ZNAKOVI VREMENA • Sarajevo, zima-proljeće 2004. Vol. 7 • dvobroj 22/23

Šefik Baraković

AKTUELNOST KRITIKE FAŠIZMA*KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA

Rezime

Svojim razvojem građansko društvo implicira iracionalnost. Prevladava-- nje, ili amortiziranje, iracionalnosti obezbjeđuje manje pometnje, može se reći, odražava nezapriječeni kontinuitet odgovarajućih sistema građanskog društva. Kritička teorija društva je ustanovila da cjelinu građanskih odnosa karakterizira dolazak do istovjetnosti racionalnosti i iracionaliteta. Prethodni.stadiji građanskog razvoja životvorno afirmiraju principe racionalnosti Protivrječja neostvareno prilagođene infrastrukturne dinamike u zrelom stadiju liberalizma građanskog razvoja u pojedinim nacionalnodržavnimidentitetima produciraju teže savladive zastoje. Zastoji izražavaju i pokazu-- ju, odnosno nameću, da je moguća razrješenja izvjesno postići ili težnjom radikaliziranja, ili, kako je to povijesno događanje iskušavalo, putem opredjeljenja prema socijalističkom konceptu. Politički i društveni aspektindividualnog postojanja građanski razvoj ostvario je nacijom. U savreme-- nim uvjetima ekonomske pretpostavke povijesnih i društvenih prilika sve dominantnije se podređuju političkim preimućstvima i unutar iracionalnih

* Ekspoze podnesen prilikom odbrane doktorske disertacije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, 18. 09. 2003. godine.

161

pobuda i motiva drugi faktori nacionalne konstitucije postaju razlogom se--.gregacije, opredmećenja isključivosti, manipulacija i instrumentaliziranjaInterdisciplinarna analiza političkih i povijesnih procesa iz njih samih učvr-- šćuje neminovnom neuspjehu, a građansko društvo, određeno naprednijim .stadijima, stiče mogućnost da se nedogledno omogućavaIracionalne komponente građanskih odnosa nisu eliminirane, niti suzbi- jene, a uspostavljenom organiziranom kontrolom uzdignute su na posredo--

.vanije nivoe Tendencije fašizma direktni su produktivitet iracionalnosti. Klasični fašizam u tadašnjim političkim i ekonomskim zbivanjima karakteristično primje--

njivanje i važeće moći imao je pretenziju svjetske dominacije. U ideološkoj nomenklaturi promicanja i aplikacije ugroženosti odvija se temeljni konceptfašističkog prava na dominaciju programiranja na ostvarenje toga prava. Ne-- ofašizam se koncipirao na tradiciji klasičnog fašizma i u bitnim obilježjima neposredne strukture, manifestacije, ispoljavanja i poticanja moći, on mu.je identičan Svestrane analize i naučno-teorijske opservacije kritičke teorije najtipičnije su potvrdila dolazeća decenijska povijesna događanja. Iako su ovi nalazi sveviše negoli građanski determinirani i profilirani, iako su od građanskih preo--kupacija dobijali atribute Flaschenposta, oni su postajali najdoslovnije neza--

.obilazni, a protok vremena ih je učvršćivao, davao im značenje i važnostSvojim analizama fašizma kritička teorija je ispostavila da su naučnoteorij-- ske eksplikacije ove pojave, pokreta i tendencije nemoguće bez uvažavanja i podrazumijevanja njenih rezultata. Kako se u njenim analizama građanskog sistema daju povući jasne granice u stadijima razvitka, stvaralačka valorizacija ovog stanovišta snaži tezu da su razmatranja kritičke teorije u analizi fašizma .aktuelnija danas nego juče

Fenomen fašizma na historijskoj, društvenoj i političkoj sceni kao pokret nastao je u Italiji. Sam pojam “fascio” – savez 1915. god. uzimaMussolini da bi označio interesnu grupu opredijeljenu da u Prvom svjet-- skom ratu Italija bude na strani Antante. 1919. god. pojmom fašizma konačno se definiraju desno orijentirane snage što ih je Mussolini, Duce (Duče), ital. Vođa, kako su Mussolinija oslovljavali, organizirao u Borbeni savez – Fascio di combattimento. Identično je Hitler za Nijemce bio Führer, njem. Vođa. Na temelju izmanipulirane ideološke platforme o

P P P P PPP P PP PP P PP PP PPPP PPPP P PP P PP PP P PPP PP P PPPPP P P PP P P

162

ugroženosti vlastite nacije, desničarske snage organizirale su se u agresivnimasovni pokret, čija je borbena taktika motivirana ideološki pretposta-- vljenim propagandno-agitacionim uvjeravanjem o pravima dominacije. U početku su programski ciljevi fašista opravdavani ofanzivom snaga ljevice, dok je afirmisani uspjeh fašističke ambicije određivao i moguće saveznike i žigosanje tzv. neprijatelja, ali i karakterističnu primjenu.borbeno beskompromisnih metoda i postupaka Fašizam je proistekao kao ekstremno nacionalistička ideologija i organizacija protudemokratskog, borbenog i ekspanzionističkog tipa,temeljno konstituirana na principu Vođe. To je pokret građanske vla-- davine istaknut u navodnom pokušaju da prevlada ograničenja stadija liberalizma i da, u primarno projiciranoj koncepciji i zalaganju, putem preuređenja i osvajanja teritorija, ekonomske i političke zbilje, ostvari ili nametne dominirajući položaj svojoj naciji. U naciji određeno održana građanska društvena i politička protivrječja i građanski zastoji izvjesnim kontinuitetom generiraju osnovu, odražavaju probleme i izražavaju se kao direktno onemogućavanje nacije. Period trajnije intenziviranog onemogućavanja društveno-produkcione konjunkture date liberalizmom, nepronađeni putevi izlaska i savladavanja stanja kriza povećavaju razmjere nestabilnosti, konsolidiraju povijesno-ekonomske i političke probleme kao nacionalne i odražavaju nacionalizam. Dimenzije iracionalnosti ispoljene u nacionalizmu, instrumentalizirane i produbljivane vještom manipulacijom autoritarnog Vođe, umješnim iracionalnim dirigovanjem, mogu nametnuti fašizam. Fašizam, dakle, nastaje u određenim uvjetimanacionalizma odlučnošću autoritarnog Vođe i ideološki upravljanog vođ-- stva kao organizirano artikulirana tendencija iracionalnosti. Racionalne komponente fašizmu još samo služe da opravdaju i premoste proces dinamiziranja njegovog jezovitog i okrutnog plana, da njegova nacija,.navodno, ne bi neopravdano trpjela Kao nacionalistički pokret militantnih namjera fašizam borbenim težnjama nastoji riješiti određene političke probleme, pokoravanjem i eliminacijom drugih, neposlušnih nacionalnih identiteta, uspostaviti totalitarnu političku dominaciju. Njegova građanska misija, nažalost, nije okončala porazom Mussolinija i Hitlera u Drugom svjetskom ratu. U

P PPPP PP P P P P P P PP

163

relevantnim iracionalnim prilikama fašizam posreduje, izražava i provodi građanske tendencije moći. U odnosu na klasični fašizam Mussolinija i Hitlera neofašizam razlikuje jedino zadato težište, težište regionalno postavljenog cilja. Preciznije iskazano, ostala je neizmijenjena osnovna struktura, manifestacija i ispoljavanje moći fašizma, a iz izmijenjenogoblika funkcionalno ostvarivanog poticanja moći i sistema vladanja pro-- .istječe savremenim uvjetima prilagođena njegova građanska pretenzija S obzirom na svjetsko-historijski građanski razvoj, zadatak istraživanja postavljen temom “Aktuelnost kritike fašizma kritičke teorije društva”iziskivao je analizu i valorizaciju stajališta kritičke teorije, podrazumije-- vajući njegov konkretni, stvaralački i interdisciplinarni pristup ispitivanjadruštvenih pojava i procesa. Determinanta pridržavanja osnovnom služe-- nju naučno – teorijskoj istini odredila je značaj ove teorije za savremena društvena i politička zbivanja i tokove. Ta činjenica, također, održala je njeno zalaganje za ispravnije uređeno društvo i političku organizaciju, kao što i neprevladana epoha njenog nastanka i njen metodološki okvir čijim posredstvom je moguće do konkretnog sagledavanja određenih procesa i pojava relevantnije doprijeti čine faktore da i građanske pozicije ne mogu prenebreći, na jedan ili drugi način, rezultate ispitivanja kritičke teorije društva. Uvažavanje ovih činjenica svojevrsno afirmiše konstataciju Reinharda Kühnla da određene probleme pouzdano razjasniti znači težiti proširenju i provođenju istine, a u slučaju fašizma upravo sa svakom znanstvenom izjavom pogođeni su moćni socijalni interesi, koji nisu uvijek .posve zainteresirani na njeno proširenje, zaključuje prof. Kühnl Formiranje stajališta kritičke teorije rezultat je uviđanja da su građanski odnosi kontinuirali svoje održanje strategijom programiranog monopola i privredno-političke moći, a to podrazumijeva savršenije organiziraniproces iracionalnog potencijala. U analizi savremenih građansko-politi-- čkih tokova kritička teorija utvrđuje da je subjekt pozitivne promjene i povijesno i politički reprogramiran, tj. prilagođeno sjedinjen s političkimporetkom i time regulativno obesnažen. Temeljem suzbijene individual-- nosti pojedinca ova teorija sagledava mjesto, funkciju i preobražavanje onog iracionalnog, čime ono manifestnim ispoljavanjem proizvodi i provodi moć negiranja, uništavanja i razaranja. Kako Frankfurtska škola

P P P P PPP P PP PP P PP PP PPPP PPPP P PP P PP PP P PPP PP P PPPPP P P PP P P

164

građanski društveno-historijski proces ne podržava, a teorijski i naučno rasvjetljava principe njegovih karakterističnih oblika, u područje kritike ona je postavila interdisciplinarna razmatranja konkretnih društvenih,filozofskih i historijskih pitanja. Predmet najobuhvatnije analize je iracio-- nalno, kako u društveno-historijskoj zbilji, tako i u ravni teorije i znanosti, a u odnosu prema stanju i poziciji pojedinca. Takav dezideologizirani pristup kritičke teorije stvaralački prati dinamiku razvojnih preobražaja društveno-historijskog procesa građanskog društva i na taj je način njen metod i analitički postupak mogao produktivno jedinstveno i cjelishodno .legitimirati fašističku mračnjačku pretenziju i njenu iracionalnu fikciju Cilj teme odredio je da, temeljem interdisciplinarno analiziranihprocesa građanskog društva kritičke teorije, ispitamo fašizam kao poja-- vu eminentno zrele faze liberalizma. Ako tomu odgovarajuće građanske društvene i političke protivrječnosti izražene u naciji dolaze do teže prevladane krize, a historijska i kulturna tradicija imaju disproporcionalne reminiscencije u mitovima, izopačenoj svijesti i dekliniranoj predaji, one proizvode afinitet fašizma. Protivrječnosti na taj način podstiču razrješenje putem favoriziranog nacionalizma, militantno i radikalizirano usmjerene isključive iracionalnosti, a uvjerenjem da teškoće i nezavidan položaj svoje nacije omogućuju drugi nacionalni identiteti i da oni nose krivicu za trpljenje povodom toga. Drugim nacionalnim identitetima fašistička mobilnost predodređuje i nameće volju svoje autoritarnosti i totalitarizma. Odlučnost u uništenju i pokoravanju tako demoniziranog drugog, nacionaliziranoj fašističkoj masi predstavljeno je kao razrješenje svoga zla, straha, neizvjesnosti i trpljenja. U uvjerenju fašiste nepravda, neizvjesnost i patnja svoje nacije postale su od drugih, različitih nacija, pa ih fašistička ideologija tom perspektivom označuje za neprijateljske, prikazuje da tzv. demistificiranog neprijatelja treba likvidirati i nepravdu otkloniti. Nacionalizam po sebi ističe prednosti i veće vrijednosti svoje nacije. Nacionalistička politička elita te kriterije u odgovarajućim uvjetima instrumentalizirano osigurava, intenzivira, daje im potporu ideološki potrebnog značenja. U dosljedno produbljenoj instrumentalizaciji,opredjeljenjem za dominaciju i pokoravanje, tako provođena vlast ma-- nipulira tzv. ugroženim nacionalnim identitetom i ukazanom mogućnošću

P PPPP PP P P P P P P PP

16�

osvajanja kontinuira se, opredmećuje i odjelotvoruje u politici fašizma. Agitacijom na nacionalnom homogeniziranju i monolitnosti ona izgrađuje nacionalističku atmosferu. Isključivom političkom vlašću nacionalna elita pokreće nacionalističke animozitete masa i upravlja nacionalističkuenergiju sasvim programiranim pravcem interesa. Oni drugi su zato nu-- žno manjih prava i nosioci su onog lošeg. Po fašističkom objektiviranju, društveno-historijska prava ozloglašenom neprijatelju pripadaju samo uz odobrenje njegovog militantnog nacionalizma. U tu svrhu se koristi sintagma o svojoj nacionalnoj ugroženosti, datim političkim uvjetimaprilagođena težnja svoga nadređivanja, ekspanzionizma i vladanja. U gra-- đanskom razvoju nacionalizam je pogodan ideološki instrument i motivnametanja i zalaganja za interes unutarnjeg vladanja, političke i ekonom-- ske težnje pokoravanja drugih i dominacije. U učvršćenom građanskom centralističkom, odnosno partikularističkom miljeu, nacionalizam je historijski relevantan u funkciji ostvarenja uže postavljenog vladajućeg interesa. U njegovoj predstavi opće građanske političke protivrječnosti i ekonomski pritisci prikazani su za svoje nacionalno stradanje poteklo od političke vještine, licemjerja, odnosno neopravdano proširenih prava onih drugih. Iz tih razloga, te druge valja nužno ograničiti. Nacionalističke vođe i ideolozi time produkuju nepovjerenje, umanjuju vrijednosti, njeguju i izgrađuju neprijateljski odnos prema drugim nacionalnim skupinama. Nacionalizam pokušava identitet svoje nacije nadrediti nacijama prema kojima gradi zaziranje i kojima umanjuje njihove vrijednosti. Građanski društveno-povijesni razvitak u nacionalizmu je artikulirao negaciju iosporavanje drugih kao izraz relevantne dominacije i regulativnog ira-- cionalnog pritiska. Nacionalizam fašizma nacionalističke vođe i vođstvo radikalizirano instrumentalizira na proizvođenju mržnje, a u planskom upravljanju i koncentriranju protiv onih čija su obilježja različitosti već .razlog da pobuđuju iritiranje, bijes i da izazivaju sumnju i netrpeljivost Nedugo nakon preuzimanja vlasti, 01. maja 1933. god. Hitler u svom govoru ističe da se njihov narod razbudio i da se klasna borbe preobraća u simbol velikog jedinstva i uzdizanja nacije. On naglašava da Nijemci moraju to jedinstvo nepokolebljivo, utoliko više, osigurati, pošto je svijet ustao protiv njih, i da ih niko u tom smislu neće pokoriti. Na tom motivu

P P P P PPP P PP PP P PP PP PPPP PPPP P PP P PP PP P PPP PP P PPPPP P P PP P P

166

racionalizirane projekcije otpočeo je upravo Drugi svjetski rat, a Hitler na toj konstrukciji temelji propagandu da Nijemci kao jedini izabrani narod nikome se neće saviti i da ih niko neće, u tom pogledu, prisiliti da priznaju jaram. Svi ti stavovi autoritarnog konceptualiziranja i predbacivanja svijetu bili su upravo pripremani ambijent za Hitlerov nacistički pohod. Ali Hitler istim zalaganjem nacionalističku masu ohrabruje nagradom za poslušnost i obećava nekažnjavanje zlodjela, ističući “Vi možete činiti.“šta vi hoćete Totalitarnom političkom praksom Hitlerov nacizam je negatorska obilježja građanskih protivrječnosti kontinuirao i produbio; potiskivanje, odnosno odlaganje odgovarajućih individualnih svojstava pojedinca upotrijebljeno je u tehnici stvaranja političke klime i vladanja masama. Totalitarnoj političkoj vlasti daje legitimitet sama ta vještina vladanja. Svojevremeni stavovi i ocjene predsjednika SANU, da su se predviđanja Memoranduma ostvarila, po čemu je on ponos Akademije, skriva upravo činjenicu da su se oplodotvorila dirigovana vođenja stanju katastrofe ida treba odati priznanje pripremanom, programatski vođenom, organi-- ziranom i uspješno provođenom iracionalnom zadatku. Sa toga aspekta instrumentalizacija same Akademije, kako se kaže najveće naučne ustanove.srpskog naroda, je uspjela Uz korišćenje relevantnih istraživačkih postupaka ciljevi definirani temom su nalagali analiziranje, valorizaciju i objašnjenje koji procesigrađanskih političkih odnosa produciraju stanja i koje neophodne pretpo-- stavke moraju biti postignute da iracionalni aspekti građanskih društvenih odnosa postanu apsolutna i jedina smjernica nacionalističkom jedinstvu naroda, dešavanju i rađanju fašizma. Kritička teorija društva za predmetanalize ima dinamiku građanskih društvenih odnosa u perspektivi histo-- rijskog kretanja. Njene stavove o negativnoj, iracionalnoj i destruktivnoj dimenziji građanske društvene organizacije historijski proces potvrđuje, a .zvanična politička struktura i praksa odbija da prizna ili odbacuje Metod kojim smo proveli naše istraživanje u cijelosti je oslonjen na kritičku analizu konkretno-historijskog totaliteta. Taj metod odlikuje istraživačku praksu kritičke teorije. Principijelno on predmet ispitivanja, svjetskohistorijsku zbilju građanskog društva, poima ne zanemarujući

P PPPP PP P P P P P P PP

167

ni konkretne pojave i obilježja, niti cjelinu procesa povijesne transfor-- macije. Sistematično primijenjen metod konkretno-historijske analize nametnuo je zahtjev interdisciplinarnog sagledavanja kako se pojave društveno-historijskog života produciraju i grade građanske procese, te način kako građansko društvo funkcionira i funkcionalno se održava.Analizirajući građanski društveni razvitak, kritička teorija se bavi stru-- kturom preobražaja dijelova i razlozima i načinom održanja kontinuiteta, tačnije njegovog nedoglednog omogućavanja. S druge strane, savremeni sistem monopola postavio je mehanizme kontrolirane organizacije gdje je građanski poredak podređen uvijek intenzivnijoj dinamici iracionalnosti. Iako u datim okolnostima sistem monopolne organizacije istodobno značipovećan materijano–društveni standard, poopćeni totalni dirigizam i ne-- izvjesnost proizvode strah i potrebu navodne organizirane brige, kako se ističe, savlađivanja i ublažavanja tih za pojedinca produciranih negativnih .građanskih implikacija Metodskom postupku kritičke teorije strano je svako apstraktno uopćavanje kao i zanemarivanje općenitosti u valorizaciji istraživačkih empirijskih rezultata. Empirijske rezulate pojedinih aspekata društvenih fenomena i čovjeka ova teorija osigurava adekvatno tretiranom cjelinomhistorijskog procesa pomoću socijalne filozofije i relevantnim postavlja-- .njem u globalni okvir svjetskohistorijske povezanosti Metod konkretnohistorijske analize tretira historijsko-društvena pitanja u strukturalnoj povezanosti sa razvojem i pozicijom pojedinca. U neodvojivoj funkcionalnoj povezanosti manifestiranja pojavnog i pojedinačnog sa tendencijskim razvojem otkriva se temeljna jezgra i sa.tim postojeći virtuelni potencijalTeorijsko-istraživačke rezultate predstavnici kritičke teorije sistema-- tiziraju i uopćavaju u obliku kritike. Zahvaljujući obuhvatnoj analizi upravljačkog i autoritarnog oblikovanja psihičkih svojstava individuuma, kritika osvjetljava način produkcije neizvjesnosti, formiranja straha ioduzimanja individualnosti pojedinca, te osposobljavanje poželjnog druš-- tvenog karaktera, spremnog da prihvati globalno-iracionalne društvene i političke procese za svoje. U tom kontekstu, kao historijska i društvena.pojava, fašizam je dobio neposredno-stvaralačku legitimaciju

P P P P PPP P PP PP P PP PP PPPP PPPP P PP P PP PP P PPP PP P PPPPP P P PP P P

16�

U ovom istraživanju nužno smo slijedili rasvjetljavanje načina konstituiranja građanskih političkih i društvenih odnosa, a istraživačku pažnju usmjerili smo podjednako na analizu političkih prilika zvanih socijalističkim, što su se tipom socijalizma u jednoj zemlji nužno morale urušiti. Predmetna materija je zahtijevala koncentriranje prvenstveno na fenomen proizvodnje iracionalnosti, kako one građanske standardiziranegeneze, tako i od nacionalističkih vođa i vođstva programirano omo-- gućavane društvene i političke klime, što uz date kulturno-historijske pretpostavke i usmjeravanu totalitarnu ideološku mistifikaciju postaje ključni faktor fašističke moći, ambicije i plana teroriziranja i uništavanja. Objektivno generiranu oslabljenu konjunkturu, proistekla stanja krize, depresije i recesije, fašistička namjera i pokret projiciranim iracionalnim mjerama i postupcima dosljedno provode u ideologiziranom izgovoru da .žele situaciju razriješiti, nastoje savladati i krizu otkloniti Savremeno političko postojanje reprezentuje građanska općenitost nacije i sva ekonomska i politička ograničenja pojavljuju se kao neuspjesi, .nedjelotvornost, odnosno besperspektivnost nacije Kritička teorija društva je i dijalektička kritika političke ekonomije. U njenoj analizi građanskih ekonomskih i društvenih prilika pokazano je da u savremenoj epohi pojedinac opredmećuje pripadnost društvenoj zajednicijoš isključivo kroz naciju. Gubljenje i suspendiranje individualnosti poje-- dinca i uvjeti razrješenja savremenih klasnopolitičkih obilježja doprinijeli su da se općenitost nacionalne zajednice obožava i stavlja na najviši rang. Neprevladane protivrječnosti građanskog društva kod pojedinca dobijaju izraz nacionalnog postojanja. Horkheimer naglašava da u tim uvjetima pojedinac svoj materijalni društveni standard i politički status temelji na ugledu i moći nacije, te da nacionalna pripadnost u nacionalnom.standardu čak dobija svoj realni smisaoGrađanski razvoj je, konstatuje kritička teorija, koherentnom po- litičkom legitimacijom učinio nacionalnu zajednicu zakonom epohe. Individuum time nacionalnu zajednicu vidi i doživljava kao društveno Ja. Na tim osnovama afirmisanje nacionalne koherencije predstavlja se za afirmisanje nacionalnog individuuma, a na temeljima analognognadređivanja općenitost afirmisao je svoj stav Max Weber. U Webero--

P PPPP PP P P P P P P PP

169

vim razmatranjima za pojedinca je dobro ono što je dobro i za samo poduzetništvo. - U stadiju političke liberalizacije vladajuća politička klasa, slijedeći ekonomska zbivanja, opće političke probleme kristalizira i postavlja u Grande Nation. Nacionalizam početnog perioda, premda jepretpostavljao interes vladajuće klase, nije ostvarivao ujedinjavanje druš-- tvene zajednice eliminacijom i isključivanjem, nego bitno prospektivnom .političkom koherencijom Na naučnim rezultatima kritičke teorije istraživanjem smo pokazali da period zrelog liberalizma potiskuje “racionalizam građanske perfekcije”. Monopolizam građanskog poretka konkretno intenzivira građansku iracionalnost. Rastuća moć iracionalnosti podređuje cjelinu građanskihpolitičkih odnosa, a nacionalnu konstituciju napose. Povijesno ustano-- vljeni principi građanskog kontinuiteta postavljaju razvojna prednjačenja u globalne političke i ekonomske uvjete, doprinoseći izgradnji veće razdiobe i povećavajući strukturni dinamizam samih razlika između moćnijih i nacija u razvoju. Stanja kriza tendencijski su prenosiva u manje razvijena područja, a građanska protivrječja u njima su izražena nacionalnom identifikacijom. Dok sistemi nerazvijenih privrednih potencijala težepriključenju razvijenijim, oni slijede principe zakonite privrednopoli-- tičke organizacije funkcionalno vođene od razvijenijih i, s obzirom na građanske tokove, njihov stepen prisile dolazi u nacionalizam i sudjeluje u monopolizmu iracionaliteta. Stvaralačka istraživačka produkcija kritičke teorije utvrdila je da efekti građanske iracionalnosti uključuju negiranje, a time upotpunjeno manipuliranje historijsko-kulturnim i ekonomskim činjenicama, što na jedinstven način održava i radikalizira negativnu sadržinu procesa koji vode podsticanju motiva destrukcije, uništavanja i.razaranja i čije je neposredno ostvarenje fašizam Polazeći od temeljnog stava kritičke teorije da liberalizam u jednoj zemlji može tako malo pretendirati na trajanje kao socijalizam u jednoj zemlji, naša istraživačka pažnja bila je upućena na osnove stvaranjairacionalnosti unutar funkcioniranja liberalnog perioda građanskih po-- litičkih odnosa. Racionalno generirana struktura društveno-produkcione organizacije podstiče liberalizam građanskog razvitka. Društvena teorija sa najreprezentativnijim građanskim zastupnikom M.Weberom racionalnost

P P P P PPP P PP PP P PP PP PPPP PPPP P PP P PP PP P PPP PP P PPPPP P P PP P P

170

ovog stadija prikazuje kao sistem, ne samo dominantnog određenja, nego trajno date organizacije. Te je teze i teorije građanski dinamizam, naravno, osporio, a nalazi kritičke teorije su dokazali da racionalnost građanskog liberalizma saodređuje produkciju iracionalnosti. Racionalno zasnovani principi liberalne organizacije društva reprodukuju vlastita ograničenja.Polazeći od tih činjenica, kritička teorija konstatuje da na otkazu raciona-- lizma se ogleda historija prelaza liberalne u monopolističku organizaciju. Analizom liberalizma kritička teorija otkriva ne samo suprotstavljenost, nego i, u uvjetovanju, identičnost racionalizma i iracionalnosti. Sa determinantama tih zbivanja kritička teorija dovodi u vezu stvaranje teorija i formiranje teorijskih pogleda, pa su empirizam, racionalizam, filozofija svijesti i moderni iracionalistički pogledi na svijet konsekventno idealistički određeni. Kontinuitet, postojanje i funkcioniranje, naročito postliberalnog, građanskog društva i poretka omogućeno je rastućom.dominacijom tendencija iracionalnosti Nastanak nacije pospješio je i unaprijedio mogućnosti ekonomskog i političko-kulturnog ujedinjavanja. Prevladavanje stadija zrelog liberalizma primarno se temelji na transformaciji racionalne građanske strukture i organizacije društva. Onemogućeno prevladavanje, produkovani zastoji, zaoštravaju protivrječja i opredjeljuju lijevi, odnosno desni, radikalizam. Te procese kritička teorija obuhvatno razmatra i tim analizama posvećuje ispitivanje povezanog nastanka i stvaranja teorijskih stajališta i koncepcija,odnosno njihovo bitno međuuvjetovanje i utjecaj. Respektujući kara-- kter teorijskog stvaranja i mjesto i potrebu individuuma za određenimsaznanjem, Horkheimer konstatira da je ono neophodno i da je u fun-- kciji orijentacije pojedinca, njegovog držanja i ponašanja. Iako različito uvjetovanih vidika, to građansko stvaranje, tzv. tradicionalna teorija, je unapređivalo i funkcionaliziralo dâti politički poredak kao najbolje.postojeći ili jedino mogući Sagledavanje fenomena fašizma u kritičkoj teoriji oslonjeno je na dva ključna stava, kojima se svojstva fašističke preokupacije historijski zasnivaju. Ko o kapitalizmu neće da govori treba također i o fašizmu šutjeti i ko hoće antisemitizam objasniti mora nacionalsocijalizam misliti, na produktivan način iznose da je pojava fašizma rezultat građanskih

P PPPP PP P P P P P P PP

171

političkih i društvenih uvjeta i protivrječnosti. Pojava fašizma proistekla je iz instrumentalizirane organizacije iracionalnog struktuiranja građanskih odnosa. U istraživačkoj historijskoj analizi kritičke teorije to struktuiranje uzdignuto je na građanskim pretpostavkama racionalnosti, zbog čega jerazmatranje stajališta M. Webera našlo kod Horkheimera, Adorna i Mar-- cusea značajno mjesto. U njemu su se izrazila sva protivrječja zatvorenog građanskog poimanja i onaj ključni nedostatak statičnog oglušivanja o konkretnohistorijsku cjelinu i razvoj. Građanska dosljednost ostavlja M.Webera u dovijanju, a u teoriji iznalaženju i građenju konstrukcija. Weberov stav o vrijednosnoj neutralnosti znanosti, o racionalnosti kao racionalnoj upotrebi sredstava, iz čega svrhe ostaju uvjetovane spolja, nauci nedostupne i strane, stavlja funkciju nauke u poziciju da tim svrhama samo udovoljava. Ostajući vjeran polaznim građanskim pretpostavkama, Weber se zanima i zalaže za lojalnost istini kao faktičnosti prilagodjavanja i unapredjivanja funkcioniranja građanskog poretka. Dolaskom Hitlera na vlast ta ista građanska lojalnost odredjena je stavom da je Führer današnja.i buduća njemačka stvarnost i njen zakon U disciplinarno razdijeljenom razmatranju, razvijajući svrsishodno idolopoklonstvo prema ekonomiji kao cjelishodnoj nauci građanskoglojaliteta, Weber ističe vrijednosnu neutralnost znanosti. Klasični gra-- đanski teoretičar postavljanjem vrijednosne neutralnosti pokazuje da želi samo iznositi pitanja koja doprinose funkcionalnosti građanskog razvoja.i građanske perspektive Vrijednost znanosti nije limitirana upotrebom, niti je ona vrijednosnoneutralna, kako je postavlja Weber; njenu vrijednost ne mogu uvjeto-- vati jedni ili drugi ideološki motivi, nego općečovječanske, a najmanje kratkoročne, svrhe kojima služi. S druge strane, kako kaže Horkheimer, zanimanje za određene istraživačke motive vrijednosno je postavljeno. Nabazi činjenica da razvijeniji građanski stadiji znače promjenu prilagođa-- vanja, slijeđenja i podređivanja, te intenzivnije gubljenje individualnosti pojedinca, da je klasni sistem samim građanskim razvojem disperziran, te tridesetih godina izraženije nametnuta internacionalna građanska integracija, potakle su Pollocka i Horkheimera na zaključak da građansko društvo ima mogućnost da se nedogledno omogućava. Kako sistem toga

P P P P PPP P PP PP P PP PP PPPP PPPP P PP P PP PP P PPP PP P PPPPP P P PP P P

172

omogućavanja razvija i unapređuje građanski politički potencijal ispituje.i objašnjava kritička teorija Našem istraživanju postavio se središnji zadatak rasvjetljavanja koje pretpostavke, mehanizmi i motivi doprinose da se nacionalno postojanje instrumentalizirano prihvati u funkciji prakse i politike negiranja i podređivanja drugog. Ako je za određen period građanskog razvoja fenomen nacionalnog postojanja značio političku artikulaciju afirmiranja kapital-mogućnosti, kroz državnu općenitost savremenoggrađanskog postliberalnog perioda on sve više asimilira pritisak gra-- đanskog iracionalnog potencijala. U kontekstu savremenih građanskih odnosa interesi moći osiguravaju se i ostvaruju aspektima iracionalnosti. U datom postliberalnom razdoblju principi monopola oslonjeni su na iracionalnost nacionalističkog pritiska. Intenzitet toga pritiska relevantan je unutar građanske ekonomsko-političke zbilje u tehnici njene političke.manipulacije i instrumentaliziranjaPoseban zadatak naše istraživačke pažnje također smo posvetili na-- stanku i formiranju iracionalnih pogleda, njihovom mjestu u radikalizaciji samih građanskih tendencija, te metodama i postupcima preobražavanja u apsolutiziranu ideologiju. Iracionalistička ideologija i pokret fašizma, kako i istraživanja kritičke teorije pokazuju, jedino mogući na nacionalizmu i sistematičnom stvaranju straha, manipuliraju sa neizvjesnošću građanske zbilje prisiljavanjem na poslušnost, a u ime eliminacije razlika i nosilaca .različitosti U nacionalističkoj homogenizaciji pojedinac je svoju beznadežnost,trpljenje, prenio na nacionalizirano postojanje; njegovo predavanje kole-- ktivu jača moć kolektivnog Ja. Iz tih razloga on snagu kolektiva uzvratno prima kao blagodat i privilegiju nadređene sile. Stvorena nacionalistička fikcija ideologiziranu društvenu svijest o pripadnosti izabranoj naciji slavi kao darovanu vrijednost mistificiranog proviđenja. Na tim pretpostavkama izgrađena je autoritarna i apsolutizirana moć Vođe, a on je brižan zaštitnik i pripravno blagonaklon da služi onima, kako kaže, što stradalnički trpe. Stoga Adorno primjećuje da se pojedincu priznaje milost pripadanja time što se prepušta kolektivu i da je tačka prelaženja u iracionalizam to što se.slabi i zaplašeni osjećaju snažnije kada u trčanju drže se za ruke

P PPPP PP P P P P P P PP

173

Način društvenog i zajedničkog postojanja pojedinca u uvjetima kada iščezavanje klasnih odnosa preustrojava i na najviši rang stavlja važnost nacionalnog identiteta obuhvatnije je podređen nacionalnomMi. U nacionalnom, odnosno nacionalističkom Mi, razriješen svog in-- dividualiteta, pojedinac ne samo, po Frommovom objašnjenju bjekstva od slobode, prenosi teškoće i strah na nacionalni identitet, nego snaga nacionalističke mase raste dezindividualizacijom pojedinca. Pojedinac stanje nepodnošljivosti fiktivno prevladava time što se strastveno zalaže da poveća snagu nacionalnog kolektiviteta. Na taj način jača ujedno nacionalistička isključivost i narcistički nacionalni mentalitet, a takvo rasterećenje od straha i neizvjesnosti ne samo da obavezuje pojedincau bezrezervnom predavanju apsolutizmu nacije, već potisnuta i onemo-- gućena vlastita individualnost producira dodatnu snagu upotrebljivu za.propagirano nacionalističko jedinstvo Fašizam svojom programskom agitacijom, kombiniranom snagom prisile na pokoravanje, mehanizmima terora, destrukcije i uništavanja, vrši pridobijanje u slijeđenju. On klasičnom racionalizacijom, da njegoveborbene akcije samo sprječavaju, predupređuju planove i namjere nepri-- jatelja, nastoji regularno provesti i postići ciljeve vladanja, podređivanja i osvajanja. Istraživanje fenomena fašizma pokazalo je da on bitnom težnjom dominacije čini produkciju iracionalističke snage svrhom svoga postojanja. Vođen planom i programom osvajanja i uništavanja, njemu je u temelju izokrenuto prikazivanje uzroka i povoda tih ciljeva, a i historijskih fakata, pabirčenih teorija i uvažavanja principa. Iz razlogada je Vođa prihvatio odgovornost da bi njegovi sljedbenici bili te odgo-- vornosti oslobođeni i da im oprost i milosrđe dolazi od njega, masa se osjeća rasterećeno već zbog toga što je nacionalističko jedinstvo nosilac konkretizirano dobijenih naloga. Uz afirmaciju uloge Vođinog spasenjana općenitost nacionalističkog postojanja prenesene i postavljene odgo-- vornosti individuuma svrsishodno se pretvaraju u poslušnost. Potisnuti porivi i instinktivni nagoni nacionaliziranih pojedinaca favorizirano se usmjeravaju i stavljaju u službu raspoložive nacionalističke općenitosti, pa služenje tim zapovijedima postaje ključni kriterij i vrhovna vrijednost ne samo pripadanja nacionaliziranom korpusu, nego i individualnom

P P P P PPP P PP PP P PP PP PPPP PPPP P PP P PP PP P PPP PP P PPPPP P P PP P P

174

.postojanjuIdolopoklonstvo i strahopoštovanje su pretpostavke fašizma, a in-- ternalizirana uvjerenja za nacionalističke pojedince su nalozi veće sile. U tretiranju fašizma kritička teorija društva ističe taj amalgam introjicirane predstave o nacionalnoj ugroženosti i misije mesijanstva iz koje je, kako navodi, osvajanje poteklo. U fašističkoj ambiciji tzv. nalozi veće sile ne smiju se dovoditi u sumnju; respekt prema fašističkim ciljevima postajenacionalna čast i obaveza, spasenje, stanoviti alter ego izlječenja i proči-- .šćenja u istom smislu Kritička teorija konstatira da je zaštitom domovine, nacije, porodice, potaknuto fašističko pravo plijena i pljačke. U tom smislu glorifikacijski su sjedinjeni nalozi i nagrade za izvršenje naloga, podnošenje i provodjenje terora. Fašistu na protuživotno, iracionalno postupanje potiče, kako on to hoće da prikaže, koncentriranje zla u žrtvi i njena nepoćudnost; fašista je zato progoni i eliminira da bi navodno zlo iščezlo. U fakticitetu fašista se iskupljuje za očekivano, od Vođe i vodjstva obećano, carstvo i srećunacionaliziranih pojedinaca. Sreća, čast i dolazeće vladanje nacionalističko-fašističkog identiteta, identiteta tzv. većih vrijednosti, dati su misijomVo-- đe, u njih se ne treba, ne može ili ne smije sumnjati. Razmatranja kritičke teorije također utvrđuju da fašist po nalogu mrzi i ubija, po diktatu voli,.a iz velikodušnosti može da nagradi poštedjujući životUpravo time što stvarnost oblikuje, samjerava i prilagođava plani-- ranim vizijama, totalitarnost fašističkog režima svoju nacionalističku masu uvjerava u ispravnosti i tačnosti. Nije to samo u sklopu agitacije i propagande! Dok nacionalizirana masa u totalitarnom jedinstvu postaje zadovoljena poistovjećenjem sa veličinom i snagom apsolutiziranog Vođe, podršku u ispravnost fašističke misije dobija od represivne vlasti, a vlast se dokazuje realiziranim uspjehom svojih planova da perspektivno služi dobru nacije. Pretenzija nacionalsocijalizma na svjetsku vladavinuiziskivala je nužno svrsishodniju teoriju, a ona je pronađena u socijal-- darvinizmu i rasnoj koncepciji. Strategija svjetske vladavine obavezala je Führera Hitlera da ideologizirano stvori prilagođenu teoriju i slijedeći pretenziju ona u osnovi ima stav da nacionalne ukopnike valja ukloniti. On konstrukciju o vladajućoj arijevskoj rasi formira na bazi poslušnosti,

P PPPP PP P P P P P P PP

17�

odanosti i služenja Trećem Reichu, o čemu odlučuje komisija nacističkog režima Trećeg Reicha. U jednom razgovoru sa Rauschningom Hitler je .bio doslovno jasan da je arijevska rasa samo ideološko sredstvoShodno planiranim ciljevima dolaženja do regionalne suprema-- cije, neofašizam svoju propagandu i agitaciju, ideologizirane teorije i tumačenja, stavlja u kontekst favoriziranja motiva nacionalizma. On funkcionalizira nacionalističku geopolitiku i ideološkim inžinjeringom ističe teze da treba stati na tzv. svoje međe. Razlika neofašizma u odnosu na fašizam potaknuta je izmijenjenom formom vladanja i reguliranja sfera utjecaja koje su relevantne u savremenom građanskom ekonomskom i.političkom zbivanju Iracionalna fašistička ambicija ne može bez fabrikovanja laži! Timovi najrazličitijih profila zanimanja su zaduženi da opskurne ciljeve fašističkih djela i postupaka amortiziraju, racionaliziraju, prikriju ili izokretanjem svrsishodno upotrijebe. Fašista kao mutant sa agresivnom sviješću svoju moć upražnjava na evidentno slabijim i nezaštićenijim. Taj fenomen Fromm je psihološki analizirao i odredio sadomazohističkim, autoritarnim karakterom. Sadomazohistički mentalitet se podređuje, povlači se pred moćnijim, svoj raison ďętre dokazuje obrušavanjem na zlostavljanje, .mučenje i ubijanje nemoćnijih Fašizam, kao i svi oblici totalitarne prakse i ideološkog relativizma, na sebi svrhovit način upotrebljava jezik. U bitnom jezik fašističke upotrebe cjelishodno rekapitulira fenomen značenja, kako pojmovnog tako i datog jezičkom strukturom i supstancijom. Prema manipulacijskim tvorbama izmjena jezičkog značenja tendencijski pridonosi i omogućuje odgovarajuće potvrđivanje, opravdanje i prihvatanje fašizma. Jezikom i preustrojenim pojmovno-značenjskim vokabularom fašistička ideologija manevriše i pokušava putem jezičke funkcije svoje iracionalne postupke i praksu svesti na pozitivnu životvornu činjenicu. U odlučnom stvaranju i definiranju iracionalne stvarnosti, primarnim motivom i kontekstomvlastitoj naciji naklonjene budućnosti, ona obmanjuje o postojećoj druš-- tvenoj i političkoj zbilji. Totalitaristički režim fašizma svojim planovima, mjerama i postupcima na taj način pribavlja legitimnost i priznanje;konkretno prilagođenom začenjskom funkcijom jezika nastoji se iraci--

P P P P PPP P PP PP P PP PP PPPP PPPP P PP P PP PP P PPP PP P PPPPP P P PP P P

176

onalni sadržaj konvergirati, nesuvisle teorijske pretpostavke izokrenutoprikazati, te prikriveno dezavuirati o razlozima svojih monstruozno-bru-- talnih metoda i ciljeva. U uvjetima kada je nacija sinonim zajedništva, tzv. veći nacionalni interes postaje imenitelj politiziranog potiskivanja svega vrednovanog izvannacionalnim; nacionalističko zatvaranje postaje preduvjet, imperativ i osiguravanje smisla suprotstavljanja svemu onom.što je različito i drugačije Kritička teorija se zalaže za iznošenje istine o tendencijama pogrešno strukturirane organizacije društva. Takva ambicija u datim okolnostima samim konceptom podrazumijeva da ex offo ne dobija na odobravanju.Prema datim prilikama i okolnostima, pored drugih, naklonost odo-- bravanja postižu teorijska stajališta koja je Adorno nazvao i razmatrao žargonom autentičnosti. Iracionalitet građanskih tendencija toga stadija producirao je i nametao potrebu teorijskog odobravanja i klicanja Führeru da je zdravlje, svetost, sloboda. U neofašizmu također je konkretizirano primijenjeni sadržaj iracionalnosti proizveo prilagođenu upotrebu jezika, pa je progonstvo humano preseljenje, bespogovorno izvršenje dobijenih naloga volja naroda, populistička monolitnost je demokratija, agresija je građanski rat, a istrebljivanje i iskorjenjivanje je pompezno etničko čišćenje. Za određeno političko postupanje njemu nadređena upotreba jezika nameće isticanje svojevoljnosti za viši nacionalni interes, vlastita pretenzija nacionalistički većih prava opravdava se klauzulom nacionalne ugroženosti i zauzimanjem za ravnopravnost, progonstvo se podvodi pod izbjeglištvo, a legaliziranje progonstva se tretira raseljenošću, itd.Ciljano neprihvaćeni koncepti zajednice izvan nacije dovode do tuma-- čenja i obrazloženja da se radi o vlastitom većem, odnosno vitalnom, nacionalnom interesu. Ta formula unošenja racionalno-funkcionalne destrukcije supstituira viši stupanj političke organizacije i zajedništva, pa nedostajuću spremnost perspektivnih motiva i efekata odlučivanja zamjenjuje kontinuitet dobre volje, dobre namjere zalaganja za veći stupanj civilizacijsko-kulturnih vrijednosti i sl. Uzimanje fašizma za dio nesretnog vremena, sa Adornom kazano, pripada tekovini otvorenog puta Auschwitzu. Riječ je o sprječavanju opetovanja svakako pretpostavljenog respektiranjem istinitih činjenica, dok njihovo iskrivljavanje i istiskivanje

P PPPP PP P P P P P P PP

177

vodi najuprošćenijem, grubom pozivanju i agitaciji na milosrđe. Manife-- stiranje moći što proizvodi fašizam kalkuliše sa neistinama i podstaknuto je demagoškim afinitetima iskupljenja dobre volje. Razumljivo je da sva ta stajališta transliteracije i transsupstancijacije imaju svoje razloge. Adorno bi rekao da ona moraju sakriti da se manipulira, kao i ono što se želi postići, jer određeni žargon se može primijeniti na zapovijeđene svrhe, i svi su ljudi u svojoj bitnoj nemoći prema njemu međusobno jednaki, dodaje Adorno. I nad jezikom se provodi nasilje! Jedan aspekt je definitivna instrumentalizacija pojmova, rušilačkoj snazi podređuje se izmjena značenja. Jezičkom manipulacijom fašistička ideologija terorizira; da bi postigla pravo diktata i ostvarila prvobitni stadij ciljeva agresije, upotrebom sebi svojstvenog sadržaja jezičkog značenja nastoji legalizirati.dominacijuU ovom smislu Albert Camus je primijetio da opteretiti stvari po-- grešnim imenima znači uvećavanje nesreće svijeta. S druge strane, pažnji se nameću Adornova razmatranja da govor upotrebljava riječ u njenim lebdećim značenjima, da je govor fašizmu zajamčio utočište, te se u njemu .očitovalo naviruće zlo kao spas Fašistička ambicija ovladava faktičnošću na principima da je istinska zbilja njen program, a da neadekvatnu, kao neistinitu, stvarnost treba tek učiniti, udesiti i postaviti zbiljskom prema tom programu. Da se ne može živjeti zajedno, ideološka je racionalizacija neofašizma. Ona za morbidni agresivitet neofašizma ima istovjetnu vrijednost u opravdavanju njegovih mjera i postupanja kao za nacizam ideološka konstrukcija postojanjaarijevske rase. I nacizmu i neofašizmu pokoravanje i osvajanje kroz ne-- giranje, uništavanje i osvajanje su zajednički, na temelju čega su obim, forma i sredstva manipulacije prilagođeni i podređeni samoj ambiciji dominacije i pritisku prisvajanja. Polazni lajtmotiv su geonacionalističke, posesivne međe.Ta ambicija zato ne dozvoljava da granice postoje, osim po pretenziji moći. Tek po njoj one bi postale povijesne, bile definirane i legalizirane za usvojeno prihvatljivu administrativnost. Miloševićev stav iz aprila 1991. god. u Parlamentu Srbije da granice diktiraju jaki, dopunio je Lewis MacKenzi u maju 1993. god. pred Američkim kongresom rekavši da je sila uvijek bila nagrađivana. Ti afiniteti opredjeljuju smisao teze

P P P P PPP P PP PP P PP PP PPPP PPPP P PP P PP PP P PPP PP P PPPPP P P PP P P

17�

da se ne može živjeti zajedno. Fašistički projekti stavovima naknadno pribavljaju validnost. U fašističkim projektima je važno da se prihvate razlozi fašističke ambicije, a istinitost svih njenih teza postiže se i dokazuje samom ofanzivom uspješnog toka agresivnog fašističkog pohoda terora i pritiska. U raspravi “Zablude nacionalizma” Heiner Geissler iznosi da neofašističko ratovanje rezultatima svoje borbe treba da dokaže tezu da se ne može živjeti zajedno. Fašistički ideolozi najprije radikaliziraju političku i ideološku klimu, a provođenje fašističkog plana uništavanja, likvidacija, razaranja realizira argumente i pribavlja raspoloženje činjenici da je živjeti zajedno nemoguće. K tomu se pune sarkazmom međunarodno postavljene teze da se u slučaju neofašizma radi o endemskoj netrpeljivosti, dugom iskustvu mržnje i etničke netolerancije. Barbarizam je podređivati kriterije istine i pravde pod interes moći, a priznavanje da se griješilo vodi cinizmu.!Nedopušteno je da politika svršenog čina pomaže ideologiji genocida Našim istraživanjem stajališta kritičke teorije društva u području fašizma i neofašizma afirmirali smo i iznijeli dokaze da je ta kritika aktuelnija danas nego jučer. Kritička teorija kao multidisciplinarnazajednica najrazličitijih istraživača u društvenoj sferi, materijalna filozo-- fija, dijalektička kritika političke ekonomije, monopolizam savremenihtendencija građanskog društva sagledava u globalnoj integraciji. U mate-- rijalno-tehnološkom i globalistički integriranom razvoju moć dominacije je izmijenjena, a interesna dinamika iracionalnost prenosi u regionalne okvire. Karakter dominacije je preinačen, premise, svojstva i odrednice fašizma su nepromijenjene i neofašizam od klasičnog fašizma razlikuje upravo promjena težišta; on je manifestan u regionalnom prostoru, a podređen je međunarodnom interesnom zbivanju. Razlika neofašizma uodnosu na fašizam potaknuta je izmijenjenom formom građanskog vla-- danja i reguliranja sfera utjecaja, relevantnih u savremenom građanskom.ekonomskom i političkom zbivanju Neofašizam, kako se konstatira, zbog kredibiliteta koji je klasičnifašizam izgubio, ne preuzima otvoreno njegovo naslijeđe. Našim istraži-- vanjem također smo argumentirali da je neofašizam produkt iracionalne moći vladanja, da producira implikacije protiv života i da je najradikalnija demonstracija uništavanja i destrukcije u funkciji dominacije. Tom cilju

P PPPP PP P P P P P P PP

179

služi instrumentaliziranje raspoloživih sredstva i mehanizmi stvaranja.političke klime i ideološkog okruženja Fašizam kao i neofašizam produciraju politička protivrječja što im je jedan stadij utemeljenja u nacionalizmu. U ime snage nacije ideološkom i programskom koncepcijom nacionalnog vodjstva iskazuje se poštovanje masi da je ona subjekt, a njeno vođstvo reprezentant i izvršilac. Agitacijom, propagandom i terorom nacionalno vođstvo i Vođa stvorili su cjelovitu infrastrukturu, samu tu masu i osigurali tipiziranog, tzv. nepopravljivogneprijatelja, u njihovoj afirmaciji koncentriranje svih zala od kojih, na-- vodno, njihova nacionalizirana zajednica trpi, a to trpljenje je odredilo prihvatanje puta fašizma da bi se njihova zajednica, navodno, oslobodila i razriješila te zle i sablasne kobi. Put fašizma postavlja se kao uništavanje neprijatelja; neprijatelj je uvijek u svojoj namjeri otkriven i to detektiranje služi ne samo u proizvodnji destruktivnog fašističkog potencijala, nego i u dirigiranom usmjeravanju i preduzimanju akcija da se raspoloženje o označenom neprijatelju upotrijebi u svrsi njegove eliminacije i likvidacije. Za uspješno ostvarene naloge fašističko vođstvo ovjenčava izvršioce slavom .i nagrađuje nacionalfašističkim počastima i zaslugama Fašizam kao totalitaristička politička praksa cjelovitog diktatafunkcionira na nacionalistički izmišljenim i uzdignutim vlastitim nad-- vrijednostima, usmjeren je na vladanje i podređivanje. On je vladavinautemeljena na uništavanju individualnosti i svega što ne doprinosi, odu-- pire se ili suprotstavlja izvorno fiktivnoj namjeri pokoravanja i služenja.po iskombinirano motiviranom pravu vladanja Kako kritička teorija društva svjetskohistorijsku zbilju stvaralački dezideologizirano sagledava, tj. analizira primjerenim metodima unutarsvjetskohistorijske integracije, strukture i ostvarivanja savremenih gra--đanskih odnosa, u pitanju fašizma njen je naučni odgovor do sada najpo--

tpuniji i drugim teorijama nadmoćan. Neofašizam je manifestiranje moći svjetskohistorijskih tendencija građanske iracionalnosti i totalitarizma, u osnovi ima programirano iskalkuliranu pretenziju dominacije i putem građanskih interesa i služenjem postojećim sferama utjecaja nastoji učiniti moguće oživotvorenje, realizaciju, projiciranog regionalnog podređivanja .i vladanja u ime otklanjanja tzv. ugroženosti vlastite nacije

P P P P PPP P PP PP P PP PP PPPP PPPP P PP P PP PP P PPP PP P PPPPP P P PP P P

1�0

Kritika fašizma u kritičkoj teoriji društva strukturira sve elemente kritike neofašizma. U neofašizmu je sadržaj zahtjeva za dominacijom.izražen savremenim oblicima postizanja političke moći i podređivanja Istražena tematika navodi da ono što je kritička teorija društva u kritici fašizma i neofašizma ostvarila opravdava aktuelnost ovog stajališta. To što su ostvarile druge naučno-teorijske pozicije nije, naravno, za potcijeniti, ali s razlogom je mjesto kritičke teorije u tom pogledu nezaobilazno, u♦ .teorijskim nalazima neosporno, a u naučnim rezultatima relevantno

Abstract

Irrationality is implicit in the development of civil society. Overcoming or amortizing irrationality lessens disruptions or, as one might put it, maintainsan unbroken continuity in the relevant systems of civil society. Critical the-- ory of society has determined that civic relations as a whole are characterized by an equilibrium between rationality and irrationality. Previous stages of .civic development generatively affirm the principle of rationality The contradictions of the failure to create the appropriate infrastructuraldynamic in the mature stage of the liberalism of civic development in indi-- vidual nation-state identities give rise to the hypothesis of the surmountable impasse. Impasses express and demonstrate, or force upon us, the fact that it is possible to achieve a certain outcome or radicalization as a result of aspiration, or, as the experience of history has shown us, by taking the route of opting for the socialist concept. The political and social aspect of the individual existence of civic development created the nation. In our present conditions, the economic basis of historical and social circumstances is increasingly subject to political predominance within irrational impulses, and other factors of national constitution become a reason for segregation,.the reification of exclusivity, manipulation and instrumentalization An interdisciplinary analysis of the political and historical processes of these reinforces critical theory from the point of view that the current practice of socialism leads to authoritarianism and inevitable failure, while civil society, as defined by progressive stages, acquires the potential to facilitate itself forthe long-term. The irrational components of civic relations are neither eli-- minated nor repressed, but rather, by the introduction of organized control,

P PPPP PP P P P P P P PP

1�1

.elevated to a mediating level Fascist leanings are the direct product of irrationality. Classical fascism in the political and economic developments of past ruling power as typically applied had aspirations to world domination. The founding concept of the fascist right to dominance evolved within the ideological nomenklatura of the shifts and application of threatened status. In this regard, fascism was instituted as an aggressive offensive strategy, directed and programmed to achieve this right. Neofascism was conceived in the tradition of classical fascism, and in the essential features of its immediate structure, manifestation, .expression and influence on power, is identical to it Comprehensive analyses and scholarly theoretical observations of critical theory have typically been confirmed by the events of subsequent decades. Although these findings are increasingly determined and shaped in civicterms, and although civic preoccupations have acquired Flaschenpost attribu-- tes, they have become inescapable in the most literal sense, and the passage.of time has reinforced them, giving them meaning and importance Analyses of fascism by critical theory itself have established that scholarly theoretical explanations of the phenomenon, movement and tendency are impossible without taking into consideration and implying its findings. Since its analyses of civic systems allow for clear boundaries to be drawn between the stages of development, a creative evaluation of this point of view reinforces the hypothesis that a consideration of critical theory in the.analysis of fascism is now more topical than ever

P P P P PPP P PP PP P PP PP PPPP PPPP P PP P PP PP P PPP PP P PPPPP P P PP P P