61
1

Alan Benet - Kraljevski citalac.pdf

Embed Size (px)

Citation preview

  • 1

  • 2

    Alan Benet

    KRALJEVSKI

    ITALAC

    Naslov originala Alan Bennett The Uncommon Reader Autor ilustracije i dizajna korice: Liljana Nestorov Prevod Tijana Parezanovi

  • 3

    U Vindzoru se te veeri odravao sveani banket i dok je predsednik

    Francuske zauzimao svoje mesto pored Njenog velianstva, pripadnici kraljevske porodice su stali iza njih, pa je cela povorka lagano krenula u Odaju Voterlu.

    Sad kada imam priliku da popriam sa vama nasamo, ree kraljica dok

    se okretala nalevo i nadesno i osmehivala grupi okupljenih sveanih zvanica, ,,s nestrpljenjem sam udela da vas upitam za pisca Zana Zenea.

    ,,Ah, ree predsednik. Oui Povorka je zastala dok su se putale Marseljeza i engleska nacionalna

    himna i im su se smestili na svoja mesta, Njeno velianstvo se okrenulo ka predsedniku i nastavilo razgovor.

    Premda je bio homoseksualac i zatvorska ptiica, zar je doista bio tako lo

    kakvim su ga predstavljali? Ili, tanije reeno, kraljica je podigla kaiku za

    supu, zar je doista bio tako dobar? Predsednik se, nepouen o ivotu i radu proelavog pisca, unezvereno

    osvrtao ne bi li uoio negde u blizini ministarku kulture. No, ona je upravo razgovarala sa kenterberijskim nadbiskupom.

    Zan Zene, ponovi kraljica ne bi li pomogla predsedniku da ga se priseti.

    Vons le connaissez.* Bien sur"** ree predsednik. II minteresse"***, odvrati kraljica. Vraiment?"**** Predsednik odloi svoju kaiku. Bie ovo dugo vee.

    ____________________________________________ * Fr. Poznajete li ga?. (Prim. prev.) ** Fr.,,Svakako. (Prim. prev.) *** Fr. Interesujern se za njega. (Prim. prev.) ****Fr. Zaista?". (Prim. prev.)

  • 4

    Za sve su bili krivi psi. Bili su pravi snobovi i obino bi se, nakon boravka

    u vrtu, popeli uz ulazne stepenice i tu bi im lakej uglavnom otvorio vrata. Meutim, danas su iz nekog razloga jurcali po terasi, lajali na sav glas, te

    se ponovo sjurili niz stepenice i, zaobiavi terasu, doli do dela bate sa kojeg

    je njihov lave uspeo da dopre do nje. Lajali su na putujuu biblioteku grada Vestminstera, veliki kombi nalik na

    one kojima se vre selidbe parkiran pored kanti za otpatke ispred kuhinjskih

    vrata. Ona u taj deo palate nije esto zalazila, svakako nikada ranije nije videla

    da se putujua biblioteka upravo tu parkira, a izgleda da nisu videli ni psi, te su stoga pravili toliku galamu da je morala da se, poto nije uspela da ih umiri,

    popne u kombi i izvini. Voza je sedeo okrenut leima ka njoj i lepio etiketu na knjigu, a po svoj

    prilici jedini korisnik biblioteke, mravi riokosi deak u belom radnikom odelu, uao je u prolazu izmeu polica i itao. Ni on ni voza nisu primetili

    pridolicu, te se ona nakaljala i rekla: Izvinjavam se zbog ove uasne buke, na ta je voza tako naglo ustao da

    je udario glavom u policu sa prirunicima, a deko u prolazu se hitro pridigao

    na noge oborivi pritom nekoliko knjiga iz odeljka o fotografiji i modi. Provukla je glavu kroz vrata i povikala: Smesta da ste umukli, aavci jedni. Za to vreme voza/bibliotekar

    uspeo je da se pribere i deko je pokupio knjige, a njena namera je upravo i bila

    takva da im da priliku da se srede. Nismo vas ovde ranije viali, gospodine" Haings, Vae velianstvo. Svake srede sam tu, gospoo. Zaista? Nisam to znala. Dolazite li izdaleka?" Ne, gospoo. Iz Vestminstera." ,,A vi ste? Norman, gospoo. Sikins. A gde radite?" U kuhinji, gospoo." Oh. Imate li mnogo vremena za itanje?" Zapravo i nemam, gospoo." Kao ni ja. Mada, kad smo ve ovde, pretpostavljam da bi trebalo da

    pozajmimo neku knjigu." Gospodin Haings se usluno nasmeio. Da li biste mi mogli neto preporuiti?" ta se dopada Vaem velianstvu?" Kraljica je oklevala, jer istinu govorei ni sama nije znala. itanje je nikada

  • 5

    nije mnogo zanimalo. itala je, naravno, koliko i svi ostali, ali pravu ljubav prema knjigama preputala je drugima. itanje je hobi, a priroda njenog posla

    bila je takva da sebi nije mogla da priuti hobi. Nije se bavila tranjem, nije

    uzgajala rue, nije igrala ah niti se bavila planinarenjem; nije ukraavala torte

    niti izraivala makete aviona. Hobi podrazumeva naklonost, a svaka se

    naklonost mora izbegavati naklonost prema jednim ljudima iskljuuje druge. Njeno velianstvo ne sme oseati naklonost. Njen je posao da se zanima za razne stvari, a ne da se oda jednom zanimanju. Osim toga, itanje nije

    nikakva radnja. Ona je radnik. Tako je sada posmatrala kombi obloen

    knjigama i pokuavala da dobije na vremenu. Smemo li pozajmiti neku knjigu? Nemamo kartu? Nema problema", ree gospodin Haings. Penzioneri smo, ree kraljica, mada ni sama nije znala ima li to ikakve

    veze. Gospoa moe pozajmiti najvie est knjiga. est? Boe dragi! Riokosi mladi je u meuvremenu odabrao knjigu za sebe i dao je

    bibliotekaru da je zavede. I dalje pokuavajui da dobije na vremenu, kraljica je uzela njegovu knjigu.

    ta ste vi izabrali, gospodine Sikins? Oekivala je da e izabrati... pa, nije

    ni sama bila sigurna ta je oekivala, ali u svakom sluaju ne ono to je zatekla.

    Oh! Sesil Biton. Jeste li ga poznavali?" Ne, gospoo." Naravno da niste. Niste ni mogli, jer ste premladi. Mnogo je vremena

    provodio ovde i stalno je kljocao aparatom. Bio je pomalo i naporan. Stani ovde, stani onde. kljoc, kljoc. A sada o njemu postoji knjiga?

    Postoji nekoliko, gospoo." Zaista? Izgleda da se kad-tad o svakome napie knjiga." Prelistavala je

    knjigu. Verovatno je tu negde i moja slika. Jeste. Evo ovde. On, naravno, nije

    bio samo fotograf. Bavio se i dizajniranjem kostima. Za Oklahomu i sline stvari."

    Mislim da je u pitanju Moja lepa gospo, gospoo." Oh, da li?", ree kraljica nenaviknuta da joj iko protivrei. Gde ono rekoste da radite?" Spustila je knjigu u krupne i crvene momeve

    ruke. U kuhinji, gospoo." Jo uvek ne bee reila problem iako je znala da e ako ode bez knjige,

    gospodin Haings pomisliti kako njegova biblioteka nije dovoljno dobro

    opremljena. Tada je na polici s knjigama koje su sve delovale prilino staro

    opazila ime kojeg se seala. Ajvi Kompton-Barnet! To mogu da itam." Izvukla je knjigu i pruila je

    gospodinu Haingsu da je zavede.

  • 6

    Kako u lepo poastiti sebe!", neubedljivo je privila knjigu na grudi pre

    nego to je otvorila. Oh, poslednji put ju je neko pozajmio jo 1989. godine." Ona nije mnogo popularna autorka, gospoo." Pitam se zato. Dala sam joj odlikovanje." Gospodin Haings se uzdrao da ne kae kako kraljiino odlikovanje ne

    mora neizostavno podrazumevati da e pisac pronai put do srca italaca. Kraljica je pogledala fotografiju na pozadini omota. Da. Seam se te njene kose, uvijene u punu koja joj je zahvatala celu

    glavu i liila na pitu. Nasmeila se i gospodin Haings je znao da je poseta

    okonana. Do vienja. Blago je klimnuo glavom kao to su mu u biblioteci rekli da treba da uradi

    ako ikada sluajno doe do ovakve situacije, a kraljica je otila prema bati gde

    su psi ponovo poeli da laju kao ludi, dok je Norman sa svojim Sesilom

    Bitonom pod rukom zaobiao oveka koji je puio napolju kod kanti za ubre i

    uao u kuhinju. Gospodin Haings je zatvorio kombi i odvezao se dalje razmiljajui kako

    je roman Ajvi Kompton-Barnet prilino zahtevan za itanje. On sam nikada nije odmakao dalje od nekoliko stranica i s pravom je pomislio kako je kraljica pokazala lep gest time to je pozajmila knjigu, gest koji je on cenio i koji je predstavljao i vie od obine utivosti. Vee je stalno pretilo da e smanjiti

    sredstva za biblioteku, a pokroviteljstvo tako uvaenog itaoca (ili klijenta,

    kako je Vee volelo da ih zove) ne moe mu nikako nakoditi. Imamo putujuu biblioteku", rekla je kraljica te veeri suprugu. Dolazi

    svake srede." Vrlo dobro. uda se stalno deavaju." Sea li se Oklahome?" Da. Gledali smo je kad smo se verili." Kako mu je samo bilo udno i da

    pomisli na to vreme; kakav je privlaan plavuan nekada bio. Je li na njoj radio Sesil Biton? Nemam pojma. Nikad mi se nije sviao taj momak. Nosio je zelene

    cipele." Mirisao je divno." ta je to? Knjiga. Pozajmila sam je." Mrtav je, pretpostavljam." Ko?" Taj Biton." O, jeste. Svi su mrtvi." Ali predstava je bila dobra." I onda je otiao u krevet sumoran, pevuei O, kakvo divno jutro dok je

    kraljica otvarala knjigu.

  • 7

    Nameravala je da naredne nedelje preda knjigu svojoj dvorkinji da je vrati,

    ali kako ju je privatni sekretar zadrao na sastanku i naterao da pree zakazane

    obaveze mnogo detaljnije no to je smatrala potrebnim, uspela je da skrati

    razgovor o obilasku istraivake laboratorije tako to je odjednom uzviknula

    kako je sreda i kako mora da ode i zameni knjigu u putujuoj biblioteci. Njen

    privatni sekretar, ser Kevin Skeard, preterano savesni Novozelananin od

    kojeg su se oekivale velike stvari, ostao je sam da pokupi svoje papire i zapitao

    se zato je gospoi potrebna putujua kad ve ima nekoliko sopstvenih

    statinih biblioteka. Kako nije bilo pasa, ova poseta je bila neto mirnija, iako je jedini italac u

    biblioteci ponovo bio Norman. Kako vam se svidela, gospoo?, zapitao je gospodin I laings. Dama Ajvi? Malo je suvoparna. A svi priaju na isti nain, jeste li to

    primetili? Istinu da vam kaem, gospoo, nikada nisam proitao vie od nekoliko

    prvih strana. Dokle je Vae velianstvo stiglo? Oh, do kraja. Kad zaponem neku knjigu, ja je uvek dovrim. Tako smo

    odgajeni. Knjige, hleb i maslac, pire od krompira - uvek dovrimo ono to nam se servira. To je oduvek bila moja ivotna filozofija.

    Nije zapravo ni bilo potrebe da vraate knjigu, gospoo. Smanjujemo

    fond knjiga, pa stoga poklanjamo sve sa te police. Hoete rei da mogu da je zadrim? Privila je vrsto knjigu na grudi.

    Drago mi je to sam lino dola. Dobar dan, gospodine Sikins. I dalje itate o

    Sesilu Bitonu? Norman joj je pokazao knjigu koju je razgledao; ovoga puta radilo se o

    nekoj knjizi o Dejvidu Hokniju. Prelistala ju je i mirno posmatrala zadnjice mladia koji izlaze iz kalifornijskih bazena ili lee zajedno na neurednim

    krevetima. Neke od slika", rekla je, neke izgledaju kao da nisu do kraja dovrene.

    Ova je, recimo, nesumnjivo zamrljana. Mislim da je njegov stil u to vreme bio takav, gospoo", rekao je Norman.

    On je zapravo izuzetno dobar u skiciranju." Kraljica je ponovo pogledala Normana. Radite u kuhinji?" Da, gospoo." Nije zapravo nameravala da pozajmi jo jednu knjigu, ali kad se ve nala

    tu, pomislila je kako je moda jednostavnije da je uzme nego da je ne uzme,

    iako je bila jednako zbunjena kao i prethodne nedelje. Istina je da zapravo

  • 8

    uopte nije elela knjigu, svakako ne jo jednu od Ajvi Kompton-Barnet, koja je sve u svemu preteka za itanje.

    Desilo se da je imala sree i da joj je ovoga puta za oko zapalo novo izdanje

    Potrage za ljubavlju od Nensi Mitford. Uzela je knjigu. Recite mi, zar se nije njena sestra udala za onog Moslija? Gospodin Haings je rekao kako misli da jeste. A druga njena sestra bila je moja dvorkinja zaduena da mi pomae pri

    odabiru odee. To ve ne bih znao, gospoo." Jeste, bila je. Bila je i deverua na mom venanju." Nensi Mitford?" Ne, ne. Njena sestra." Retko se moglo naii na knjigu pisca sa kojim je tako povezana, te je

    kraljica shodno tome osetila da je napravila pravi izbor i sa izvesnom koliinom

    samouverenja pruila knjigu gospodinu Haingsu da je zavede. Ispostavilo se da nije pogreila kad je izabrala Potragu za ljubavlju i taj izbor

    bee na neki nain sudbinski. Da je Njeno velianstvo proitalo jo jednu

    osrednju knjigu, recimo neko rano delo Dord Eliot ili pozno delo Henrija

    Dejmsa, budui da je bila italac poetnik, ta su je dela mogla zauvek odvratiti

    od itanja i tada ne bi bilo ni ove prie. Pomislila bi da su knjige isto to i posao. Desilo se da se ubrzo sasvim udubila u ovu knjigu, i dok je te veeri

    vojvoda prolazio pored njene spavae sobe sa bocom tople vode u rukama, uo

    je kako se smeje na sav glas. Provirio je u sobu. Jesi li dobro, stara moja? Naravno. itam. Ponovo?" I otiao je odmahujui glavom. Sledeeg jutra nos joj je bio malo zapuen i poto nije imala nikakvih

    obaveza, ostala je u krevetu rekavi kako osea da e moda dobiti grip. To nije

    liilo na nju, niti je bilo tano; istina je da je ostala u krevetu kako bi mogla da

    nastavi sa itanjem. Kraljica je malo prehlaena bile su rei upuene naciji, ali naciji nije bilo

    reeno neto to ak ni sama kraljica nije znala, da je to tek prvo u nizu stanja izazvanih njenim itanjem, od kojih e neka imati dalekosene posledice.

    Narednog dana kraljica je imala redovno zasedanje sa privatnim sekretarom, a jedna od taaka dnevnog reda bilo je ono to se ovih dana naziva

    ljudskim resursima. U moje vreme, rekla mu je, to se zvalo osoblje. Iako se zapravo nije

    tako zvalo. Zvalo se posluga. Pomenula je i taj naziv znajui da e izazvati reakciju sekretara.

    To se moe pogreno protumaiti, gospoo, rekao je ser Kevin. Vladar

    mora postupati tako da nikada ne prui javnosti povoda za uvredu. Re posluga alje pogrenu poruku."

  • 9

    A ljudski resursi ne alju nikakvu poruku", ree kraljica. Barem je ja ne vidim. Kako god, poto smo ve kod teme ljudskih resursa, postoji jedan

    ljudski resurs koji trenutno radi u kuhinji, ali kojeg bih ja volela da unapredim, ili makar prebacim u odaje.

    Ser Kevin nikada nije uo za Sikinsa, ali nakon to je popriao sa nekoliko

    slugu, uspeo je da nae Normana. Ne mogu da shvatim", reklo je Njeno velianstvo, ta on uopte radi u

    kuhinji. Oito je da se radi o inteligentnom mladiu." Nije dovoljno lep", rekao je konjunik, ali ne kraljici ve privatnom

    sekretaru. Mrav je i riokos. Zar je mogue da ete ga unaprediti u paa?" Izgleda da se gospoi dopada", rekao je ser Kevin. eli da ga dovede na

    sprat gde su njene odaje." Tako se Norman uzdigao od pranja sudova i uvukao (uz izvesne

    potekoe) u uniformu paa, te je postao dvorjanin, a jedan od njegovih prvih

    poslova, kao to se moglo i pretpostaviti, ukljuivao je rad u biblioteci. Kako kraljica naredne srede nije bila slobodna (zbog gimnastike u

    Nanitonu), dala je Normanu knjigu Nensi Mitford da je vrati i rekla mu kako izgleda postoji nastavak koji takoe eli da proita, kao i da uzme jo neku

    knjigu koja bi joj se po njegovom miljenju dopala. Oseao se nelagodno pred ovim zaduenjem. Do izvesne take bio je

    dobro naitan, ali uglavnom samouk, a odabir knjiga vrio je na osnovu toga da

    li je autor homoseksualac ili ne. Iako je njegov kriterijum bio prilino opiran,

    ipak je u odreenoj meri suavao izbor, naroito kada je trebalo odabrati knjigu

    za nekog drugog i kada je taj drugi, kao u ovom sluaju, bila sama kraljica. Ni gospodin Haings mu nije bio od velike pomoi, osim to je pomenuo

    da bi kraljicu mogle interesovati knjige o psima, to je podsetilo Normana na neto to je itao i to bi moglo da bude prikladno roman D. R. Akerlija Moj pas Lala. Gospodin Haings je bio sumnjiav po pitanju knjige i napomenuo je Normanu da je autor homoseksualac.

    ,,Zaista?, nevino je rekao Norman. Nisam to znao. Ona e pomisliti da se

    radi samo o psu. Odneo je knjige u kraljiine odaje i, poto su mu rekli da bude to je

    mogue neprimetniji, kada je vojvodao naiao sakrio se iza komode. Video sam danas po podne jedno neverovatno bie, obavestilo je nj.k.v.

    kasnije kraljicu. Nekog riokosog posluitelja." To je bio Norman", rekla je kraljica. Upoznala sam ga u putujuoj

    biblioteci. Ranije je radio u kuhinji." Vidim i zato", rekao je vojvoda. Veoma je inteligentan", odgovori kraljica. Mora da bude", ree vojvoda, kad ve tako izgleda." Lala", rekla je kasnije kraljica Normanu. udno ime za psa."

  • 10

    Trebalo bi da se radi o izmiljenoj prii, gospoo, samo to je pisac zaista

    imao alzakog psa. (Nije joj rekao da se pas zvao Kraljiica.) Tako da se, u

    stvari, radi o prikrivenoj autobiografiji. ,,Oh, ree kraljica, ali zato bi je prikrivao?" Norman je pomislio kako e shvatiti i sama kad bude proitala knjigu, ali

    nije joj to rekao. Nijedan njegov prijatelj nije voleo psa, gospoo." Vrlo dobro znam taj oseaj", rekla je kraljica, a Norman je sa puno

    ozbiljnosti klimnuo glavom shvatajui da kraljevski psi ne uivaju nikakvu

    popularnost. Kraljica se nasmeila. Kakvo je samo Norman otkrie. Znala je da

    se u njenom prisustvu ljudi oseaju sputano i stidljivo i da se mali broj slugu ponaa prirodno. Iako je to bilo neuobiajeno, Norman se jeste ponaao

    prirodno i delovao je kao da se nikako drugaije i ne moe ponaati. Ta je

    osobina veoma retka kod ljudi. Premda, kraljica moda ne bi bila toliko zadovoljna da je znala da ona na

    Normana nema nikakvog uticaja, jer mu izgleda prastaro i njene godine zasenjuju njeno kraljevsko dostojanstvo. Jeste daje kraljica, ali je takoe i stara

    dama, a poto je Norman uao u svet posla na vrata starakog doma u Tajnsajdu, nije se uasavao starih dama. Za Normana je ona bila poslodavac, ali

    zbog njenih godina posmatrao ju je ne samo kao kraljicu ve i kao pacijenta, a i

    kraljici i pacijentu treba ugoditi; mada je, istinu govorei, prestao ovako da razmilja kada je shvatio koliko je bistra i kolika je teta to to ne koristi.

    Osim toga, bila je izrazito konvencionalna i kada je poela da ita, mislila je

    da moda bar jedan deo vremena koje posveti itanju treba da provede na

    mestu koje je za to i namenjeno, tanije u biblioteci. Ali iako se prostorija nazivala bibliotekom i mada je uistinu bila puna knjiga, retko se kad deavalo

    da neko tamo ita, ako se uopte i deavalo. Tu su se postavljali ultimatumi,

    povlaile linije, sastavljali molitvenici i odluivalo o brakovima, ali ako bi neko

    hteo da se udobno smesti u neki kutak i uzme knjigu u ruke, biblioteka nije bila mesto za to. U njoj nije bilo lako ni doi do knjiga koje su se nalazile na

    otvorenim policama, nazvanim tako zato to su knjige na njima bile zatoene

    iza zakljuanih pozlaenih reetki. Mnoge od tih knjiga bile su od neprocenjive

    vrednosti, to ih je takoe inilo odbojnim. Ne, ako ve treba itati, bolje je da se

    to obavi na nekom mestu koje nije odreeno za to. Kraljica je pomislila kako u tome ima istine i vratila se na sprat u svoje odaje.

    Kada je zavrila i nastavak romana Nensi Mitford, Ljubav u hladnoj klimi, kraljica se oduevila shvativi da ima jo njenih knjiga i, iako su neke od njih

    delovale kao istorijski romani, stavila ih je na svoju tek zapoetu listu knjiga koje treba proitati, a koju je drala u svom radnom stolu. U meuvremenu je

    nastavila itanje knjige koju je izabrao Norman, Moj pas Lala od D. R. Akerlija. (Da li je upoznala njega? ini joj se da nije.) Uivala je u knjizi, ako ni zbog ega

    drugog, onda zbog toga to joj se, ba kao to je Norman rekao, pas iz knjige

  • 11

    inio jo nestaniji od njenih pasa i jednako omraen kao i oni. Kako je videla da je Akerli napisao autobiografiju, poslala je Normana u biblioteku grada Londona da je pozajmi. Iako je bila pokrovitelj Londonske biblioteke, retko je zalazila u nju, a ni Norman je, naravno, nije poseivao, te se vratio pun utisaka i

    zadivljen staromodnim zdanjem rekavi daje to biblioteka o kakvoj je mogao

    samo da ita u knjigama i da je mislio da takve biblioteke pripadaju nekom prolom dobu. Lutao je izmeu polica sa naslaganim knjigama kroz prolaze

    koji su liili na lavirint i udio se saznanju da on (ili bolje reeno Ona) moe

    slobodno da pozajmi bilo koju od tih knjiga. Toliko je zarazno bilo njegovo oduevljenje da je kraljica pomislila kako bi sledei put mogla poi s njim.

    Proitavi Akerlijevu priu o njegovom ivotu, blago se iznenadila kad je

    otkrila da je on, uprkos tome to je radio za BBC, bio homoseksualac, i osetila je da je njegov ivot, kad se sve uzme u obzir, bio tuan. Njegov pas ju je posebno

    zanimao, iako ju je zbunjivala gotovo veterinarska prisnost koju je ostvario sa njim. Takoe je iznenadilo to je iz knjige saznala da je Garda uvek spremna da doe na poziv i to je njena cena sasvim razumna. Poelela je da sazna jo neto

    o tome, ali iako je nekoliko njenih konjunika bilo u Gardi, nije se mogla

    nakaniti da ih pita. U knjizi se pojavljivao i E. M. Forster, pa se setila kako se nelagodno

    oseala kada je provela sa njim nekih pola sata dok mu je dodeljivala

    odlikovanje. Liio je na mia i bio je si iljiv, te nije puno priao, a i ono to je

    rekao izgovorio je tako tankim glasiem da je zakljuila kako je sa njim skoro

    nemogue komunicirati. Ipak, imao je nekih neoekivanih kvaliteta. Dok je

    sedeo i drao ake spojene, izgledao je kao neki lik iz Ali se u zemlji uda i niim nije odavao o emu razmilja, pa se prijatno iznenadila kada je, proitavi

    njegovu biografiju, otkrila da je nakon toga izjavio kako bi se lako mogao zaljubiti u nju da je roena kao mukarac.

    Naravno da je odlino shvatala da tako neto nije mogao rei lino njoj, ali

    to je vie itala, to je vie alila zbog straha koji uliva u ljude i vie elela da

    pre svih pisci imaju dovoljno hrabrosti da joj u oi kau ono to e kasnije zapisati na papir. Otkrila je i to da jedna knjiga uvek vodi ka sledeoj, da se na

    sve strane otvaraju nova vrata i da dani nisu dovoljno dugi za sve knjige koje eli da proita.

    Pored toga, alila je za mnogobrojnim prilikama koje je propustila i sramila se zbog toga. Kao dete upoznala je Mejsfilda i Valtera de la Mara; njima nije mogla mnogo toga rei, ali upoznala je osim njih i T S. Eliota, kao i Pristlija

    i Filipa Larkina, pa ak i Teda Hjuza, koji joj se dopao na prvi pogled, ali kao da mu je u njenom prisustvu jezik bio zavezan. Samo zbog toga to u to vreme nije

    itala ono to su ti ljudi pisali, nije imala ta da im kae, pa ni oni, naravno, nisu

    mogli rei nita to bi nju zanimalo. Kakva teta. Pogreila je i ispriala ovo ser Kevinu. Ali, gospoi je sigurno neko unapred pruio podatke o njihovim

  • 12

    delima? ,,Naravno, rekla je kraljica, ali to nije isto to i itanje. To je zapravo suta

    suprotnost itanja. Pruanje podataka je kratko, saeto i jasno. itanje je bez

    ikakvog reda i navodi vas da mu se stalno vraate i istraujete. Obavetavanje

    zatvara temu, dok je itanje otvara. Pitam se mogu li vratiti Vae velianstvo na temu posete fabrici obue",

    rekao je ser Kevin. Sledei pu, kratko je rekla kraljica. Gde li sam spustila knjigu?"

  • 13

    Nakon to je otkrila uivanje koje knjige pruaju, Njeno velianstvo je

    elelo da ga prenese i na druge. Da li itate, Samerse?", pitala je vozaa na putu za Northempton. Da li itam, gospoo?" Knjige?" Kad imam priliku, gospoo. Mada skoro nikad ne mogu da naem

    vremena." Mnogo ljudi to kae. ovek mora nai vremena. Na primer, ovog jutra.

    Sedeete ispred gradske venice i ekati da se vratim. Moete tada da itate." Moram da motrim na automobil, gospoo. Ovo je oblast Midland.

    Vandalizma ima na sve strane." Kada je prepustio Njeno velianstvo sigurnim rukama zastupnika krune,

    Samers je iz predostronosti provozao auto jedan krug i zatim se zavalio u sedite. Da ita? Naravno da ita. Svako ita. Otvorio je pregradu za rukavice i

    izvukao iz njih primerak nedeljnika San. Sa drugima, naroito sa Normanom, mogla je lake da razgovara o ovome

    i od njega nije ni pokuavala da sakrije mane koje kao italac ima, kao ni

    potpuni nedostatak znanja iz opte kulture. Zna li, rekla mu je jednog popodneva kada su sedeli u njenoj radnoj

    sobi i itali, zna li u kojoj bismo oblasti zaista zablistali?" Ne, gospodo?" U televizijskim kvizovima. Bili smo svuda, videli svata i premda se

    moda ne razumemo mnogo u popularnu muziku i neke sportove, kada se

    postavi pitanje koja je prestonica Zimbabvea, recimo, ili koji proizvod Novi Juni Vels najvie izvozi, to sve drim u malom prstu."

    A ja se razumem u popularnu muziku", rekao je Norman. Da", ree kraljica. Bili bismo dobar tim. No, dobro. Jo jedan put kojim

    nismo krenuli. Ko je to?" ,,Ko, gospoo?" Put kojim nismo krenuli. Pogledaj ko je to rekao." Norman je pogledao Renik citata i otkrio da su to rei Roberta Prosta. Znam pravu re koja opisuje tebe", rekla je kraljica. Da, gospoo?" Izvrava poslove umesto mene, uzima knjige iz biblioteke, trai

    neobine rei u reniku i pronalazi citate. Zna li ta si ti?" Nekada sam bio sluga, gospoo." Pa, sada vie nisi sluga. Sada si moj amanuensis.

  • 14

    Norman je potraio re u reniku koji je kraljica odnedavno stalno drala

    na stolu. Onaj ko zapisuje ta mu se diktira i prepisuje rukopise. Knjievni pomonik."

    Novi amanuensis je imao stolicu u hodniku kako bi bio to blie kraljiinoj kancelariji i na njoj je, kada nije imao obaveza i kada nije izvravao poslove,

    provodio vreme u itanju. Zbog toga nije bio omiljen kod drugih paeva koji su

    smatrali kako ima prilino lagodna zaduenja iako nije dovoljno privlaan da

    bi ih zasluio. Povremeno bi neki konjunik u prolazu zastao i priupitao ga ima

    li pametnija posla nego da ita, a on u poetku nije znao ta da im odgovori.

    Kasnije je pak nauio da im odvrati kako iitava neto za Njeno velianstvo,

    to je vrlo esto i bilo istina, iako je umelo da naljuti konjunike koji bi se na

    njegovo veliko zadovoljstvo lako razgnevili i ostavili ga na miru.

  • 15

    Kraljica je sve vie itala i sada je uzimala knjige iz raznih biblioteka, ak i

    svojih, ali kako je bila emotivno vezana za putujuu biblioteku i kako joj se

    dopadao gospodin Haings, i dalje je povremeno silazila u dvorite ispred

    kuhinje i poseivala njegov kombi. Meutim, jedne srede ga nije zatekla na uobiajenom mestu, kao ni

    sleee. Norman je odmah bio zaduen da otkrije o emu se radi i ubrzo mu je

    reeno da su posete palati otkazane zbog smanjenih sredstava. Ovo nije

    pokolebalo Normana koji je na kraju uspeo da ue u trag putujuoj biblioteci i naao je na Pimliku, gde je u kolskom dvoritu gospodin Haings i dalje

    uporno sedeo sa svojim knjigama i lepio etikete na njih. Gospodin Haings mu

    je rekao da se Vee, iako je ukazao Odeljenju za razvoj biblioteka na to da je Njeno velianstvo korisnik njegove biblioteke, na te rei nije obaziralo, ve je,

    pre nego to je obustavilo posete palati, reklo kako su izvrili upit u palati i

    nisu naili ni na kakvo interesovanje. Kada joj je razgnevljeni Norman ispriao sve ovo, kraljica je delovala kao

    da se nije iznenadila; i iako njemu nije nita rekla, njegove rei potvrdile su ono

    u ta je i sama sumnjala - da se u njoj bliskim krugovima na itaoce knjiga ne gleda sa odobravanjem, naroito ako je italac sama kraljica.

    Iako je gubitak putujue biblioteke predstavljao malecnu nezgodu, iz njega je proizala i jedna srena zgoda; gospodin Haings je, naime, naao svoje ime

    na sledeoj listi osoba za odlikovanje koje je, mora se priznati, bilo zaslueno na

    osnovu skromnih zasluga, ali ga je ipak uvrstilo meu one koji su Njenom velianstvu uinili kakvu posebnu linu uslugu. Ni na ovaj kraljiin gest mnogi

    nisu gledali sa odobravanjem, pre svih ser Kevin. Poto je dolazio sa Novog Zelanda i kako je njegovo imenovanje na

    dunost bilo neuobiajeno, ser Kevin Skeard nije mogao izbei da ga novine

    radosno doekaju kao pripadnika novih narataja, prilino mladog oveka koji

    e uspeti da odstrani zaostatke nepotrebnog tvrdokornog stava vlasti kao i neke jo oitije besmislene ceremonije koje su se obino povezivale sa

    monarhijom; ovakvo postavljanje stvari predstavilo je Krunu kao ne mnogo razliitu od svadbene gozbe gospoice Haviam sa lusterima obavijenim pauinom i tortom po kojoj vrljaju mievi a ser Kevin bio je predstavljen kao gospodin Pip koji e strgnuti satrulele zavese i uneti svetlost u sobu.

    Kraljica, koja je imala tu prednost da je nekada i sama osetila ta znai biti

    mladi vladar drugaiji od prethodnih, nije bila uverena u ovakav scenario i cenila je da e u dogledno vreme slava ser Kevina proi, ba kao to i

    kratkotrajni naleti novozelandskih vetrova prolaze brzo. Kao i premijeri,

  • 16

    privatni sekretari dolaze i odlaze, a u sluaju sera Kevina kraljica je predoseala

    da je sluba kod nje jednostavno samo korak ka visinama preduzetnitva ka

    kojima je on nesumnjivo jurcao. Diplomirao je na Poslovnoj koli pri Harvardu,

    a jedan od ciljeva koji je izneo u javnost (pokazao je karte, kako je sam rekao) bio je da uini kraljevsku vladarsku porodicu pristupanijom.

    Otvaranje Bakingemske palate za posetioce bilo je samo korak ka ostvarenju ovog cilja, ba kao i povremeno korienje bate za koncerte

    popularne i druge muzike. Sto se itanja tie, ser Kevin nije bio blagonaklon. ini mi se, gospoo, iako se ne radi o potpuno elitnoj stvari, da ipak ne

    alje pravu poruku. Moglo bi delovati kao da vas izuzima od ostalih." Izuzima? Ali svakako veina ljudi ume da ita?" Ume, gospoo, ali nisam siguran da zapravo i itaju." Onda im, ser Kevine, pruam dobar primer." Nasmeila se ljupko primetivi da se ovih dana na ser Kevinu mnogo

    manje primeuje novozelandsko poreklo nego kada je tek bio imenovan; po

    naglasku mu se sada moglo tek naslutiti da ima veze sa Novim Zelandom, a Njeno velianstvo je znalo da je osetljiv po tom pitanju i da ne eli da ga na to

    podseaju (to joj je rekao Norman). Jo jedno pipavo pitanje bilo je njegovo ime. Privatnog sekretara je ime

    optereivalo, Kevin nije bilo ime koje bi on sam odabrao za sebe, jer mu se nije svialo, pa mu je upravo zbog toga smetalo to ga kraljica esto koristi, iako

    ona nije mogla znati koliko je njemu to poniavajue. Zapravo jeste znala (opet

    preko Normana), ali po njenom miljenju ovekovo ime nije imalo znaaja, kao

    to uostalom ni druge stvari - poput odee, glasa ili stalea - nisu imale nikakvog znaaja. Ona je bila istinski demokrata, moda i jedini u celoj zemlji.

    Meutim, ser Kevinu se inilo da ona koristi njegovo ime preesto i bez

    preke potrebe, a neki put bi bio siguran da ga izgovara onako kako to ine ljudi s Novog Zelanda, te zemlje ovaca i nedeljnih popodneva, zemlje koju je kao vladar Komonvelta nekoliko puta posetila i prema kojoj je tvrdila da gaji pozitivna oseanja.

    Znaajno je, rekao je ser Kevin, da Vae velianstvo ostane

    usredsreeno. Kad kaete ostane usredsreeno, ser Kevine, pretpostavljam da mislite kako

    treba da prikujemo pogled za loptu. Pa, ja ve ezdeset godina drim pogled na

    lopti, tako da mislim da mi se ovih dana moe dopustiti da povremeno pogledam i ivicu terena. Osetila je kako je njena metafora na kraju verovatno

    malo promaila znaenje, iako ser Kevin to nije primetio. Mogu da razumem, rekao je, potrebu Vaeg velianstva da prekrati

    vreme. Da prekratim vreme?, rekla je kraljica. Knjige nisu sredstvo za

    prekraivanje vremena. Knjige su prie o ivotima drugih ljudi. O drugim

  • 17

    svetovima. Daleko od toga da elimo da prekratimo vreme, ser Kevine, eleli

    bismo da imamo vie vremena. Da elimo da prekratimo vreme, mogli bismo otii na Novi Zeland.

    To to je dva puta pomenula njegovo ime i jednom Novi Zeland povredilo

    je ser Kevina i on se povukao. Ipak je uspeo da joj predoi problem i bio bi

    zadovoljan da je znao kako se kraljica zabrinula, a zapitao se i zato je upravo u ovom trenutku svog ivota iznenada osetila kako je knjige privlae. Odakle li je

    potekla ta glad za itanjem? Ipak postoji malo ljudi koji su videli vie sveta od nje. Jedva da ima zemlje

    koju nije posetila i slavnog oveka kojeg nije upoznala. I sama je deo raznolikog sveta, pa zato je onda sada toliko zanimaju knjige koje su, ta god jo da

    predstavljaju, ipak samo odraz sveta ili jedna njegova verzija? Zato knjige kad

    je ve videla pravu stvar? Mislim da itam, rekla je Normanu, zato to imamo dunost da

    saznamo kakvi su ljudi. Bila je to usputna opaska koju Norman nije smatrao

    posebno bitnom jer nije oseao da i sam ima takvu obavezu, itao je iskljuivo

    iz zadovoljstva, a ne da bi ga knjige prosvetlile, iako je i prosveenje

    predstavljalo deo zadovoljstva, i to je odlino znao. Ali dunost se nigde nije uklapala.

    Meutim, ako je neko roen u kraljevskoj porodici, mora uvek stavljati

    dunost ispred zadovoljstva. Da je kraljica oseala kako je njena dunost da

    ita, posvetila bi se knjigama iste savesti, a zadovoljstvo bi, ako bi uopte

    oseala ikakvo zadovoljstvo, bilo usputno. Ali zato je ba sada obuzela

    italaka strast? O tome nije razgovarala sa Normanom jer je smatrala da to ima

    veze sa njenom prirodom i poloajem na kome se nalazi. Mislila je da je itanje privlano zato to je nepristrasno, knjievnost se

    odlikuje izvesnom nezavisnou. Knjigama je svejedno ko ih ita i da li ih

    uopte neko ita. Svi itaoci su jednaki, ukljuujui i nju. Knjievnost je, mislila

    je, kao zajednica nezavisnih drava u kojoj je svako slovo republika za sebe. Zapravo je ranije ve negde ula ovaj izraz republika slova; moda na nekim diplomskim proslavama, imenovanjima za poasne profesore ili u nekim

    slinim prilikama, iako nije ba tano znala ta taj izraz znai. U to vreme je i

    sam pomen bilo kakve republike u njenom prisustvu smatrala blago uvredljivim, u najmanju ruku nepromiljenim. Tek je sada shvatala ta to

    zapravo znai. Knjige se ne pokoravaju nikome i svi itaoci su jednaki. Ove su

    je pomisli vratile na same poetke njenog ivota. Kada je bila mala, jedan od najuzbudljivijih dogaaja zbio se kada su se

    ona i njena sestra na no proglaenja pobede u ratu iskrale iz palate i pridruile

    gomili ljudi na ulicama gde ih niko nije prepoznao. Oseaj koji je tada imala pronalazila je u izvesnoj meri i u itanju. itaoci su anonimni, a svet knjige je

    isti i zajedniki za sve njih. Ona je provela ivot drugaiji od ostalih ljudi i sada

  • 18

    je udela za takvim svetom. Meu ovim stranicama i izmeu ovih korica niko je nee prepoznati kao kraljicu.

    Ove sumnje i ispitivanja sopstvene linosti bili su tek poetak. Kada je

    njeno samopouzdanje malo ovrslo, vie joj nije bilo udno to to eli da ita, a

    knjige, kojima je prila s tolikim oprezom, postepeno su postale njen sastavni deo.

  • 19

    Jedna od stalnih kraljiinih obaveza bila je da otvori zasedanje Parlamenta

    i to zaduenje joj nikada ranije nije bilo posebno naporno, ve je, naprotiv,

    prilino uivala u njemu vozili su je u otvorenoj koiji niz Mol u vedro jesenje jutro, a to joj je i nakon pedeset godina godilo. Ali sada je prestala da uiva u tome. Uasavala se to e cela stvar potrajati dva sata; sreom, krenuli

    su zatvorenom koijom, pa je mogla da ponese sa sobom knjigu. Prilino je

    dobro ovladala vetinom istovremenog itanja i mahanja; caka je bila samo u

    tome da dri knjigu ispod prozora i usredsredi se na nju, a ne na ljude kojima

    mae. Vojvodi se ovo, naravno, nije nimalo dopadalo, ali njoj je znailo tako

    puno. Sve bi bilo u redu da nije, kad je ve ula u koiju i stavila naoare, dok je

    povorka stajala u prednjem dvoritu palate spremna da krene, shvatila da je

    zaboravila knjigu. I tako, dok se vojvoda u svom oku duri a koijai vrpolje, konji tapkaju u mestu a njihova oprema zvecka, ona zove Normana na mobilni. Garda stoji u stavu voljno i povorka eka. Predvodnik parade gleda na sat.

    Kasne dva minuta. Njenom velianstvu se ne dopada to ne zna ta se deava, a

    on se, budui da ne zna nita o knjizi, pribojava negativnih posledica koje e

    neizostavno uslediti. Ali, eto ga Norman, tri poljunanom stazom sa knjigom

    paljivo sakrivenom u alu i tek tada mogu da pou. Ipak, kraljevski par koji se vozi u koiji niz Mol nije lepo raspoloen;

    vojvoda sa svog prozora razdraeno mae ljudima, a kraljica sa svog nevoljno

    dok se koija kree prilino brzo jer povorka pokuava da nadoknadi dva

    izgubljena minuta. Kad su stigli u Vestminster, smestila je knjigu koja je izazvala zabunu iza

    jastueta u koiji da je moe ponovo uzeti im krenu nazad, a dok je sedala na

    tron i zapoinjala govor, bila je svesna koliko je dosadno to brbljanje koje mora

    da obavi, kao i da je to zapravo jedina prilika u kojoj moe naglas da proita

    neto pred elom nacijom. Moja vlada e uiniti ovo... Moja vlada e uiniti ono, tekst koji je imala

    da proita bio je tako neveto sroen i potpuno lien stila i zanimljivosti da je

    oseala kako predstavlja uvredu za sam in itanja; a ovogodinji govor je

    delovao jo besmislenije no inae jer je urila pokuavajui i sama da nadomesti

    par izgubljenih minuta. Osetila je olakanje kad je ula u koiju i pokuala da dohvati knjigu. Ali

    knjige nije bilo tamo gde ju je ostavila. Dok su odmicali, bez prestanka je mahala ljudima jednom rukom dok je drugom kriom opipavala druge jastuie ne bi li iza njih nala knjigu.

    Da nisi moda seo na nju?"

  • 20

    Seo na ta? Na moju knjigu. Nisam. Evo ih neki ljudi iz Britanske legije, i to u kolicima. Za ime boga,

    mahni im. Kada su stigli u palatu, popriala je sa Grantom, mladim lakejem koji je tog

    dana bio na dunosti, i on joj je ispriao kako je, dok je gospoa bila u Gornjem

    domu, dolo obezbeenje sa psima tragaima koji su nanjuili knjigu, a koju je

    obezbeenje zatim oduzelo. Rekao je jo kako misli da su knjigu verovatno unitili.

    Unitili?", ree kraljica. Ali to je bila Anita Brukner." Mladi koji je delovao izrazito prkosno rekao je kako je obezbeenje

    moda pomislilo da se radi o eksplozivnoj napravi. Kraljica je rekla: Da. Upravo tako. Knjiga je naprava koja die u vazduh ljudsku matu." Lakej je odgovorio: Da, gospoo." Delovao je kao da razgovara sa svojom bakom i to ne bee prvi put da je

    kraljici na neprijatan nain stavljeno do znanja da se na njeno itanje ne gleda

    sa odobravanjem. U redu", rekla je. Onda treba da obavestite slubu obezbeenja da

    oekujem sutra ujutru na svom stolu primerak te iste knjige, koji mogu

    pregledati i uveriti se da nema eksploziva." Ve je odmakla kad se okrenula ponovo ka lakeju. I jastuii u koiji su prljavi. Pogledajte kakve su mi rukavice."

    Sranje", rekao je lakej dok je vadio knjigu iz pantalona gde mu je bilo

    reeno da je sakrije. Ali na opte iznenaenje nita nije zvanino saopteno o

    razlozima za kanjenje koije. Negodovanje prema kraljiinoj italakoj strasti moglo se osetiti i van

    njenog doma. Ranije bi, kada bi izvela pse u etnju, morala da trpi njihovu

    neobuzdanu i bunu jurnjavu po dvoritu, dok se sada Njeno velianstvo im

    izae iz kue smetalo na najbliu klupu i vadilo knjigu. Povremeno bi nehajno dobacila keksi psima, ali im vie nije bacala loptu niti tap koji bi joj oni doneli

    nazad, i njihove etnje nisu vie bile onako ivahne i razdragane. Iako su bili

    razmaeni i namorasti, psi nisu bili glupi, tako da nije bilo nimalo iznenaujue to su za kratko vreme poeli da mrze knjige i da ih posmatraju

    kao predmet koji kvari zabavu, to knjige zapravo i jesu (a oduvek su i bile). Ako bi se katkad desilo da Njeno velianstvo ispusti knjigu na tepih,

    najblii pas bi istog trena skoio na nju, rastrgao je kao kakvog pacova i odneo

    u najudaljeniji kutak palate ili na neko drugo skrovito mesto gde je mogao na miru daje iskida. Uprkos DejmsTejt Blek nagradi, ovako je zavrila knjiga

    Ijana Mekjuana, kao i A. S. Bajat. Iako je bila pokrovitelj biblioteke grada Londona, Njeno velianstvo se redovno telefonom izvinjavalo slubenicima

  • 21

    zbog gubitka jo jedne knjige. Psima se nije dopadao ni Norman, jer se bar jednim delom taj mladi

    mogao kriviti za kraljiino oduevljenje knjigama, te ga ni ser Kevin iz istog razloga nije voleo. Nerviralo ga je Normanovo stalno prisustvo, jer iako nikada zapravo nije bio u prostoriji u kojoj je privatni sekretar razgovarao sa kraljicom, uvek je bio u blizini kako bi smesta mogao da se odazove na poziv.

    Razgovarali su o kraljiinoj poseti Velsu gde je trebalo da ode za dve

    nedelje. Usred njegove prie kojom je obavetavao o programu posete (vonja

    supertramvajem, koncert ukulele orkestra i obilazak fabrike za proizvodnju sira) Njeno velianstvo je iznenada ustalo i prilo vratima.

    ,,Normane. Ser Kevin je uo kripanje stolice sa koje je Norman ustajao. Idemo u Vels za nekoliko nedelja. Ba teta, gospoo. Kraljica se nasmeila namrtenom ser Kevinu. Norman je jedno drsko mome. Nego, itali smo DilanaTomasa, zar

    nismo, i neto od Dona Kupera Pouisa. A itali smo i Jana Morisa. Koga jo

    ima? Moda da probate da proitate Kilverta, gospoo", rekao je Norman. Ko je to? Svetenik, gospoo. Iz devetnaestog veka. iveo je na granici sa Velsom i

    napisao je dnevnik. Voleo je devojice." Oh", rekla je kraljica. Kao i Luis Kerol. Jo strasnije, gospoo." Boe dragi. Moete li mi nabaviti taj dnevnik?" Dodau ih na na spisak, gospoo. Njeno velianstvo je zatvorilo vrata i vratilo se za radni sto. Vidite, ser Kevine, ne moete rei kako ne radim domae zadatke. Ser Kevin, koji nikada nije uo za Kilverta, nije bio nimalo zadivljen. Fabrika sira se nalazi u novom poslovnom centru smetenom na zemljitu

    gde je nekada bio rudnik. itava oblast je procvetala nakon to je izgraena." O, sigurna sam da jeste", rekla je kraljica. Ali morate priznati da i

    knjievnost ima znaaja." Ne bih znao nita o tome", rekao je ser Kevin. U fabrici pored ove Vae

    velianstvo treba da otvori kantinu. Ta fabrika proizvodi kompjutersku

    opremu." Pretpostavljam da e biti pevanja?", rekla je kraljica. Hor e otpevati neto, gospoo." Uglavnom bude tako." Ser Kevin ima izrazito miiavo lice, pomislila je kraljica. Izgleda kao da

    ima miie u obrazima koji se talasaju kad god se namrti. Da je ona

    romanopisac, pomislila je, moda bi vredelo zapisati ovaj detalj.

  • 22

    Moramo se postarati, gospoo, da se usaglasimo oko stavova." Moraemo to uiniti u Velsu. Svakako." Sta ima novo u vaoj domovini? Striu li se ovce?" Ne u ovo doba godine, gospoo." Oh. Vreme za ispau, dakle." Razvukla je usne u iroki osmeh koji je ukazivao na to da je razgovor

    zavren, a kada je ser Kevin doao do vrata i okrenuo se da joj se nakloni, ve se bila vratila svojoj knjizi i ne podigavi pogled jednostavno je promrmljala:

    Ser Kevine, i okrenula stranicu.

  • 23

    Tako je u predvieno vreme Njeno velianstvo otilo u Vels, a zatim i u

    kotsku, Lankair i Vest Kantri, vrei stalni obilazak svih delova svoje zemlje, to je zapravo sudbina svakog monarha. Kraljica se mora susretati sa ljudima,

    koliko god ti susreti nelagodni i neprijatni bili. No, njeno osoblje joj je u tim situacijama moglo priskoiti u pomo.

    Kako bi prevazili nedostatak rei koji bi neki podanici iskusili pri susretu

    sa kraljicom, njeni konjunici bi im katkad pruili korisne podatke o temama za

    razgovor koji bi kraljica mogla zapoeti. Njeno velianstvo vas vrlo lako moe priupitati dolazite li izdaleka.

    Spremite odgovor na to, a zatim moete rei da li ste doli vozom ili kolima.

    Onda se moe desiti da vas upita gde ste ostavili auto i da li je saobraajna

    guva ovde vea nego u odakle ono rekoste da dolazite? Andoveru. Vidite, kraljicu interesuju svi aspekti ivota njenog naroda, tako da e nekada

    priati o tome kako je danas teko nai mesto za parking u Londonu, a to vas

    moe navesti na razgovor o bilo kakvim problemima parkiranja koje moda

    imate u Bejzingstoku. Ja sam zapravo iz Andovera, mada je i u Bejzingstoku parkiranje prava

    nona mora. Upravo tako. Ali shvatate ta vam govorim? Neobavezno askanje." Iako su razgovori bili neobavezni, njihova dobra strana bee u tome to su

    bili predvidljivi i pre svega kratki, to je Njenom velianstvu prualo pregrt prilika da skrati priu. Susreti su se odvijali po planu i rasporedu, kraljica je

    delovala zainteresovano, a njeni podanici bi se retko kad zbunili, i moda nije

    ni bilo vano to se razgovor koji su itavog ivota iekivali sa ogromnim

    nestrpljenjem svodio samo na razmatranje zatvorenih deonica na autoputu M6. Upoznali su kraljicu i ona im se obratila, tako da su svi bili sreni i zadovoljni i

    razgovor se zavravao brzo. Ovi razgovori su postali toliko rutinski da se konjunici vie nisu ni trudili

    da ih nadziru, ve su ostajali negde u prikrajku, izvan skupa podanika, odakle

    su se smeili ljubazno iako moda malo snishodljivo. Tek kada je postalo oito

    da je broj podanika koji ne znaju ta da kau sve vei i da se sve vie njih ne osea lagodno u razgovoru sa kraljicom, osoblje je poelo da prislukuje ta se

    pria, ili bolje reeno ta se ne pria. Zbilo se da je kraljica odluila da promeni pitanja koja je godinama

    postavljala, a da o tome nije prethodno obavestila svoje dvorjane; nekada se raspitivala odakle potiu podanici, koliko ve dugo rade i koliko su dugo

    putovali, a sada je zapoinjala razgovor novim potezom, naime pitanjem: ta trenutno itate?" Na ovo pitanje je tek mali broj odanih podanika

  • 24

    Njenog velianstva imao spreman odgovor (iako se jedan od njih potrudio i

    rekao: Bibliju?"). Otuda su nastajale nezgodne stanke u razgovoru koje je

    kraljica pokuavala da ispuni priajui o tome ta ona sama ita, a nekad bi ak

    i izvukla iz tane srenu knjigu i pokazala im je. Prijemi su postajali sve dui i

    ili su sve tee, to i nije bilo udno, a sve vei broj njenih vernih podanika je

    odlazio alei to se nisu dobro pokazali i oseajui da im je kraljica uvalila

    teko pitanje. Kad im je prestala dunost, kraljiine odane sluge Pirs, Tristram, Dajls i

    Elspet su stali da uporeuju beleke: ta trenutno itate? Mislim, kakvo je to pitanje? Siroti ljudi, veina njih ne

    ita nita. Ali ako to priznaju, gospoa e zavui ruku u tanu i izvaditi neku

    knjigu koju je upravo proitala, pa im je pokloniti." A oni e je bre-bolje prodati na Internetu." Ba tako. A da li ste vi u skorije vreme prisustvovali kraljevskoj poseti?",

    dodala je jedna dvorska dama. Zato to se proulo ta kraljica pita. Dok su jednom davno ti dragi ljudi donosili neku neobinu zelenkadu ili kiticu

    buavih uvelih jagorevina koje bi gospoa prosledila nama to stojimo na

    zaelju, sada donose knjige koje itaju ili, da ujete ovo, donose ak i knjige koje

    piu, a ako ste tako loe sree da joj se tog dana naete u pratnji, doslovno su vam potrebna kolica za sve te stvari. Da sam elela da guram kolica sa

    knjigama, nala bih posao u knjiari Haards. Bojim se da Njeno velianstvo

    postaje pomalo problematino." Konjunici su se ipak prilagodili novonastaloj situaciji, a njeni dvorjani

    iako su bili nezadovoljni to moraju da promene posao koji je do tada bio

    rutinski, jer je kraljica sada imala novih sklonosti - nerado su smislili novi plan i pri pripremanju naroda za prijem poeli su da nagovetavaju kako e kraljica moda po starom obiaju upitati svoje podanike dolaze li izdaleka i kojim

    prevoznim sredstvom, ali je verovatnije da e ih ipak upitati ta trenutno itaju. Veina ljudi ih je belo gledala kada bi zaula ove rei, ali kako su na sve

    mislili, konjunici su pripremili i spisak predloga za odgovore. Nije bilo bitno

    to je kraljica na ovaj nain dobijala pogrenu sliku o popularnosti Endija

    Meknaba i to je mogla pomisliti kako skoro svi vole Doanu Trolop; sa spiskom su makar uspeli da preduprede posramljenost podanika. A kada bi podanici spremno odgovorili na pitanje, prijem bi se nastavio uobiajenim

    tokom i zavrio kao nekada, tano na vreme, osim u sluaju kada bi neki

    podanik priznao da voli da ita Virdiniju Vulf ili Dikensa, to se retko

    deavalo, ali kada bi se desilo, prouzrokovalo bi ivahnu (i dugaku) diskusiju,

    pa bi se prijem oduio. Mnogi su se nadali da e nai zajedniki jezik sa

    kraljicom ako joj kau kako itaju Harija Potera, ali ona bi na to, poto nije imala vremena za fantazije, uvek samo kratko rekla:

    Da. To ostavljamo za neki drugi put, i brzo krenula dalje. Kako je ser Kevin gotovo svakodnevno viao kraljicu, to je znailo da

  • 25

    moe da joj zvoca o tome ime je postala skoro opsenuta, svaki put pristupajui na drugaiji nain.

    Pitao sam se, gospoo, da li bismo mogli da odigramo neku ulogu u vaem izboru tiva za itanje." Nekada bi dopustila da ovako sroen predlog

    ser Kevina proe, ali itanje bee uticalo da se snizi prag kraljiine tolerancije

    na argon (koji je ionako uvek bio nizak). Da odigrate ulogu? ta to znai?" Samo pokuavam da ispitam teren, gospoo, jer bi nam puno pomoglo

    kada bismo mogli da objavimo u medijima kako Vae velianstvo osim

    engleske knjievnosti ita i klasike koje su napisali pripadnici nacionalnih manjina."

    Kakve ste knjige nacionalnih manjina imali na umu, ser Kevine? Kama sutru?"

    Ser Kevin je uzdahnuo. Trenutno itam Vikrama Seta. Da li se on rauna?" Iako privatni sekretar za njega nikada nije uo, pomislio je kako zvui u

    redu. Salman Rudi?" On verovatno ne bi proao, gospoo." Ne shvatam", rekla je kraljica, otkud uopte postoji potreba za bilo

    kakvom objavom u medijima. Zato bi javnost zanimalo ta ja itam? Kraljica

    ita. To je sve to treba da znaju. Pretpostavljam da bi na to svi rekli: Pa ta?" itati znai povui se u sebe. Postati nedostupan drugima. Ne bismo se

    oseali tako nelagodno zbog itanja", rekao je ser Kevin, da se ne radi o tako...

    sebinom poduhvatu. Sebinom?" Moda je bolje rei usamljenikom." Moda i jeste." Ser Kevin je terao dalje. Uspeli bismo da iskoristimo vau ljubav prema itanju u vie svrhe - na

    primer, za poveanje pismenosti nacije ili poboljanje italakih standarda

    meu mladima." itamo iz zadovoljstva", rekla je kraljica. To nije graanska dunost." Moda bi trebalo da bude", rekao je ser Kevin. Ba je drzak", rekao je vojvoda kada mu je kraljica te veeri prepriala

    razgovor.

  • 26

    Kad smo ve kod vojvode, ta je inila porodica u ovoj situaciji? Kako je

    kraljiina ljubav prema knjigama uticala na njih? Da je Njeno velianstvo imalo obaveze da priprema obroke, ide u nabavku

    ili da, ne daj boe, brie prainu i usisava kuu, tanije kue, odmah bi se

    primetilo kako ih ne izvrava. Ali ona, naravno, nije morala nita od toga da radi. Jeste da je pregledala izvetaje sa manje revnosti nego inae, ali to nije

    pogaalo njenog supruga i decu. Pogaalo je (ili je vrilo uticaj", kako je ser

    Kevin rekao) samo javnost, jer je poela da izvrava svoje javne dunosti nerado, to je bilo lako primetiti polagala je kamene temeljce s manje poleta, a ono malo brodova koje je trebalo porinuti pratila je niz navoz bez trunke sveanosti, kao da puta brodove igrake u baru, i to sve zato to ju je uvek

    ekala njena knjiga. Iako je to zabrinjavalo njeno osoblje, porodica je zapravo osetila veliko

    olakanje. Uvek ih je strogo drala na oku trudei se da sve bude savreno i

    godine je nisu uinile nimalo popustljivijom. Meutim, itanje jeste. Prepustila

    ih je sebi, jedva da ih je uopte gnjavila i svima je bilo mnogo lake. Oni su sa

    oduevljenjem pozdravljali knjige, osim kada je baka traila od njih da ih i sami

    itaju, kada je zahtevala da razgovaraju o njima ili ih ispitivala o njihovim italakim navikama ili, to je bilo najgore od svega, kad im je gurala knjige u

    ruke i kasnije proveravala da li su ih proitali. Deavalo se esto da je zateknu u nekim neuobiajenim i zabitim

    okovima njenih prostranih odaja, sa naoarima na vrhu nosa i sveskom i olovkom sa strane. Nakratko bi podigla pogled i nemarno podigla ruku da im mahne.

    Pa, drago mi je to je neko srean, rekao bi vojvoda dok se gegao dalje

    niz hodnik. A to i jeste bila istina bila je srena. Uivala je u itanju kako nikada ni u emu nije uivala i gutala je knjige zapanjujuom brzinom iako, izuzev Normana, nije bilo nikoga ko bi se zapanjio.

    Uopte nije razgovarala ni sa kim o svojoj italakoj strasti jer je znala da je

    ta kasno napupela strast, koliko god ozbiljna bila, moe izvrgnuti ruglu. Isto bi bilo, mislila je, da se svom strau posvetila Bogu ili gajenju georgina. Ljudi su

    mislili kako se tim stvarima ne treba zamarati u njenim godinama. Njoj pak nita nije moglo biti ozbiljnije od itanja i prema njemu je gajila ista oseanja

    koja neki pisci gaje prema pisanju da je nemogue odrei ga se i da je u ovom kasnom razdoblju svog ivota ona odabrana da bude italac, ba kao to

    su neki drugi odabrani da budu pisci. Kao prvo, istina je da je itala sa izvesnom strepnjom i nelagodom.

    Poraavao ju je beskrajno veliki izbor knjiga i nije imala predstavu kako da

  • 27

    nastavi itanje; nije imala nikakav sistem, ve je naprosto jedna knjiga vodila ka

    sledeoj, a esto je itala i po dve ili tri u isto vreme. U narednu fazu ula je kada je poela da vodi beleke, i od tada je uvek itala sa olovkom u ruci, ne da

    bi saeto prepriavala ono to proita, ve jednostavno da bi prepisala pasuse

    koji joj se dopadnu. Tek nakon otprilike godinu dana itanja i zapisivanja

    beleaka oprezno se usudila da povremeno zapie i neku svoju misao. Posmatram knjievnost", pisala je, kao kakvu ogromnu zemlju ka ijim

    najdaljim granicama putujem iako neu tamo nikad stii. Prekasno sam pola na put.

    Ne mogu nikako nadomestiti izgubljeno vreme. Zatim sledi jedna nepovezana misao: Pravila lepog ponaanja moda nemaju smisla, ali posramljenost ima jo manje."

    itanje je kod kraljice izazivalo i tugu, jer je po prvi put u ivotu osetila

    kako je mnogo toga propustila. itala je jednu od nekoliko biografija Silvije Plat i bila je zapravo vrlo srena to je propustila da o njoj sazna vie, ali dok je

    itala memoare Loren Bekol, nije mogla a da ne pomisli kako je prema gospoi

    Bekol sudbina bila mnogo naklonjenija, i pomalo se iznenadila kada je shvatila da joj na tome zavidi.

    Nekoliko nedelja kasnije podigla je pogled sa knjige i rekla Normanu: Sea se da sam rekla kako si ti moj amanuensis. I to i jesi. A sada sam

    otkrila ta sam ja. Ja sam opsoletni italac." Kako mu je renik uvek bio pri ruci, Norman je odmah proitao naglas: Opsoletan, onaj koji zapoinje neto u kasnim godinama." Upravo se iz elje da nadoknadi izgubljeno vreme trudila da ita tako

    brzo, a sve je ee tokom itanja i sa sve veim pouzdanjem zapisivala sopstvene misli, tako da se zapravo poela baviti i knjievnom kritikom kojoj je prilazila jednako otvoreno kao i drugim pojedinostima svog ivota. Nije bila

    nean italac i esto bi poelela da joj se autori nau u blizini kako bi ih mogla

    iskritikovati. Da li sam ja jedina koja eli valjano da izgrdi Henrija Dejmsa?", zapisala

    je. Shvatam zato je doktor Donson cenjen, ali svakako je najvei deo

    njegovog rada umiljeno trabunjanje?" Upravo je Henrija Dejmsa itala jednog popodneva za ajem kada je

    naglas rekla: Oh, zavri ve jednom." Sobarica je ba u tom trenutku sklanjala kolica sa ajem i rekla je: Izvinite, gospoo", nakon ega je za ravno dve sekunde nestala iz sobe. Ne ti, Alis", povikala je kraljica za njom, ustavi ak i priavi vratima.

    Ne ti." Ranije ne bi uopte marila ta je sobarica pomislila i da li joj je povredila

    oseanja, ali sada jeste marila i vrativi se za sto zapitala se zbog ega je tako. U

    tom trenutku nije joj palo na pamet da taj in uvaavanja tuih oseanja ima

  • 28

    ikakve veze sa knjigama, pa ak i sa Henrijem Dejmsom koji joj je neprestano iao na ivce. Ali u dogledno vreme ovo e joj pasti na um i u jednoj beleki e

    kasnije napisati: Mislim da se moda pretvaram u ljudsko bie. Nisam sasvim sigurna da li je to dobar razvoj dogaaja." I na tu je misao dopisala datum.

    Premda je sve vreme bila svesna koliko proputenog ima da nadoknadi,

    alila je pored toga i zbog drugih stvari. Da se okrenula itanju dvadeset

    godina ranije, mogla je upoznati sve uvene pisce koje ovako nije upoznala ili ih je, to je jo gore, upoznala, ali im nije imala ta rei. Meutim, to je mogla da

    popravi i odluila je, delimino i zbog toga to je Norman na to podsticao, da bi bilo zanimljivo, a moda ak i zabavno upoznati neke autore koje su oboje

    itali. Shodno tome, pripremljen je prijem, ili veernja zabava, kako je Norman

    zahtevao da se nazove. Konjunici su, naravno, oekivali da e prijem izgledati isto kao i druge

    batenske zabave i veliki prijemi i da e oni morati da nagoveste gostima s kim

    e kraljica verovatno poeleti da zastane i popria. Kraljica je, meutim, smatrala da takva formalnost ne dolii prilici (ipak su to umetnici) i reila je da

    improvizuje. Ispostavilo se da to nije dobra zamisao. Iako su pisci uglavnom delovali povueno, pa ak i stidljivo kada ih je

    upoznavala zasebno, zajedno su bili buni, priljivi i koliko je ona mogla da

    primeti, mada su se mnogo smejali, nisu bili naroito zabavni. Ona je stajala po

    strani i niko se nije posebno potrudio da je ukljui u razgovor, pa se oseala kao goa na sopstvenoj zabavi. A kad bi progovorila, desilo bi se da ili prekine

    dotadanji razgovor, koji bi zamro i nastupila bi uasna tiina, ili bi pisci,

    verovatno da pokau koliko su prefinjeni, potpuno zanemarili njene rei i

    jednostavno nastavili sa svojim priama. Bilo je uzbudljivo nai se s piscima o kojima je poela da razmilja kao o

    prijateljima i koje je udela da upozna. Ali sada, kad je s nestrpljenjem

    oekivala da objavi koliko se bliskom osea sa njima ije je knjige itala i divila im se, shvatila je da nema ta da kae. Iako joj se u ivotu retko deavalo da se

    nekoga uplai, sada se oseala nelagodno i jezik joj je bio zavezan. Bilo bi

    dovoljno rei: Veoma mi se svidela vaa knjiga, ali tako neto nije joj

    dozvoljavalo pedeset godina pribranosti i uzdranosti, plus jo pola veka ublaivanja iskaza. Kako joj je razgovor teko iao, oslanjala se na neke

    oprobane i proverene fraze. Nije ba govorila: Koliko ste dugo morali da putujete?, ali upotrebljavala je knjievne ekvivalente ovih reenica. Odakle dobijate ideje? Radite li redovno svaki dan? Koristite li raunar? znala je da su sva ta pitanja kliei i da je sramno postavljati ih, ali je isto tako znala da je

    nelagodna tiina jo gora. Posebno je uznemirio jedan kotski pisac. Kada ga je zapitala odakle mu

    dolazi inspiracija, ratoborno je odgovorio: Ona ne dolazi, Vae velianstvo. Morate je sami nai. Kada bi i uspela da gotovo mucajui izrazi svoje divljenje i ponadala se da

  • 29

    e joj autor rei kako se to zbilo da je napisao odreenu knjigu (on, jer su

    mukarci bili, po njenom miljenju, mnogo gori od ena), njena bi radost brzo

    zgasla jer bi pisac uporno insistirao ne na razgovoru o knjizi koju je upravo napisao i koja je naila na sjajan prijem, ve na razgovoru o knjizi na kojoj trenutno radi i o tome kako rad ide sporo, pa je on zbog toga, rekao bi joj dok je pijuckao ampanjac, najalosnije stvorenje na svetu.

    Uskoro je zakljuila da je pisce verovatno najbolje upoznati unutar korica

    njihovih romana, i to kao bia proistekla iz itaoeve mate, ba kao i likovi u

    knjizi. Oni kao da uopte nisu ni pomiljali da im kraljica ini ast time to ita

    njihova dela. Pre e biti da su mislili da oni njoj ine ast time to ih piu. U poetku je mislila da e redovno odravati ovakve skupove, ali jedno

    vee joj je bilo dovoljno da se predomisli. Jedna zabava je dovoljna. Tu je

    odluku ser Kevin doekao s olakanjem, jer se zabavi nije mnogo ni radovao ukazao je gospoi na to da ako odri veernju zabavu za pisce, morae onda da priredi slinu zabavu i za slikare; a ako i pisci i slikari dobiju zabave, onda e naunici oekivati slian ugoaj.

    Gospoa ne sme delovati pristrasno." Vie nije bilo opasnosti da e tako delovati. Ser Kevin je krivio Normana za ovo vee knjievne propasti, i to ne sasvim

    neopravdano, jer je Norman podstakao kraljicu kada je sama to oprezno predloila. Ni Norman se, meutim, nije mnogo lepo proveo. Kako je knjievnost takva kakva jeste, meu gostima je bio veliki broj homoseksualaca,

    od kojih su neki bili pozvani po posebnoj Normanovoj preporuci. To mu ipak nije donelo nita dobro.

    Iako je kao i svi drugi paevi samo sluio pie i zakusku, Norman je za

    razliku od njih bio upoznat sa ugledom i poloajem ljudi kojima je prilazio sa posluavnikom. ak je i itao njihove knjige. No, oni se nisu okupljali oko Normana, ve oko lepukastih paeva i umiljenih konjunika koji, kako je

    Norman ogoreno izjavio (iako ne pred kraljicom), knjievni ugled ne bi

    prepoznali ni da ugaze u njega. Ipak, iako se zabava sa knjievnicima nije odvila na najsreniji nain, nije

    ni odvratila kraljicu od itanja (kao to se ser Kevin nadao). Odustala je od elje

    da upoznaje pisce, a u izvesnoj meri i od itanja ivih pisaca. No, to je samo

    znailo da joj preostaje vie vremena za klasike poput Dikensa, Tekerija, Dord Eliot i sestara Bronte.

  • 30

    Kraljica je svakog utorka uvee viala premijera koji ju je obavetavao o

    onome to smatra da ona treba da uini. tampa je volela da prikazuje ove

    sastanke kao susrete mudrog i iskusnog monarha koji usmerava prvog meu

    ministrima, kako bi izbegao sve mogue probleme, i oslanja se za davanje

    saveta na svoju jedinstvenu riznicu iskustva u politici steenog za pedeset i vie godina koliko je provela na tronu. To bee mit u ijem je odravanju uestvovala itava palata; a istina bee da su premijeri to su due biti na

    poloaju, sve manje sluali i sve vie priali, dok je kraljica uvek klimala

    glavom u znak odobravanja iako se nije ba stalno slagala sa njima. Kao prvo, premijeri su eleli da ih kraljica dri za ruku kao da su deca, a

    kada bi joj doli u posetu, inili su to kako bi ih ona sa odobravanjem potapala

    po ramenima ili pomazila po kosi, kao da ele da se pohvale majci zbog neega

    to su uradili. Kao to se esto deavalo, i u ovom sluaju se od nje zahtevalo da

    odglumi i prikae interesovanje ili brigu. Mukarci na funkciji premijera (ukljuujui i gospou Taer) eleli su

    predstavu. Meutim, u poetku su je ipak sluali, pa ak i traili od nje savet, ali kako je vreme prolazilo, svi njeni premijeri su se na slian i uznemiravaju

    nain menjali i poinjali da vode glavnu re im bi prestali da trae od kraljice

    ohrabrenje za svoje postupke; vie je ne bi sluali i ophodili bi se prema njoj kao

    prema publici. Gledston je bio tek jedan od mnogih koji su se obratili kraljici kao da se obraaju ljudima na javnom skupu.

    Sastanak se ovog utorka odvijao kao po obiaju i kraljica je tek pred kraj

    razgovora uspela neto da prozbori i da zapone priu o onome to ju je

    stvarno zanimalo. Da popriamo u vezi sa mojom boinom porukom. Da, gospoo?, rekao je premijer. Mislila sam kako bismo ove godine mogli da uradimo neto drugaije. Drugaije, gospoo?" Da. Moda da seim na kauu i itam, ili jo neposrednije bi bilo da me

    kamera prikae sklupanu na krevetu sa knjigom; kamera bi mogla polako da

    se priblii ne znam kako se to kae - i da me prikae u krupnom kadru, a onda bih podigla pogled i rekla: itam ovu knjigu o tome i tome, pa bih time zapoela poruku."

    A koju biste knjigu itali, gospoo?", premijer nije delovao oduevljeno. O tome bismo tek morali razmisliti." Moda neku knjigu o situaciji u svetu?", razvedrio se. Moda, mada su novine pune situacije u svetu i ljudima je dosta toga. Ne.

    Razmiljala sam, zapravo, o poeziji."

  • 31

    O poeziji, gospoo?", nasmeio se nevoljno. Na primer, Tomas Hardi. Pre neki dan sam proitala jednu njegovu sjajnu

    pesmu o susretu Titanika sa ledenim bregom koji ga je potopio. Zove se

    Meusobno pribliavanje. jeste li je itali?" Nisam, gospoo. Ali kako e im pesma pomoi?" Pomoi kome?" Pa", premijer je delovao malice posramljeno zbog toga to je zapravo

    mora podseati, ljudima." Oh, svakako", ree kraljica, pokazae ljudima da je sudbina neto emu

    smo svi potinjeni, zar ne?" Posmatrala je premijera i smeila mu se predusretljivo. On se zagledao u

    svoje ruke. Nisam siguran da je to poruka koju bi vlada mogla podrati." Ne smeju

    dozvoliti da javnost pomisli kako se svetom ne moe upravljati. Tako se raa

    haos. Ili dolazi do poraza na izborima, to je otprilike isto. Reeno mi je", sada je bio red na premijera da se nasmei predusretljivo,

    da postoje neki odlini snimci posete Vaeg velianstva Junoj Africi." Kraljica je uzdahnula i pritisla zvonce. Razmisliemo o tome." Premijer je znao da je sastanak zavren kad je video Normana kako otvara

    vrata i pomalja se na njima. Ovo je, dakle, pomislio je premijer, taj uveni Norman. Oh, Normane, ree kraljica, premijer izgleda nije itao Hardija. Moda

    bi mogao da pronae za njega neko nae staro broirano izdanje dok ga bude

    ispraao." Na sopstveno iznenaenje, kraljica je u neku ruku ipak isterala nameru do

    kraja. Mada nije bila sklupana na sofi, ve je kao i obino sedela za stolom, i

    mada nije itala tu Hardijevu pesmu (koju su odbili jer je pesimistina), ipak je zapoela boinu poruku uvodnim pasusom iz Prie o dva grada (Bilo je to najbolje doba, bilo je to najgore doba.")* i veoma je lepo to izvela. Time to je odabrala da ne ita sa ekrana, ve iz same knjige podsetila je starije ljude (koji

    su sainjavali vei deo publike) na stare uitelje koje su neki od njih jo pamtili i

    koji su im u koli itali iz knjiga. Kako je ohrabrio prijem na koji je nailo njeno boino obraanje, uporno

    se zalagala da nastavi da ita za javnost, pa joj je kasno jedne veeri, nakon to

    je zatvorila knjigu o elizabetanskim naseljima, palo na um da pozove nadbiskupa od Kenterberija.

    Zastao je da utia televizor kad je uo ko je na vezi. Nadbiskupe, zato ja nikad ne itam odlomke iz Biblije?"

    __________________________________________ *arls Dikens. Pria a dva grada, prevod Aleksandra Vidakovia, Izdavako preduzee ..Bratstvo-jedinstvo1, Novi Sad, 1956, str. 9. (Prim. prev.)

  • 32

    Ne razumem, gospoo?" ,,U crkvi. Svi ostali mogu da itaju, a mi nikad. To nam nije zabranjeno, zar

    ne?" Koliko ja znam nije, gospoo." Dobro. U tom sluaju u poeti da itam. Levitski zakonie, stiem. Laku

    no. Nadbiskup je zavrteo glavom i vratio se emisiji Ples sa zvezdama. Ali od tada pa nadalje, naroito kad bi se zatekla u kotskoj ili Norfolku,

    Njeno velianstvo je redovno izlazilo za propovedaonicu. I ne samo za

    propovedaonicu. Kada je bila u poseti osnovnoj koli u Norfolku sela je u

    ueniku klupu i proitala deci priu iz slikovnice Babar. Na jednom

    zvaninom banketu obratila se prisutnima Beemenovom pesmom

    neoekivano odstupivi od uobiajenog govora, to je sve prisutne oaralo,

    izuzev ser Kevina od kojeg se nije ni potrudila da potrai dozvolu za

    recitovanje. Neoekivan je bio i zakljuak njenog javnog obraanja jednom prilikom

    kada je imala dunost da sveano posadi drvo. Nakon to je spustila izdanak

    hrasta u raskopanu zemlju obnovljene gradske farme u blizini Medveja, oslonila se na sveanu lopatu i odrecitovala napamet nauenu poslednju strofu

    pesme Drvee Filipa Larkina: Pa ipak svaki neumorni zamak obnovi Razraslu gustinu svakoga maja. Prola je godina mrtva, ini se kae drvo, Jo jednom poni, jo jednom, jo jednom.* Dok se njen jasan i siguran glas pronosio preko retke i suve trave, inilo se

    da se ne obraa samo okupljenoj grupici optinskih odbornika ve i samoj sebi,

    kao da poziva svoj ivot da krene u novi poetak. Iako je bila potpuno opinjena itanjem, kraljica ipak nije oekivala da e

    ono u tolikoj meri iscrpiti iz nje volju za svim drugim stvarima. Istina je da pri pomisli na otvaranje jo jednog zatvorenog bazena nije ba skakala od radosti,

    ali ipak nikad ranije nije prezirala tu dunost. Koliko god da su njene obaveze

    bile naporne - da obie ovo i ono, da neto kae nikada joj nisu dosadile. One su joj bile dunost i kada bi ujutru otvorila rokovnik, uvek je oseala

    izvesno interesovanje i radost. Sada vie nije bilo tako. Sada je samo sa uasom mogla da posmatra

    neumitni tok obilazaka, putovanja i poduhvata koji se protezao u daleku budunost. Jedva da je imala i jedan dan koji bi posvetila sebi i mogla da ga

    nazove svojim, a kamo li dva. Odjednom je sve postalo teko. ____________________________________________ *Filip Larkin, Svadbeni vetar, prevod Srba Mitrovi, Narodna knjiga, Beograd 1987, str. 78. (Prim. prev.)

  • 33

    Gospoa je umorna, govorila je njena sobarica kada bi je zaula kako

    uzdie dok sedi za radnim stolom. Vreme je da se gospoa malo opusti." No, problem nije bio u tome. Problem je bilo itanje, i kraljica bi ponekad

    ak poelela da nikada nije ni otvorila knjigu i zakoraila u tue ivote. itanje

    ju je razmazilo i sve su joj obaveze teko padale.

  • 34

    U meuvremenu su uvaeni posetioci dolazili i odlazili, a jedan od njih bio

    je i predsednik Francuske koji ju je toliko razoarao po pitanju Zenea.

    Pomenula je ovo ministru spoljnih poslova tokom izvetaja koji mu je obino

    podnosila nakon slinih poseta, ali ni ministar nikad ne bee uo za ovog pisca-robijaa. Iako je bio potpuno beskoristan po pitanju Zenea (kao da ne izlazi iz

    sale za bilijar), kraljica je, udaljivi se od prie o predsednikovom stavu o

    englesko-francuskom monetarnom ureenju, dodala kako je ipak bio pravi rudnik znanja o Prustu, koji je za nju sve do tada predstavljao samo ime. Ministru spoljnih poslova nije predstavljao ak ni toliko, pa mu je ona pruila

    neke osnovne podatke. Sirotan, imao je uasan ivot. Muila ga je astma, a bio je ovek kome se

    zaista moralo rei da treba malo da zasue rukave. No, knjievnost je puna

    takvih. Ono to je udno u vezi s njim je to da kad god bi umoio kola u aj

    (odvratna navika), itava prolost bi mu istog trena prola kroz glavu. Probala

    sam i sama, ali na mene uopte nije delovalo. Moda ste probali sa pogrenom vrstom kolaa, gospoo", rekao je

    ministar i vratio se na temu monetarnog ureenja. Za razliku od ministra spoljnih poslova, kraljica je vrlo brzo reila da

    prevazie nedostatak znanja o Prustu, te je Norman odmah potraio sve o

    njemu na Internetu i saznao da je napisao roman u trinaest tomova koji je smatrao savrenim za odmor Njenog velianstva u letnjoj rezidenciji Balmoral.

    Uz knjige je ila i Prustova biografija koju je napisao Dord Pejnter. A kada je

    kraljica videla izdanja sa plavim i ruiastim omotom poredana na svom stolu,

    pomislila je kako izgledaju gotovo jestivo, kao da su uzeta pravo iz izloga poslastiarnice.

    To leto je bilo runo, hladno, vlano i jalovo, a puke su svake veeri

    grmei kidisale na siroti plen. Ali je za kraljicu (kao i za Normana) sve bilo

    idilino. Retko se deavalo da razlika izmeu sveta u knjizi i mesta na kome se

    knjiga ita bude toliko izraena, te su se tako njih dvoje udubili u Svonove patnje, sitne bezobrazluke madam Verdurin i apsurdne radnje barona De Sarlisa, dok su na mokrim streljanama u brdima puke tupo oglaavale

    poveerje i lovci vukli ponekog upucanog i iskvaenog jelena po holu. Dunost je zahtevala da se premijer sa suprugom pridrui drutvu u

    rezidenciji na nekoliko dana, i mada premijer nije bio neki strelac, nadao se da e barem moi da pravi drutvo kraljici u etnjama po tresetitu i da e, kako je

    rekao, moi da je bolje upozna. Ali kako je o Prustu znao jo manje nego o

    Tomasu Hardiju, premijer se razoarao ti prisni razgovori kojima se nadao nisu mu bili sueni.

  • 35

    Nakon doruka Njeno velianstvo bi se povuklo sa Normanom u radnu

    sobu, mukarci bi se odvezli lend roverima u susret jo jednom

    razoaravajuem danu, a premijer i njegova supruga bi ostali preputeni sami sebi. Ponekad bi otili na udan izlet po tresetitu i movarama i nali bi neko

    vlano mesto da okrueni pucnjevima ruaju hranu koju su poneli od kue, a

    uvee bi se, poto su odmah po dolasku kupili sve to se moglo nai i to se

    svodilo na vunenu prostirku i kutiju kolaa, zavukli u neki osamljeni kutak

    sobe za odmor i igrali Monopol. etiri ovakva dana bila su dovoljna da premijer smisli izgovor (problemi

    na Srednjem istoku) i donese odluku da on i njegova supruga skrate boravak. Poslenje veeri njihovog boravka na brzinu je organizovana igra pogaanja u

    kojoj je kraljica dobila pravo da izabere svaku navodno dobro poznatu frazu ili izreku, koje njoj moda i jesu bile dobro poznate, ali su zato bile prava misterija za sve ostale, ukljuujui i premijera.

    Premijer nikada nije voleo da gubi, pa ak ni od kraljice, i nije ga nimalo

    uteio jedan od prineva koji mu je rekao da niko osim kraljice nema izgleda da

    pobedi poto je pitanja sastavljao Norman i uzimao za grau knjige koje su

    itali (nekoliko je pitanja bilo o Prustu). Da se Njeno velianstvo pozvalo na sva prava koja ima i koja nikad ne

    koristi, premijer se ne bi vie uvredio, pa se tako po povratku u London istog

    asa potrudio da preko svog specijalnog savetnika doe do ser Kevina, koji je saoseao sa njim ukazavi mu na injenicu da je Norman trenutno teret koji svi

    moraju nositi na pleima. Specijalni savetnik se nije dao pokolebati. Je li taj Norman neki enski petko?" Ser Kevin nije bio siguran, iako je smatrao kako je vrlo mogue da je

    Norman homi. ,,A da li ona to zna? Njeno velianstvo? Verovatno zna." ,,A zna li tampa? Mislim da je tampa, progovorio je ser Kevin kroz zube, poslednje to

    nam sada treba." Upravo tako. Mogu li se onda osloniti na vas? Desilo se da je kraljici predstojala dravnika poseta Kanadi u kojoj

    Norman nije imao ast da uestvuje, ve je umesto toga iao na odmor kod

    svojih u Stokton na Tizu. Meutim, pripremio je sve unapred i paljivo

    odabrao itav kofer knjiga kojima e se Njeno velianstvo zanimati na

    prekookeanskom putu. Koliko je Normanu bilo poznato, Kanaani nisu

    ljubitelji knjiga, a Njeno velianstvo ionako ima tako tesan raspored da su anse

    da ue u knjiaru i pogleda knjige vrlo slabe. Radovala se putovanju, poto je

    vei deo puta trebalo da provede u vozu, te je zamiljala sebe kako radosno u

    osami kupea prelazi sa jedne strane kontinenta na drugu listajui stranice

    Pipsovog dnevnika koji je itala po prvi put.

  • 36

    Ispostavilo se, meutim, da je put ili bar poetak puta ispao uasan. Kraljica je bila nadurena, dosaivala se i nije htela ni sa kim da sarauje;

    sve to behu mane koje bi konjunici bez premiljanja pripisali itanju, samo da

    je imala ta da ita, jer su knjige koje joj je Norman spakovao neobjanjivo

    nestale. Poslate su sa aerodroma Hitrou u isto vreme kada je krenula i kraljevska delegacija, ali su se tek posle nekoliko meseci pojavile u Kalgariju, gde su postavljene kao glavni deo lepe, iako prilino udne izlobe u lokalnoj

    biblioteci. U meuvremenu, Njeno velianstvo nije imalo ime da se zanima i umesto da usredsredi panju na posao koji joj je predstojao, to i jeste bio ser Kevinov cilj kada je namestio da knjige zalutaju, kraljica je postala muna i

    netrpeljiva jer nije imala ta da radi. Na dalekom severu je ono malo polarnih medveda koje su mogli okupiti

    ekalo prispee Njenog velianstva, ali kako se ona nije pojavila, otili su ka

    ledenoj poljani koja im je delovala zabavnije. Klade su se cepale, lednici klizili u hladnu vodu, a kraljevski posetilac koji se drao svoje sobe nije nita od toga video.

    Zar ne eli da pogleda prolaz za brodove na reci Sen Lorens?, upitao

    ju je mu. Otvorila sam ga pre pedeset godina. Pretpostavljam da se nije mnogo

    promenio. ak su i Stenovite planine dobile tek jedan nezainteresovan pogled, a

    Nijagarini vodopadi ni toliko (Videla sam ih tri puta), tako da je vojvoda sam

    otiao da ih obie. Desilo se, meutim, da je na prijemu prireenom za viene ljude kanadske

    kulturne scene kraljica zapoenula razgovor sa Alis Manro i saznavi da je ona

    pisac romana i kratkih pria, zatraila je jednu njenu knjigu u kojoj je veoma

    uivala. Da bi stvari bile jo bolje, ispostavilo se da gospoa Manro ima jo

    mnogo svojih knjiga i sve ih je ljubazno ustupila kraljici. Ima li veeg zadovoljstva", poverila se kraljica oveku kraj sebe,

    kanadskom ministru za prekomorsku trgovinu, nego da naletite na pisca ije

    vam se delo dopadne i onda otkrijete da je napisao ne samo knjigu ili dve ve

    ak desetak." I sve su broirana izdanja i takve veliine da ih je zgodno ubaciti u tanu,

    pomislila je kraljica, ali je tu misao zadrala za sebe. Hitno je poslala Normanu

    razglednicu u kojoj mu je nalagala da uzme iz biblioteke onih nekoliko dela koja su nestala iz tampe kako bi mogla da ih proita im se vrati kui. O, kako se samo radovala!

    Ali Norman vie nije bio u palati.

  • 37

    Dan pre nego to je Norman trebalo da krene ka arobnom Stoktonu na

    Tizu, ser Kevin gaje pozvao u svoju kancelariju. Specijalni savetnik premijera rekao je kako Norman treba da bude otputen; ser Kevinu se specijalni savetnik

    nije dopadao; nije mu se ni Norman mnogo sviao, ali specijalni savetnik jo

    manje, i samo je to spasio Normana. Osim toga, ser Kevin je smatrao davanje otkaza prostakim. Norman ne treba da bude otputen. Postoji lepe reenje.

    Njeno velianstvo se uvek svojski zalae za usavravanje zaposlenih u

    njenoj slubi", poeo je privatni sekretar dobrodunim reima, te iako je i vie

    nego zadovoljna vaim radom, pita se da li ste ikada pomiljali da zaponete

    studije?" Studije?", rekao je Norman koji nikada o tome nije razmiljao. Da budem taniji, mislim na univerzitet u Istonoj Angliji. Tamo postoji

    izuzetno dobra katedra za engleski jezik kao i kola kreativnog pisanja. Bie dovoljno da vam pomenem imena (i tu je ser Kevin zastao da pogleda u bloke)

    Ijana Mekjuana, Rouz Tremejn i Kazua Iigura. ,,Da, rekao je Norman. itali smo ih. Privatni sekretar se trgnuo na smo te je zatim rekao kako smatra da bi

    Istona Anglija savreno odgovarala Normanu. Od ega da studiram?", rekao je Norman. Nemam novca. To nee predstavljati problem. Vidite, Njeno velianstvo ne bi elelo da

    vas na bilo koji nain sputava." Mislim da bih radije ostao ovde", rekao je Norman. Posao ovde je sam

    po sebi neka vrsta obrazovanja." Daa", rekao je privatni sekretar. Ali to nee biti mogue. Njeno

    velianstvo ima nekog drugog na umu. Ali, naravno", predusretljivo se

    nasmeio, posao u kuhinji vas uvek eka." I tako kraljica po povratku iz Kanade nije zatekla Normana kako je eka na

    uobiajenom mestu u hodniku. Njegova stolica je bila prazna, zapravo vie nije

    ni bilo stolice, kao ni one prijatne gomile knjiga koju je navikla da nalazi na svom nonom stoiu. Povrh svega, nije bilo nikoga s kim bi mogla da razgovara o izvrsnim delima Alis Manro.

    Nije bio omiljen, gospoo", rekao je ser Kevin. Meni jeste bio omiljen", rekla je kraljica. Gde je otiao?" Pojma nemam, gospoo." Kako je Norman bio oseajan deko, napisao je kraljici dugako pismo

    puno prie o kursevima koje pohaa i knjigama koje treba da proita, ali kada

    je dobio odgovor koji je poinjao sa Hvala vam na pismu koje je puno obradovalo Njeno velianstvo", znao je da je

  • 38

    otpisan, iako nije bio siguran da li je to kraljiino delo ili maslo njenog

    privatnog sekretara. Iako Norman moda nije znao ko je glavni krivac za njegov odlazak,

    kraljica nije imala nikakvih sumnji. Norman je otiao istim putem kao i

    putujua biblioteka i kofer sa knjigama koji je zavrio u Kalgariju. Imao je sree

    to ga nisu digli u vazduh kao knjigu koju je sakrila ispod jastueta u sveanoj

    koiji. Nedostajao joj je, oko toga nije bilo sumnje. Ali nije dobila nijedno pismo

    od njega, ni poruku, te joj ne bee preostalo nita drugo nego da nekako preali njegov odlazak. Iako Normana vie nema, to je nee spreiti da nastavi sa

    itanjem. Moda e se initi udnim to kraljicu Normanov iznenadni odlazak nije

    vie uzrujao i moda e stvoriti pogrenu sliku o njenoj linosti. Ali neoekivani izostanci i nagli odlasci oduvek su inili sastavni deo njenog ivota. Na primer, retko kad su joj saoptavali da se neko razboleo, jer je kraljiino pravo da se ne

    uzrujava, pa ak i da ne saosea ni sa kim, ili su bar njeni dvorjani tako mislili. Deavalo se, naalost, da smrt pokosi nekoga od posluge, a ponekad ak i

    nekog kraljiinog prijatelja, pa bi kraljica esto tek u tom sluaju ula da neto

    nije u redu. Ne smemo brinuti Njeno velianstvo" bilo je geslo svih njenih slugu. Naravno, Norman nije umro, ve je samo otiao na Univerzitet u Istonoj

    Angliji, iako su konjunici smatrali da je to otprilike isto - nestao je iz ivota Njenog velianstva, te vie nije ni postojao, a njegovo ime kraljica niti iko drugi vie nisu pominjali. Ali svi su se konjunici slagali da kraljicu ne treba kriviti za

    taj dogaaj; kraljicu nikada ne treba ni za ta kriviti. Ljudi umiru, ljudi odlaze, a

    sve ee se deava i da se ljudi okreu nauci. Sve su to za kraljicu svojevrsni

    odlasci. Ljudi idu, a ona ostaje. Ono na emu joj se moe zameriti bee to da je kraljica i sama pre

    Normanovog tajnovitog nestanka poela da se pita da li ga ja na neki nain

    prevazila time to je moda proitala vie knjiga od njega. Jednom davno on je bio njen skromni i neposredni voa kroz svet knjiga. Savetovao ju je ta da ita i nije oklevao da kae ako misli da jo nije spremna za neku knjigu. Beketa joj,

    na primer, dugo nije dao, kao i Nabokova, a tek ju je postepeno upoznao sa Filipom Rotom {Portnojeva boljka je dola tek nakon izvesnog vremena).

    Meutim, ona je sve ee itala ono to joj se svialo, a i Norman je inio

    istu stvar. Razgovarali su o tivu, ali ona je sve vie oseala kako joj ivotno

    iskustvo koje je stekla daje prednost; knjige mogu da dovedu oveka samo do izvesne granice. Shvatila je takoe i da se Normanov izbor ponekad moe

    dovesti u pitanje. Ako nije imao drugog osnova za izbor, onda se uvek odluivao za autore koji su homoseksualci, te se tako ona i upoznala sa

    Zeneovim radom. Neki od tih autora su joj se dopadali - bila je, na primer, oduevljena romanima Meri Reno no prema nekim autorima izopaene orijentacije nije bila naklonjena, kao na primer prema Dentonu Velu (koji je

    Normanu bio najdrai, a ona gaje smatrala prilino nezdravim) ili Iervudu

  • 39

    (nije imala vremena za toliko razmiljanje). Kao italac bila je kratka i jasna i

    nije elela ni oko ega da se zadrava. Meutim, sad kad je ostala sama, poela je da vodi podrobnije razgovore

    sa sobom i da sve ee zapisuje svoje misli, te su se tako njene sveske namnoile i postale obuhvatnije.

    Jedan recept za sreu je nemati oseaj za prosveenost. Kraj ovoga je nacrtala

    zvezdicu i zapisala pri dnu stranice: Nikada nisam bila u poziciji da nauim ovu lekciju."

    Jednom sam dodeljivala odlikovanje, ini mi se Entoniju Pauelu, pa smo razgovarali o loem ponaanju. On se sam izrazito lepo ponaao i potovao

    obiaje i izjavio je kako pisanje nije izgovor da ovek izgubi ljudskost. S druge

    strane, kraljica ima pravo na taj izgovor (iako mu to nije rekla). Moram neprestano da izgledam kao ljudsko bie, ali retko kad zapravo moram da

    budem ljudsko bie. Imam ljude koji to ine umesto mene i oduvek sam ih

    imala. Da bi upotpunila ovakve misli, beleila je opise ljudi koje je upoznavala i

    koji nisu neizostavno bili slavni; opisivala je osobenosti njihovog ponaanja,

    nain govora kao i prie koje su joj priali, esto u poverenju. Kada bi se u

    novinama pojavila neka skandalozna vest o kraljevskoj porodici, ona je zapisivala istinu u svojoj svesci. Kada bi se desio neki skandal sa kojim javnost nije bila upoznata, zapisivala je i to, koristei razumni i mirni nain

    pripovedanja koji je poela da prepoznaje kao sopstveni stil i u kojem je

    uivala. Iako nije nita manje itala nakon Normanovog odlaska, ipak je itala

    drugaije knjige. Nastavila je da naruuje knjige iz londonske biblioteke i

    knjiara, ali to vie nije bila Normanova i njena tajna. Sada je morala da zamoli

    dvorsku damu da nabavi knjigu, a ova je morala da zamoli nadzornika i tako redom. Bila je to zamorna procedura koju bi ponekad zaobila tako to bi

    zamolila neko unue svoje sestre da joj donese knjige. Oni su jedva ekali da je

    posluaju i bili su zadovoljni to ih je uopte primetila, jer je javnost jedva znala

    da postoje. Ali kraljica je poela sve ee da uzima knjige iz sopstvenih biblioteka, naroito iz one u Vindzoru gde izbor savremenih knjiga nije bio

    neogranien, ali su zato police bile prepune raznih izdanja klasinih tekstova

    od kojih su neka, naravno, bila i potpisana Tekeri, Balzak, Turgenjev, Dikens, Trolop, Dord Eliot, Hardi, sve su to bili pisci ija je dela nekada

    smatrala pretekim da bi ih itala, a kroz koja je sada lagano plivala, uvek sa

    olovkom u ruci da neto uredno zapie u svesku. Bibliotekar je mislio kako zagrienijeg itaoca te drevne police nisu videle jo od vremena Dorda

    Treeg. Bibliotekar u Vindzoru bio je jedan od mnogih koji su podsticali Njeno

    velianstvo da se prepusti arima Dejn Ostin, ali gospoa nije nimalo volela

    da joj sa svih strana govore koje bi se knjige gospoi sviele. Osim toga, imala

  • 40

    je jedinstveni hendikep kao italac, naroito ako bi itala Dejn Ostin. Toliki jaz

    postoji izmeu monarha i ak i najuzvienijeg od podanika da su drutvene

    razlike u poreenju s tim gotovo neprimetne. Kako su upravo te siune

    drutvene razlike inile sutinu romana Dejn Ostin, kraljici su znaile jo i

    manje nego obinom itaocu, pa joj je zato bilo teko da ih ita. Dela Dejn

    Ostin bila su za nju nauka o entomologiji, jer iako likovi nisu zapravo bili mravi, toliko su kraljevskom itaocu liili na njih da joj je bio neophodan

    mikroskop. Tek kada je poela malo bolje da shvata kako knjievnost tako i

    ljudsku prirodu, poela je da ih posmatra kao zasebne linosti koje ipak imaju

    odreenu privlanost. Iz istog razloga je odbila da ita i feministika dela, bar u poetku, jer

    razlike meu polovima ba kao i one meu klasama nisu bile nita u poreenju

    sa ponorom koji je elio kraljicu od ostatka oveanstva. Ali s vremenom je kraljica poela da ita i Dejn Ostin i feministkinje, ak i

    Dostojevskog i mnoga druga dela, iako je uvek oseala izvesno kajanje. Pre mnogo godina sedela je pored lorda Dejvida Sesila na veeri u Oksfordu i nije znala kako da zapodene razgovor s njim. Otkrila je da je on pisao knjige o Dejn Ostin, i mnoge druge, i da je mogla ponovo da ga susretne, uivala bi u

    razgovoru. Ali lord Dejvid je mrtav i prekasno je za susret. Prekasno. Sve je prekasno. No ona nije odustajala ve je grabila napred, odluna vie no ikad da nadoknadi sve to je propustila.

  • 41

    I u domainstvu je sve ilo svojim tokom, glatko kao po obiaju; putovanja

    od Londona do Vindzora, pa do Norfolka i kotske obavljala su se bez po

    muke i bez imalo njenog truda, tako da se ponekad oseala gotovo kao viak u putovanju, jer su se isti prenosi i prelazi uspeno odvijali bez obzira na putnicu.

    Sve je bio samo ritual odlaska i dolaska u kojem je ona bila puki prtljag; iako je, nesumnjivo, bila najvaniji kofer u tom prtljagu, ipak je bila samo prtljag.

    U jednom pogledu ova su se puteestvija odvijala lake nego pre, jer je

    glavna junakinja obino sve vreme bila udubljena u knjigu. Ula bi u automobil kod Bakingamske palate, a izala kod Vindzora ne ostavljajui ni na tren samog kapetana Kraubeka u evakuaciji Krita. Letela je za kotsku puna sree u

    drutvu (katkad mualjivog) Tristrama endija, a kada bi joj on dosadio, Trolop

    (Entoni) bi se uvek naao u blizini. Zbog svega ovoga bila je popustljivi,

    nezahtevni italac. Istina, nije uvek bila tana k