AGF Planiranje infrastruktureArhitektonsko graevinski fakultet, Banja Luka

SEMINARSKI RADTEMA : ANALIZA NEPOUZDANOSTI I RIZIKA PREDMET: PLANIRANJE INFRASTRUKTURE

Radili: Nanovskij Ognjen, Stamboli Milo, Guzijan-Dilber Matija Datum : Januar, 2013.

SADRAJ:Uvod3Rizik i odluke3Analiza rizika4Simulacija rizika6Model pri analizi rizika6Rizik pri projektovanju7Metode za procjenu rizika8 Metode za procjenu rizika moemo svrstati u dvije grupe:8Mjerenje i procjena rizika11Rizini dogaaji13

Uvod

Prilikom planiranja i programiranja infrastrukturnih sistema susreemo se sa raznim preprekama, potekoama, problemima itd. Izgraditi dobru infrastrukturu na odreenom podruju sa neogranienim budetom ne predstavlja neki izazov, a dobre finansije povlae za sobom redovno odravanje, kod koga se izbor prioriteta u sutini ne treba ni nazvati izborom, jer sa ne ogranienim budetom niste uskraeni ni za jedan prioritet. U sluaju onoga najgorega ( zemljotres, poplava itd) brzo se moe postii izgradnja nove infrastrukture. Sve je to u redu, ali mi govorimo o realnom ivotu, a kada bi se osvrnuli na nau nam dragu Bosnu i Hercegovinu za koju nam je dobro poznata finansijska situacija drave e tu je ve prava umjetnost izgraditi dobru infrastrukturu. Uobiajeno, za veinu infrastrukturnih sistema budet je ogranien. Naa problematika je nepouzdanost i rizik infrastrukturnih sistema, koja jednim dijelom zavisi od budeta, a jednim dijelom od samoga toka prirodnih deavanja.Nepouzdanost je stanje u kome postoji nedostatak informacija, odnosno poznavanja odreenog problema, te je nemogue opisati postojee stanje i budue promjene i rezultate. Rizik je stanje nepouzdanosti gdje pojedini rezultati mogu imati neeljen efekat ili prouzrokovati znaajan gubitak. Nepouzdanost i rizik je problem kod organizacija sa loim budetom, ali takoe i onima sa dobrim, ali je razlika u tome kako jedni gledaju na gubitak , a kako drugi, u sluaju da do gubitka doe. Vremenom ljudi usavravaju i pronalaze razne metode s kojima bi izbjegli odreenu nepouzdanost i rizik, ali postoji neto to se ne moe izbjei, a to neto se zove priroda. Jedini faktor na koji ovjek ne moe da utie je priroda, jedino to moe je da joj se ne suprotstavlja. Sagledaemo to ovako, kada bi izgradili elini most na nekoj destinaciji i kada bi uzeli u obzir nepouzdanost i rizik prilikom eksploatacije, recimo rizik od korozije, taj rizik se moe znatno smanjiti premaemo li most premazima protiv korozije i na taj nain mi znatno utiemo na taj rizik, gotovo sto posto smo se osigurali od korozije. Meutim rizik od velike poplave koja bi mogla da narui stabilnost mosta je teko smanjiti, gotovo nemogue, ali je takoe i nepouzdano da li e do poplave u opte da doe. Priroda je samo jedan od problema koji je usko povezan sa nepouzdanosu i rizikom, o ostalim problemima emo govoriti dalje u tekstu.

Projekti se planiraju radi zadovoljenja buduih potreba. Budue potrebe su same po sebi nepouzdane. Nikada se sa potpunom tanou ne moe predvidjeti efikasnost odreenog projekta za odreene potrebe.

Rizik i odluke

Prilikom planiranja radova na infrastrukturi, bilo da oni ukljuuju izgradnju nove ili rekonstrukciju stare infrastrukture, jedan od bitnih faktora je subjektivni uticaj donosioca odluke. Kod donoenja odluke cilj je izabrati najbolju alternativu, odnosno najprihvatljiviju za samog donosioca odluke ime ona postaje njegovo subjektivno miljenje. Ovakvo donoenje odluka stvara nekoliko problema koje nije lako prevazii. Te probleme moemo okarakterisati kao unutranje i spoljanje. Unutranji problemi su: nekompetentnost donosioca odluke koje za sobom vue pitanje da li je korisnije da na donoenju odluka radi samo jedna osoba ili tim strunjaka dok pod spoljanje probleme moemo smatrati sve spoljne uticaje, ekonomske i politike.Takoe i donoenje odluke o izboru alternative nije jednostavan proces. On treba da zavisi od: od moguih alternativa od posljedica od vrijednosti od injenica uzetih u obzir prilikom donoenja odluke od primjene metoda.

U razliitim situacijama mogu biti vane razliite informacije kao i razliite izborne mogunosti. Tokom vremena moe doi do promjene ocjene neke alternative i to usljed promjene donosioca odluke koji moe da ima razliite ciljeve od svog prethodnika, pojave nekih novih vrijednosti koje mogu u potpunosti da demantuju prethodne analize i proglase ih za netane. Ocjena analize neke alternative u jednom i u drugom vremenskom trenutku moe bitno da se razlikuje. Svi ovi problemi vode do toga da je prihvatljivost neke odluke uvijek nepouzdano i da za sobom vue odreen rizik.

Odluku treba donijeti kompetentna osoba koja nee odgovarati za ispravnost odluke nego za tanost predvienih posljedica koje se javljaju u budunosti. Svaka odluka ne bi trebala da proe bez prethodnog testa koji omoguava provjeru unapred planiranih posljedica te smanji rizik od iznenadne i neplanirane greke.

Analiza rizika

Analiza rizika predstavlja identifikaciju posljedica i vjerovatnocu ostvarivanje neke od posljedica koje su predviene kao rezultat sistematske analize, posmatranja ili intuicije. Pri analizi rizika treba prihvatiti razliite pristupe kao to su tehniki pristup, politiki pristup, drutveni pristup gdje svaki daje razliit znaaj pojedinim koracima analize.

Pristupi analizi

Tehniki pristup stavlja naglasak na kvantitavine osobine rizika te daje svoje metode za procjenu. Metode koje ovaj pristup najvise koristi su statistika analiza i metod sistemskih analiza. Barata sa ogranienim brojem posljedica jer uzima u obzir samo one kojima se moe dodijeliti kvantitativna osobina. Manjak ovog pristupa je izuzimanje ljudskog faktora jer se on ne moe kvantifikovati. Ovakvu analizu moemo nazvati i objektivnom analizom jer ne uzima u obzir subjektivne kvalitete.

Politiki pristup analize rizika se bavi procesom donoenja odluke u vezi sa rizikom. Ovaj pristup ima za cilj predvianje procesa, a ne rjeavanje posljedica. Politiki prisup se koncentrie kako na drutvene tako i na politike procese ime u obzir uzima drutvene i pojedinane interese. Kod ovakvog pristupa rizik se smatra konfliktnom situacijom u kojoj je neprijatelj priroda ili neka grupa uesnika. Slui se teorijom igara, matematikom teorijom koja se slui modelima kako bi predvidila uticaje pojedinih aktera u procesu. Problem pri ovakvoj analizi rizika je izraunavanje i vrednovanje politike i drutvene dobiti i trokova.

Najpoznatiji pristupi analizi rizika su :

Formalna analiza koja vrednuje i uporeuje prednosti i nedostatke postojee tehnologije, a to su analize trokovi dobit, rizik dobit. Ove metode su dobro razvijene i njihovi rezultati se lako razumiju s tim da ova analiza ima i svojih nedostataka. Oni se ogledaju u tome da prilikom raunanja( predvianja) sa teko mjerljivim posljedicama dolazi do velikih komplikacija i do nesigurnih rezultata. Ova analiza takoe ne moe da predvidi i vrednuje drutvene konflikte.

Analiza Boot strapping koristi podatke iz prolosti kako bi predvidila budue dogaaje. Uzima u obzir ravnotena stanja izmeu trokova i dobiti u prolosti i koristi ih u modeliranju buduih koraka. Nedostatak ovakve analize je to ne moe da se nosi sa novonastalim rizicima jer o njima nema nikakvih podataka u prolosti.

Prilikom analize rizika eksperti se esto koriste tabelama kao olakanim sredstvom prilikom predvianja buduih koraka. Jedna od primjena ove tabele je prilikom analize podataka. Ona prouava uticaj rizika na donoenje odluka. Najjednostavnije bi bilo prouavati rizike gdje su nam sve varijable poznate. Medjutim u praksi se rizik najee javlja kao nepoznata veliina koja se moe raunati putem varijabli koje su takoe nepoznate te se njihove vrijednosti mogu raunati samo putem vjerovatnoe pojavljivanja u jednaini. Kao primjer moemo uzeti rizik pri plasiranju novog proizvoda na trzite gdje se ne moze sa velikom pouzdanosu predvidjeti uspjeh tog proizvoda jer on zavisi od varijabli ( uspjeh reklame, strategije plasiranja, konkurencije). Da bi stvar bila gora, objektivne podatke, potrebne za predvianje ponaanja varijabli koje utiu na rizik, je jako teko definisati tako da moemo zakljuiti da je subjektivni uticaj donosioca odluka u vezi sa rizikom najveci faktor koji mozemo okarakterisati kao neizvjesnost.

Da bi se rizik uopste mogao raunati kao nepoznata veliina potrebno ga je kvantifikovati to znai odrediti sve varijable i uestalost njihovog pojavljivanja. Kvantifikacija rizika se javlja kao raspodjela funkcije vjerovatnoe koja da bi bila normalna se javlja u ovom obliku :

Da bi analiza rizika bila potpuna potrebna je i komponenta komunikacije rizika koja predstavlja distribuciju potrebnih informacija subjektima koje rizik dotie. Informacija se moze prihvatiti samo ako je relevantna, a to zavisi od onog ko je alje i od same informacije. Karakteristike relevantne informacije su : svjeina, treba da se odnosi na neto novo i da tano razlui ko je pozitivan, a ko negativan u datoj situaciji.

Kao poetak svakog planiranja potrebno je identifikovati rizik. Meutim to nije dovoljno jer identifikacija rizika nije statian proces koji se moze prevazici u nekoliko koraka. Rizik je dinamika varijabla i potrebno ga je kontinualno preraunavati da ne bi doslo do iznenaujuce greke koja za sobom moe vuci velike konsekvence. Pod identifikacijom rizika podrazumjeva se razmatranje parametara koji mogu dovesti do neeljenih posljedica. Sama kvantifikacija rizika je komplikovan proces koji ne ukljuuje samo kvantifikaciju varijabli koje utiu na rizik nego i meudjelovanje svake varijable u odnosu na drugu varijablu kao i na grupu varijabli zajedno. Kvantifikacijom rizika mi utvrujemo uestalost pojavljivanja varijabli, njihov obim djelovanja, definiemo vrijeme i prostor pojave varijable kao i neeljene posljedice pojave. Definisanje rizika nam moe dati sliku budunosti na osnovu koje se moemo spremiti na djelovanje. Sama procjena rizika ne ukljuuje ishod(posljedicu) nego samo mogunost(vjerovatnou) njenog pojavljivanja. Ovde se javlja problem jer kontrola rizika nije mogua zbog nesigurnosti odvijanja procesa u budunosti bez obzira na ishod analize. Najblie kontroli rizika je kontrola reakcije na rizik i to je glavni ishod analize rizika( eljeno stanje).

Simulacija rizika

Simulacija rizika se primjenjuje tamo gdje analitike metode prorauna rizika ne mogu dati odgovarajuce rjesenje. Simulacija rizika je metoda kojom matematike modele eksperimentalno provjeravamo i na taj nain traimo rjeenje problema. Metode simulacije rizika esto pruaju vie alternativnih rjeenja. Za izbor nekog alternativnog rjeenja koriste se tri simulacije :

1. Kombinovana simulacija kojom odreujemo sve mogue alternative2. Statistika simulacija ili Monte Carlo metod koji izbor alternative zasniva na statistikom mehanizmu sluajnog izbora3. Heuristika simulacija gdje izbor alternative zavisi od racionalnog ljudskog izbora

Razlikujemo deterministike i stohastike simulacije.Deterministika simulacija je takav oblik simulacije prilikom koga se pravi logiki raunarski program koji e putem komplikovanih algoritama na osnovu unijetih podataka izraditi prihvatljiva rjeenja. Izlazni podatci u ovakvom procesu zavise od ulaznih veliina. Ovakva simulacija je korisna jer rjeenja koja raunar generie uglavnom nisu predvidiva racionalnom ljudskom razmiljanju te se zato ova simulacija i koristi, da potpomogne proces analize rizika. Deterministikom obliku simulacije odgovara kombinovana i heuristika simulacija.

Stohastika simulacija je za razliku od deterministike metod kojim ulazne vrijednosti biramo metodom sluajnog izbora na osnovu koga se dobijaju kao rezultat sluajne izlazne vrijednosti. Pod ovakav oblik simulacija ubrajamo metod Monte Carlo koji se najese upotrebljava i kao takav je postao habitualan pa ga moemo identifikovati sa simulaciom uopte. Pored toga to su simulacioni modeli jako korisni prilikom analize rizika gdje analitike metode ne mogu da nam prue adekvatno rjeenje, javlja se problem kod izrade samih programa simulacije koji nije ni malo jednostavan. Npr. izbor statistikog skupa podataka na osnovu koga se putem algoritama trai rjeenje, koji se bira potpuno proizvoljno kod metode Monte Carlo, moe da izazove neeljene rezultate. Osim toga simulaciju je potrebno izvravati s vremena na vrijeme da bi se dobili to taniji rezultati i sprijeile neeljene posljedice od nepredvienih greaka. Meutim i pored ovih problema metod simulacije je i dalje jako koristan i pouzdan u situacijama gdje druge metode ne mogu da prue rjeenje.

Model pri analizi rizika

Model je glavno obiljeje uspjene analize rizika. On je potreban i neophodan uslov za simulaciju. Izrada modela realne situacije nije ni malo lagana jer svaki realni proces se moe okarakterisati svojom kompleksnou s toga ako elimo da provedemo ozbiljnu i temeljnu analizu moramo izgraditi realan model koji se mora ogledati svojom kompleksnou kao i realna situacija. Iz takvog modela mogue je izvesti zakljuke o ponaanju sistema i na vrijeme predvidjeti rizik iz koga moemo nauiti kako kontrolisati posljedice koje iz njega slijede.

Modele moemo svrstati u nekoliko grupa prema njihovoj kompleksnosti:

1. Kompleksna realnost i jednostavni modeli to jednostavniji modeli koji su podesni za korienje u unaprijed odreenim situacijama.2. Rafinirana realnost i konkretni modeli modeli koji se formiraju na osnovu realnih situacija, koji bi trebalo da su to blii stvarnosti. Kod ovakvih modela je bitno da se razlika izmeu samih modela i stvarne situacije moe kvantitativno izmjeriti. Ovakav model se koristi ako je situacija na osnovu koje formiramo model jako kompleksna. Problem se javlja pri biranju relevantnih podataka za izgradnju modela. 3. Nedefinisana realnost i potpuno definisani modeli gdje posmatra iz nedefinisanih pojava( kretanja sistema) uzima po svom nahoenju relevantan segment, kvantifikuje ga, od njega napravi model i na osnovu njega vri simulaciju

Modeli su samo pojednostavljenje realne situacije, njena apstrakcija[footnoteRef:1]( po C.G. Jungu subjektivno odvajanje injenice od objekta i njeno usvajanje) i samim tim ne mogu biti relevanti ali nam daju dobar uvid u situaciju i moemo ih smatrati konstruktivnim rjeenjem za upravljanje kompleksnou nekog sistema. [1: C. G. Jung Psiholoki tipovi, Matica srpska, 1984. god. ]

Rizik pri projektovanju

Svaki novi projekat bilo da pripada privrednoj ili vanprivrednoj sferi je individualan. Svojom namjenom, obimom, tehnikom strukom, itd. se razlikuje od ostalih projekata i za sebe je cjelina. Njegovo projektovanje se odvija u sadanjosti ali svi planovi i strategije koje se donose u vezi sa projektovanjem se odnose na buducnost i okarakterisane su visokim stepenom neizvjesnosti. Ta neizvjesnost za sobom ve rizik od neoekivanih dogaaja.

Cilj projektovanja je da donese strategiju, predvidi budua dogaanja i spremi se na djelovanje usljed pojave neeljenih posljedica, da vri kontrolu rada od poetka do kraja radova koji moraju biti izvreni u planirano vrijeme sa ranije predvienim trokovima. Tokom projektovanja potrebno je razmotriti sve rizike kako one koji se javljaju prije samih radova tako i one koji nastaju tokom izvoenja radova. Rizike prema makroskopskom nivou moemo podijeliti na: projektne, tehnike i poslovne rizike.

1. Projektni rizici su svi rizici koji se odnose na budet, odabir strunog kadra, muterija, resursa, raznih zahtjeva i njihov sveobuhvatni uticaj na projekat. 2. Tehniki rizici su rizici kod kojih razmatramo probleme sprovoenja i odravanja projekta 3. Poslovni rizici koji u znatnoj mjeri mogu ugroziti itav projekt, a moemo ih podijeliti na : trisni rizik stvaranje proizvoda koji nikome ne treba proizvodnja neega to ne spada u trenutnu strategiju izvoenja izgradnja infrastrukture koja ne moe da ostvari dobit( u nekom pogledu) rizik od gubljenja budeta u budunosti

Kao kljuni faktor rizika naveli smo da je to i rizik koji nastaje tokom izvoenja projekta, a njega moemo okarakterisati sa tri faktora :

1. rizini dogaaj2. vjerovatnoa rizika3. veliina uloga

Rizini dogaaj predstavlja dogaaj koji moe da nanese tetu projektu, vjerovatnoa rizika nam govori o mogunosti pojavljivanja takvog rizika u budunosti, a velicna uloga je materijalni gubitak usljed pojavljivanja rizika.

Upravljanje rizikom je komplikovan proces koji se mora vriti iznova tokom odvijanja procesa da bi se smanjila vjerovatnoa velikih posljedica. To je jedan formalan proces koji zahtjeva sistematsku identifikaciju faktora ( varijabli) , njegovo procjenjivanje i pripremu akcija koje e doprinjeti smanjenju rizika. Prvi korak je identifikacija rizika. Jedna od metoda identifikacije je postavljanjem konkretnih pitanja koja pomau razumijevanju rizika. Prema Barry Boehm-u [footnoteRef:2]komplet vaznih pitanja pri identifikaciji rizika kadra je : [2: 1989. Software Risk Management. IEEE Computer Society Press]

postoji li mogunost odabira najboljih kadrova? posjeduju li ljudi odgovarajuu sposobnost za poslove? da li je mogue obezbjediti dovoljno ljudi? da li se ljudstvo obavezuje tokom trajanja cijelog projekta? da li e neko raditi honorarno na projektu? da li ljudstvo zna sta oekuje od poslova koje treba obaviti? da li su ljudi kvalifikovani za posao?

Odgovori na ova pitanju omoguuju planeru da procijeni rizik pri odabiru kadrova. Identifikacija rizika predstavlja prvu fazu upravljanja rizikom. Unutar ove faze vri se rangiranje rizinih dogaaja koji mogu uticati na projekat. Rizik se najee klasifikuje prema mogunosti upravljanja reakcijama.

Postoji mogunost da neki rizian dogaaj ne moe puno natetiti projektu ali u kombinaciji sa vie njih nastaje kompleksan sluaj koji moe donjeti ogromnu tetu zato je neophodno da se sistemskim pristupom odaberu oni rizici koji bi najvise mogli uticati na projekat. Rizik se posmatra tako to se procjenjuje njegova vjerovatnoca( stvarnost) i teta koju donosi posljedica ostvarenja rizika pa prema procjeni rizika moemo posmatrati etiri projekcije rizika, a to su :

utvrivanje skale koja odraava uoenu vjerovatnou rizika opisivanje posljedice procjena uticaja rizika na projekt ponovna evidencija cjelokupnog rizika, da ne bi doslo do nesporazuma

Metode za procjenu rizika

Metode za procjenu rizika moemo svrstati u dvije grupe:

1. Kvalitativne metode zasnivaju se na upitniku koji utvruje faktore rizika nekog konkretnog projekta2. Kvantitativne metode ovakve metode vrijednuju vjerovatnou rizika kroz uobiajene parametre planiranja ( novac, vrijeme)

Prilikom projektovanja, najvie panje u pogledu rizika treba obratiti na:

odreivanje cijene preuzimanje obaveza za rokove zavrtetka

Poto se odreivanje cijene prilikom dogovaranja poslova i odreivanja obaveza radi u urbi moe doi do slabog razumijevanja te da troskovi i obim posla ne budu potpuno jasni. Sav taj pritisak da se sklopi posao, a da se pri tome ne ue u gubitke oteava objektivnu procjenu rizika. Prilikom analize rizika poseban znaaj ima analiza rizika u sluaju rokova. Ona se odnosi na primjenjivanje metoda za procjenu rizika pri finansiranju i projektovanju u odnosu na rokove. to su rokovi krai, projekat je atraktivniji i cijena mu raste. Za ovakvu analizu obino se koriste kvantitativne metode jer one daju pouzdane rezultate i manje greke pri analizi od kvalitativnih metoda. U sluaju utvrivanja rizika rokova postupak se sastoji od sljedeih rokova:

kreiranje mree aktivnosti odreivanje neizvjesnosti rokova za pojedine aktivnosti kreiranje modela i simulacija dobijanje i sumiranje rezultata analiza

Kreiranje mree aktivnosti

Kreiranje mree se sastoji od kreiranja tabela ( algoritama) koji nam govore o redoslijedu vrenja aktivnosti. Mrea aktivnosti je jako korisna jer nam daje preglednu situaciju sadanjih i buduih zbivanja. Ukoliko se mrea aktivnosti sastoji od mnogo koraka potrebno ju je hijerarhijski urediti. Aktivnosti su uvezane i osim standardnih veza poetak-kraj postoje i uslovljene veze kod kojih se zapisuje vjerovatnoa izvoenja akcije( u voru). Zbir svih vjerovatnoa mora biti 1.

Odreivanje neizvjesnosti rokova za pojedine aktivnosti

Ovaj korak se javlja kao dopuna mrei aktivnosti gdje je potrebno da raspolaemo podacima o moguim trajanjima pojedinih aktivnosti. Jedan od naina predstavljanja neizvjesnosti trajanja aktivnosti je trougaona funkcija rasporeda. Osim trougaone postoje i neke druge beta funkcije koje su znatno komplkovanije ali nam ne pruaju toliko bolje rezultate.

1 minimalno trajanje aktivnostim najvjerovatnije trajanje aktivnostih najdue trajanje aktivnosti

Modeliranje i simulacija

Kada raspolaemo opisom veza izmeu aktivnosti i opisom neizvjesnosti u pogledu trajanja aktivnosti, moe se odrediti krajnji rok za izvravanje projekta i njegova neizvjesnost. Poto je nemogue oekivati da e svaka od aktivnosti krenuti loe ili dobro, mi moemo oekivati da na nekim aktivnostima dobijemo, a na nekim da izgubimo. Da bi znali u kakvoj se situaciji nalazimo potrebno je odabrati odreen broj uzoraka ( aktivnosti) i ispitati kakve rizike povlae za sobom. Uzorke moemo birati svjesno ili putem medote Monte Carlo ( sluajni odabir). Takve uzorke analiziramo i kao rezultat dobijamo vjerovatnoe ishoda koje mogu izgledati kao trougaona funkcija raspodjele vjerovatnoe, iz koje moemo isitati najvjerovatnije trajanje aktivnosti.

Dobijanje sumarnih rezultata i analiza

Kada zavrimo analizu rizika potrebno je da te rezultate predstavimo. Pogodan nain predstavljanja je u obliku kumulativne krive raspodjele rizika. Na taj nain se jasno moe sagledati rizik i vjerovatnoa da li e postavljeni ciljevi biti ostvareni ili ne.

Mjerenje i procjena rizika

Planer projekta zajedno sa strunim kadrom vri etiri projekcije rizika:

1. Izrada skale koja nam daje uvid u vjerovatnou rizika2. Opisivanje posljedica rizika3. Procjena uticaja rizika na projekat i proizvod4. Voenje evidencije projekcije rizika tako da ne bi dolo do nesporazuma

Kao to smo ve naveli rizik se esto odreuje kvantitativno, matematikim analizama ( metrikim metodama) te se kao takav predstavlja planeru i strunom kadru. Npr. ako je od 50 planova 30 doivjelo promjene, to je vjerovatnoa da doe do promjene 30/50 = 0.6 ili 60%. Meutim mnogo je jednostavnije i preglednije ako uvedemo kvalitativnu skalu vrjednovanja. Npr. malo vjerovatno, nevjerovatno, umjereno vjerovatno,

Rizici se mjere prema zapaenom uticaju (na projekat),a onda se svrstavaju prema prioritetu. Na uticaj rizika djeluju tri faktora: njegova priroda,njegov obim i njegovo tempiranje (vemenski proraun).Priroda rizika ukazuje na problem koji e vjerovatno nastati ako se rizik javi.Obim rizika kombinuje njegovu ozbiljnost (koliko je zaista ozbiljan) i njegovu rasporeenost ( u kom stepenu e projekat biti zadovoljavajui ili koliko je kupaca oteeno).Konano, tempiranje rizika pokazuje kada i koliko dugo e se uticaj osjeati. U veini sluajeva, rukovodilac projekta e moda eljeti da se loa vijest javi to prije, ali u nekim sluajevima, to vie kasni, tim bolje.

Prilikom analize rizik od ozbiljne posljedice sa jako malom vjervatnoom ne bi trebao biti toliki prioritet analize kao to je srednji ili mali rizik sa velikom vjerovatnoom dogaaja( ostvarivanja posljedice).

Proces kvantifikacije i analize rizika predstavlja poseban problem u ukupnom procesu upravljanja rizikom. Svaka vrsta projekta ima svoje specifinosti i osobenosti koje ih razlikuju od drugih projekata. Pristup realizaciji ove faze upravljanja rizikom treba prilagoditi odreenoj vrsti projekta i specifinostima pojedinanog projekta. Da bi se izvrila adekvatna kvantifikacija i analiza rizika potrebno je utvrditi koje ulazne informacije treba sakupiti kao i koji su njihovi izvori. Prikupljanje ulaznih informacija za proces kvantifikacije i analize rizika treba da se bazira na sljedeim podacima:

Trajanje aktivnosti, Trokovi, Izvori rizika, Rizini dogaaji.

Da bi ocjena bila korisna,mora se definisati referentni stepen rizika. Trokovi,dinamika i izvravanje predstavljaju tri tipina referentna stepena rizika. To znai, postoji stepen za prekoraenje predvienih trokova i dinamike ( prekoraenje rokova ) ili degradacija izvravanja akcije ili njihova kombinacija koja utie na prekid aktivnosti. Ako kombinacija rizika stvara probleme koje uzrokuju prekoraenje jednog ili dva od ovih referentnih stepena,odustaje se od aktivnosti. Referentni stepen rizika ima jednu jedinu taku koja se naziva referentna taka ili taka preloma ,kod koje je odluka o nastavku ili obustavljanju ( jer su problemi preveliki) jednako prihvatljiva.

Na slici je grafiki prikazana ovakva situacija. Ako kombinacija rizika dovodi do problema koji prouzrokuje prekoraenje trokova i dinamike, postoji stepen, na slici predstavljen krivom, koji (kada se prekorai) dovodi do obustave,prekida (tamno osjenena povrina). Kod referentne take odluka o nastavku ili prekidu ima istu teinu.

Politika izvoenja

Od karakteristika projekta koji se izvodi, kao i od glavnih i odgovornih uesnika na projektu,zavisi i nain realizacije projekta,kao i definisanje odnosa prema riziku projekta. Ovi inioci, koji se odreuju na nivou ukupne politike izvoenja projekta, imaju svoj uticaj ne samo na ulazne informacije u fazi kvantifikacije i analize rizika, ve i na izlaze koji e se dobiti na kraju ove faze kao i na ukupan process upravljanja rizikom.

Trajanje aktivnosti

Procjena trajanja aktivnosti predstavlja konstantan problem tane ukupne procjene izvoenja radova na projektu. Veoma esto se ne moe sa dovoljnom tanou utvrditi koliko ce biti trajanje pojedinih aktivnosti. Ova nemogunost tane procjene trajanja aktivnosti vezana je sa osnovnom karakteristikom projekta, a to je da se ne moe sa sigurnou utvrditi kako e se neke stvari odvijati. Ovo prouzrokuje da se procjena trajanja aktivnosti definie sa odreenim stepenom fleksibilnosti,odnosno kroz definisanje moguih promjena u budunosti.

Trokovi projekta

Procjena trokova predstavlja kvantitativno predvianje oekivanih trokova resursa neophodnih za izvrenje aktivnosti na projektu. Procjena trokova obuhvata procjenu direktnih i indirektnih trokova aktivnosti,fazu rada ili projekta u cjelini. Trokovi projekta predstavljaju krajnji rezultat cjelokupnog procesa planiranja i definisanja jednog projekta. Oni se baziraju na procjeni radova, definisanoj tehnologiji realizacije projekta, koritenim standardima, trzinim uslovima, istorijskim podacima, poziciji uesnika, itd.

Izvori rizika

Identifikovani izvori rizika predstavljaju izlaz iz prethodne faze, faze identifikacije rizika, i izraeni su kroz kategorizovane elemente izvora rizika koji mogu imati uticaj na realizaciju projekta. Uz svaki izvor rizika treba ukljuiti i procjenu vjerovatnoce, da li e se rizini dogaaji desiti iz utvrenog izvora, opseg mogueg uticaja, oekivano vrijeme dogaanja, kao i mogui broj rizinih dogaaja iz razmatranog izvora rizika.

Rizini dogaaji

Rizini dogaaji predstavljaju dogaje utvrene iz pomenutih izvora rizika sa eksplicitnim opisom ta se moe dogoditi na projektu. Svaki rizini dogaaj treba da ima jasan opis mogueg deavanja, kao i procjenu vjerovatnoe dogaanja,mogui uticaj, oekivano vrijeme dogaanja kao i mogui broj njihovih ponavljanja. Analiza uticaja rizika predstavlja sistematski proces ispitivanja prirode pojedinih rizinih dogaaja u projektu, njihovog mogueg uticaja na ishod projekta, i meuzavisnosti rizinih dogaaja. Analiza ukljuuje i kvantifikaciju veliine uticaja rizinih dogaaja na projekat, vjerovatnou pojavljivanja rizinog dogaaja i osjetljivost na promjene vanih parametara projekta. Analiza uticaja ukljuuje ispitivanje uticaja rizinih dogaaja koji se procjenjuju kao jako rizini , odnosno iji uticaji na ostvarenje projektnih rezultata, mogu da budu izuzetno veliki. Pored analize pojedinih znaajnih rizinih dogaaja, analiza treba da obuhvati ispitivanje uticaja skupa povezanih, relativno malih i manje znaajnih rizika, koji pojedinano ne znae mnogo, ali koji zajedniki ostvaruju veliki uticaj na projekat i realizaciju oekivanih rezultata projekta.

Proces kvatifikacije i analize rizika predstavlja primenu odreenih metoda i tehnika, u skladu sa optim karakteristikama projektnog izvoenja posla i procesa upravljanja rizikom projekta. Postoji veliki broj razliitih metoda i tehnika koji mogu da se koriste u fazi kvantifikacije i analize rizika projekta: Metod upitnika, Metod oekivanog uticaja rizika, Analiza vjerovatnoe, Simulacija, Stablo odluivanja, Delfi tehnika.

Ekspertna procjena se moe primjeniti zajedno sa navedenim tehnikama ili pojedinano u procesu kvantifikacije i analize rizika. Primjena ovih tehnika omoguava procjenu od strane eksperata za pojedine vrednosti ili parametre projekta kao to su: da li rizini dogaaj ima malu,srednju ili veliku vjerovatnou deavanja, ili da li ima veliki,srednji ili ogranien uticaj na projekat.

Kao izlaz iz faze kvantifikacije i analize rizika treba da se dobije:

1. Lista rizinih dogaaja koje treba uzeti u razmatranje u fazi definisanja strategije upravljanja rizikom projekta i za njih definisati odgovarajue strategije, planove, postupke i ostale akcije, kako bi se spreili negativni efekti ili iskoristile povoljne okolnosti.2. Lista rizinih dogaaja za koje rukovodstvo projekta treba da primjeni strategiju prihvatanja deavanja ili njihovog ignorisanja.

Analiza rizika predstavlja izuzetno znaajnu fazu procesa upravljanja rizikom u kojoj se dobijaju veoma znaajni podaci vezani za rizike u projektu i ostvarenje projektnih rezultata. Poto analiza predstavlja sloen postupak u kome se uzimaju u obzir brojni parametri i pojave, i koristi veliki broj razliitih metoda, ona normalno angauje veliki broj specijalista i znaajno vrijeme i trokove. Obzirom na ovu injenicu sprovoenje analize treba uvijek staviti u odnos sa potrebnim vremenom i trokovima, i na osnovu toga odrediti irinu i dubinu analize. Ova analiza je opravdana samo kod onih projekata gdje postoji znaajna neizvjesnost i kod koga je veliina uloga, odnosno mogueg gubitka, velika.

Na osnovu izvrenja identifikacije i analize rizika dobijamo uvid u rizike koji nas u realizaciji projekta oekuju. Pre svega, dobijamo informacije u vrstama rizika koji postoje, o tome gdje i kada se mogu oekivati, koja je vjerovatnoa nastajanja rizika i koji je stepen izlaganja riziku. Poto na taj nain dobijamo jednu relativno jasnu sliku o tome ta nas u pogledu rizika u projektu oekuje, treba formulisati odreene aktivnosti kojima bi se smanjila vjerovatnoa ostvarenja rizinih dogaaja i mogunosti nastajanja tetnih i neeljenih dogaaja zove se planiranje reakcije.

Planiranje reakcije predstavlja proces formulisanja strategija za upravljanje rizikom, odnosno pronalaenje i definisanje upravljakih akcija u projektu kojima bi se mogui gubici od rizinih dogaaja sveli na najmanju moguu mjeru. Planiranje reakcije obuhvata nekoliko moguih strategija kao to su: Ignorisanje rizika Smanjivanje rizika, Prebacivanje rizika, Kontigencijsko planiranje.Ignorisanje rizika predstavlja takvu strategiju kod koje se uoava mogui rizini dogaj, ali se ne preduzima nikakva akcija. Znai i pored saznanja o moguem nastupanju rizinog dogaaja i njegovom uticaju na projekat, ne preduzima se nikakva akcija, vec se rizik ignorie raunajui da se rizini dogaaj nee ostvariti ili da je mala vjerovatnoa njegovog ostvarenja.

Smanjenje rizika predstavlja takvu upravljaku strategiju kod koje se vre odreene izmjene u projektu radi smanjenja ostvarenja rizinog dogaaja i njegovog uticaja na projekat. To znai da se, na osnovu saznanja o moguim rizinim dogaajima u projektu, do kojih se doe u postupku identifikacije i analize rizika, pronalaze i definiu one promjene u projektu, koje e bitno doprinijeti smanjenu rizika. Ove izmjene mogu biti vezane za vremenski plan projekta, za angaovanje pojedinih vrsta resursa, za budet projekta, za projektne specifikacije, za pojedine nabavke, za traeni kvalitet dijelova i cijelog projekta. Bitno je da ove promjene ne utiu znaajnije na definisane globalne ciljeve projekta, a da bitno doprinose smanjenju neizvjesnosti i rizika u projektu.

Prebacivanje rizika predstvalja takvu strategiju kod koje nastojimo da se oslobodimo ili smanjimo rizik u projektu tako to emo dio rizika ili cijeli rizik prebaciti na drugu stranku ili drugu osobu. To se vri tako to se izmjenom ugovora oslobaamo nekih obaveza koje nose rizik, ili se ugovorom rizik prebacuje na drugu stranku, koja je sada odgovorna za upravljanje rizikom u projektu. Takoe mogue je zakljuiti ugovor o osiguranju od rizinih dogaaja i tako smanjiti tetu koju njihovo ostvarenje moe donijeti. Mogu se planirati brojne akcije za npr. smanjenje rizika unitavanja imovine, ali takodje, mogue je napraviti ugovor o osiguranju automobila od tete ili osiguranju kue od poara i na taj nain nadoknaditi eventualne gubitke.

Kontigencijsko planiranje je posebna strategija za postupanje u uslovima neizvjesnosti i rizika, koje uvaava specifinost svake pojedine situacije. Kontigencijsko planiranje predvia izradu posebnih upravljakih planova za postupanje u uslovima neizvjesnosti, i u sluaju pojave rizinih dogaaja. Kontigencijsko planiranje obuhvata, prije svega, planiranje budeta u uslovima neizvjesnosti i pojave rizinih dogaaja, ali takoe i izradu alternativnih planova aktivnosti i reakcija u izuzetnim situacijama.

Kontigencijska strategija postupanja u uslovima neizvjesnosti i rizika predvia oprezno ponaanje i postepeno i racionalno odluivanje radi prilagoavanja neizvjesnim i rizinim dogaajima i smanjenja mogue tete. Ovo predvianje predvia tanu raspodjelu nadlenosti i odgovornosti menaderske strukture za postupanje u situacijama rizika i procjenu odgovornosti ako je odreeni rizini dogaaj nanio tete projektu.

Mada su navedene strategije realne i prihvatljive, poseban problem je odabir adekvatne strategije. Koju strategiju treba primjeniti u odreenoj situaciji zavisi od velikog broja faktora, posebno od vrste i prirode rizinih dogaaja, vjerovatnoe pojavljivanja i stepena uticaja. Zato je potrebno da se u konkretnim situacijama sve to posebno analizira i na osnovu toga odabere najbolja strategija. Sistem reakcija obuhvata cjelovitu strategiju ili sistem praenja rizika u projektu i stalnog prilagoavanja planiranih reakcija u toku cijelokupne realizacije projekta. Planiranjem reakcija mi rasporeujemo razliite strategije za postupanje u uslovima neizvjesnosti i rizika, kao sto su ignorisanje rizika, smanjenje rizika, prenoenje rizika, i drugo. Meutim pored primjene pojedinih strategija, postoje situacije kada je potrebno da se kombinuje vie strategija. To su sloene situacije sa kombinacijom rizika i razliitim i promjenjivim uticajima, koje zahtjevaju da se u procesu upravljanja rizikom projekta primjenjuje kombinacija vise razliitih strategija reagovanja na rizine dogaaje u projektu. U ovakvim situacijama potrebno je da se prvo utvrde odreeni ciljevi, politike, procedure i odgovornosti za postupanje u takvim rizinim situacijama, da bi odgovarajui sistem reakcije mogao biti uspostavljen. Istraivanjem je utvreno da su neki rizici vei u odreenim fazama realizacije projekta nego u drugim, odnosno da se ostvaruju razliiti uticaji rizinih dogaaja u razliitim fazama projekta. Rizik u projektu se mijenja tokom odvijanja realizacije projekta i ove promjene zavise od toga koje aktivnosti u projektu obavljamo i do koje faze je stigla realizacija projekta. Ako se u nekom momentu obavljaju odreene aktivnosti sa visokim stepenom rizika, onda se ukupan rizik u projektu poveava. Ukoliko se projekat blii kraju, ukupan rizik u projektu se smanjuje. Veliina rizika u projektu se takoe znaajno mijenja ako postoje promjene u obimu projekta ili promjene u metodi rada na projektu. Zbog toga treba i planiranje reakcija prilagoditi i predvienom vremenu nastupanja odreenih rizika. Zbog svega toga neophodno je da postoji kontinuirani uvid u situaciju u vezi sa odvijanjem projekta i da se neprekidno vre potrebna prilagoavanja i promjene u planiranju reakcija na rizine dogaaje. To znai da treba da postoji organizovan sistem reakcija, iji je zadatak da prati odvijanje realizacije projekta i da permanentno mijenja i prilagoava planirane akcije i strategije.

Zbog specifinosti procesa upravljanja rizikom, nije mogue vriti kontrolu odvijanja rizinih dogaaja. U ovom sluaju se radi smanjenja rizika i posljedica koje deavanja rizinih dogaaja donose, vri prethodno planiranje reakcija i odgovora na rizine dogaaje, kako bi se mogue tete koje oni donose svele na objektivno mogu minimum. Zbog toga se u ovoj fazi procesa upravljanja rizikom vri kontrola sprovoenja reakcija ili odgovora na rizik, kako bi se utvrdilo da li su planirani odgovori adekvatni i da li treba uvoditi nove odgovore. Na taj nain se uz pomo praenja i kontrole reakcija na rizik, mogu uvoditi novi odgovori na rizik, u skladu sa realnim odvijanjem projekta. Time se cijelokupan proces upravljanja rizikom pretvara u kontinuelan proces u kome se prethodno navedene faze procesa upravljanja rizikom, analiza, procjena i planiranje reakcija, stalno ponavljaju, i tako obezbjeuje efikasna zatita od rizinih dogaaja. Uspostavljanje neprekidnog procesa kontrole rizika podrazumjeva da treba napraviti kontinuirani sistem identifikacije rizika i razvijanje strategija za reagovanje na mogue rizike. To znai da treba da se tokom odvijanja projekta vri stalno prilagoavanje planiranih strategija novonastalim uslovima, kako bi se to vie smanjio mogui rizik nastajanja tetnih dogaaja i mogui gubici nastajanja i djelovanja rizinih dogaaja. U toku odvijanja realizacije projekta, moe doi do promjena u projektnim rizicima. Promjene mogu biti kako u vremenu, tako i u nainu uticaja, a neki rizici mogu biti povezani. Zato je potrebno da se u procesu upravljanja rizikom, primjenjuje kombinacija vise razliitih strategija reagovanja na rizine dogaaje u projektu, i da se tako ostvari cjelovit proces pracenja i kontrole rizika. To nije kontrola u klasinom smislu, da se kontrolie odvijanje rizinih dogaaja, ve se vri prethodna priprema i reagovanje na rizine dogaaje da bi se smanjili tetni uticaji na projekat. Process kontrole obuhvata organizovani sistem praenja procesa realizacije projekta i nastajanje rizinih dogaaja i premanentnog mjenjanja i prilagoavanja planiranih akcija i strategija. Taj organizovani proces kontrole obuhvata sve prethodno naznaene potprocese identifikacije rizika, procjene rizika i razvijanje solucija, koji su povezani u jedan efikasan i fleksibilan sistem koji se moze brzo i efikasno primjenjivati.

4