Analiza Produktivnosti Ekonomicnosti i Rentabilnosti

  • View
    406

  • Download
    1

Embed Size (px)

Text of Analiza Produktivnosti Ekonomicnosti i Rentabilnosti

13. ANALIZA PRODUKTIVNOSTI, EKONOMINOSTI I RENTABILNOSTI 13.0. ANALIZA POJMOVA Analizirati produktivnost, ekonominost i rentabilnost znai analizirati tri oblika izdanosti, i to: tehniku izdanost ili produktivnost, koju saznajemo iz odnosa:

- ekonomsku izdanost ili ekonominost (ekonomnost), koju saznajemo iz odnosa: prihodi rashodi - financijsku izdanost ili rentabilnost, koju saznajemo iz odnosa: uspjeh sredstva Prema tome, analizirati produktivnost, ekonominost i rentabilnost znai analizirati izdanost prema njenim pojavnim oblicima, koji rezultiraju: - iz tehnike funkcije iz ekonomske funkcije i iz financijske funkcije poduzea u njegovoj aktivnosti. Upoznavi, dakle, oblike izdanosti prema njihovim funkcijama, saznali smo na taj nain da oni predstavljaju rezultate ili uinke, i to: - produktivnost stupanj tehnikog uinka - ekonominost stupanj ekonomskog uinka i - rentabilnost stupanj financijskog uinka. Sva ta tri oblika imaju neto zajedniko, ali se mnogo vie razlikuju. Zajedniko im je upravo to to predstavljaju najvanije principe poslovanja te oblike i izvore izdanosti ostvarene primjenom tih principa u poslovnim funkcijama poduzea. Razliitost se oituje najprije u razliitosti podruja i funkcija iz kojih pojedini oblik izdanosti proizlazi, a zatim i u nainu izraavanja brojanih veliina kojima se slue. Tako se - produktivnost izraava u naturalnim (koliinskim) jedinicama, a - ekonominost i rentabilnost u vrijednosnim jedinicama. Mellerowiczl ukazuje na razliitosti: a) u izboru brojanog izraavanja uinaka: dok, naime, rentabilnost zanima samo cjelokupno ukamaenje investiranog kapitala, za mjerenje ekonominosti slue elementi1

uinaka dovedeni u kauzalni odnos s elementima prihoda; b) u izboru odnosnih veliina: za prosuivanje stupnja financijskog uinka to je uspjeh (dohodak, renta) koji je uloenim sredstvima (kapitalom) postignut dok se, naprotiv, stupanj ekonomskog uinka prosuuje iz odnosa uloga (utroka) i rezultata (prihoda) uinaka. Izmeu spomenutih veliina postoje, dakle, odnosi, ali nipoto funkcionalna zavisnost. Visoku renditu moe kapitalistiko poduzee ostvariti i u poduzeu s neekonominim poslovanjem, npr. iz monopolnog poloaja na tritu. No moe biti i obratno, da je poduzee nerentabilno iako je ostvarilo visok stupanj ekonominosti, npr. u sluaju zastoja u proi, odnosno u nemogunosti realizacije proizvodnje. Ipak stupanj ekonominosti redovno utjee na stupanj rentabilnosti, analogno kao to stupanj proizvodnosti utjee na stupanj ekonominosti. Treba, meutim, istaknuti da iako proizvodnost redovno pozitivno utjee na ekonominost, ipak se ona u tom ne iscrpljuje, jer i u tehnikom pogledu povoljna proizvodnost postaje neekonominom ako ne postoji mogunost proe i realizacije proizvoda, dakle ako komercijalno poslovanje paralizira tehniko. Na temelju konstatacije da je proizvodnost ili produktivnost izdanost proizvodnje (u koliini i kvaliteti), koja zavisi od intenziteta ljudskog i stvarnog faktora, dakle rada i kapaciteta (sredstava), Mellerowicz primjeuje da nema smisla govoriti samo o produktivnosti rada i mjeriti proizvodnost samo na odnosu

Stovie sredstava (npr. strojeva) sudjeluje u proizvodnji - uz isti broj zaposlenih - to je rezultat rada bolji. Prema tome, treba uvaiti oba faktora, a govoriti o proizvodnosti pogona. Sa socijalistikog stanovita, naravno, ta primjedba nema opravdanja jer i sredstva predstavljaju rezultat rada, iako minulog rada, za razliku od ivog rada. Osim toga, ivi rad nije samo tvorac nego i racionalni pokreta minulog rada ili sredstava rada. Za razliku od proizvodnosti, koja ima ui i specifini karakter izdanosti, ekonominost ima ne samo openiti nego i relativni karakter. .Ekonominost je - istie Leitner - opa norma za put i nain kako treba vriti gospodarsku djelatnost Opi. karakter ekonominosti trai da se ona odnosi na svaku djelatnost u poduzeu: na dispozicije svih vrsta, na planiranje i organizaciju poslovnog procesa, na kalkulaciju i kontrolu. Ekonominost je opi gospodarski princip, koji dolazi do izraaja u ostvarivanju uinaka u svakom gospodarskom poretku. Ipak ekonominost ne moe biti sama sebi cilj, ve mora biti upravljena na neki odreeni cilj. Prema tome primjeuje Mellerowicz - nema ekonominosti same po sebi, ali postoji ekonominost nabavki, proizvodnje, prodaje, uprave, organizacije, ispitivanja itd., dakle ekonominost neke aktivnosti, neke funkcije. Taj relativni karakter ekonominosti dolazi do izraaja i na drugi nain. Tako npr. sasvim ispravno u tom smislu primjeuje Seischab da se ne radi o apsolutno pozitivnom uspjehu, tj. o pozitivnoj diferenciji izmeu veih prihoda i manjih rashoda. Ekonominim i uspjenim moraju se smatrati i sva ona djelovanja koja: a) smanjuju mogui gubitak, b) spreavaju vei gubitak, ili c) poboljavaju odnos prihoda i rashoda, uinaka i trokova u odnosu na prijanja djelovanja.2

Ispitujemo li koji faktori odreuju ekonominost, onda dozna-jemo da su to uglavnom tri faktora: rad, sredstva i organizacija. Radom se ekonominost ostvaruje: veim intenzitetom i svijeu o odgovornosti: za kvalitet, za visinu trokova i za odravanje rokova. Sredstva moraju biti poduzeu na raspolaganju u optimalnoj visini i u odgovarajuoj konstituciji, koju uvjetuje veliina poduzea i njegovo pripadanje odreenoj privrednoj grani. Organizacija s planiranjem i disponiranjem ima zadatak da smiljeno i planski koordinira sredstva i radu ostvarivanju gospodarskih uinaka. Iz dosadanjih izlaganja proizlazi da se pojam produktivnosti ne smije identificirati s pojmom ekonominosti, da je pojam proizvodnosti koliinski i kvalitetni pojam, a ne vrijednosni i trokovni. Prema tome, kada govorimo o proizvodnosti kao snienju trokova, onda pod proizvodnou razumijemo poveanje koliina u proizvodnji u istoj jedinici vremena, a to se pozitivno odrazuje vrijednosno jer uzrokuje snienje trokova. Za razliku od produktivnosti i ekonominosti, rentabilnost predstavlja mjerilo za odravanje i osiguranje financijskih sredstava te nam pokazuje visinu ostvarenog ukamaenja tih sredstava. Budui da su sredstva poduzeu potrebna, moraju se ona odrati, a budui da su izvrgnuta riziku i opasnosti od gubitka, moraju se i osigurati. Pokazatelj sigurnosti i odravanja sredstava predstavlja financijski rezultat (dohodak). Nije li mogue sredstva pomou ostvarenog financijskog rezultata odrati na potrebnoj visini, onda je nuno: ili sredstva smanjiti, ili pak ekonominost poveati. Prema tome, rentabilnost je pokazatelj poslovnosti OUR, dakle cijeloga njegova kolektiva, a prije svega njegova rukovodstva. Zato je pokazatelj rentabilnosti najvaniji skupni pokazatelj ne samo u kapitalistikom nego i u socijalistikom poduzeu. 13.1. METODIKA ANALIZE IZDANOSTI Kao to se stupanj tehnikog uinka (proizvodnosti) logiki nadove-zuje na stupanj ekonomskog uinka (ekonominost), a ovaj opet na stupanj financijskog uinka, tako bi se istim redom trebala odvijati i analiza. Meutim, ovaj red, odnosno gradaciju ne treba smatrati kao neku strogu zavisnost jednog stupnja od drugoga, premda je oito da prethodni stupanj uinka utjee na stupanj uinka koji mu slijedi time to ga pojaava, odnosno slabi. Taj logiki tok pojedinih oblika izdanosti dokazuje, dakle, njihovu kauzalnu povezanost, ali ne i jednostrani utjecaj, jer stupanj jednoga pozitivnog uinka moe biti paraliziran stupnjem drugoga negativnog uinka, kao to smo to ve spomenuli. Analiza izdanosti moe biti prethodna i naknadna, jednokratna i tekua, pri emu se podudaraju prethodna i j edno-kratna analiza te naknadna I tekua. Tekue analize su za poduzea vanije od jednokratnih ili prigodnih. Cilj takve analize morao bi se sastojati u tome da se analiza proizvodnosti, ekonominosti i rentabilnosti radi tekueg i sistematskog ispitivanja poslovnog toka ukljui u poriodiki obraun trokova i uspjeha. Prigodne analize izdanosti treba provoditi samo u osobitim sluajevima. Te su prethodne analize usmjerene na budunost, pa stoga i operiraju s procijenjenim buduim vrijednostima. Povod za ovakva prethodna ispitivanja mogu - prema Mellerowiczu - biti: 1. proirenja pogona, 2. usporedbe postupaka, 3. odluka o vlastitoj proizvodnji ili kupnji, 4. preispitivanje proizvodnog programa.3

Ad. 1. Pri donoenju odluke o proirenjupogona treba da bude odluan granini prihod, tj. odnos koristi prema trokovima novoga sloja. Proirenje treba izvriti ako je garnini sloj jo ekonomian, tj. ako donosi dohodak, i to po mogunosti vei od prosjenog dosadanjeg prihoda. Ad. 2. Usporedba postupka provodi se da bi se vidjele razlike i koristi koje iz pojedinog postupka proizlaze. Ispituje se, dakle, ekonominost pojedinih postupaka, i to tako da se stave u odnos trokovi prema prihodima. Ad. 3. Pri odluivanju o tome da li uvesti vlastitu proizvodnju ili kupnju nekog artikla, treba prije svega tono kalkulirati vlastitu proizvodnju, i to uz bolje mogunosti iskoritenja osnovnih sredstava s obzirom na dosada neiskoritene kapacitete i na mogunost da se tom proizvodnjom na tritu ostvari dohodak. Radi toga treba trokovima vlastite produkcije suprotstaviti trne cijene gotovih proizvoda. Odluni su, dakako, najmanji trokovi. Ad. 4. Preispitivanje proizvodnog programa. Postupak se sastoji u usporedbi rezultata pojedinih artikala, a svrha mu je izbjei pogrean sastav proizvodnog programa. Treba, dakle, proizvoditi artikle koji su najekonominiji i najrentabilniji. Pri anazili izdanosti treba strogo luiti tehniko i ekonomsko gledite (proizvodnost i ekonominost). To je vano zato, da ne bi dolo do pogrenih odluka i pogrenog investiranja, jer se neopravdane tehnike investicije nepovoljno ekonomski odrazuju. Tekoe pri utvrivanju stupnja ekonominosti vee su nego pri izraunavanju stupnja tehnikog uinka. Razlogom su nestabilne cijene na tritu. Analizi izdanosti treba stoga da prethodi promatranje i ispitivanje trita. Sama tehnika analize proizvodnosti ne predstavlja nikakav problem, jer je primjena osnovnih i specijalnih analitikih metoda analogna kao i kod drugih vrsta analize. U sutini se tehnika analize svodi prije svega na komparaciju: - planskih

Search related