Repe titorij analize glazbenih oblika

HOMOFONI O BLICIIs pitna pitanja iz analize glazbenih oblika

PITANJE STRANICA

7a 4b 8a 3b 1b 9a 5b 10a 2b 11a 6b 12a

Dvotakt, reenica, perioda Ludwig van Beethoven: Sonata op.10 br.1, I. st. - Prva tema Oblik pjesme / Sloena trodijelna pjesma L. van Beethoven: Sonata op.26, I.st., Tema L. van Beethoven: Sonata op.14 br.1, II.st. Allegretto Povijesni razvoj sonatnog oblika / Scarlattijeva sonata D. Scarlatti: Sonata u d-molu Sonatni oblik L. van Beethoven: Sonata op.2 br.3, I.st., ekspozicija Barokni i klasini rondo / Sonatni rondo F. Couperin: Les moissunneurs Varijacijski oblici

x x x x x x x x x x x x

Dvotakt, reenica, perioda

Pitanje

7a

Dvotakt, reenica i perioda osnovne su formalne cjeline homofonog naina miljenja. DV OT AKT : melodija+ritam (motiv) + METRIKA Dvotakt je najmanja metriki odreena formalna cjelina od dva takta. Glavni naglasak je u drugom taktu tj. prvi takt je lagan, a drugi nosi teinu. Kraj dvotakta prepoznaje se po predahu (cezuri) koja je esto zapisan i pauzom. Nedjeljivi dvotakt ispunjen je jednim motivom, a djeljivi dvotakt sastavljen je od ponavljanja motiva ili dva razliita motiva. Ulogu dvotakta moe preuzeti cjelina od etiri takta u brzom tempu, kao i jedan takt u sporom tempu, te ponekad i cjelina od tri takta trotakt. Svima je zajedniki jedan glavni naglasak u drugom dijelu cjeline. RE? ENIC A: melodija+ritam+metrika + HARMONIJA Reenica je formalna cjelina zaokruena harmonijskim zavretkom KADENCOM - na tonici ili dominanti. Reenica pravilne grae ima obino etiri takta - mala reenica, ili osam taktova velika reenica. Unutranja struktura reenice moe biti jedinstvene grae donosei stalno novi sadraj ili fragmentarne grae djeljiva na manje cjeline (dvotakte, etverotakte). Fragmentarnost u maloj reenici ogleda se u nizanju dvotakta (2+2), a u velikoj reenici nizanjem dvotakta (2+2+2+2), strukturi 2+2+4 takta koja predstavlja ponovljeni i proireni dvotakt, te 4+4 takta koji sadrajno nisu djeljivi na dvotakte. PERIODA: dvije re?enice s minimumom sli? nosti i minimumom razlike Perioda se sastoji od dvije reenice srodne sadrajem (minimum slinosti), a zavisne u kadencama (minimum razlike). Dvije male reenice tvore malu periodu, a dvije velike veliku periodu. Zavisnost kadenci u periodi ogleda se u nestabilnoj kadenci prve reenice (na dominanti ili labilnoj tonici), i stabilnoj druge reenice uvijek na vrstoj tonici. Odnosi kadneci mogu biti sljedei: D T; Tdominan tnog t onalit et a, uklon T osnovn og ton alitet a; T nasavren a k.(3,5) T savren a k.(8); T enska k. T muka k. ; T osnovni tonalit et T modulacija u domin ant ni ili paraleln i ton alit et ; D Tmodulac ija u domin antn i ili paralelni t on alitet. Reenice bez slinosti u sadraju i zavisnosti u kadencima tvore NIZ REENICA. NEPRAV ILNOSTI U GRAI RE? ENIC E I PERIODE Nepravilnosti u grai reenice i periode naruavaju simetriju strukture. Mogu nastati kao proirenja: unutranja (prije kadence) i vanjska (iza kadence), te kao skraenja strukture. Unutranje proirenje unutar reenice nastaje ponavljanjem motiva, taktova ili dvotakta, ili produenjem i odlaganjem kadence, dok je vanjsko proirenje dodatak poslije kadence kojim se

2

kadenca potvruje. Skraenje reenice je mnogo rjee u literaturi od proirenja, a najee nastaje povezivanjem reenica u lanac elizijom posljednji takt prve reenice ujedno je i prvi takt druge reenice. Nepravilnost periode najee se javlja kao proirenje druge reenice budui da prva reenica izlae tematski materijal u zaokruenoj, pravilnoj strukturi. Perioda koja predstavlja samostalnu skladbu kao vanjsko proirenje moe imati uvod i codu.

Ludwig van Beethoven: Sonata op.10 br.1, I.st. - Prva temaPrva tema sonatnog oblika graena je kao niz male periode i dvije velike reenice.TAKT:

Pitanje

4b

1-8

9-16

17-22

22-30

4 D 4 T Mala p erioda od dvije male reenic e: prva kad encira na dominanti, a druga na tonici. Obje reenica fragmentarne su grae od dva dvotakta kontrastnih motiva.

8 (2+2+4) D 5 (2+2+1) Velika reenica fragmentarne grae 2+2+4 s kadencom na dominanti i vanjskim proirenjem od niza dvotakta (trei dvotak t skraen je na jedan takt elizijom sa sljedeom re enicom).

9 (2+2+5) T Velika r eenica fragmentarne grae s kadencom na tonici i unutr anjim proirenjem od jednog takta nastalim odlaganjem kad ence.

3

Oblik pjesme / Sloena trodijelna pjesma

Pitanje

8a

Iako ime ovog oblika ukazuje na njegovo vokalno porijeklo, oblik pjesme prevladava u instrumentalnim formama klasicizma i narednih stilskih razdoblja. Oblik pjesme javlja se u dvodijelnom obliku (ab), dvodijelnom obliku s reprizom (aa1ba1) i trodijelnom obliku (aba). Oblik pjesme moe biti mali ili veliki ovisno o duini njegovih dijelova. Npr. ako su a i b duine 8 taktova (mala perioda, niz reenica, velika reenica) zove se mala pjesma, a ako su duine 16 taktova velika pjesma.Oblik pjesme mali veliki Dvodijelni oblik Dvodijelni oblik s reprizom Trodijelni oblik

a8 16

b8 16

a a1 b a14 8 4 8 4 8 4 8

a8 16

b8(4) 16( 8)

a8 16

Osnovni sadraj pjesme je motiv, a postupcima rada s motivom nastaju formalne cjeline oblika. Zaokruenost forme (perioda) i tonalitetna jasnoa odlika je a dijela, a b dio donosi kontrast upravo ovim elementima tj. fragmentarnou grae (nizovi dvotakta ili reenica) i tonalitetnom nestabilnou (modulacije, ukloni, zastoj na dominanti). Sadrajni kontrast u b dijelu (novi motiv) vrlo je rijedak. Oblik pjesme moe se proiriti vanjskim proirenjima: uvodom i codom. U obliku pjesme skladani su pojedini stavci sonatnog ciklusa (polagani stavci, dijelovi sloene trodijelne pjesme u menuetu ili scherzu), tema za rondo, tema za varijacije te razne romantiarske minijature (pjesma bez rijei, etida, bagatela, nocturno, razni komadi s programskim nazivima npr. Schumannov "Radostan seljak", "Prva alost", "Divlji jaha" itd.) Sloena trodijelna pjesma Oblik sloene trodijelne pjesme ABA graen je od dva oblika pjesme (A i B) s reprizom prve pjesme (A da capo). A dio moe biti dvodijelan a B dio trodijelan i obratno. Srednji B dio naziva se trio koji u notnom tekstu moe biti zapisan kao podnaslov B dijela, a moe nositi i druge nazive: Alternativo, Minore (ako je A dio u duru), Allegro (ako je A dio Andante) i sl. Repriza A dijela rijetko se ispisuje, ve je naznaena oznakom da capo (D.C.) npr. Menuetto da capo , Da capo al fine itd. Trio upadljivo kontrastira A dijelu novim sadrajem, karakterom (dramatskom A dijelu moe kontrastirati lirski B dio), tempom, a nerijetko i novim tonalitetom (istoimenim, paralelnim, dominantnim ili subdominantnim) koji nastupa iznenada tonalitetnim skokom. Iako i ponovljeni A dio esto nastupa tonalitetnim skokom, ponekad se javlja povezivanje tria s reprizom A dijela modulacijom u osnovni tonalitet stavka ostavljajui trio "otvorenim" bez zavrne kadence (Beethoven: Allegreto iz sonate op.14 br.1.) Oblik sloene trodijelne pjesme susreemo kod menueta i scherza unutar sonatnog ciklusa te kod samostalnih skladbi (klavirske minijature, skladbe za komorne sastave).

4

Ludwig van Beethoven: Sonata op.26, I.st. - TEMA

Pitanje

3b

a a1

a dio graen je kao velika perioda. Periodu ine dvije velike reenice fragmentarne grae 4+4 takta. Prva kadencira na dominanti, a druga na tonici. Tonalitetno je jasna u As-duru. b dio je proirena velika reenica fragmentarne grae 2+2+6(4). Tonalitetna nestabilnost ogleda se u uklonima kroz b-mol, As-dur, f-mol, Es-dur. Unutranje proirenje nastalo je ponavljanjem dvotakta uslijed odlaganja zavrne kadence varavom kadencom.

b

a1

a1 donosi reprizu druge velike reenice iz periode u a dijelu.

5

Ludwig van Beethoven: Sonata op.14 br.1, II.st. Allegretto

Pitanje

1b

Allegretto, II. stavak iz Sonate op.14 br.1 Ludviga van Beethovena, skladan je u obliku sloene trodijelne pjesme ABA.

A dio skladan je u obliku velike trodijelne pjesme aba. a a dio je graen kao velika perioda, a ine je dvije velike reenice jedinstvene grae (a a1). Prva kadencira na dominanti, a druga na tonici. b b dio graen je od niza dviju velikih reenica fragmentarne grae (2+2+4). Prva reenica nastupa tonalitetnim skokom u C-duru i kadencira na dominanti, dok druga reenica modulira iz C-dura u e-mol i kadencira na dominanti e-mola. A a dio se reprizira: prva reenica doslovno, a druga promijenjeno s unutranjim proirenjem od 3 takta nastalim ponavljanjem motiva i odlaganjem kadence. Slijedi codetta od 11 taktova kao vanjsko proirenje cijele pjesme.

6

B dio skladan je u obliku velike dvodijelne pjesme s reprizom aa1ba1. Nastupa tonalitetnim skokom u C-duru po kojem i nosi naziv Maggiore. a a1 a dio graen je kao niz male periode (a) i velike reenice (a1). Periodu ine dvije male reenice jedinstvene grae. Prva kadencira na dominanti, a druga na tonici. Velika reenica je jedinstvene grae. Modulira iz C-dura u G-dur gdje kadencira na tonici (7. takt), ali se odmah spojnom figurom vrati u osnovni tonalitet (8. takt). Sve cjeline su pravilne grae (4+4+8). b b dio je fragmentarne grae tj. niz dvotakta (2+2+2+2 +2). Tonalitetna nestabilnost ogleda se u zastoju na dominanti (pedalni ton). a1 Reprizira se samo druga mala reenica iz periode u a dijelu koja se ponavlja (4+4), a potom slijede 4 takta vanjskog proirenja koje priprema tonalitet A dijela koji slijedi (e-mol).

A dio se reprizira te slijedi Coda kao vanjsko proirenje cijelog oblika (ABA+Coda).

7

Povijesni razvoj sonatnog oblika / Scarlattijeva sonata

Pitanje

9a

16. stoljee: Prenoenjem vokalnog moteta na instrumente s tipkama javljaju se dva smjera razvoja novih instrumentalnih oblika. Dok ricercar reduciranjem brojnih tema moteta postie tematsko jedinstvo skladbe i vodi k stvaranju monotematske barokne fuge, canzona da suonar zadrava brojnost tematskog materijala i pojaava kontrast izmeu svojih cjelina. 17. stoljee: Ovakav nain osmiljanja oblika baziranog na kontrastima vodi formiranju sonate da chiese i sonate da camere. Sonata da camera je sastavljena od kontrastnih stiliziranih plesnih stavaka, odnosno kao barokna suita, iji je broj proizvoljan. Suprotno tome, sonata da chiesa ima 4 stavka odreenog tempa i karaktera: I. II. III. IV. Grave Allegro Andante ili Adagio Allegro (kao francuska uvertira) (fugiran stavak) (blizak sarabandi ili siciliani) (srodan giguei)

Ovakav princip kontrasta prenio se na viestavani sonatni ciklus koji zapoinje brzim stavkom, a nerijetki polagani uvodi u prvom stavku vuku porijeklo upravo od prvog stavka sonate da chiese. 18. stoljee: Scarlattijeva sonata znaajna je za pojavu bitematinosti u razvoju sonatnog oblika koja se uklopila u tonalitetni plan baroknog dvodijelnog oblika. Iako u Scarlattijevoj sonati jo nema reprize u smislu tonalitetnog jedinstva obje teme, sve ostale znaajke sonatnog oblika su postavljene: tonalitetni sukob prve i druge teme (kod durskih sonata osnovni i dominantni tonalitet, a kod molskih osnovni i paralelni) iz kojeg e nastati ekspozicija sonatnog oblika, modulativni razvojni dio u B dijelu iz kojeg nastaje provedba, i povratak u osnovni tonalitet (repriza). Polovinom 18. stoljea formira se klasini sonatni oblik s reprizom prve i druge teme u osnovnom tonalitetu, a razvoj sonatnog oblika prema romantizmu postupno pojaava i naglaava sadrajni i karakterni kontrast dviju tema (StamitzMozartBeethoven). Barokni dvodijelni oblik T D/P D/P ~~~ T

Scarlattijev sonatni oblik I tema T II tema D/P I tema D/P II tema T

Kla si? ni sonatni oblikII tema I temacodetta

I tema

II tema coda

T

mod. D(par.) EKSPOZICIJA

modulacije PROVEDBA

T

T REPRIZA

8

Sonatni oblik je najsavreniji oblik homofonog stila. Odraz je filozofskog promiljanja svog vremena. Hegel je povijest usporedio s dugakim lancem misli i utvrdio pravila koja se odnose na taj lanac. Svatko tko poblie prouava povijest mora primijetiti da se svaka misao iznosi na temelju misli iznesenih prije nje. im je jedna misao iznijeta (prva tema!), suprotstavlja joj se neka nova (druga tema!). Tako nastaje sukob dvaju suprotnih naina miljenja (provedba!). Meutim, taj se sukob ukida iznoenjem tree misli (repriza!), koja u sebi zadrava ono najbolje iz obaju stavova (sadraj). Ovo Hegel naziva dijalektikim razvojem, a ta tri stupnja spoznaje naziva tezom (prva tema), antitezom (druga tema) i sintezom (repriza).

Sonatni oblik

10a

Pitanje

Sonatni oblik najsavreniji je instrumentalni oblik klasicizma. Najvanije znaajke sonatnog oblika su bitematinost i trodijelnost forme koju ine ekspozicija, provedba i repriza. Ek spozicija sonatnog oblika donosi sadrajni i tonalitetni kontrast izlaganjem prve teme u osnovnom tonalitetu i druge teme u dominantnom (ukoliko je osnovni tonalitet durski) ili paralelnom tonalitetu (ukoliko je osnovni tonalitet molski). Tonalitet i nastup druge teme priprema se mostom. Ekspozicija redovito zavrava codettom, a moe zapoeti uvodom. (ili A tema) dramatskog je karaktera, izrazito ritmina, fragmentarne grae (najee kao reenica ili niz reenica) s karakteristinim cezurama i zastojima, tonalitetno jasna (prevladava tonika i dominantna funkcija!) modulira u tonalitet druge teme: a) sadrajem (motivima) iz prve teme b) sadrajem prve teme koji se mijenja prema sadraju druge teme c) potpuno novim sadrajem d) sadrajem iz druge teme (izuzetno rijetko) (ili B tema) kontrastira prvoj temi tonalitetom i karakterom. Ona je lirskog karaktera, melodiozna, bogatijih harmonijskih progresija, zaokruenog oblika (reenica, perioda, ponekad i pjesma). Moe biti od dvije sadrajne cjeline kao grupa druge teme B1 i B2 i pritom je B1 u istoimenom molskom tonalitetu. uvruje tonalitet druge teme. Sadrajno je najee vezana za prvu temu, a moe donijeti i nov sadraj.

Prva tema

Most

Druga tema Codetta

Provedba sonatnog oblika donosi dramatski zaplet oblika temeljen na razradi materijala iz svih dijelova ekspozicije (motivi iz prve i druge teme, mosta, codette, uvoda) i razvojnom tonalitetnom planu koji modulira kroz srodne tonalitete ali i udaljene tonalitete (ovisno o stilskom razdoblju!). Najee je graena od tri dijela: ...kratko donosi dio materijala iz ekspozicije u tonalitetu kojim je ekspozicija i uvodni dio zavrila razvija dramatski zaplet oblika kroz motivski rad, fragmentarnost forme, centralni dio modulacije, uklone priprema reprize dugim zastojem na dominantnom pedalnom tonu Repriza sonatnog oblika predstavlja promijenjeno ponavljanje ekspozicije budui da izlae cijeli sadraj ekspozicije na razini osnovnog tonaliteta. Sastoji se od svih dijelova kao i ekspozicija zbog klasicistike tenje ravnotei i simetriji. Zavrava codom kao zakljukom cijelog oblika.

9

Domenico Scarlatti: Sonata K.9 u d-molu

Pitanje

5b

Scarlattijeva sonata uvodi dvije teme (bitematiku) unutar okvira baroknog dvodijelnog oblika AB.

II:TAKT:

1-4

5-12

13-26

:II

most

druga tema

prva tema d mala reenica jedinstvene grae s kadencom na D

dF niz trotakta i male reenice (sadrajno donosi inverzije motiva iz prve teme)

F niz male reenice (4T) i male periode (4D+4T) + 2 takta vanjskog proirenja

10

II:TAKT:

:II27-38 39-46 47-60

mostprva tema dominira uz prisutnost materijala druge teme

II. tema gd isto kao prvi most (s izuzetkom proirenja trotakta na etverotakt) d ista struktura kao u A dijelu

Fgdg (ukloni) niz velike i male reenice

11

Ludwig van Beethoven: Sonata op2. Br.3, I.st. - Ekspozicija

Pitanje

2b

Prva tema (1-13): Graena je kao niz male reenice (4T) i male periode (4T3+5(4)T8). Druga reenica periode ima jedan takt unutranjeg proirenja nastalog odlaganjem kadence. Most (13-26): Donosi novi sadraj, a graen je kao niz male periode (4D+4T modulira u G-dur) i tri dvotakta.

SHEMA EKSPOZICIJETAKT: 1-10 11-26 27-38 39-46 47-60 61-90

Prva tema (A)

most B1

Druga tema (B) B2mosti

codetta

4

4 C

4(5)

4+4+2+2+2pr CG

6

6

2+2+2+2agDG

8(2+2+4) 6(2+2+2) G G

TONALITETNI PLAN:

gd ; da

12

Druga tema (27-60): Graena je kao grupa druge teme (B1, B2). B1 poinje u istoimenom tonalitetu druge teme (g-molu), dok je B2 u G-duru (dominantnom tonalitetu u odnosu na I. temu). B1(27-39): etairano ponovljena reenica od 6 taktova (prva modulira iz g-mola u d-mol, a druga iz d-mola u a-mol) "mosti" (39-46): niz od 4 dvotakta (ukloni kroz a-mol, g-mol, D-dur) B2 (46-60): niz od dvije velike reenice: prva kadencira na T G-dura, a druga je skraena elizijom s codettom (ima est taktova)

Codetta (61-90) na poetku donosi Sadraj mosta, a u 77. taktu uvodi novi motiv. Struktura nastaje nizanjem dvotakta.

13

Barokni i klasini rondo / Sonatni rondo

Pitanje

11a

RONDO (franc. rondeau-krug) je oblik koji se bazira na jednoj ili vie tema pri emu se prva i osnovna tema javlja barem tri puta, uvijek u osnovnom tonalitetu. Tema ronda je jasna zaokruena cjelina (perioda, pjesma, a ponekad i velika reenica). Osnovna je podjela ronda na barokni rondo i klasini rondo. U obliku ronda skladani su stavci sonatnog ciklusa (najee posljednji stavak), a moe biti i samostalna skladba. Temelji se na izmjeni tutti (ritornello) i solo (epizodnih) dijelova, a esto je skladan kao stavak baroknog koncerta. Epizode moduliraju u srodne tonalitete i donose razradu motiva iz ritornella. Rondo zavrava posljednjim nastupom ritornella bez code. ili rondo s coupletima. Tema za rondo naziva se refrain (pripjev) ili rondeau (krug) a najee je u obliku periode. Coupleti moduliraju u srodne tonalitete, a razradom sadraja svaki couplet postaje sve dui i sloeniji strukturom (4, 8, 16 taktova). Ovaj tip ronda est je u skladbama za embalo. ili rondo s jednom temom. Klasini tip ronda uvodi mostove kojima se pripravlja tonalitet i nastup teme, a ponekad i epizode. Tema je obino u obliku periode ili pjesme, a ponekad i velike reenice. Epizode nisu sadrajno izrazite ve neutralne (pasae, figuracije), virtuozne fizionomije namijenjene isticanju svirake virtuoznosti interpreta, a kreu se kroz srodne tonalitete. esto zavrava codom. Obje teme su zaokruene cjeline (perioda, pjesma) izrazitog sadraja i kontrastnog karaktera. Druga tema (B) nastupa svaki put u drugaijem tonalitetu. Nastup tonaliteta svake teme u pravilu se pripravlja kraim mostom. Sve tri teme su zaokruene cjeline izrazitog sadraja i kontrastnog karaktera, dok se trea tema (C) istie zaokruenijom formom i iznenadnim nastupom (tonalitetnim skokom). Sonatni rondo objedinjuje znaajke ronda i sonatnog oblika. Kao rondo donosi glavnu prvu temu (A) uvijek u osnovnom tonalitetu. Iz sonatnog oblika preuzet je kontrast tonaliteta i karaktera druge teme (B) kao i repriza obje teme u osnovnom tonalitetu. Trea tema (C) u pravilu je dua, potpuno izdvojena i zaokruena cjelina. Nastupa tonalitetnim skokom bez pripreme, a esto zavrava pedalnim zastojem na dominanti pripremajui nastup prve teme. Na taj nain ostvarena je trodijelnost forme karakteristina sonatnom obliku.

BAROKNI RONDO KLASINI RONDO

Rondo s ritornellima R e1 R e2 R e3 .. R

Couperinov rondo R C 1 R C 2 R C 3 R .. R

Rondo s epizodama A / E1 / A / E2 / A .. A coda(/=most)

Rondo s dvije teme A / B / A B / A codaT (D,par) T (S,par) T

Rondo s tri teme A / B / A C / A codaT (D,par) T (S,par) T

Sonatni rondo A / B / A C /A /B /AT (D,par) T (S,par) T T

coda

T

14

Francois Couperin: Les moissunners

Pitanje

6b

Refrain (R), to jest osnovna tema ronda je zaokruena formalna cjelina: mala perioda. Uvijek se javlja u osnovnom tonalitetu - B-duru.Refrain

4

T3

4

T8

mala perioda od dvije male reenice: prva kadenca je nesavrena na tonici u tercnom poloaju, a druga savrena na tonici u oktavnom poloaju

Coupleti (C) donose tonalitetni kontrast (modulacije u F-dur, g-mol, c-mol), a strukturom su postepeno sve dui i sloeniji: C1 je mala reenica; C2 niz od dvije male reenice; a C3 niz male periode i proirene male reenice. C14 (2+2) T

R

R

C24 D 4 T

R

C34 D 4 T 5 T

R

TONALITETNI PLAN: B BF B

Bg

B

Bc

cB

B

15

Varijacijski oblici

Pitanje

12a

Varijacijski oblici temelje se na principu ponavljanja uz promjene varirano ponavljanje. Tema se izlae u izvornom obliku i barem jednom varirana do te mjere da ostane prepoznatljiva. Prikladna tema za varijacije je jednostavna i izraajna, jasne i zaokruene strukture, harmonijski jasna i logina. Obino je u obliku periode ili pjesme. Kako je sutina varijacija u nainima obrade teme, skladatelji su esto posuivali teme drugih skladatelja ili narodnih pjesama (Brahms: Varijacije na Haydnovu temu, Rahmanjinov: Varijacije na Paganinijevu temu, Mozart: Varijacije na temu Ah! vous dirai-je, maman). Tema s varijacijama je jedan od najomiljenijih i najstarijih naina skladanja jo od 15. stoljea i poetaka instrumentalne glazbe. Pojavile su se u skladbama panjolskih autora za lutnju (Cabezon, Fuenllana, Milan) pod nazivom diferencias. Prisutne su u svim stilskim razdobljima u polifonom (barok) i homofonom slogu (klasicizam, romantizam, stilovi XX. stoljea) kao samostalne skladbe ili dijelovi ciklusa (dvostavani barokni ciklus, suita, sonatni ciklus).

POLIFONE VARIJACIJE

PASSACAGLIA

Varijacije nastaju na principu tehnike cantus firmusa dodavanjem kontrapunktskih glasova na temu u basu koja se ostinatno ponavlja. Tema je redovito u obliku velike reenice u trodobnoj mjeri. Rastom oblika polifona faktura postaje sve sloenija. Tema se u ponekoj varijaciji moe pojaviti i u diskantu. U razdoblju baroka passacaglia je skladana za orgulje, dok se u romantizmu javlja kao orkestralna skladba. Chaconne se bazira na varijacijama teme u diskantu (violina). Temu predstavlja niz harmonijskih progresija najee u obliku male reenice ili periode. Varijacije na koralnu temu skladane za orgulje. J.S.Bach: Goldberg varijacije, Muzika rtva, Umjetnost fuge Tema je najee u obliku pjesme. Varijacije nastaju dodavanjem ukrasnih neakordikih tonova (variranje motiva), promjenama motiva, akordikim i melodijskim figuracijama i pasaima. Kroz sve varijacije tema zadrava svoj osnovni karakter: oblik, tonalitet (eventualno istoimeni), harmonije, mjeru, tempo. Omiljene su u klavirskoj literaturi beke klasike.

CHACONNE KORALNE VARIJACIJE CIKLUSI VARIJACIJA

HOMOFONE VARIJACIJE

STROGE ili ORNAMENTALNE VARIJACIJE

Varijacije nastaju slobodnijim pristupom obrade teme pri emu tema mijenja svoj karakter ali i ostale znaajke poput tempa, mjere, melodije, harmonije, tonaliteta pa ak i SLOBODNE ili KARAKTERNE oblika. Uvodi ih Beethoven (Diabelli varijacije) a omiljene su VARIJACIJE u razdoblju romantizma (ajkovski: Rokoko varijacije, Rahmanjinov: Varijacije na Paganinijevu temu).

16