BIBLIOTEKA "BAŠTINA"Knjiga I.

IZDAVAČ:Centar za kulturu i obrazovanjeTešanj

RECENZENT:Amir Brka

Likovno rješenje naslovne strane:Ahmed Hundur

I '\

Kompjuterska priprema i tehničko uređenje: gaMa TešanjŠtampa: Grafik-komerc TešanjTiraž: 1.000 primjeraka

ALIJA GALIJAŠEVIĆ

TEŠANJSKE ZANATLIJE ITRGOVCI

(1642 - 1992)

Tešanj, 1996.

I

I'I

UVOD

Sve što je novim generacijama dostupno iz pisanih doku-menata, predanja i sjećanja savremenika govori o bogatojprošlosti tešanjskog kraja. Tragove života još u prahistorijiarheološka nauka registrirala je na brojnim lokalitetima.Najstariji tragovi jesu nađeni predmeti. To su po pravilu raznevrste oružja, oruđa, predmeti za praktičnu upotrebu, ali iukrasni koje uglavnom nazivamo nakitom. Od prvih predmetaod kamena, drveta, a kasnije i raznih metala čovjek je stvarao iunapređivao proizvodnju koja će u razvijenom obliku dobijatikarakter djelatnosti kao što su zanatstvo ili obrt.

Ovo je pokušaj da se dio onoga što je poznato o nastanku irazvoju zanatstva i trgovine na ovim prostorima otrgne odzaborava i prezentira na jednom mjestu. Ambicije i dometovog rada, prema tome, usmjereni su na istraživanje, registro-vanje i opisivanje. U fokusu pažnje su ljudi koji su se bavili ilise bave zanatstvom i trgovinom, i koji su unapređivali oveznačajne djelatnosti u tešanjskom kraju. Iako ovaj rad tretirazanatlije i trgovce kao majstore svoga posla, autoru se učinilozanimljivim da o njima govori i kao o ljudima koji su i uduhovnom smislu obogaćivali sredinu u kojoj su živjeli iradili.

Iz sačuvanih pisanih dokumenata od početka XVII.stoljeća bilo je moguće koristiti podatke o zanatstvu i trgovini,raznim vrstama zanimanja, vlasnicima radionica i dućana,njihovom organizovanju, proizvodima i nizu drugih podatakakojima se upotpunjuje slika njihovog rada i života.

Historijske i društvene prilike i uslovi u relativno dugomperiodu u kojem se elaboriraju zanatstvo i trgovina direktno ćeuticati na nastanak ovih djelatnosti i na njihov razvoj, a uodređenim vremenskim periodima na njihov pad, stagnaciju iekspanziju: stoga im se posvećuje potrebna pažnja.

5

Učinjen je pokušaj da se, bez obzira na dug periodosvjetljavanja ovih djelatnosti, privređivanja prikažu hrono-loški, pri čemu je dosta prostora ustupljeno zanatlijamatrgovcima u nekoliko posljednjih decenija.

Pažnju pored ostalog treba da privuku i veoma brojnaimena vlasnika zanatskih radnji i trgovina u jednom dužemperiodu: pogotovo što su mnogi današnji obrtnici i. trgo~~iupravo nasljednici i prezimenjaci svojih rođaka I daljihpredaka. .. .,

Bez obzira na brojnu literaturu i dokumentaciju koja Jekorištena u pisanju ovog teksta. sigurno je da su neki izvori iispušteni, jer nisu dostupni ili su nedovoljno rasvijetljeni.Zbog toga će biti od koristi ako ova skromna obrada po~stakneda se o ovoj temi nastave dalja istraživanja na profesionalannačin, da se saznanja upotpune, a eventualno neka i ospore.

Zanatstvo se u ovom radu posrnatra u svojoj cjelovitostikao djelatnost koja obuhvata raznovrstan broj proizvodnih iuslužnih zanata koji su u dugom periodu pravno različitoklasificirani, tako da pod zanatstvom u širem smislu podra-zumijevam i razvitak velikih privrednih preduzeća poslijeDrugoga svjetskog rata.

Mada to zaslužuje da bude posebna tema. dat je i kraćiosvrt na zanatstvo i trgovinu neposredno prije agresije i uuslovima agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

6

I

...,

vI. ARHEOLOSKI TRAGOVI

Područje uz rijeke Bosnu i Usoru bilo je naseljeno još U.

starije kameno doba. Iz tog vremena na Trebačkom brdupronađen je lijep primjerak musterijanskog šila. Tu se i danasmože naći mnoštvo okresaka od kamena (jaspisa) od kojeg jeovdašnji čovjek pravio oružje i oruđe. Slični predmeti nađenisu i na lokalitetima Kremuša i Mramorje u Žabljaku, kao i nadrugim brežuljcima kraj rijeke Usore.

Iz mlađeg kamenog doba otkriveno je neuporedivo višepredmeta, kao što su sjekire i razna oruđa, posebno na Malombrdu u selu Kalošević, a iz bakrenog doba karakteristični sunađeni predmeti sa ornamentikom, a takođe i bronzana oružja,oruđa, posude i nakit. .

U Zemaljskom muzeju u Sarajevu čuvaju se bronzanodlijeto i nadžak koje je Muzeju poklonio Fehim Smailbegović,a predmeti su pronađeni u Tešnju. Kopajući temelje svoje kućeu Tešnju, Hamza Krivdić je naišao na tri lijepo obrađene iočuvane bakarne sjekire i vrh jednog koplja. Pored ovih pred-meta, u Muzeju su pohranjeni i drugi slični predmeti iz ovogkraja.

U bronzanom dobu materijalna tekovina je bronza, legurabakra i kalaja koja je pogodna za obradu i upotrebu. Iz ovogperioda najznačajniji lokalitet je Paklenica koja sa jugo-zapadne strane nadvisuje Tešanj. Na Paklenici su, pored osta-log, pronađeni bronzani bodež, koplje, ornamentirani bronzanikolt, bronzana britva (makija), zatim kamena belegija (brus),posuđe i niz drugih predmeta visoke obrade ondašnjih vještihmajstora i preteča zanatlija u novijem smislu riječi.

Oko X. stoljeća u ovim krajevima pojavljuju se i upotreb-.ljavaju predmeti od željeza. Na arheološkim lokalitetima izrimskog perioda, kojih je više na širem području Tešnja,nađeni su predmeti koji su služili ljudima za svakodnevnuupotrebu - oružja, ali i razni ukrasni predmeti. Rimljani su

7

Juveli novi nacm obrade zemlje, nove zanate i slobodnutrgovinu. Otvaranje Bosne omogućeno je cestama koje suRimljani gradili na ovim područjima.

U radu Ive Bojanovskog "Rimska cesta dolinom Bosne injezina tipografija'" navodi se da rimsku cestu od Zeniceprema Žepču i Doboju treba tražiti na pravcu: Ričice - BegovHan - Zepče, odakle je, preko Novog Šehera i Tešnja, moglavoditi do Doboja, odnosno rimskog kastruma kod Doboja.Smatra se da je ova cesta građena već 20. godine n. e. U prilogovoj pretpostavci idu i arheološki nalazi rimske opeke u naj-starijim dijelovima zidina tešanjske tvrđave, kao i mali rimskimost na izlazu iz Tešnja ka sjeveru.

Postoje indicije da su se stari narodi u ovim krajevimabavili rudarstvom, kao i raznim vidovima obrade metala.

Stanovnici usorske doline bili su, po nekim tragovima.'odlične zanatlije i trgovci, jer su na ovom prostoru nađeninovci starih gradova Apolonije i Drača, što se uzima kaodokaz postojanja trgovine sa dalekim gradovima.

Sigurno da počeci tako značajnih ljudskih djelatnosti kaošto su zanatstvo i trgovina, pojava novca i prvi oblici bankar-stva, sežu u daleku prošlost. Iz te daleke prošlosti sačuvani susamo materijalni dokazi (predmeti), pa se na njima gradepretpostavke.

Zapisi i drugi pisani dokumenti pojaviće se, na žalost,mnogo kasnije, a tada će i naša saznanja i spoznaje iz prošlostibiti potpunija i pouzdanija.

I. - Dr. Ivo Bojanovski: Rimska cesta dolinom Bosne i njezina tipografija.Radovi sa simpozijuma "Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura". Izda-nja Muzeja grada Zenice. III. Zenica, 1973. str. 408.2. - Petar M. Bogunović: Iz usorskog kraja i okoline (is/orija. tradicija.značaj. položai). Sarajevo 1937.

8

.l

II. NARODNE RUKOTVORINE

Na području sadašnje Općine Tešanj u 1987. godini vrše-na su šira etnološka istraživanja.' Pored ostalog, proučavani sunarodna privreda, gradnja objekata, kultura stanovanja, nošnja,rukotvorine tekstilne, gmčarske i druge. Iz oblasti ratarstvaopisana su još uvijek sačuvana oruđa za rad i jedna odnajstarijih ralica (oraća sprava) u selu Jablanica. Neka od ovihoruđa bila su u upotrebi do današnjih dana, među kojima ipredm.eti korišćeni u preradi voća i povrća, kao što su stupa,torkulja (naprava za sječenje i cijeđenje voća ispravljanjepekmeza), bestilja (gušći pekmez) i druga.

Lončarstvom i proizvodnjom posuda od drveta bavili su seljudi posebno u nekim selima kao što su Lončari i Ostružnja.Selo Lončari će vjerovatno po tome i dobiti svoje ime.

Tekstilna radinost bila je bazirana na osnovnim sirovi-nama biljnog porijekla: lanu i konopiji, te sirovinama živo-tinjskog porijekla (ovčija i kozija dlaka). Znatno kasnije uizradi tekstilnih proizvoda koristiće se i pamuk. Istraživanja suvršena pretežno u selima u kojima se duže zadržala tradicija istari način života i rada."

U primjeni je bilo izvanredno tkalačko umijeće u proiz-vodnji platna. Platno se naziva bez, a različite vrste nazivanesu sakrez, melez ili mješavina. 'i

Sukno od vune i kostrijeti proizvodilo se i u selimadolinom Usore. Pri tome se "valjanje" vešilo u stuparna. FerdoHefele, prikupljajući građu za "obrtno nazivoslovlje" za proiz-

3. - Vidi: Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu,Etnologija, Nova serija, Sarajevo 1987, sv. 41142.4. - Svetlana Bajić: Osnovne karakteristike tekstilne radin os/i tešanjskogkraja. Isto, str. 171-210.5. - Ljiljana Beljkašić-Hadžidedić: Hrvatska nošnja u okolini Tešnja.Priručnik za rekonstrukciju nošnje, Kulturno-prosvjetni sabor Hrvatske.Zagreb 1988.

9

vodnju sukna u dolini Usore, uočio je slijedeće: "U Bosni iHercegovini imade stupa razmjerno malo. U Tešnju na Usoripostoji nekoliko stupa, ali od Tešnja do Maglaja na Bosni i doZenice i Travnika ima cijele dane hoda, pa jedva da je gdjekoja zgrada, gdje bi te stupe za valjanje smještene bile, osimonih u Travniku na rijeci Šumeći u kojima se ćebeta valjaju(koše). Zgrade za stupe građene su samo pokraj vode, poputzgrada za vodenice. U pomanjkanju slapova gradi si narodbranu (jaz) odakle će voda na stroj djelovati. ,,6

Prosto sukno (čoha) nazivano je "aba" ili "abaja". Obrtnicisuknari (abadžije) od njega su pored ostalog pravili i malesuknene ćilime kojima se sedlo pokrivalo. Tkale su se tkanineod vune, među kojima i razni pokrivači i ćilimi, pri čemu sevidno izražavao smisao za ornamentiku i harmoniju boja.

Veliki broj rukotvorina proizvodili su samouki stol ari , kaošto su drvene grabulje, vile, rogulje, kosi šta, motičišta, burad,drvene kašike, preslice i drugi proizvodi od drveta.

I'roizvodi od pruća bili su, također, veoma zastupljeni.Sve ove raznovrsne rukotvorine, sa razvojem društva i

tržišta i narastanjem potreba u uslovima razmjene i pojavetržišta i novca, proizvodi će se organizovanije, u radionicama.Razmjena ovih proizvoda (trampa) postepeno će ustupati mje-sto prodaji i kupovini za novac. Tada se već može govoriti otržištu i o organizovanoj trgovini, pa i prvim počecima ban-karstva.

6. - Ferdo Hefe1e: Naši domaći obrti (građa za obrtno nazivoslovlje), Sisak1896. str. 16-17.

10

III. MJESTO I ULOGA TEŠNJAKAO URBANE SREDINE

Veoma ranom nastanku i razvoju zanatstva i trgovinepogodovala je okolnost što se na ovim prostorima takođeveoma rano formiraju naseljene cjeline. Tešanjski krajevi bilisu naseljavani još u prahistorijskom periodu. Pored Tešnja,naseljena mjesta bili su i drugi lokaliteti koji su gravitirali iliadministrativno pripadali Tešnju. Na području današnje Op-ćine Tešanj to su Vrela, Miljanovci, Kalošević, Šije, Mrkotić,Žabljak i druga. Ovi lokaliteti pripadaju raznim kulturnimperiodima. Rimske legije ostavile su tragove svog boravka naovim prostorima. Tragovi srednjeg doba razasuti su po brežulj-cima Omanjske, Piljužića, Vukova, Oraš-Planja, Kraševa idrugih.

Tešanjska tvrđava na površini od 6.296 metara kvadratnih,kako je utvrđeno arheološkim iskopavanjima, nastala je u pra-historijskom periodu. Gradnju su započeli Iliri, a nastavili iutvrdu prilagođavali potrebama Rimljani. Rušena je pri pro-dorima Slavena u naše krajeve u VI. i VII. stoljeću. Poslijeformiranja bosanske države, bila je značajno obnovljena idograđena.

U XVII. vijeku sazidana je sahat-kula visine 18,5 metarakoja je sve do četrdesetih godina ovog vijeka pokazivalavrijeme "alaturko". U 1890. godini iz Beča je donešen sahatkoji i danas radi, a poklon je Fehim-bega Smailbegovića.

Tešanj se prvi put spominje još 1232. godine kao sjedišteusorskih banova, a u vremenu od oko trinaest godina (1463--1476) Tešanj je bio sjedište Bosanskog Kraljevstva' i sjedištevojvode Radivoja Kotromanića, člana bosanske kraljevske

7. - Dr. Adem Handžić: Nahija Brod krajem XV i početkom XVI vijeka.Radovi sa simpozijuma "Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura", str.385.

Il

loze. Turci su ga zauzeli prije 1489. godine, a 1516. godineTešanj se javlja kao nahija i zauzima područje koje odgovaraistoimenoj župi Usora. Tešanj je izvjesno vrijeme pripadaokadiluku Brod (Zenica), a poslije 1556. godine i sam je postaokadilukom koga su činile tešanjska, dobojska i maglajskakapetanija, te varošica Novi Šeher, Tešanj je bio treći kadilukpo veličini u BiH, iza Sarajeva i Banjaluke.

U Tešnju su kroz njegovu dugu historiju formirane razneinstitucije državnog, političkog, kulturnog, prosvjetnog i priv-

. rednog života. U njemu su živjeli mnogi učeni ljudi, trgovci,veleposjednici, vojskovođe, zanatlije i drugi. Vremenom jepostajao privredni centar na čijim prostorima su se razvijalipoljoprivreda, zanatstvo i trgovina.

Slika tešanjskog kraja iz ovog vremena može se upot-puniti pregledom sela kadiluka Tešanj iz 1639. godine", usmislu mogućnosti i ekonomskog prostora za razvoj zanatstvai trgovine: Alibegovci, Ambotice, Bežul (Bežlja), Brestovo,Biljetić (Buletić), Bukve (Bukva), Bukovica, Dobro Polje(Dobropolje), Donja Modriča (Ukrinica), Donje Ravne, Drin-čići, Dubrave (Tugavići), Dragojlovci (Dragalovci), Duga Bra-da (Logobare ), Grabska, Hranković, Hrasovo (Kraševo ), Hras-tuša, Hrvojići, Hrvatin (Hrvatinovići), Itor, Jablanica, Kalo-šević, Kamenica, Klisure, Komušina, Kotorsko, Kosova,Kruščica, Letinci (Ljetinić), Lepenica, Lopatovica, Ljubljenica(Ljupljanica), Makljenovac, Mečurići, Meljine (Miljanovci),Mrakovići, Mrkotić, Mušologe (Moševac ), Metuzići (Matu-zići), Netice (Netače), Novo Selo (Nosovci), Ostružje (Ostruž-nja), Osojice (Osoje), Omanjska, Osojnica, Planje, Planište,Plužice (Piljužići), Podastrine (Kamen kod Doboja?), Predjel(Pridjel), Raduša, Rosulje, Ružetić (Ružević), Sakrandže,Seočanica (Sočanica), Sivša, Suštice, Tvrtkovci (Cvrtkovci),Teslić, Ukrinci (Ukrinica), Ularice, Vranjak, Vragovila, Vru-ćica, Vukovo i Žabljak.

Uočljivo je da neka sela pod gornjim nazivima više nepostoje: oni su izmijenjeni. a moguće su i greške kod prijevodasa turskog jezika. Ova naselja, koja su ekonomski gravitiralaTešnju kao zanatskom i trgovačkom centru, obuhvatala suveliki prostor.

8. - Sidžil tešanjskog kadiluka 1639-1642, rukopis u Narodnoj biblioteci"Hamid Dizdar" Tešanj.

12 13

~ I

.•..

IV. ZANATSTVO I TRGOVINA UPISANIM DOKUMENTIMA,

PREDANJIMA I SJEĆANJIMA

Među prvim informacijama o stanovništvu je podatak iz1851. godine prema kojem u ovoj godini grad Tešanj ima9.315 stanovnika". U 1879. godini će biti izvršen popis stanov-ništva (dakle godinu dana nakon austro-ugarske okupacijeBosne i Hercegovine) po kome je Tešanj imao 1.221 kuću i5.372 stanovnika, što pokazuje smanjenje populacije. Jedan odmogućih razloga opadanja stanovnika u gradu je iseljavanje uTursku, zatim su postojale velike smrtnosti stanovništva nakonepidemije kuge i drugih zaraznih bolesti. Postojali su i eko-nomski razlozi. Izgradnjom kolskog puta Sarajevo - Brod ipruge dolinom Bosne, Tešanj prestaje biti sjecište puteva, tezbog toga neki poduzetnici, zanatlije, trgovci i drugi stanov-nici u potrazi za zaradom napuštaju Tešanj. <Ja Moguće je i da jebroj stanovnika u gradu iz turskog perioda bio nešto uvećan.

1. SREDNJI VIJEK I PERIOD TURSKEVLADAVINE

Zanatstva u srednjovjekovnoj Bosni veoma je malo istra-ženo. Ne postoje izvorni materijali. Neke od publikacija na

9. - Mustafa Ćeman: Građa za kronologiju tešanjskog kraja od 122-1. do/989. godine. rukopis u Narodnoj bibliotteci "Hamid Dizdar" Tešanj.9a. - Smanjenje broja stanovništva drastično je i u periodu 1879-1910.godine. jer je 1910. godine Tešanj imao svega 3.068 stanovnika što je manjeza 43% li odnosu na 1879. godinu kada je Tešanj bio četvrti grad po brojustanovnika u BiH. Samo je 8 od 66 gradova imalo depopulaciju. a Tešaj me-đu njima daleko najveću. Vidi: llijas Hadžibegović: Bosanskohercegovačkigradovi na razmedu /9. i 20. stoljeća. Sarajevo. "Oslobođenje publie" .1991. str. 29-3 L

15

ovu temu ograničavaju se na opise nađenih predmeta. Međupredmetima koji su proizvod srednjovjekovnih zanatlija jeste istećak. Na širim prostorima BiH imena mnogih naseljenihmjesta su izvedena od naziva zanata: kovač, zlatar, stupar(valaj-sukno) ... Poznato je da su u Bosnu pristizale stranezanatlije. Njih je u srednjem vijeku privlačio razvoj rudarstva ibosanske privrede, posebno u drugoj polovini XIV. stoljeća.Jedan broj zanatlija dolazio je iz Dubrovnika i Dalmacije.Zabilježeno je angažovanje majstora tekstilne struke 1387.godine. 10 Znatno kasnije dolazi do odlaska domaćih ljudi naizučavanje obrta, najvećim dijelom u Dalmaciju.

Kakve su bile društveno-ekonomske prilike u tešanjskomkadiluku, a posebno zanatstvo i trgovina krajem XVI. i počet-kom XVII. stoljeća, djelimično se može vidjeti iz sidžila(sudskog protokola) tešanjskog kadi luka vođenog od 1639. do1642. godine. U ovom sačuvanom dokumentu navode se, po-red ostalog kao dužnici ili svjedoci, imena preko stotinu zanat-lija (i to iz različitih zanata) i trgovaca, a pretpostavlja se da ihje bilo i više. Registrovani su: jedan ekmeščija (pekar), trojicahalvadžija (slastičara), četiri šerbedžije, jedan pirjandžija (onajkoji pravi pirinač sa mesom), sedamnaest terzija (krojača),deset berbera, tri kasapa (mesara), pet sarača (izrađivači pred-meta od kože), devetnaest tabaka (kožara), devet čizmadžija,devet papučara, tri ćurčije (krznara), pet kujundžija (zlatara),dvojica kalajdžija, jedan mutabdžija (kostretar), šest sabljara,sedam samardžija, tri demirdžije (kovača), jedan kahvedžija,jedan bazardžija, dvojica handžija, jedan mlinar, jedan telal idvojica gvožđara.

Ako se polazi od naziva pojedinih obrta, osim kovača,zlatara, pa i dunđera, svi drugi zanati (san-at, arapska riječ -zanimanje) došli su u naše krajeve s dolaskom Turaka. Osimturskih naziva pojedinih zanata, i nazivi alata turskog su pori-

I

II

I i: I

, 1

I 10. - Dr Desanka Kovačević: Prilog proučavanju zanatstva u srednjo-vjekovnoj Bosni. Sarajevo 1959, str. 284-285.

16

Grnčarstvo u Tešnju više ne postoji

jekla. II Dućani u čaršiji uglavnom su bili otvoreni od ulice. agrađeni su od drvenog materijala. Ispod poda dućana bila jepraznina slična trapu, a zvala se ćumumjak, sa dvije ili tristrane bile su rafe ili čivije (vješalice). Dućan se zatvaraoćepencima. Trgovački dućani imali su iza sebe magazu koja jepored prizemlja mogla imati i prostoriju na katu. Na maga-zama Sl1 vrata i prozori bili od gvožđa.

TABACINAJZASTUPLJENlnTabaci su u Tešnju bili najbrojniji. a izrađivali su bijelu

mješinu, bijeli sahtijan i đon. Radili su i za izvoz.V Da sutabaci bili moćni i brojni, svjedoči i činjenica da su za sebeizgradili i posebnu džamiju, zvanu Debbagija", a razlog je štosu tabaci usljed rada sa sirovom kožom širili neugodan mirisoko sebe. te im se zbog toga prigovaralo.

Jedna četvrt u Tešnju i danas se naziva Tabaci. Ove zanat-lije imale su naročite vrste dućana - tabhane, u kojima se uči-njala (štavila) koža, a građene su uvijek pored rijeke, što jeslučaj i u Tešnju. Tabhanama je bilo potrebno i posebno dvo-rište s jamama u kojima se, u rastopljenom kreču, kiselila kožada bi se od nje odvojila dlaka. Iznad dućana bile su otvoreneprostorije u kojima se koža sušila.

Tabaci će u Tešnju biti u usponu do 1878. godine kada ćepočeti njihovo opadanje, da bi se ugasili negdje po završetkuDrugog svjetskog rata. Posljednje porodice koje su se bavileovim zanimanjem su Brke, Sarači, Srkalovići, Mešići, Panja-lići, Hodžići i drugi, a radili su u osam tabhana. HamdijaKreševljaković bilježi da je iza Prvog svjetskog rata FejzoBrka išao u Sarajevo radi usavršavanja u svom zanatu, jer su

Il. - Hamdija Kreševljaković: Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463--1878), Izabrana djela, II, "Veselin Masleša", Sarajevo 1991, str. 10.12. - Osman A. Sokolović: Tešanj prije tri stoljeća (1639-1642), Državnatiskara u Sarajevu, Sarajevo 1941.13. - Pod ovim nazivom tu džamiju spominje Hamdija Kreševljaković (Es-nafi iobrti ... , str. 267.), a Tešnjacije zovu Dibekhana.

18

-do tada svi tešanjski tabaci prerađivali kožu na stari način.

Tabačke radionice bile su najprije uz desnu obalu rijekeTešanjke, i to na mjestu sadašnjeg Doma kulture, da bi 1882.godine, prilikom regulisanja rijeke, austro-ugarska vlast izmje-stila te radionice trista metara nizvodno, oko mjesta zvanogTrčica (po istoimenoj vodi). Kraj u kome su se prvobitnonalazile tabhane sačinjavao je posebnu mahalu Dibekhanukoja se spominje 1757. godine. Ovaj naziv potiče od toga štose tu od nekada nalazio kameni sud u kome se tucala kahva.Jedan takav sud nalazio se i na gornjoj čaršiji. Naziv ima vezei s time što se prilikom štavljenja kože morala upotrebljavatihrastova šiška kao jedan od preparata za štavijenje, koja seprethodno istuče.

Kožarsku stupu (dibek) tabaci su koristili tako što postavedva dibeka jedan uz drugi, i u jednom tuku ruj, a u drugomšišku. Posljednji koji se bavio radom uz tabački dibek bio jeSalih Deronja.

Prema sjećanju Sakiba Brkića iz Tešnja, štavljenje kože uradionicama (tabhanama) vršeno je do 1947. godine kada su seovim poslom bavili njegov otac Mujo Brka i Hasan Brka izDobropolja, te Adem Hatibović iz Hrvatinovića.

Kao sirovinu, štavljenu kožu su koristili uglavnom tešanj-ski opančari, a kao poluproizvod prodavala se na pijacama.

Pored štavljenja kože pomoću šiške, štavljena je i koža odovaca, sistemom soljenja, a služila je za izradu kožuha i drugeodjeće, raznih vrsta prostirača (postekije ) i za neke vrste me-kane obuće (mestve).

Sarači su se u Tešnju bavili izrađivanjem konjske opremei raznih drugih predmeta od kože. I danas ima porodica saprezimenom Saračević ili Sarač, od kojih se neki još bavesličnim zanatom.

Čizmadžije su pravile građansku obuću, odnosno obuću'za bogatije stanovništvo, i obuću za vojsku. Zanatlije iz ovegrupacije bile su brojne, pa su se dijelile na čizmadžije, pa-pučlije, firaledžije i mestvadžije.

19

PRIMJERNA ESNAFSKA ORGANIZACIJA Manje je poznato da su postojale u Bosni i ustanoveesnafskog karaktera na selu." Njih su povremeno fonniraliseoske zanatlije koji nisu postali prave zanadije nego su sezadržali uz obradu zemlje. Na čelu ovih esnafa bili su tzv.težak-baše. Oni su bili najbolji i najugledniji zemljoradnici uselu. U džematu u Doboju posljednji težak-baša bio je Husein--beg Ganibegović. Neki su kao posljednjeg spominjali Salih--bega Salkića Jašarspahića.

Stare esnafske uredbe kojima su na primjeren način regu-lisani odnosi unutar esnafa kao i esnafa, odnosno njihovih čla-nova, prema mušterijama i vlastima postepeno su napuštane od1851. godine. Tada je Bosnom vladao Omer-paša Latas. On seprotivio jakoj organizaciji esnafa i uredbama koje su onidonosili.

Za sarače (sedlare ) može se reći da su bili veoma važanfaktor u privrednom životu dok je konj bio glavno prijevoznosredstvo putnika i robe. Poznato je kakvu je važnost imalakonjica u turskoj vojsci. Za kompletnu opremu konja bili supotrebni proizvodi od deset raznih vrsta zanata, a na prvommjestu bio je sarač sa više svojih proizvoda. Navodi se da je uTešnju 1640. godine bilo najmanje pet sarača i devetnaesttabaka.

Pažnju privlači i ova konstatacija H. Kreševljakovića kadaje riječ o saračima i tabacima: "Kako ni jedno mjesto osimSarajeva nije imalo čaršije fonnirane po bizantijskom uzoru, tonije nigdje u Bosni ni bilo sarača-čaršije, nego su saračkidućani bili raštrkani ili u manjem skupu. To vrijedi i za drugeobrte osim tabaka, koji su bili svugdje na okupu. Čaršijanajvećeg broja naših mjesta sastojala se od jedne ulice. U tomeČine iznimku veća mjesta kao što su: Mostar, Banja Luka,Foča, Travnik, Visoko i Tešanj.t'"

Svoje esnafe(udruženja) imali su u Tešnju tabaci i terzije,a, po svemu sudeći, i pekari i kahvedžije. Esnafi su imali svojulondžir (upravu). Svaka uprava imala je ćehaju (ceh-majstora)koji je predsjedavao esnafom i posredovao između vlasti iesnafa. Ustibaša je bio stručni organ i najbolji majstor, mjero-dovan u stručnom pogledu. U esnafu su još bili čauš (po-moćnik ćehaje) i jigit (egzekutivni organ uprave). U upravnojorganizaciji esnafa postojao je i kalfa-baša, ugledna ličnost.On je bio inspektor rada. Njegova je briga bila da rad zanatlijabude čestit, da se poštuju esnafska pravila u pogledu kvalitetaproizvoda i odnosa prema mušterijarna, u skladu sa dosto-janstvom esnafa. Nerazdvojni dio zanata i zanatskih radnji bilisu šegrti i kalfe. Po pravilu, na jednog kalfu dolazila su najvišedva šegrta. Šegrt je obučavan oko hiljadu dana, a pored učenjazanata radio je i druge poslove u dućanu i domaćinstvumajstora. Da šegrt postane kalfa, valjalo mu je položiti ispitkoji se sastojao u tome da izradi odgovarajući predmet pouzoru (urneku) ili po usmenom zadatku. U ocjenjivanju ovograda pored majstora bio je ustibaša i još naki član esnafa.

Pri proglašenju šegrta za kalfe ili kalfi za majstore prire-đivani su veliki teferiči o trošku esnafa, a znali su trajati ponekoliko dana. Svaki je majstor, vlasnik radnje, mogao zadr-žati šegrte i kalfe. Ako kalfa, nakon što je kod majstora proveoodređeno vrijeme, nije otvorio dućan nego je ostao i daljeraditi kod svog majstora ili drugog za plaću - zvao se iščija(radnik). Majstor ga je plaćao sedmično, i to pazamim danom.Ta njegova plaća zvala se heftaluk. Rad na akord zvao sekabala. Kad se pominje pazami dan, treba reći da je u Tešnjuto od vajkada utorak.

Detaljan opis esnafa uopće, njihovu organizaciju i tradi-ciju dao je Hamdija Kreševljaković."~--------------------14. - Vidi: Hamdija Kreševljaković: Čizmedžijski obrt i stara građanskaobuća u Bosni i Hercegovini. Radovi naučnog društva NRBiH. III11955.

20 21

isti: Sarački obrt II Bosni i Hercegovini. Radovi Naučnog društva NRBiH.VIIII1958.15. - Milenko Filipović: Ustanove esnafskog karaktera na selu. RadoviNaučnog društva NRBiH, XVIII/l961, str. 121-124.16. - Hamdija Kreševljaković: Sarački obrt II Bosni iHercegovini.

:' !

Svoj značaj imali su i sarnardžije koji su takođe proiz-vodili opremu za konje. Sam podatak da je prije više od tristagodina u Tešnju bilo sedam registrovanih samardžija - mnogogovori. Međutim, ovaj zanat nije vezan samo za opremanjekonja. Samardžije su pravili mindere, jastuke po minderu ijajgije (platneni prostirač po minderu na sećiji), Minderi ijastuci punjeni su vunom ili slamom. a kod najsiromašnijih ikukuruzovinom. Zanatlije koje su pravile samo tapacirane pro-izvode zvale su se kotukčije.

Vraćajući se ponovo prerađivačima kože kao najbrojnijimzanatlijama početkom sedamnaestog stoljeća, zabilježena je iostavina sarača H. Abdulaha, sina Huseinova. iz Sarajeva. Usarajevskom sidžilu 30.11.1792. godine, pored ostalih vrijed-nosti koje nasljeđuje njegova familija, navode se 134 dužnikasa potraživanjem od preko 500.000 akči. Među njima su idužnici iz Tešnja: zimija (nemuslimanski podanik) Risto sa9.870 akči, i zimija Vuk sa 2.160 akči duga. Dužnici su izraznih krajeva, čak iz Prizrena, Užica, Bijelog Polja, Šapca idrugih gradova.

Od XV. do XVIII. stoljeća tekući novac je akča. Bila jezdrava i čuruk akča. Ova druga imala je ekvivalent od 0,913grama čistog srebra, a bila je, izgleda, pretežno u upotrebi.Osim akči bili su u prometu turski i strani zlatnici. U našemnarodu najčešće se spominju madžarija (120 akči) i cekin (136akči). Krajem XVII. stoljeća kovao se u Sarajevu bakreninovac zvani mangura, a vrijedio je četvrtinu zdrave akče.

Ćurčija (krznara) je u Tešnju, sudeći po onome koliko ihse navodi u sidžilu, bilo malo. Ovaj će se obrt od svih drugihnajranije ugasiti.

Mutabdžije su tkale predmete od kostrijeti.Poslije tabaka, u ovom kraju bile su najbrojnije terzije

(krojači), što pretpostavlja da su imali dosta posla i da seovdašnji svijet dobro oblačio. Već sredinom XVIII. stoljećasreće se u Tešnju porodica sa prezimenom Terzić.

I

22

>

Bojadžija nije bilo mnogo, a bavili su se bojenjem razli-čitih tkanina. Bojadžija Husein-baša bio je dužnik menzildžije(poštar koji je prenosio poštu na konju) Ahmeda u godini1752. i, kako se iz ostavinskog spisa vidi, njegov dug je izno-sio 6.000 akči, od čega je bio otplatio samo 470 akči.

TEŠANJSKE ĐONLlJE

Kalajdžije su se bavile kalajisanjem posuđa od bakra kojeje u to vrijeme bilo u veoma širokoj upotrebi, a proizvodilo senajviše u Sarajevu. Postojale su radionice koje, pored kazan-džijskih poslova, imaju i specijalizirane poslove na ukraša-vanju metalnih predmeta, posebno bakrenih. Ti ukrasi mahomsu orijentalne provenijencije. Takvi predmeti izrađivani su uČajniču, Livnu, Banjaluci i Tešnju.17 Među većim brojem ka-lajdžija u Tešnju neki su, izgleda, bili iz Albanije. PrezimeKalajdžić, koje se zadržalo na ovim prostorima, potiče sigurnood riječi kalajdžija.

U Tešnju su se, kao urbanoj sredini, ali i kao velikojutvrdi, nalazile brojne posade. Ovi i drugi vojnici su u svomnaoružanju imali prije svega sablje, pa su u gradu radile izanat1ije sabljari. Prije 350 godina bilo ihje šest.

Početkom XVIII. stoljeća osnovana je tešanjska kapeta-nija. U ovoj kapetaniji, među rijetkim u Bosni i Hercegovini,bili si i vojnici đonlije ili đonulije." Oni su bili poseban rodvojske u Turskoj Carevini, pripremljen za opasne poduhvate,koji se regrutovao od dobrovoljaca, plaćenika. Zapovjednici iliage džemata zvali su se đonlage, i od toga je izvedeno prezimetešanjskih porodica, veleposjednika i trgovaca, Đonlagića. Nji-hovi preci bili su đonlage iz sredine XVIII. stoljeća.

Kapetan tešanjske kapetanije Ali-aga postavljen je 1755.

17. - Muhamed Karamehmedović: Umjetnička obrada metala, "Veselin Ma-sleša". Sarajevo 1980, str, 142.18. - Hamdija Kreševljaković: Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Izabranadjela, I, str. 37.

24

godine za džizjedara tešanjskog kadiluka." što znači da je bioovlašten da naplaćuje glavarinu i ubiranje još nekih vrstadržavnih prihoda koje su plaćali i trgovci i zanatlije. Zanim-ljivo je da je odžakluk vojnika i zapovjednika ove kapetanijebila carina Jenišehir" u Tesaliji, što se vidi iz punomoći kojaje izdata za podizanje plaća u ovom mjestu. Poznato je da jeTešanj sa okolinom bio dosta bogat kraj, pa je u gradu bilo ikujundžija (zlatara). Oni su izrađivali nakite vrlo lijepe izrade,i o tome se sačuvalo svjedočanstvo u narodnim pjesmama.Prema Osmanu Sokoloviću," među stanovnicima Tešnja bio jeneki Salih čije zanimanje je, u slobodnom prijevodu. povje-renik kovnice gdje se kovalo i pohranjivalo srebro.

Na rijeci Usori i drugim rijekama i potocima bilo je nadesetine mlinova. Međutim, malo se spominju mlinari. jer, posvemu sudeći, kao siromašni nisu bili ni korisnici zajmova. amanje su pozivani kao svjedoci i slično, pa nisu ni registrirani.I sada postoji prezime Mlinarević u dolini Usore. Takođe subili zastupljeni proizvođači mlinskog kamena, čiji se zanatzadržao sve do današnjih dana.

Pekara je vjerovatno bilo više. Kruh, proizvod pekarskihvrijednih ruku, nazivao se: somun, simit, čurek, ćahija, a kruhza vojsku peksimet. Pominje se i jedan pirjandžija, ali za njegase ne kaže da je aščija. Još prije 1640. godine u sačuvanimzapisima kao zanatlije spominju se halvadžije, šerbedžije idrugi.

Iako upornenutom sidžilu nisu registrovani, sigurno supostojali obrtnici bardakdžije koji se kasnije pojavljuju kaolončari. Oni su proizvodili razne posude od gline, kao što subardaci (posude za vodu), saksije i slično. Ne pominju se niaščije (kuhari) za koje se sa sigurnošću može pretpostaviti dasu postojali u Tešnju u to vrijeme. Aščinice se danas od stari-jih razlikuju samo po tome što se jede za stolom, dok su ranije

19. - Isto.20. - Isto. str 155.21. - Osman A. Sokolović. navedeno djelo.

25

I

i'!

umjesto stolova bile postavljene so he na minderluku. Najvaž-nija jela što su ih aščije spravljali jesu: čorba. ćevap. šišćevap.pače. krzatma. bamlja, sogandolma. pilav i razne pite, zatimslatka jela: halva, džanečija, kadaif, sutlija i druga jela.

Halvadžije (slastičari) su pravili halvu od meda i pek-meza, đulbiju i đunlare. Takozvanu bijelu halvu i tahanhalvu,ćeteniju od šećera pravili su najčešće Amauti. Proizvodila sei boza (buza). te salep koji se zimi prodavao po čaršiji imahalama.

\IIW fit'! il.(~ gUeJTC dnll!! l'Herzek.' But why, we ask.olle IlIIoth('l" :t~aill, "'t're the n-servcs to be SCIlt. to Bajaluku r

Th« K:dmak:'IIII. attaclu'd u new Zuptieh to us, wiordcrs lo find Us suitnbh- lodgillgs in the tOWII. 'Vh

PRVE KAFANE 1600. GODINE

li Tešnju se u upotrebi dosta rano pojavljuje kahva i velikibroj onih koji u njoj uživaju. pa se otvaraju i kafane. Još prije1639. godine postojalo je nekoliko kafana. Kahva je u Bosnudošla iz Abesinije preko Carigrada. Sačuvan je opis kafanenekog Jusufa oko 1870. godine: "Sastanci su bili u kafanama.gdje su ljudi dolazili prije sunca i tu pili kahvu. Jusuf kahve-džija je sa sinom naizmjenično spavao u kafani. Rano bi nalo-žio vatru, primakao đugumčiće (šerbetnjake) da uzavru. Ljetibi vatru ložio u odžaku. a zimi u furuni. Kahva je stajala udrvenoj kutiji. Jusuf bi uzimao pola kašičice i bacao u vatru:"Ja pir. ja dost." Tako je on svako jutro činio. jer su zanačijeimale svoje pirove (pokrovitelje) ili patronate. te bi on žrtvusamljevene kahve bacao. Potom bi sebi ispekao dvice (maledžezve), Pilo se polahko. Ako je kahva dobra, govorilo se:"Baš je dobra. na srce se slaže." Kahva se pila na kredit ibilježila na raboš na šišetu, kredom. Mušterija je bilo dosta. akahvedžija je ipak znao koji je čiji raboš, a ne pišući ime. Akona šišetu ne bi bilo više prostora. crta je brisana i pretvarna ugroševe. ajedan groš iznosio je četrdeset para. "CC

Prema zabilješci u građi "Ličnosti i događaji u Tešnju ... "Jusuf kahvedžija je govoreći: "Ja pir.ja dost", prinosio žrtvu

1\'.1' «rn: di'II\;IY \\ IIl'II II(' Il·d Il~ into :1 dark aud Iilth1.11' I j' II . I'• 1.1.1'._ 1111 III 11\\,111;1 IlIlI IIp a 1:1I1<1t'r we vmvrsrcd 011 th

'.. . ~,:111>111::.: II! \\hat WI' :11'11'1'\\':1111", 11':1l'I11 II~'('xperil'II('l' to I1'1' 1~·I·i.·:" H''''lli:lIl inu, iII ",lli"l, thl' whole g'rOlllld HOI

Kako je Artur Evans vidio kafanu u Tešnju

22. - iv/emoari Adem-age Mesića. str. 3.:\. rukopis u Narodnoj biblioteci"Hamid Dizdar" Tešanj.

svom esnaf-baši, rukovodiocu kahvedžijskog ceha. Iz toga semože zaključiti da su i ove zanatlije imale svoju esnafsku or-ganizaciju (ceh).

I' 26 27

illl

umjesto stolova bile postavljene sotre na minderluku. Najvaž-nija jela što su ih aščije spravljali jesu: čorba. ćevap. šišćevap,pače. krzatma. bamlja. sogandolma. pi lav i razne pite. zatimslatka jela: halva, džanečija, kadaif, sutlija i druga jela.

Halvadžije (slastičari) su pravili halvu od meda i pek-meza, đulbiju i đunlare. Takozvanu bijelu halvu i tahanhalvu,ćeteniju od šećera pravili su najčešće Arnauti. Proizvodila sei boza (buza). te salep koji se zimi prodavao po čaršiji imahalama.

PRVE KAFANE 1600. GODINE

U Tešnju se u upotrebi dosta rano pojavljuje kahva i velikibroj onih koji u njoj uživaju. pa se otvaraju i kafane. Još prije1639. godine postojalo je nekoliko kafana. Kahva je u Bosnudošla iz Abesinije preko Carigrada. Sačuvan je opis kafanenekog Jusufa oko 1870. godine: "Sastanci su bili u kafanama.gdje su ljudi dolazili prije sunca i tu pili kahvu. Jusuf kahve-džija je sa sinom naizmjenično spavao u kafani. Rano bi nalo-žio vatru, primakao đugumčiće (šerbetnjake) da uzavru. Ljetibi vatru ložio u odžaku. a zimi u furuni. Kahva je stajala udrvenoj kutiji. Jusuf bi uzimao pola kašičice i bacao u vatru:"Ja pir. ja dost." Tako je on svako jutro činio. jer su zanačijeimale svoje pirove (pokrovitelje ) ili patronate. te bi on žrtvusamljevene kahve bacao. Potom bi sebi ispekao dvice (maledžezve). Pilo se polahko. Ako je kahva dobra, govorilo se:"Baš je dobra. na srce se slaže." Kahva se pila na kredit ibilježila na raboš na šišetu. kredom. Mušterija je bilo dosta. akahvedžija je ipak znao koji je čiji raboš. a ne pišući ime. Akona šišetu ne bi bilo više prostora. crta je brisana i pretvama ugroševe, ajedan groš iznosio je četrdeset para. "ce

Prema zabilješci u građi "Ličnosti i događaji u Tešnju ... "Jusuf kahvedžija je govoreći: ".Ja pir. ja dost", prinosio žrtvu

1'!li

1.1III'I

IIII 22, - Memoari Adem-age Mesića. str. 34. rukopis li Narodnoj biblioteci

"Hamid Dizdar" Tešanj,

IJ'Ii, ,1. '

26

, il

-

\lIIC pt'! il(~ J,!uel're dnu!! 1'1f1·I·z(·k.' But why, wc ask.Olle nuotlu-r lI:,!:Iill, wero th(, I'(':-;NVCI:Ito he scnt to Dajuluku P

TIli' Ka'llllak:'lIl1, att:lI'lll,d a new Zaptieh to UH, wi()I'ti(')':-; lo Iiud 1I:-; suituhl« l(Jtlgillg~in the tOWII. Wh

\\·.I~ «ur di';III:IY \111\'11 Ile' I(·d 11:-into :1 dark and Iilth·1''','" :-11111 l"ullo\\'il!;i hiru 1IJ1 u l:Hldvr we l'1ll\'rgcd (III th:;,ll.iil::.: ,.j' "h:tl w« :11'11'\'\\':11«1" 1\':1\'111 "~'('xpl'l'it'II(,~' to I!I" 1~I,i.·;t! I~,',,"i:lllinu, iII ",lli"11 ti\{' wbolc irrouml tI(lI

.~

Kako je Artur Evans vidio kafanu u Tešnju

svom esnaf-baši, rukovodiocu kahvedžijskog ceha. Iz toga semože zaključiti da su i ove zanatlije imale svoju esnafsku or-ganizaciju (ceh).

27

'II

Da se u Tešnju kahva mnogo trošila. kazuje i podatak daje u 1867. godini za nabavku kahve utrošeno 4.900 groša. Odnekoliko gradova u Bosni i Hercegovini samo je Banjalukapotrošila nešto više za ove potrebe. Uz kahvu je korišten iopium, kao i burmut, ali u manjim količinama.23 Izgleda da jeTešanj u odnosu na druge gradove u Bosni prednjačio. Bašes-kija je zabilježio u jednom svom nekrologu da je 1762. godineod opiuma umro neki Mula Osman."

U Tešnju je na više mjesta nađeno mnoštvo zemljanih lu-lica, lijepo ukrašenih, a naročito prilikom kopanja temelja zagradnju hotela, te u blizini mezarluka "Đonlagićka" prilikomgradnje kuće Huseina Galijaševića, zatim prilikom arheološkihiskopavanja na Gradini 1981. godine. Nađene lulice za pušenjenajvećim su dijelom bile neupotrebljavane, pa se može zaklju-čiti da su na tom mjestu bile radionice za proizvodnju lulicaili prodavnice pušaćeg pribora. Luledžije su proizvodile luleza čibuke i nargile sve do pojave cigar-papira pred dolazakaustro-ugarske vladavine.

Kao i u svakom većem mjestu, u Tešnju je radilo višeberbernica. U sidžilu se pominje čak njih deset. Za berbere jekarakteristično da su se mnogi bavili i narodnom medicinom.Pored ostalog, pravili su i razne lijekove, mehleme, vadilizube, bili vješti u namještanju prijeloma kostiju, a pružali su idruge usluge. Berberi i njihovi šegrti se zbog toga nađoše i upopularnoj pjesmi sevdalinki "Tešanj gradu, što si u dumanu":

Dobaviše Omera berbera,i onoga Ahmeta šegrta,koji b'jele ruke pridrža jeda zub vade lijepoj djevojci,da se može kroz mahalu proći"

Berbernice su bile mjesto gdje su se ljudi okupljali čeka-jući na red kod berbera. Tu se eglenisalo i saznavale svakojakevijesti iz čaršije i šire.

Veliku zastupljenost među obrtnicima imali su dunđeri(graditelji) koji su, skromnom tehnologijom i još skromnijimmaterijalima, podizali i neobično plemenite i lijepe objekte,o čemu i danas svjedoče neki od sačuvanih objekata starihneimara.

VODOINSTALATERI JOŠ U SEDAMNAESTOMSTOLJEĆU

"Tešanj gradu, što si udumanu:il' ti goriš, il' te kuga mori?"

Dostignuti nivo zanatstva, posebno nekih vrsta zanimanja,i njihovo rano pojavljivanje - pokazuje i određene civilizacij-ske domete. Tako su prije nekoliko stoljeća u Tešnju radile isujundžije (vodoinstalateri) kada ih u najvećem dijelu Evropenije uopšte bilo. U Tešnju je bio vodovod sa više javnih česmi,čija je voda uzimana sa obližnjih izvora, dovođena do njihglinenim ili drvenim cijevima. Takve cijevi otkrivene su ispodbrda Paklenica. Postoji i dokaz o javnom kupatilu čiji su ostaciotkriveni prilikom kopanja temelja za zgradu Doma penzio-nera na gornjoj čaršiji. Ako su građeni vodovodi, onda su uTešnju barem povremeno radili i boravili sujoldžije - majstoriza gradnju vodovoda.

Kovači su bili brojni na tešanjskom području. Mnogilokaliteti, kako u gradu tako i na širem prostoru, nose nazivekovačnice (Trepče). kovači i slično. Još jedno zanimanje jerijetkost, a pominje se tako što se kaže da je neki Ahmed sise--ker, ili šiše-ker, a znači da je izrađivao staklene boce.

"Nit' ja gorim, nit' me kuga mori,djevojka me zubom zabunila. "

23, - Hamdija Kreševljaković: Iz prošlosti kahve i duhana u Bosni iHercegovini, Narodna Uzdanica. kalendar za godinu 1940, Sarajevo 1939.str. 148-154.24. - Isto. str. 149.

28 29

Hanova je na tešanjskom području bilo VIse. SredinomXVII. stoljeća bila su najmanje dva hana u Tešnju. Jedan kara-van-saraj (bes~latno konačište) osnovao je Ferhad-beg prije1564. godine. _5 Teško je utvrditi tačno vrijeme postojanjapojedinih hanova. Han "Zmajevac" (Omahin) u Raduši bio jena karavanskom putu koji vodi na jugozapad od Tešnja. Kas-nije se pominju i slijedeći hanovi: Čičin, Marin. Vidin, Bilalo-vića i Dizdarevića hanovi, te han u Šijama.

Na području Doboja, koji je u dugom periodu bio u sas-tavu tešanjskog kadi luka i kotara. bilo je sedam hanova. Tri odnjih u određenom vremenu bili su u vlasništvu TešnjakaHasan-bega Eminagića, Hadži Fehim-bega Đonlagića i AlijeSalihovića. Vidin i Čičin han radili su do 1912. godine. Bile sutri vrste hanova: hanovi uz puteve, trgovački i sezonskihanovi.

Musafirhane su osnivali bogati ljudi kao vakufe. Zavješ-tali bi se objekti, a u ispravama o tome bili su regulisani uslo-vi. kao što su: koliko gost može ostati besplatno, kako se imahraniti, koliko i kojih namirnica, i slično. Među najpoznatijimmusafirhanama (konacima) bile su muftije Smailbegovića,Ađul-age Đonlagića, Hadži-bega i druge.

Evo kako je jedan od hanova vidio putopisac Artur Dž.Evans: "Kajmakam nam je odredio drugog zaptiju i narediomu da nam nađe pode sne sobe u gradu. Ali kakvo je bilo našeiznenađenje kad nas je uveo u mračnu štalu. Slijedeći ga uzljestvice, popeli smo se u prostoriju koja je, kako smo poslijeiz iskustva vidjeli, tipična bosanska gostionica. Dolje ispod nječitavo prizemlje određeno je za konje. Naša soba bila je pris-tojno čista, ali pretrpana gomilom ćilima. Gazda je bio katoliki brzo nas je poslužio jelom. Dobili smo nekoliko tvrdo kuha-nih jaja, h1jepčiće vrlo lijepe, a u čudnoj azijatskoj posudiguste pavlake koja se ovdje zove kajmak i u Bosni različitopriprema. ,,26

, I

, I

I

25. - Hamdija Kreševljaković: Esnafi i obrti .." str. 359.26. - Artur Dž. Evans: Pješke kroz Bosnu i Hercegovinu lakom ustanka

30

1

J4......~

1

Ovim pregledom zanatlija sredinom i krajem XVII. sto-ljeća sigurno da ni izbliza nije upotpunjena slika tadašnjegstanja. jer su, na žalost. izvori podataka za kompletnije sagle-davanjae nedovoljni. To se može zaključiti i iz činjenice da onekim zanatima za sada nema zabilješki. Ni u sidžilu ni ud~.gim zapi~im~ ne pominju se tenećedžije (limari), dograma-d~lJe (drvodjelci ), kazazi (izrađivači dugmadi, gaj tana, svile-~h i ~.~ih. ukras~h predmeta za odjeću i konjsku opremu),jorgandžije I drugi, Ovo svakako ne umanjuje ocjene mnogihpoznavalaca prilika o Tešnju kao velikom obrtničkom centru utom historijskom periodu. Potvrda za to je veliki broj zanata(oko trideset različitih vrsta). kao i veliki broj zanatlija čijaroba se prodavala ne samo na širem području Bosne i Her-cegovine već i u nekim drugim dijelovima Turske Carevine.Koliki je značaj Tešanj imao kao obrtni i trgovački centar vidi~e i po tome što je čaršija imala svog muhtesiba (tržnogmspektora), a vrhovni nadzornik svih obrta u Turskoj Carevinismatrao je važnim doći i za vrijeme svog boravka u Tešnjurješavati neka važna pitanja iz svoje nadležnosti.

Bogata tešanjska čaršija bila je privlačna i za osvajače.Nju će pokušati osvojiti i opljačkati austrijski vojskovođapnnc Eugen Savojski 31.11.1697. godine. On će sa 1.000 voj-nika (pješaka) i 900 konjanika opsjedati grad, ali ga nijemogao pokoriti. Uspjelo mu je, ipak, da popali i opljačkamnogo kuća i dućana. Evo šta o tome i sam kaže u svomdn~v~ku: "Tude su neprijatelji (posada tvrđave u Tešnju) nap-ravili dva opkopa (šanca), na koje sam ja po noći popeonekoliko grenadira, koji su popalili sve kuće do prvog šanca izaplijenili stoku i više konja. ,,27 Da su napadači dosta togapopalili i opljačkali, vidi se iz jednog zapisa nastalog tokom11. i 12. mjeseca 1697. godine u kome se kaže da se u odbrani

avgusta i septembra 1875., 2. izd, "Veselin Masleša", Sarajevo 1968. str.134.

27. - Prinz Eugen von Savoyen: Dnevnik pohoda na Bosnu. Tešnjak,privredno-kulturni informator 1989, "Razvoj-projekt", Tešanj 1988, str. 168.

31

grada istakao branilac Imamović i da je tom prilikom "izgubiou vatri sve što je imao".28

PEKARSKE I MESARSKE OBA VEZE

U Tešnju je registrirano otvaranje jednog broja dućana uperiodu od 1743. do 1879. godine.r" Radnje su otvoriliberberi: Hasan baša, sin Alijin, Hasan baša, sin Ahmetov,Mustafa;terzije: Mehmed, Mehmed, sin Ibrahimage;handžije: Hasan, Ćehaja, Mula Mehmed, Ibrahim Čelebija,Omer baša, Salih baša;pekari: Hasan, sin Ibrahimov iz Ferhad-begove mah"ale, Meh-med Hurem, Alija Hurem, Mehmed Ekmić, Husejn Cebedžija,Petar, sin Luke, Alija, Turalija, Osman Ekmić, Mustafa Man-džuka, Salih Odobaša:samardžije: Omer i Alija;bakalini: Hadži Alija;kasapi: Ahmed Jujo, Ahmed Aka, Uzun Bajram, Kapa Ismail,Hasan baša, Hasan Čahtar, Luka Tirjaki, Jupo Tirjaki, AhmetČauš Handžić;tabaci: Ali baša;nalbant: (potkivač) Smail baša;čizmadžija: Ibrahim, sin Ibrahimov;kahvedžija: Mehmed Čelebija;menzildžija: (poštar na konju) Ahmed sin Abdulahov;aščija: Mehmed baša.

!iI

I I U 1876. godini u tešanjskom kadiluku bilo je registrovano315 dućana i 5 hanova.

Već u ovom relativno kratkom periodu registracije zanat-

28. - Momčilo Spasojević: Tešanj sa okolinom od najstarijih vremena do1985. godine. Građa za monografiju Tešnja, Tešanj 1984, str. 68 (šapi-rograf, primjerak u Narodnoj biblioteci "Hamid Dizdar" Tešanj).29. - Mustafa Ćeman, navedeno djelo.

32

u =

lija (1743-1879) zapaža se promjena u nazivrma zanatlija.Kasape zamjenjuje naziv mesari, ekmeščije pekari i slično.Najbrojniji su mesari i pekari, što upućuje na zaključak o tomekoji od zanatskih proizvoda se najviše tražio, i koji su zanat iprije ove registracije bili nedovoljni za potrebe stanovnika.

Ovom periodu prethodio je rat između Turske i Habzbur-škog Carstva (1737-1939). Neposredno nakon završetka tograta zavladali su nestašica i glad, zbog čega je bujuruldijom~osanskog namjesnika naređeno tešanjskom kadiji da zabraniIZVOZ meda, masla i drugih namirnica."

Pošto je ekonomska kriza duže potrajala, 1757. godinelokalne vlasti obavezuju pred sudom pekare da peku kruhtežine 240 drama (dram, grčki, mjera za težinu od 3.207 gra-ma), a radiće naizmjenice: Musatafa Mandžuka ponedjeljkom,Mehmed Hurem utorkom, Mustafa Turali i Mustafa Bokansrijedom, Alija Hurem i Husejn Čebedžija četvrtkom, i OsmanEkmić subotom."

Zabilježeno je i obećanje mesara 1754. godine vlastima nasudu da će snabdijevati na zadovoljavajući način stanovništvomesom. Cijene mesa (1757. g.) bile su: jedna oka bravljeg 7akči, goveđeg 5, kozijeg 5, bravljeg sa ražnja 12, a kozijeg saražnja 8 akči.

RAZVIJENO GRADITELJSTVO

U registraciji obrta 1876. godine postoji i podatak da je izTešnja po nalogu valije poslano 20 nedžara (tesara) u Travnik.Kada je o tesarima i dunđerima riječ, dosta prostora ovimgraditeljima posvećeno je u sidžilu tešanjskog kadije iz 1740--1747. godine. Navodi se da je država nerijetko angažovala te-šanjske tesare, koji su bili poznati majstori, na izgradnji i

30. - Hatidža Čar-Drnda: Sidžil tešanjskog kadi/Ilka i= J7./0-r'./6. kao isto-rijski izvor. Naše starine, XVI-XVII. Sarajevo 1984. str. 123.31. - Sidžil tešonjskog kadi/lika J751- J789. Arhiv Orijentalnog instituta uSarajevu. Navedeno prema H. Kreševljakoviću: Esnafi i obrti ... , str. 361.

33

I

Ii

opravci objekata na širim prostorima. Tešanjska kapetanijaimala je 12 krečana, a dobojska, maglajska i kobaška kapeta-nija zajedno Il.

Prilikom rekonstrukcije tvrđave u Banjaluci, koja je poru-šena u ratu sa Austrijom 1737. godine, tešanjski kadiluk bio jeobavezan da na mjesto gradnje pošalje 60.000 tovara kamena itrideset kola sa volovima za transport materijala. Slična manjaobaveza ovog kadi luka bila je utvrđena i za gradnje tvrđave uDerventi isporukom kreča i pijeska. Jasno je na osnovu ovihpodataka da je bila razvijena proizvodnja kreča i vađenjepijeska, pa i graditeljstvo u cjelini.

Proizvod graditelja, bosanska kuća, zaslužuje posebanosvrt, jer je jedinstvena po arhitekturi, originalnosti i svojojupotrebnoj vrijednosti. Bio je običaj u Bosni, pa i u tešanj-skom kraju, da se kuća gradi uz pogodbu i "đuture" , ili uznadnicu. Gradnja je, po pravilu, započinjala uz malu sveča-nost. Sahibija (vlasnik) bi dunđere dočekao i počastio, a zatimbi se pristupilo mjerenju i postavljanju temelja kuće. Kućištese naziva "milić" (milk - mjesto). Kuće su se gradile od ćer-piča (nepečena cigla). Na svaki ćošak stavio bi se kamen. Nakamen temeljac vlasnik kuće bacao bi novac kojeg su dijelilidunđeri. Majstor bi zatim blagosivijao govoreći: "Hvala, gazdaago! Živ i zdrav bio, sinove ženio, kćeri udavao! Na Ćabuotišao, sa Ćabe se vratio!" Ako je vlasnik kršćanin, govorio bi:"U Jerusalim otišao, pa se živ i zdrav vratio!,,31 Običaj je bioda se na temelje zakolje horoz, ovan ili jarac. U nekim tešanj-skim naseljima i do današnjih dana zadržao se običaj da prijepokrivanja kuće, na poziv graditelja, komšije donose poklonena šljeme. Pokloni su tekstilni predmeti kao što su košulje,peškiri, platna itd, koji se vješaju na vidna mjesta uz glasnozahvaljivanje svima koji su poklone donijeli.

Karakteristično je za muslimanske kuće da su u njima biliormari sa dva krila, odnosno kupališta koja su se zvala musan-dra. U kući su bile male sobice (kirelji) u kojima se drži ml ivo,

Il

32. - Ferdo Hefele, navedeno djelo. str. 47 - 53.

34

& -masla. i druge namirnice. Ormarić (dolaf) služio je za posuđekao što su ibrici. testije. brdaci i slično. Tu SlI čekmedža.sećija. šilteta, a na prozorima zarovi (zavjese). Sa dvije stranesobe bile Sll rafe na kojima su sahani, čaše, knjige i drugipredmeti. U ćošku je obično furlina od zemlje. od malenih

Eminagića konakje najreprezentativniji primjer starebosanske arhitekture u Tešnju

35

~III:

IIII:1l·

~II

II

III

liI!

zemljanih lončića različito obojenih, sinija i drugi pre~eti zasvakidašnju upotrebu. U većim i bogatijim kućama bile sudivanhane (musafirske sobe), i drugi bogatiji sadržaji kuće.

Uz kuće su podizani gospodarski objekti kao što su štale,koševi, kotaci (kokošinjci). sobice (sušare za voće), hambarisa oknima za žito i suho voće i drugi.

Najčešći alati dunđera su sjekira, bradva, keser, testera,konac, visak, svrdlo i drugi.

Graditelji su se služili mjerama kao što su oka, tovar.aršin. U praksi su postojala tri aršina: čaršijski (68. cent~-metara), terzijski (65 cm) i građevinski (75.8 cm). Za mjerenjetežine koristio se kantar (rimska vaga) i terazije.

UIZVOZUŠLRVAIPEKMEZParalelno sa razvojem zanatstva i poljoprivrede, razvijala

se i trgovina. Tešanjski kraj posebno je bio čuven po proizvod-nji šljive kao i trgovanju šljivom.

Iz jedne dozvole može se pročitati da vezir Mehmed-pašadozvoljava jednom trgovcu iz Tešnja da može izvesti 1.000oka suhe šljive i 100 oka oraha lađom u Beograd, te se nare-đuje tešanjskom kadiji da ga u tome ne ometa." U blizinimezara Mustafe Šefkije, skupljača starih knjiga i rukopisa uTešnju, nalazi se jedan mezar sa nišanom na kojem piše da jeumrli bio vlasnik lađe na Dunavu.

Još 1639. godine spominju se maltari ili carinici u Tešnju:Hajdar, Isfendijar, Osman i Husejn.

Iz više saznanja da se zaključiti da je tokom XVII. stoljećaTešanj bio jedan od najznačajnijih zanatsko-trgovačkih centarau Bosni i Hercegovini. Zanimljivo je jedno usmeno kazivanjeo tome kako se dolazilo do placa u gradu. Kaže se da se jednovrijeme cijena utvrđivala tako što bi se ivice placa omeđileporedanim dukatima.

U jednom od opisa čaršije stoji: "Dućani se redaju jedan

33. - Momčilo Spasojević, navedeno djelo, str. 64.

36

·t· :I. "

.';.'1"

za drugim, čineći ogrlice, a te su ogrlice raspoređene po strogoutvrđenom redu." Grad je, sudeći po ovom opisu, imao i nekeelemente urbanističkog uređenja, a sastojalo se od dijelova:gornja čaršija (sukija), Hadži Nesuh-begov~ mahala, Avdi--pašina mahala i Serava.

Gradske kule, bedemi i dućani tešanjski opjevani su i upjesmi sevdalinki "Tešanj grade, moj veliki jade":

"Tešanj grade, moj veliki jade,gdje u tebi moj alkatmer raste,Trgaću ga, ako mi ga dadu,kupiću ga, ako ga prodadu,

Ako mi ga ni tako ne dadu,la ću ići gradu na bedemepa ću bedem suzom potkopatia sevdahom kule opasati,

Uzdahom ću maglu rastjerati,gorkim jadom Tešanj zapaliti,neka gore svi redom dućanii mešćema gdje kadija sudi"

Prema više izvora, muslimanski živalj do kraja XVII. sto-ljeća, zbog svojih nazora i mentaliteta, daleko se više baviozanatstvom ili obrtom nego trgovinom. Prekretnica u tom smi-slu vezuje se za ime muderisa Hasana ef. Sarajlića, profesora uTešnju." On je nesumnjivo zaslužan za privredni, a time i zadruštveni razvoj u širem smislu, jer je dao fetvu (deciziju) dase muslimani mogu i trebaju intenzivnije baviti trgovinom. Odtada ovaj razvoj i počinje.

Međutim, odnos prema trgovini ne treba pojednostavljenopo smatrati , jer ni zanatlije nisu samo neposredni proizvođači.

34. - Anonim: Tešanj, Narodna Uzdanica, kalendar za godinu 1934,Sarajevo 1933, str. 190.

37

I:IiI.\i

II

";,{ .'~

~.~j

l;LIIIIJIil,'r11:'1

I:I

Ef1111' o'1111 .S

>oII I00'II.bII:B

lij ~.oII ~,I SJ ii!'0'"i I,: 'i?

)(I)I ii

O'1'1a::l

:11\1 4>rIl

'"III, -O

E<s

I' 4>

il!1 '-'~

II.i;-O;g.[enrIl':'1; ·c4>

III-O

~'1,

'I:11111

lli lli

IIII!i...

1:' ••••

Oni proizvode za tržište, stoga su potencijalno i trgovci. Njihinteresuje tržište, plasman robe i zarada.

U Tešnju su se, prema do sada dostupnim podacima. međuprvima trgovinom kao isključivom djelatnošću počeli bavitiMešići, Ahmetagići. Smailbegovići, Turalići idrugi.

Pekar Hadži Osman Turalić trgovačko poslovanje zapo-čeo je odlaskom u Sarajevo sa gotovim novcem da kupi robu.Slučajno je u ovom gradu upoznao trgovca iz Brčkog koji muomogući, svojim poznanstvom i povjerenjem kod sarajevskihtrgovaca, da svu robu nabavi na kredit. Karavanom robu poslau Tešanj i svrati u Vareš gdje se iz prve ruke mogao kupitiželjezni materijal za gradnju kuća (ekseri, bagiame, klamfe idrugo). Za gotov novac pokupovao je gotovo svu robu. Nepo-sredno poslije njega u Vareš dođoše sarajevski trgovci. Saz-navši da je sva roba otpremljena za Tešanj, dođoše u grad i odnovopečenog trgovca kupiše robu i vratiše je prema Sarajevu.

Roba se' dovozila i odvozila karavanskim putevima. Naj-kraći karavanski put vodio je prema Bosni iz Trsta preko Bo-sanske krajine, i to pravcem: Banja Luka - Pmjavor - Tešanj _Žepče - Travnik i Sarajevo, te dalje prema istoku.

Karavan za prijevoz robe vezano za Tešanj spominje se1756. godine. Naime, bosanski valija Hasan naredio je da se zavojsku iz tvrđave Tuzla otpremi dvopek koji je trebalo da seprenese u tvrđavu Onegošt (Nikšić). Za ovaj prijevoz iz petkadiluka (tuzlanski, gračanički, tešanjski, derventski i kladanj-ski) moralo se pribaviti 457 komorskih konja. Tešanjska kape-tanija razrezana je sa 170 konja, a tuzlanska sa 120, dok suostatak osigurali drugi kadiluci.

Karavanski putevi bili su jedina veza sa svijetom. Franje-vac Martin Nedić u zapisu iz 1837. godine kaže da se Tešanjnalazi 15 sati hoda udaljen od Travnika na putu Travnik _Gradišće - Vranduk - Orahovica - Golubinje - Žepče - Pisak _Podušnica (u Kmjinu) - Foča - Derventa - Bosanski Brod.35

35. - Fra Martin Nedić: Stanje redodržave Bosne srebrene, 1837, navedenoprema M. Spasojeviću, str. 10 1-102.

39

Saobraćajnica izgrađena za turske vladavine bio je kolskiput Novi Šeher - Tešanj, završen 1864. godine. Ovaj put rađenje uporedo sa putem Sarajevo - Brod. Putevi su građeni kulu-kom. Određivale bi se dionice i obim poslova po ekonomskojsnazi domaćinstava. Na taj način probijen je i izgrađen putTešanj - Bukva - Tešanjka. Do tog vremena poštanski i kolskisaobraćaj Doboj - Tešanj odvijao se preko Žabljaka i Marin -Hana.

PJEŠAČKA I TELEFONSKA POŠTA

Na godinu dana prije dolaska Austro-Ugarske u BosnuTurci su izgradili savremenu poštu u Tešnju. Inače, pošta jepostojala i ranije, ali je radila sa prekidima. Prvu pješačkupoštu otvorio je dubrovački trgovac Rajković 1846-1848. go-dine na relaciji Sarajevo - Brod. Poštar je prolazio i krozTešanj. Bila je to pošta samo za pisma, a put poštara u obapravca trajao je 14 dana. Poštar je pješice nosio vreću sapismima na leđima, a na nozi je imao praporac da se čuje kadaprolazi.

U 1851. godini počinje raditi državna osmanlijska poštakoja je davana u zakup. U 1868. godini uvedena je u Bosnikolska pošta za vlade Topal Osman-paše nakon izgradnje cesteSarajevo - Brod.

Uporedo sa razvojem zanatstva, trgovine isaobraćaja,počinju se javljati i sarafi (pozajmljivači novca). Tako nekiAhmet-beg još 1639. godine uzima od sarafa kredit od 30.000akči, i to za podizanje (popravak) džamije u Kaloševiću iliBobarama. Registrovana je i neka djevojka Rabija, kći HadžiHasanova, koja ima 75.210 akči gotovog novca i daje ga nazajam četrdeset i sedmorici dužnika. Ovaj novac posuđivan jezanatlijama, trgovcima i težacima.

Sa radom su počele poljoprivredne i pripomoćne zadruge(menafi-sanduci) koje su osnivane da bi pomagale davanjemjeftinih kredita, prije svega zemljoradnicima. Ove zaklade na-

I.\1

I

I[\11

40,

J

rod je nazivao i sirotinjske kase, narodne štedionice i slično.Novac se sakupljao od vakufa, prodaje zanatskih proizvodadarovanih u ovu svr~u, i na drugi način. Glavnica je postajalavlasništvo seljaka. Cim se prikupi svota od najmanje 20.000groša, da ovaj novac ne bi uzalud stajao i da se ne bi obez-vređivao, "sanduk se otvara i počinje svoj rad". Poslovanjemsu upravljali zastupnici mjesnog sanduka, i to po dva musli-mana i dva kršćanina. U defteru iz četvrtog decenija XVII. sto-ljeća, "u kome su popisane glavnice pojedinih vakufa i sirotnedjece bosanskog grada Tešnja, vidi se da se novac pozajmlji-vao UZ kamatu od 15% godišnje. Posuđivan je stotinama duž-nika iz Tešnja i okolnih sela, među kojima ima i hrišćanskihsvećenika. ,,3

Nameće se zaključak da je u slučajevima davanja novcana kredit nađen modus između kur'anskih ajeta koja govore okamati i onog što je realnost života, pa se jetimski i vakufskinovac mogao davati na prirast. To su i prvi oblici kreditnogposlovanja i bankarstva.

Krediti su, prema citiranom i:iefteru, u 261 slučaju datitrgovcima i zanatlijama, u 271 slučaju težacima, a 35 kreditakoristili su ugledni građani, i to u ukupnom iznosu od 778.000akči. I iz ovih podataka uočljiv je značaj vakufa u ekonom-skom životu ovog vremena.

Iz medžmue Abdulkerima, tešanjskog kadije iz XIX. sto-ljeća," pored ostalog vidi se da je Ferhad-beguvakufio i svotunovca u iznosu od 30.000 onovremenih dirhema. On je uvjeto-vao da se od ovoga iznosa uzme dobit od 10%. Dirhem je sreb-reni novac u Turskoj Carevini, i obično je označavao težinu od3,207 grama srebra.

Neki Mehmed-efendija iz Tešnja uvakufio je određenusumu novca, s tim da se od prirasta održava sahat-kula u Teš-36. - Hamdija Kreševljaković: Menafi-sanduci (poljodjelske pripomoćne za-klade) u Bosni iHercegovini (1866-/878), Izabrana djela, III. str. 384.37. - Muhamed Ždralović: Medžmua Abdulkerima tešanjskog kadije iz XIXstoljeća. Anali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, 1978, V-VI, str.172-179.

41

-nju. Plata mimara (graditelja) sahata bila je 3.600 akči go-dišnje. Kako se spominje održavanje. a istovremeno i platamimara. nije jasno da li se radi o čovjeku koji je gradio kulu iliodržavao (navijao ) sahat.

Potpuniji popis trgovaca u Tešnju datira potkraj turskeuprave. o čemu je pisao Osman Sokolović koji. pored ostalog.navodi da se u defteru " nalaze upisani slijedeći trgovci: mulaHasan Bulbul, H. Seid mula. Sulejman H. Mešić, Hamid-agaAhmetagić, Iso H. Galijaš, mula Mehmed Galijaš. SulejmanPašić Mađijaš, Ahmed H. Medić, mula Omer H. Smailbegović.Hasan Nekić, Suljaga Terzić, Mujo H. Hašibegović, HalilSrkalović, mula Mehmed Hadžiefendić, Osman H. i SulejmanH. Bekir.

U publikaciji "Opis Bosne i Hercegovine". za koju autorkaže da je bila pripremljena za štampanje 1851. godine. poredostalog ističe se Sarajevo kao trgovačko "gnijezdo" iz kogaroba ide u druge "žive" trgovačke centre, među kojima senavodi i Tešanj. Opisujući tešanjsku nahiju koja graniči satravničkorn, zeničkom, maglajskom i derventskom, autor kažeda je "bogata žitom i svakojakom stokom", a varoš Tešanj je"središte trgovine u Posavini i mjesto gdje su se novci kovali,a u planini Zmihanju srebro i zlato vadilo".39

Turska država je u XIX. stoljeću uvodila reforme u finan-sijama, trgovini i zanatskoj djelatnosti. Uvedeni su obrtniregistri, porezni iskazi, trgovački sudovi i druge mjere. Vid-ljivo je da se u dužem periodu turske vladavine uspješno razvi-jala privreda, prije svega zanatstvo i trgovina. Međutim, bilo jeperioda kada su ove djelatnosti imale svoje veće i manjepadove. Tako sredinom XVIII. stoljeća ratovi. glad, nestašice,epidemije bolesti (kuga) dovode do veoma teških situacija ikriza. Vlasti u takvim uslovima zabranjuju svaki izvoz važni-

38. - Osman A. Sokolović: Djelomičan popis trgovaca muslimana i= Bosne iHercegovine pod kraj turske uprave. Novi behar. XVI1942-43. 2-6. str. 71.39. - Tomo Kovačević: Opis Bosne i Hercegovine. Beograd 1897. str. 8-9. iIl.

43

jih prehrambenih, pa i drugih proizvoda. To dovodi do nazado-vanja privrede, a. istovremeno, do povećanih nameta i poreza.Nameti i porezi, izgleda, nisu bili ravnomjerno raspoređeni nasvim prostorima Carevine. U već pomenutom sidžilu (1740 -1746) navodi se da neke namete nije imao Tešanj, a Temišvarjeste.

2. PERIOD AUSTRO-UGARSKEVLADAVINE

U periodu austro-ugarske vladavine i na području eko-nomskog života nastaju krupne promjene. Izgradnjom novihsaobraćajnica, koje zaobilaze Tešanj, grad će gubiti ranijiekonomski značaj, iako će i dalje biti razvijeno zanatstvo itrgovina, a u administrativnom pogledu ostaće sjedište velikogkotara. Već u februaru 1879. godine kroz tešanjski kotar pro-šao je prvi voz izgrađenom željeznicom Brod - Žepče. U ciljuekspoloatacije šumskog i rudnog bogatstva gradi se jedna odprvih većih šumskih željeznica u BiH, pruga Usora - Pribinićduga 40,8 km. Izgradila ju je tršćanska firma "Norpurgo Pa-rente" 1886/87. godine kao privatnu prugu, da bi je nakon 10godina preuzela država.

Prvo je uspostavljen teretni, a zatim i putnički saobraćaj.Željezničke stanice na području današnje Općine Tešanj izgra-đene su u Tešanjci i Jelahu, dok je na Unkiću bilo stajalište.

Od 1899. godine uspostavljen je i novi željeznički i poš-tanski red vožnje koji se odvijao na relacijama Jelah - Tešanj iTešanjka - Tešanj.

Neke imućnije porodice, kao što su Mešići, Đonlagići,Mujčići i druge, već su imale svoje automobile, a Bećir Hadžićregistruje prvi auto-taksi, da bi, nešto kasnije, imao i kamionkojim je prevozio putnike od Tešnja do željezničkih stanicaJelah, Tešanjka iDoboj.

Putnici su prevoženi i fijakerima, a tim prevozom bavi-li su se Emko Dizdarević, Hašim Hankić, Husein Hatibović,

;..~cg~.

\

44

.. ,~

braća Hadžihasići, braća Galijaševići i drugi.Trgovačku robu iz Doboja ili iz Tešanjke i obratno prevo-

zili su rabadžije (kočijaš. kolar) konjskim kolima. a bilo ih je uprosjeku dvadesetak.

Kad se govori o saobraćaju, prije svega sa stanovišta pot-reba trgovine i zanatstva, treba konstatovati da su vlasti otvo-rile novu poštu u Tešnju obilježenu brojem XXXIIJ. Porednekih državnih nadleštava. telefone su imali. po zabilježenomsjećanju Hurema Kikića, majstora za poštanske uređaje. i okodvadesetak tešanjskih uglednika.

STARI I NOVI ZANATI

Svaki pisani dokument ili zapis iz kojeg se mogu dobitibilo koji podaci iz prošlosti. u ovom slučaju o trgovcima izanat Iijama. dobro je došao. Jedan takav školski dokumentupotpuniće naša saznanja.

U dokumentaciji Osnovne škole u Tešnju, koja je osno-vana 1835. godine, kao i u Narodnoj biblioteci "H. Dizdar"postoji pregled (spisak) roditelja djece koja su pohađala školuu određenom periodu. U ovom pregledu registrirana su i zani-manja roditelja. Pored imena i zanimanja roditelja, zabilježenaje i godina upisa učenika:handžije: Kasim Dizdarević (1896), Alija Dizdarević (1900) iPetar Knežević;hotelijer: Karlo Angelus (1910);abadiija: Kadro Dusinović (1902);tapetar ipucar vune: Hasan Smailbegović (1900);samardžija: Ivan Zec (1904);mehandžije: Anto Blažević (1907) i Niko Nikolić ( 1913);mutabdžija: Niko Ignjatović (1907);kantardžija: Meho Mešić (1912);sedlardžija: Ibro Abduzaimović (1912);nalbant (kovač, potkivač): Mustafa Brka (1900);terzije: Ahmet Ćatić (1900) iHasan Hadžihasić (1900);

46

-1

o','

J

cipelar: Mirko Pof (1900);limar: David Levi:brico: Alija Dizdarević (1900);ćumurdžija: Musaladžić (1900);

zidar: Smailbegović (1900) i Meho Terzić (1912/13);baka/in (trgovac): Haso Agić (1900);aščija: Sait Salihović (1900);stolar: Franc Planac (1900) i Hasan Hasandić (1907/8);gostioničar: Fridrih Lenc (1906);trgovački zastupnik: Rifat Ibrahimkadić (1906) i Mošo Alijaš(1910), trg. put.;moler: Auster (1907/8) i Ivan Dragušić (1910/11 );graditelj: Franjo Azaić (1907/8);kasa p: Mujo Numanović (1907/8);urar: Muhamed Galijašević (1910);kujundžija: Ivo Kujundžić (1910/11);opančar: Ibrahim Panjalić (1912/13);poduzetnik: Fridrh H. (l912/l3);postolar: Smail Brka (1912/11);lončar: Saiko Galijaš (1912/13).

Neki od ovih zanatJija, i drugi, za razliku od zvaničnoregistrovanih radnji, nisu imali svoje radnje, ali su radili kaozanatlije ili trgovci.

Zaslužuju pažnju i podaci, koji su izvedeni iz školskihspiskova učenika, da je u određenom periodu 218 učenikaškole u Tešnju rođeno van Tešnja, širom BiH, Hrvatske i dru-gih krajeva Austro-Ugarske, pa i u drugim državama. To poka-zuje da su u Tešanj na službovanje i rad, baveći se raznimzanimanjima, dolazili mnogi ljudi. To su ljudi različitih profe-sija - od poštanskih službenika, zanat1ija, trgovaca, geometara,ljekara, apotekara, žandarmerijskih narednika, sudija, oficirado načelnika kotara.

Prema zabilježenom mjestu stanovanja roditelja upisanihučenika, najčešće su to mahale: Sukija (Čaršija), Oruč Sofi,Avdi-pašina i Srpska varoš.

47

U 1879. godini donesen je Zakon o obrtima u BiH, a1905. usvojena je statistika ove djelatnosti. To će omogućiti dase dobiju pouzdaniji podaci o ovoj djelatnosti. Prema statistici,već je iste godine u BiH bilo 32.675 samostalnih zanatlija.Kotar Tešanj je po broju samostalnih zanatlija (789) bio najedanaestom mjestu. U 1910. godini trafika je u kotaru Tešanjbilo 99, mesara 16, trgovina zemaljskim prizvodima 44, kafana131, pekara 30, trgovina mješovitom robom 184. opančara 40,trgovaca stokom 75, češljara vune 16, gostionica 96, fijakeri-sta 65.

Za brojne me sare radile su i klaonice stoke. Prema knjiziHašima Šerića "Istorijat veterinarstva u BiH", veće klaonice uBiH podignute su u Foči i Visokom 1888, Prnjavoru 1890. iTešnju 1895. godine.

Zanatstvo i trgovinu u njihovom usponu nisu zaustavljalisamo ratovi i ekonomske krize; veliku štetu, mada ograničenu,znale su nanijeti i elementarne nepogode. Tešanjsku čaršiju su1893. i 1905. godine zadesili veliki požari. Prvi je uništio 30objekata. U neoštećenim objektima poslije požara bile su 33trgovine i zanatske radnje, a u šest kovačnice. Sačuvano je i Ilmagaza izgrađenih od kamena ..

O dugom požaru (1905) u jednim novinama kaže se: "UTešnju je bila velika vatra. Izgorjelo je više dućana i kuća.Kako se čuje, izgorjele su radnje Hamze Mešića, Emina Emi-nagića, Ise Mešića, Širbegovića, Zaimovića, Turalića, Rakića ijoš nekih.,,40 Požar je opjevao i pjesnik Musa Ćazim Ćatić.

Pa ipak, najveći udarac zanatstvu nanijela je "poplava"moderne vašarske robe po dolasku Austro-Ugarske. Prijetila jeopasnost da sasvim budu uništeni neki zanati, prije svega krozniže cijene industrijskih proizvoda. Prodorom ove robe done-kle će se izmijeniti struktura zanata. Neki stari zanati počinjubrže izumirati, a pojavljuju se novi.

Trgovine se najviše vezuju za otkup i izvoz poljopriv-.rednih proizvoda, posebno šljive i drvene građe, naročito

40. - List Srpska riječ. br. 117 od 25.8.1905. godine.

48

hrastove.Po jednoj anketi iz 1877. godine, na ovim prostorima

uzgajalo se pored šljiva i 23 vrste krušaka i 15 vrsta jabuka.U ovoj godini pojavljuju se i novi proizvodi. Naime,

doseljeni Livnjaci počeše prvi proizvoditi krompir na Ošljaku,nedaleko od Tešnja. U trgovini se prvi puta 1876. godine uprodaji nađoše šibice, gaz i lampa. U Tešanj dođoše SabatajAlbahari i brat mu Mošo koji otvori dućan u prostorijamaAhrneta Hadžiahmetovića i otpoče prodavati. pored ostalog,gaz i lampice, prvo bez cilindra, a ubrzo i sa njima.

Prvu šprecerajsku radnju - trgovinu otvorili su Hadži Mu-rat Brka iOsman Mešić 1880. godine. Trgovci su robu uglav-nom nabavljali u Sarajevu, a Hadži Avdo u Beču. Prije odlaskatrgovaca na put po robu njima su dolazili komšije i prijatelji,donoseći dukate, pa i nakit na zajam da bi mogli kupiti štoviše robe. Pri tome se radilo na veliko povjerenje. Ovo povje-renje vladalo je i među trgovcima.

Tešanjski trgovci uživali su veliko povjerenje i kod svojihdobavljača, pa su robu dobijali na kredit na duže vrijeme,posebno od sarajevskih trgovaca kao što su bili Mujaga iSalihaga Mehremić, Hamdo Čomore, Ušćuprija, Salamon idrugi.

Povjerioci su po naplatu svojih potraživanja slali putnikejednom ili dva puta godišnje u Tešanj, kada su primani savelikom pažnjom i gostoprinstvom. Putnici su, po pravilu,

. dolazili u jesen kada su pravljeni najveći pazari u kupoprodajipoljoprivrednih proizvoda. Među njima je bilo i stranaca - izPešte, Beča i drugih evropskih gradova. Prikupljanje dugovavršeno je diskretno. Predstavnici povjerilaca odsjedali bi u ha-novima, musafirhanama i drugim objektima gdje su dužnicidonosili novac i plaćali dugove. U dućane nisu dolazili da sene bi znalo ko je dužan. Događali su se rijetki slučajevi daneiskusni putnici ipak nesmotreno navrate u dućan, posliječega bi vlasnik dućana prekidao svaku poslovnu saradnju satom firmom.

49

Prema Adem-agi Mešiću," najveća trgovina raznom ro-bom. uključujući i zemljane proizvode, bila je tvrtka HadžiAvde Mešića. Avdo Mešić je, liferujući goveda za vojsku,zaradio mnogo novaca. Kao najbogatija tvrtka na cijelomprostoru od Sarajeva pa do Broda, nabavljao je velike količinerobe u Beču, Pešti. Trstu i drugim trgovačkim centrima. aistovremeno je na ovom širokom prostoru vršio otkupzemljanih proizvoda. Iako je Hadži Avdo umro treće godinepo okupaciji Bosne od strane Austro-Ugarske, posao su nasta-vili njegovi sinovi Hadži Halil iOmer-aga.

Da u trgovanju pored zarada zna biti i bankrotstva - poka-zuje i ovaj slučaj. Naime, trgovci Halil i Omer-aga jednegodine izgubiše na trgovini šljivom i kukuruzom 10.000 du-kata. Šljiva se puno kvarila, pa joj je cijena pala, kao ikukuruzu. Kad Omer-aga sazna za veliki gubitak, "udari gakap i na mjestu osta mrtav't." Vjerovnici dođoše da naplatesvoje. Najveći vjerovnik bio je Izrael Ruso iz Budimpešte.zatim Oto Popović, Merkadić i Tansić iz Slavonskog Broda.Halil-aga se nekako nagodi s njima bez potpunog stečaja,ustupivši im veći broj magaza i dućana u Tešnju u vlasništvo, ina drugi način, ali osta bez velikog dijela imetka.

Zabilježen je i slučaj trgovca Petra Svetlice43 iz Tešnja,koji je u poslovanju potpuno bankrotirao.

STOTINE VAGONA ŠLJIVE U IZVOZU

Glavni trgovci za otkup poljoprivrednih proizvoda, a na-ročito šljive, bili su Hasan i Alija Turalić, a suvlasnici njihovefirme bili su i Mustafa, Nazif i Hasan, zatim Adem-aga Mešić,Galijaševići, Srkalovići, Hamdo Abduzaimović, a kasnije, iz-među dva svjetska rata, i Ašir Mujčić.

41. - Memoari Adem-age Mešića. str. 184.42. - Isto. str. 187.43. - Hamdija Kreševljaković: Stečajevi II Bosni i Hercegovini. Narodnastarina, 1934. knj. XIII/34. str. 189-192.

50

i

I

j,.,,.'

lPored šljive otkupljivani su orasi, suhe kruške, ljekovito

bilje, krzna divljih zvijeri, jabukov pekmez, med, kravljemaslo, vosak i drugi proizvodi. .

Poljoprivredne će proizvode dobrim dijelom u dužem raz-doblju od tešanjskih trgovaca otkupljivati i preuzimati u svojemagacine u Doboju Zemaljska banka BiH iz Sarajeva. Ona jeu Doboju imala svoju filijalu, etivažu za suhe šljive i velike~ijere za pročišćavanje ostalih poljoprivrednih proizvoda.Sijive su se vozile direktno u Slavonski Brod, Sisak i Osijek;tamo bi se stavljale u burad i slale željeznicom u Trst, odatleš~~omE~rope i u Ameriku. Negdje osamdesetih godina prošlogVIjeka kilogram šljive stajao je jedan groš, ali kada bi Amerikazatražila za svoje tržište šljivu, onda bi joj. cijena skočila načetiri groša.

U više dokumenata navodi se izvoz suhe šljive u količiniod 400 vagona u jednoj sezoni. Međutim, prema jednoj publi-kaciji Zavoda za zaštitu spomenika kulture u BiH,44 1906.godine iz tešanjskog kraja izvezena su 743 vagona suhe šljive.Od šljive su se proizvodili pekmez i rakija. Pekmez je u Aus-triji imao veliku prođu.

Iz Bosne je u periodu od 1904. do 1915. godine izveženoukupno 58.536 tona pekmeza, od čega dobar dio sa tešanjskogpodručja. Ponekad se stoga za Tešnjake govorilo da su"pekmezari ".

U godinama koje su rodne i kada se po povoljnim cijena-ma otkupe veće količine poljoprivrednih proizvoda, posebnošljive, na poznatim tešanj skim vašarima pravili su se velikipazari.

Prema kazivanju Hamde Turalića, trgovac Adil Turalić zajednog takvog vašara prodao je za jedan dan 150 vunenih će-badi proizvedenih u Visokom, kao i 300 aršina sukna, "a daaršin nije ispuštao nikako iz ruku".

44. - Kulturno-istorijsko nasljeđe Tešnja, Zavod za zaštitu spomenika kul-ture u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1973, str. 16 (rukopis, primjerak uposjedu Alije Galijaševića).

51

· I

II,[

ili

I

U otkupnim magacinima u jednoj sezoni znalo se naći ponekoliko tona kravljeg masla. a, pored ostalog, i preko 200 ko-mada krzna samo od kune zlatice.

Dugogodišnji i poznati tešanjski trgovac Hamdo Turalić urazgovoru sa autorom ovog teksta ispričao je zanimljive podat-ke o trgovcima i trgovanju u Tešnju. Na ovom mjestu spome-nućemo jedan ilustrativan primjer: "Idući zajedno sa ocemkroz čaršiju, pokaza mi na jednu magazu i reče: 'Sine nek znaškakvih je trgovaca u Tešnju bilo i kakve su poslove pravili. Utrgovini H. Avde Mešića došao je jednom iz Stambola karavanod 50 konja natovaren po sto oka samo kne za kosu'." HadžiAvdina trgovina bila je smještena u objektu koji je i danas uupotrebi. To je prodavnica "Vemala" broj 5. Na željeznim vra-tima upisana je 1877. godina i inicijali ovoga trgovca (H. A.M.)

U 1912. godini, prema izvršenom popisu stanovništva,kotar je brojao 63.440 stanovnika, a iste godine, prema regis-tru trgovaca i zanatlija." u Tešnju su poslovale slijedeće firme:Mustafa Agić 1900, Asim Ahmetagić 1855, Halil Ahmetagić1891, Seid Ahmetagić 1891, Abraham Albahari 1909, Mošo1909, Mazalato Albahari 1909, Sabatej Albahari 1885, AhmedAbduzaimović 1901, Ahmet Bajraktarević 1891, Hasan Berbe-rović 1909, Ejub Berberović 1905, Risto Blagojević 1902, Ha-mid Bukvić 1909, Pero i Nikifor Dučić 1895, Emin Eminagić1903, Smail Ferizbegović 1897, Suljaga Galijašević i sinovi:Smail-aga i Halil-aga 1908, Hakija Galijašević 1908, IsakGaon 1885, Avdo Gazić 1901, Zijad Đonlagić 1905, DedoHadžimujić 1905, Adem Hodžić 1901, Husein Karahodžić1901, Hasan Mahmutefendić 1909, Hafiz Ahmet Mahmut-efendić 1910, Bećir Medarić 1885, Adem-aga Mešić 1896,Hamza Mešić 1897, Perol Misiti 1902, Iso Mešić 1905, IsoMulabećirović 1891, Hafiz Ali Mulalić 1891, Džafer Pobrić189 I, Prva Muslimanska kreditna zadruga 1906, Braća Šir-

begović (Muhamed, Dedo, Mahmut) 1896. Salihaga Širbe-gović 1896. Mustafa Sečeta. Ibrahim Srkalović 1891. HalilSrkaJović 1905, Huso Škapurević 1891. Mahmut-beg Srnail-begović 1910, Milan v. Tanasić 1905. Ignjat Tešić 1891, Ristorešić !891. Smajo Terzić 1905. Hasan i Alija Turalić Tešanj,Novi Seher (Hafiz Ibrahim Turalić ) Žepče 1908, Avdo Zai-mović 1889,i: II i

I,

'...' .

...~<.ff.i~~...'Ak~ """

52 53

~~~Pazami dan u Tešnju

45. - Bosanski glasnik, opća priručna i adresna knjiga za Bosnu i Her-cegovinu, Sarajevo 1912, str. 342.

.,

Prvi Jevreji koji su imali svoje registrovane trgovačkefirme bili su Mošo Albahari (1876) i Isak Gaon (1885), anjihov dolazak u ove krajeve datira od ranije. Od njih sutešanjski trgovci imali priliku saznati mnogo o trgovanju, ali io tome kako se u trgovanju stiče povjerenje. Kada bi kupcirobu plaćali zlatom ili nudili zlato na prodaju, postojao jeproblem utvrditi cijenu zlata u datom trenutku. Tada bi setešanjski trgovci obraćali Albahariju i drugim Jevrejima kojisu ih uvjek obavještavali o stvarnom kretanju cijena zlata natržištu. Prema podacima iz 1912. godine, u Tešnju su živjela102 Jevreja (Sefarda). U Tešnju je 1897. godine otvoren hotel"Angelus" sa pet ležajeva.

Uporedo sa zanatstvom i trgovinom počinju se osnivati izemljoradničke zadruge koje su prvenstveno bile kreditneustanove. Prva muslimanska zemljoradnička zadruga ove vrsteu BiH osnovana je u tešanjskom selu Šije. Za prvi broj lista"Gajret" njen predsjednik Suljo Kruško kaže: "Moja zadrugaje osnovana 1911. godine sa 16 članova, iako je svojevremenoimala 100 .članova." Iz ovog se da zaključiti da je neki oblikzadruge u Sijama postojao i ranije.

PRVE KREDITNE ZADRUGE I BANKE

Prema Nikoli Ilijiću,46 Prva muslimanska kreditna zadrugasa ograničenim jemstvom u Tešnju je osnovana 2. maja 1906.godine; pravila prihvaćena od članstva odobrilo je Zajedničkoministarstvo u Beču 12.7.1906. godine. U ovoj zadruzi osni-vački kapital bio je 500.000 kruna. Predsjednik Zadruge bio jeAdem-aga Mešić, a direktor Zija-beg Đonlagić. U organimaZadruge iz Tešnja su Abdulah Dževdet Mešić, Hasan-agaTuralić, ~alil-aga Ahmetagić, Smail-aga Galijašević, Muha-med-beg Sirbegović, Tahir-beg Smailbegović, Haki-beg Sma-ilbegović, Ejub-aga Bajraktarević, Sami ef. Ajanović i Samuel

46. - Nikola Ilijić: Razvitak zadrugarstva II Bosni i Hercegovini od 1900. do1941. godine, Naučno društvo SRB iH, Sarajevo 1964, str. 22. t:1.:

'~.'

J54

Schwarz. U organima Zadruge bio je i po jedan predstavnik izPrijedora, Banjaluke. Bihaća, Doboja i Brčkog. Iz Sarajevasu bila dva predstavnika. a jedan od njih bio je Halid-begHrasnica."

Kad se pominje novac, treba imati u vidu da su od XIX.stoljeća u upotrebi groš i forinta. Groš se djelio na 40 para, apare na cvancike. Cvancike su bile "zdrave" i "šuplje" . Zdravacvancika sadržavala je 4 groša, a šuplja tri groša. Iza okupacijeAustro-Ugarske tekući novac je prvo forinta, a zatim kruna.Jedna forinta sadržavala je 100 kraj cara, a jedna kruna 100filera.

Za potpunije sagledavanje zanastva, trgovine i privrede uširem smislu potrebno je reći i o bankarstvu. posebno što je zaondašnje prilike i ono bilo relativno razvijeno.

U Tešnju od 1911. godine posluje Muslimanska trgovačkai poljodjelska banka, dioničarsko društvo. sa osnivačkim kapi-talom od 400.000 kruna. Predsjednik ove banke je Adem-agaMešić.48

Isto tako, u Tešnju je 1912. godine otpočela sa poslova-njem Narodna kreditna banka, dioničarsko društvo, sa osnivač-kim kapitalom od 100.000 kruna. Predsjednik banke bio jeMirko Samargej, a direktor Dušan Obrad.49

Preko ove banke će se raspisati i emitovati "od porezaoprošten državni rentovani zajam" (treći ratni zajam) 1915.godine, što se vidi iz potvrdnice izdate od strane banke 30/1 O1915. godine. Zajam se uvodi u svrhu pokrića ratom prouzro-kovanih izdataka, što pokazuje da se saniranje prilika poku-šava postići i dodatnim opterećenjem stanovništva i privrede.

Prvi i jedini industrijski kapacitet koji je registriran uperiodu Austro-Ugarske bila je Ciglana, vlasništvo H. HamzeMešića iz Tešnja, ne računajući Destilaciju drva iz Teslića iFabriku šećera uDoboju.

47. - Bosanski glasnik. Sarajevo 1912. str. 525.48. - Bosanski glasnik. Sarajevo 1915. str. 564.49. - Isto. str. 565.

55

l

,.

.ni kr:\li(,\'~ki n[l;:\f~kj od nl.lrei.:lopro~tn'i državni rentovni ,".Jjaill,""ii ':(' Sl: ;!llIilir;)i n;j 'kllldji ;><t ;'" I, l.:' '-XII\': i::J:L

ti svrhu l".::';(a raioin ,IIOLH,':Il:il li.l!1\laka,(T. rarni zajam.j

;:. ;", ;,"i; !~l;r= :: .. -. <'.'. li(";:,:: :,,', ~'; ;.'d· _t;:" ::,,',; ;. : -. ;''';: {,J, l:'

t, ',', .;,:.'11:;, " 'f.;:. -s., ;~i I..,fl;,' '", f!' ,'.-'.,

od ..::ioblldll.i1i /nl/ilidd

!(,,,~ ltn!i~ ~..!.~f~,~~,.'~:c<';,', ..L/c,'

(!·Ii i:fliiutdii. sttis': "CH •• t=> ,~:":iJoJ'.

, ;;;;i'~:f:''''''Jf;::,.k' Lfp:d('dd~/~# /j~/.r ..f~;7//(" ..';

//

L,.. ••••••

, .:.,~ ... i' ' :: . "'.;" '.

\j.' t< ··i1<j-f4.Ij

::::;;:.:.,.... ."".;" ,"", ,

.,~~~~~~~;:~~fh?~;}~;i·g:i;-'i~~:5~:~:,'~~~;,;~~~,Potvrdnica o zajmu u Tešnju od 30. oktobra 1915. godine

Pred Prvi svjetski rat, a pogotovo za vrijeme tog ratadruštveno-ekonomske prilike radikalno se mijenjaju. Odsustvomuške radne snage, razna davanja, šverc i slabe rodne godine(1915), kao i glad - dovešće u velike teškoće privredu, odno-sno zanatstvo i trgovinu. Dolazi do zatvaranja velikog brojaradnji i trgovina. U sjećanjima Bećira Galijaševića navodi sedaje u Tešnju 1918. godine bila velika glad.50 Ljudi su išli uSlavonski Brod po kruh. Iz kotara Tešanj zabranjen je izvozčak i zobi.

3. PERIOD IZMEĐU DVA SVJETSKARATA

Padom Austro-Ugarske u Bosni i Hercegovini nastajukrupne društvene promjene. Ekonomske prilike i dalje sunepovoljne. Posljedice rata i krize potrajaće duže. Već 1918.godine dolazi do agrarne reforme, ali na takav način da upojedinim dijelovima tešanjskog kotara sami kmetovi oduzi-maju zemlju od veleposjednika i proglašavaju je svojom, i tone samo čitluke već i begluke. Poznate su i sve kasnije poslje-dice ove i ovakve agrarne reforme (i to ne samo ekonomske) unovoj državi Jugoslaviji. Ova nova državna tvorevina nikadaneće ozbiljnije obeštetiti vlasnike zemljišta.

Bez obzira što će i dalje ekonomske prilike biti nepo-voljne, sa izrazitim padom proizvodnje i prometa, ipak će ovajpovratak u koliko-toliko normalne prilike među prvima naja-viti zanatlije. Neki su od njih proizvodili i pružali usluge i zavrijeme rata, a zatim će broj zanatlija i trgovaca, kao i njihovaproizvodnja, usluge i promet - stalno rasti.

Na području kotara Tešanj već 1919. godine registrovanesu 304 trgovačke radnje .

50. - Bećir Galijašević: Sjećanja iz mog života, Sarajevo 1960, str. 7 (šapi-rograf, primjerak u posjedu Alije GaIijaševića).

57

OBUĆARI I KOVAČI NAJBROJNIJI

U slijedećem pregledu zanatskih radnji i njihovih vlasnikau periodu od 1918. do 19512.godine, ukljUčujući.! godine ~~dasu radnje registrrovane, moguće je nešto vise govonti onjima, i to ne samo kao profesiji. odnosno majs~?rima s.v~~zanata, već i kao o ljudima koji su u svoje vrijeme bili 1

društveno angažirani. Oni su se na razne načine u svomslobodnom vremenu bavili knjigom, glumom, slikarstvom,muzikom, sportom i nizom drugih aktivnosti korisnih za svakusredinu.

Daleko najbrojnije zanatlije bile su obućari, njih je bilonajmanje 24 koji su imali svoje registrovane obućarske radnje.To su: Salih Hodžić 1933, Hamid Turalić 1933, Edhem Tura-lić, Sabit Hafizović 1933, Dedo Hodžić 1937, Muhamed Man-džukić 1933, Miloš Petrović 1933, Đoko Tešić 1934, IlijaTešić, Sulejman Hodžić, Salih Delibegović, Suljo Hadžihasić,Hasan Agić, porodica Terzić, Smail Srkalović, Edhem Tahić1932 Mustafa Hafizović 1933, Salih Hankić 1933, HusejnHatibović 1933, Muhamed Mujanović 1933, Omer Smail-begović 1933, Safet Turalić 1933, Pero Kovačević.

Ručna izrada svih vrsta cipela i njihova opravka bila jenjihova osnovna djelatnost. Njihove zimske cipele "bakandže" ,nosile su se više godina, naročito u porodicama sa više djece.Kad postanu tijesne jednom djetetu, počinje ih nositi mlade.Bakandže su cipele sa debelim duplim donom, potkovane me-talnim pločicama i ekserima. .

Obućar i gostioničar Miloš Petrović bio je i poznatitešanjski slikar, a radnja Dede Hodžića bila je u znaku"TOŠK-a" i nogometa. Tu su se krpile lopte i popravljalekopačke, jer u to vrijeme ovih rekvizita nije bilo dovoljno.

Medu najstarije zanate spadaju kovači. Njih je u posmat-ranom periodu bilo sedamnaest: Hasib Klobodanović 1935,

51. - Momčilo Spasojević, navedeno djelo. odio Zanatsrvo, str. 3.

58

1l;-

,..~.

,"J

"..

Hamza Hafizović 1939, Selim Silajdžić 1933, Refik Ramić1932, Smajo Bašić (Jablanica) 1936, Osman Kerić 1934, LazoKatić. Mahmut Beširević (Vukovo) 1939, Selim Bošnjak1938, Omer Merdanović, Franjo Ivančić 1933, Redo Ajnić1933, Mehmed Sajdinović 1933, Šaban Silajdžić 1933, SaIkoTahić 1933, Nikola Babić (Blaževci) 1938.

Razvojem industrije i savremenih zanata smanjivala sepotreba za kovačkim proizvodima i uslugama. Ipak, ovaj zanatće i dalje opstati, posebno na selu za potrebe seoskih doma-ćinstava, ali dolaziće do većih potreba za kovačkim proiz-vodima i uslugama za vrijeme kriza, ratova i sličnih prilika.Od kovača u sjećanju mnogih ostao je Osman Kerić, ne samokao dobar majstor svog zanata već i kao dugogodišnji vatro-gasac, a Hamza Hafizović, koji je još 1939. godine imao svojukovačnicu, i danas je vitalan i neumorno radi u svojoj baščinedaleko od mjesta zvanog Kovačnice, gdje se nalazila injegova kovačnica. Kovačnice su bile u blizini Avdi-pašinedžamije i na drugim mjestima.

Medu kovačima sa šireg područja posebno su bili poznatikovači iz Novog Šehera. Oni su pravili dobre kose "šeherke",kao što su kovači iz Varc ar Vakufa pravili kvalitetne kose"varcarke".

Kovačka vještina ispoljavala se na različite načine. Takoje 1902. godine kovač OsmanĆatibović iz Tešnja pokloniomadžarskom muzeju u Budimpešti potkovano šareno jaje."Jaje je bilo potkovano konjskom potkovicom. Ovu vještinupozna-vao je i Mesud Kerić, sin Osmanov.

Kovač Nazif Tahić, izmedu dva rata šegrt, dobro je sviraogitaru - na igrankama, sijelima, u svom društvu, aponekada i ukovačnici.

Opančara je bilo devet: Suljo Srkalović, Smail Saračević,Hamza Ćehajić, Suljo Brka, Ago Džafić, Hasan Brka, OmerKahvić, Aljo Livnjak, Ibro Dolamić, Kadro Dusinović.

52. - Mustafa Ćeman, navedeno djelo.

59

Opančari su u ratnom i poratnom periodu (poslije 1944.godine) proizvodili opanke i od automobilskih ili kolskihguma, jer drugog materijala nije bilo dovoljno, što je bio težakposao.

Opanke su pravili. pored kvalificiranih opančara, i mnogidrugi samouki opančari, i to opanke zvane putravce koji supravljeni od primitivno učinjene i osušene kože.

Brojne zanatlije bili su i mesari: Tahir Gatiba, HasanMujanović, Hasan Turalić (Karuše) 1933, Alija Turalić 1935,Hamdo Hatibović 1933, Halil Mehinagić 1933, Sabit Šahović1933, Began Šahović 1933, Osman Školjić 1933, Hamid-agaGalijašević 1933, Hamid Hadžalić 1933, Sulejman Mulabdić,Ahmet Školjić. Mesar Ahmet Školjić bio je jedan od osnivačaNogometnog kluba "TOŠK" kojeg je materijalno pomagao,kao i druge sportove.

Obućarski se zanat zadržao i do ovoga vremena: Halid Hodžić u svojoj radnji

Kovač NazifTahić snimljen 1996. godine

61

i'

Svoje mlin ove imali su: Suljo Pmjavorac 1932, DušanLazić, Hilmo Halep, Suljo Hadžimujić, porodice Talo, Tomić,Žižo, Svalina, Kadić, Kujundžić, Bašić, Husein Alić 1933,zatim Kašibovići, Ferizbegovići. Radio je i motorni mlin,zvani "Vatreni". Najviše mlinova bilo je na rijeci Usori. a oninisu prekidali rad ni u sušnim periodima, što nije slučaj samlinovima na tešanjskoj i trebačkoj rijeci. ili na drugimmanjim vodotocima. Čest je bio slučaj da su mlinovi bilivlasništvo više lica. Mlinari su najduže zadržali praksu dasvoje usluge naplaćuju u naturi. Radi se o dijelu pšenice,kukuruza ili brašna. Taj dio nazivao se ušur.

Jedan od izuzetnih zanata svakako je pekarski. Pekarispadaju u zanat1ije koji se posebno cijene, kako po kvalitetu ivrstama kruha kojeg proizvode tako i po tome što su stalniranoraruoci.

U pekarama se uz kruh peklo meso i kuhala jela koja bimještani donosili pripremljena. To se radilo više kao "maksu-zija". Meso se peklo u većim zemljanim posudama (tagari-cama), uz ramazan za zajedničke iftare, za bajram, teferiče idruge prilike.

Tešanjski pekari iz ovog perioda su: Zeir Mešić, Ham-zalija Ahmetagić, Sulejman Brka, Suljo Pmjavorac, HamdoSmailbegović, Avdo Berberović, Muho Čolo, Hamza Hadži-isić Galijašević, Sejdo Salihović, Ejub Terzić, Ahmet Berbe-rović, Fehro Pejdah.

Pekare su doživljavale svoju modernizaciju uslovljenuprimjenom vrste goriva, kao i uvođenje nove tehnologije uproizvodnji kruha. Jedan od poznatijih pekara bio je SuljoPmjavorac koji se svojim zanatom bavio do u duboku starost.Tradiciju bavljenja pekarstvom nastavili su njegovi sinovi.

Slastičari u Tešnju potiču uglavnom iz tri porodice. To su:Dizdarević, Tahirović i Zejnilović. Tako su slastičarske radnjeimali Ahmet Zejnilović 1934, Sejfo Tahirović, Velija Tahi-rović, Adem Dizdarević 1941, Velija Makarević 1933. godine.Mnogim Tešnjacima između dva svjetska rata, a i posljednjih

62

.',

jsr ,L

J.,

pedesetak. godina, slastičama Dizdarevića je mje-sto gdje semože dobiti kvalitetna usluga, dobri kolači i limunada ali onaje i mjesto koje po svom izgledu i ugođaju liči i na čitaonicu iprijatankutak za sve uzraste.

.. Jed.an ~d slastičara bio je i Mujo Vilašević zvani Vodnik.U~IJ~k !e. bl~.zad~~oljan životom i dobro raspoložen. Njegovivrs~J~cI I prijatelji kažu da je kao radnik-šegrt poslastice izTes~a nosio ~a prodaju u mjesta udaljena desetine kilometara.Za Jedan dan Je (pod teretom šećerlama halvica tahan-halve idrugih poslastica) išao dva puta pješice' u Kom~šinu ili drugaudaljena mjesta.

. ,Najpoznatije kahvedžije su Hamza Agić, Ibro i Mujo Bila-IOVIC,Emko i Mujo Dizdarević, Fejzo Terzić, Ašir BukvićSelim Mujčić, Hasan Hasandić, Đulaga iSelim Užičanin'Haso i Hakija Agić, Hasan Denjalić, Halil Hukić Asim Man~džukić. '

OBOGAĆIV ALI DRUŠTVENI ŽIVOT SREDINE

. ,ostal? je ~,sJ~ć~ju ~a su kahvedžije Hamza i Hakija~gIC, !labl ~~IC IJOs neki sve do kraja svog radnog vjeka, paI kasnije, nosili stara bosanska odijela.

Mada je kao aščija registrovan samo Sabit Ahmetović,vjerovatno ih je bilo više.

Poslije obućara i kovača najzastupljeniji su bili berberi:Hamid Ibrahimkadić (Jelah) 1933, Sabit Mujagić 1940 NazurSmailbegović 1933, Suljo Hukić 1933, Mehmedalija S~ailbe-gović Pobro 1933, Abdulah Saračević 1935, Muhamed Srka-lović 1933, ~et Hukić 1933, Mehmedalija Bajraktarević1933, Mustafa Catić 1933, Arif Delibegović 1933, AhmetDipić 1933, Mujo Dipić 1933, Adem Galijašević 1933, AvdoHadžiahmetović 1933, Mahmut Hukić 1933. godine.

l! berbernicama Ahmeta Hukića i Nazura Smailbegovićanalazile su se različite novine za čitanje, a bila su to i mjestaza ozbiljne razgovore. Mehmedalija Smailbegović Pobro i

63

lMehmedalija Bajraktarević bili su vrsni glumci kulturno--umjetničkih društava i Amaterskog pozorišta Tešanj.

Kada bi se u Čaršiji započeo razgovor o teškim vreme-nima i krizama u kojima zanatlijama i trgovcima "posao nijeišao", spominjao bi se brijač Nazur. Naime, jednoga dana uvrijeme krize i besparice u brijačnicu ovog berbera dođe samojedna mušterija za brijanje, i pazari svega dva dinara, iako jenjegova radnja inače imala najviše mušterija.

Berberi Avdo Hadžiahmetović i Nazur Smailbegović ima-li su kalufe za kalufiranje fesova. Fesove su kalufirali uglav-nom petkom i pred bajram. Fesove su u ovo vrijeme i ranijenosili pored muslimana i pravos1avci i katolici kao dio narodnenošnje.

U stare zanate ubrajaju se terzije. Terzijske su radnjeimali: Sejdo Krdžalić 1933, Salih Subašić, Nezir Hotić 1933,

65

Adem Galijašević ispred svoje berbernice sa Ivekom Popovićem20.10.1934. godine

U novije vrijeme preuređeni ugostiteljski objekat "Saraj", u prošlostitrgovina sa magazom, radionica terzije Sejde Krdža1ića, a prije toga ...?

O~er Krdžalić 1933. Terzije su krojači za starobosansku noš-nju. Već u poodmaklim godinama terzijsku radnju držao jeSejdo Krdžalić, a nalazila se na uglu Šehagića prolaza. Ovajobjekat sa svoje bočne strane zadržao je i danas izgled starebosanske magaze. Terzijski zanat iščezao je 1962. godine kadaje sa radom prestao posljednji terzija - Omer Krdžalić.

Krojači su radili savremenu odj~ću. Njih je registrova-no 14: Osman Hodžić 1938, Ahmet Catić, Aljo Hotić, MilanBlagojević, Hamdo Ćatić 1933, Mahmo Ćatić 1933. RašidĆatić 1933. Meho Handžić 1933. Haso Hadžihasić 1932,Samil Hodžić 1933, Ibro Krdžalić 1933. Huso Krdžalić 1937,Mehin Hatičić.

Prema sjećanju Sulejmana M. Hodžića, krojača i trgovcaiz Tešnja, njegov majstor krojač Aljo Hotić pričao je da je prvikrojač koji je krojio "tijesna odijela" (evropska) u Tešnju bioMilan Blagojević. Njemu je majstor Aljo dao cekin (dukat) daga poduči u krojenju ovih odijela. Aljo Hotić je dugo sloviokao najbolji krojač.

Iz jednog svjedočanstva krojača Mehmedalije Abduza-imovića vidi se da je krojački zanat položio 1923. godine." Izovog dokumenta vidljivo je da je tih godina u Tešnju radiloZanatlijsko udruženje kao nastavak esnafskog organizovanjazanatlija. Međutim, ovo i druga zanatiijska udruženja po svomorganizovanju, nadleštvima, uzansama i autori tetu među zanat-lijama i kod vlasti daleko je ispod nivoa kakav su imali esnafi.

Od svih zanatlija koji će između dva rata i kasnije odlazitiu druga mjesta i tamo nastaviti svoj rad najviše je bilo upravokrojača. O tome nešto više u nastavku.

Pažnju na svjedožbi privlače izreke kao što su "Svakizanat zlata vrijedi", "Bez muke nema nauke" i druge.

Stolarske radnje imali su: Ahmet Šehagić 1933, SmailMehinagić 1933, Ibro Pašić 1934, Mujo Hukić 1934, KarloTremer, Muhamed Hadžidžaferagić 1933, Hasan Hasandić

53. - Dokument se nalazi kod Sulejmana Hodžića iz Tešnja, rođakaMehmedalije Abduzaimovića,

66

l

•....

1933, Josip Mihalić, Unkić 1933, Ibro Dizdarević, Bajrak-tarevići, Avdo Sejmenović 1933.

Stolar Hasan Hasandić pored ostalog proizvodio je i pri-bor za tkanje, kao i druge predmete za domaćinstvo, dajućiovim predmetima ukrašavanjem i rezbarenjem veoma lijepizgled.

Ahmet Šehagić nastavio je porodičnu tradiciju čuvanjabajraka kojeg su nosili njegovi preci (bajraktari) u Mohačkubitku 1526. godine.

Remenarsku radnju imao je registrovanu 1934. godineHasan Agić, a sedlarsku Salko Sarić.

Kolari su: Omer Ramić 1933, Stefan Kaser (Kraševo)1933, Suljo Kašibović 1934, Huso Pazara (Miljanovci) 1937,Mustafa Isić. Ovaj posljednji kolar prestao je sa radom 1974.godine.

Limari su takođe bili brojni: Suljo Adilović 1933, AtifUžičanin 1937, Ahmet Galijašević, Enver Smailbegović, Mah-mut Galijašević 1930, AširUžičanin 1937.

Najčešći limarski proizvodi bili su šporeti "fijakeri", lime-na ambalaža, kante za vodu i druge posude, šiševi za kahvu idrugo. Limari su radili građevinsku limariju, a posebne izazo-ve za njih predstavljalo je pokrivanje visokih krovnih i drugihpovršina na velikim objektima kao što su džamije i crkve.Neki od ovih limara su na originalan način pred mušterijamademonstrirali kvalitet svojih "fijaker"-šporeta tako što su,penjući se na njih i skačući po njima, dokazivali njihovuotpornost i kvalitet.

Limar Sakib Galijašević, šegrt i kalfa u godinama 1942--1946, rijedak je "limar u visinama". On je oko četiri decenijeobavljao teške i opasne građevinsko-pokrivačke poslove. Zanjega kažu da je ovaj posao obavljao na originalan način, jerprilikom pokrivanja i najviših objekata uopće nije koristioskele, već užad i sajle. Tako je obavio pokrivanje limom,bakrom i aluminij umom pored ostalih objekata i preko stotinudžamija i oko 30 crkava. Na ovim objektima postavljao je

69

1aleme na minaretima i krstove na crkvama, kao i gromobrane.To je radio širom Bosne i Hercegovine. Poznavaoci ovog poslakažu da nije u pitanju samo opasan posao u visinama već ivještina mjerenja (računanja) nepravi Inih površina i krojenjepokrivač kog materijala. Zanimljivost je i u tome što se pripokrivanju ne koristi zakivanje ekserima (nitnama) ili zava-rivanje već "fa1covanje" limova odnosno specifičan načinsavij anja ivezivanja.

Mada invalid (imao je više padova), Sakib i danas uTešnju obavlja razne limarske poslove.

Krečari su svoje krečane imali po pravilu na rubovimašuma, u Dobropolju, na obroncima planine K.rnjin i na drugimmjestima. Među njima najpoznatiji su: Iso Vehab 1934, SalihVehab, Meho Mulić, Avdo Vehab, Ivo Baštijanović 1933. idrugi. _

Samardžijski zanat je već u ovom periodu bio u opadanju.Radili su Stipo Svalina, Safet Pobrić 1933, Ivo i Anto Zec.

Mutabdžije su Mustafa Krivdić, Mehmed Čajić 1933,Juso Kunučić 1933, Mehmed Zjajić 1934, Hamza Krivdić1937. godine.

Mutabdžiju Hamzu Krivdića već smo spominjali kao Teš-njaka koji je vrijedne arheološke nalaze predao Zemaljskommuzeju u Sarajevu.

Tradiciju graditeljstva nastavili su tesari: Mustafa Ham-bašić, Avdo Sejmenović, Suljo Jusufović, Adem Mehuljić,Muho i Zejr Deljkić, Muharem Deljkić, kao i dunđeri: AdemHasanbašić (Trepče) 1934, Ilija Batanić, Fejzo Terzić, OmerDurkalić 1933, Suljo Jusufović 1933, Haso Kantić (Jelah)1933, Đulaga Handžić 1933, Salih Prnjavorac 1937, MustafaHambašić 1939. godine. Prethodnik ovih graditelja bio je iBego Vejzović iz Tešnja. On se spominje prilikom otvaranjadžamije Selimije uDoboju (1906 g:) kao njen graditelj.

Potkivači konja bili su: Mustafa Hundur 1934, MustafaPobrić, Adem Jabandžić 1934, Mustafa Brka, Sabit Pobrić1934. godine.

70

Limari pokrivaju katoličku crkvu u Tešnju

Soboslikar je bio Stevo Matković.Tabaci su bili Hasan, Fejzo i Mujo Brka.Birtije su držali Risto Blagojević, Drago Tanasić, Aljo

Mešić, Miloš Petrović, Risto Tešić i Pero Dučić.Lončarski zanat obavljao je Pejo Rajkovača (Omanjska)

1937. godine. Lončarskim poslom bavili su se kao uzgrednimzanimanjem na selu mnogi mještani sela na lijevoj obaliUsore.

Ciglarstvom se bavila Angelina Stojanović - Jelanska1939. godine. Proizvodnjom cigle na selu bavili su se mnogiza svoje potrebe i za potrebe svojih komšija.

Fotograf je bio Musto Deljkić, a on je bio i knjigovezac.Njegova se profesija spominje još. 1926. godine u pregleduzanimanja djece roditelja u Osnovnoj školi Tešanj. Premapričanju poznanika Muste Deljkića, on je raspolagao velikimbrojem fotografija,. sada već starih i vrijednih, kojima seposlije završetka Drugog svjetskog rata zagubio svaki trag.

ZANATLIJE I LIJEČE

Obrezivači djece bili su Muho Berberović, Mustafa Man-džukić i drugi. Oni su se uspješno, pored obrezivačkih pos-lova, slično kao i berberi, bavili narodnom medicinom. Pružalisu razne medicinske usluge. Tako su Muho i Hamo Berberovićbili vješti u namještanju kostiju prilikom prijeloma.

Stanovnicima ovih prostora takve vrste usluga pružao je iZeir Galijašević, a ovaj "zanat" naučio je i njegov sin Ahmet,inače stolar po zanimanju. Tradiciju obrezivanja djece u poro-dici Berberović nastaviće Sead Berberović.

Hotelijeri su bili Madžarević, koji je držao mali hotelkoga su nazivali "Madžarević ", i Hasan Ahmetagić koji jedržao takođe mali hotel pod nazivom "Šangaj".

Preostale handžije su Emko Dizdarević 1941, Ibro Bila-lović i Mujo Bilalović.

72

, .\\ .

:..:;...•.,

Jedan od tri hana u ovom periodu bio je Bilalovića hankoji se nalazio pored rijeke Tešanjke sa južne strane ulaska ugrad. Ovaj han je služio i za zatvaranje stoke koja je napravilaštetu u poljoprivredi. Stoka bi se iz prostora koji je zahvataohan vraćala vlasnicima tek uz naplatu štete. U blizini hana bioje jedan punkt zvani "Resolnica" sa stočnom vagom, gdje su seizdavali stočni pasoši. Inače, na svim glavnim ulazima uTešanj postojale su rampe i vage na kojima se kontrolisala svaulazna roba i naplaćivala taksa zvana "kaldrmija" (putarina) ivagarina.

U Tešnju su svoje sahadžijske radnje imali: Adem Suba-šić, Jozo Lukić, Sabit Tahmidžić 1933, Jure Lukić 1933.godine.

Kada se govori o sahadžijama, teško je ne spomenuti uovom kontekstu i sahat-kulu. Ona je neodvojivi dio zanatske itrgovačke čaršije. Po ovoj sahat-kuli u čaršiji su svi svoje vri-jeme regulisali, u radionici, prodavnici, sa mušterijama, udomaćinstvu i kod molitve. Sahat-kulu su održavali i sahatnavijali tešanjske sahadžije, među njima u novije vrijeme idjevojčica Atifa Hojkurić.

Neki od zanata ili zanimanja sa razvojem i dolaskomnovog vremena izurnirali su, jer se smanjivala ili potpunoprestajala potreba za njihovo postojanje.

Tako je posljednji Tešnjak koji se bavio tučenjem kahve uposudi od kamena (dibek, havan) bio Murat Handžić. On jeovaj posao obavljao za više kafana i drugih ugostiteljskihobjekata u Tešnju.

Šerif Badžadžić punio je prangije (topove) i iz njih pucaoza vrijeme ramazana najavljujući jufiar, ili u drugim prilikama.

Muho Hadžihasić (Šiš), posljednji je tešanjski telal, a IbroPobrić je bio općinski lampar koji je palio i gasio fenjere učaršiji, što bi danas rekli: održavao je javnu rasvjetu u gradu.

Ibro Sprečo bio je pasvandžija i čuvar čaršije.

73

Kao furundžije, među posljednjim spominju se Ibro Muj-kanović i Ašir Agić (koji je na sijelima svirao hannoniku), aAlija Eminagić kao općinski matlar.

Lončarstvom se među posljednjim bavio Ivan Bejić.Sušnice za šljive (sobice), dok su još podizane na stari

način, gradio je (pored ostalih) Salih Agić.Do 1950. godine radio je jedini preostali kostretar (mutab-

džija) Hamza Krivdić, a kod njega je ovaj zanat izučio hadžiHusein Brka koji živi u Tešnju.

U posmatranom periodu, kako se vidi, registrovano je 36vrsta zanata i preko 230 zanatskih radnji. Najveći broj radnjiza koje postoje godine registracije su one iz 1933. i 1934. go-dine. Ovih godina vršene su ponovne registracije ili dopune,jer je 1932. godine donesen Zakon o radnjama, pa se najvećibroj njih vezuje za ove dvije godine. Obzirom da je ovo vri-jeme velike svjetske krize, koja je potresala i ove krajeve udužem periodu, sigurno je da se radi o smanjenom obimuposlovanja, i o najvećem broju malih zanatskih radnji. Posjećanju živih savremenika, u radnjama su najčešće poredmajstora radili samo šegrti i kalfe. Njih zanatlije po pravilunisu socijalno osiguravali, pa kad bi u grad u kontrolu dolazioiz Doboja inspektor Skutari, učenici bi po nalogu majstorabrzo napuštali radnju.

Neposredno pred Drugi svjetski rat i za vrijeme rata uTešnju je povremeno radila šegrtska škola koju je pohađaomanji broj učenika. Školu je vodio i sve predmete predavaoučitelj Fadil Hadžić.

Radilaje 1929. godine Škola šivanja u kojoj su obučavanežene za rad u domaćinstvima ili kućnoj radinosti.

Prema pisanju štampe, u Tesliću je otvorena izložba"Veza i tkanina tešanjskog sreza" 28. jula 1930. godine. Zaovu izložbu se kaže da je priređena sa mnogo ukusa. Ovavijest je vjerovatno objavljena zbog toga što je izložbu posjetiopredsjednik vlade Petar Živković za koga se kaže da je kupio

74

s

". •

nekoliko komada lijepih radova, među kojima i "nekolikoliieoih 1 t " 54veoma lJepl egzemp ara s arog veza .

Od trgovaca u periodu između dva svjetska rata spominjuse porodice: Mujčić, Turalić, Mešić, Galijašević, Pobrić, Du-čić, Tanasić, Berberović, Đonlagić, Hadžismailović, Članjak,Ferizbegović, Eminagić, Albahari, Alićehajić, Nišević, Ahme-tagić, Bavrk, Bajraktarević, Korajlić, Muminović, Tušla,Silajdžić, Kruško, Brkić, Mahmutefendić."

Prema sjećanju dugogodišnjeg trgovca Hamde Turalića izTešnja, sada penzionera, ovaj pregled trgovaca je nepotpun ipo broju i po punim nazivima. On se dobro sjeća da sutrgovačke firme bile vlasništvo: Ahmet-age Abduzaimovića,Ašir-age Mujčića, Muhameda Ibrahimpašića, Ahmet-efendijeHodžića, Muhameda Hodžića, Bajre Golubovića, Saliha hafizaTerzića, Avdage H.Smailovića, Drage Tanasića, Muje Koraj-lića, Ibrahima Mahmutefendića, Emina Članjka, IbrahimaMulabdića, Hakije Srkalovića, Zeira Terzića, braće Mešić,Suljage Bajraktarevića, Hakije Galijaševića, Hasana i AlijeTuralića, Mamina Albaharija, Josefa i Gidelje Albaharija,Saliha Galijaševića, braće Bukvić, Osmana Turalića, MurataSelimovića i braće Đonlagić.

Svi trgovci su se bavili prometom mješovite robe, a bilo jei specijalizovanih trgovina. Drago Tanasić držao je uglavnom"delikates" proizvode, Đonlagići prerađevine od kože i potrep-štine za izradu i popravku obuće.

U Jelahu svoje firme imali su trgovci: Nišević, Đonlagić,Mešić i Zaimović, a neki i u Tešanjci. UMiljanovcima Avda-ga Bukvić i Hadžija Ćeman.

Većina trgovaca bavila se i otkupom poljoprivrednih pro-izvoda. Jedan broj zanatlija prodaju svoje robe vršili su prekotrgovačkih firmi ili kućne radinosti. Pored ostalih, preko firmeTuralića robu su prodavali limari, terzije, jorgandžije i mu-tabdžije.

54. - List Jugoslovenska pošta, br. 355 od 28.7.1930. godine.55. - Mustafa Ćeman, navedeno djelo.

76

l

TRGOVCI I EKONOMSKA KRIZA

naplatiti svega 1.527 ili manje od 30%. Donosi odluku da nedaje više na veresiju, izuzev za nekoliko mušterija.

Prema podacima Vrbaske banovine kojoj je tešanjski srezpripadao, u 1936. godini u srezu je bila svega 121 trgovinskaradrija, u narednoj godini 127, 1938. godine 134 radnje, a u sli-jedeće dvije godine 147 radnji. U tim godinama u Vrbaskojbanovini je na 192 stanovnika dolazila jedna trgovinska rad-

• 56nja.lovi podaci govore da je broj radnji u ovim kriznim

godinama znatno ispod broja radnji u prethodnim periodima.Kupovna moć stanovništva u periodu od 1930. do 1940.

godine stalno je opadala, a sve manje novca bilo je u opticaju,pa su cijene bile ustaljene.

Prema sačuvanim defterima, cijene osnovnim proizvodi-ma ovih godina bile su slijedeće: kilogram brašna 1,5 do 3dinara, meso 6-8 dinara, maslo 14-16 dinara, riža 6, a kilogramšećera kristala 14 dinara. Kahva se prodavala za 44 dinara pokilogramu, paklo cigareta 4-10 dinara. Košulja je koštala 10--12, ametar štofa 100-120 dinara, par cipela 100-150 dinara.

Krava se mogla kupiti između 500-1.000 dinara, a ovca100-l20 dinara. '

Istovremeno, nadnica radnika u poljoprivredi bila je 6-8dinara, koliko i paklo cigareta. Plate namještenika kretale su se300-600, ačinovnika 800-1.000 dinara. Plate u državnoj up-ravi (sudstvo, finansije i drugo) bile su veoma visoke. Jedansudija imao je platu oko 3.000 dinara.

Za vrijeme sankcija protiv Italije koje su uvele među-narodne institucije zbog okupacije Abisinije, prestao je izvozpoljoprivrednih proizvoda u ovu zemlju. Obzirom da je Italijabila jedan od većih kupaca poljoprivrednih proizvoda iz ovihkrajeva, sankcije su pogoršale ionako tešku privrednu situ-aciju.

Prilike su diktirale, a i raniji običaji, da se robe kupcima

Od kućne radinosti najviše su otkupljivani proizvoditkalja kao što su bezovi, uzvodi, kutmijaš, i to najviše iz selaTrepče, Lepenica iMatuzići.

Trafiku je 1932. godine otvorio Ahmet Terzić, knjižare1937. godine Muhamed Ibrahimpaši.ć i Đoko ~ešić, do~ jeMustafa Deljkić iste godine otvono prodavrucu lovačkogoružja. U prodavnici Ibrahimpašića ~~o. se i.lo:~čki'pribo~,.avlasnik knjižare istovremeno se baVIOI lZI~aj.mljIVanje~.b.lCl-kla. Iznajmljene bicikle tešanjski momci najviše s~ ~onstlh zaodlazak u susjedna mjesta radi obavljanja poslova Ih za~ave ...

Trgovci su takođe imali svoju zajednič~u O~garuzaCljUkoja se nazivala Udruženje trgovaca, u kojem je posloveobavljao Zeir Terzić. w

U Doboju je 1927. godine otpočela sa radom Drzavnamješovita građanska škola trgovačkog smjera, koju su poha-đali i učenici iz Tešnja.

Teške ekonomske prilike, o kojim je već bilo govora uvezi sa položajem zanatstva, uticale su i na nepovoljan položajtrgovine. Za ilustraciju veoma su dobri po~~~i iz ~~ftera pe~dantnog tešanjskog trgovca Muhameda Hodžića (kOJI se nal~zlkod njegovog sina Sulejmana) koji je zabilježio 1932. godmepored ostalog i ovo: .'

"5. februar, pošljednji pazar pred Bajram. Bajram uponedjeljak, te me ponuka da zabilježim - pazario 54 dinara. Iviše ne mislim ni pisati, iz dana u dan sve gore."

"1/6 1932. pregledah ovu knjigu i pomislim: Bože dragi,razlike u nemal dvi godine, kako su pre bili pazari, a kakodanas. Velim, samo jedini Bog zna kako će se sve ovo dazavrši - kriza-."

Praveći račun svog poslovanja, Hodžić zaključuje da odprodate robe na veresiju u iznosu od 5.113 dinara, može

79

56. - Dragoslav Ljubibratić: Trgovina u Vrbaskoj banovini. Razvitak(Banjaluka), VIIII1941 , 2, str. 34.

78

prodaju na veresiju, odnosno na kredit. Činovnici su nosilirobu na kredit i plaćali početkom mjeseca za protekli mjesec,kada prime plaću.

Seoski potrošači kupljenu robu plaćali su po pravilu ujesen - kad uberu plodove, i to posebno kad osuše šljivu.Trgovci su, da bi prodali robu, morali davati na veresiju, aliisto tako su morali dobro poznavati ekonomsku moć svakogdomaćinstva na širem području, kako bi znali kome i koliko semože dati na veresiju.

4. PERIOD OD ZAVRŠETKA DRUGOGSVJETSKOG RATA DO 1992. GODINE

uspostavi javna krečana i da se za isto odmah počne sabiratimaterijal (kamen i drvo), da se pomogne privatna inicijativazanatlija, tj, da se dade besplatno nešto materijala kovačima idrvodeljcima, kako bi mogli osposobiti svoje radionice zapomoć poljoprivrednicima." .

Nakon kratkog vremena i početne obnove rada Jednogbroja zanatskih radnji, prisutna je tendencija i nastojanje vlastida se privatne zanatlije uključe u zanatske zadruge.

Zanatske su zadruge osnivali kovači, obućari, berberi, kle-sari i drugi. Neke su ubrzo rasformirane, posebno one iz usluž-nih djelatnosti, jer nisu imale svoje opravdanje. Jedan brojzadruga uspio se organizovati i dalje razvijati. Među njima je iObućarsko-opančarska i sedlarska zadruga koja je 1949. go-dine proizvela blizu 1.700 pari muških, ženskih i dječijihcipela, te 770 pari opanaka, što se u to vrijeme smatralo veli-kim uspjehom. U obućarsko-opančarskoj i sedlarskoj proiz-vodnji bili bi vjerovatno i bolji rezultati da prerađivačima koženije krajem 1947. godine onemogućen rad, a time eventualnirazvoj kožarske industrije. Ugašena je jedna djelatnost sa du-gom tradicijom i solidnom perspektivom, pošto je tešanjskikraj imao značajne stočarske potencijale. .

Zanatlije su bile učlanjene u Zanatsku komoru koja sebavila poslovima od interesa za zanatlije, a najviše u onovrijeme stručnim osposobljavanjem zanatlija. U Zanatskoj ko-mori Tešanj naizmjenično su radili pedesetih godina Mehme-dalija Bajraktarević, Aljo Kotorić, Adem Hatibović, AdemLivnjak i Ekrem Hundur.

Već u martu 1950. godine u izvještajima upućenimOkružnom narodnom odboru Tuzla govori se o zanatskimzadrugama kao malim preduzećima, mada su one po svomnačinu rada, organizovanju i obimu poslovanja prave zanatskeradionice. To su: Sreska satlerska radionica (čiji je direktorHasan Agić), Sreska stolarska radionica (direktor Suljo Mehi-nagić), Sreska limarska radionica. (direktor Malu~.ut ?~~lijašević), Preduzeće za izradu mlinskog kamena Krnjin

Četverogodišnji rat unazadio je privredu. Samo manji brojzanatskih radnji radio je i u ratnim uslovima, a u trgovini, kakoto obično biva, značajno mjesto imao je šverc.

Nakon završetka rata, a u Tešnju već od septembra 1944.godine, čine se pokušaji obnove privrede.

U izvještaju Sreskog narodnog odbora Tešanj od 25. janu-ara 1945. godine kaže se: "U Srezu tešanjskom industrija jemalog obima i to je jedna mala elektro-centrala, 2 male motor-ne pilane koje imaju ujedno i mlinove, te i primitivna kožarakoja prerađuje kožu na mješinama. Zanatstvo je sastavljeno odraznih struka. Sva industrija i zanatstvo svrstani su u Upravuradionica. Radionice rade za potrebe Narodno-oslobodilačkevojske i naroda. Najviše se radi na krojačkom, obućarskom,kovačkom, stolarskom, pekarskom i drugim zanatima. Postoji ipuškarnica. Sve radionice rade slabo raspoloživim sirovinama,ali ipak zadovoljavaju potrebe NOV koja gravitira na njih i nanarod."

Ovaj izvještaj dovoljno ukazuje na stanje početkom 1945.godine, dok još u neposrednoj blizini (Doboj, Maglaj) traje rat.

U istom izvještaju govori se i tome šta se predviđa i štatreba poduzimati: "Da se uspostavi Ciglana sa crepanom, da se

80 81

l(direktor Tomo Šljivić), Sreska šumarska manipulacija(Mustaj-beg Ajanović), Sreska ciglana (Omer Deljkić), Sreskograđevinsko preduzeće (Mahmut Bajramović), Auto-saobra-ćajno preduzeće (Pejo lgnjić). Sresko ugostiteljsko preduzeće(Adem Dizdarević), Sresko trgovačko preduzeće (Salih Gali-jašević. Milan Blagojević).

PRVE ZADRUGE IPREDUZEĆANešto kasnije osnovane su Krojačke radnje "Napredak"

(direktor Osman Krdžalić) i "Mladost" (Halid Smailbegović).te Obućarska radnja "Sloga" (direktor Rifat Hadžismailović).

Postojala je zanatska nabavno-prodajna zadruga u čijemsu sastavu radile dvije pekare.

Prvih godina po završetku Drugog svjetskog rata na pod-ručju Sreza Tešanj trgovinom su se bavili ZE-MA, Zadružnimagazin i preduzeće Zadružnog saveza i zemljoradničke zad-ruge. Prvi direktor ZE-ME bio je Salih Galijašević, a tinansijeje vodio Iso Mešić.

U 1947. godini osniva se Sresko trgovačko preduzeće"SRE-MAG" Tešanj. Šest godina Kasnije ovo preduzeće sedijeli na četiri samostalne radnje: "Gaj", "Grič", "9. septem-bar" i "Budućnost". Tri radnje 1955. godine spajaju se u pre-duzeće "Gradina", dok radnja "Gaj" ostaje i dalje samostalna,sve do pripajanja "Trgovinskom magazinu" 1959. godine.Ovom preduzeću uskoro se pripaja i "Gradina". Od tada"Trgovinski magazin" posluje kao preduzeće na malo i veliko,sve do slijedeće reorganizacije 1974. godine kada ulazi u sas-tav UPI-a Sarajevo.

Samostalna trgovinska radnja "Gaj", koju je vodio AhmetMedarić, prema podacima Privredne komore i sjećanju trgo-vaca bila je najrentabilnija u Bosni i Hercegovini. O poslo-vanju ove radnje, koja je radila sa prosječnom maržom,pravljene su analize od nadležnih republičkih organa kao

83

modelu čija bi iskustva u poslovanju trebale koristiti i drugeslične trgovinske organizacije.

"Trgovinski magazin" bilo je zdravo preduzeće, sa skoropotpunim vlastitim obrtnim sredstvima. Marža. ovog preduzećana malo i veliko nije prelazila zajedno 10-11 %. Roba se na-bavljala gotovo isključivo od direktnih proizvođača.

Navedenim organizacijama nije se završavao spisak priv-rednih subjekata u to vrijeme. Naime, njih oko petnaestak suosnovane, ali i vrlo brzo rasformirane. To su: "Ćilimara","Kantara" (limena ambalaža) Jelah, Pekarsko-mesarsko pre-duzeće, dvije krojačke radnje, čak pet ugostiteljskih radnji("Kosovac", "Kolodvor", "Park", "Kiseljak" i "Topola").

Mada su ove radionice - preduzeća stvarane bez stručnihkadrova i bez dovoljno ekonomskih kriterija u ovoj fazi raz-voja, neka od njih stala su na svoje noge i odigrala važnuulogu u podizanju materijalne osnove razvoja.

Vitalnost zanatstva i privatnog sektora i u ovim uslovimapokazala se u punoj mjeri. Naime, bez obzira na sve ideološkepredrasude i odbojan stav tadašnjih vlasti prema privatnomvlasništvu u svim oblastima privređivanja, neke zanatske rad-nje su se održale, a neke su poslije 1944. godine, i kasnije,otvarane. Istina, ovaj pristup privatnoj inicijativi, kada je riječo zanatstvu u datim vremenskim razmacima bio je promjenjiv,što se donekle vidi iz izvještaja koji su citirani.

Iz registra za 1946. i 1947. godinu vidi se da na područjuovog sreza radi deset pekara, jedan lončar, četiri obućara,četiri krojača, tri opančara, dva mlinara, jedan slastičar, trikrpadžije, jedan samardžija, jedanaest dunđera, tri brijača ijedan sahadžija.

Uz samostalne privatne zanatske radnje formirane su izanatske zadruge, na principu unošenja zajedničke imovine(mašine ), ali ove zadruge kao oblik udruživanja nisu se dugoodržale. One su bile prerasle u državna preduzeća ili surasformirane.

84

[. lTEŠANJSKE PREKRETNICE egzistencijalni uslovi. Prisutan je bio i entuzijazam, ali i

ponešto inata da se dokaže onim koji su sumnjali, ili su bilinedobronamjerni u "dokazivanju" da ovdje perspektive zaprivredni razvoj nema.

"Povoljnijim vjetrovima" djelimično je doprinijelo uvođe-nje takozvanog komunalnog sistema kad se općinama ostavljaveća sloboda u svom privrednom organizovanju i samofinan-siranju. Istovremeno, uvode se i objektivniji kriteriji eko-nomske razvijenosti općina u Bosni i Hercegovini. Po ovimkriterijima Općina Tešanj spadaće duže vremena u izrazitonerazvijena područja, što će omogućiti korištenje kredita podpovoljnijim uslovima.za izgradnju privredne infrasđukture iproširenje privrednih kapaciteta.

U strukturi zanatstva dešavaće se velike promjene. Sve suzastupljeniji savremeni zanati koji za predmet svog poslovanjaimaju nove proizvode, a sve prisutnije je i održavanje i pop-ravka tehničkih uređaja u privredi i domaćinstvima. Sve je višei novih zanatlija kao što su elektromehaničari, TV mehaničari,stručnjaci za popravke raznovrsnih aparata u domaćinstvima,keramičari, papirničari.

Godine 1957. osnovana je organizacija pod nazivom"Kućna radinost" koja je u početku organizovala oko 30 žena.za tkanje ponjava, desetak za tkanje ćilima i veći broj zaproizvodnju predmeta od pruća. Proizvodi su bili namijenjeniza izvoz preko "Bosnafolklora" iz Sarajeva. Ova djelatnostomogućava zapošljavanje većeg broja radnika na selu i sti-canje dohotka u domaćinstvima, što je bila dopunska djelat-nost poljoprivredi. Prvi organizator ove proizvodnje bio jeHusein Mehinović.

Trend razvoja zanatstva neće biti usporen ni nakonizvršene administrativne teritorijalne podjele u Bosni i Her-cegovini kada će jedan broj sela pripasti susjednim općinama.Općini Doboj pripojeno je cjelokupno stanarsko područje saviše sela, kao i sela Matuzići i Mravići, a Općini Maglaj seloKosova.

Da bi se ovaj period malo više osvijetlio. potrebno je višereći i o društvenim prilikama u kojima su se činili napori napodizanju materijalne osnove tešanjske sredine i otvarala per-spektiva budućem razvoju.

Tešanj i njegovi ljudi kroz historiju su bili više puta naprekretnicama od kojih je zavisi lo hoće li se nastaviti konti-nuitet razvoja. koji je zbog različitih okolnosti zaustavljen iliusporen, ili će biti potpuno doveden u pitanje. Moglo bi se rećida je takva prekretnica bila i prvih godina poslije Drugogsvjetskog rata. Opet je. iz različitih pobuda. aktueliziranopitanje ostajanja Tešnja i ovog kraja izvan glavnih saobra-ćajnica, i njegova dalja perspektiva. PominjaJo se čak i poste-peno premještanje grada na novu, "povoljniju" lokaciju. U timprvim godinama na odgovornim funkcijama u srezu bili suljudi iz drugih sredina, koji su poslove obavljali kao partijskuobavezu, bez ambicija i lokal-patriotizma da se za ovaj kraj injegov razvoj nešto više uradi. Neki su bili i bez minimumaobrazovanja.

Sve ove i druge okolnosti doprinosile su da jedan brojzanatlija, trgovaca i intelektualaca odlazi iz Tešnja, a više njih,koji su se sticajem različitih okolnosti u to vrijeme našli vanTešnja, ne vraćaju se. Ne vraća se ni jedan broj onih kojizavršavaju srednje i više škole.

Pa ipak, Tešnjaci su smogli snage da osloncem na vlastitesnage tu nepovoljnu situaciju postepeno prevladaju. Postojećipotencijal, u zanatstvu prije svega, a i u drugim djelatnostima,te bogata tradicija privređivanja - nametnuli su se kao razvoj-na šansa. Postojeće radionice i mala preduzeća počinju da sebrže razvijaju. Svi tešanjski privredni kapaciteti nastali su izzanatskih radionica, izuzev Tvornice svjećica i industrijskekeramike "Enker". Ova tvornica počela se graditi 1972. godi-ne, a puštena je u rad 1974. godine. Presudan faktor u tome suljudi koji su uporno radili u želji da se osiguraju bolji

86 87

Već krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godinabroj zanatskih radnji. pa i preduzeća. u značajnom je porastu.Jedan broj zanatskih radnji prerasta u srednja preduzeća. Prijesvih "Pobjeda" koja će postati glavni oslonac razvoja Općine.Neke radnje postaće kooperanti ovog i drugih industrijskihpreduzeća. što je novi kvalitet u razvoju zanatstva.

U 1971. godini registrovano je 118 privatnih zanatskihradnji. od čega na zanate u službi građana otpada 25, za pot-rebe domaćinstava isto toliko, za održavanje stambenog fonda50, a za potrebe ostale privrede 18 radnji, najveći broj njihnalazi se u Tešnju i u Jelahu.

Trinaest godina kasnije ovo područje ima 441 radnju idruge privatne djelatnosti u kojima je zaposleno 700 lica, i to:ćevabdžinica 6, narodna kuhinja 1, kamenorezačkih 6, krečara6, izrađivača blokova 4, kovačkih 8, bravarskih 2, limarskajedna, časovničarska 1, instalaterska parnog grijanja 1, elektro-mehaničarske 4, elektroinstalaterske 4, TV mehaničarske 2,stolarskih 8, krojačkih 9, kožarskih 13, mesarskih 5, pos-lastičarskih 5, kestenjarskih 2, plastičarska 1, zidarskih 143,tesarskih 8, molerskih 6, restoran 1, zdravljaka 2, vodoinsta-laterskih 2, staklorezačke 2, parketarska 1, automehaničarskih4. autolimarska 1, vlasnik utovarivača 1, frizera za muškarce5, frizera za žene Il, fotografskih radnji 3, hemijska čistiona1. Zatim 80 auto-taksi prijevoznika, 35 prijevoznika kamio-nima i 11 ostalih prijevoznika.

Istovremeno je bilo u privatnom vlasništvu 17 ugostitelj-skih objekata, i 12 registrovanih zanat1ija za pružanje ostalihusluga.

Vidljivo je da se pored zanatstva intenzivno razvijaju sao-braćaj i ugostiteljstvo u privatnom vlasništvu.

Poslovni prostor kao bitan preduslov razvoja zanatstva uovoj fazi razvoja postao je ograničavajući faktor. On se umanjim naseljenim mjestima obezbjeđivao pojedinačno, uznovu gradnju stambenih objekata ili adaptaciju postojećih.Međutim, u gradu Tešnju zahtjevi su bili specifični, pa se

89

91

pristupilo gradnji poslovnog prostora za zanatstvo i trgovinu ukompleksu. Pri tome se moralo voditi računa da novoizgrađeniposlovni prostor zadovolji ambijentalne i urbanističke zahtjevestare čaršije koja ja kao kulturno-historijska cijelina pod zaš-titom države.

Može se konstatovati da se u tome uglavnom i uspjelo, jerizgrađeni objekti odgovaraju potrebnim uslovima. a uklonjenisu oni koji su narušavali autentičan ambijent stare bosanskečaršije. Dobiven je novi prostor od oko 600 metara kvadratnih.

Izgrađen je novi poslovni prostor i u drugim dijelovimagrada, iako se u nekim slučajevima odstupalo od urbanističkihzahtjeva.

I

'II

PRIVATNE TRGOVINE

U ovom razdoblju pojavio se i novi oblik interesnogorganizovanja zanatlija, pored Udruženja zanatlija u okviruRegionalne privredne komore koje je bilo obavezno. U Jelahu

I

Neposredno pred agresiju 1992. godineizgrađeni su brojni novi poslovni objekti

je Osnovana 1981. godine Zanatska zadruga "Budućnost" kojaje za kratko vrijeme udruži la veliki broj zanatlija. Premaevidenciji zadruge 1989. godine, među članovima Zadruge.pored više desetina zanatlija, bilo je i 50 vlasnika trgovinskihradnji. Ova organizacija bila je otvorena za sve zaintereso-vane, a njena specifičnost bila je u tome što su članovi Zad-ruge bili i zainteresovani sa šireg područja Bosne i Hercego-vine, kao i jedan broj onih zanatlija i prijevoznika koji su imaliregistrovane firme na području Hrvatske.

Do pojave privatnih trgovina, trgovinom su se isključivobavile trgovačke organizacije u državnom, odnosno društve-nom vlasništvu. To su prije svih Radna organizacija "Malo-prodaja", sadašnji "Vemal", zemljoradničke i druge zadruge,neka industrijska i poljoprivredna preduzeća - kada se radi otrgovini na malo. Trgovinom na veliko bavio se "Zadružnimagazin", a od 1977. godine "Distributivni centar" Tešanj salokacijom u Kraševu i izgrađenim savremenim poslovnimprostorom i potrebnom infrastrukturom.

V 1981. godini na području Općine trgovinskih radnji udruštvenom vlasništvu bilo je 91, od toga vlasništvo "Malo-prodaje" 55, a 36 drugih organizacija. V "Maloprodaji" je bilozaposleno 198 radnika.

Kako u dužem vremenu nije bilo moguće otvarati privatnetrgovine, tešanjski trgovci su radili u državnim i društvenimtrgovačkim preduzećima. Neki od njih čitav radni vijek, a nekinajveći dio.

Tradiciju trgovanja nastavili su, radeći u pomenutimorganizacijama: Halid Turalić, Salih Galijašević, Ašir Hadži-mujić, Ahmet Medarić, Hamdo Turalić, Osman Fejzić, FadilAbduzaimović, Muhamed Ibrahimpašić, Mušan Bukvić, Mu-harem Kotorić, Sulejman Hodžić, Hamdija Terzić, ZulejhaSubašić, Mahmut Kahvić, Zakira Sejranić, Muharem Mulab-dić, Sabrija Smailbegović, Suljo Hrvić, Emin Članjak, IbrahimBraković, Edib Mahmutefendić, Mušir Unkić, Smajo Hundur,Husein Džinalić, Širbeg Smailbegović, Osman Hadžismail-

ović. Muharem Kurtić. Marijan Šumić, Rusmir Bešlagić,Šahdo Alić. Mijo Labudović, Smail Handžić Bata, RešadHalep. Ibrahim Mulabdić, Mina Korajlić, Ašir Hrvić. AvdoAgić. Ašir Pmjavorac. Rifat Dubošlić, Mustafa Denjalić,Hakija Ljevaković. Safeta Ahmetović, Omer Abduzaimović.

Tešanjski obrtnici i trgovci i u ovom gotovo pedeseto-godišnjem razdoblju nisu samo doprinosili jačanju materijalneosnove; oni su, kao i njihovi prethodnici, i duhovno oboga-ćivali svoju sredinu. Mnogo toga što je za njih vezano nije nitije moglo biti zabilježeno u evidencijama i stati stici koju u ovesvrhe koristimo.

U zanatstvu se otvaraju velike mogućnosti za individualnostvaralaštvo (umjetnički zanati), i to ne samo kod onih koji seovim poslom bave profesionalno.

Tako je prosvjetar, glumac i sakupljač starina MehoBajraktarević bio vješt u proizvodnji dijelova namještaja uduborezu (peškuni). Radio je i intarziju. Intarziju je radiostolar i trgovac Fehim Adžamić iz Tešnja.

l

DUHOVNO OBOGATILI SREDINU

Među kreativne zanatlije spada i stolar i inženjer HalidHodžić koji je, radeći ekskluzivni namještaj po narudžbi, biozapažen i od strane restauratora objekata pod zaštitom države ibio angažovan na poslovima njihove restauracije.

Tradicija bavljena stolarskim zanatom prisutna je i uporodici Mehinagića, ali Mehinagići nisu samo dobri stolari.Suljo Mehinagić i danas svira prim, imao je veliki broj muzič-kih nastupa u tamburaškim orkestrima, na tradicionalnimzanatskim zabavama i u drugim prigodama. Njegov mlađi bratHidajet svira gitaru, a takođe je nastupao na muzičkim prired-bama i zabavama, kao i u pozorišnim predstavama.

Pekar, a kasnije dugogodišnji novinar Radio-SarajevaAdil Galijašević također je svirao prim.

92 93

Trgovac obućom Smail Handžić Bata dugogodišnji jeglumac i scenarista Amaterskog pozorišta Tešanj. Baru mnogipozn~ju i po osobitim šalama i dosjetkama.

Seretluk.om i duhovitošću na originalan način najviše seisticao Hamid Ahmetagić (Čolo) trgovac, kao i njegov kolegaHakija Srkalović. Jedna od originalnih šala i dogodovštinaAhmetagića, koje se u Tešnju često prepričavaju, bila je i po-dizanje nišantaša koje je za života sam sebi podigao uzprisustvo njegovih prijatelja, što je i fotografijom zabilježeno.

Zanimljiva je ličnost i Suljo Hukić, brijač koji je sviraoharmoniku i bio vješt u raznim vrstama vezova i keranja. Svimovim poslovima bavio se buk.valno dan i noć, jer. kako njegovidobri poznavaoci kažu. "nije nikad spavao", i u tom pogledu jepravi fenomen.

U kući Safeta Pobrića, samardžije, i supruge mu Zlate,vješte u pravljenju raznih vrsta jastuka, njegovao se smisao zamuziku i pjesmu. Njihov sin Omer postaće jedan od najboljih

Samardžija Safet Pobrić sa svojim proizvodima

94

majstora na hannonici. On će svojim roditeljima posvetitiZbornik sevdalinki pod nazivom "99 sevdaJinki ... i ponekapjesma". Njihov sin Rušto također je svirao hannoniku.

Jedna od rijetkih zanimljivosti vezana za Tešanj i zanatlijedogodila se 1974. godine. Tada je krojač kožne odjeće SafetHadžihasić poklonio svom gradu preko 28 kilograma zlata zagradnju Doma kulture. Tešanj je tada bio u centru pažnje svjet-ske javnosti, jer je donatorstvo ovakve vrste prava rijetkost.Ovu je vijest objavio veliki broj svjetskih agencija i listova.Dom je. zahvaljujući sredstvima od prodaje ovog zlata isredstvima Općine i građana. sagrađen i otvoren 1980. godine.Ovaj objekat Je po svojoj višestrukoj namjeni i aktivnostimakoje se u njemu odvijaju neka vrsta centra u gradu.

Tešanj, kao grad sa bogatom kulturnom tradicijom, boga-tiji je i za izuzetno vrijednu zbirku pravoslavnih ikona, zahva-ljujući, između ostalih, i Mirku Blatančiću, kalajdžiji iz Teš-nja, koji je u određenom vremenu ove ikone sačuvao od nehatai vjerovatnog propadanja na tavanu svoje kuće.

Među zanatlijama koji su učestvovali u raznim humani-tarnim akcijama, posebno se isticao Ze ir Kerić, instalater cen-tralnog grijanja.

Skoro je već zaboravljeno, a nije bilo relativno davno daje na području naselja Tešanjka i Kraševo krajem pedesetih ipočetkom šezdesetih godina živjela veća skupina Roma. Onisu se pretežno bavili limarskim i kalajdžijskim poslovima.Svoje proizvode i usluge prodavali su širom bivše Jugoslavije,tamo gdje su toplije dane provodili, a na "zimovanje" su sevraćali u svoje pomenuto naselje. Nakon izvjesnog vremenapočeli su se raseljavati u dva pravca. Jedni su se naselili naperiferiji Zagreba, a drugi u rudarskom naselju Kakanj.Zapaženo je da su još prije odlaska iz Kraševa otpočeli saproizvodnjom predmeta u bakru. Ovu djelatnost će u Kaknjuuspješno razviti i dostići kvalitet koji će pobuditi širu pažnju.Njihovi ibrici od bakra, dekorativni ukrasi na zidovi~a, s~likovima ratnika iz srednjovjekovnog bosanskog pen oda 1

95

I!li/

I

II

drugi sa motivima iz Bosne, danas dekorišu i ukrašavajumnoge javne objekte u Bosni i Hercegovini i u inostranstvu.Neki od ovih ukrasnih predmeta mogu se vidjeti u Motelu"Sretno" u Kaknju. Hotelu u Tešnju. Domu kulture u Tešnju i~gdje. l!'proi~odnji ovih predmeta posebno se istakao SejfoBajramović. OVimće zanatlijama, primijenjenim umjetnicima,istaknuto priznanje dodijeliti Visoka italijanska institucija zaprimijenjenu umjetnost..

Kada se govori o sportu od prije više decenija i danas,stariji građani će spomenuti stare gimnastičare i "sokolaše":berbera Abdulaha Saračevića, obućare Sulju Pmjavorca i AlijuGalijaševića, trgovce Muhameda Ibrahimpašića i Šaćira Gali-jaševića, i druge koji su kao dobri gimnastičari branili "boje"Tešnja na velikim takmičenjima i sletovima, kao što je bioonaj u Pragu. Vjerovatno nije slučajno što će sin AbdulahaSaračevića postati reprezentativac bivše Jugoslavije u atletici(Zlatan Saračević), a unuk Zlatan Saračević također repre-zentativac u rukometu.

Među tešanjske zanimljivosti spada vjerovatno i podatakda ~eđu rijetkim zanimanjima kojim se u Tešnju niko nijebavio do unazad petnaestak godina jeste grafička djelatnost.Pa ipak, Tešnjaci su u historiju ušli i kao grafičari. Naimeosnivač i jedan od vlasnika prve štamparije u Sarajevu bio j~Adem-aga Mešić. Direktor ove štamparije bio je AbdurahmanAvdo Mešić, također iz Tešnja.

Ovim zanimanjem baviće se cijeli svoj radni vijek i OmerMešić iz Tešanjke koji je dugo godina radio kao grafičkiradnik u "Grafičaru" Doboj. Grafičkom djelatnošću bavi se iSulejman, sin Omerov, kao i trgovac Mesud Hodžić, ranijeslto-štampom, a sada modernom kompjuterskom tehnikom.

Tešanjsko poznato gostoprimstvo zaslužuje da bude zabi-I~ež~nona sl~je~ećemprimjeru. Među mnogobrojnim posje-ti<><:un~T~šnJa I~eđu 1960-1980. godine bili su i glumci,re~se~, snunat.el~11drugi kulturni radnici. Tada su se u Tešnjusnimali filmovi I TV serije, održavale razne kulturne mani-

96

festacije. Pri snimanju filmova korištena je s~čuvan~.arhit~k:tura i starobosanski ambijet, posebno gornja čarš~Ja, al,. .'gostoprimstvo i ugostiteljstvo. Boraveći duže. u ovoj sr~dull:upoznali su mnoge ljude i znamenitosti Tešnja. Kada bi. ov~posjetioci Tešnja kasnije nailazili na TešnJake, p~o su.pitaliza starog i neponovljivog ugostiteljskog radnik~ NisvetuHadžiahmetović-Bešlagić, poznatiju kao Tetku Nisvu. .E~?,tako je Tetka Nisva na najbolji način nastavljala tradicijugostoprimstva i predusretljivos~i t~š~js~h h~ova, konaka,musafrrhana, bezbrojnih kafana I obiteljskih kuca.

ODLASCI IZ TEŠNJA

Tešanj je svojom bogatom tradicijo~ zana~kog ~ tr~o-vačkog centra doprinosio na određe? načm ra.z:'0JuOVihdje-latnosti i u drugim mjestima Bosne I Herc~~ovme, a po~eb~osusjednih gradova. Naime, mnoge ~athJe su odl:mle ~zTešnja, najvećim dijelom iz ekonomskih razloga, o cemu Jeveć ponešto rečeno. ...

Jedan broj njih nastavili su poslovanje u n?v~ sre~aotvarajući vlastite radnje i trgovine..~edan.broJn~ihp~~ta11suindustrijski radnici, a neki su se bavili drugun ~anJIma.

Bez namjere da se ovom prilikom o tome VIŠ~k~e~ s~okao ilustracija odliva stručnih ljudi nameću se neki pnmJ.e~. USarajevu su prije i poslije Drugog s.~j~ts~~grata nastavili ~.adkrojači: Salih Mulabdić, Meho Galijašević, Muh~e~ ,GahJ~-šević Mehmedalija Abduzaimović, Milan Blagojević, AIJoBer~rović, Hakija Pmjavorac, Rešid Prnjav~~~c,Os~ M~-labdić, Safet Krdžalić; obućar Mahmut Handžic; s!ol~; Hal~dHodžić, Hajrudin Deljkić; pekari: ~~e.d Ha~bovlc, ~J?Deljkić; brijači Avdo Mahmutefendić; Zl~: Salih !abandži~,Meho Jabandžić; kafedžija Refik Krdžahc; s~astI~:rrSabitHotić; trgovci: Ahmet Mešino~ić, Edhem ~~šmovlc, Ad~~Bajraktarević, porodica Albahan, Abas Bukvić, Ismet BukVIC,

97

Srnaio Ho ik '. d'J ~ une, A em Smailb .. S' ", '"

Smailbegović, Muho Silajdžić, egovic, ImIC, ugostItelJI: Tahir

Među onim koji su otišli' T š ' , ,~ektualaca različitih profesi'a IZ e ?!a veliki ,broj je inte-I doktora nauka, J , među kojima desetme magistara

, Teslić je postao privlačan " ,Izgradnjom kapaciteta d ~ mno~e p~lvrednike IZ Tešnjadrveta Među' rvne industrijs I hemijske preradeSefero~ići; mes:'~U:~ s~~ti?~~ braća v Mandžuk,ić; pekaribović M 'V" F ' oljić; trgovacke porodice. Golu-, UJCIC, enzbego' . S k ' , .zaimović, Bajraktarević A~~~'h .~,aVIC:..Ha~ži~ujić, Abdu-Salkićević, Bukvić T š." Bllce ~JI~" Pašić, Simić, Bećarević

-, ,e IC, agojevic, 'U DoboJu su nastavili rad kroi či ""

Hamid, trgovci: Reuf ĐonI " ~a. I AIJo .f!-.OtICI njegov sinpurević, Bukvić. agrc, Smat1begovlcl, Salih-aga Ška-

"T š . ki"e anjs I Zeničani su' Velii T . "hamed "Džan dan' '" I ' IJa ahirovlc, slastičar Mu-c sto ar' Mehm d I'" .Hasan SmailbegoviĆ pekar; tr e ..a IJa Smallbegović, brijač;Mujagić, Dedo Muja~ić. ' gOVCI.Muhamed Hodžić, Mujo

U Zavidoviće su otišli' Ejub Te "kovači; Safet Mujagić, trgovac rzic, pekar; braća Merdan,

U za . .grebu: Muharem Smailbe o " I' .

prerađivači kože; Halil Srk I " g VIC, imar: braca Agići,Morankić tr .a OVIC,trgovac u Maglaju; Sakib

:. ,govac u Banja Luci .bIZll1smen u Kanadi u KuJ Š. ,a ~tIm kao trgovac iugostitelji; u Prnjavo~ Tahir ~~~~ !matlbegovići, trgovci i

Posebnu Y' Y" ~ govac.sku. pazrtju zasluzuJe Istraživanje iseljavanja u Tur-

S. STANJE PRED AGRESIJU1992. GODINE I U USLOVIMA RATA

. Da bi se upotpunila slika dosti .pnvrednog razvoja Općine T Y • gnutog Dlv~a. sveukupnogna BiH, pomoći će neki od Sli~::~i~pl09k92. gOI?IDldo agresije

" azate1a.

98

Područje Općine zauzima površinu od 223 kvadratna kilo-metra brežuljkastog terena, na kojem je, prema popisu stanov-ništva iz 1991. godine, živjelo 48.390 stanovnika ili 217 sta-novnika po km2, što govori da Tešanj spada u red najnase-ljenijih općina u BiH. Velika naseljenost uslovila je usitnja-vanje poljoprivrednog zemljišta sa negativnim posljedicama upoljoprivrednoj proizvodnji.

Za tešanjsku općinu karakteristična su i velika migracionakretanja stanovništva, posebno radno aktivnog, uslovljenaekonomskim razlozima.

Geološka istraženost pokazuje bogatstvo mineralnih siro-vina, ali do njihove eksploatacije nije, sa manjim izuzecima,nikada došlo, jer nije postojao ni potvrdan odgovor na pitanjeo količini i isplativosti eksploatacije pojedinih sirovina,

Ipak, u ograničenim uslovima privredni razvoj ima svojkontinuitet i tendenciju stalnog rasta, što je ilustrovano i raz-vojem zanatstva i trgovine. To upućuje na zaključak o vital-nosti i stvaralaštvu ljudi koji vijekovima žive na ovim pros-torima.

Osnovna karakteristika privrede do 1992. godine bio jevisoko dostignuti nivo proizvodnje, čiji je ukupan prihod pozavršnom računu iz 1991. godine iznosio preko 350 milionanjemačkih maraka. Raznovrsna privredna struktura sa značaj-nim izvozom proizvoda visoke tehnološke obrade, uglavnomza potrebe automobilske industrije, omogućavala je i relativnovisoku dobit. .

Izvoz nije bio usmjeren samo na evropsko već i na širesvjetsko tržište. Robe iz Tešnja nalazile su mjesto i na tržištuAustralije, Irana, Egipta, Malezije i drugih zemalja.

U ukupnoj privredi bilo je zaposleno 8.000 radnika. Sigur-no da su zanatstvo i trgovina dali ne mali doprinos sveukup-nom razvoju. Ove djelatnosti imaju poseban značaj, jer stimu-liraju potrebnu privatnu inicijativu i poduzetništvo. Preko ovihgrana djelatnosti brže se stavljaju u funkciju privrednog

99

razvoja i brže daju efekte sredstva u vlasništvu građana ovesredine, ali i svih drugih koji u tome vide svoj interes.

Ove ocjene imaju svoju potvrdu u kvantitativnom rastuzanatstva, trgovine i ugostiteljstva. Prema popisu vlasnika rad-nji 1946-1992. godine (vidi poseban prilog), njihov broj dosti-zao je brojku od oko 1.100. Struktura zanimanja je veomapovoljna, jer sadrži 72 vrste zanata. Dominantno je učešćezanatlija iz oblasti građevinarstva i prerade drveta, kao što suzidari, tesari, obrađivači kamena, proizvođači građevinskihmaterijala, stolari idrugi.

Detaljnija analiza podataka o zanatstvu, pa i trgovini uposljednih nekoliko decenija, dala bi vjerovatno zanimljivijepodatke o demografiji, kvalifikacionoj strukturi dijela stanov-ništva, dalj im potencijalima i mogućnostima razvoja, pa idostignutom nivou životnog standarda do ratne 1992. godine.

Vidljivo je da tek od 1986. godine otpočinje proces priva-tizacije u trgovini, da bi u periodu od svega šest godina biloregistrovano 257 trgovinskih radnji.

Ugostiteljstvo u privatnom sektoru također je doživjeloekspanziju, i do 1992. godine na području Općine Tešanj bilasu otvorena 24 različita ugostiteljska objekta.

Ratovi su, kako se vidjelo, kroz stoljeća ostavljali veomateške posljedice, ne samo zbog stradanja stanovništva već izbog razaranja decenijama mukotrpno stvaranog nacionalnogbogatstva. Agresija na BiH od početka 1992. godine u trajanjuviše od 3,5 godine prevazišla je sve do sada zabilježene ratneposljedice. Najveći su, svakako, ljudski gubici i radno onespo-sobljavanje većeg broja stanovnika.

Materijalne' štete su direktne i indirektne. Ove druge ispo-ljavaju se u izostavljanju proizvodnje i dobiti, zaostajanju utehnološkom razvoju i gubljenju tržišta. Zanatstvo i trgovina usvemu tome nisu izuzetak. Mnogi objekti, radionice, prodav-nice, skladišni prostori porušeni su ili oštećeni. U nekimperiodima vremena proizvodnju i pružanje usluga nije bilomoguće obavljati, pored ostalog i zbog nedostatka reproduk-

100

I

lcionih materijala i električne energije, posebno u periodupotpunog okruženja.

Pa ipak, za razliku od velikih i srednjih preduzeća, malaprivreda. kako se u zadnje vrijeme nazivaju djelatnosti domi-nantno privatnog sektora, lakše se i brže prilagođavala ratnimuslovima. Do izražaja dolaze poduzetništvo i fleksibilnost, jerjedan dio proizvodnje i usluga moguće je organizovati i okvirudomanćinstava.

Zanatstvo i trgovina brzo se obnavljaju. Tome doprinosi ibrzo obnavljanje infrastrukture, kao što je snabdijevanje elek-tričnom energijom, prohodnost komunikacija, slobodno. madaograničeno tržište.

Već u 1995. godini, kada su određeno vrijeme ratna dje-lovanja bila intenzivna, dobar dio zanatskih radnji bio jeaktiviran, trgovinskih još više, a i prijevozništvo je pratilo pot-rebe stanovništva i privrede.

Sve ovo potvrđuje da će tešanjsko zanatstvo, kao i ostalaprivreda, u miru doživjeti ne samo svoju obnovu i revita-lizaciju već i ekspanziju, kakve primjere smo već imali izprošlosti.

Obzirom da se startuje sa višeg nivoa privredne razvije-nosti (bez obzira na velike štete i zaostajanje), sa sačuvanimosnovnim potencijalom, posebno kadrovima, kao i drugimmogućnostima, za to će postojati svi preduslovi.

101

v. PRILOG:Popis zanatskih i trgovačkih radnji, kao iprijevoznika od 1945. do 1992. godine

I. ZIDARI:

1. Filip M. Pešić, Rosulje, 1958. g.2. Smail H. Alić, Šije, 1958. g.3. Ahmo Bedak, Novo Selo, 1966. g.4. Rasim M. Ahmetović, Novo Selo, 1966. g.5. Husein S. Čamdžić, Ljetinić, 1966. g.6. Ibro Ahmić, Ljetinić, 1968. g.7. Salih Cerovac, Trepče, 1968. g.8. Pejo Ružić, Sivša, 1968. g.9. Jozo Džido, Miljanovci, 1969. g.

10. Tonči J. Reškov, Bobare, 1979. g.Il. Pejo M. Avgustinović, Piljužići, 1979. g.12. Petar Ivkić, Omanjska, 1979. g.13. Marko P. Bilonić, Lončari, 1979. g.14. Mirko M. Stankić, Tešanj, 1979. g.15. Mato A. Matijević, Omanjska, 1979. g.16. Mijo I. Avgustinović, Omanjska, 1979. g.p. Džemal R. Karahmet, Miljanovci, 1979. g.18. Ibrahim H. Garić, Piljužići, 1979. g.19. Smail B. Šestan, Jelah, 1979. g.20. Ilija M. Kutlić, Sivša, 1979. g.21. Marko P. Jularić, Sivša, 1979. g.22. Ahmet M. Brkić, Raduša, 1979. g.23. Ramadan S. Huskić, Mekiš, 1979. g.24. Halil I. Brkić, Vukovo, 1979. g.25. Smail A. Hadžan, Ljetinić, 1979. g.26. Hasan A. Ćorić, Oraš Planje, 1979. g.27. Adem A. Alispahić, Karadaglije, 1979. g.28. Mujo O. Mahmutović, Oraš Planje, 1979. g.

103

29. Nezir H. Ćehajić, Novo Selo, 1979. g.30. Adem I. Brkić. Vukovo, 1979. g.31. Vasilije P. Soldatović, Raduša, 1979. g.32. Salih M. Omerbašić, Miljanovci, 1979. g.33. Milovan M. Stanojević, Vrela, 1979. g.34. Anto M. Martinović, Omanjska, 1979. g.35. Ivan M. Krajina, Sivša, 1979. g.36. Franjo M. Bratić, Jelah, 1979. g.37. Asim A. Jacić, Miljanovci,38. Avdo Z. Šebić, Tugovići, 1979. g.39. Hakija H. Hasaničević, Jevadžije, 1980. g.40. Mirko M. Džido, Miljanovci, 1980. g.4l. Ramadan H. Buljubašić, Kraševo, 1980. g.42. Sulejman H. Turkeš, Džemilić Planje, 1980. g.43. Boro A. Simić, Žabljak, 1980. g.44. Ilija M. Bašić, Lončari, 1980. g.45. Ivan M. Nikić, Sivša, 1980. g.46. Ahmet A. Sinanović, Raduša, 1980. g.47. Safet S. Pilav, Piljužići, 1980. g.48. Hazim M. Kruško, Miljanovci, 1980. g.49. Ibrahim I. Kruško, Miljanovci, 1980. g.50. Idriz O: Dervišević, Piljužići, 1980. g.Sl. Rifat A. Hadžiehdemović, Tešanj, 1980. g.52. Petar M. Bratić, Jelah, 1980. g.53. Osman O. Mahmutović, Tešanj, 1981. g.54. Nikola M. Avgustinović, Omanjska, 1981. g.55. Pavo M. Bratić, Jelah, 1981. g.56. Derviš A. Pilav, Piljužići, 1981. g.57. Edhem A. Hasanbašić, Trepče, 1981. g.58. Sejdo M. Mahalbašić, Orašje Planje, 1981. g.59. Mehmed H. Ćeman, Jelah, 1981. g.60. Ibro O. Muminović, Šije, 1981. g.61. Mato N. Bmadić, Miljanovci, 1981. g.62. Mehmed H. Torić, Jablanica, 1981. g.63. Ibrahim S. Šeljmo, Novo Selo, 1981. g.

104

i ;

64. Samil H. Mus1ija. Šije. 1981. g.65. Fadil O. Jašarević, Drinčići. 1981. g.66. Vinko A. Duvnjak. Potočani, 1981. g.67. Ahmet A. Omerbašić. Miljanovci. 1981. g.68. Mujo l. Žilić. Džemilić Planje. 1981. g.69. Suljo S. Lekić. Miljanovci 1981. g.70. Saiko B. Ahmić, Piljužići, 1981. g.71. Ismet M. Alispahić, Karadaglije. 1981. g.72. Omer S. Kotorić, Medakovo, 1981. g.73. Mijo F. Bratić. Jelah. 1981. g.74. Petar M. Tomić. Vitkovci, 1981. g.75. Marjan M. Krajina, Sivša, 1981. g.76. Muharem O. Mahmutović, Jelah, 1981. g.77. Muhidin M. Kotorić, Jelah, 1981. g.78. Muhamed A. Hadžan, Jelah, 1982. g.79. Muharem I. Kadušić, Orašje Planje, 1982. g.80. Ivan I. Lovrić, Omanjska, 1982. g.81. Muhamed A. Smajić, Miljanovci, 1982. g.82. Muharem A. Hadžan, Ljetinić, 1982. g.83. Alija R. Kadušić, Orašje Planje, 1982. g.84. Jozo J. Džido, Omanjska, 1982. g.85. Saiko S. Hakanović, Kalošević, 1982. g.86. Anto F. Matošević, Omanjska, 1982. g.87. Nedeljko M. Duvnjak, Potočani, 1982. g.88. Midhat A. Kozica, Cerovac, 1982. g.89. Ilija F. Grujo, Omanjska, 1982. g.90. Drago J. Komuškić, Žabljak, 1982. g.91. Saiko O. Kadušić, Trepče, 1982. g.92. Adem E. Alić, Miljanovci, 1982. g.93. Ismet M. Pehić, Raduša, 1982. g,94. Izudin I. Jusufović, Dobropolje, 1982. g.95. Hakija M. Kruško, Šije, 1982. g.96. Nikola A. Varivoda, Lončari, 1982. g.97. Omer R. Ganjgo, Mrkotić, 1982. g.98. Smail B. Unkić, Mrkotić, 1982. g.

105

99. Adem M. Smajić. Miljanovci. 1982. g,100. Halid A. Sinanović. Radusa, 1982. g.101. Hasan H. M~jkić. Džemilić Planje. 1982. g.102. Hamdo M. Costović, Medakovo, 1982. g.103. Hajrudin H. Starčević. Piljužići, 1982. g,104. Sinan M. Hujdur. Piljužići, 1982. g.IO~. Miroslav J. Matošević, Omanjska. 1982. g.106. Mehmedalija H. Bobarić, Bobare. 1983.g.107. Muharem S. Brković. Miljanovci. 1983. g,108. Jozo P. Martinović. Jelah. 1983. g.109. Aljo B. Unkić, Mrkotić, 1983. g.110. Nedeljko M. Bilkić. Vitkovci. 1983. g.III. Safet O. Solo, Jelah, 1983. g.112. Avdo R. Ćeman. Miljanovci, 1983. g,113. Avdo H. Podrugović, Kalošević, 1983. g.114. Ivan F. Bratić. Jelah, 1983. g.115. Kasim S. Salkanović, Medakovo, 1983. g,I 16. Izudin M. Kruško, Miljanovci, 1983. g.117. Asim A. Džanović, Lepenica, 1983. g.118. Osman R. Kurdić, Drinčići, 1983. g.119. Munir H. Mujkanović, Miljanovci, 1983. g.120. Franjo A. Labudović, Sivša, 1983. g.121. Ramo H. Torić, Jablanica, 1983. g.122. SeadA. Hadžan, Ljetinić, 1983. g.123. Safet S. Pilav. Piljužići, 1983. g.124. Muhamed S. Lekić. Miljanovci, 1983. g.125. Muhamed A. Dolarnić, Jelah, 1983. g.126. Asim S. Ahrnić, Ljetinić, 1983. g.127. Smail H. Mujkanović, Miljanovci, 1984. g.128. Anto T. Komušanac, Vrela, 1984. g.129. Fadil O. Osmić, Tešanj, 1984. g.130. Sulejman R. Ahmić, Miljanovci, 1984. g.131. Ibrahim Hrvić, Čitluk, 1984. g.132. Edhem E. Bošnjak, Kalošević, 1984. g.133. Stanislav N. Babić, Potočani, 1984. g.

')" "{//, ;?~,

106

134. Mustafa M. Smajić. Miljanovci, 1984. g.135. Zeir M. Pilav, Piljužići, 1984. g.136. Ćazim M. Bašić, Mekiš. 1984. g.137. Kasim M. Alić, Jelah, 1984. g.138. Husein E. Alić, Miljanovci, 1984. g,139. Azem F. Bašić, Bobare, 1984. g.140. Dževad A. Mulalić, Jelah, 1984. g.141. Muhamed Đ. Aljić, Miljanovci, 1984. g.142. Emin I. Žilić, Džemilić Planje, 1984. g.143. Šerif H. Mahalbašić, Jelah, 1984. g.144. Hamza S. Turkeš, Džemilić Planje, 1984. g.145. Svemir P. Tomić, Vitkovci, 1984. g.146. Nezir B. Ahmić, Miljanovci, 1984. g.147. Mato I. Džido, Omanjska, 1984. g.148. Ivan F. Tokić, Omanjska, 1985. g.149. Hazim S. Omerbašić, Miljanovci, 1985. g.150. Nijaz A. Smajić, Mi1janovci, 1985. g.151. Ibrahim M. Pilav, Piljužići, 1985. g.152. Mujo S. Garić, Jablanica, 1985. g.153. Dževdet Isić, Piljužići, 1985. g.-154. Zijad Muslija, Šije, 1985. g.155. Zehrudin M. Kruško, Mi1janovci, 1985. g.156. Senad O. Ahmetović, Jelah, 1985. g.157. Šemso M. Ćostović, Medakovo,158. Fuad S. Mujkanović, Jelah, 1985. g.159. Pavo M. Bratić, Omanjska, 1985. g.160. Muhamed F. Kruško, Šije, 1986. g.161. Ahmet M. Čaplja, Mrkotić, 1986. g.162. Muharem A. Smajić, Miljanovci, 1986. g.163. Ramo S. Mujčić, Raduša, 1986. g.164. Džemal R. Karahmet, Miljanovci, 1986. g.165. Mustafa S. Mahalbašić, Orašje Planje, 1986. g.166. Mato N. Brnadić, Miljanovci, 1986. g.167. Hazim M. teman, Jelah, 1986. g.168. Petar A. Pranjić, Omanjska, 1986. g.

107

169. Hakija A. Isić. Piljužići. 1986. g.170. Zijad A. Šaranović. Hrvatinovići. 1986. g.171. Ibrahim 1. Kruško, Šije. 1986. g.172. Ilija A. Matijević. Omanjska. 1986. g.173. Osman H. Plančić. Jablanica. 1986. g.174. Ferid M. Ahmić, Miljanovci, 1986. g.175. Hasan H. Brka, Karadaglije. 1986. g.176. Adem M. Bašić, Jablanica. 1986. g.177. Ševko M. Bašić. Jablanica. 1986. g.178. Sejfudin M. Bašić. Jablanica, 1986. g.179. Ašir A. Bukvić. Tešanj-Bukva, 1986. g.180. Simo Lj. Orlić. Ljetinić, 1987. g.181. NazifM. Bašić. Šije, 1987. g.182. Islam M. Kruško, Miljanovci, 1987. g.183. Marko L. Kikić, Omanjska, 1987. g.184. Sead H. Hasaničević, Jevadžije, 1987. g.185. Mujo R. Klinčević, Šije, 1987. g.186. Velimir M. Pinjić, Vrela, 1987. g.187. Huso H. Bošnjo, Miljanovci, 1987. g.188. Abdulah O. Alibalić, Ljetinić, 1987. g.189. Marjan M. Radeljak, Cerovac, 1987. g.190. Mustafa M. Hasanbašić, Hrvatinovići, 1987. g.191. Muharem A. Muharemović, Miljanovci, 1987. g.192. Zvjezdan B. Kunac, Bobare, 1987. g.193. Ilija S. Barišić, Miljanovci, 1987. g.194. Hajrudin A. Ramić, Mrkotić, 1987. g.195. Tadija I. Sučić, Lončari, 1987. g.196. Mustafa S. Muminović, Lepenica, 1987. g.197. Mirsad B. Bošnjo, Miljanovci, 1987. g.198. Meho M. Mehić, Mrkotić, 1987. g.199. Marjan Sivić, Ljetinić, 1987. g.200. Radojica D. Đerić, Ljetinić, 1988. g.201. Idriz A. Cerovac, Mrkotić, 1988. g.202. Željko F. Jelić, Omanjska, 1988. g.203. Jakov J. Jurišić, Žabljak, 1988. g. I,

108 j•

204. Hasan A. Jabandžić, Dobropolje, 1988. g.205. Suljo M. Husanović, Miljanovci, 1988. g.206. Mehmed S. Mujčinović, Miljanovci, 1988. g.207. Fahir E. Ibrahimović. Sije, 1988. g.208. Omer A. Alihodžić, Džernilić Planje, 1988. g.209. lsmet I. Kotorić, Jelah, 1988. g.210. Muhamed A. Mešić, Jelah, 1988. g.211. Rasim Alkaz, Medakovo, 1988. g.212. Muhamed M. Hasanbašić, Tugovići. 1988. g.213. Marko I. Vidić. Žabljak, 1988. g.214. Hamza O. Pilav. Tešanj, 1988. g.215. Nihad M. Brković, Miljanovci, 1988. g.216. Ivica T. Matošević. Omanjska, 1988. g.217. Kemal O. Ibrahimović. Sije. 1988. g.218. Slobodan R. Bugarinović. Vrela. 1988. g.219. Ismet M. Delić, Miljanovci, 1988. g.220. Perko D. Lukanović, Mekiš, 1988. g.221. Franjo 1. Glavaš, Blaževci, 1988. g.222. Redžo Đ. Alić, Šije, 1988. g,223. Fikret A. Pilav, Piljužići, 1988. g.224. Ramiz S. Sinanović, Raduša, 1988. g.225. Adem O. Sprečak, Vukovo, 1988. g.226. Esnaf S. Unkić, Mrkotić, 1989. g.227. Husein A. Alihodžić, Džemilić Planje, 1989. g.228. Miralem S. Dubravac, Kraševo, 1989. g.229. Anto J. Barišić, Omanjska, 1989. g.230. Hakija H. Omerbašić, Miljanovci, 1989. g.23 1. Meho R. Hasić, Džemilić Planje, 1989. g.232. Avdo O. Hasanbašić, Trepče, 1989. g.233. Ivan I. Ćosić, Sivša, 1989. g.234. Ismet M. Hmjić, Drinčići, 1989. g.235. Šemso M. Suljić, Jelah, 1989. g.236. Abdulah H. Ramić, Mrkotić, 1989. g.237. Mehmed V. Mahmutović, Orašje Planje, 1989. g.238. Sulejman A. Grebić, Tešanj, 1989. g.

109

I'

!ii

I'I

239. Mehmedalija S. Zilkić, Šije, 1989. g.240. Šefik H. Ahrnetlić, Kraševo, 1989. g.241. Mustafa M. Kruško, Miljanovci, 1989. g,242. Sreto S. Subotić, Tešanj, 1989. g.243. Kemal M. Sinanović, Tešanj, 1989. g.244. Fikret S. Halilović, Koprivci, 1989. g.245. Milovan B. Mitić, Tešanj, 1989. g.246. Milenko I. Ignjatović, Tešanj, 1989. g.247. Željko R. Janković, Vitkovci, 1989. g.248. Pero l. Nikić, Omanjska. 1989. g.249. Mladen Ć. Lazić, Rosulje, 1989. g.250. Halid H. Sinanović, Raduša, 1990. g.251. Izudin S. Bureić, Jablanica, 1990. g.252. Zlatko M. Penava, Žabljak, 1990. g.253. Azem S. Dugalić, Trepče, 1990. g.254. Muhamed Karahmet, Miljanovci, 1990. g.255. Senad M. Turkeš, Džemilić Planje, 1990. g.256. Sead Sejdić, Jablanica, 1990. g.257. Nikola N. Radeljak, Žabljak, 1990. g.258. Rasim M. Mahalbašić, Orašje Planje, 1990. g.259. Juro S. Crnogorac, Piljužići, 1990. g.260. Muhamed H. Silajdžić, Tešanj, 1990. g.261. Meho I. Kantić, Raduša, 1990. g.262. Arif A. Ćorić, Orašje Planje, 1990. g.263. Ahmet M. Čaplja, Mrkotić, 1990. g.264. Boro I. Dominović, Žabljak, 1990. g.265. Muhamed I. Buljubašić, Šije, 1990. g.266. Husein I. Beganović, Tešanjka, 1990. g.267. Ismet M. Kondžić, Jelah, 1990. g.268. Ilija M. Dadić, Omanjska, 1990. g.269. Muhamed M. Alić, Miljanovci, 1990. g.270. Husein E. Hasanić, Šije, 1990. g.271. Nedeljko A. Varivoda, Lončari, 1990. g.272. Enes A. Kurdić, Drinčići, 1990. g.273. Refik S. Begović, Lepenica, 1990. g.

I

II

JII

I

110

274. Mustafa I. Kurdić, Miljanovci, 1990. g.275. Osman M. Đulić, Jelah, 1990. g.276. Omer S. Mehmedović, Šije, 1990. g.277. Hasan A. Ćorić, Orašje Planje, 1990. g.278. Sulejman M. Ostrvica, Džemilić, Planje, 1990. g.279. Osman O. Rahić, Džemilić Planje, 1991. g.280. Suljo H. Salkanović, Novo Selo, 1991. g.281. MomirN. Bogdanić, Žabljak, 1991. g.282. Anto A. Ćosić, Sivša, 1991. g.283. Mato I. Ružić, Sivša, 1991. g.284. Juro M. Bašić, Lončari. 1991. g.285. Ilija I. Rajkovača, Sivša, 1991. g,286. Vahdet I. Hrvić, Jelah, 1991. g.287. Kasim N. Nuredini, Jelah, 1991. g.288. Safet R. Ahmić, Miljanovci, 1991. g.289. Ilija S. Barišić, Miljanovci, 1991. g.290. Dževad A. Subašić, Tešanj, 1991. g.291. Esad M. Softić, Karadaglije, 1991. g.292. Asim M. Ćeman, Miljanovci, 1992. g.293. Nusret I. Smajić, Raduša, 1992. g.294. Fabo J. Džido, Omanjska, 1992. g.295. Fadil O. Alibalić, Ljetinić, 1992. g.296. Ejub R. Kurtić, Lepenica, 1992. g.297. Zijad J. Turkeš, Džemilić Planje, 1992. g.298. Šemso Ahmić, Ljetinić, 1970. g,299. Mehmed Bedak, Lepenica, 1971. g.300. Suljo Bejtić, Raduša, 1971. g.301. Muharem Kruško, Trepče, 1971. g.302. Ivan Mandić, Jelah, 1971. g.303. Petar Martinović, Jelah, 1970. g.304. Mehmed Pilav, Piljužići, 1969. g.305. Rasim Planjac, Bobare, 1969. g.306. Huso Turkeš, Džemilić Planje, 1970. g.307. AtifHankić, Rosulje, 1970. g.308. Miloš Slavuljica, Bobare, 1970. g.

111

~ •.

309. Marko Varivoda. Lončari. 1970. g.310. Šaban Ćeman, Jelah, 1970. g,311. Hasib Šeljmo, Novo Selo, 1971. g.312. Anto Šimić, Sivša, 1971. g.313. Ilija Sučić, Lončari, 1971. g.314. Bećir Djedović, Lepenica. 1971. g.315. Ahmet Muminović, Lepenica, 1971. g.316. Omer Ibrić, Jelah, 1971. g.3 17. Adem Bedak, Lepenica. 1971. g.318. Franjo Tokić, Omanjska, 1971. g.319. Franjo Labudović, Sivša, 1971. g.320. Sulejman Ahmić, Ljetinić, 1971. g.321. Halid Isić, Jelah, 1971. g.322. Mustafa Kotorić, Tešanj, 1971. g.323. Ilija Bašić, Lončari, 1972. g.324. Ejub Kurtić, Lepenica, 1972. g.325. Alija Begović, Lepenica, 1972. g,326. Juro Risonjić, Rosulje, 1972. g.327. Anto Matijević, Omanjska, 1972. g.328. Marko Kikić, Omanjska, 1972. g.329. Mustafa Balić, Šije, 1972. g.330. Salili Čamdžić, Ljetinić, 1972. g.331. Tomo Matošević, Omanjska, 1972. g.332. Osman Bedak, Tešanjka, 1972. g.333. Hajrudin Ibrahimkadić, Žabljak, 1972. g.334. Jakov Jozić, Žabljak, 1972. g.335. Ibrahim Šeljmo, Novo Selo, 1972. g.336. Hidajet Ćeman, Jelah, 1972. g.337. Mehmed Bejtić, Raduša, 1972. g.338. Anto Kovačević, Tešanj, 1972. g.339. Haso Hujdur, Piljužići, 1972. g.340. Himzo Bobarić, Bobare, 1973. g.341. Hamid Ćostović, Medakovo, 1973. g.342. Sakib Bedak, Lepenica, 1973. g.343. Ahmet Bedak, Lepenica, 1973. g.

112

l344. Alija Bedak, Lepenica, 1973. g.345. Osman Omahić, Raduša, 1973. g.346. Rifat Hadžiedhemović. Tešanj. 1973. g.347. Jusuf Bedak. Lepenica. 1973. g.348. Kasim Salkanović, Medakovo. 1974. g.349. Franjo Labudović, Sivša, 1974. g.350. Juro Blažević. Omanjska. 1974. g.351. Hamdo Ćostović, Medakovo, 1974. g.352. Petar Bašić, Lončari. 1974. g.353. Muharem Hujdur, Piljužići. 1974. g.354. Meho Mahalbašić, Orašje Planje, 1974. g,355. Hasan Balić, Šije, 1974. g.356. Mujo Karahmet, Lepenica. 1974. g.357. Muharem Čamdžić, Ljetinić, 1974. g.358. Muhamed Kotorić, Novo Selo. 1974. g.359. Ismet Omahić. Raduša, 1974. g.360. Muhamed Mujkanović, Miljanovci, 1974. g.361. Halid Plančić, Jablanica, 1975. g,362. Safet Turkeš, Ošljak, 1975. g.363. Husein Hafizović, Šije, 1975. g.364. Ilija Ružić, Sivša, 1975. g,365. Meho Balić, Šije, 1976. g.366. Zijad Karahodžić, Jevadžije, 1976. g.367. Vahdet Hrvić, Vukovo, 1976. g.368. Jozo Risonjić, Omanjska, 1976. g.369. Muharem Mahmutović, Orašje Planje, 1976. g.370. Ferid Bašić, Bobare, 1976. g.371. Osman H. Pmjavorac, Tešanj, 1976. g.372. Osman Mahmutović, Dobropolje, 1977. g.373. Kasim H. Turkeš, Džemilić Planje, 1977. g.374. Ilija Bilkić, Vitkovci, 1977. g.375. Osman Ramić, Mrkotić, 1978. g.376. Mato J. Varivoda, Lončari, 1978. g.377. Hasan Alihodžić, Džemilić Planje, 1978. g.378. Sulejman Kadušić, Trepče, 1978. g.

113

379. Muharem Ahmetlić, Vukovo, 1978. g.380. Hajrudin Spahić, Jablanica. 1978; g.381. David Martinović, Omanjska, 1978. g.382. Adem Šeljmo, Novo Selo, 1978. g.383. Muhamed Kotorić, Čitluk, 1978. g.

II. TESARI:

1. Ivan Džido, Miljanovci, 1950. g.2, Smail Kruško, Trepče, 1950. g.3. Munib Mujkanović, Raduša, 1955. g.4. Mustafa Mehičić, Trepče, 1957. g.5. ~ustafa Abmetović, Novo Selo, 1957. g.6. Sman Turkeš, Džemilić Planje, 1957. g.7. Adem Hasanbašić, Trepče, 1957. g.8. Mustafa Hambašić, Trepče, 1958. g.9. Muharem Hasanbašić, Trepče, 1958. g.

10. Anto N. Bejić, Omanjska, 1957. g.11. Marko I. Tokić, Omanjska, 1979. g.12. Muharem Š. Ahmić, Omanjska, 1979. g.13. Pejo M. Bejić, Omanjska, 1979. g.14. Jozo M. Simić, Omanjska, 1980. g.15. Ramo R. Cerovac, Mrkotić, 1980. g.16. Jozo I. Jelić, Omanjska, 1980. g.17. Tomo M. Matošević, Omanjska, 1980. g.18. Suljo R. Himzić, Rosulje, 1981. g.19. Pejo A. Pranjić, Omanjska, 1981. g.20. Muharem M. Unkić, Mrkotić, 1981. g.21. Franjo A. Džido, Omanjska, 1982. g.22. Fajko M. Rizvanović, Putešić, 1982. g.23. Omer A. Kotorić, Čitluk, 1983. g.24. Franjo A. Matijević, Omanjska, 1983. g.25. Aleksandar A. Bajić, Tešanjka, 1983. g.26. Ilija M. Kutlić, Sivša, 1983. g.27. Pejo M. Bejić, Omanjska, 1984. g.

114

l28. Muhamed S. Ai-anić, Piljužići, 1984. g.29. Marko M. Kovačević. Omanjska. 1984, g.30. Smajo Unkić, Mrkotić. 1984. g.31. Ivan M. Krajina, Sivša, 1985. g.32. Šaban Pilav. Piljužići, 1985. g.33. Ivan Katić. Sivša. 1985. g.34. Ferid H. Bekrić. Lepenica, 1986. g.3 S. Avdo L Halvadžić. Karadaglije. 1987. g.36. Franjo 1.Grgić. Sivša, 1989. g.37. Mejra M. Ajkunić, Putešić, 1989. g.38. Ljubica V. Tomić, Vitkovci, 1989. g.39. Ljubica R. Ristić, Vrela, 1989. g.40. Zuhdija E. Halilović, Koprivci, 1990. g.41. Adem Jašarević. Drinčići, 1977. g.42. Vinko N. Mandić, Jelah, 1978. g.43. Osman O. Kokić, Džemilić Planje, 1978. g.

III. KLESARI MLINSKOG KAMENJA:

1. Jašar Omerbašić, Miljanovci, 1953. g.2 Omer Omerbašić, Miljanovci, 1954 g.3. Luka Jeleč, Miljanovci, 1956. (1947.) g.4. Muharem Hadžan, Miljanovci, 1951. (1947.) g.5. Mato Jeleč, Miljanovci, 1947. (1938.) g.6. Bećir Bošnjo, Miljanovci, 1947. g.7. Pejo M. Jeleč, Miljanovci, 1959. g.

IV. KLESARI - OBRAĐIVAČI KAMENA ZAZIDANJE I OBLAGANJE:

1. Pejo P. Martinović, Jelah, 1983. g.2. Ramo M. Rošić, Čaglići, 1987. g.3. Ejub 1. Muminović, Lepenica, 1987. g.4. Šefik A. Salihbašić, Novo Selo, 1989. g.5. Mirko M. Čagalj, Tešanjka, 1989. g.

115

6. Sead A. Kadušić. Jelah. 1991. g.

V~ IZOLATERI (u građevinarstvu):

1. Marinko N. Vrbić, Ljetinić, 1988. g.

VI. IZRADA UMJETNIČKOG (VJEŠTAČKOG)KAMENA ZA OBLAGANJE:

I. Nikola M. Penava, Žabljak, 1990. g.

VII. PROJEKTOVANJE I INŽINJERING UGRAĐEVINARSTVU:

I.Ahmet H. Hujdur. Jelah, 1990. g.2. Ahmet M. Čaplja, Mrkotić, 1990. g.3. Milenko I. Ignjatović. Tešanj, 1991. g.

VIlI. USLUGE ISKOPA U GRAĐEVINARSTVUSA ROVOKOPAČIMA:

1. Smail Z. Hasanbašić, Tugovići, 1986. g.2. Hasan S. Ceman, Miljanovci, 1980. g.3. M~ut B. Talo, Džemilić Planje, 1980. g.4. Alija M. Hrnjić, Drinčići. 1986. g.5. Franjo I. Bratić, Jelah, 1986. g.6. Salih H. Avdić, Ljetinić, 1987. g.7. Sadžida S. Hadžić, Jelah, 1988. g.8. Jozo M. Kljajić, Tešanjka, 1988. g.9. ~laden LJ. Draganić, Vitkovci, 1988. g.

10. Saban S. Ramić, Jablanica, 1989. g.

116

lIX. DROBLJENJE KAMENA:

1. Rifat A. Jacić, Miljanovci, 1990. g.

X. IZRADA ŠLJAKO - BETONSKIHELEMENATA:

1. Ruža Avgustinović ž. Peje, Piljužići, 1979. g.2. Pranja l. Bratić, Jelah, 1979. g.3. Hamdo M. Ćostović, Tešanjka, 1981. g.4. Hajrudin M. Ahmetlić, Cerovac, 1984. g.5. Mejra Ćorić, Ž. Hajrudina, Potočani, 1985. g.6. Nevenka S. Madžarić, Potočani, 1988. g.7. Mustafa K. Jabandžić, Tešanj, 1990. g.8. Vlatko M. Bošnjak, Rosulje, 1990. g.9. Mujo Š. Karahodžić, Jelah, 1974. g.

10. Rifat Starčević, Piljužići, 1976. g.

XI. KERAMIČARI:

1. Marko M. Kutlić, Sivša, 1979. g2. Esim A. Salihbašić, Novo Selo, 1989. g.3. Muharem H. Bekrić, Lepenica, 1990. g.4. Tahir N. Navrboc, Osoje - Tešanj, 1990. g.5. Su1jo A. Mujkanović, Tešanj, 1990. g.6. Zijad Z. t-4ujaković, Tešanj, 1990. g.7. Franjo Blaževuć, Omanjska, 1970. g.

XII. TERACERI:

1. Franjo L. Nikić, Sivša, 1980. g.2. Pavao Bašić, Omanjska, 1975. g.

117

XIII. PARKETARJ I PODOPOLAGAČI:

I. Marko Jurišić, Tešanjka, 1968. g.2. Zvonko M. J~išić, Kraševo. 1979. g.3, Ivo M. M~reIJa, Potočani, 1989. g.4. Emko S. Sahbaz. Piljužići. 1990. g.

XJV. VODOINSTALATERI:

1. Mijo Medić, Tešanj, 1968. g.2. Osman S. Jašić, Tešanj, 1979. g.3. Sead H. Muratović, Tešanjka, 1984. g.~. D~ago I. Katić, Sivša, 1986. g.). MIrko D. Pavlović, Vitkovci, 1988. g.6. Hasan M. Hukić, Miljanovci, 1990. g.7. Ivo M. Tucaković, Tešanj, 1990. g.8. Dževad A. Begunić, Karadaglije, 1990. g.9. Mahmut M. Hotić, Dobropolje, 1975. g.

XY. INSTALATERI CENTRALNOG GRIJANJA:

I. Zeir O. Kerić, Tešanj, 1980. g.2. Ismet S. Skopljak, Lepenica, 1983. g.

XVI. STOLARI

I. Avdo Subašić, Tešanj, 1954. g.2. Smail Mehinagić, Tešanj, 1951. g.3. Ahmet Sehagić, Tešanj, 1951. g.4. Halid Festa, Jelah, 195 I. g.5. Ibro Pašić, Tešanj, 1951. g. (1934. g.)6. Ilija Bilkić, Miljanovci, 1957. g.7. M~jo I. Pašić, Tešanj, 1965. g.8. MIlenko R. Sparavalo, Tešanjka, 1962. g.9. Muhamed M. Hundur, Tešanj, 1962. g.

118

l10. Ivan 1. Jurišić, Tešanjka, 1963. g.11. Ahmet Galijašević, Raduša, 1964. g.12. Suljo Korajlić, Tešanj. 1966. g.13. Safet Kašibović, Raduša, 1967. g.14. Kasim M. Tokmić, Tešanjka, 1968. g.15. Ćazim Z. Smailbegović, Tešanj, 1968. g.16. Ferid I. Ćostović, Medakovo, 1981. g.17. Jusuf A. Mešić, Jelah, 1984. g.18. Nedeljko P. Subotić, Jelah, 1984. g.19. Izudin A. Himzić, Rosulje, 1985. g.20. Ramo A. Saltagić, Jelah. 1985. g.21. Mara Ćosić, Omanjska, 1985. g.22. Esma M. Ćostović, Medakovo, 1986. g.23. Džemal M. Muminović, Medakovo, 1986. g.24. Fahro O. Ćostović, Medakovo, 1987. g25. Ramiz Ć. Lukavica, Tešanjka, 1987. g.26. Sefer M. Bekrić, Lepenica, 1988. g.27. Fajko A. Galjašević, Raduša, 1989. g.28. Anto F. Risonjić, Jelah, 1990. g.29. Suljo Bešić i Haso Bedak, Žabljak, 1990. g.30. Ilija I. Princip, Vukovo, 1990. g.31. Adem S. Travančić, Vukovo, 1990. g.32. Boro P. Labudović, Sivša, 1990. g.33. Goran D. Kulić, Tešanjka, 1992. g.34. Šemso Halilović, Hrvatinovići, 1970. g.35. Omer E. Ibrahimović, Šije, 1975. g.36. Džemal Tokmić, Lepenica, 1977. g.

XVII. STAKLOREZAČI:

1. Mujo Mahmutefendić, Tešanj, 1979. g.2. Izudin A. Himzić, Jelah, 1981. g.3. Muhamed A. Hojkurić, Tešanj, 1982. g.4. Sead M. Mudrov, Piljužići5. Salih S. Čamdžić, Tešanjka, 1979. g.

119

iI''IiIIli

6. Dedo 1.Brka, Tešanj. 1982. g.7. Zlata S. Himzić, Tešanj. 1985. g.8. Ibrahim S. Agić. Jelah, 1988. g.9. SaIko S. Ogrić, Kraševo, 1990. g.

)O.Ahmet A. Hankić. Jelah. 1991. g.Il. Asim Iriškić. Jelah. 1973. g.12. Smail Krdžalić, Tešanj. 1974. g.13. Ibrahim E. Mahmutefendić. Tešanj. 1975. g.

i'i!

ii

XVIII. ELEKTRO-INSTALATERI:

.:1. Husein Hujdur. Jelah, 1963. g.2. Mujo M. Bukvić. Tešaj, 1965. g.3. Nazif A. Ramić, Kraševo, 1966. g.4. Jakov Nikić, Sivša, 1967. g.5. Vinko Rajkovača, Sivša, 1967. g.6. Ibrahim Galijašević, Tešanj, 1967. g.7. Mešan H. Mervanović, Mrkotić, 1979. g.8. Mehmedalija I. Kapić, Dobropolje, 1979. g.9. Adil H. Dizdarević, Tešanj, 1980. g.

10. Mirko P. Martinović, Žabljak, 1981. g.Il. Zvonko M. Marić, Omanjska, 1981. g.12. Mustafa J. Hrnjić, Jevadžije, 1983. g.13. Tomis~av N. Bojčić, Medakovo, 1984. g.14. Huso C. Katica, Dobropolje, 1984. g.15. Mirsad H. Ahmetkadić, Raduša, 1986. g.16. Anto Filipović, Jelah, 1971. g.17. Pejo Matijević, Omanjska, 1972. g.18. Fuad Sarić, Tešanj, 1979. g.

XIX. KREČARI - PROIZVODNJANEGAŠENOG KREČA:

1. Iso Vehab, Dobropolje, 1951. g. (1934. g.)2. Meho H. Mulić, Dobropolje, 1956. g.

120

l3. Mujo Vehab, Dobropolje. 1948. g.4. Salih I. Vehab, 1962. g.5. Iso S. Vehab, Dobropolje, 1989. g.

XX. MOLERI - FARBARI:

1. Stevo Matković, Tešanj, 1952. g.2. Suljo Medarić, Tešanj. 1953. g.3. Rudo Glazer, Tešanj, 1957. g.4. Alija M. Braković, Tešanj, 1963. g.5. Halil S. Hujdur, Tešanj, 1965. g.6. AtigfO. Ramić, Jelah, 1965. g. ("mazalo")7. Kemal S. Medarić, Tešanj, 1967. g.8. Mesud Kahrimanović, Tešanj, 1967. g.9. Rasim S. Ljevaković, Trepče, 1979. g,

10. Hajrudin Starčević, Piljužići, 1982. g.11. Anto P. Komšić, Sivša, 1983. g.12. Džemal M. Ljevaković, Trepče, 1984. g.13. Samir, A. Ramić, Jelah, 1987. g.14. Đorđe M. Marković, Potočani, 1987. g.15. Husein S. Ljevaković, Trepče, 1988. g.16. Rušto M. Kahrimanović, Tešanj, 1989. g.17. Husein H. Ćeman, Jelah, 1990. g,18. Pavo Bašić, Omanjska, 1969. g.19. Andrija Bašić, Omanjska, 1969. g.20. Bego Dedić, Tešanj, 1971. g.21. Abdulah Sejdinović, Šije, 1973. g.22. Nijaz Smailović, Tešanj, 1974. g.23. Husein Mandžukić, Tešanj, 1978. g.

XXI. MLINARI- VODENIČARI:

1. Delva Pmjavorac, Tešanj, 1957. g.2. Delva Tahirović, Tešanj

121

XXII. MLINARI - MLINOVI NA POGONDIZEL I ELEKTRO-MOTORA:

I. Stipo Ivić. Zabljak. 1968. g.:. Adil Dernirovic. Raduša. 1968. g..). Muhamed H. Kadušić, Trepče. 1968. g.:. ~~hamed Hadžan. Miljanovci, 1968. g.). Ilija Pranjić. Omanjska. 1968. g.6. Nazif Kokić. Džemilić Planje, 1968. g.7. Ivan Grgić, Sivša, 1968. g.8. Anto Baštijanović. Potočani, 1968. g.9. Ljubomir Kokić. Vitkovci. 1968. g.

lU. Ašir Mujčinović. Orašje Planje. 1968. g.II. Ivan Bašić. Lončari. 1968. g.12. Ivan Pranjić. Omanjska, 1968. g13. Mato Raštigorac, Miljanovci, 1968. g.14. Mile !. Nikić, Tešanjka, 1984. g.15. Jozo Simunović, Potočani, 1971. g.16. Izudin Kurdić, Piljužići, 1969. 'g.

XXIII. PEKARI:

I. Suljo Pmjavorac, Tešanj, 1955. g.2. Ibrahim Bešlagić, Tešanjka, 1957. g.3. Mehmed Zeničanin, Kalošević, 1957. g.4. Ibro Turalić, Tešanj, 1947. g. .5. Mu~o A. Agić, Tešanjka, 1958. g.6. Halid Ahmetagić, Tešanjka, 1958. g.7. Džemal Bedak, Tešanjka, 1965. g.8. Mustafa Pmjavorac, Tešanj, 196:>.g.9. Ras~m I. !ahić, Jelah, 1965. g.

1O. Sab~t E. Ca~lja, Kalošević, 1966. g.Il. Sa~lk S~opljak, Tešanjka, 1966. g.12. ASim Dizdarević, Tešanj, 1967. g.13. Mustafa Bradarić, Tešanjka, 1967. g.

122

114. Mehmed Hodžić. Tešanj - Buha. 1967 g.15. Osman Pašić, Jelah, 1968. g.16. Anto T. Kulaš. Sivša. 1979. g.17. Adem Pmjavorac. Tešanj. 1979. g.\8. Avdo H. Mahmutović. Kalošević- 1983. g.19. Adem O. Pašić, Jelah, 1985. g.20. Džemal K. Hodaj, Jelah, 1986. g.21. Hasan S. Sinanović. Tešanj. 1986. g.22. Mahmut R. Deljkić, Tešanj. 1978. g.23. Kasim M. Nuredini, Tešanjka. 1987. g.24. ldriz A. Pnishi, Tešanj, 1988. g.25 Dževad S. Bavrk, Jablanica, 1990. g.26. Ćevani S. Sadri, Tešanjka, 1991. g.27. Hajzen S. Arnautović, Tešanj. 1991. g.28. Edin I. Bešlagić, Vukovo, 1991. g.29. Redžo S. Sinanović, Raduša, 1991. g.30. Ibro Pmjavorac, Tešanj, 1973. g.31. Ćazim Maroši, Tešanj, 1975. g.

XXIV. IZRADA KORA ZA PITE,JUFKE I TJESTENINE:

1. Šefki H. Dauti, Tešanj, 1986. g.2. Ahmet V. Kantić, Tešanj, 1990. g.3. Ivan J. Erceg, Jelah-Polje, 1991. g.

XXV. PRŽENJEKAFE:

1. Franjo M. Bratić, Jelah-Polje, 1990. g.

XXVI. PEČENJARSKE DJELATNOSTI(pečenje kestenja, špica i dr.):

1. Zumijet Š. Seadini, Tešanj, 1986. g.2. Adem Š. Turkeš, Džemilić Planje, 1986. g.

123

XXIX. REZANJE DRVETA - CZDUZl\iO IPOPRFC-NO:

3. Mustafa M. Abdulmutalip. Tešanjk a, 1987. u.-lo Sehida S. Husanović, Miljanovci. 1988. g. ~5. Jozo B. Kovačević, Jelah, 1980. g.6. Saliu N. Salman. Tešanj, 1980. g.7. Fata R. Bureić, Tešanj, 1989. g.8. Marija M. Kovačević. Jelah, 1990. g.9. Pejo M. Rajkovača. Sivša, 1992. g.

x..xVIII. SJE{A I IZ'\OSF.~,JE DRVETA IZ Sl'ME:

I. Mehmed \1. Bllšnjal--. i-.:.;d\)~..:\ ić. 1989. g.

cl t\ S· lt: I·C·· 1'\ 'I I;' '1'\· \l)O') (l2.Sena , .. ,I,lg .. Cd,.L. ,_.c:.

XXVII. MESARJ: I, Mehmed S. /\hI1111.':. Piliužić i. 198-l. g2. Izudin S. Ahmić. Pil.iui.ići. 198-l. g.3. Anto.l. Tokić. MiIjan,l\ci. I ()X ..\ s4. Mujo O. Alkaz. L,)gobar..: 1()l)(:. g; ,~ Mehmed \1. :\I1I11IĆ. \lill'ln()\c\. 1 )l)O, g6: Mujo A. Hahadi:ić. Karadaglij..:. 1()90. g7. Ibro S. Smajić. \1iljano\ci. 199(). g8. Milan J. Bihić. Vitkmci. 1990. s.9. Hajrudin M. Ćorić. powčani. 1991. g.

10. Bego Alispahić. Karadagli.i..:. 197-+. g.

I. Ahmet Školjić, Tešanj, 1954. g.2. Sulejman Mulabdić, Tešanj, 1953. g. (1936.)3. Tahir Tahirović, Tešanj, 1954. g.-lo Mustafa Sarić. Jelah, 1957. g.5. Numan Školjić. Tešanj. 1957. (1947.) g.6. Osman Skoljić. Tešanj, 19:;4. g.7. Suljo Školjić. Tešanj, 1947. g.8. Sulejman Školjić, Jelah, 1963. g.~ J:;"Ihrudin Školjić, Jelah, 1979. g,

10. Bahrija N. Školjić (Vedo), Tešanj, 1981. g.11. Muharem, 1. Mujčić, Tešanjka, 1984. g.12. Salih O. Corić, Orašje Planje, 1985. g.13. Sulejman S. Mulabdić, Tešanj, 1990. g.14. Nurija M. Spahić, Tešanj, 1990. g.15. Suljo B. Alispahić, Karadaglije, 1990. g.16. Mujo B. Krličević, Jelah, 1991. g.17. Rifkija M. Sarić, Jelah, 1992. g.18. Ibrahim H. Mujanović, Tešanj, 1992. g.19. Smail Mulabdić, Tešanj, 1970. g.20. Meho Tahirović, Tešanj, 1971. g.21. Mustafa Šišić, Tešanj, 1974. g.22. Hasan Školjić, Tešanj, 1975. g.23. Hamzalija Mujanović, Tešanjka, 1977. g.

xxx. DRVOSTRUGARSTVO, DRVNAGALANTERI.JA I STILSKA OBRADA DRVETA:

1. Jozo 1. Sučić. Bla;ie\'Ci. 1979. g.2. Ilija P. Katić. Tešanjka. 198~ g.3. Fadil S. Kahvić. Dobropolje. 1990. g.

XXXI. PROIZVODNJA BRIKETA:

I. Filip M. Katić. Omanjska. 1991. g.

XXXIl. KOLARl (drvena kola):

1. Mustafa Isić. Tešanj. 19) 1. g.2. Mujo Pmjavorac, Logo\Jar..:. 19:" I. g.

12)124

11.

t!~-XXXIII. KORPARI:

I. Mešan Cerovac. Mrkotić. 1954. g.2. Omer Sejdinović. Čitluk. 1957. g.

XXXIV. SAMARDŽIJE:

I. Safet Pobrić, Tešanj. 1948. g.2. Stipo Svalina. Tešanj, 1951. (1929.)g.

XXXV. TAPETARI:

I. Hajrudin Mulalić. Tešanj. 1966. g.2. Nikola A. Zovko. Piljužići, 1990. g.

XXXVI. LONČARI(izrada zemljanih lonaca i dr.):

I. Jakov Rajkovača, Sivša, 1958. g.2. Stip~ Beji.ć, Omanjska (Bejići), 1946. g,3. Franjo Rajkovača, Omanjska (Bejići), 1958. g.4. Pejo Marić, Omanjska (Bejići), 1946. g.5. Mato N. Bejić, Omanjska (Bejići), 1946. g,

t,~~'

XXXVII. AUTOMEHANIČARI:

I. Sulejman Hodžić, Tešanj, 1966. g.2. Adem M. Mujčić, Jelah, 1979. g.3. Drago L. Barišić, Kraševo, 1981. g.4. Ibro.A. Džanović, Tešanjka, 1981. g.5. MU~lsA. .colić, Mekiš, 1983. g.6. Amir H. Skoljić, Tešanj, 1986. g.7. Sead S. Bejtić, Raduša, 1986. g.8. N:~in M. Saračević, Tešanj, 1989. g.9. MIJo A. Martinović, Omanjska, 1989. g.

126

f,I..

10. Nurko I. Merdić, Vukovo, 1990. g.Il. Ramiz M. Ogrić, Jelah, 1990. g.12. Jakub i Miralem Ćeman, Jelah, 1990. g.13. Samir M. Bešić. Tešanj. 1990. g.14. Mehmed S. Saračević. Raduša, 1990. g.15. Salih L Ramić, Jablanica, 1990. g.16. Marko M. Rajkovača, Sivša, 1992. g.17. Muhamed Đonlagić, Kalošević, 1972. g.18. Mato I. Brnadić, Žabljak, 1973. g.19. Ivan Kaser, Kraševo, 1975. g.

XXXVIII. VULKANIZERI:

1. Dževad S. Kondžić, Jelah, 1980. g.2. Hajrudin O. Ćorić, Jelah, 1985. g.3. Hasan L Karahodžić, Vukovo, 1987. g.4. Ilija I. Kopčić, Kraševo, 1990. g.5. Miloš O. Cocić, Vrela, 1990. g.6. Ejub A. Ramić, Jablanica, 1990. g.

XXXIX. AUTOLIMARI:

1. Jovica S. Šarac, Tešanjka, 1981. g.2. Senad H. Bešlagić, Jelah, 1981. g.3. Nusret H. Kantić, Kraševo, 1984. g.4. Mirsad H. Subašić, Raduša, 1984. g.5. Mevludin M. Hasičić, Medakovo, 1986. g.6. Sejfudin H. Šeljmo, Novo Selo, 1987. g,7. Muhamed S. Kantić, Vukovo, 1987. g.8. Rešad Mujčić, Jelah, 1989. g.9'. Mirsad R. Delić, Tešanj, 1990. g.10. Smajo S. Ogrić, Kraševo, 1991. g.Il. Izudin H. Subašić, Raduša, 1991. g.

127

XL. AUTOLAKIRERI-AUTOFARBARI:

Bahrudin S. Alić. Raduša, 1983. g.

XLI. LIMARI:

1. Mustafa Hadžalić. Tešanj, 1967. g.2. Huso Kantić. Jelah, 1968. g.3. Adem A. Kantić, Raduša, 1979. g.4. Safet H. Kantić, Tešanj, 1983. g.5. Anto M. Marinković, Jelah, 1986. g.6. Samir Z. Mulabdić, Tešanj, 1991. g.7. Muhidin S. Dubravac, Kraševo, 1992. g.8. Huso Kantić, Jelah, 1968. g.

XLII. BRAVARI IMAŠINBRAVARI:

I

III

1. ~edeljko P. Subotić, Jelah, 1979. g.2. Semso S. Skopljak, Tešanjka, 1982. g.3. Anđelko Tadić, Tešanjka, 1985. g.4. Hamid M. Durak, Miljanovci, 1986. g.5. Huso H. Bošnjo, Tešanj, 1987. g.6. Vesna S. Blagojević, Tešanj, 1988. g.7. Zoran F. Katić, Omanjska, 1989. g.8. Hasan A. Pašić, Novo Selo, 1989. g.9. Salko S. Skopljak, Tešanjka, 1989. g.

10. Emir O. Deljkić, Tešanj, 1990. g.11. Marko F. Budulica, Potočani, 1990. g.12. Vinko A. Dragičević, Dobropolje, 1990. g.13. Mirko A. Penava, Tešanjka, 1991. g.14. Slavko I. Nikić, Sivša, 1992. g.

XLIII. METALO-STRUGARI:

1. Ivo J. Jurišić, Kraševo, 1983. g.

128

2. Ognjen M. Nesterović, Tešanj, 1988. g.3. Ivo P. Kesedžić. Tešanjka, 1991. g.4. Josip A. Kaser, Kraševo, 1987. g.S. Nermin Dž, Muslija, Tešanj, 1988. g.6. Fehro S. Krdžalić, Tešanj - Bukva, 1991. g.

XLIV. ELEKTRO-MEHANIČARI:

1. Mato Matijević, Tešanjka, 1968. g.2. Ilija Matijević, Omanjska, 1969. g.3. Zijad lbrahimkadić, Tešanjka, 1979. g.4. Dušan N. Marić, Tešanj, 1983. g.5. Zeljko P. Matijević, Jelah, 1983. g.6. Kemall. Bedak, Tešanjka, 1987. g.7. Robert F. Dilberović, Jelah, 1990. g.8. Stipo P. Martinović, Tešanj, 1990. g.9. Almir M. Kerić, Tešanj, 1990. g.

10. Muharem H. Mervanović, Mrkotić, 1991. g11. Ivan M. Ćosić, Sivša, 1992. g.12. Radovan I. Vajdić, Tešanjka, 1992. g.

XLV. PRECIZNI MEHANIČARI:

1. Sarnir H. Kahvić, Jelah, 1986. g.2. Redžo I. Zukanović, Jelah, 1986. g.3. Darko S. Mičić, Tešanj, 1988. g.4. Darko D. Đurđević, Tešanj, 1990. g.

XLVI. RADIO I TV MEHANIČARI:

1. Osman Nezirević, Tešanj, 1968. g.2. Suad H. Hatibović, Tešanj, 1979. g.3. Janja I. Matić, Tešanjka, 1980. g.4. Josip P. Katić, Jelah, 1980. g.5. Hasan O. Dolamić, Tešanj, 1984. g.

129

I III

Ij' 6. Stanislav J. Barišić, Tesanjka, 1984. g.

7. Fikret O. Hadžikadunić, Tešanj, 1987. g.8. Anton J. Kaser, Kraševo, 1987. g.9. Franjo L. Bejić, Omanjska, 1990. g.10. Sretko Stević, Tešanj, 1971. g.Il. Josip Kaser, Kraševo, 1976. g.12. Milorad Stokić, Vitkovci. 1978. g.13. Hajrudin Cehajić, Tešanj, 1978. g,

I

I,i

XLVII. OPRAVKA ELEKTRIČNIHKUĆANSKIH APARATA:

1. Mirsad H. Bećirodobašić, Tešanj, 1988. g.2. Ahmet O. Abduzaimović, Tešanj, 1990. g.3. Fahir S. Ajanović, Jelah, 1991. g.

XLVIII. POPRAVAK ŠPORETANA TVRDO GORIVO:I

IIII

II

I

I

I. Avdo I. Halvadžić, Karadaglije, 1987. g.

XLIX. POPRAVAK MOTORNIH PILA:

I. Rasim B. Bošnjo, Jelah, 1987. g.

L. IZRADA KLJUČEVA I SITO-ŠTAMPA:

1. Aida H. Subašić, Tešanj, 1990. g.

LI. TOKARI:

I. Ivo P. Kesedžić, Kraševo, 1986. g.

130

Lli. ALATNIČARI:

1. Marjan F. Katić, Omanjska, 1986. g.2. Franjo J. Ćosić, Jelah, 1988. g.

LIII. URARI - SAHADŽlJE:

1. Osman Durkalić, Tešanj, 1954. g.2. Abdulah Hojkurić, Tešanj, 1951. - 1949. g.3. Zinaid Dž. Džanović, Tešanj, 1981. g.4. Adem Hojkurić, Tešanj, 1971. g.5. Vemesa Marbah, Jelah, 1976. g.

LIV. ZLATARI:

1. Osman A. Fočo, Tešanj, 1979. g.2. Zef Đ. Ivezić, Tešanj, 1980. g.3. Esad R. Kantić, Jelah, 1988. g.4. Damir J. Saračević, Tešanj, 1991. g.5. Adnan O. Memagić, Jelah, 1991. g.6. Zikrija Osmić, Tešanj, 1972. g.7. Kolja Đ. Ivezić, Tešanj, 1977. g.

LV. KOVAČi(potkivači):

1. Smajo Bašić, Jablanica, 1951. g.2. Ibro Dizdarević, Tešanj, 1956. g.3. Mahmut Beširević, Vukovo, 1951. (1939.) g.4. Ramo Musić, Tešanj, 1951. g.5. Hamza Hafizović, Tešanj, 1951. (1939.) g.6. NazifTahić, Tešanj, 1956. g.7. Huso Klobodanović, Tešanj, 1951. g.8. Jozo Kaser, K.raševo, 1953. g.9. Omer Beširević, Jelah, 1953. g.

131

li'

'i, J

.f'i~.,

lO. Selim Bošnjo, Piljužići, 1951. g.Il. Selim Silajdžić, Tešanj, 1951. (1934.) g.12. Muharem Agić, Rosulje, 1956. g.13. Osman Kerić, Tešanj, 1951. (1934.) g.14. Ilija Pranjić, Omanjska, 1954. g.15. Suljo Sestan, Jelah, 1953. g.16. Hamid Kahrimanović, Tešanj, 1949. g.17. Hamid Ahmić, Miljanovci. 1954. g.18. Ismet Karahmet, Miljanovci, 1954. g.19. Ismet Bašić, Bobare, 1957. g.20. Mehmedalija M. Hundur, Tešanj, 1960. (Mustafa 1931.) g.21. Avdo Bašić, Jelah, 1946. g.22. Niko Bibić, Blaževci, 1947. g.23. Jozo I. Jelić, Omanjska, 1963. g.24. Muhamed Ajnić, Tešanj, 1962. g.25. Ragib Bećar, Piljužići, 1966. g.26. Rasim Planjac, Bobare, 1968. g.27. Mustafa M. Hundur (mlađi), Tešanj, 1979. g.28. Mehmed H. Kašibović, Rađuša, 1980. g.29. Vinko 1. Kaser, Kraševo, 1981. g.30. Hajrudin H. Starčević, Piljužići, 1987. g.31. Rasim M. Starčević, Piljužići, 1987. g.32. Mufid M. Agić, Rosulje, 1990. g.33. Islam Dž. Roša, Čaglići, 1990. g.34. Smajo Smajić, Miljanovci, 1974. g.35. Ismet Starčević, Piljužići, 1976. g.

LVI. REMENARI:

1. Muhamed Gazić, Tešanj, 1954. g.2. Hasan Agić, Jelah, 1956. g.3. Ibrhim Kantić, Jelah, 1980. g.4. Fadil M. Kantić, Jelah, 1990. g.5. Suljo Agić, Jelah, 1971. g.6. Mehmed Kantić, Raduša, 1972. g.

132

7. Fadila Agić, Jelah, 1973. g.

LVlI. OPANČARI:

I. Šaban Kunalić, Kraševo, 1954. g.2. Salih Brka, Tešanj, 1954. g.3. Suljo Brka, Tešanj, 1947. g.4. Kasim Saračević, Tešanj, 1954. g.5. Osman Prnjavorac, Tešanj, 1947. g,

LVIlI. OBUĆARI:

1. Pero Kovačević. Tešanjka, 1947. g.2. Asim Hankić, Tešanj, 1947. g.3. Ivica Bašić, Lončari, 1956. g.4. Ibrahim Hodžić, Tešanj, 1947. g.5. Salih Hodžić, Tešanj, 1954. (1934.) g.6. Pejo Blažević, Omanjska, 1953. g.7. Enver M. Korajlić, Tešanj 1954. g.8. Ekrem Hundur, Tešanj, 1954. g.9. Refik Karahodžić, Jevadžije, 1957. g.

10. Hamza Ajanović, Tešanj, 1947. g.11. Dževad M. Fejzić, Jelah, 1961. g.12. Anto Krajina, Tešanjka, 1967. g.13. Adem S. Hodžić, Tešanj, 1979. g.14. Fehim I. Hodžić, Tešanj, 1980. g.15. Suad A. Hankić, Jelah, 1981. g.16. Ivan A. Kajinić, Tešanjka, 1981. g.17. Mehmedalija M. Kantić, Jelah, 1983. g.18. Nurija I. Kantić, Jelah, 1984. g.19. Ahmet S. Kalabić, Tešanj, 1987. g.20. Drago S. Bogdanović, Tešanj, 1987. g.21. Ferid H. Ćehajić, Tešanjka, 1988. g.22. Rasim S. Agić, Tešanjka, 1990. g.23. Omer A. Mulabdić, Jelah, 1990. g,

133

24. Halid S. Hodžić. Dobropolje. 1991. g.25. Adis N. Spahić, Jelah. 1992. g.

LIX. KOŽNA GALANTERIJA - TAŠNARI:

1. Jusuf Saračević, Tešanj. 1967. g.2. Husein Saračević, Tešanj. 1979. g.3. Delveta A. Blaca, Jelah, 1981. g.4. Nedžad I. Kahrimanović, 1982. g.5. Salih M. Katardžić, Tešanj. 1983. g.6. Besim A. Kamišević. Raduša, 1987. g.7. Ruvejda S. Smajić, JeIah, 1991. g.8. Samir S.•Katardžić, Tešanj, 1991. g.9. Zijad S. Sišić, Jelah, 1991. g.

10. Ibro Hmjić, Jelah, 1970. g.Il. Džemal Pobrić, Jelah, 1971. g.12. Hasan Ahmetagić, Tešanj, 1971. g.13. Mujo Hrnjić, Tešanj - Osoje, 1976. g.

LX. KROJAČI:

1. Mahmut S. Krdžalić, Jelah, 1951. g.2. Salih H. Subašić, Tešanj, 1952. g.3. Sulejman Hodžić, Tešanj, 1956. g.4. Omer Krdžalić, Tešanj, 1951. g.5. Husein M. Hundur, Tešanj, 1954. g.6. Ibrahim, Mujagić, Tešanj, 1951. g.7. Rašid Catić, Tešanj, 1947. g.8. Abdulah Smailbegović, Tešanj, 1946. g.9. Safet Hadžihasić, Tešanj, 1952. g.

10. Hamdo Krdžalić, Tešanj, 1957. g.II. Sakib M. Korajiić, Tešanj, 1958. g.12. Hakija M. Abduzaimović, Tešanj, 1965. g.13. AkifS. Brkić, Tešanj, 1966. g.14. Fahir Ibrić, Tešanjka, 1967. g.

134

15. Osman Krdžalie. Tešanj. 1968. g.16. Aiša H Pobrić. Jelah. 1982. g.17. Rašida S. Gračanlija. Tešanj. 1983. g.18. Sabiha H. Salihović, Tešanj. 1984. g.19. Bahrija S. Turkić, Tešanjka. 1984. g.20. Džemal H. Pobrić. Jelah. 1984. g.21. Zlata H. Omahić. Tešanj. 1985. g.22. Razija S. Solo. Jelah. 1987. g.D. Ahmet S. Tukić. Tešanj. 1988. g.24. Jasrmra M. Korajlić.I ešanj, 1988. g.25. Sead Z. Vehabović. Tešanj. 1989. g.26. Slavica S. Bratić. Jelah, 1989. g.27. Nadžida ž. Dževada Halep, Raduša, 1989. g.28. Hajrudin S. Mujčinović, Novo Selo, 1990. g.29. Miralem A. Bedak, Tešanjka, 1990. g.30. Đulsa S. Halilović, Šije, 1990. g.31. Rukija I. Bajrić, Šije, 1991. g.32. Hamza Krdžalić, Jelah, 1971. g.33. Kasim Pmjavorac, Tešanj, 1970. g.34. Hamdija Artuković, Tešanjka, 1972. g.35. Ana Jozić, Tešanjka, 1974. g.36. Adem Brka, Tešanj, 1975. g.37. Faik Hadžimujić, Tešanj - Kmdija, 1975. g.38. Asim Pmjavorac, Tešanj, 1975. g.39. Džemal H. Pobrić, Jelah, 1976. g.40. Rešad Bećar, Jelah, 1976. g.41. Muhamed H. Hotić, Dobropolje, 1977. g.

LXI. VEZ - IZRADA GOBLENA:

I. Haris E. Karahodžić, Tešanj, 1990. g.

135

i

I, IIJI;

LXU. BOJENJE I HEMIJSKO ČIŠĆENJEODJEVNIH PREDMETA:

I. Mejra R. Ćernan, Tešanj' 1982 g') VI ' "-. ado 1. Mandić. Jelah. 1989. g.

LXIU. IZRADA PREDMETA OD PLASTIČNIHMASA:

I. Džemal H. P~brić. Raduša, 1982. g.2. Mu~taf~ H. Vllašević, Tešanj, 1985. g.3. Velida z. Ismeta Galijašević. Tešanj 1988 g4. Zehrudin M. Kruško, Jelah, 1989. g.' '.5. Luca J. Katić. Omanjska, 1990. g.

LXIV. CVJEĆARSTVO(prirodno i vještačko cvijeće):

1. Mubera S. Delić, Tešanj, 1983. g.

LXV. POSLASTIČARI:

1. M~jo Vil~šev~~, Tešanj. 1954. g.2. SeJfo T~rovlc,. Tešanj, 1947. g.3. Adem Dlzdarevlć, Tešanj, 1947. g.4. Ahmet Zejnilović, Tešanj, 1951. (1934.) g.5. Hasa.n Tahirović, Jelah, 1953. g.6. IsmaIl A. ~~ćirević, Kalošević, 1958. g.7. M~hm~da!lJ~.M. Mandžukić, Tešanj, 1964. g.8. H<ljrudm Cašif, Tešanjka, 1965. g.9. Muhamed H.. -:ahirović, Jelah, 1966. g.

10. Ismet Nuredml, Tešanjka, 1966. g.11. ~etcu:~. Vuković, Vitkovci, 1981. g.12. Ćamil S. Seadini, Tešanjka, 1983. g.

136

13. Naser S. Šabani, Kalošević, 1984. g.14. Zuhrijat Š. Seadini, Tešanj, 1985. g.15. Fuat Aliji, Jelah, 1985. g.16. Medat R. Memedi, Jelah, 1986. g.17. Abdulah Ali, Tešanj. 1986. g.18. Remzi Redžepi, Jelah, 1986. g.19. Hajrudin K. Tahirović, Tešanj, 1986. g.20. Kasim M. Nuredini, Jelah, 1987. g.21. Šoip K. Osmani, Tešanj, 1987. g.22. RaifM. Nuredini, Kalošević, 1987. g.23. Saliu P. Salman, Tešanj, 1983. g.24. Nusret Z. Redžepi, Tešanj, 1989. g.25. Muharem Š. Ahmić, Jelah, 1989. g.26. Almina R. Mešić, Tešanjka, 1991. g.27. Fikreta M. Travančić, Tešanj, 1991. g.28. Šemsudin I. Sejmenović, Tešanj, 1992. g.29. Fatima Tahirović, Je1ah, 1971. g.30. Kemal Tahirović, Tešanj, 1971. g.31. Hajrudin Dizdarević, Tešanj, 1973. g.

LXVI. BRIJAČI - FRIZERI:

l. Ahmet Hukić, Tešanj, 1951. (1933.) g.2. Muhamed Srkalović, Tešanj, 1951. (1934.) g.3. Hamid Ibrahimkadić, Jelah, 1951. (1934.) g.4. Su1jo Hukić, Tešanj, 1951. (1936.) g.5. Mehemed Karahodžić, Jelah, 1951. g.6. Sabit Mujagić, Tešanj, 1951. (194~.) g.7. Mehmedalija Smailbegović, Tešanj, 1948. g.8. Avdo Bukvić, Tešanj, 1954. g.9. Rasim Mandžukić, Kalošević, 1954. g.

10. Ibro Delibegović, Tešanjka, 1957. g.11. Hajrudin Redžović, Tešanjka, 1957. g.12. Hajrudin H. Ibrahimkadić, Jelah, 1960. g.13. Fuad S. Hodžić, 1962. g.

137

. I

I!

14. Mesud M. Deljkić. Tešanj. 1964. g.\5. Huso M. Bašić, Kalošević. \965. g.\6. Osman O. Sejmenović, Tešanj. \966. g.\7. Muhamed Bešlagić, Tešanj. 1967. g.18. Halima ž. Mevludina Hodžić. Tešanj, 1968. g.\9. Nevzeta Hadžiahmetović, Tešanj, 1968. g.20. Manda N. Jurišić, Tešanjka, 1979. g.21. Mara M. Martinović, Omanjska, 1980. g.22. Almasa ž. Huseina Mehuljić, Tešanj, 1980. g.23. Huso M. Kondžić, Jelah, 1980. g.24. Emira H. Fočo. Tešanj, 1980. g.25. Zemka A. Ramić, Jelah, 1983. g.26. Suada Hankić, Jelah, 1983. g.27. Amira A. Pašić, Tešanj, 1985. g.28. Nadžida H. Terzić. Tešanj, 1985. g.29. Mubera Đonlagić. Jelah, 1985. g.30. Ana P. Katić, Tešanjka, 1986. g.31. Enesa B. Hatičić, Tešanj, 1986. g.32. Zenira A. Bašić, Jelah, 1986. g.33. Snježana I. Gverić, Tešanj, 1986. g.34. Emina H. Karahmet, Putešić, 1986. g.35. Env~ra O. Halvadžić, Karadaglije, 1986. g.36. Mw:sa ~. Hundur, Tešanj, 1986. g.37. Ružica C. Blažević, Jelah, 1987. g.38. Cvi~~ta S. Jozić, Tešanjka, 1987. g.39. Senija S.•Bukvić, Tešanj, 1987. g.40. Se?a Z. Ciček1ić, Jelah, 1988. g.41. SeJ~da M. Mudrov, Pi1južići, 1988. g.42. Janja J. Grgić, Sivša, 1988. g.43. Nenninka,B. Spreko, Tešanjka, 1988. g.44. Enesa B. Custo, Tešanj, 1989. g.45. Selv!~a K. Dj~dović, Tešanjka, 1989. g.46. A?VIJa S. Mujkanović, Medakovo, 1990. g.47. Kimeta M. Jabandžić, Tešanj - Bukva, 1990. g.48. Zuhra O. Muslija, Šije, 1990. g.

138

49. Blažica K. Jurišić, Tešanjka, 1990. g.50. Fatima H. Muslija, Šije. 1990. g,51. Svjetlana J. Vukojević. Vitkovci, 1990. g.52. Marica P. Katić, Jelah, 1990. g.53. Ljubica A. Mandić, Miljanovci, 1990. g.54. Nada S. Dizd.areviĆ, Cerovac, 1990. g.55. Hasija A. Galijašević, Tešanj, 1991. g.56. Zekija H. Aličić, Tešanjka, 1991. g.57. Gordana M. Papić, Jelah, 1991. g.58. Nermina B. Maglić, Tešanjka, 1991. g.59. Hava I. Alić, Šije, 1992. g.60. Enes F. Hodžić, Tešanj, 1992. g.61. Hasib Beširević, Tešanjka, 1971. g.62. Evica Nalić, Jelah, 1971. g,63. Sadija Agić, Tešanj, 1969. g.64. Alma Berberović, Tešanj, 1972. g.65. Nevzeta Prnjavorac, Tešanj, 1968. g.66. Fahira Resu1ović, Tešanj, 1973. g.67. Fadila Mešić, Tešanj, 1974. g.68. Maida Bedaković, Žabljak, 1975. g.69. Hajrija Skopljak, Tešanjka, 1976. g.70. Dževada Kantić, Jelah, 1976. g.

LXVIl. FOTOGRAFI:

. ,

1. Meho Čaplja, Tešanj, 1951. g.2. Musto Deljkić, Tešanj, 1951. g.3. Šefik Huskić, Tešanj, 1966. g.4. Marko Kovačević, Tešanj, 1967. g.5. Adil M. Ahmić, Tešanj, 1980. g.6. Dževad H. Čamdžić, Tešanjka, 1983. g.7. Mlađan M. Deležan, Jelah, 1992. g.8. Derviš Ajanović, Jelah, 1969. g.9. Stanko Zoranović, Tešanj, 1971. g.

139

140 141

LXVIII. UMJETNOST - SLIKARSTVO: LXX1. ZANIMANJE BAČV AR:

I. Ahmed H. Hundur. Tešanj. 1991. g. I. Anto Labudović, Jelah, 1973. g.

LXIX. PROJEKTOVANJE, MENADŽERSTVO,ZASTUPANJE,RAČUNARSTVO:

LXXII. ZANIMANJE IZNOŠENJE DRVETA IZŠUME - SAMARICA:

I. Ilija S. Filipović. Tešanj. 1990. g.2. Sulejman H. Hodžić. Dobropolje. 1991. g.3. Irfan A. Ljevaković, Tešanj. 1991. g.

I. Simo Todorović, Raduša, 1976. g.2. Sakib Kahvić, Dobropolje, 1976. g.

LXXIII. TRGOVCI:LXX. KALAJDŽIJE I BAKROREZBARI:

I. ~ujo Seferović. Kraševo, 1950. g.2. Sećo Seferović, Kraševo, 1957. g.3. Alija Seferović. Potočani. 1955. g.4. Memo Bajramović. Tešanj, 1954. g.5. Vehbija Bajramović, Tešanj, 1952. g.6. Rizo Bajramović, Potočani, 1951. g.7. Sulejman Mehmedović, Kraševo, 1949. g.8. Mujo Alikić, Tešanj, 1950. g.9. Ago Beganović, Kraševo, 1950. g.

10. Arif Huseinović, Potočani, 1951. g.I I. ~ustafa Huseinović, Potočani, 19SI. g.12. Sećo Huseinović, Potočani, 1952. g.13. Rizo Ibrahimović, Potočani, 19SI. g.14. Meho Bajramović, Kraševo, 19SI. g.IS. Bešo Beganović, Kraševo, 19S3. g.16. Hajro Beganović, Kraševo, 19S3. g.17. Smajo Beganović, Kraševo, 19S3. g.18. Zahid Beganović, Kraševo, 1954. g.19. Smajo Huseinović, Kraševo, 1953. g.

1. Boro I. Ćosić, Sivša, 1986. g.2. Tajbo H. Unkić, Mrkotić, 1987. g.3. Ćazim A. Mujezinović, Mekiš, 1987. g.4. Marica M. Labudović, Jelah-Polje, 1987. g.5. Ejub F. Hadžimehić, Raduša, 1987. g.6. Ivanka A. Čičak, Omanjska, 1987. g.7. Kaja I. Grgić, Sivša, 1987. g.8. Hamzalija M. Hojkurić, Raduša, 1987. g.9. Niko J. Madžarić, Potočani, 1987. g.

10. Samil H. Hafizović, Šije, 1987. g.Il. Hasiba S. Hasanić, Šije, 1987. g.12. Adem S. Šišić, Tešanj, 1988. g.13. Hazim H. Šišić, Jelah, 1988. g.14. Dobrica J. Čupić, Omanjska, 1988. g.15. Nurija M. Spahić, Dobropolje, 1988. g.16. Rifka M. Kadušić, Trepče, 1988. g.17. Salih A. Hadžiselimović, Tešanj, 1988. g.18. Adem H. Muslija, Tešanj, 1988. g.19. Ignjo B. Radić, Tešanj, 1988. g.20. Safeta A. Hasičić, Medakovo, 1988. g.21. Suada M. Pilav, Jelah, 1988. g.22. Osman O. Huskić, Orašje Planje, 1988. g.23. Ibrahim M. Hasanić, Šije, 1988. g.

24. Senija A. Hankić, Bukva, 1988. g,25. Safet I. Agić, Jelah, 1988. g.26. Mirsada M. Garić. Piljužići, 1988. g,27. Arslan~. Redžepi, Jelah, 1988. g.28. ~min J. Zilić, Orašje Planje, 1988. g.29. Sah?o A. Bobarić. Kalošević, 1988. g.30. Sabma M. Bukvić, Bukva, 1988. g.3 1. Dr~gica M. Filipović, Jelah, 1988. g.32. Emda H. Artuković. Cerovac, 1988. g.33. Nada M. Prodić, Lončari, 1988. g.34. Muharem S. Mujčić, Raduša, 1988. g.35. Medina M. Planjac, Bobare, 1988. g.36. Zijada K. Maksumić, Jelah, 1988. g.37. Nurudin ~. Ćostović, Lepenica, 1988. g.38. Meho M. Sarotić, Karadaglije, 1989. g.39. Ahmet B. Brka, Tešanj, 1989. g.40. Safeta H. Bošnjak, Kalošević, 1989. g.41. Milan R. Bugarinović, Bobare, 1989. g.42. Danica Lj. Stojanović, Vitkovci, 1989. g.43. Selim S. Hasanbašić, Trepče, 1989. g.44. Senad H. Mešić, Lepenica, 1989. g.45. Omer A. Alihodžić, Džemilić Planje, 1989. g.46. Slavica S. Jurišić, Tešanjka, 1989. g.47. Muharem M. Mehmedović, Lepenica, 1989. g.48. Suada M. Hasanić, Šije, 1989. g.49. Fuad~ O. Mešinović, Džemilić Planje, 1989. g.50. Mersida S. Ibrahimpašić, Tešanj, 1989. g.51. Mevlida R. Husanović, Miljanovci, 1989. g.52. Rašid A. Hojkurić, Tešanj, 1989. g.53. Alija E. Hadžimujić, Tešanj, 1989. g.54. Muharem M. Ajkunić, Putešić, 1989. g.55. Branko T. Jovanović, Jelah, 1989. g.56. Jasmin N. Kurtić, Tešanj, 1989. g.57. Benjamin.A. Preidžić, Vukovo, 1989. g.58. Adem S. Sišić, Tešanj, 1989. g.

142

59. Jasmin O. Sejdić, Jablanica, 1989. g.60. Đulaga A. Dizdarević, Jevadžije, 1989. g.61. Behija H. Šarotić, Karadaglije, 1989. g.62. Muhamed H. Hujdur, Piljužići, 1989. g.63. Adem Š. Turkeš, Džemilić Planje. 1989. g.64. Sabit M. Braković, Tešanj, 1989. g.65. Ante Š. Mačinković, Jelah. 1989. g.66. Mujo M. Bukvić, Tešanj-Bukva, 1989. g.67. Ismet H. Čamdžić, Ljetinić, 1989. g.68. Ekrem M. Kadušić, Trepče, 1989. g.69. Sabina S. Braćkan, Logobare, 1990. g.70. Samir M. Đonlagić, Jelah, 1990. g.71. Zimeta H. Dizdarević, Kotlanica. 1990. g.72. Abdulah O. Fejzić, Marin Han, 1990. g.73. Sead M. Salkić, Jablanica, 1990. g.74. Marko J. Varivoda, Lončari, 1990. g.75. Snježana O. Matić, Sivša, 1990. g.76. Suljo Garić, Jablanica, 1990. g.77. Nedžad H. Kašibović, Raduša, 1990. g.78. ZrinkaF. Bratić, Jelah, 1990. g.79. Mustafa N. Mustafa, Jelah, 1990. g.80. Osman H. Hrnjić, Jelah, 1990. g.81. Ahmo M. Sarić, Jelah, 1990. g.82. Biljana Jukić, Tešanj, 1990. g.83. Enis H. Cerovac, Trepče, 1990. g.84. Zijad J. Ljevaković, Trepče, 1?90. g.85. Mehmed N. Spahić, Dobropolje, 1990. g.86. Senija R. Travnjak, Džemilić Plan je, 1990. g.87. Ljilja D. Bugarinović, Vrela, 1990. g.88. Hasnija H. Bukvić, Tešanj, 1990. g.89. Emina Š. Merdić, Jelah, 1990. g.90. Sadeta D. Subašić, Tešanj, 1990. g.91. Ćamka A. Kurtić, Tešanjka, 1990. g.92. Zoraida 1. Subotić, Tešanj, 1990. g.93. Stanko V. KU7J1lanović, Tešanj, 1990. g.

143

!II

I!I94. Zinka F. Džaferhodžić, Medakovo, 1990. g.95. Mara I. Erceg, Jelah, 1990. g.96. Dragan M. Slavuljica. Vitkovci, 1990. g.97. Hasan H. Brka, Dobropolje, 1990. g.98. Hamdo S. Hrvić, Vukovo, 1990. g.99. Amir I. Pmjavorac, Tešanj, 1990. g.100. Ismet S. Avdić, Miljanovci, 1990. g.101. Enisa F. Hodžić, Tešanj, 1990. g.102. Edina O. Balić, Šije, 1990. g,103. Senad M. Maličević, Tugovići, 1990. g.104. Fadila S. Saltagić, Jelah, 1990. g. .105. Besima M. Smailbegović, Tešanj, 1990. g.106. Mirsada R. Smailbegović, Tešanj, 1990. g.107. Vahida H. Galijašević, Raduša, 1990. g.108. Nurudin R,;Begić, Kraševo, 1990. g.109. Besim A. Saćirović, Trepče, 1990. g.110. Mina H. Softić, Karadaglije, 1990. g.111. Suad S. Hun~ur, Tešanj, 1990. g.112. Slo~odan I. Simunović, Tešanjka, 1990. g.113. Razim O. Roša, Čaglići, 1990. g.114. Jasmin H. Bajraktarević, Jelah, 1990. g,115. Anda A. Baštijanović, Jelah, 1990. g.116. Enisa A. Halep, Raduša, 1990. g.117. Salili E. Nakić, Raduša, 1990. g.118. Muris H. Vehab, Dobropolje, 1990. g.119. Milka Cocić, Jelah, 1990. g.120. Hajrudin S. Subašić, Logobare, 1990. g.121. Hamdo S. Subašić, Tešanj, 1990. g.122. Jasmin S. ~ahtić, Jevadžije, 1990. g.123. Marta M. Cosić, Sivša, 1990. g.124. Edin I. Mujčić, Tešanj, 1990. g.125. BenjaminA. Smailbegović, Tešanj, 1990. g.126. Nermina S. Begić, Kraševo, 1990. g.127. Senad H. Bešlagić, Jelah, 1990. g.128. Ivo P. Marelja, Potočani, 1990. g.

, i

144

129. Rasim M. Hmjić, Jevadžije, 1990. g.130. Muris K. Jabandžić, Tešanj. 1990. g.131. Marijana 1. Vidić. Žabljak, 1990. g.132. Besima R. Piknjač, Tešanj, 1990. g.133. Halid S. Bešlagić, Tešanj. 1990. g.134. Darinka R. Kuprešak. Vitkovci, 1990. g.135. Atif Dž. Sinanović, Raduša, 1990. g.136. Margita Đ. Hodžić, Vukova. 1990. g.137. Paša M. Kruško, Šije, 1990. g.138. Sinan S. Žilić, Džemilić Planje, 1990. g.139. Snježana 1.Gverić, Tešanj, 1990. g.140. Hajrija A. Halilović, Tešanj, 1990. g.141. Jasminka H. Turalić, Tešanj, 1990. g.142. Finka A. Kolarević, Jelah, 1990. g.143. Hanifa I. Mulić, Novo Selo, 1990. g.144. Duda M. Kerić, Tešanj, 1990. g.145. Hamza S. Karahodžić, Jevadžije, 1990. g,146. Mirko J. Jelić, Tešanjka, 1990. g,147. Enisa Ć. Lukavica, Tešanjka, 1990. g.148. Muhamed M. Čaplja, Mrkotić, 1990. g.149. Osmo S. Saračević, Jelah, 1990. g.150. Nedžad H. Pmjavorac, Tešanj, 1990. g.151. Jasminka A. Hodžić, Kalošević, 1990. g.152. Anda 1.Pranjić, Jelah, 1990. g.153. Baisa S. Vignjević, Jelah, 1990. g.154. Samira S. Hadžan, Ljetinić, 1990. g.155. Emina M. Hojkurić, Raduša, 1990. g.156. Mirsad S. Šaćirović, Džemilić Planje, 1990. g.157. Osman O. Kantić, Kalošević, 1990. g.158. Senka O. Hasanbašić, Dobropolje, 1990. g.159. Fikreta S. Saračević, Piljužići, 1990. g.160. Žarko A. Pranjić, Omanjska, 1990. g.161. Naida A. Begović, Lepenica, 1990. g,162. Marijana M. Marelja, Potočani, 1990. g,163. Edib H. Šišić, Raduša, 1990. g.

145

Ir--------------------------!I'

164, Jasmin R. Kotorić, Čitluk. 1990. g.165. Salih H. Kokić. Džernilić Planje, 1990. g.166. Edib 1.Husanovi~, Miljanovci. 1990. g.167 Fuad M. Bajrić, Sije. 1990. g.168. Besima A. Galijašević. Tešanj. 1990. g.169. Nennin E. Prnjavorac, Tešanj, 1990. g.170. Jozo A. Zovko, Piljužići, 1990. g.171. Sulej~an ~. Hrvić, Vukovo, 1991. g.172. Husein M. Colić, Mekiš, 1991. g.173. Muhamed H. Omerbašić, Miljanovci, 1991. g.174. Meliha A. Omić, Šije, 1991. g.175. Amra I. Ramić, Jelah, 1991. g.176. Zijad N. Kokić, Raduša, 1991. g.177. Smail A. Saračević, Tešanj, 1991. g.178. Mirsada K. Bekrić. Lepenica, 1991. g.179. Jasmin B. Hasanić, Šije, 1991. g.180. Šahza M. Bešić, Čitluk, 1991. g.181. Jasmin B. Kurtić, Lepenica, 1991. g.182. Hilmo S. Merdić, Jelah, 1991. g.183. Ajka M. Karahodžić, Jevadžije, 1991. g.184. ~ikreta K. Halilović, Karadaglije, 1991. g.185. Semso S. Halilović, Hrvatinovići, 1991. g.186. Samir M. Unkić, Kalošević, 1991. g.187. Miralem A. Bedak, Tešanjka, 1991. g.188. Ana 1. Vidić, Tešanjka, 1991. g.189. Dragan S. Cvijanović, Medakovo, 1991. g.190. Nennin R. Pilav, Jelah, 1991. g.191. Hamdija A. Dubravac, Kraševo, 1991. g.192. Nada H. Đonlagić, Jelah, 1991. g.193. Adem H. Pobrić, Tešanj, 1991. g.194. Ibrahim M. Kantić, Jelah, 1991. g,195. Šemso S. Pezer, Kraševo, 1991. g.196. Halid Omahić i dr., Jevadžije, 1991. g.197. Mirsad A. Bobarić, Kalošević, 1991. g.198. Dževahira E. Mehinović, Tešanj, 1991. g.

I. '.

146 . i

199. Smajo O. Ča~vić, Mekiš, 1991. g.200. Nadira R. Hadžimujagić, Tešanj, 1991. g.201. Stipo M. Zovko, Piljužići, 1991. g.202. Dalko o. Bedak, Tešanjka, 1991. g.203. Kaja M. Tokić, Sivša, 1991. g.204. Muhiba S. Subašić, Jelah, 1991. g.205. Luca M. Varivoda. Jelah, 1991. g.206. Almir A. Sarić, Jelah, 1991. g.207. Ljuba N. Bratić, Jelah, 1991. g.208. Muharem S. Šišić, Raduša, 1991. g.209. Meho M. Žižo, Mrkotić, 1991. g.210. Hedija H. Mahalbašić, Orašje Plan je, 1991. g.211. Seid A. Mulabdič, Raduša, 1991. g.212. Muhamed H. Hotić, Tešanj, 1991. g.213. Senad A. Mulabdić, Tugovići, 1991. g.214. Diba F. Brkić, Dobropolje, 1991. g.215. Amela M. Smajić, Jelah, 1991. g.216. Ahmo O. Spahić, Jablanica, 1991. g.217. Hasan M. Bavrk, Jablanica, 1991. g.218. Alija A. Bobarić, Kalošević, 1991. g.219. Drago I. Bašić, Lončari, 1991. g.220. Enisa I.lbrahimkadić, Novo Selo, 1991. g.221. Nerminka R. Subašić, Tešanj, 1991. g.222. Rušto M. Kahrimanović, Tešanj, 1991. g.223. Bahrudin M. Hadžimehić, Raduša, 1991. g.224. Mujo S. Garić, Jablanica, 1991. g.225. Mirsad H. Jabandžić, Tešanj, 1991. g.226. Asim B. Hodžić".Kalošević, 1991. g.227. Nennin Dž. Muslija, Tešanj, 1991. g.228. Vahidin M. Hadžimehić, Raduša, 1991. g.229. Adem A. Salkičević, Tešanjka, 1991. g.230. Nisveta H. Aličić, Tešanjka, 1991. g.231. Fuad A. Hodžić, Tešanj, 1991. g.232. Ankica J. Kovačević, Jelah, 1991. g.233. Mihreta 1. Šišić, Tešanj, 1991. g.

. ,~. 147

,...

/

"II

234. Ahmet S. Murninović, Lepenica. 1991. g.235. Nurija I. Kalabić. Jablanica. 1991. g.236. Hana A. Meša. Jelah. 1991. g.237. Nerminka R. Prnjavorac. Tešanj. 1991. g.238. Salih H. Kokić. Džernilić Planje, 1991. g.239. Edin I. Hasanić. Sije. 1991. g.240. Senad R. Jahić. Jelah. ; 991. g.241. Suljo M. Dokić. Mrkotić, 1991. g.242. Hamdija R. Begović. Lepenica, 1991. g.243. Arifa S. Hadžimehić, Tešanj, 1991. g.244. Ivica J. Kovaljesko, Rosulje. 1991. g.245. Mirsada O. Mahmutefendić. Tešanj. 1992. g.246. Sead E. Ramić, Jelah. 1992. g.247. Marta M. Ćosić, Sivša, 1992. g.248. Senad N. Subašić. Jelah, 1992. g.249. Omer H. Travnjak, Džemilić Planje, 1992. g.250. Ilija A. Matković, Piljužići, 1992. g.251. Fadila M. Prnjavorac, Tešanj, 1992. g.252. Almir O. Meša, Jelah, 1992. g.253. Vitomir Delić i dr., Jelah, 1992. g.254. Muhamed F. Halilović, Tešanj, 1992. g.255. Osman O. Adžić, Šije, 1992. g.256. Hajrudin S. Brkić, Tešanj, 1992. g.257. Ishak M. Jabandžić, Tešanj - Bukva, 1992. g.

i!

LXXII. UGOSTITELJI:

1. Milutin Blagojević, Tešanj, 1967. g.2. Alija Mujarić, Jelah, 1965. g.3. Alija Mandžukić, Tešanj, 1967. g.4. Adil Salkičević, Tešanjka, 1967. g.5. Mirko Cvjetković, Jelah, 1967. g.6. Husein Huskić, Tešanjka, 1969. g.7. Marko Varivoda, Jelah, 1971. g.8. Ljubomir Tomić, Vitkovci, 1971. g.

148

L

9. Luka Jelić, Tešanjka. 1973. g.10. Adem Bedak. Tešanjka, 1974. g.Il. Mato Grgić, Sivša. 1975. g.12. Habiba Bećar. Jelah, 1977. g.13. Ahmo Halilo~ić, Tešanj, 1983. g.14. Muharem Ajkunić, Putešić, 1987. g ",15. Nurudin Hadžinumanbegović, Tešanj. 1988. g.16. Edina Muharembegović. Jelah, ,1988. g.17. Simo Čolić, Tešanj - Miljanovci. 1988. g.18. Muhidin Handžić, Tešanj, 1~88. g.19. Salih Hadžiselimović, Tešanj. 1988. g.20. Hajrudin Ćorić, Potoč~ni. 1989. g.21. Ferid Mehinović, Marin Han, 1990. g.22. Mensur Ruštić, Tešanj, 1991. g.23. Alija Ajkunić, Putešić, 1991. g.24. Ejub Hotić, Tešanj, 1991. g.

149

I'!

'I

: liI

,I'

II !

,jI

I,'Ii'l[IIil

-

SUMMARY

The town Tešanj and its area have generally got anexceptionally wealthy but chiefly unsolvable past. By the book"The Tešanj's Craftsmen and Tradesmen (1642-1992)" ofthe author Alija Galijašević it is being given a contribution tothe knowledge of one dimension of the past of this part ofBosnia and Herzegovina.

This book contains a broader introduction to the themewhich is being treated - from archaeological excavations,handicrafts, the role of Tešanj as an urban environmentthrough the past, some past periods of the development of thehandicrafts and trade chronologically presented to the shorterreview on the aggression against Bosnia and Herzegovina in1992-1995. The interesting data about people, events,production and products, trading, the organization of thecraftsmen and tradesmen, about traffic and banking in thefunction of production, services and turnover have beenregistered. The names of those who through three hundred andfifty observed years used to deal with handicrafts and trade atTešanj have been given too. In addition to, the topic of theauthor's interest are the other activities dealt with by sometradesmen and craftsmen at Tešanj: culture, sport and similar.

Since the author under the handicrafts means a broadconcept, in the book are brought the informations about theorigin and development of the present big industrial plantsplaced within the Tešanj's community, about what the authorwrites as a witness and participant.

In producing of the entire picture about the handicraftsand trade, and craftsmen and tradesmen at Tešanj in 1642-1992. the author used the various sources - first of all thewritten (published and unpublished), but also the ora 1ones.

The book also treats the origin and development of thevarious infrastructural bases of the population's life of theTešanj 's area contributing to the understanding of the

151

1,11

IIIi.1

II

circumstances in which the a . . .to give a fuII . W. ctlVltles as the basic subject usedswing. ith ththe sociaI hi t . I e same reason the author foIIows

- s onca moveme tthe wider space in ord n s, not only on the narrow but inwhich was expiemced er to dra.w up on that woof a curvebook doe s n t bri by handicrafts and trade, so that the

o nng only ...structure ab t h posrtrvisrn registration of theou t e them b hfunctionall . comnri e ut t e text syunthetically and

determine Ithe dpn~es the reIevant factors as well which haveand trade in theepve?Pdmebnt,the role and place of some crafts

eno etween 1642 1992 .area. - . m the Tešanj's

152

1.-illil ~~ 0'}1 ~ J 0\....Z.)

~.J~I u~1 J.P .J~I ~ w~ y~1 ~ -ill~ J0~ lytS ~ill ~~)IJ (.$y..1.JyA ..ill~ J ~~I J

- 'i i~~ l.JA ~I ~ ~~I J o)~1 Jh .).,~~~

.J~t....a.JI?~I ~ 0tS utA..,la-JIo~ ~ J)l;. l...A.lj.JI 01

<..ji tiJ~1 ~I (.$y..'}1utA..,la-JIJ o.J~1 ..#J o.J~1.~plo~\j'}1

.ll:i.J~ ~I ~ \.....,1· IL . w~1 I~? J. , U"~. JJ ~I I~ ~~ ~ I~ J ~I ~ o.J~1

.I~ J\iJl ~~ ~ o~\.i:l.....'}1ul.foll .J:!iW J.P ofo ~ ~ l...A.lj.JI 01y.:..JI ~ J

u....y,ll~ ~I ~)..:.. J ~I o~ ~ ~ 4r:".u\.:i.l1~~I Jh ~ JA .;lI ~I ~jll ul.foll ~J:! ~

Jr.......:i J.P o~.hi! ~ y~1 I~ 01..ill~ J o)~1 Jy~1 ~ J:! WI J y~1 ~ .J..,s~101.,w1J.P ~u, J

- 'i i~~ l.JA o.foll ~ o.J~1 J d~~1 ~ .J#.~~~ ,~~~

iI

II

il

AMIR BRKA

PREGLED JEDNE DIMENZIJETEŠANJSKE PROTEKLOSTI

Progovor o ovoj knjizi vjerovatno je najpodesnije započetiod jedne u njoj registrirane činjenice koja je bitna da bi seshvatio sam nastanak knjige. U Tešnju su se, naime, zanatlije itrgovci uz svoj posao nerijetko amaterski bavili iposlovima odduha: glumom, poezijom, knjigom uopće. sportom. A i samautor ove publikacije Alija Galijašević (rođen 1932. godine uTešnju) po svojoj osnovnoj vokaciji (ekonomija) spada ukategoriju zanatlija i trgovaca (šire shvaćenu - onako kakoGalijašević shvaća pojmove zanatstvo i trgovina), pa seprihvatio bavljenja poviješću, što je sam sebi stavio u zadatak.Dakle, bez vanjske potrebe za to, ali sa onim neodoljivimunutarnjim porivom kojeg kroz stoljeća imaju zanatlije itrgovci u Tešnju. Osim toga, valja znati da se radi o osobi kojaje i sama najprije izučavala jedan zanat u užem smislu(limarski, kod oca), kao i to da od ranije ima afinitet za pisanje(kao novinar i publicist javljao se u "Privrednim novinama","Oslobođenju", "Glasu komuna" ... ), iako radni vijek provodikao privrednik, bankar, političar (1974-1978. godine bio je igradonačelnik Tešnja).

Rezultat Galijaševićeva napora da se popuni jedna odpraznina koje postoje u našim saznanjima o tešanjskoj proš-losti - uistinu je značajan. Ova publikacija donosi pravo obiljeinformacija o zanatstvu i trgovini na tešanjskom prostoru, uzbrojne neizostavne okvirne reference o povijesti Tešnja uopće.Posebno je impresivna tendencija autora da zabilježi imenaonih koji su se tim djelatnostima bavili, a sam tekst mjestimicepoprima stanoviti literarni karakter usljed Galijaševićevepotrebe da, iza podataka, traga za ljudskim sudbinama koje

155

tvore dinamični preplet tešanjske čaršije kao jednog od, udugom vremenskom periodu. najsnažnijih zanatskih i trgo-vač~~~ .cent~~a u Bosni i Hercegovini. Tu važnost Tešanj je izrazlIcI,tIh, pnj.e .svega iz komunikacijskih razloga bio izgubio udrugoj ,~OI~VICldevetnaestoga stoljeća, ali je razvoj snažnihindustrijskih preduzeća nakon Drugoga svjetskog rata učinioda. ime Tešnja iznova bude itekako poznato, ne samo upnv,r~~m krugovima Bosne i bivše Jugoslavije, premda jepozicija ovoga grada još uvijek van tranzita.. Da .bi ~ita~cima ponudio što više fakata na osnovu kojihce formirati sliku o svemu tome, Alija Galijašević koristio jeraznovrsne izvore - pisane prije svega (objavljene i neob-javljene), ali i usmene. Ova radnja, međutim. ne tretira samozana~stvo i trgovinu. u ?ešnju 1642-1992. godine ni najšireshv~~~~e, .nego su njezm predmet, također, postanak i razvojrazličitih I?frastruktumih osnova života stanovništva tešanj-skoga kraja:. saobraćajnice i poštanske komunikacije, tevo~~vod, ~tIm ~e pažnja posvećuje karakterističnoj bosanskojkUCI,han~vIma 1 drugome (i to ne sporadično i uzgredno, nego~ zasebm~ .tekstualnim, funkcionalno uklopljenim cjelinama)=.u svojoj ukupnosti doprinosi razumijevanju okolnosti ukojima su.razmah dO?ivale djelatnosti što su osnovni predmet~utorova mteresovanja, A jedno i drugo, razumije se, uza-jamno se preplitalo, međusobno uslovljavalo i kroz dijakronijudeterminiralo.

?zb~lj.n~~t~ p~stupa. i dosegu teksta svakako značajno~~prmosI 1 cl~Jeruca da Je Galijašević pratio društveno-hi sto-nJsk~ ~eta~Ja, kako na užem tako i na širem prostoru(~dmIrustratIvna teritorijalna ustrojavanja, državne uredbeb~~ne za te~u, ratove, epidemije bolesti, t1uktuaciju stanov-~stv~.:.) .- 1 d~ je nastojao na tom fonu iscrtati krivulju što suJU dozIvl!avah za~ati i trgovina. Posebno je važan - a toga je,dakako, 1 autor svjestan - povijesni diskontiunitet konteksta ukojem je ~osna i Hercegovina egzistirala, pa tako i Tešanjodnosno integriranje u osmansku, potom u austro-ugarsku:

156

zatim u starojugoslavensku i, na koncu, u k.omunist~~~uJugoslavensku državu, što je sa sobom nosilo različitecivilizacijske determinante i drugačije državne tretm~ne foku~siranih djelatnosti i prostora u kojem se te dJe~atnostiposmatraju. Dakle, napor Alije Galijaševića ne .svodl se n~puko pozitivističko registriranje građe ? ~e~1 (kak~ bI,eventualno, sam naslov knjige mogao sugenrati, J.er su ~ njemuu prvom planu zanatlije i trgovci, a ne zanats~o. 1 ?"govma kaodjelatnosti) nego je tekst tendira~ o.buhvati~l ~ ~elevantn~faktore koji određuju razvoj, ulogu I mjesto pOJedlmh zan~ta 1

trgovine (upravo kao djelatnosti) u periodu 1642.-1992. godma.Ako smo, prema tome, navikli da pod terminom amate~ u

kolokvijainoj konverzaciji razumijevamo jedno bezmalo peJo-rativno značenje, onda ova publikacija iznova up.ozo~.ava .n~izvorno latinsko značenje te riječi. A amater je onaj koji vO.h,1to je važan preduslov svakog uspješnog. pos~a. Ov~ ~e djelouistinu napisano s ljubavlju - i prema hi stono grafij 1v I..premaTešnju i njegovoj prošlosti, a to je lahko i nam~ UOcl~lV~;tozrači iz svake stranice. I dok čekamo da profesIOnalcI histo-ričari napišu historiju Tešnja, što - o~ziro.m na, bogat~tvopovijesti ovoga prostora i stanje naše ~stonografiJe uo~ce -izvjesno, zadugo neće biti učinjeno, ostaje nam da se raduJe~oovakvim amaterskim pregledima segmenata, odnosno pOJ~-dinih dimenzija tešanjske proteklosti. Pogoto~ ako. po pri-stupu i dometima ne zaostaju uveliko za profesI~nal~~~a: akopredstavljaju amaterizam uglavnom po monvacm I .~očinjenici da historiografija nije autoru osnovna preokupaclJa,

odnosno profesija.

157

1

illlll'[

Alija Galijašević rođen je 1932. godine u Tešnju.Završio Je Ekonomski fakultet. Obavljao poslove u upravi,privredi i bankarstvu. Povremeno sarađivao u listovima ičasopisima.

:1I

'1:1:U,I'I,III,li

iii

iii

i~,

t~,

,,

t,

j

SADRŽAJ

UVOD 5

I. ARHEOLOŠKI TRAGOVI 7

II. NARODNE RUKOTVORINE 9

lU. MJESTO I ULOGA TEŠNJA KAO URBANESREDINE Il

IV. ZANA TSTVO I TRGOVINA U PISANIMDOKUMENTIMA, PREDANJIMA ISJEĆAN.TIMA 15l. Srednji vijek i period turske vladavine 152. Period austro-ugarske vladavine 443. Period između dva svjetska rata 574. Period od završetka Drugog svjetskog rata

do 1992. godine 805. Stanje pred agresiju 1992. godine i u

uslovima rata 98

V. PRILOG: Pregled zanatskih i trgovačkihradnji, kao i prijevoznikaod 1945. do 1992. godine 103

AMIR BRKA: PREGLED JEDNE DIMENZIJETEŠANJSKE PROTEKLOSTJ(recenzija) 155

OAUTORU 158

Z7f'ololllltX\~IH'('{li()1/ JO,Ilo[05I,u, f .'311-5 J.)'

,,----,--~ ,.,......-----.Jr----",_ --'L4H",.,-

."--~.-- ;.~~- ," - -iJ; - - !I. (chnflt ,'--

I__________________J-----------~------

,

o.'...

r

f:Prernicr katastarzemlJtšta i objekata LI

Tešnju Izvršen je 18R1godine. Prema ovomkatastru (vidi kartu)uočljiva je koncen-tracija zanatskih I trgo-vačk ih objekata ustarom dijel u grada.Prernjcr i izrada novogkatastra obavljen jeavionskim snimanjemdevedeset pet godinakasnije