom svijetu i sam Castellspriznaje da drava kao povijesna praksa nee, barem skoro, odumrijeti. On se slae sMartinom Carnoyom (Castells, 2002: 311) koji tvrdi da je natjecanje meu nacijamai dalje funkcija nacionalne politike svake zemlje, a gospodarska privlanost odreenezemlje stranim multinacionalnim kompanijama funkcija je lokalnih gospodarskih,a mi bismo dodali, i pravnih uvjeta. Carnoy zastupa miljenje da multinacionalnekompanije u velikoj mjeri ovise o svojim matinim dravama koje im pruaju izra-vnu ili neizravnu zatitu, te da nacionalne politike ljudskog kapitala kljuno utjeuna produktivnost gospodarskih subjekata unutar nacionalnog teritorija. Thompson(Castells, 2002: 312), osim odnosa korporacija i drave, pridodaje postojanje mno-

tva razliitih naina pomou kojih upravljaka mo drave-nacije olakava ili oteavakretanje kapitala, rada, informacija i robe.

Iako je globalna povezanost i meuzavisnost sve vea, zbog ega dolazi do formiranjanadnacionalnih tijela kontrole (MMF-a, WTO-a, EU-a i ostalih), teko je zamisliti daona mogu opstati ako u svom djelovanju ne slijede interese pojedinih, najsnanijihlanica, i ne potiu njihovo osnaivanje. Castells navodi da su te nadnacionalne orga-nizacije i nastale kako bi osnaile ve postojee drave lanice, no, zbog nemogunostidogovora meu lanicama, meunarodne organizacije preuzimaju samostalne akcijedjelovanja te tako sve vie zadobivaju samostalnost. No, kao protuargument njegovojtvrdnji, moe se navesti podatak da nadnacionalne organizacije koje ne zastupajuinterese svojih najmonijih lanica teko preivljavaju na svjetskoj sceni i, u naelu,ne donose nikakve obvezujue odluke. Za primjer treba analizirati to se u dananjevrijeme dogaa s UN-om, ekolokim samitima te moda i EU-om. U svim tim orga-nizacijama, kada doe do zakidanja interesa vodeih lanica, dolazi do ozbiljnih krizau njihovu radu.

Naravno, takve rasprave nadilaze okvire ovoga rada. No, teza o gubitku moi draveu globaliziranom svijetu donosi, kod istraivanja nacija i nacionalizama, jednu teorij-ski veoma vanu posljedicu. Budui da drava gubi mo, nacionalizam kao produktdravnog aparata postaje irelevantan. Iako se iz Castellsovog djela takva posljedica

ne moe jednoznano izvui, za nas je vano da u tematiziranju nacija i nacionalizmane zanemarimo taj aspekt. Nacionalizam kao produkt dravnog aparata u daljnjeme se tekstu promatrati kroz kategorije formalnog i simbolikog nacionalizma, banal-nog i vrueg. Kao uvod u tu temu, pokuat emo dati nekoliko primjera u kojima jevidljiv izrazito nacionalni rad dravnog aparata.

U kontekstu izreene tvrdnje, da se dananje drutvo sastoji od dvije sfere global-nog protoka stvari i nacionalno odreene zajednice ljudi, moemo rei da je u slua-

ju dravnog aparata posrijedi konstantna meuigra izmeu otvaranja i zatvaranja, tj.politika koja na globalnom planu nastoji potaknuti otvaranje trita, slobodnu trgovi-nu, razmjenu dobara i cirkuliranje kapitala, ali i koja u tom globalnom kretanju na-


13/51

221


stoji izvui najveu moguu korist za sebe u obliku poveanja profita, ravnomjernog isveobuhvatnog razvoja svoje zajednice, stalnog poveanja moi i sigurnosti.

Tako, pored politike otvaranja globalnim kretanjima, imamo tendenciju zatvaranja,ekskluziviteta. Ono to pod time mislimo jest selektivan pristup raspodjeli dobarakoja nastoji maksimirati bogatstvo zatvarajui ga u nacionalno odreene zajednice iliodreene skupine unutar nacionalno odreenih zajednica (elite).

U tom svjetlu pokazuje se tendencija izgradnje i poboljanja sustava koji se nalazeunutar nacionalnih granica. Na ekonomskom planu moda najeklatantniji primjertakve dvostruke politike jesu dravne subvencije za poljoprivredu kojima se koristesve najrazvijenije zemlje. Iako na svjetskom tritu neke nerazvijene zemlje moguproizvesti velike koliine vrlo jeftine hrane, njihova je poljoprivreda dovedena dounitenja zbog postojanja jeftinije hrane koja je proizvedena posredstvom subvencija

u najrazvijenijim zemljama. Politikom drave u najrazvijenijim je zemljama, protivnozakonima trita, potaknut razvoj jedne privredne grane, ne, dakle, zbog krajnjeganajracionalnijeg i najisplativijeg ekonomskog rjeenja, nego samo zbog politike u-vanja radnih mjesta za domae stanovnitvo. Nasuprot klasinom liberalnom staja-litu, koje bi u idealnom sluaju izabralo rjeenje koje bi dovelo u propast globalnonekonkurentne grane ekonomije, izabire se rjeenje u kojem drava kroz subvencijenastoji sauvati konkurentnost, a time i radna mjesta za milijune poljoprivrednikadiljem razvijenog svijeta.

Slian primjer imamo kod politike useljavanja i dobivanja dravljanstva. Nijedna dr-

ava nee dopustiti nekontroliran priljev imigranata i radno sposobnog stanovnitvaiji e dolazak prouzroiti preraspodjelu bogatstva, pad standarda i socijalne nemi-re.

U takvim primjerima najbolje se vidi restriktivan i ekskluzivan pristup koji dravazauzima kod nekih pitanja. Vrlo je zanimljivo, ali ekskluzivitet i zatvaranje ne moraju

biti nuno popraeni nacionalistikom ekskluzivistikom ideologijom.

Upravo ovaj nesrazmjer izmeu ideologije i prakse dravnog aparata poglavito jekarakteristian za zapadnu antinacionalistiku ideologiju. Praksa i ideologija u ne-koj se dravi mogu veoma razlikovati i esto se i razlikuju. Kod takvog pogleda na

ideologiju, imamo posla s klasinim pojmom ideologije koji se vue od Marxa, a koji je takvu ideologiju definirao kao tzv. lanu svijest. Naime, radi se o svjesnom pri-krivanju i laganju. U ovom sluaju, imamo zapadnu politiku koja barata iskljuivoantinacionalistikom ideologijom i univerzalizmom, a u praksi esto povlai izrazitonacionalistike i partikularistike poteze.

Katunari navodi dva autora koji su se bavili gore navedenim temama. To su MichaelBilig i Rogers Brubaker.


14/51

222


Formalni i simboliki, banalni i vrui nacionalizam

Brubaker (Katunari, 2003: 280) se bavi dravljanstvom, tj. naelom dravljanstva,koji je iznutra inkluzivan, a izvana ekskluzivan, a u kojem se najbolje ogleda selekti-van pristup pojedincima i grupama od strane dravnog aparata. Ovaj je zakljuakveoma vaan za ire razumijevanja nacije i nacionalizma jer ukljuuje dravu i dra-vni aparat. Kao to kae Katunari, dio razloga za drutveno iskljuivanje s nacionali-zma je prenesen na dravu. Nacionalizam pomae zatvaranju drave iako nije jediniagens zatvaranja koji se nalazi i u samoj logici dravljanstva. Ovakvim se prikazom os-vjetljavaju formalne granice koje zatvaraju neko drutvo i pristup njegovim vitalnimustanovama. Formalne granice produkti su rada dravnog aparata i njihovo se posto-

janje ne mora izraavati simboliki kroz nacionalizam i nacionalistiku ideologiju.

Ovime smo razdijelili ekskluzivistiko djelovanje drava-nacija na formalno i simbo-liko naelo. Kao to smo vidjeli, formalno je naelo veoma vano za analizu odno-sei se na dravu i njen aparat te na globalni sustav moi koji smo promatrali krozanalitiku kategoriju drutva. Formalno je naelo esto zanemareno u analizama jer

je njegov rad tih i polagan i esto prikriven antinacionalistikom ideologijom kojaslui kao temeljni analitiki okvir za kritiziranje nacionalizma. U tom je smjeru ve-oma vaan rad Michaela Biliga kojeg smo prije spomenuli. Bilig u svojoj analizi na-glaava tihi rad prikrivenog nacionalizma koji se slui univerzalistikom ideologijomza mimikriju. On ga naziva banalnim nacionalizmom te kae: Te navike miljenjatakoer prelaze nacionalne granice. Kao ideologija, nacionalizam nije omeen naci-

onalnim granicama, njegova shvaanja se ire meunarodno. Georg Bush, najavlju-jui Zaljevski rat, obraao se svijetu Nacionalizam u suvremenom svijetu postavljauniverzalne ciljeve. Govor o novom svjetskom poretku sugerira da su nacionalnoi internacionalno isprepleteni. Pa ipak, jedna nacija napose se upinje predstavljatitaj poredak. U sadanjim okolnostima posebnu panju treba posvetiti Sjedinjenim

Amerikim Dravama i njenom nacionalizmu. Iznad svega, taj se nacionalizam iniotako zaboravljenim, tako prirodnim drutvenim znanstvenicima, a danas je globalnovaan. (Katunari, 2003: 267-268).

Veoma zanimljive konstatacije kojima moemo biti svjedoci u svakodnevnom ivo-tnom iskustvu, na primjer, u industriji zabave koja se globalno distribuira, gdje ufilmovima amerike produkcije esto moemo vidjeti kako u borbi izvanzemaljaca iZemljana Amerikanci svojim avionima, zastavama i junacima, bez ikakva ustruava-nja, govore u ime cijelog svijeta.

U ozbiljnijoj sferi meunarodnih odnosa takve su tendencije vidljive, na primjer,kada se eli opravdati neki rat. Iako su u pozadini sukoba uski nacionalistiki interesipojedine drave ili drava, opravdanje sukoba (u sluaju zemalja Zapadne alijanse)svodi se na moralne kategorije u kojima se sukobljavaju dobro-loe, demokracija-au-toritarnost, sloboda-tiranija, civilizacija-barbarstvo itd.

Iako su sve te stvari razvidne, ne bismo tek tako smjeli svesti sve analitike kategorijena pojam nacije i nacionalizma jer nemaju korist od globalnog sustava moi samo


15/51

223


Amerikanci, nego i drugi narodi, tako da se nae promatranje uvijek mora vratitikategorijama drutva i globalnog sustava moi. Takoer moramo uzeti u obzir da odglobalnog sustava moi nemaju koristi svi pripadnici amerike nacije ili svi dravljani

neke zemlje. Ako dravu-naciju promatramo kao spremnik moi, onda emo nu-no doi do zakljuka da drava u prvome redu pogoduje najmonijim strukturamaunutar nje, elitama i njihovom kapitalu. Dakle, ni nacija se ne bi smjela promatratikao jedinstven entitet u kojem ne postoje klasni i socijalni sukobi, u kojem ne postojeobespravljeni i odbaeni, ali ni bogati i povlateni.

Ovakva nabacivanja vraaju nas na tvrdnje, iznesene na poetku, da izgradnja i sa-mopoimanje nacionalnog identiteta nije vezano samo za simbolike strukture poputzastave, imena, jezika koji imaju transparentan, ekskluzivan sadraj. Identitet moe

biti cjelokupan nain ivota, tj. samopercepcija o blagostanju, rasipnost, konzume-rizam, gomilanje kapitala i roba, maksimiranje vlastitog uitka i hedonizam. To suodrednice identiteta koje nemaju ekskluzivan nacionalni predznak, ali se najboljemogu ostvariti unutar nacionalnih granica razvijenih drava.

Ako ga tako promatramo, on zasigurno poprima implicitne nacionalne konotacije ipostaje neizbjean imbenik u politikim kalkulacijama nacionalnih politiara te takodobiva izvjesnunacionalnu teinu, tj. postaje imbenik nacionalnih politikih kalkula-cija.

Do sada smo po Biligovoj taksonomiji imali posla s banalnim nacionalizmom. Poredbanalnog nacionalizma, Bilig uvodi i tzv. vrui nacionalizam, karakteristian za bar-barske zemlje, koji je okrutan, divlji i pomalo egzotian (Katunari, 2003: 269).

Vrui nacionalizam glasno izgovara drutveno iskljuivanje, netrpeljivost, sukob,izravno proganjajui protivnike, manjine i neprilagoene. Dakle, kod banalnog smonacionalizma imali tihi, formalni dravni aparat koji efikasno provodi partikularisti-ku politiku ne oslanjajui se, dominantno, na ideoloki simboliki aparat kojim epodravati iskljuivanje.

Nakon ovih napomena, u raspravu emo uvesti razlikovanje kod kojeg emo banalninacionalizam vie vezati za formalno naelo dok emo vrui nacionalizam vie vezatiza simboliko naelo.

Ovo razlikovanje, jasno, nije apsolutnog karaktera, tj. nije logiki iskljuivo jer u ze-mljama gdje vlada banalni nacionalizam postoje struje i tendencije koje zastupaju ek-splicitno drutveno iskljuivanje, dok u zemljama vrueg nacionalizma postoje strujekoje zastupaju univerzalistiku retoriku. Stvari su poprilino fluidne i promjenjive teuvelike ovise o politikim i ekonomskim problemima s kojima se pojedine drave idrutva susreu.

U tom je kontekstu vrlo zanimljivo, na primjer, pogledati to se dogodilo s antina-cionalistikom retorikom u dananje vrijeme na primjeru SAD-a i nekih europskihzemalja. SAD je pretrpio teroristiki napad i ugrozu na svome teritoriju te se iz ba-rjaktara antinacionalizma i borbe za ljudska prava pretvorio u nositelja vrueg na-cionalizma koje je postmodernu viestrukost identiteta, toleranciju i javne slobode


16/51

224


pretvorio u jednoobraznu kulturnu iskljuivost, nepovjerljivost prema razlici, vrstupodjelu na dobro i zlo i, to je najgore, u preutno krenje ljudskih prava koje imaveinsku javnu potporu. Kod europskih zemalja, takve se tendencije najbolje ogle-

daju u naraslom euroskepticizmu vodeih zemalja EU-a kod kojih je stanovnitvo, aponegdje i politika izrazito tvrda u obrani svojih nacionalnih interesa povlastica,blagostanja, kulturnog identiteta.

Moemo zamijetiti tendenciju, da kada se doe do granica mogunosti odreenogformalnog sustava, onda dolazi do obraanja simbolikom sustavu pomou kojegase nastoji konsolidirati kakva-takva obrana. Koliko e se ovakve tendencije u zapa-dnim zemljama nastaviti i zaotravati, u prvom redu ovisi o granicama njihovih su-stava, njihovoj sposobnosti i mogunosti da se nose s globalnim promjenama. Kadagovorimo o granicama sustava, onda ponajprije mislimo na ekonomsku, politiku,tehnoloku, vojnu pa i ideoloku zalihu moi koju ti sustavi posjeduju.

Ovakva nas je analiza prisilila da dravu promatramo kao heterogenu pojavu kojasvoj organizam uvijek nanovo sastavlja, obnavlja i uvruje, a u takvim procesimapresudnu ulogu igra nacija i nacionalizam kao oblik kolektivnog identiteta koji dra-vi prua presudnu simboliku podrku.

Ako uzmemo da je ovakva analiza relevantna, onda moda uzmognemo odgovoritina pitanje zbog ega u posljednje vrijeme postoji esto iskazana bojazan za hrvatskinacionalni identitet. To udi s obzirom na injenicu da je Hrvatska samostalna i pri-znata drava sa svojom ekonomijom, vojskom, politikom i kulturom.

Oigledno u globalnim kretanjima spremnik moi koji nazivamo hrvatskom dravomnailazi na mnoge potekoe u suvremenome liberalnom svijetu. Tu se ponajprijemisli na nemo i nekonkurentnost ekonomskog sustava da se nosi s globalnim eko-nomskim kretanjima. Ta nemo utjee na standard i samopercepciju graana kaopripadnika drave koji onda sebe doivljavaju kao gubitnike u usporedbi s drugima,to u nemalom broju graana izaziva revolt koji se kanalizira kroz kompenzaciju nasimbolikom planu kao briga oko vlastitog identiteta. Ti su procesi dodatno pojaanipolitikim djelovanjem domaih nacionalistikih elita koje kanaliziraju i iskoritava-

ju graansko nezadovoljstvo prenosei krivnju na globalni sustav moi, ponajprijena Zapad koji je po tom tumaenju onda percipiran kao liberalno-kapitalistika ek-

sploatatorska hidra koja je sukrivac za dananju nemoguu situaciju. Na takvu sepercepciju vanjskog svijeta jo pridodaje sklop politikih pritisaka koje Zapad krozantinacionalistiku ideologiju nastoji nametnuti zemljama Zapadnog Balkana na kojese gleda kao na politike anakronizme koji se jo nisu ukljuili u moderni civiliziranisvijet.

Takvi stavovi vrijeaju nacionalni ponos stvarajui otpor prema vanjskom svijetu.Iako je od strane nacionalistikih ideologa uglavnom pogreno interpretiran, stav odjelominoj krivnji globalnog sustava za dananje teko stanje u zemljama tranzici-

je djelomino je toan. No, pokazalo se da obrambena politika koja to stalno istie,

potiui zatvaranje, nijednoj zemlji nije donijela puno koristi jer se uglavnom radi onekonstruktivnim, fanatinim ideologijama koje ne nude nita osim sukoba.


17/51

225


Ono to je u ovom kontekstu vano primijetiti jest da se dravni spremnik moi, kojiu svojim granicama nastoji zadrati bogatstvo, prava i fiziku silu, u kriznim situaci-

jama obraa kulturi i simbolikom poretku uz pomo kojih nastoji ponovno utvrditi

i pojaati svoje granice to su ve jednom ustanovljene dravnim aparatom vojskei policije. Rezultat je toga nacionalizam, ideologija koja se zalae za netrpeljivost iiskljuivanje na osnovi razliita kulturnog obiljeavanja, ideologija koja potie stvara-nje razlika i odvajanje gradei na njima svoju politiku budunost.

Ovim smo izlaganjem pokuali naznaiti temu odnosa izmeu simbolikog poretka idravnog poretka, tj. izmeu nacionalizma i drave.

Iz navedenih razmatranja mogli bismo izluiti odreenu definiciju nacije i nacionali-zma koju smo do sada implicitno koristili u svojim razmatranjima.

Nacija i nacionalizam

Nacija je nain oblikovanja kolektivnog identiteta jednog dijela drutva kao sustavamoi i nejednakosti (Katunari, 2003: 79). Nacija bi bila injenica nekog kolektivnogidentiteta, dakle, vie statian analitiki pojam. No, kao to smo prije naznaili, nacijanije metafizika injenica, ve neto to se uvijek nanovo mijenja, proizvodi i repro-ducira.

Ono to naciju stavlja u kretanje, njezin aktivni agens, unutarnji pokreta jest naci-onalizam. Nacionalizam se unutar nadnacionalnog sustava moe definirati kao po-litiki pokret koji odreenu teritorijalnu ili kolektivnu jedinicu, na osnovi razliitogkulturnog obiljeavanja ili samo razliitog tumaenja njezine prolosti, izdvaja iz na-dnacionalnog sustava (Katunari, 2003: 89).

Cilj izdvajanja moe biti uspostava djelomine ili potpune suverenosti putem vlastitedrave ili vieg stupnja autonomije unutar neke drave. Pritom se nacionalizam sluiideolokom propagandom te izgradnjom ekonomskih i politikih ustanova koje sukarakteristine za neki nadnacionalni sustav.

Kao to vidimo, nacionalizmu je kao podloga uvijek potreban neki nadnacionalnisustav koji ima univerzalni karakter, a iju infrastrukturu nacionalizam pretae u lo-kalni, partikularni oblik. To znai da nacionalizam po sebi nije sistemska ideologija,ve on esto prua presudnu simboliku podrku pobuujui snana i masovna uvje-renja da je nacija neto to ni pod koju cijenu ne smije doi u pitanje. Nacionalistikaretorika gradi uvjerenje da je nacija ono krajnje, neto samo sebi svrha, da zemaljskopostojanje ima konani smisao u izgradnji i odravanju neega to zovemo nacija. Potome bi nacija bila oblik kolektivnog identiteta koji svojim pripadnicima podarujesmisao njihova djelovanja unutar nadnacionalnog sustava.


18/51

226


Kolektivni identitet i izgradnja identiteta

Ovi zakljuci otvaraju nekoliko teorijskih perspektiva u pitanjima kolektivnog iden-titeta:

1. Identitet je dinamina pojava. Iako je jednom uspostavljen i uvren, pa ak isuverenom dravom, on se mora stalno obnavljati i producirati. Identitet, dakle,nije samostalan metafiziki entitet koji nepromijenjen putuje bespuima povijesti.On je produktpovijesne prakse koji se formira i reformira uvjetovan odnosima moii drugim identitetima.

2. Nuan uvjet uspostave identiteta jest odnos s drugim i uspostavljanje meugru-pnih granica. Sadraj se identiteta mijenja kao funkcija odnosa s drugim, drugimnacijama, globalnim sustavom moi i nejednakosti.

3. Kod analize, identitet se mora povezati s odnosima moi koji ga uvjetuju, tj. kole-ktivni identitet uvijek je uvjetovan odnosima moi. Odnose moi imenovat emocentralnom kategorijom u izgradnji identiteta. Sluei se Castellsovom podjelomidentiteta, moemo zakljuiti da e od odnosa moi ovisiti hoe li neki kolektivniidentitet zavriti kao legitimirajui identitet,projektni identitet ili identitet otpora.Od odnosa moi ovisi hoe li neka grupa, etnos ili nacija smoi snage da izgradilegitimne ustanove, tj. da izgradi svoju dravu, ili da preoblikuje drutvenu stru-kturu osvajajui povlaten poloaj unutar neke drave ili nadnacionalnog sustavamoi, ili da se ukopa u rovove otpora. Ako prihvatimo gore reeno, onda kod

analize nacija i nacionalizama uvijek moramo uzeti u obzir dravu i drave koje sunositelji globalnog sustava moi. Ovdje govorimo o modernoj dravi, kao specifi-nom, suvremenom obliku vladavine koji na jedinstven povijesni nain kanalizirai reproducira mo. To ne znai da u prolosti nisu postojali kolektivni identitetikoji su bili formirani nekim drugaijim strukturama i odnosima moi. To nas do-vodi do zamisli da su i moderni identiteti u odreenoj mjeri nasljednici odreenihpovijesnih identitetnih struktura. One su danas najvie tematizirane kroz pojmo-ve etnos i etnicitet.

4. Identitet je, osim do sada nabrojenim funkcionalnim razlozima, odreen i kultur-no-povijesnim naslijeem odreenog teritorija, kraja, regije. Povijesno naslijee-no kulturno razlikovanje esto prua presudni simboliki materijal koji slui zaizgradnju specifina kolektivnog identiteta neke grupe. Dakle, kod analize identi-teta moramo uzeti u obzir kulturne sadraje koji osiguravaju simboliku zalihu zanjegovu izgradnju. Sfera kulture sadri jezik, drutvene norme i obiaje, mnijenjai znanja, religiju, mitologiju, zajednika sjeanja i povijest. Svaki od tih elemenatamoe posluiti kao graevni materijal u izgradnji identiteta. Miljenja smo da jeznanje povijesti i zaliha sjeanja, posebno u modernitetu, veoma vaan imbe-nik u izgradnji identiteta. Pitanje povijesnog kontinuiteta koji se prenosi pomousjeanja predstavlja kamen spoticanja za mnoge teoretiare identiteta, posebnonacionalnog. Ovdje smo iznijeli tezu da je za izgradnju identiteta bitno i povije-sno naslijeeno razlikovanje identiteta koje se prenosi u sferi kulture. Po naemu


19/51

227


miljenju, ta teza po sebi nije sporna. Sporna su tumaenja razlikovanja identiteta,tonije reeno, sporno je tumaenje povijesti koje se javlja u odreenom trenutku.U tim se tumaenjima posebno naglaava i prenosi uvjerenje i svijest o povijesnom

kontinuitetu, zajednikom porijeklu i izabranosti nekog naroda. Ti sadraji, poSmithu, ine etnike i nacionalne mitove. Po Smithu, isto tako, etniki mitovi,mitsko-simboliki kompleksi postojali su i u predmodernim vremenima (Smith,1986). No, to ne znai da se moe protegnuti kontinuitet od neke predmoderneetnije do dananje nacije. Po naemu miljenju, bitno je naglasiti da ne postoji

materijalni kontinuitet, ve samo simboliki kontinuitet koji se mitski prerauje uuvjerenje o materijalnom kontinuitetu neke zajednice. Kako pokazuje Anderson(1990: 33), za prikaz materijalnog kontinuiteta neke zajednice, bilo je potrebnonovo,homogeno, prazno shvaanje vremena koje je karakteristino za modernitet.4Kao dokazi o materijalnom kontinuitetu, slue kulturni ostaci koji se interpreti-

raju5 kao iznimno stari, drevni iizvorni (to god to znailo). Iz uvjerenja o konti-nuitetu i zajednikoj sudbini, nastaje mo simbola koja na osnovi ve postojeegsustava moi stvara zajednitvo i drutvenu solidarnost.

5. To nam kazuje da identitet nije samo uvjetovan odnosima moi, nego i sam uvje-tuje odnose moi, tj. i sam je, kroz simbole, nositelj moi. Uvjetovanje je identitetai moi povratno.

6. Iako je identitet kolektivna kategorija, nisu svi pripadnici neke zajednice ili skuparazliitih zajednica, tvorci, idejni i politiki pokretai nekoga kolektivnog identite-ta. Naime, neki pripadnici zajednice sudjeluju pasivno, a neki aktivno u stvaranju

i podravanju nekoga kolektivnog identiteta. Aktivne skupine obino nazivamoelitama. One po definiciji posjeduju materijalnu, politiku i intelektualnu mo toim omoguuje da postanu agens koji stvara ili podrava neki kolektivni identitet(Gellner, 1998). Kod ovakve analize veoma je koristan pojam ideologije koji jeuveo Marx. Pojam ideologije u ovom kontekstu otkriva da ispod slubene ideolo-gije uvijek postoje razliiti materijalni i politiki interesi vladajuih skupina koji senastoje prikriti, a koji su, u stvari, tetni za veinu pripadnika neke zajednice.

7. Iako su elite i njihovi interesi idejni i politiki pokretai kolektivnih identiteta, nji-hov aktivan rad ne bi urodio plodom bez pasivne podrke veine pripadnika neke

4 Ideja drutvenog organizma koji se kalendarski kree kroz homogeno, prazno vrijeme upravo je ana-logna ideji nacije koja se takoer poima kao vrsta zajednica koja se neprestano i ravnomjerno kree niz(ili uz) povijest. Jedan Amerikanac nee nikada vidjeti, a kamoli upoznati vie od aice svojih 240 000 000sunarodnjaka Amerikanaca. Nema pojma ime se oni u danom trenutku bave. Ali on duboko vjeruje unjihovu neprestanu, anonimnu,istovremenu aktivnost.5 Ostaci ne samo da se skupljaju i interpretiraju, oni se kreiraju i oivljavaju. Tako dobivamoizumljenu tra-diciju (Hobsbawm, 1993). Nju sainjava:skup praksi, obino upravljanih na osnovi otvoreno ili preutnoprihvaenih pravila koja automatski podrazumijevaju kontinuitet s povijesnom prolou. Upea-tljiv primjer je namjeran izbor gotskog stila u ponovnoj izgradnji britanskog parlamenta te jednako vrstaodluka da se parlamentarni kabinet restaurira u tono na osnovi istog plana kao i prije.

Ukratko, to su odgovori na nove situacije koji se referiraju na stare situacije ili koji ustanovljavaju svojuvlastitu prolost putem skoro obaveznog ponavljanja. (Katunari, 2004: 232).


20/51

228


zajednice.6 (Kao to smo vidjeli, identitet se moe graditi i kroz otpor elitama. Utakav identitet spada ve spominjani identitet otpora. Bez obzira na to prua li seotpor ili podrka, ostaje injenica da su odreeni oblici kolektivnog identiteta izni-

mno popularni.) Zato su odreeni oblici kolektivnog identiteta iznimno popular-ni kod velike veine pripadnika neke zajednice, veoma je zanimljivo pitanje na kojesmo ve u naim izlaganjima odgovorili. Velika popularnost odreenih kolektivnihidentiteta, posebice nacionalnih, proizlazi iz njihove sposobnosti da prue smisaoljudskom djelovanju i postojanju. Tu emo temu malo podrobnije razmotriti.

Do sada smo vidjeli da je nacija oblik kolektivnog identiteta koji svojim pripadnicimapodaruje smisao djelovanja. Iz tog je rakursa zanimljivo kako Castells definira iden-titet: Pod identitetom, ako se odnosi na drutvene aktere, podrazumijevam processtvaranja smisla na temelju kulturnog atributa ili niza kulturnih atributa kojima je danaprednost u odnosu prema drugim izvorima smisla. (Zato im je dana prednost? Nap. a.)

Identitet se mora razlikovati od onoga to su sociolozi tradicionalno zvali ulogama.Uloge su definirane normama koje su strukturirale drutvene ustanove i organiza-cije. Identiteti su snaniji izvori smisla nego uloge zbog procesa samoizraivanja iindividuacije koje ukljuuju. (Upitna teza. Nap. a.)

Identiteti organiziraju smisao, dok uloge organiziraju funkcije. Smisao drutvenogaktera definiram kao simboliku identifikaciju svrhe njegova djelovanja. (Castells,2002: 17).

U Castellsovu navodu naznaili smo kako je potrebno podrobnije objasniti tezu da suidentiteti snaniji izvori smisla.

Jo prije smo nabrojili razloge za uspjenost liberalne nacije-drave, pa time i naci-je kao kolektivnog identiteta. Ako pratimo taj izvod, onda moemo zakljuiti da jezbog nekog razloga u simbolikoj sferi, dakle sferi pruanja smisla, nacija izvanrednouspjena. Mi mislimo da tome nije prvenstveni razlog proces individuacije koji je tuukljuen. Stava smo da je Benedict Anderson (1990: 20) najblii odgovoru kada kaeda nacija daje odgovore s religijskog podruja koji se tiu smrti, patnje, sluajnosti iprolaznosti.

O emu je tu rije?

Kada kaemo smisao, veina ljudi ima neki nejasan oblik razumijevanja tog pojma.U obinom govoru, pojam smisao moe imati razliite konotacije i odnositi se na ra-zliite stvari. Najvei pijetet moda zauzima tzv. pitanje o smislu ivota koje se kod ve-

6 Vano je zapaziti da se radi o veini pripadnika neke zajednice. To znai da ne moemo govoriti o svimpripadnicima neke zajednice. Kultura neke zajednice nije homogen entitet, ako uzmemo u obzir odno-se moi, ona istodobno u sebi moe sadravati razliite vrste identiteta, od legitimirajuih do identitetaotpora. Pripadnici neke zajednice mogu posjedovati kvalitativno razliite identitete (rodne, profesionalne,klasne, regionalne, etnike, vjerske). Teza koju iznosimo jest da su neki identiteti zbog vanjskih, povijesnih

razloga i unutarnjih, funkcionalnih razloga (koje emo tek iznijeti) snaniji izvori smisla za svoje pripadni-ke. U takvu smo vrstu identiteta ubrojili nacionalni identitet.


21/51

229


ine ljudi obino ne eksplicira kao konkretno pitanje, no, uvijek stoji negdje u poza-dini kao neki osjeaj koji je stalno prisutan u svim naim ivotnim djelovanjima. Onoto smo ovdje puki nazvali pitanjem o smislu ivota, u veini se sluajeva odnosi na

pitanje o smislu vremena, tj. kada se gleda s pojedinanog ljudskog postojanja, onose moe preformulirati kao pitanje o smislu kretanja ljudskih bia jednog za dru-gim koje se javlja kao roenje, razvoj, smrt, ponovno roenje, razvoj, smrt itd.

Dakle, kada kaem smisao, onda u prvome redu mislim na smisao koji odgovara napitanja na koja je u prolosti dominantno odgovarala religija, na krajnja pitanja kojase tiu smrti, sluajnosti, konanosti, propadanja, kontinuiteta itd.

Teza B. Andersona koja nam na zanimljiv nain donosi odgovor na pitanje zato je,pored uspjenosti na drugim poljima, nacija-drava iznimno uspjena i na simboli-kom polju kojim dominira pitanje smisla.

Popularnost nacija i nacionalizama javlja se zbog njihova sadraja koji je blizak religij-skom, koji ljudskoj jedinki kroz povezivanje s ogromnim nacionalnim tijelom, koje jerelativno stabilno u vremenu i prostoru te jo mono i priznato, podaje dostojanstvo,znaenje, privid trajnosti i nadu u budunost.

Naravno, stvar nije vezana za nacionalni identitet. Bilo koji identitet koji je u mogu-nosti ispuniti navedene potrebe u odreenom trenutku moe postati dominantniizvor smisla za drutvene aktere.

Vratimo se naoj podjeli.

U nerazvijenom obliku, 1., 2. i 6. toku zakljuka nalazimo kod Frederika Bartha(1969).

Iako nije promatrao dogaaje na globalnoj razini, Barth je zakljuio da jedino u za-tvorenim i izrazito tradicionalnim drutvima identiteti i meugrupne granice postojekao relativno stabilne kategorije.

U modernim drutvima situacija je ipak bitno drugaija. Tu u prvi plan dolaze pro-mjenjivi odnosi s drugim skupinama. Jednom uspostavljen identitet i meugrupnegranice sada ne vre nikakvu prisilu nad kulturnim tkivom. Kultura se mijenja, ui,kreira ponajvie kao funkcija odnosa s drugim. U toj promjeni ne dolazi do brisanjameugrupnih granica i curenja kulturnog tkiva, kao to mnogi tradicionalisti misle,ve do obnavljanja meugrupnih granica te uvrivanja identiteta i kulturnog tkivaneke zajednice. Taj smo proces ve opisali na primjeru Hrvatske gdje smo javljanjenacionalizma oznaili kao jednu vrstu obrambene politike koja uz pomo simboli-kog i kulturnog sustava nastoji postii grupnu konsolidaciju to se javlja kao praksaiskljuivanja, netrpeljivost, razlike i odvajanja.

Do sada smo uglavnom samo naznaili politiku praksu nacionalizma ne dotiui seposebno promjena koje je kulturno tkivo u tom procesu prolazilo. U specifinomodnosu s drugima, hrvatsko kulturno tkivo prolazi kroz zanimljive i sloene promje-

ne koje vrijedi istraivati.


22/51

230


Upravo bi to moglo biti polje suvremenih etnolokih istraivanja. Ovdje emo poku-ati naglasiti neke trendove promjene.

No, da bismo to sagledali, najprije moramo pogledati s kojim je todrugima hrvatskanacija najee imala posla. Od osamostaljenja, odnos prema drugome u politici iveem dijelu javnosti uglavnom se svodio na odnose s istonim susjedima. U svjetluratnih sukoba, osobito se inzistiralo na uvoenju razlike naspram Srba, Jugoslavije,Bonjaka i nejasno shvaenog Istoka koji je predstavljao sve nazadno. I prema Za-padu se vodila selektivna izolacionistika politika koja je uglavnom bila nepovjerljivaprema Velikoj Britaniji, Francuskoj, a neto otvorenija prema SAD-u i Njemakoj.Ove su napomene navedene samo kao orijentacija i ne tee biti iscrpne. U dananjevrijeme, vanjska je politika okrenuta europskim i prozapadnim integracijama, dokse prema istonim susjedima odnosi nastoje zatopliti, uz obostrano nepovjerenje. Na

kulturnom planu ovi su se odnosi preslikavali vrlo aroliko i ekstenzivno.Navest emo nekoliko najprepoznatljivijih sfera kulturnoga javnog ivota u kojima setakva djelatnost najbolje oslikavala.

Moda je najeklatantniji i medijski najeksponiraniji primjer konstantan rad na pro-mjeni jezinog standarda koji se kontinuirano mijenja, uglavnom iscrtavajui graniceprema istonim susjedima. Pitanje jezika veoma je vano i najee odlino prikazujeekskluzivnu kulturnu nacionalnu politiku. U Hrvatskoj se, od neovisnosti naovamo,

jezina politika uglavnom svodila na odvajanje jezinog standarda od, kako se po-pularno kae, istonih varijanti govora. Nacionalno pitanje jezika i onda posredno

kulture koja se pronosi tim jezikom ne zaobilazi ni antinacionalistike, multikulturnezemlje. Pri integraciji u neko drutvo, jezina je kompetencija neto na emu se be-zuvjetno insistira, a mnogi pokuaji uvoenja dvojezine politike na razini drava iregija bili su bezuspjeni ili prihvaeni s mnogo tekoa. Posebno je zanimljiv primjerneanglofonih europskih zemalja koje se dosta tvrdo i beskompromisno bore protivdominacije engleskog jezika na podruju Europe i u svijetu.

Od arolikih nacionalnih kulturnih kretanja, najprisutnija je opsjednutost sport-skim nacionalnim uspjesima ija se proslava pretvorila u sad ve vrsto kodificiranobiaj. U sportskim takmienjima, nacionalno obiljeavanje sudionika u sportskim

aktivnostima samorazumljiva je pojava. No, pristup tim dogaanjima podosta se ra-zlikuje od zemlje do zemlje. U Hrvatskoj je sport zauzeo sredinje mjesto drutvenogivota. U sluaju nekoga sportskog uspjeha, sredinje informativne emisije svih te-levizija poinju izvjetajem s toga sportskog terena. Naravno, fenomen opsjednuto-sti sportom nije samo hrvatski, no, u Hrvatskoj je on poprimio, usudio bih se rei,patoloke razmjere, to se najbolje moe primijetiti po porastu nasilja na sportskimterenima. Zanimljiv je bio sluaj koji se dogodio u zimu 2006. Naime, pobjedu JaniceKosteli gledatelji nisu mogli vidjeti jer se istodobno na televiziji prenosila katolikamisa. Taj gaf nacionalne televizije jednoduno je otro javno osuen to je natjeralovodstvo televizije da se u nekoliko navrata ispria povrijeenom gledateljstvu. Taj

zanimljiv fenomen pokazuje kakav je danas status sporta.


23/51

231


Do prije tri ili etiri godine, u Hrvatskoj se mogao primijetiti porast opsjednutostituristikim identitetom Hrvatske na nacionalnoj i regionalnoj razini. Mediji i javnerasprave brujili su o hrvatskoj turistikoj politici i turistikom identitetu zemlje koji

se urno morao profilirati. Dok se za nacionalnu razinu uspostave prepoznatljivogidentiteta brinu mediji i turistika zajednica, izuzetno je zanimljivo promatrati odgo-vore lokalnih sredina na globalne izazove. Na lokalnoj je razini posebno primjetanproces samo-egzotizacije kod kojeg se pokuavaju obnoviti neki stariji obiaji i priekoji se u tom procesu jednim dijelom kreiraju i re-kreiraju.

Uglavnom, svjedoci smo poplave razliitih feti i dogaanja koja imaju tradicionalnitih ili ga barem nastoje imati. Primjetna je i poplava udruga i pojedinaca koji se

bave promicanjem i zatitom i prirodne batine. Ovo esto izmiljanje tradicije, imadodirne toke s Hobsbawmovim (1977) pojmom izumljene tradicije koja se javlja uvremenima promjena, a koja nastoji odrati fiktivnu vezu s prolou nudei netostalno i nepromjenjivo usred modernog svijeta. Hobsbawm ovakve pojave uglavnompovezuje s nacionalnim kontekstom. No, one na primjeru turizma u Hrvatskoj imajudrugaije konotacije.

Turizam je u hrvatskom kontekstu dosta specifina i izdvojena pojava koja se kaoodgovor na globalna ekonomska i politika kretanja ipak razlikuje od obrambenepolitike nacionalizma. Iako ima nacionalni i regionalni razlikovni predznak, isticanjerazlike i izgradnja specifinog identiteta u sluaju turizma nema karakter obrane iiskljuivanja, ve je, naprotiv, razlikovna komponenta i nastoji postii to bolju in-tegraciju u globalnim turistikim tokovima. Ono to integrira turistike zajednice

sa svijetom jest globalno turistiko trite koje potie i trpi razliitost identiteta. Usklopu liberalne doktrine zapadnih zemalja iz kojih dolazi veina turista, razliitost jeneto to je neupitno, danas poeljno, neto s im se moe dobro trgovati. Jednadba

je jednostavna, novac se zamjenjuje za identitet i izvornost. Novac, naravno, u ovoj jednadbi ima mnogo veu teinu, to znai da se pod pritiskom potranje polovijednadbe mogu izmijeniti. Kulturni turizam kakav je danas u modi moda e bitizamijenjen nekim drugim oblikom. U nekoj novoj konstelaciji odnosa bit e veomazanimljivo pratiti to e se dogoditi s identitetom, ponajprije regija, pa onda i turisti-ki usmjerenih drava.

Na politikoj razini Hrvatska se pokuava profilirati kao zemlja gdje se potuje zakoni ljudska prava. Osim turizma, u ekonomskoj sferi ne moe promaknuti ni izuzetnolukava strategija Hrvatske gospodarske komore Kupujmo hrvatsko! koja, uz po-mo nacionalnog identiteta, nastoji ograniiti i usmjeriti upotrebu i potronju robei proizvoda.

U gore nabrojanim kretanjima identiteta vidljiva je promjena fokusa odnosa s dru-gim. Do 2000.g uglavnom je bio vaan odnos s istonim susjedima te se identitetuglavnom usredotoio na iscrtavanje granica prema istoku. Najeklatantniji je pri-mjer revidiranje povijesti koja se prikazivala kao viestoljetna patnja hrvatskog na-roda u borbi za samostalnu dravu. Kao recentni povijesni neprijatelji tog nauma,

prikazani su Srbi, tj. Velikosrbi sa svojom Jugoslavijom te komunisti, preteito opet


24/51


25/51

233


Hegel, F. (2000)Fenomenologija duha, Zagreb, Naklada Ljevak

Hobsbawn, E. (1977) Introduction: Inventing traditions, u: Ranger, T., Hobsbawn,E., ur: The Invention of Tradition, Cambridge, Cambridge University Press

Katunari, V. (2003) Sporna zajednica: Novije teorije o naciji i nacionalizmu, Zagreb, Na-klada Jesenski i Turk i Hrvatsko socioloko drutvo


26/51


27/51

235

Duko Petrovi

[email protected]

UDK 172.15:111.821323.14:111.821

Review

Received: July 14, 2006Accepted: August 10, 2006.

Anatomy of IdentityTheoretical Approach to Identity

This research will deal with the theoretical definitions of collective

identity and factors which influence its formation.

We will rely on, now already classic literature in this field, written

by Western European and American authors. Under classics in this

field, I primarily refer to the works of B. Anderson, F. Barth, A.D.

Smith and E. Gellner.

According to my opinion, each of these four authors has greatly con-

tributed to the research of collective identity with their theoretical con-

cepts. My intention here is to come up with one integral theory which

would unite the key concepts of their theoretical approaches.Maybe this selection of authors is a bit narrow for my attempt. This

may present a problem in case that this narrowness results in an

omission of an important theoretical conclusion.

I will try to avoid his danger by consulting new sociological theories

which studies the phenomena of nations and nationalisms. As a guide

I will use a book by V. Katunari, Sporna zajednica, which provides

an outline of the new theories in the fields of study of nations and

nationalisms. I will employ a problem-solving approach and refer to

the recent historical events. Because of this, my intermissions in thetheoretical analyses will be short paragraphs in the form of essays. My

concern with recent historical events will lead us to the current ques-

tions of the ways in which processes of globalization can influence the

formation of collective identities. The aim of this article is not to give

a detailed outline of these processes, but to present a wider theoretical

perspective in the study of collective identities.

Key words: collective identity, nation, nationalism, state


28/51

236


Introduction

Modern theoretical approaches to identify emphasizethe fact that identity is a dynamic phenomenon which

is built through processes. In this context, the terms which are used are the buildingof identity, designing or constructing of identity. These approaches presuppose thatthere is a plan or a project for creation of identity, which had to be realized. Theseprojects are designed and implemented by specific groups or individuals. In scien-tific literature these groups are called the elites.Elites ca be political, cultural and eco-nomic. In cultural elite we can also include scientists who can, through their scientificwork, influence the construction of identity. We will return to this fact a bit later.

In this article I will show that this is just one of the aspects which determines the for-

mation of identity.At the beginning of this discussion I will try to prove that collective identity is in factaprocess. The processes in which identities are formed are largely determined by hu-man activities and inter-relatedness on group and individual levels.

In the first chapter we will point to the types of inter-relatedness revealing that theconsciousness about unity and difference happens on the level of culture. Eventhough identity is the consequence of the joint activities on several levels, the proc-esses of identification are happening on the cultural level. Different cultural ele-ments (language, tradition, religion, belief in a common origin) serve as a material

for these processes.Even though ethnology, according to its definition deals mostly with ethnoses, theirculture, origin, i.e. with ethnic identities, I will place special attention to the conceptsof nation and national identity.1

Cultural-historical approach in ethnology has been frequently criticized because of itsneglect of a political dimension.Political unconsciousness of ethnology smelt of ideol-ogy. The aim of debating about national identity is to use the analysis of nation topas from the sphere of culture to the sphere of politics, state and power. We will seethat for the construction of national identity (or any other) what matters is the power

and power relations. We will deal here with the supranational character of power

1 In his article entitled Understanding of the work on the Ethnological Atlas of Europe and NeighboringCountries, Bratani has outlined his definition of ethnology: Ethnology is a science of culture and humangroups as carriers of culture. Human groups which are being studies are the ethnoses: After Bromley,the main subject of ethnology are the ethnoses, peoples. The term ethnos was used for the first time byirokogorov, who defined it (1923) as a group of people who speak the same language, recognize the com-mon origin, share a complex of customs and way of life, which are preserved and transmitted throughtradition, and which differentiates them from other similar groups (Bromley 1973). Ethnoses are not

based on the peoples free will: These units are created not through peoples will, but as a result of thehistorical process. As a characteristic of the ethnos, an important role has the reciprocal differentiation ofthe antithesis us-them, a characteristic trace of ethnos is also its relative stability.


29/51

237

Duko Petrovi: Anatomy of Identity

and with the states for which we will claim that they are the most stable reservoirs ofpower in the modern world.

This discussion will lead us to the categorizations of society and supranational sys-tems of power and inequalities.

Our journey to the global world will end up with an integral theory which refers tothe factors which influence the building of collective identity.

Identity

What are we actually talking about when we are talking about identity?

We can start our discussion by taking a short detour to the history of Western phi-losophy which considered identity as its central ontological category. Here we willnot deal with specific philosophers, but we will try to emphasize certain significantcharacteristics of the concept ofidentity.

Why do I start with the philosophical concept of identity? Because I think that thetradition pf Western philosophical thought has greatly influenced the conceptualframework which we today use in scientific discourse but also in our everyday life.I also think that the short overview of the historical development of the concept of

identity will help us in detailed theoretical analysis of this fleeting concept called

identity. In other words, I think that the history of philosophy will be best to show usexactly what the concept of identityis not.

The word identity comes from Latin identitas, the stem of which idem means thesame.Identitas could be translated as being the same, being identical. Therefore, aword identity denotes a relationship in which a being, a concept or a characteristic isidentical to itself. In that sense, the verb to identify means to make the same.

The concept of identity stemmed from logic and philosophy and primarily it denot-ed the sameness of objects and beings in the context of global change. Accordingly,identity denotes the most important elements of a object or a being, that is, that last-

ing element which makes stone a stone.Therefore, the concept of identity has, in logic and philosophy, covered, speaking inthe language of popular philosophy, the wholeness of a being and was a mediumthrough which beings were beings. Therefore in the context of the philosophical tra-dition which we inherited primarily from the ancient Greeks, identity was a centralontological category.

However, what does this finding mean for us today? Do we understand identity todayin the above mentioned context? To answer these questions we would again have toresort to philosophical tradition, more specifically to Aristotle, and his division on

natural and artificial beings. Natural beings are self-grown, inborn, Aristotle would


30/51

238


say: who move by themselves. Natural beings exist independently of mans activitiesand findings. Among natural beings we can include all natural things and objects(except for animals). Those beings which man put into motion through his activities

and, thus, created them, are the so-called cultural beings. This division is artificialand serves only for better understanding since man also, a creator of culture, is anatural being determined by its species.

But what about the modern understanding of identity in the framework of the previ-ous discussion? When in everyday speech we use the concept of identity to describean individual or a person, are we describing this individual as a natural being de-termined by his species or are we referring to this specific individual as governed byhis own will and consciousness, determined by actions and ideas? Is collective iden-tity (for example, a nation), which consists of a number of individuals, a self-grown,natural object, which exists on itself and changes independently? Is nation a naturalconcept independent of human activities and findings? Or simply, does identity be-long to the group of natural beings, objects which exist independently on human willand actions?

If we agree with the claim that with modern usage of the concept of identity we al-ways refer to a unique human individual who is not identical with any other indi-vidual, in other words, with an individual with his/her own will and consciousness,than we can safely conclude that a groups of such individuals who form a collectiveidentity is not a natural object which is independent of human will, actions and find-ings. This differentiation is very important because it places the question of collective

identity directly into the realm of society, culture and politics. It is clear from this thatthe theory which puts nation in the group of natural objects with biological charac-teristics (scientific claims which see nation through the concepts of ethno-genesis andkinship relations between peoples are well known), becomes an important politicalquestion. In the analytic-theoretical sense with these attitudes we can observe a strictdivision between the subject and object of analysis, where nation is objectified, i.e.seen as a natural object.2

This attitude clouds the fact that the identity is a product of activities and neglects theabove mentioned fundamental truth that in the social sphere, to which we have re-

stricted the concept of identity, we are dealing with subjects, to which we have moralresponsibility as well.

That, of course does not mean that we con neglect the concept of object in the ana-lytic-theoretical sense, nor the process of objectification in the ontological sense. Inthe construction of identity, actually, there is a constant logical antinomy in which

2 In the same article Bratani spoke about ethnological analytic-theoretical concept: Every empirical sci-ence (including ethnology) has to have its object which exists independently of mans will. Each real objecthas many aspects. On the other hand, the objective aspect is that aspect of a general object which was

selected by scientists for scientific research. The subject of ethnology are the peoples, ethnoses, and theobject is traditional, everyday, culture.


31/51

239

Duko Petrovi: Anatomy of Identity

subjects and objects, depending on the standpoint, constantly change their positions.The important characteristic of this occurring is the process in which, on the field ofhuman interaction (individual-individual, group-group, group-individual), subjects

become objects and objects become subjects.In the analytic-theoretical approach to the research of identity (and in other typesof research), the researcher-scientist meets with the famous paradox of a liar. Theobject which is observed is simultaneously the subject the researcher interacts with.The researcher who is the subject of the analysis is also the object acted upon. In thisgame of acting and interacting, cognition and self-cognizance are produced, or, inother words,knowledge which is the product of human historical praxis. For example:during the process of self-cognizance (which can be divided on introspection and onsymbolic placing of oneself in one own surroundings), the subject continually passesthrough the process of objectification (in the process of introspection he/she objec-tifies emotions and physical aspect while in the process of symbolic placing he/shesearches for an objective, social confirmation of ones own value), and transmissionof his/her own subjectivity into objectivity. Objectivity, on the other hand, constitutesand confirms subjectivity. This process of constitution could get stuck on any of thetwo opposing sides. As I have already mentioned, the one-sided objectification of na-tion can result in the neglect of the fact that nations are composed of subjects. Theconsequences are well known: thousands of subjects sacrificed for the survival ofthe nation.

On the other hand, subjectivity can lack objectification. In or example of the process

of self-cognizance this can result in the termination of introspection. i.e. abolition ofphysical aspect, death or maybe the absence of social confirmation which can result,in psychological sphere, with the lack of self-respect.

To conclude, identity is, above all, a product of human action and interaction, cogni-tion and self-cognizance, or, simply, of human historical praxis. Its important char-acteristic is its processing aspect, in other words, it is always constructed and consti-tuted in a process. The ways of constituting of identity depend on the types of humaninteraction and processes. For the constitution of identity the following spheres ofhuman relation are important:

1. Sphere of intimate relations which belongs to the private sphere. The dominantsocial unit in this relationship sphere is family. Family ensures offspring, therefore,the material existence of a human individual, a subject. Family is the first and themost important step in the process of the building of the individual identity ofevery person, because the first socialization of an individual into the group andthe society happens through family. A significant level of emotional bonding ispresent within a family which ensures a high level of solidarity. The family is alsoan important step for a persons normal psychological and phy

Documents

Anatomija identiteta - Teorijsko problematiziranje identiteta