of 20 /20
61 Izvorni znanstveni članak uDK 305:371 ANAlIzA SREDNJošKolSKIh UDŽbENIKA zA hRvAtSKI JEzIK I KNJIŽEvNoSt: pRIMJER RoDNoG ČItANJA Juliette Janušić Centar za ženske studije, Zagreb [email protected] Primljeno 16. svibnja 2008. Razloge zanemarivanja ženskog autorstva i uopće ženskih tragova u kulturi i povijesti (posebice nacionalnoj) dijelom valja tražiti u kriteri- jima za odabir udžbeničkih sadržaja, njihovu vrednovanju i »kanoni- ziranju«. Srednjoškolski udžbenici za hrvatski jezik i književnost odraz su našega obrazovnog sustava koji i dalje inzistira na enciklopedijskim količinama (ali ne aktualnih) podataka i zastarjeloj metodici. Odmaci i novine glede rodnog osvješćivanja – promicanja žena, netradicional- nih vrijednosti, neseksističkog jezika, kritičkog mišljenja i rodno osjet- ljivog tumačenja u nastavi književnosti – upućuju na neujednačenost, nedosljednost i površnost. Ključne riječi: udžbenici, hrvatski jezik i književnost, žene, rodni ste- reotipi, rodna osjetljivost, seksizam I. Uvod Intrigantno je pratiti prilagođavanje udžbenika aktualnim društve- nim okolnostima, promicanju modernih demokratskih vrijednosti i tež- njama za reformiranjem školstva. Izložit ću koliko se i na koje načine u aktualnim srednjoškolskim udžbenicima (čitankama) za hrvatski jezik i književnost ogleda uvođenje rodno osjetljivog odgoja i obrazovanja i je li i u kojoj mjeri vidljivo uklanjanje rodnih stereotipa. 1 1 Istraživanja su pokazala kako su upravo udžbenici za hrvatski jezik prepuni rod- nih stereotipa, primjerice ono objavljeno u knjizi Branislave Baranović »Slika« žene u udžbenicima književnosti, istraživanje koje je samo potvrdilo rezultate prethodnih sličnih istraživanja (prvo takvo objavili su Milan i Rajka Polić pod naslovom »Dječji udžbenici o

analiza udžbenika

Embed Size (px)

DESCRIPTION

promatra zastupnjenost ženskih autorica

Text of analiza udžbenika

Izvorni znanstveni lanak UDK 305:371

Analiza srednjokolskih udbenika ZA HRVATSKI JEZIK I KNJIEVNOST: PRIMJER RODNOG ITANJA Juliette JanuiCentar za enske studije, Zagreb [email protected] 16. svibnja 2008.

Razloge zanemarivanja enskog autorstva i uope enskih tragova u kulturi i povijesti (posebice nacionalnoj) dijelom valja traiti u kriteri jima za odabir udbenikih sadraja, njihovu vrednovanju i kanoni ziranju. Srednjokolski udbenici za hrvatski jezik i knjievnost odraz su naega obrazovnog sustava koji i dalje inzistira na enciklopedijskim koliinama (ali ne aktualnih) podataka i zastarjeloj metodici. Odmaci i novine glede rodnog osvjeivanja promicanja ena, netradicional nih vrijednosti, neseksistikog jezika, kritikog miljenja i rodno osjet ljivog tumaenja u nastavi knjievnosti upuuju na neujednaenost, nedosljednost i povrnost. Kljune rijei: udbenici, hrvatski jezik i knjievnost, ene, rodni ste reotipi, rodna osjetljivost, seksizam

I. UvodIntrigantno je pratiti prilagoavanje udbenika aktualnim drutvenim okolnostima, promicanju modernih demokratskih vrijednosti i te njama za reformiranjem kolstva. Izloit u koliko se i na koje naine u aktualnim srednjokolskim udbenicima (itankama) za hrvatski jezik i knjievnost ogleda uvoenje rodno osjetljivog odgoja i obrazovanja i je li i u kojoj mjeri vidljivo uklanjanje rodnih stereotipa. Istraivanja su pokazala kako su upravo udbenici za hrvatski jezik prepuni rodnih stereotipa, primjerice ono objavljeno u knjizi Branislave Baranovi Slika ene u udbenicima knjievnosti, istraivanje koje je samo potvrdilo rezultate prethodnih slinih istraivanja (prvo takvo objavili su Milan i Rajka Poli pod naslovom Djeji udbenici o

61

J. Janui: Analiza srednjokolskih udbenika

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 6180

Metodoloki, kombinira se analiza sadraja sa semiotikom analizom. Deskriptivno su analizirani knjievni predloci, metodiki instrumentarij, prikazi i saeci, jezik, popratni slikovni prilozi i oprema te koncept i autorstvo samoga udbenika. Pozornost se usmjerava na onu razinu koja se nametnula kao zanimljiva i/ili reprezentativna u pojedinoj itanci. Pri ralambi sadraja itanki, naglasak je stavljan na: prisutnost/ brojnost ena kao autorica knjievnih djela (autorice djela odabranih za interpretaciju te autorice i knjievno-povijesne injenice relevantne za ene/ensko autorstvo unutar prikaza/saetaka razdoblja), kriterije i relevantnost izbora tih autorica/injenica te njihov smjetaj unutar sadraja itanki; odabir knjievno-umjetnikog djela s obzirom na drutvene vrijednosti i rodno relevantne teme koje promie (sve drutveno kritike teme, teme odnosa meu spolovima, ravnopravnost spolova, emancipacija ene, obiteljski i rodni odnosi, ljudska prava); brojnost ena kao likova u proznim i dramskim djelima (odnosno lirskih subjekata, tema i motiva) i relevantnost tih likova za rodnu analizu; unutar metodikih uputa, prisutnost ili izostanak produbljivanja rodno relevantnih tema, upozoravanja na drutvene nepravde glede (ne)ravnopravnosti spolova, na stereotipe i diskriminaciju na temelju spola, na neprimjerene drutvene, meuljudske i odnose meu spolovima, na sloenost i vanost tih odnosa, te prisutnost ili izostanak usmjeravanja na rodnu osvijetenost. Primjedbe na jezik ile su u smjeru (ne)uporabe tzv. rodno osjetljivog jezika, dok se osvrtima na koncepcije udbenika pokualo utvrditi ima li odmaka u odnosu prema prijanjim tendencijama (posebice inzistiranje na povijesno-kronolokom pristupu), te ima li naznaka novih trendova, jednako kao to su se analizirali slikovni prilozi. Usporeivalo se osam udbenika (itanki) razliitih izdavaa, drugih sastavljaa i sastavljaica, svih razreda/godina kolovanja. Pritom je izmeu navedenih osam, pet udbenika novih autora i autorica (koji/e su se pojavili/e posljednjih godina), dok tri udbenika potpisuju otprije poznati autorski timovi. Rije je o sljedeim udbenicima: Davorka Horvatek-Modri, Rua Krian-Sirovica, Marina ubri, itanka 2, za drugi razred etverogodinje srednje strukovne kole, kolska knjiga, 2006.; Marija uri i Sanja epac Duevi, itanka 4, za etvrti razred(ne)ravnopravnosti meu spolovima, 1979. Rajka Poli objavila je i Povijesni sukob mitova o enskoj emancipaciji 1986. te Muka optika i ivotinjski sindrom 1990.).

62

J. Janui: Analiza srednjokolskih udbenika

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 6180

etverogodinje srednje kole, kolska knjiga, 2007. (4. izd.); skupina autora, itanka 4, udbenik za 4. razred gimnazije, kolska knjiga, Zagreb 2007. (7. izd.); Vlado Pandi i Josip Kekez, Knjievnost 4, Udbe nik za etvrti razred gimnazije, Profil, 2006.; Sreko Liste, itanka svjetske knjievnosti 3, kolska knjiga, Zagreb, 2007.; Snjeana Zrinjan, Knjievnost 3, itanka za 3. razred etverogodinjih strukovnih kola, Alfa, 2007.; Dragica Dujmovi-Markusi, Knjievni vremeplov 1, itan ka za 1. razred gimnazije, Profil 2007.; skupina autora, itanka 1, udbe nik za 1. razred gimnazije, kolska knjiga, Zagreb, 1999. (3. izd.).

II. Davorka Horvatek-Modri, Rua Krian-Sirovica, Marina ubri, itanka 2, za drugi razred etverogodinje srednje strukovne kole, kolska knjiga, 2006., 3. izd., 341 str.itanka kao cjelina ne ostavlja uobiajeni dojam o udbeniku bez ena, ponajvie stoga to su ene zastupljene (bar s 19 enskih likova, individualno i u skupini) na slikovnim prilozima iako je rije uglavnom o tradicionalnom prikazu enskog lika i enske rodne uloge, te o anonimnim, ne stvarnim povijesnim osobama. Zanimljivo je kako se na naslovnici, uz dominantne priloge s likovima mukaraca, nala slabije uoljiva ilustracija koja afirmira upravo nestereotipnu ensku ulogu te prikazuje scenu maevanja izmeu ene i mukarca (iz odgovarajuega povijesnog razdoblja), ime se ujedno potvruje da takvih primjera ima. Usprkos primijeenom, itanka je i dalje puna mukih slika: 117 (mukarac samostalno i izraajno u prikazima manje skupine osoba), od ega 52 prikaza autora uz tekstove njihovih biografija. Autorstvo itanke u cjelini najveim je dijelom ensko: tri autorice strunog teksta, autorica tekstova o likovnoj umjetnosti, dvije od troje recenzenata, urednica, lektorica, korektorica; samo autorstvo likovnog oblikovanja, tekstova o glazbenoj umjetnosti i grafiko urednitvo potpisuju mukarci. Navoenjem broja stranica udbenika eli se dati to vjerodostojniju sliku o koliini i odnosu pojedinih sadraja, pri emu aludiram na odnos enskih sadraja spram svih drugih. Doslovno prenesenu udbeniku terminologiju istiem kurzivom. Ova itanka pretendira biti umjetniki sveobuhvatna i interdisciplinarna te dosta prostora poklanja tekstovima o likovnoj i glazbenoj umjetnosti svakoga pojedinog razdoblja (to nije meumetodiki povezano); na mjestima se rabi vrlo struan glazbeno-teorijski jezik, dok se s druge strane nedovoljno ili nimalo panje posveuje knjievno-umjetnikim fenomenima.

63

J. Janui: Analiza srednjokolskih udbenika

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 6180

Kako je rije o itanci za 2. razred srednje kole, u skladu s nastavnim planom u sadraju su obuhvaeni renesansa u europskoj i hrvatskoj knjievnosti, barok u europskoj i hrvatskoj knjievnosti, klasicizam i prosvjetiteljstvo, hrvatska knjievnost 18. st., predromantizam i romantizam u europskoj knjievnosti te ilirizam i hrvatski narodni preporod. Ni jedna autorica nije zastupljena (od ukupno 52 autora) kad govorimo o autorstvu djela prikazanih u ovoj itanci (primjerom ilustriranih i odabranih za interpretaciju), dok se u tekstovima-prikazima (uvod ili sinteza) pojedinih knjievno-umjetnikih razdoblja spominje samo jedna autorica, Ana Katarina Zrinski. Navodi se jednom kao Katarina Zrinska () autorica nabonog djela Putni tovaru (str. 156), u uvodnom tekstu o baroku sjeverne Hrvatske, dok se drugi put spominje u sintezi kao Ana Katarina Zrinski (str. 172) to upuuje na povran pristup enskoj vidljivosti zbog kojeg se nije ustalilo pisanje autoriina imena, a uoena omaka promie i oku urednitva. Izmeu 67 naslova, svega 11 ih je enskih: uoljiva su etiri enska (osobna) imena u djelima (Judita, Robinja, Dubravka, Fedra), tri imenice enskog roda koje su stereotipni hipokoristici za ensku osobinu/status (vila, ljubica u Jur nijedna na svit vila, Nemoj, nemoj ma ljubice, Prsi ima od leda vil moja gizdava), dok se u nekim naslovima ena ne imenuje, ali je slutimo kao neizreeni objekt (Prvi pogled, Moja plavca, Suze Marunkove, Patnje mladog Werthera), odnosno tradicionalno rodno stereotipno kao objekt udnje, ljubavi, mukareve (emocionalne, osobne, privatne) patnje, kao drugo, pasivna. Veina naslova odabranih djela u najirem je smislu muka, te imamo ili muka osobna imena u naslovu (17: vlastito ime ili prezime) ili osobine/imenice mukog roda samostalno (3: krtac, putnik, razbojnici), te jo imenice mukog roda kao nadopune prijespomenutih imena (9: vitez, sin, kralj, satir, ovik, grabancija, dijak, pjesnik, junak): Bistri vitez don Quijote od Manche; Hamlet; Posvetilite Abramovo; Dundo Maroje; Suze sina razmetnoga; Osman; Suze Marunkove; Cid; krtac; Candide; Slidi pisma Radovana i Mjerovana; Pisma od Radoslava; Tomislav, kralj slovinski; Satir iliti divji ovik; Matija grabancija dijak; Patnje mladog Werthera; Razbojnici; Putovanje Childea Harolda; Evgenij Onjegin; Pjesnikova smrt; Junak naeg doba; Putnik; Smrt Smailage engia; mukost se iitava i iz naslova herojskih i drugih kolektivnih radnji koje su tradicionalno muke i/ili opisivane generikim mukim rodom imenica (Vazetje Sigeta grada; Ribanje i ribarsko prigovaranje; Osloboeni Jeruzalem; Politika ili razgovor o vladalatvu; 64

J. Janui: Analiza srednjokolskih udbenika

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 6180

Horvatov sloga i sjedinjenje; Pjesma Hrvata); dodatno, muko je ime u nekoliko primjera dopunjeno odgovarajuim atribucijama (bistri, divji, razmetni, slovinski), pri emu je opet istaknuta kategorija (mukoga) roda pa se tako, ionako prevladavajui, muki rod umnoava gramatiki, izrazom, a time i sadrajno. Ostali od ukupno 67 naslova (semantiki) rodno su neobiljeeni, neutralni barem na prvi pogled, tj. prilikom pregleda sadraja (Planine; Sat na zvoniku; Pjeani sat; Ljudski ivot; Napojnice pri stolu; lovitvo zove se prava lipota; Cvitja razmilenje i alosno protuenje; Gizdost mladeh ljudi; Beside; Jezero; Sunovrati; I muno i tuno; Pogled u Bosnu i dr.). Iako je sve navedeno i oekivano, s obzirom na obuhvaena knjievno-povijesna razdoblja koja nisu bila sklona afirmirati aktivnu i emancipiranu enu niti enu kao umjetnicu ba zbog toga tu injenicu valja problematizirati, upozoriti na poloaj ene i njezinu stereotipnu ulogu, te se posebice osvrnuti na nacionalni kontekst koji je poznavao i petrarkistike pjesnikinje, a to su podaci koji se ignoriraju. Usprkos tome, kvantitativno je dosta prostora posveeno enama. One ak dominiraju u dijelu koji obrauje renesansu: portretirane su na brojnim slikovnim prilozima, pojavljuju se kao naslovni i glavni likovi (npr. Judita i Robinja), kao glavna tema i motiv(acija) petrarkistike lirike te kao sporedni likovi u mnogobrojnim djelima ljubavne tematike. No, u svim tim djelima prikazana je rodno stereotipno: ena je u njima uvijek prije svega samo fiziki lijepa (esto upravo najljepa meu mnogima) i to najee (plave) duge kose, skladna (vitka) tijela i sl.; od psihikih se osobina istiu one negativne (primjerice prevrtljivost, zloa), dok se njezine intelektualne osobine linosti zanemaruju. Kao da su upravo u renesansi, kako je uimo, zaeti suvremeni rodni stereotipi prema kojima svijet poznaje enu i mukarca, ali ena nije ta koja stvara (umjetnost), ve je estetski predmet (divljenja), nadahnue, izazivateljica patnji, (neravnopravna) partnerica pasivna, iznimno glavni lik djela, ali tada najee ne zanimljiva jedinka, ve utjelovljena nacija, te samo umjetniki stvarna ena, Bogorodica i vila. Tradicionalno rodno stereotipna opsjednutost enom renesansnoga lirskog subjekta (mukarca) moe se iitati istodobno kao afirmacija muke osjeajnosti i javnog, neoptereenog iznoenja mukarevih osobnih emocionalnih previranja to je u tom sluaju rodno vrlo osvijeteno i nestereotipno. No, da bi se kao takvo i prepoznalo, treba ga kritiki obraditi. 65

J. Janui: Analiza srednjokolskih udbenika

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 6180

Uvodni tekst o renesansi govori o renesansnom ovjeku koji u to vrijeme dolazi do odreenih spoznaja: () Renesansni ovjek je IZVRSTAN () Naglaava se njegova () ovjek dolazi do vanih otkria () (str. 89). Uporaba ope imenice ovjek i njoj pripadajuih oblika zamjenice njegova, pridjeva optimistian, realistian, kritian, hedonist i dr., glagolskog pridjeva izumio upuuje na rodnu neosjetljivost u uporabi jezika jer itanjem takvog teksta dolazi do izraaja generiko znaenje rijei ovjek koje znai u prvome redu mukarca, u opoziciji prema eni. ena se spominje, oekivano, kao glavna tema o kojoj pjeva renesansna lirika za enom se pati, ona uzrokuje bol i tugu, njoj su posveene cijele zbirke pjesama. Spominje se kao istonjaka princeza i careva ki te franaka junakinja unutar ljubavnih zapleta vitekoga epa te je uzrok ljutnje, bijesa i mrnje glavnoga junaka; unutar vitekoga romana ena je ona kojoj vitez slui. ena se spominje i unutar religiozne lirike, navoenjem lika Bogorodice kao osobito vanog mjesta te pjesnike vrste. Oekivano, mukarac i njegove pozitivne osobine najee se spominju: on je uvijek glavni lik, poten je, vjeran, junak, vitez, hrabar, neranjiv, tit kranstva; u vitekom romanu je lutalica, pobjeuje ne pravdu, titi slabije i nemone, slui gospodaru i svojoj dami, astan, hrabar, sklon pustolovinama; u pikarskom romanu okarakteriziran je negativno kao protuha i varalica, no to mu se ne zamjera jer se snalazi u ivotu zahvaljujui svojoj inteligenciji, lukavosti i sposobnosti (str. 11, kurziv naknadno). Mjesta gdje moemo pretpostaviti nazonost enskih likova su ona kod spominjanja svijeta pastira, ljubavi, ljubavnih romana, igre zaljubljenih, no tu enske likove i enske imenice imamo samo posredno, pokrivene unutar neutralne mnoine (rijei pastiri i zaljubljeni, odnosno pretpostavka da se pri spomenu rijei ljubav misli na onu heteroseksualnu). Kod obrade Shakespearea nalazimo vie ena; spomenute su u naslovima djela (primjerice Ukroena goropadnica, Vesele ene vindsor to moemo izbjei drugim jezinim mogunostima (npr. preoblikom u neutralno renesansne vrijednosti su izvrsnost) kojima se izbjegava ovo nehotino umnoavanje mukog roda koje u svijesti primateljstva poruka moe izazvati predodbe o iskljuivo mukarcima kao onima o kojima se govori, to su socio-lingvistika istraivanja dokazala kao sluaj kad se muki rod rabi kao onaj neutralan i openit, koji semantiki podrazumijeva oba spola, ali primarno priziva sliku muke osobe.

66

J. Janui: Analiza srednjokolskih udbenika

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 6180

ske, Romeo i Giulietta), ali su kod navoenja Shakespeareovih karaktera i tipova ljudi izostavljene jer se navode (neutralne) imenice u mnoini mukoga roda: kraljevi, grofovi, plemii, ljudi i sl. Navodi se takoer kako autor poznaje psihu svojih junaka, ali opet nema junakinja. Odabrani ulomci iz Hamleta vrlo su pogodni za rodno itanje teksta jer otvaraju problematiku sloenih obiteljskih i partnerskih odnosa (rije je o dijelovima teksta gdje Hamlet izjavljuje Krhkosti, ime ti je ena! i majci zamjera udaju za strica, te scena Ofelijina ukopa). Metodike upute (pitanja, tvrdnje, sugestije i zadaci koji prate izdvojene ulomke) ulaze u problematiku odnosa izmeu spolova, ali je kritiki ne produbljuju u smislu kritike patrijarhalnih obrazaca ponaanja ili rodno stereotipne karakterizacije likova. Tako se sugerira da treba obratiti pozornost na motive: prolaznost enske ljepote, Ofelijina istoa, sestrina smrt i bratska tuga, otkrivanje Hamletovih osjeaja prema Ofeliji; treba pronai citate kojima Hamlet kritizira ene; tvrdi se kako je Ofelija tragian lik jer ne moe ivjeti razapeta izmeu svoje ljubavi, oeve naredbe i Hamletova odbijanja (str. 33), te se pita kako ona doivljava Hamleta. Ne inzistira se na karakterizaciji enskih likova to, bez obzira na njihovu sporednost, ne moemo prihvatiti jer su ba u ovome knjievnom djelu primjereni za feministiku analizu. Drugim rijeima, povrno pristupanje enskim likovima moe se lako izbjei usmjeri li se interpretacija na njih kao samostalne osobe, a ne samo na njih u odnosu prema glavnom liku, ako se pokuaju rekonstruirati i razumjeti njihova unutarnja previranja te rasvijetliti motiviranost njihovih postupaka (Ofelije i Gertrude). Koliko ne postoji svijest o vanosti analize mukoenskih odnosa vidi se i iz napomena o istaknutim obiteljskim odnosima (sin-otac, sin-majka, neak-stric), to se moglo proiriti i na odnose ki-otac, sestra-brat, partner-partnerica. Primjetan je i stereotipan nain izraavanja u primjeru metafore istoa ili u nepotrebnom irenju imenovanja motiva prolaznost ljepote na prolaznost enske ljepote. Ovo su detalji na kojima se lijepo mogu obraditi upravo seksizmi, spolne predrasude i stereotipi, i to ne samo na jezinoj razini. Uz Hamleta se veu, stereotipno gledano, enske osobine: sjetan, osjetljiv, neodluan, labilan, melankolian te se posredno promie nestereotip, to se ne problematizira (iako ovo moemo iskoristiti za problemsku rodnu interpretaciju: navedeno povezati s Hamletovom predod reenou za traginu sudbinu jer je mukarac s takvim osobinama, pa to proiriti na druge tragedije kako bi se problematiziralo jesu li kla67

J. Janui: Analiza srednjokolskih udbenika

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 6180

sini (tragini) junaci i junakinje tragini zbog iznevjeravanja svojih rodnih obiljeja). Jezik kojim se autorice itanke obraaju itateljstvu u metodikim uputama jest rodno osjetljiv te se rabe istodobno glagolski pridjevi radni u enskom i mukom rodu, npr. Sigurno si razmiljao/razmiljala o pitanjima ivota i smrti () (str. 27) i Jesi li se i ti nasmijao/nasmi jala? (str. 32, kurziv naknadno). Unutar cjeline o nacionalnoj renesansnoj knjievnosti, nudi se klasina interpretacija Marulieve Judite, pri emu se istie njezina vjera i poniznost, boanska ljepota, njezina slava, da simbolizira otpor, njezin psiholoki i fiziki portret, opravdanost njezina ina (ubojstva). Ono to odskae od konvencionalne metodike obrade jest sugestija da se posegne za prikazom Judite u 21. st. i proita Judita Mire Gavrana (uz navoenje citata). Kod Zorania se ena spominje kao vila te se za interpretaciju izdvaja upravo dio Perivoj od Slave i vile u njem: Latinka, Grkinja, Kaldejka i Hrvatica, te se trai tumaenje njihova simbolina znaenja imena, s naglaskom na lik vile Hrvatice i kontekst suprotstavljenosti ovozemaljske i duhovne ljubavi. Iako je hrvatska renesansna lirika obraena opirno, uz pojam petrarkistike lirike ne spominju se ene, iako su djelovale unutar dubrovakoga renesansnog kruga. Ignoriranje tog kurioziteta zamjeram sastavljaicama, jer bi barem spominjanjem Cvijete Zuzori i/ili Nade Buni pridonijele upozoravanju na postojanje ena u naoj kulturnoj povijesti, a tako sigurno i dodatno motivirale dananje generacije za diskurs njima tako dalek. Tako ostaje da naslutimo kako oni kojima je ova itanka namijenjena prihvaaju tumaenja prema kojima je ljubav boanska mo, nadnaravna pokretaka snaga, lirski subjekt je stidljivi oboavatelj koji enu oslovljava kao gospoja, vila, diklica, a zadatak je Ovakav pokuaj motivacije pozitivan je pomak i samo korak do prijeko potrebnog zaokreta u koncipiranju itanki koji e biti ostvaren kad upravo suvremena obrada djela bude odabrana kao polazini tekst (lektirno djelo), a ovaj renesansni bude tek ilustriran i posredno, kroz suvremeni, protumaen. Tek tada bi se ostvarile sve ovom nastavnom jedinicom postavljene zadae, lektira bi se s radou itala (ili bi se konano poela itati), Maruli bi se lake i due pamtio, a predmetu skloniji i sklonije bi se originalnim Marulievim tekstom studiozno bavili na studiju. O Juliji Buni, Nadi Buni, Cvijeti Zuzori Pescioni, Mariji Dimitrovi Bettera, Lukreciji Bogainovi Budmani, Anici Bokovi i Benedikti Gradi pie Zdenka Markovi u knjizi Pjesnikinje starog Dubrovnika: od sredine 16. do svretka 18. stoljea u kulturnoj sredini svoga vremena.

68

J. Janui: Analiza srednjokolskih udbenika

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 6180

odgovoriti na pitanje kako su renesansni pjesnici doivljavali ljepotu ene, dok im istaknuti podnaslov sugerira kako je ena utjelovljenje savrene ljepote. Ovu bi nastavnu cjelinu trebalo iskoristiti za uenje o spolnim i rodnim stereotipima, odnosima meu spolovima i seksualnosti te o seksistikom jeziku. Za interpretaciju dramskih tekstova odabrani su Posvetilite Abramovo (s likom Sare koja prema metodikim biljekama odgovara Abrahama od puta, strahuje za mua i sina, oprema Abrahama za put, savjetuje sina, rastaje se s muem); Robinja (iako naslovni, ona je zapravo sporedni lik, djelima i ponaanjem stereotipna ena koju oslobaa poznati povijesni junak s kojim se sretno vjena; oslovljavanje njega osobnim imenom, a nje samo poniavajuim statusom pogodno je za jezinu analizu i upozoravanje na diskriminaciju u jeziku); te Dundo Maroje. Cjelina Barok u europskoj knjievnosti predstavlja enu na dva detalja umjetnike reprodukcije naslova Smrt i ljepota Hansa Baldunga Griena (i to kao bijela, putena, dugokosa, lomljivog tijela), te u saetku i izdvojenom odlomku epa Osloboeni Jeruzalem, unutar ljubavne tematike, kao lijepu arobnicu Armidu i pogansku ratnicu Clorindu, hrabre ene ratnice i arobnice (navedene paralelno s arobnjacima). Iako je unutar hrvatske barokne knjievnosti za interpretaciju odabrana Gundulieva Dubravka, ne moemo govoriti o djelu s glavnim enskim likom kad znamo da ona u njemu figurira samo kao alegorija i slui za iskazivanje rodoljubnih i moralistikih ideja. U biografiji Aleksandra Sergejevia Pukina navedeno je kako je poznati pisac umro u dvoboju jer zbog anonimnih pisama koja optuuju njegovu enu za nevjeru, izaziva na dvoboj francuskog asnika koji joj napadno udvara () (str. 267). Isticanjem ovakvih pikanterija sigurno se pridonosi motiviranosti uenika i uenica, a moe ga se iskoristiti i pri tumaenju djela; no, slino izostaje kad su u pitanju druga, posebice suvremenija imena. Kod obrade Pukinova djela, u metodikim se uputama kao dokaz zrelosti vlastelinske keri Tatjane Larine navodi kako je ona, izmeu ostaloga, prava, snana ruska ena zrele ljepote. Mogu li i trebaju li srednjokolci i srednjokolke imati predodbu o tome kakva je to pra Npr. egzistencijalist Sartre uz kojega se njegova ivotna partnerica, poznata feministkinja, filozofkinja i knjievnica Simone de Beauvoir ne spominje, iako bi se mogla obraivati i kao zasebna nastavna jedinica (nap. itanka 4).

69

J. Janui: Analiza srednjokolskih udbenika

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 6180

va ruska ena i kakva je to zrela ljepota?! Vjerujemo kako bi se nalo rodno osvijetenih meu njima koji bi istaknute atribucije iitali kao diskriminatornu uporabu jezika i perpetuiranje stereotipa, tako esto u svekolikoj povijesti interpretiranja knjievnih djela koja od diskriminacije ne tedi ni muki spol. Primjerice, kod obrade Ljermotovljeva Junaka naeg doba nailazimo na izraze vezane uz muki lik: lijep, vitak, bijel u licu, koa enski njena, plemenito elo, profinjena muevna lje pota, hladan pogled. Napomenimo i to da su na kraju ove cjeline predloene teme za esej, te da je jedna, ona posljednja, posveena enama (enski likovi ro mantiarske knjievnosti). Ovo je sigurno najei nain posveivanja enama u nastavi hrvatskoga jezika i knjievnosti, no, ova kvantitativna injenica nita ne govori o kvaliteti te posveenosti. itanka 2 zavrava cjelinom o hrvatskome narodnom preporodu kojemu se pristupilo kao prije svega povijesnoj, a ne knjievno-umjetnikoj injenici, te se ovdje ni u osam stranica dugom uvodnom tekstu nije nala ni jedna jedina rije o enama tog doba, iako se dvije od njih (Sidonija Erddy i Dragojla Jarnevi) nalaze slikom i (neitljivim) imenom na poznatoj skupnoj fotografiji sastavljenoj od 58 fotografija zaslunih iliraca (i ilirki), naslovljenoj Muevi ilirske dobe (18381850) no ta se injenica ne spominje jer je, uostalom, rije o slikovnom prilogu koji nije ni potpisan, ni opisan. Ovdje obraeni hrvatski romantizam zastupljen je s ak 12 tekstova (poezije i proze) devetorice autora (oni umjetniki vaniji, Vraz i Preradovi, zastupljeni su s vie pjesama), s tim da se Marti i Juki nekad nisu obraivali, ali su s vremenom (i to upravo u vrijeme reduciranja nastavnih sadraja) dobili svoj prostor. Nije ga dobila Dragojla Jarnevi, iako je povijest nacionalne knjievnosti prepoznaje kao prvu hrvatsku pjesnikinju i knjievnicu, uz Miroslava Kraljevia, jedinog romanopisca predenoina razdoblja (Frange, 1987, str. 463), a njezin Dnevnik tipinim preporodnim djelom. Ista fotografija uoena je u udbeniku povijesti za 7. razred osnovne kole, autora Erdelje i Stojakovia, istoga izdavaa, uredno objanjena i to upravo s naglaskom na jedine dvije ene na njoj (preporoditeljice Dragojla Jarnevi i Sidonija Erddy), uz pitanje zato je tako malo ena bilo ukljueno u dogaanja, te uz cijeli zasebni ulomak posveen Dragojli Jarnevi. Kako onda oekivati da naa srednjokolska publika sazna poneto o nekoj drugoj, manje vrijednoj, hrvatskoj knjievnici (o njih dvadeset i sedam u knjievnopovijesnoj studiji Ljepa polovica knjievnosti pie Dunja Detoni Dujmi).

70

J. Janui: Analiza srednjokolskih udbenika

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 6180

III. Marija uri i Sanja epac Duevi, itanka 4, za etvrti razred etverogodinje srednje kole, kolska knjiga, 2007., 4. izd., 351 str.itanka obrauje svjetsku i hrvatsku knjievnost 20. st. podijeljene u est cjelina, te likovnu i glazbenu umjetnost vezanu uz ta razdoblja. Izmeu 34 imena knjievnika/ca dvadesetog stoljea (Marinetti, Breton, Jesenjin, Lorca, Neruda, Proust, Kafka, Hemingway, Andri, imi, Krlea, Brecht, Camus, Ionesco, Beckett, Faulkner, Ujevi, Cesari, Tadijanovi, Kovai, egedin, Desnica, Marinkovi, Novak, Parun, Pupai, Katelan, oljan, Slamnig, Mihali, Luki, Brean, Pav lii, Fabrio) i njihovih tekstova predvienih za obradu, nalazi se jedna ena, hrvatska pjesnikinja Vesna Parun, zastupljena s dvije antologijske pjesme (Ti koja ima nevinije ruke i Mati ovjekova) predviene za interpretaciju. Velika svjetska knjievnica, knjievna i teorijska feministika majka (ale Feldman, 2001) Virginija Woolf nije predviena za obradu, samo je navedena sa svojim djelom Gospoa Dalloway u tekstu Tipovi moderne proze i njezini predstavnici kao predstavnica romana struje svijesti, a stavljena je i njezina fotografija. Uistom se tekstu spominje jo jedna ena, francuska knjievnica, predstavnica antiromana Nathalie Sarraute i njezina tri romana. U ovako koncipiranoj itanci nije se nalo mjesta ni za rije o dvjema enama koje su, svaka na svoj nain, ali dojmljivo i trajno, obiljeile hrvatsku knjievnost i uope nau kulturnu povijest. Rije je o Ivani Brli-Maurani i Mariji Juri Zagorki. Unutar cjeline o suvremenoj hrvatskoj knjievnosti (Hrvatski post modernizam), nalazimo podnaslove (pet izdvojenih tendencija) te kao posljednji onaj ensko pismo, s tekstom od tri reenice kojima se objanjava kako je rije o unoenju enske vizure, tj. predouje se ivot i svijet oima ene i njezinog iskustva (str. 301), a kao predstavnice su navedene Ivana Vrkljan, Slavenka Drakuli, Vinja Strahuljak, Julijana Matanovi (str. 301, kurziv naknadno). Istaknuta tiskarska omaka znakovit je propust; drugi put (u istoj seriji itanki istog izdavaa) dogaa se da jedno ensko autorsko ime nije ujednaeno napisano ovaj je put rije o poznatoj suvremenoj knjievnici Ireni Vrkljan ije ime nalazimo napisano korektno u tekstu sinteze pedesetak stranica dalje (gdje je ensko pismo definirano kao pojava niza knjievnica koje u proznim djelima iznose biografska razmiljanja o vlastitoj intimi, str. 348). Definicije koje se nude ne odgovaraju tumaenju suvremene 71

J. Janui: Analiza srednjokolskih udbenika

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 6180

znanosti o knjievnosti koja pojmu enskog pisma pristupa kao anru koji nije spolno iskljuiv, dakle mogu ga stvarati i mukarci; osim toga, treba razluiti i razlikovati pojmove ensko pismo i enska knjievnost.10 U tekstu o pjesnikinji Vesni Parun stoji tvrdnja Ona je najmarkantniji lik cjelokupne hrvatske enske poezije. () (str. 277) i sintagma enski pjesnik (pisana upravo ovako) kao tvrdnja koja nije pojanjena (niti se o enskoj knjievnosti, odnosno poeziji ui), no u metodikoj se uputi trai njezin komentar. enske tragove nalazimo i kod spominjanja umjetnikih strujanja; tekstom i fotografijom predstavljena je skladateljica Dora Pejaevi, a jednom reenicom vezanom uz konceptualnu i video-umjetnost i (vrlo) suvremena hrvatska umjetnica Sanja Ivekovi (jedna od najpriznatijih europskih/svjetskih feministikih umjetnica), to je pohvalno, no istodobno i zauuje jer upuuje na nerazmjer prema (ne)posveenosti i nespominjanju nekih knjievnica i uope knjievnih injenica (kao to su gore spomenuto ensko pismo i enska poezija).

IV. Skupina autora, itanka 4, udbenik za 4. razred gimnazije, kolska knjiga, Zagreb, 2007., 7. izd., 259 str.Popularna gimnazijska itanka istoga izdavaa (kojom se koriste i u etverogodinjim strukovnim kolama) nedvojbeno je bila uzor prethodno obraenoj. Primjerice, govorei o Vesni Parun, ovdje sintagmu enski pjes nik nalazimo u citiranoj knjievnoj kritici Nikole Milievia, gdje je ona u tom kontekstu i pojanjena, i to na nain tradicionalnoga (mukog) znanstvenog autoriteta: () Vesnu Parun se esto oznaavalo kao enskog pjesnika i ta je oznaka obino sadravala u sebi nekakav degradirajui prizvuk. Istina je, dodue, da su mnoge njezine pjesme potekle iz tipinog svijeta ene i da su bile proete emocionalnim i ispovjednim tonovima, ali je takoer istina da je to bio bujni i sloeni svijet jedne zaista snane ene, koja je esto i svoje najvee klonulosti i slabosti znala kazivati na muki nain. () (str. 209).10 Izvrsne strune tekstove o ovoj temi (pod naslovom U kontekstu: ensko pismo) pripremila je Jasmina Luki, zajedno sa svojim tekstom ensko pisanje i ensko pismo u devedesetim godinama, objavljeno u Sarajevskim biljenicama br. 2, 2003.

72

J. Janui: Analiza srednjokolskih udbenika

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 6180

Nalazimo i pitanja koja su odavde prepisana u novu itanku: Smatra li Vesnu Parun enskim pjesnikom? Smatra li takvu podjelu pjesnika opravdanom? (str. 211). Pitam se jesu li nai profesori i profesorice dorasli ovakvim strunim provokacijama ako znamo da u svojem obrazovnom (studijskom) iskustvu, ali ni u strunim usavravanjima nisu (sigurno ne sustavno) upuivani na rodno i enskostudijski, odnosno ginokritiki i feministiki pristup knjievnosti. Da je ova itanka uzor novoj itanci istoga izdavaa, vidi se i iz preuzete definicije tzv. enskog pisma. Razlika je u tome to se ovdje spominju Irena Vrkljan (uz navoenje djela Svila, kare i Berlinski rukopis), Vesna Krmpoti s Brdom iznad oblaka i Dubravka Ugrei sa teficom Cvek u rajama ivota. Kako je rije o gimnazijskoj itanci, ovdje se ne zazire od znanstvenog stila izraavanja te se navode i tumae postmodernistiki umjetniki postupci. Utom se kontekstu spominje jo jedna ena, Neda Miranda Blaevi (s djelom Amerika predigra) koja je spomenuta i kao predstavnica hrvatske postmodernistike poezije, zajedno s pjesnikinjom Ankom agar. Ponavljamo, ove su autorice samo spomenute, njihovi ili koji drugi postmodernistiki tekstovi nisu predvieni za interpretaciju (najsuvremenija djela koja to jesu su Breanova Predstava Hamleta u selu Mrdua Donja, Araliini Psi u trgovitu, Fabriovo Vjebanje ivota, Pavliieva Koraljna vrata). Tako nae umjetnice rijei prestaju u naim itankama stvarati osamdesetih godina prologa stoljea (umjetnici stvaraju i devedesetih) te ni bibliografija Vesne Parun nije dopunjena novijim podacima; s tim godinama, naime, prestaje nacionalna knjievna povijest u itankama (ona svjetska daleko prije, s egzistencijalistima i izgubljenom generacijom, to se, sreom, moe nadoknaditi ako nastavnici i nastavnice uspiju u nastavni program ugurati sadraje iz dopunske literature kao to su itanke iz svjetske knjievnosti).

V.Vlado Pandi i Josip Kekez, Knjievnost 4, udbenik za etvrti razred gimnazije, Profil, Zagreb, 2006., 10. izd., 352 str.Za cjelovitu sliku o tome to se sve nudi na naem udbenikom tritu, a vezano uz moj rodno i enskostudijski interes, navodim da autorski dvojac Pandi-Kekez u svome gimnazijskom udbeniku ne spominje ensko pismo, ali za obradu uvode ene i rodnu problematiku 73

J. Janui: Analiza srednjokolskih udbenika

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 6180

i to u kontekstu kranskoga nadahnua, kroz djelo pjesnikinje Anke Petrievi (koja je uvrtena kao samostalna nastavna cjelina s pjesmom Majci Velikog Zavjeta predvienom za interpretaciju), dramu Navjetenje Mariji Paula Claudela te roman Teresa Desqueyroux nobelovca (na komunistikom Istoku nepoeljnog) Franoisa Mauriaca. Tako su navedene nastavne cjeline, zajedno s djelom Mile Budaka, sadraji koje ne uvrtavaju druge analizirane itanke. Ostali autori i autorice (opet Vesna Parun) i djela predviena za interpretaciju su isti. Primjetna je temeljitost u sastavljanju tekstova prikaza razdoblja i biografskim biljekama, sklonost tradicionalnim hrvatskim kulturnopovijesnim i knjievno-umjetnikim injenicama, te otvorena (ideoloka) pristranost. Tako se s jedne strane ne zanemaruje ensko autorstvo, ali se s druge strane promiu tradicionalne vrijednosti; takoer, izbor autorica (usprkos istome nacionalnom standardu/nastavnom planu i programu) ne podudara se s izborom autorica spomenutim u drugim itankama. Vezano uz enske tagove i rodnu problematiku nalazim: kod metodike obrade ve spomenute drame Navjetenje Mariji ljubav se tumai kao rtva i odricanje; u izbor Ujevievih pjesama predvienih za interpretaciju ula je zanimljiva pjesma Nae vile uz koju se u metodikoj obradi navodi struni komentar Vlatka Pavletia o dvosmislenosti ovoga Ujevieva naslova i sugestija o (i ironinom i patetinom) tumaenju pjesme kao pjesme o enama iz hrvatske povijesti i literature, te se trai da se imenuju odrednice koje Ujevi pripisuje slavnim enama nacio nalne povijesti (Marulova seja, Dubravka, Cvijeta, Zrinska Katarina, Jelena, Sunanica, itd.); u tekstu o hrvatskoj knjievnosti od 1929. do 1952. uz mnotvo autora i zasebnih ulomaka posveenih mitskom rea lizmu, Mili Budaku i Krleinoj utnji za vrijeme NDH, spominju se Sida Kouti i Zdenka Markovi; pri prikazu svjetske knjievnosti istoga doba navodi se ruska pjesnikinja Marina Ivanova Cvetajeva uz kratku biljeku, kao i Virginija Woolf koja je pisala o naelima stvaranja modernog romana te nakon nekoliko romana struje svijesti objavila i roman Valovi, 1931., s lirskim monologom nekoliko brae i sestara, i Izmeu inova, 1941. (str. 228). Unutar prikaza suvremene hrvatske knjievnosti navodi se i nekoliko suvremenih pjesnikinja (Andrijana kunca, Boica Jelui, Dubravka Orai Toli, Anka agar, Neda Miranda Blaevi, urica Ivanievi) te kao pripadnica hrvatske manjine u susjednim zemljama molika Hrvatica Milena Lalli u Italiji. 74

J. Janui: Analiza srednjokolskih udbenika

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 6180

VI. Sreko Liste, itanka svjetske knjievnosti 3, kolska knjiga, Zagreb, 2007., 404 str.Kao potpunu suprotnost prethodnoj, predstavljam i novu itanku svjetske knjievnosti11 su-vremenu, u mnogo emu svjetsku itanku. itanka nudi raznolik izbor djela (djela koja se zaista itaju, koja su zaista poznata i popularna i nisu neki uskostruni kanon, djela koja bi uenici i uenice mogli sa zanimanjem itati i pamtiti te stei itateljske navike); govori jasno, jezikom suvremene teorije i kritike; ne preuuje notorne biografske injenice (esto cenzurirane u itankama); opremljena je inovativno, ali istodobno pregledno i jednostavno. Same korice (lice i nalije) itanke ve upuuju na sadraj pri ijem se odabiru pazilo na zastupljenost starih klasika (primjerice: Pirandello, Proust, Rilke, Mann, Blok, Joyce, Kafka, Eliot, Bulgakov, Jesenjin, Lorca, Hemingway, Sartre), zastupljenost novih klasika (izmeu ostalih Haek, Gibran, Lawrence, apek, Huxley, Orwell, Fowles, Kundera), zastupljenost dosad nezastupljenih, danas aktualnih djela (Simmons, Coetzee, Llosa, Tolkien), zastupljenost ena/knjievnica (Virginia Woolf, Marguerite Yourcenar, Gwendolyn Brooks) i djela koja tematiziraju enu/seksualnost (mnogo poezije, od proze primjerice Gospoa Dalloway, Lady Chatterley i njezin ljubavnik, Maj stor i Margarita, Tramvaj zvan enja, enska francuskog porunika, Diana ili boginja koja lovi sama) te u svemu tome na multikulturalnu zastupljenost; tako se na naslovnom mozaiku od fotografija nalazi est autora razliitih generacija i jedna ena crnkinja s naoalama, ame rika pjesnikinja i esejistica Gwendolyn Brooks, dok se na stranjim koricama itanke isti taj mozaik fotografija iri te ga upotpunjuje jo pet fotografija knjievnika (od kojih je jedan arapskog, mulitkonfesionalnog podrijetla, Khalil Gibran) i na samom dnu mala fotografija Vir ginije Woolf. Pogled na sadraje itanke iz perspektive naeg interesa pokazuje, primjerice: od etiri Rilkeove pjesme uvrtena je i pjesma Sudbina jedne ene, zanimljiv sonet idealan za rodno i enskostudijsko11 Ovakva itanka obino nije obvezatni udbenik (ona i nije klasini udbenik s metodikim obradama), ve dopunska literatura, prije svega gimnazijska, te je ne nalazimo ni na popisu udbenika odobrenih za tekuu kolsku godinu ni na popisima dopunskih i neobvezatnih nastavnih sredstava nadam se samo zbog toga to je odobravanje odraeno prije zavretka rada na itanci.

75

J. Janui: Analiza srednjokolskih udbenika

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 6180

tumaenje; Virginia Woolf pomno je biografski obraena, uz navoenje kako je stekla dobru, iako neformalnu naobrazbu () Sudjelujui u humanitarnim akcijama, dobrovoljnom radu i prosvjeivanju, svoj je doprinos osnaila i esejom Vlastita soba, djelom koje se smatra temeljem suvremenog feminizma. () Godine 1915. objavljuje prvi roman Putovanje, kojim se predstavila kao autorica s lirskim pristupom i analizom ljudske, osobito enske, psihe. () Imala je () homoseksualne sklonosti, no bila je bliska sa suprugom; patila () od mentalnih tegoba () (str. 55); o Lawrenceovu romanu Ljubavnik lady Chatterley govori se kao o djelu koje progovara o potovanju drugog ovjeka i drugog spola te da je smatran opscenim i zbog toga neprihvatljivim; istaknuto je da je Marguerite Yourcenar bila prva ena, lanica 40 besmrtnih, Francuske akademije (str. 205) i jo za ivota priznata za klasika francuske i europske knjievnosti (str. 205); opisujui dramu Tramvaj zvan enja, govori se o promiskuitetnim likovima i ubojstvu homoseksualca; Gwendolyn Brooks predstavljena je kao iznimna crnkinja i feministkinja,12 pri emu je revolucionarno ve samo (afirmativno) koritenje termina feminizam u naoj srednjokolskoj literaturi (jednako kao i gore spomenuto koritenje termina homoseksualnost). Vezano uz jezik, ene su dosljedno navoene kao knjievnice, esejistice, pjesnikinje i dr., ali im se prezimena sklanjaju, primjerice Brook sova, to nije u skladu s naelima ravnopravnosti spolova, a niti prema hrvatskoj pravopisnoj normi.

VII. Snjeana Zrinjan, Knjievnost 3, itanka za 3. razred etverogodinjih strukovnih kola, Alfa, Zagreb, 2007., 3. izd., 228 str.Ovo je takoer jedna od novijih itanki na tritu slinih osobina s prethodno obraenima (bez obzira na izdavaa): autorica je ena (srednjokolska profesorica, a ene su i izvrna urednica izdanja, recenzentica, likovna urednica, lektorica/korektorica, autorica grafikog dizajna, dok su mukarci samo izdava i urednik), donosi podatke o ostalim12 Autorica koja pie i o enama usmjeravajui, poslije, svoje pjesnitvo feministikom pokretu crnkinja. Prema njezinim shvaanjima ene se razlikuju od mukaraca prema onomu to osjeaju i misle te prema nainu na koji promatraju svijet. Osim enskoga senzibiliteta njezino je djelo vano kao govor demokratske autorice i borbene aktivistice u traenju prava za sve ljude. Godine 1950. postala je prva crnkinja koja je dobila Pulitzerovu nagradu (str. 284).

76

J. Janui: Analiza srednjokolskih udbenika

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 6180

umjetnostima, oblikovana je i opremljena atraktivno. Zanimljivo i primjetno kao odmak od standardnoga u itankama jest obrada biografskih biljeki u ovome izdanju; one se, naime, ne sastoje od enciklopedijskog saetka s kronolokim navoenjem podataka (godine i mjesto roenja, djela i sl.), ve od teksta koji donosi ili prepriani konkretni biografski podatak (esto kao zanimljivu paralelu sa sadrajem vlastitoga djela) ili izvadak iz kritike, podatak o suvremenoj obradi djela i slino. Jezik itanke je kod obraanja u metodikim uputama rodno osjetljiv te se pri obraanju rabi jednina i istodobno glagolski pridjevi u mukom i enskom rodu (primjerice: Tko su predstavnici moderne i koja si njihova djela upoznao/la?, str. 224). itanka obrauje realizam i naturalizam u europskim knjievnos tima, predrealizam i realizam u hrvatskoj knjievnosti, modernizam u europskim knjievnostima i modernu u hrvatskoj knjievnosti. Ni jedna knjievnica (25 knjievnika) pritom nije zastupljena, ali su ene te obiteljski i odnosi izmeu spolova tematizirani gotovo u svim djelima: H. de Balzac, Otac Goriot; F. Dostojevski, Zloin i kazna; L. N. Tolstoj, Ana Karenjina (s metodikim uputama koje detaljno razrauju Aninu razapetost izmeu mua i ljubavnika, te izmeu ostaloga, licemjerje drutva koje doputa preljub, ali ne i izvanbranu zajednicu, pravila koja vrijede za ene ne vrijede i za mukarce); E. Zola, Therese Raquin (kao paralela sa sadrajem djela, u biografskoj biljeci o piscu prepriana je njegova smrt nesretni sluaj i neobine, netradicionalne obiteljske okolnosti); A. enoa, Kameni svatovi; A. enoa, Prijan Lovro (izdvojeni tekst sadri i pripovjedaev razgovor s udovicom koja kritizira domau knjievnost problematizira se enska uenost i afirmira zanimljiv, promiljen, kritian, pametan, uen enski lik); J. Kozarac, Tena; A. Kovai, U registraturi (metodika obrada jasno naglaava problematine obiteljske odnose i obiljeja patrijarhalne obitelji u kojoj je glava obitelji nepravedni, hladni otac kojemu je enski dio obitelji podreen, ki u neravnopravnom odnosu, zanemarena, nema iste uvjete obrazovanja niti ista prava kao i brat i dr.); V. Novak, Posljednji Sti panii; H. Ibsen, Nora (umjesto klasine biografske biljeke podatak o primanju drame na europskim pozornicama potkraj 19. st.: mnogi su redatelji morali promijeniti zavretak Zato? Zato to je glavna junakinja odluila napustiti mua i djecu i pronai sebe. Tadanjem graanskom drutvu bilo je nezamislivo da ena pretpostavi sebe kao osobu svojoj drutvenoj ulozi ulozi supruge i majke., str. 136); J. Leskovar, Misao na vjenost; A. G. Mato, Cvijet sa raskra, Utjeha 77

J. Janui: Analiza srednjokolskih udbenika

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 6180

kose; D. imunovi, Muljika; M. Begovi, Pustolov pred vratima; I. Kozarac, uka Begovi.

VIII. Dragica Dujmovi-Markusi, Knjievni vremeplov 1, itanka za prvi razred gimnazije, Profil, Zagreb, 2007., 1. izd., 254 str.Kao moguu paralelu s prvom analiziranom itankom (radi slinosti koje primjeujemo kao trend), donosim saetak o potpuno novoj itanci konkurentnog izdavaa. Autorica je ena, uoljive su grafike inovacije i ene na slikovnim prilozima, izbjegava se obraanje u jednini te se dosljedno rabi mnoina (to smatram korektnim jer se u hrvatskome jeziku tako mogu podrazumijevati i enske i muke osobe zajedno), ondje gdje je mogue uvode se ene/autorice kao predstavnice pojedine knjievne vrste13 u ovoj itanci to su predstavnice nacionalne knjievnosti, ime se promie nacionalna enska povijest i mjesto ene u hrvatskoj kulturnoj povijesti. Tako je Vesna Parun uvrtena pjesmom Ushit kao primjerom ljubavne lirske pjesme; Ivana Brli Maurani, predstavnica bajke kao vrste, bajkom Kako je Potjeh traio istinu, titulirana kao hrvatski Andersen; suvremena Dubravka Orai Toli tekstom Smee kao predstavnica eseja (istina neopisana, uz njezino ime nita ne stoji, moglo je stajati teoretiarka).14 Primijeeni su pokuaji rodne dimenzije u metodikom instrumentariju, primjerice kod obrade Asanaginice u zadatku: Istraite povijesnu pozadinu Asanaginice. Prikaite ivot ene i njezina prava u tome vremenu (str. 93, kurziv naknadno).

itanki za prvi razred gimnazije je specifian (u skladu s nastavnim programom): prvo je cilj obraditi i ilustrirati sve knjievne rodove i vrste, te zatim upoznati knjievnu povijest od njezinih poetaka prve godine obraditi Bibliju, te antiku i srednjovjekovnu (europsku i hrvatsku) knjievnost. 14 Na slian nain se i Marija Juri Zagorka ipak nala u jednoj od itanki, ne kao kronoloka knjievnopovijesna injenica, ve, jednako kao i ovdje navedene autorice, predstavnica specifine knjievne vrste. U gimnazijskoj itanci za 1. razred skupine autora u izdanju kolske knjige iz 1999. g. pri obradi knjievno-znanstvenih vrsta i publicistike obrauje se i autobiografija, te se, na alost samo kao zadatak za samostalno istraivanje, trai da se proita romansirana autobiografija Marije Juri Zagorke Kamen na cesti i opie kakva je osoba bila M. J. Zagorka, sve potkrijepi ulomcima iz romana i zakljui kakvo je bilo vrijeme u kojemu je ivjela (str. 103).

13 Sadraj

78

J. Janui: Analiza srednjokolskih udbenika

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 6180

IX. ZakljunoPrimjetno je da su autorski timovi koji sastavljaju i oblikuju nove udbenike za hrvatski jezik i knjievnost upueni u propise i zahtjeve za promicanjem ravnopravnosti spolova, no rodno se osjetljivi sadraji i pristupi te ensko autorstvo uvode nedosljedno, neujednaeno i povrno. Ve desetljeima uvrijeeni kanon djela ne revidira se niti se dopunjuje najnovijom knjievnou, a odmaci u teorijskom i metodikom pristupu su neznatni. Rodno itanje tekstova pravilo je samo kod interpretiranja djela koja problematiziraju enu i drutvo (primjerice realizam u svjetskoj knjievnosti), ono nije prihvaeno kao ope naelo koje se primjenjuje uvijek, bez obzira na knjievnopovijesno razdoblje i na stare, otprije kanonizirane interpretacije. Slino je s rodno osjetljivim jezikom koji se rabi, ali nije predmet metodike obrade. Uoene pozitivne tendencije su sastavljaice/autorice udbenika, uvoenje rodno osjetljivog jezika pri obraanju itateljstvu, senzibilizacija prema enama na slikovnim prilozima (barem kvantitativno), pokuaji osuvremenjivanja u vidu upuivanja na suvremene knjievne obrade (iako samo unutar neobvezatnih sadraja), te privlaenje itateljske pozornosti i lake snalaenje slobodnijom opremom teksta.Navedena literaturaBaranovi, Branislava (2000), Slika ene u udbenicima knjievnosti, Zagreb, IDIS. ale Feldman, Lada (2001), Korpusi, leevi i tijela, Trea, Zagreb, 12, vol. III, str. 116133. Detoni Dujmi, Dunja (1998), Ljepa polovica knjievnosti, Zagreb, Matica hrvatska. Erdelja, K. i Stojakovi, I. (2007), Udbenik povijesti za 7. razred osnovne kole, Zagreb, kolska knjiga. Frange, Ivo (1987), Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb / Ljubljana, Nakladni zavod Matice hrvatske / Cankarjeva zaloba. Luki, Jasmina (2003), ensko pisanje i ensko pismo u devedesetim godinama, Sarajevske biljenice, Sarajevo, br. 2, str. 6782. Markovi, Zdenka (1970), Pjesnikinje starog Dubrovnika: od sredine 16. do svret ka 18. stoljea u kulturnoj sredini svoga vremena, Zagreb, JAZU.

79

J. Janui: Analiza srednjokolskih udbenika

METODIKI OGLEDI, 15 (2008) 1, 6180

Poli, M. i Poli, R. (1979), Djeji udbenici o (ne)ravnopravnosti meu spolovima, ena, Zagreb. Poli, Rajka (1986), Povijesni sukob mitova o enskoj emancipaciji, ena, Zagreb. Poli, Rajka (1990), ivotinjski sindrom, ena, Zagreb.

AN ANALYSIS OF CROATIAN LANGUAGE AND LITERATURE TEXTBOOKS FOR SECONDARY SCHOOL: AN EXAMPLE OF GENDER READING

Juliette JanuiThe reasons for disregarding female authors and feminine traces in general in culture and history (national in particular) should in part be sought in the criteria for textbook content selection, assessment and canonisation. Croatian language and literature textbooks for secondary school are a reflection of our educational system, which continues to insist on encyclopaedic amounts of (obsolete) informa tion and outdated methodology. Novelties in gender awareness the promotion of women, of non-traditional values, of non-sexist language, of critical thinking and of gender-wise sensitive interpretation in teaching literature are only erratic, inconsistent and superficial. Key words: textbooks, Croatian language and literature, women, gender stereo types, gender sensibility, sexism

80