Agresija na Bosnu i Hercegovinu

7/27/2019 Agresija na Bosnu i Hercegovinu

1/21

Agresija na Bosnu i Hercegovinu

Foto: Ilustracija, Hamdo amo

Pie : H amdoamo

1. Uvod

Bosna i Hercegovina (BiH) je nesumnjivo od 1991. 1998. godine bila u ii svjetskepozornosti. Rat kao glavni uzrok tolike pozornosti bio je dugotrajan, krvav i okrutan, uz golemaunitavanja ljudi i materijalnih dobara. Danas se BiH na simbolikoj razin i svrstava uz zemljepoput Bijafre, Libanona i Kambode, gdje je u dugotrajnim ratovima gotovo potpuno devastiranadrutvena struktura, promijenjena etnika slika i struktura, unitena ekonomska osnova drave,sve u izrazito okrutnim ratnim dejstvima, voenim nesofisticiranim orujem male preciznosti alivelike razorne moi, uz velike civilne rtve, koje su najee bile ciljana meta vojnih napada, a nesluajne rtve.

Nesrea i zlo najee su asocijacije pri spomenu na agresiju BiH. To podrazumijeva:

Etniko ienje, masovne grobnice, civilne rtve, silovanja, urbicid, srednjovjekovne opsade,

okrutnost, humanitarnu katastrofu, nemo meunarodne zajednice, mrnju (nacionalnu i vjersku),kao i sve do danas rairenu floskulu o sukobu civilizacija.

Takvom kategorizacijom agresije na BiH, izgleda da se najee izbjegava analiza same agresije,metoda kojima su poela vojna djelovanja, operacija koje su voene i odnosi snaga koje susudjelovale. Prva slika koja se stjee o poetku agresije bilo je stanje po tpunog haosa, bliskoHobbesovom ratu sviju protiv svih, s mnotvom vojnih i politikih opcija, od najvie donajnie razine. Ipak, iza kulisa haosa vidljive su organizovane aktivnosti kojima je vanjska


2/21

manifestacija rata kao prirodnog stanja sluila zaprikrivanje izvoenja jasno definiranih ratnihplanova agresije na BiH. O kulisi haosa svjedoi Noel Malcolm:

Na poetku maja (1992.) Miloevi najavljuje da e povui iz BiH sve vojnike koji su dravljaninove, dvorepublike Jugoslavije, a da e bosanski Srbi u JNA biti prebaeni, zajedno sa svomvojnom opremom i zalihama u tzv. Republiku Srpsku i biti stavljeni pod komandu generala Ratka

Mladia. Bilo je jasno da je na taj poloaj Mladia postavio sam Miloevi i da je sva ta promjenabila uglavnom kozmetika operacija (). Kad se itaju iskazi rtava ratnih zloina iz kasnijegrazdoblja iste godine, esto se u njima spominju i vojnici iz Srbije i Crne Gore. Nemogue jepovjerovati da se vojska koja se borila u BiH od kraja maja nadalje sastojala iskljuivo odbosanskih Srba. () Pa, ipak ta je kozmetika operacija postigla eljeni uinak. Uskoro suistaknuti zapadni politiari, recimo britanski ministar vanjskih poslova Douaglas Hurd, ustvrdilida se u BiH vodi graanski rat. Glasoviti bivi urednik Timesaobjavio je niz lanaka u kojimaje borbe u BiH okrstio tipinim graanskim ratom. BBC je neprestano sve strane u sukobu, pa ibosansku Vladu nazivao zaraenim frakcijama, a sam je rat proglasio slomom reda i zakona.(Jednom prigodom, potkraj maja 1992., kad su srpske paravojne jedinice otele est kamionahumanitarne pomoi Ujedinjenih naroda, BBC je javio da su napori da se dostavi pomo

izbjeglicama ometeni slomom reda i zakona. Ovo je valjda prvi put u povijesti da su kamioniotetislomom reda i zakona). (Malcolm,1995.:316.)

Stoga je namjera pribliiti aktivnosti koje su inile vojnu stranu agresije na BiH u 1992. godini.Razdoblje od poetka u aprilu do pada Jajca potkraj oktobra 1992. godine znaajno je, jer su se utom vremenu definirale strane u sukobu, kao i crte bojinice koje se nisu u odnosu premasrpskom agresoru znaajnije mijenjale do 1995. godine. Rat u Bosni i Hercegovini moe seklasifikovati na nekoliko naina.

Prema uzrocima koji su doveli do njega, spada u kompleks ratova uzrokovanih disolucijomSocijalistike Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ).

Prema redosljedu, to je trei jugoslavenski rat, nakon ratova u Sloveniji i Hrvatskoj.

Prema sadraju, to je rat za nezavisnost u kojemu je na jednoj strani sudjelovala Jugoslavenskanarodna armija (JNA), kao oruana sila SFRJ, a na drugoj pobornici nezavisnosti republike,predvoeni republikim vodstvom izabranim na slobodnim izborima, koji su svoje zahtjeve zanezavisnou legitimisali na referendumu o nezavisnosti.

Zajedniki elementi svih jugoslavenskih ratova jesu:

- Sudjelovanje JNA, kao jedne zaraene strane; organizacija republikih vojnih formacijadjelomino prema modelu jedinica republike teritorijalne odbrane (TO); premo JNA utekom naoruanju kao dominantni inilac pri zaposjedanju teritorija; oslanjanje JNA nalokalno srpsko stanovnitvo kao mobilizacijsku bazu i politiki motiv za djelovanje; iako je napropagandnom planu srpske strane naglasak stavljan na samoorganiziranoj odbrani lokalnog

srpskog stanovnitva, kojemu JNA prua tek nunu pomo, operacije je vodila i koordiniralaJNA; korelacija izmeu brojnosti srpskog stanovnitva u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH, s jednestrane, te duljine ratnih operacija i veliine zaposjednutog teritorija, s druge; razvoj dogaaja,JNA istodobno vodi rat protiv samo jednog protivnika.

Rat u Bosni i Hercegovini razlikuje se od prethodna dva jugoslavenska rata u nekolikoelemenata. Otvoreni ratni sukob poeo je nakon proglaenja nezavisnosti i meunarodnog


3/21

priznanja BiH, a kako je JNA, kao oruana sila SFRJ, u prvom razdoblju bila nosilac vojnihoperacija snaga koje su se protivile bosanskohercegovakoj nezavisnosti u pravnom smislu, rijeje o vanjskoj agresiji.

BiH je bila u nepovoljnijem geografskom poloaju od drugih republika bive SFRJ, s obzirom darepublike granice nigdje nisu dijelom bile i dravne granice SFRJ. Kontrola granica snejugoslavenskim zemljama omoguavala je svim republikama bive SFRJ tokom rata svojevrsni izlazni ventil, pretpostavljenu sigurnu pozadinu i koridor kojim se vrila doprema oruja, sirovinai proizvoda koji su bili pod embargom. BiH, koja granii s Hrvatskom i dananjom SaveznomRepublikom Jugoslavijom (SRJ), a koje su bile u ratu i prije poetka sukoba u BiH, na taj jenain bila u dvostrukoj izolaciji. Bosanskohercegovake granice nisu bile pod nadzorom legalnihrepublikih vlasti, a ratni sukobi u Hrvatskoj dodatno su oteavali opskrbu stanovnitva i vojskehranom i logistikim materijalom.

Trei element je sloena etnika struktura BiH, kao vienacionalne drave. Razvojem ratnihoperacija, definisale su se, uslovno reeno, tri (3), a povremeno i vie strana u sukobu, po emuse rat u BiH izdvaja od prethodna dva jugoslavenska rata. Iako su sudjelovanje i odluujua

uloga JNA u vojnom provoenju velikosrpskog programa zajedniki svim jugoslavenskimratovima, njegovo sudjelovanje u agresiji na BiH izdvaja se od prethodnih djelovanja. Dok je uslovenskoj etapi rata JNA bio zateen u mirnodopskom stanju i raspren, a u hrvatskoj etapiprolazio kroz transformaciju od mirnodopske ka ratnoj vojsci, kao i kroz transformaciju od

jugoslavenske ka srpskoj vojsci; agresiju na BiHje JNA doekala kao ratna vojska s jasnimciljem vojnog ostvarivanja velikosrpskog programa.

Povlaenjem jedinica iz Slovenije i Hrvatske, JNA je koncentrirala i reorganizirala svoje snage, asudjelovanje u ratu osigurala joj je dodatno praktino iskustvo, uz ve postojeu formalnuobrazovnu osposobljenost profesionalnog sastava za rat. Polazite u definiranju strana u sukobujest referendum o nezavisnosti BiH, odran 29. februara i 1. marta 1991.godine. Na referendumu

se dvotreinska veina stanovnitva BiH s birakim pravom izjasnila za nezavisnost republike,ime je odluka za osamostaljenje republikog vodstva stekla legitimitet, a zadovoljen je i uvjetBadinterove komisijebez kojeg BiH ne bi mogla biti meunarodno priznata.

Od tog dogaaja moemo ocrtati dvije strane u sukobu: pobornike nezavisnosti BiH i njezinapostojanja kao suverene i samostalne drave, te protivnike tog procesa.

2. Predveerje agresije

Popis stanovnitva na dan 31. marta 1991. godine za BiH navodi ukupno 4.354 .911 stanovnika.Od toga su 1.902.869 stanovnika (43.7%) bili Bonjaci, 1.364 .363 (31.3%) Srbi, 752.068(17.3%) Hrvati, dok su 7,7 posto inili pripadnici drugih nacija i Jugoslaveni. Bonjaci su bili

veina u 45 opina (u 13 relativna, u 31 apsolutna), Srbi u 34 opine (5 relativna, 29 apsolutna), aHrvati su bili veina u 20 opina (6 relativna, 14 apsolutna). Na prvim slobodnim izborima unovembru 1990. godine pobijedila je tzv. antikomunistika koalicija sastavljena od Strankedemokratske akcije (SDA), Srpske demokratske stranke (SDS) i Hrvatske demokratske zajednice

(HDZ).

Nacionalne stranke, bez obzira na sporadina prepucavanja i uzajamne optube oko metodaagitacije (npr., nerijetko vezanje zelene zastave i ahovnice) i bojazan da se ne napravi politikisavez Muslimana i Hrvata protiv Srba, ipak su uspostavile preutni (ili dogovoreni) savez. Iakosu se one programatski i po politikim ciljevima znatno razlikovale, osnovna nit koja ih je


4/21

povezivala i stvarala idilu harmonije i tolerancije bila je antikomunizam, zajednika elja da svimsredstvima skinu komuniste sa vlasti. (Durakovi:1993:203).

Stranke su podijelile vlast po nacionalnom kljuu, pa je za predsjednika PredsjednitvaRepublike BiH izabran Bonjak, za predsjednika Parlamenta Srbin, a za predsjednika VladeHrvat. Sporazum o trodiobi vlasti funkcionisao je za vrijeme izborne utrke, u pobjedi na izborima

i u podjeli funkcija, ime je u stvari i okonan.

Na izborima 1990. godine nacionalne stranke su u republikom Parlamentu osvojile ukupno 84posto poslanikih mandata.

SDA je osvojio 35,85 posto mandata (86 zastupnika), SDS je osvojio 30 posto mandata 72zastupnika, a HDZ je osvojio 18,35 posto mandata 44 zastupnika, dok je osam ostalihparlamentarnih stranaka osvojilo 15,8 posto mandata24 zastupnika.

U Vijeu opina tri nacionalne stranke osvojile su ak 95 posto poslanikih mjesta, a u Vijeugraana 75 posto.

Od sedam izbornih jedinica u etiri s veinskim bonjakim stanovnitvom pobijedio je SDA(Sarajevo, Zenica, Biha i Tuzla), u dvije izborne jedinice s veinskim srpskim stanovnitvompobijedio je SDS (Banja Luka i Doboj), a u izbornoj jedinici s veinskim hrvatskimstanovnitvom pobijedio je HDZ (Mostar).

Zavretak raspada SFRJ, zapoet slovenskim proglaenjem nezavisnosti i kratkotrajnim ratomprotiv JNA, nastavio se intenzivisanjem napora Hrvatske na stjecanju nezavisnosti. U Hrvatskojsu u ljeto 1991.godine (juni-juli) intenzivisani ratni sukobi izmeu JNA i Hrvatske vojske (tadarepublikog Ministarstva unutarnjih poslova /MUP/ i jedinica Zbora Narodne garde /ZNG/).

JNA je koristila teritorij BiH kao osnovicu za vojne operacije i pomaganje pobune dijela srpskog

stanovnitva u Hrvatskoj, a sve komunikacije prema pobunjenim Srbima u tzv. Krajini i zapadnojSlavoniji ile su preko teritorija BiH. Nakon isteka tromjesenog moratorija na proglaenjenezavisnosti, sklopljenog uz posredovanje predstavnika Evropske zajednice na Brionima u julu

1991. godine, JNA proglaava djelominu mobilizaciju 3. oktobra 1991.godine, a Hrvatska 8.oktobra 1991. godine proglaava prekid svih veza s ostatkom SFRJ.

Skuptina BiH je, reagirajui na slijed dogaaja, 15. oktobra 1991. godine donijela Akt oreafirmaciji suverenosti Republike BiH (RBiH).

Tim inom odlueno je da se povuku predstavnici BiH iz rada saveznih organa dok se nepostigne dogovor izmeu svih republika koje ine Jugoslaviju. Na to su pristali predstavnici SDAi HDZ-a, dok su predstavnici SDS-a odbili djelovati sukladno Aktu. Na nivou Predsjednitva i

Vlade BiH donesena je odluka prema kojoj se novaci i rezervni sastav nee upuivati u JNA.Ujedno, mobilisani su rezervni odredi MUP-a BiH i upueni prema Bosanskoj Gradiki iBosanskoj Kostajnici da bi sprijeili mogue sukobe i napade na Hrvatsku iz BiH. No, nisuuspjeli u svom zadatku, jer su ih zaustavile paravojne formacije. (Ajanovi:1992.).

Od sredine septembra do sredine novembra 1991. godine, oslanjajui se na opine u kojima jeosvojio vlast, SDS uspostavlja srpske autonomne oblasti (SAO), koje su u svim svojimdjelovanjima bile nezavisne o centralnoj vlasti.


5/21

Kao vrhunac, uslijedio je referendum srpskog naroda, 9. i 10. novembra 1991. godine, na kojemusu Srbi izglasali uspostavljanje samostalne srpske republike u granicama BiH, s namjerom

prikljuenja ostacima SFRJ.

Vlada u Sarajevu iznijela je stav da referendum smatra neustavnim i nevaeim, pa nije poduzeladalje mjere.

Kao odgovor na poteze SDS-a, HDZ BiH je 12. novembra 1991. godine proglasio Hrvatsku

Zajednicu Posavineu Bosanskom Brodu, a 18. novembra 1991.godine u Grudama je proglaenaHrvatska Zajednica Herceg Bosna (HZHB).

SDS je 9. januara 1992. godine autonomne oblasti formalno proglasio Srpskom RepublikomBosnom i Hercegovinom (kasnije preimenovana u Republiku Srpsku RS) prije nego to jeSkuptina BiH 25. januara 1992. godine uopte donijela odluku da se odri referendum onezavisnosti.

Potom je uslijedilo proglaenje Hrvatske zajednice Srednje Bosne 27. januara 1992. godine. Usrpskom sluaju, stvaranje SAO bilo je prenoenje recepta pobune iz Hrvatske nabosanskohercegovaki teritorij. U dijelovima zemlje gdje je osvojio veinu glasova, a time imandat, SDS je postojei dravno upravni aparat podredio svojim ciljevima i te opine sluilesu mu kao baza za dalje ratne pripreme.

Tamo gdje nije osvojio veinu, SDS je prionuo na stvaranje tzv. srpskih opina, to je odgovaralonjihovoj viziji apartheida, u kojemu bi bile stvorene posebne institucije samo za Srbe.

Iznenaenje je bilo stvaranje hrvatskih zajednica, koje su neugodno podsjeale na SAO.

Obje vrste ekskluzivno nacionalnih teritorijalno upravnih jedinica nastajale su na podrujima gdjesu nacionalne stranke osvojile veinu, a time i vlast, pa nije bilo stvarne potrebe za utemeljivanjedodatnog upravnog aparata uz ve postojei, koji je bio pod njihovim nadzorom. Stvaranje takvihoblasti i zajednica objanjavalo se brigom za zatitu naroda. S obzirom da ustavna prava Srba iHrvata u BiH nisu bila ugroavana, a njihovo sudjelovanje u dravnoj vlasti bilo jeproporcionalno, pa i vee od njihova udjela u stanovnitvu, takva opravdanja otpadaju.

Odgovor na neustavno stvaranje novih teritorijalno politikih jedinica u Republici bio je pokuajdravnih organa da se po svaku cijenu ouva mir. Politike stranke SDS i HDZ su, uz SDA,izbornim rezultatima stekle legalitet, uz pretpostavljeni legitimitet da sudjeluju u republikojvlasti. Uz lojalne graane, postojale su i struje koje su intenzivno radile na razbijanju zemlje.

U situaciji neproglaene vojne okupacije, otvorene pripreme za odbranu bile su izrazito oteane iometane. Uz oevidno razbijaku politiku SDS-a, uloga treeg partnera u vlasti, HDZ-a, bila je

ambivalentna.

Dok je dio HDZ-a (uvjetno nazvan bosanskim) radio na stabilizaciji stanja u dravi (izjanjavanjena referendumu o nezavisnosti zemlje, sudjelovanje u odbrambenim naporima), drugi dio

(uvjetno nazvan hercegovaki) je povlaio poteze koji su pridonosili destabilizaciji drave(stvaranje hrvatskih zajednica, pregovaranje s ekstremnim krilom SDS-a, iji su vrhunac sastanciBoban-Karadi u Grazu).

U takvoj situaciji, s otvorenim protivnikom i nestabilnim saveznikom, inzistiranje SDA naouvanju mira po svaku cijenu pokazuje se kao logian izbor. Naknadni pregled aktivnosti


6/21

dravnih predstavnika ukazuje da se razdoblje prije rata agresije iskoristilo za brojnemeunarodne kontakte i traenje pomoi. Miljenja smo da se s pravom moe ustvrditi kako jeglavni strategijski cilj bilo dobivanje meunarodnog priznanja, nakon ispunjenja postavljenihuvjeta za priznanje od strane Evropske zajednice.

Da BiH nije stekla meunarodno priznanje prije rata, pitanje je da li bi to pravo, s obzirom naintenzitet agresije, uspjela kasnije uopte ostvariti.

Rast napetosti u Republici doveo je do masovnoga linog naoruavanja i porasta broja incidenata.Prema podacima republikog MUP-a iz juna 1991. godine, 92.500 Bonjaka prijavilo je 110.400komada oruja, 131.900 Srba prijavilo je 157.200 komada oruja, a 43.000 Hrvata prijavilo je51.800 komada oruja.

Smatra se da je stvarni broj oruja u posjedu graana bio gotovo triput vei. (Vego,1993a.:63).

Prvi znak za poetak rata u BiH bilo je unitenje sela Ravno, u istonoj Hercegovini, nastanjenogHrvatima, u srpskom okruenju, u novembru 1991. godine.

Selo je uniteno u ratnim operacijama JNA i crnogorskih rezervista radi osvajanja Dubrovnika.Na primjeru Ravnog, pokazala se nemogunost republikog rukovodstva da sprijei koritenjeteritorija BiH od strane JNA kao poligona za napad na Hrvatsku. Od jeseni 1991. godine do

poetka agresije, diljem Bosne i Hercegovine dolazi do brojnih incidenata. Tako patrole MUP-apresreu kamione s orujem za koje niko ne zna odakle su i kamo idu, rezervisti iz Srbije iCrne Gore, mobilisani za rat protiv Hrvatske prilikom prolaza kroz BiH, esto prave ekscese iotvaraju nasuminu vatru radi zaplaivanja stanovnitva, pojavljuju se barikade i samozvaniorgani reda vre kontrolu prometa. Sve ee su none pucnjave.

Sve vei broj incidenata, dolazak jedinica JNA koje su se povukle iz Hrvatske i Slovenije,crnogorskih i srpskih rezervista, doveli su do toga da je republiko vodstvo mobilisalo dio

rezervnog sastava republikog MUP-a, jedinoga oruanog sastava koji je zadran pod nadzoromrepublikih vlasti. Uz mobilizaciju rezervnog sastava MUP-a i JNA je poeo provoditimobilizaciju, iako je republiko Predsjednitvo preporuilo neodazivanje na te pozive.

Na pozive JNA odazivali su se uglavnom Srbi, dok su Bonjaci i Hrvati odlazili u rezervni sastavMUP-a.

Da bi se odrao red, ak su, u dogovoru sa zapovjednikom Sarajevske vojne oblasti, generalomKukanjcem, uspostavljene mjeovite patrole MUP-a i JNA, bez veih rezultata. Iako jezapovjednitvo nad bosanskohercegovakom TO-om spadalo u nadlenost republikih vlasti,JNA je akcijom izmjetanja oruja TO-a pod svoj nadzor razoruala tu formaciju. Ujedno, velikibroj kadrova TO-a, kao i zapovjednik general Vukosavljevi bili su Srbi, to je dodatno oteavalopristup mobilizacijskim spiskovima.

Referendum o nezavisnosti BiH proveden je 29. februara i 1. marta 1992., na kojemu je 64 do

67 posto biraa glasalo za nezavisnost. Kao odgovor na referendum, srpske paravojne snagepodigle su u razdoblju od 1. do 5. marta 1997. barikade u Sarajevu i u drugim

bosanskohercegovakim gradovima (amac, Derventa, Odak), meu kojima se izdvaja BosanskiBrod, oko kojega su se razbuktale oruane borbe. U Bosanskom Brodu pripadnici srpskeparavojne jedinice su nakon referenduma (1.3.1992.) podigli barikadu koju su polako pomicaliprema mostu na Savi. Nakon dva dana, 3. marta 1992., blokirali su most praznom cisternom. Na


7/21

policijsku patrolu koja je pokuala ukloniti barikadu otvorena je paljba, a policajci su na njuuzvratili i uspjeli ukloniti barikadu, nakon ega se sukob razbuktao da bi se s manjim ili veimintenzitetom (razmjenjivanje pjedijske i topovske vatre), nastavio do slubenog poetka rata.

Tokom marta rukovodstvo SDS-a zavrava pripreme za poetak rata. Dovrava se formiranjesrpskih opina, kao paralelnih organa vlasti, tamo gdje SDS nije pobijedio na izborima, i vrese pripreme za izdvajanje srpskih kadrova iz republikog MUP-a koji su trebali initi srpskiMUP. Potkraj marta biljee se mjestimina pukaranja (23. marta u Goradu; 29. marta uKupresu, Mostaru i Derventi), da bi se sukobi od poetka aprila 1992. proirili cijelom BiH:

- 1. april 1992. u Bijeljini poinju sukobi izmeu Arkanove Srpske garde i Patriotske lige. Istogadana JNA blokira puteve prema itluku i povlai snage iz Mostara, stanovnitvo se evakuie izKupresa. U Sarajevu se organizuje miting milicionara protiv podjela u MUP-u;

- 3. april 1992. Srpske odbrambene snage preuzele su kontrolu nad Banjom Lukom. Istoga danapoinje mobilizacija TO-a u Tuzli i Livnu. U Mostaru pred kasarnom Mostarski bataljoneksplodira kamion-cisterna napunjena eksplozivom, to oznaava poetak rata u tom gradu,

koji je vie od mjesec dana bio izloen teroru rezervista JNA iz Crne Gore;- 4. april 1992. Arkanova Srpska garda ovladala je Bijeljinom. Na Bosanski Brod JNA i SDS vreopti napad vatrom iz minobacaa, topova i VBR-a. U Neumu optinsko predsjednitvoproglaava optu mobilizaciju. U noi s 4. na 5. aprila 1992. godine paravojne jedinice SDS-aizvele su napad na sve policijske stanice u Sarajevu;

- 5. april 1992. Demonstracije za mir u Sarajevu i Mostaru. Srpski MUP napada kolu MUP-a naVracama u Sarajevu. JNA napada Neum.

- 6. april 1992. na dan priznanja od strane Evropske unije, poinje mobilizacija TO Mostara.Nastavljaju se sukobi u Sarajevu;

- 7. april 1992. SAD priznaje BiH, Hrvatsku i Sloveniju, a JNA raketira iroki Brijeg kasetnimbombama. Predsjednik Predsjednitva BiHAlija Izetbegovi prosvjeduje kod Blagoja Adiaizjavljujui da je to napad na hrvatski narod i meunarodno priznatu i suverenu Republiku Bosnui Hercegovinu. Istoga dana tzv. srpska Skuptina BiH zavrava svoju 15. sjednicu. Njezinpredsjednik Momilo Krajinik (koji je istovremeno bio predsjednik Skuptine RBiH, sada senalazi u Hagu zbog ratnih zloina) potpisao je dokument o proglaenju nezavisne srpskerepublike. Paralelno, srpski predstavnici u Predsjednitvu RBiH, Biljana Plavi, (sada se nalazi uHagu zbog ratnih zloina) i Nikola Koljevi, povlae se iz Predsjednitva RBiH;

- 8. april 1992. Predsjednitvo RBiH donosi odluku o stvaranju TO-a RBiH kao republikeoruane sile umjesto dotadanjeg TO-a. U Grudama, na sjednici Hrvatske Zajednice Herceg

Bosne (HZHB) osnovano je Hrvatsko vijee odbrane (HVO). Na sastanku je reeno da HZ HBne prihvaa iskompromitiranu TO kao svoju vojnu strukturu, smatra da je odluka PredsjednitvaBiH o TO BiH politiki nepromiljena, te da su sve formacije osim HVO-a na podruju HZ HBnelegalne ili neprijateljske;

- 9. april 1992. jedinice srpske opine Zvornik osvojile su grad koji su najprije napaletenkovske jedinice JNA, a za njima su uli Arkanovci;


8/21

- 10. april 1992. srpske snage zauzimaju Kupres, pjeako-topovske bitke kod Bosanskog Broda iDervente. Jose Cutilheiropregovara s Izetbegoviem i Karadiem.

- 11. april 1992. napadi na itluk, vazdune uzbune u Livnu i irokom Brijegu, JNA ula uModriu, vri topovske napade na Fou. Istog dana dogaa se jedna od najdramatinijih epizoda spoetka rata. Grupa pod vodstvom Murata abanovia zauzima branu u Viegradu i prijetidizanjem brane u zrak, ako JNA ne prestane s napadima na Viegrad i ne dopusti evakuacijustanovnitva iz grada. Toga dana je Predsjednitvo RBiH donijelo Ukaz o potinjavanju svihpostrojbi TO-a BiH do 15.4.1992. Oni koji se ne jave do tog datuma, smatrat e se ilegalnimsnagama i jedinicama.

- 14. april 1992. zauzeto skladite TO-a Dervente i predano TO-u BiH. U Sarajevu zatvorenaerodorom Butmir. U Hrvatskoj 40.000 izbjeglica iz BiH, uglavnom iz zapadne Hercegovine.

Kao to je vidljivo iz djelomine hronologije dogaaja u prvoj polovici aprila 1992., ratni sukobiu Bosni i Hercegovini poeli su i prije slubenog poetka rata, 6. aprila 1992. godine, kad jenapadnuto Sarajevo. S obzirom da je jo u novembru 1991. godine napadnuto i uniteno selo

Ravno u istonoj Hercegovini u operaciji odmazde JNA, to bi se moglo smatrati predpoetkomrata. Borbe u Bosanskoj Posavini, koje su se razbuktale u martu 1992. godine, takoerpredstavljaju rat prije rata. No, kao primjer metodologije djelovanja JNA i srpskih paravojnihsnaga moe se uzeti Bijeljina, u kojoj su borbe trajale od 1. do 4 . aprila 1992.godine. Paravojnajedinica Arkanove Srpske garde poela je napad na grad, gdje im se suprotstavila manja skupinapripadnika Patriotske lige. Arkanovci su uspjeli slomiti otpor i poeli su s masovnimegzekucijama, koje nisu bile manifestacija ratnog ludila, nego sistematsko uklanjanje vienijihljudi, kao i bonjakog stanovnitva. Operacija u Bijeljini imala je dvostruki zadatak.

Prvo: Bijeljina je komunikacijski znaajna, jer je ona sjecite dvaju krakova kojima su poelisrpski napadi na BiH sjevernobosanskog (posavskog) i istonobosanskog (drinskog) pravca.Ovladavanje Bijeljinom, sredinjim gradom Semberije, omoguilo je potpunu kontrolu togakraja, osiguranje zalea prema Srbiji, a time i logistiku potporu. Kontrolom Semberije osiguraose nadzor nad donjim tokom rijeke Save i uem Drine u Savu.

Drugo, brutalnost kojom je izvren napad, njegova medijska pokrivenost, paradna dotjeranost ipokazna opremljenost Arkanovih Tigrova ponajprije su imali funkciju zastraivanjabosanskohercegovakog stanovnitva. Napad je izvren uoi Bajrama, muslimanskoga vjerskogpraznika, kao jo jedan simbolini in. Bijeljina je bila generalna proba prije poetka otvorenogsukoba. U zauzeu Bijeljine vidljiv je obrazac kasnijeg djelovanja JNA i srpskih paravojnihjedinica.

Taj se obrazac u praksi manifestirao koncentracijom nadmonih snaga, uz potporu oklopno

mehanizovanih snaga i artiljerije. Grad predvien za zauzimanje bio bi okruen i prometnekomunikacije stavljene pod kontrolu. Putem sredstava javnog informisanja lokalno stanovnitvoje pozivano na nepruanje otpora, najee koritenjem sintagmi o Jugoslaviji i bratstvu ijedinstvu. U sluaju slabijeg otpora, osvajanje grada preuzimale su na sebe pjeake jedinicekoje je karakterizirala brutalnost prema zarobljenicima i civilnom stanovnitvu. Uz likvidacijupredstavnika legalnih vlasti i uglednijih graana, poinjalo se s etnikim ienjem, a paravojnejedinice su, kao nagradu, stjecale pravo na pljaku. Ako bi dolo do jaeg otpora (koji su upraksinajee pruale lokalne snage naoruane osobnim naoruanjem), pjeadija bi stala i pozvalaartiljeriju da omeka otpor. Uopte, srpske snage uglavnom su izbjegavale direktnu borbu i


9/21

koristile su se neselektivno artiljerijom gdje god je to bilo mogue. Takav nain upotrebeartiljerije srpski general Mladi je kasnije u opsadi Sarajeva definisao kao razvlaenje pameti.

3. Ratne operacije

Namjera JNA bila je ovladati teritorijem Bosne i Hercegovine u kratkom vremenu, najvjerojatnije

do kraja ljeta 1992. Stoga je poduzet opti napad na etiri glavna pravca:

1. Sarajevo

Cilj JNA bio je ovladati gradom i zauzeti republike institucije. Srpske paravojne formacijepoele su dizati barikade u gradu, s namjerom da ga presjeku napola. Istodobno, u gradusu poelidjelovati brojni snajperisti, s namjerom sijanja panike i paralize ivota. Patriotska liga i viedrugih grupa su odgovorile podizanjem kontrabarikada i razbijanjem srpskih barikada, te je tako

uspjela oistiti jezgro grada i uspostaviti unutranje komunikacije. Kako je JNA djelominoizaao na ranije pripremljene poloaje u okolini grada, poela su neselektivna djelovanjaartiljerijskim oruima po samome gradu. Sefer Halilovi, zapovjednik Glavnog taba AR BiH, jeu avgustu 1992. procijenio da se u srpskoj opsadi Sarajeva na okolnim brdima nalazi 450artiljerijskih orua svih moguih kalibara, sa oko 120 tenkova, 200 oklopnih transportera i masaprotuavionskih topova (Lati,1997a.:13).

Jedinice JNA su 5. maja 1991. godine u prodoru pokuale zauzeti centar grada i zgraduPredsjednitva RBiH, ali su u estokom okraju odbaene. Istog poslijepodneva dolazi doopkoljavanja zgrade Zapovjednitva JNA i zarobljavanja predsjednika Izetbegovia nasarajevskom aerodromu. Njegova razmjena za generala Kukanjca i slobodan izlaz JNA iz

Sarajeva uslijedili su sljedeega dana, nakon pregovora. Za vrijeme Izetbegovievazarobljenitva, dolo je do pokuaja preuzimanja vlasti od strane Fikreta Abdia, tada lanaPredsjednitva RBiH. Abdi je onemoguen u svom naumu, nakon ega se on povlai u Cazinskukrajinu. Linije oko Sarajeva uspostavljaju se u aprilu i maju, da bi se ustalile i uglavnom ostale

nepromijenjene (unutranji prsten opsade) do kraja rata.

2. Podrinje

Cilj napada JNA bio je ovladavanje tokom rijeke Drine, presjecanje komunikacije BiH iSandaka i etniko ienje bonjackog stanovnitva iz sliva rijeke na potezu od Bijeljine doFoe. Gornji tok rijeke Drine je slabo naseljen, a u istonoj Hercegovini ivi preteno srpskostanovnitvo, tako da juzno od Foe nije bilo znaajnijih ratnih ciljeva. Srpske snage zauzele suBijeljinu, Zvornik, Viegrad i Fou, dok su se Srebrenica i Gorade odbranili i potkraj ljetalokalna snage AR BiH uspjele su osloboditi znaajan teritorij i izbiti na rijeku Drinu, a dijelom ina dravnu granicu.

3. Posavina

Cilj djelovanja JNA bio je ovladavanje tokom rijeke Save i podrujem Posavine, uspostavljanjesigurnog koridora koji bi zapadne dijelove BiH, koje su ve nadzirali Srbi (banjaluka i dobojskaregija), kao i krajine u Hrvatskoj kopnenim putem povezali sa Srbijom. U tu svrhu angairaju sekrupni oklopno-mehanizovani sastavi, i cijelo ljeto vode se intenzivne borbe. Sjeverni dio

Posavine (uz Savu) pod nadzorom je HVO-a, koji intenzivno potpomae Hrvatska vojska, uzpruanje logistike na pravcu djelovanja i sudjelujui i s krupnijim sastavima. Glavni problemodbrane sjevera Bosanske Posavine bio je postojanje dviju linija zapovijedanja politike i


10/21

vojne. Dok je vojna logika nalagala odsudnu odbranu i presjecanje koridora prema Krajini, imebi se ubrzao i pad Krajine u Hrvatskoj, a snage HV-a i HVO-a bile su dovoljno opremljene i

motivirane za uspjeno izvrenje takvih operacija, politiki argument je presudio i dolo je dopovlaenja HV-a iz Bosanske Posavine, nakon ega je uslijedilo i srpsko zauzee toga dijela BiH.

Juni dio Posavine (Gradaac, Brko) pod nadzorom je AR BIH. Ljeto 1992. prolo je u estokimofanzivama i protuofanzivama, no krajnji rezultat je za srpsku stranu bio povoljan. Srbi su imalitri faze ofanzivnih djelovanja.

U maju su zauzeli Bosanski amac (4.5.1992.) i Brko (7.5.1992.). U junu su zauzeli Derventu(7.7.1992.), Modriu (10.7.1992.) i Odak (13.7.1992.), a konani slom odbrane uslijedio je 6.oktobra 1992. godine srpskim zauzeem Bosanskog Broda.

U razdobljima izmeu srpskih ofanziva slijedile su protuofanzive HV-a i HVO-a, u kojima se,navodno, uspjele doi do ispred Doboja, ali su tada zaustavljene politikim direktivama. AR BiHzabiljeila je uspjeh odbranom Gradaca, a manje je poznat podatak da su snage AR BiH do1993. godine drale liniju u predgraima Brkoga na pribllino kilometar od rijeke Save. Na

sjevernoj strani Posavine, pod nadzorom HVO-a se odrala samo enklava kod Oraja, gdje selokalno vodstvo usprotivilo odluci o povlaenju.

4. Hercegovina

U situaciji kad su snage JNA odsjekle jug Hrvatske i drale Dubrovnik u okruenju, namjera JNAje bila odsjei Mostar s juga, te pravcem Stolac apljina Metkovi ovladati istonom obalomNeretve i, vjerovatno, deltom Neretve, te izbiti na more. Srpske snage su u ofanzivi (24

-28.4.1992.) uspjele ovladati istonim dijelom Mostara i probiti se do apljine. Tu suzaustavljene intervencijom Hrvatske vojske i potisnute istono od Stoca. U borbama jeosloboena lijeva obala Neretve u Mostaru i JNA je potisnuta u Podveleje. Osloboenje Mostarabio je svijetli trenutak borbe u Hercegovini i primjer da se samo zdruenim djelovanjem moe

postii uspjeh. Arif Paali, lokalni zapovjednik AR BiH, izjavio je da je u borbama sudjelovalo340 boraca Samostalnog mostarskog bataljona, 60 policajaca HVO-a, jedan vod HOS-a ispecijalna jedinica HVO-as, uz kvalitetnu artiljerijsku podrku HVO-a (Lati,1997a.:15). Nakonstabilizacije vojnog stanja u zapadnoj i srednjoj Hercegovini, poinju brojni incidenti, poevi odubistva generala HOS-a Blaa Kraljevia(iz vlastitih redova), koji e zavriti sukobom AR BiHi HVO-a.

U ratnim operacijama u ljeto i jesen 1992.godine, uspostavlja se linija djelovanja koja se do kraja

1994. godine nee bitnije mijenjati. Iako su srpski izvori tvrdili da vojska Republike Srpskekontrolira oko 70 posto teritorija, Sefer Halilovi navodi da su AR BiH i HVO od aprila doseptembra 1992.godine oslobodili 58 posto dravnog teritorija (Halilovi,1997.:121). Tani

podaci nisu utvreni. Najkvalitetniji dio teritorija pod nadzorom VRS-a bila jebanjaluko-dobojska regija, s brojnim stanovnitvom i urbano-industrijskim sreditima. Podrujejugozapadne Bosne (od Drvara do Livna) slabo je naseljeno i razvijeno, a otprije je poznato kao

demografska crna rupa BiH, bez dovoljno domicilnog stanovnitva za funkcionalnu odbranu.Podrinje je znaajno zbog hidroenergetskog potencijala Drine i velikog rudnog bogatstva, noprotjerivanjem veinskoga bonjakog stanovnitva ostalo je bez demografskog potencijala.Istona Bosna i istona Hercegovina su brdsko-umski i kraki krajevi, takoer rijetko naseljeni islabo razvijeni. Tek zauzeem najveeg dijela Bosanske Posavine, Republika Srpska je steklaznaajnije kvalitetne teritorijalne dobitke.


11/21

Srpske snage nisu uspjele u svome osnovnom naumu brzom zauzimanju teritorija BiH ikvalitetnom osiguranju najvaznijih komunikacijskih pravaca prema tzv.Krajini u Hrvatskoj.

Stoga su u jesen 1992. godine, nakon zauzimanja Jajca, prele u strategijsku defanzivu koja etrajati do kraja rata.

Snage odbrane BiH uspjele su odbraniti kljune dijelove teritorija Republike industrijske iurbane centreno, nisu uspjele rijeiti probleme logistike i osiguravanja komunikacija te pitanjezajednikog zapovjednitva i usklaivanja ratnih ciljeva AR BiH i HVO -a.

Armija BiH je do avgusta 1992. godine izvrila punu mobilizaciju i imala 168.500 vojnika, bezsnaga HVO-a i MUP-a BiH. Najvei problemi bili su odnosi s HVO-om. Dok je HVO, kao to jereeno u izjavi prilikom osnivanja, zabranjivao postojanje bilo kakvih jedinica na podruju kojeje smatrao da pripada HZ HB, na teritoriju pod kontrolom AR BiH jedinice HVO-a su prihvaenekao dio oruanih snaga BiH. Prema navodima oficira AR BiH, HVO je od poetka ratazaustavljao konvoje s orujem i logistikom. Glavni problem bilo je uspostavljanje jedinstvenogkomandovanja koje bi objedinjavalo i koordiniralo vojna djelovanja. Taj problem bit e izraendo kraja rata, iako su sva iskustva rata govorila da su vojni uspjesi mogui tamo gdje postoji

koordinirano djelovanje.

Nakon pada Bosanskog Broda, izbija prvi veliki sukob izmeu AR BiH i HVO-a, 25. Okt. 1992.,kada postrojbe HVO-a ulaze u Prozor, do tada pod nadzorom AR BiH, i zauzimaju ga. Nekolikodana kasnije, srpske snage zauzimaju Jajce, to je njihov posljednji vei teritorijalni dobitak do1995. godine. Zauzimanjem Prozora od strane HVO-a i Jajca od strane VRS-a otvara se problem

bonjako-hrvatskih odnosa koji se, nakon intenzivne politike pripreme, pretvara u rat.

4. Suprotstavljene snage

Formalno, odbrambene snage Bosne i Hercegovine prije proglaenja nezavisnosti bili surepubliki MUP, TO i JNA u sklopu sastava odbrane SFRJ. Bosansko -hercegovaki TO je na

papiru predstavljao jaku vojnu formaciju.

Tablica 1:

Formacijski sastav bosanskohercegovacke TO: Vrsta jedinice Broj jedinica, sastav (ljudi) ukupnoljudi Republiki tab TO 1, 1300, 1300 Glavni tab, TO 1, 500, 500 Okruni tab TO 9, 450,4050 Optinski tab TO 109, 260 28 ,340 Brigada TO 26, 1800 46, 800 Odred TO 13, 112, 1456Odred TO 29, 537 11, 223 Odred TO 67, 497 33, 299 Divizion PZO 5, 330, 1650 Pontonska

brigada 8, 140, 1120 Jedinica lakih minobacaa 9, 87 783. UKUPNO 277, 130, 521. Izvor:Muslimovi (1995:28)

Oduzimanjem naoruanja od strane JNA, TO je izgubio svoju snagu i nije mogao ispuniti svojufunkciju suprotstavljanja agresiji. Dio TO-a se ipak naoruao. Rije je o jedinicama podkontrolom SDS-a koje su oruje dobile od JNA. Tako su jedine jedinice koje su dobile orujenamijenjene odbrani suvereniteta Republike bile upravo one koje su ga ruile!? Uz njih, stvorenesu paravojnih formacija na nacionalnoj osnovi. Najpoznatije meu njima su bonjake, Bosna iPatriotska liga, te hrvatske, Hrvatsko vijee obrane (HVO) i Hrvatske odbrambene snage (HOS).Uz njih, svoje snage organizovali su i Srbi, no kod njih je identifikacija oteana. Naime, sobzirom na intenzivnu saradnju s JNA, SDS je svoje jedinice organizovao kroz mobilizaciju

rezervista JNA, iz Srbije su uvezene Arkanova Srpska garda i eeljev Srpski etniki pokret,zabiljeena su djelovanja Belih orlova', a prilikom preuzimanja vlasti u Banjoj Luci pojavile su


12/21

se Srpske odbrambene snage. Samozvane srpske opine takoer su imale svoje jedinice. U svomarenilu srpskih paravojnih snaga i jedinica kao konstanta izdvaja se saradnja s JNA, koji je bionjihov logistiki centar.

O saradnji JNA i srpskih paravojnih formacija Kadijevi navodi: Posto napori JNA da imuslimanski dio rukovodstva BiH usmjeri ka novoj jugoslavenskoj dravi onih jugoslavenskihnaroda koji to zaista hoe nisu urodili plodom, te smo se mi morali orijentisati na saradnju sapredstavnicima srpskog naroda i sa srpskim narodom u cjelini, nikada ne zatvarajui vrata zasaradnju i sa ostalima , makar pojedincima koji su za novu Jugoslaviju. Time smo obezbijedili daza vrijeme rata u Hrvatskoj vrimo manevre i pokrete snagama JNA preko BiH, to je za JNAbilo od vitalnog znaaja. Ti manevri i pokreti su vrseni sa potekoama, ponegdje su i ometani,ali nigdje sasvim zaustavljeni. To nam je takoe, omoguilo da mobilizacija u srpskim dijelovimaBiH bude vrlo uspjena. Na taj nain smo, barem donekle, ublaili probleme u JNA, izazvaneneuspjehom mobilizacije u drugim dijelovima zemlje (tj.u Srbiji,Op.Aut.).(Kadijevi,1993:147).

Potreba Bonjaka i Hrvata da uz postojee legalne strukture odbrane organizuju i dodatne

paravojne formacije ukazuje na nepovjerenje prema tim institucijama, vjerojatni strah odnemogunosti ouvanja tajnosti priprema i zebnju od sveprisutne vojne kontraobavjetajneslube (KOS-a). Iako je razumljiva nakana da se stvore nove, sigurne institucije, takvo to je bilomogue u malim razmjerima i u ilegalnim uvjetima. Prva prava vojna odbrambena struktura bioje ipak rezervni sastav MUP-a kojemu su pristupali i Bonjaci i Hrvati. Otpoinjanjem ratarezervni sastav MUP-a potinjen je TO-u BiH, a aktiviran je i mobilizacijski sastav TO-a, koji jebio pod razliitim nazivima, ali je bio osnova stvaranja vojske. Tako je u BiH ponovljen postupakprimijenjen u Hrvatskoj, gdje je MUP takoer inio osnovu stvaranja vojske, a kako ZNG-a nijemogao samostalno iznijeti teret rata, takoer je aktiviran mobilizacijski sastav TO -a, na osnovikojeg je stvorena ratna vojska koja je i odbranila Hrvatsku.

Tablica 2:Procjene suprotstavljenih snaga u BiH pred rat: Formacija, Izvor JNA Srpske snage, Patriotskaliga, HVO HOS HVO i HOS, Halilovi. 2 do 3 korpusa KoV i ojaani VaKc 80 do 120 000 60 do70 tisua ili 120 000 tj. 1 2 brigade; Vego 80 000d 4000 do 5000f 335 000 do 37 000. Malcolm10 000, 5 000 Izvor: Halilovi (1997), Malcolm (1995), Vego (1993a, 1993c).

4.1. JNA

Ukupna snaga JNA sredinom 1991. godine procijenjena je na 165.600 ljudi, od toga 40.000

oficira. U rezervi je bilo priblino 500.000 ljudi. Na papiru, snaga Teritorijalne odbrane SFRJ,kao druge komponente OS SFRJ, iznosila je 1,5 miliona ljudi. Organizacijski, JNA je bio

rasporeena u tri vojne oblasti, Vojnopomorsku oblast (Split) i Komanda RZ i PZO (Zemun).Prva vojna oblast (Komanda u Beogradu) pokrivala je teritorij Vojvodine, zapadne Srbije iistone BiH (istono od rijeka Bosne i Neretve). U njezinu sastavu bili su:1. (beogradski), 4. (sarajevski), 12.(novosadski), 17.(tuzlanski), 24.(kragujevaki) i 37.(uiki)korpusukupno 90.000 vojnika.

Trea vojna oblast (zapovjednitvo u Skoplju) pokrivala je teritorij Makedonije, Crne Gore,istone Srbije i Kosova. U njezinu sastavu bili su:


13/21

2. (titogradski), 21.(niki), 41.(bitoljski), 42.(kumanovski) i 52.(pritinski) korpus ukupno60.000 vojnika.

Peta vojna oblast (Komanda u Zagrebu) pokrivala je teritorij Slovenije, Hrvatske (izuzimajuiobalu i zalee) i zapadne Bosne. U njezinu sastavu bili su: 5.(banjaluki), 10. (zagrebaki), 13.(rijeki), 14. (ljubljanski), 31. (mariborski) i 32. (varadinski) korpus.

Vojnopomorska oblast nadzirala je najvei dio bive savezne ratne mornarice i 20 22.000vojnika bili su rasporeeni u priobalnom podruju. Veina jedinicai bila je pod komandom9.korpusa (kninskog). Po jedna motorizovana brigada pjeadije bilaje podreena 5.pomorskomsektoru u Puli i 9.pomorskom sektoru Boka (u Kumboru), a 12.amfibijska brigada bila je pod

komandom 8.pomorskog sektora u ibeniku.

Nakon rata u Sloveniji (26.6. -3.7.1991.) Komanda JNA prihvatila je da povue svoje jedinice izSlovenije u razdoblju od tri mjeseca, to je i ostvareno do kraja oktobra 1991. Jedinice14.(ljubljanskog) korpusa dodijeljene su dijelom 2.(titogradskom) korpusu, a veinom17.(tuzlanskom) korpusu, kao i dio 31.(mariborskog) korpusa, zato to je 17.(tuzlanski) korpus

pretrpio teke gubitke u istonoj Slavoniji. Sjedita 14. i 31. korpusa prerasporeena su u zapadnuSrbiju. Iako je Slovenija zadrala dio opreme i municije. JNA je evakuirala oko 120 tenkova, 100BVP-a, 200 topova, 45 aviona i 12 helikoptera.

Sporazumom o povlaenju JNA iz Hrvatske (15.11.1991.), dogovoreno je povlaenje snaga JNAiz etrdesetak kasarni koje je blokirao HV. Prema sporazumu, snage JNA trebale su se povui nanajmanje 20 km od hrvatske granice, pod meunarodnom kontrolom. JNA je iz Hrvatske izvukla310 tenkova, 210 oklopnih transportera, 260 topova, 210 aviona i 40 helikoptera, kao i 4

podmornice, 4 fregate i 38 manjih ratnih brodova. Zauzvrat, JNA je vratila oruje hrvatskog TO-akoje je zaplijenila u proljee 1991. godine.

Reorganizacija JNA uslijedila je 30.12.1991.godine, kad je ostatak Predsjednitva SFRJ

dekretom ukinuo 5.(zagrebaku) vojnu oblast i vojnopomorsku oblast (Split). Umjesto toga, uzdvije preostale vojne oblasti (1. i 3.) osnovane su 4. vojna oblast u Sarajevu (ukinuta 1987.) i

2.vojna oblast u Titogradu. Komanda pomorskih snaga smjetena je u Kumbor (Boka Kotorska),gdje je uspostavljeno Vojnopomorska Komanda.

Reorganizaciji JNA oigledno je bio cilj i uvrivanje pozicija u BiH. Sudei prema rasporeduzona odgovornosti jedinica, JNA je BiH smatrao integralnim dijelom srpsko-crnogorske

federacije. Tako je dio BiH istono od rijeka Bosne i Neretve bio dodijeljen 1.vojnoj oblasti, dokje juni dio Republike vojno podreen 2.VO-u. Ostatak BiH bio je vojno podreen 4.VO-u.

Nakon premjetanja snaga i ustrojavanja novih vojno-teritorijalnih cjelina, u BiH su bili sljedeikorpusi JNA:

4. (sarajevski), 5. (banjaluki), bivi 10.(zagrebaki), 17.(tuzlanski) i 5. zrakoplovni korpus sasjeditem u Bihau.

Tadanji savezni sekretar za narodnu obranu, general Kadijevi, o razlozima koncentracijevelikih vojnih snaga u BiH iznosi sljedee:

Procjenjujui dalji razvoj dogaaja, smatrali smo da nakon naputanja Hrvatske, u BiH trebaimati jake snage JNA. To je odgovaralo svakoj realnoj moguoj politikoj opciji razvoja


14/21

dogaaja u BiH, kao i potrebi postojanja gotovih i jakih snaga na granici prema Srpskoj Krajiniradi garancije da e i Hrvatska potovati Vanceov plan (Kadijevi,1993.:147).

Snage JNA smjetene u BiH nisu sluile samo kao garancija potovanja Vanceovog plana negosu imale i odreenu namjenu:

Mostarska grupacija je uspjela prikupiti i pokrenuti svega oko jedne treine planom operacijepredvienih snaga. Zbog toga se poetni zadatak morao bitno izmijeniti i ograniiti naobezbjeenje mostarskog aerodroma i, osloncem na istonu Hercegovinu, stvaranje operativneosnovice za potencijalna dejstva ka Splitu u sadejstvu sa snagama kninske grupacije i ratne

mornarice. Taj ogranieni zadatak mostarska grupacija je izvrila mada je stvarala dostaproblema na terenu.

Trebinjsko-hercegnovska grupacija je izmijenjenim planom operacija imala zadatak da oslobodiPrevlaku, blokira iri rejon Dubrovnika sa kopna i bude spremna za dejstva ka uu Neretve.Snage predviene za ovaj zadatak grupacija je dobila zahvaljujui uspjenoj mobilizaciji uistonoj Hercegovini i Crnoj Gori. Zadatak je izvrila efikasno i brzo.

Doprinos hercegnovsko-trebinjske grupacije ostvarenju ukupniih ciljeva operacije bio je vrlo

znaajan, jer je oslobaanjem Prevlake i njenog ireg rejona obezbijeen Bokokotorski zaliv zaratnu mornaricu, blokiranjem Dubrovnika stvorena je kontrateza blokiranim garnizonima JNA u

dubini Hrvatske, a izbijanje u rejon StonNeum predstavljao je ozbiljnu prijetnju nastupanja kaSplitu u sadejstvu sa mostarskom grupacijom. (Kadijevi;1993.:140).

4.2. PATRIOTSKA LIGA

Bonjako vodstvo slubeno pristupa pripremama za odbranu 10. juna1991. godine, kad se naKongresu SDA u Sarajevu (Dom milicije) osniva Savjet za nacionalnu obranu koji treba dadjeluje uz SDA, sve dok za to postoje potrebe. (Muslimovi,1995.:206).

Savjet je organizator Patriotske lige koja predstavlja zaetak AR BiH. U saradnji s Patriotskomligom osnivaju se jedinice Bosnakoje se oznaavaju brojevima, a bile su poznate pod nazivomZelene beretke. Koritenje vie naziva dovelo je do toga da se pod svakim od nazivapretpostavljala posebna organizacija, pa je u predveerje rata esto bilo nejasno o kome sezapravo radi.

Patriotska liga djelovala je u izrazito konspirativnim uvjetima, tako da npr. ni kasniji visoki

oficiri AR BiH, generali Alagi i Muslimovi, nisu uspjeli da se, unato pokuajima, poveu snjima. (Halilovi, 1997.; Lati, 1997.).

U Patriotskoj ligi naelno je vladalo nepovjerenje prema oficirima iz JNA koji su su se

pokuavali pridruiti organizaciji, iako su neki oficiri, poput Sefera Halilovia i MustafeHajrulahovia Talijana postavljeni na visoke poloaje.

Pokuaj izbjegavanja rata esto se tumai kao neobjanjiva naivnost i nesposobnost vrha SDA.Neki pokazatelji ipak ukazuju na drukiji pristup stvarima.

Tako general Muslimovi navodi da su postojala dva strateka politika pristupa. Prvi je znaiopreuzimanje politikih akcija koje bi dovele do ubrzanog zaotravanja odnosa sa nosiocimavelikosrpskog koncepta i njihovog dovoenja na nivo direktnog sukoba s JNA u BiH, pa da se


15/21

ratom do kojeg bi dolo 1991. proizvede vojni poraz JNA i stvore pretpostavke za meunarodnopriznanje BiH.

Drugi pristup (koji je i ostvaren) bio je da se iskoriste sve anse za ouvanje Jugoslavije koju jetrebalo demokratizovati, a paralelno s tim, u mjeri u kojoj su se gubile anse za ouvanje SFRJ,razvijaju aktivnosti za ouvanje dravno-politikog subjektiviteta Republike BiH. Istovremeno,da se u mjeri u kojoj se gube anse za demokratizaciju JNA, u mjeri u kojoj se bude uvialo da seJNA instrumentalizuje protiv politikog subjektiviteta Republike BiH, preduzimaju mjere zavlastito vojno organizovanje, uz izbjegavanje vojnih sukoba s JNA, te da se uz sve te procese nadiplomatskom planu postigne meunarodno priznanje BiH i da tako JNA postane strano tijelo naprostoru te drave. (Muslimovi: 1995.: 58).

Na vojnom savjetovanju u Mehuriima kod Travnika (7 8.2.1992.) ustanovljeno je daPatriotska liga raspolae sa 60 do 70.000 naoruanih lanova. Sastav je pokrivao cijelu BiH, asastojao se od Glavnog taba PL-a na razini Republike, devet regionalnih tabova, 103 optinskataba i velikog broja razliitih jedinica, organizovanih u formacije od voda do Brigade.(Halilovi:1997.:120).

Formacijski sastav ukazuje da je u teritorijalnom organizovanju djelomino preuzet modelorganizacije TO-a.

Razgranatost PL-a na podruju cijele Republike, trebala je osigurati pravodoban iodluni otporagresiji u svim dijelovima BiH. Relativno brza osvajanja JNA, medijska slika Bosne kojaaptom pade, izbjegliki val, masakri civilnog stanovnitva i otkrie koncentracijskih logorazakrilili su injenicu da je u gotovo svim veim mjestimaBiH koje je zauzeo JNA pruen otpornapadau. Taj otpor na mnogim mjestima nije bio dovoljno organizovan i uspjean, uz enormnurazliku u naoruanju agresora i branitelja, koja je esto bila presudan inilac.

4.3. HOS

Hrvatske odbrambene snage (HOS), oruano su krilo Hrvatske stranke prava, iji je tab zaHercegovinu osnovan 3. januara 1992. godine u Ljubukom. U ratu u Hrvatskoj, HOS je proaokroz tri etape djelovanjau prvoj je djelovao potpuno autonomno, u drugoj je poeo koordiniratidjelovanja s HV-om zadrzavajui autonomiju, a u treoj je uslijedila integracija u HV.

Procjenjuje se da je HOS u BiH imao do 5.000 pripadnika, koji su bili dobro naoruanipjeadijskim naoruanjem. HOS je u BiH stekao popularnost imageom spremnih i sposobnihboraca i stavom da najprije treba vojno osloboditi BiH, a onda pristupiti razgovorima o njezinupolitikom ureenju. Zbog toga je i veliki broj Bonjaka pristupao HOS-u. Tome je pripomogla ikarizmatska linost zapovjednika HOS-a, generala Blaa Kraljevia, koji je priznavaovrhovnu Komandu Predsjednitva BiH.

Izmeu HOS-a i HVO-a vladala je napetost i nadmetanje za utjecaj meu Hrvatima u zapadnojHercegovini. HOS je odigrao znaajnu ulogu u oslobaanju Mostara, apljine, Neuma i Stoca ibio je vrlo utjecajan meu brojnim pripadnicima HVO-a u Hercegovini. Potkraj jula 1992., ujednom danu 700 pripadnika HVO-a prelo je u redove HOS-a u apljini, a slini sluajevi desilisu se u Tomislavgradu (Duvnu), Livnu i Mostaru. Vlada u Sarajevu je poetkom avgustaimenovala generala Kraljevia lanom Glavnog taba AR BiH, no nedugo zatim Bla Kraljevii njegova pratnja ginu u zasjedi u Kruevu pokraj Mostara, u oito politiki motiviranomatentatu, koji je poinjen od strane ekstremnih elemenata HVO-a. elnistvo HSP-a uinilo je sve


16/21

da smiri situaciju, jer je postojala otvorena prijetnja sukoba izmeu HVO-a i HOS-a. Kaoposljedica toga, potpisan je Sporazum u Grudama 23. avgusta 1992.godine izmeu Mate Bobanai naelnika Glavnog stoera HOS-a Ante Prkaina koji je rezultirao de facto rasputanjemHOS-a. (Vego1993c.:100).

4.4. HVO

Oruane grupe, kasnije podreene HVO-u, poele su se organizovati u prvoj polovici januara1992., iako je naoruavanje Hrvata, lanova HDZ-a poelo jos potkraj ljeta 1991. godine. Raunase da izmeu 10.000 i 20.000 Hrvata iz BiH sudjelovalo u ratu u Hrvatskoj. Poetkom rata u BiH,HVO je kontrolisao veinu zapadne Hercegovine i dijelove istone Hercegovine, gdje su Hrvatibili veina stanovnitva. Odbranu Mostara HVO je vodio u suradnji s TO-om BiH. HVO jeorganizovao i odbranu opina u sjevernoj Bosni, gdje su Hrvati bili veina populacije. Odbranusredinje Bosne HVO je vodio s HOS-om i PL-om.

Rauna se da je na poetku rata HVO (s HOS-om) imao 35.000 do 37.000 pripadnika,organizovanih u 40 do 45 jedinicai veliine bataljona i 20 jedinica veliine voda.

Teritorijalno, u zapadnoj Hercegovini bilo je oko 20.000 pripadnika HVO-a, 10.000 do 12.000 usjevernoj Bosni, 3.000 u sredinjoj Bosni i 2.000 ljudi u sjevernoj Bosni. HVO je bio organizovanna teritorijalnom principu i na poetku rata nije imao izrazitijih manevarskih jedinica.

Logistiki, HVO se oslanjao na Hrvatsku vojsku i pomo od dijaspore. Organizaciono, HVO jedjelovao u saradnji s Hrvatskom vojskom i pod direktnom komandom HV-a, to je vidljivo izzapovijedi generala zbora Janka Bobetka. Teko je procijeniti samostalnu bojnu sposobnostHVO-a na poetku rata, s obzirom na stalnu saradnju s HV-om. Naime, svi vei uspjesi ineuspjesi HVO-a u prvom razdoblju rata u BiH ostvareni su u sklopu zdruenih sastava s HV-omi AR BiH, pa je teko izdvojiti operaciju koja bi se mogla promatrati kao samostalna operacijaHVO-a radi detaljnije analize.

4.5. VOJSKA REPUBLIKE SRPSKE

Okosnicu oruane sile bosanskih Srba, Vojske Republike Srpske, inile su jedinice JNA, topotvruje general Kadijevi:

Komande i jedinice JNA su inile kimu vojske Republike Srpske sa kompletnim naoruanjem iopremom. Ta vojska je, uz puni oslonac zatitila srpski narod i stvorila vojnike pretpostavke zaadekvatna politika rjeenja koja e odgovarati njegovim nacionalnim interesima i ciljevima,razumije se, u mjeri koju to sadanje meunarodne okolnosti dozvoljavaju. (Kadijevi:1993:148).

Zametak Vojske Republike Srpske (VRS), oruane sile bosanskih Srba, nalazi se u planureorganizacije JNA poznatom pod nazivom Koncept formiranja Jugoslavenskih odbrambenihsnaga, koji je napravio Savezni sekretarijat za Narodnu odbranu u saradnji s Ministarstvomodbrane Srbije poetkom 1992.

Uz razradu reorganizacije JNA, plan je pozivao JNA da: ..nastavi sa zatitom srpskogstanovnitva izvan Srbije transferom svojih zapovijednih struktura u jedinice Teritorijalneodbrane i opskrbom tih snaga linim naoruanjem, artiljerijom, oklopnim jedinicama i raketnimlansirnim sistemima. Ministarstva odbrane SAO-a u Hrvatskoj i BiH bila su potinjenaMinistarstvu odbrane Srbije s kojim su trebala koordinirati svoje odbrambene planove, zajednikitititi vanjske granice i ustavni poredak.


17/21

SAO su trebale organizirati svoje oruane snage i novaiti vojne obveznike, uz prethodnodoputenje Beograda. Operativno zapovjednitvo nad svim snagama imao je Generaltab JNA.(Vego,1993d.:250).

Na poetku rata u BiH, Predsjednitvo BiH zatrailo je od pripadnika JNA da se pridrueTO-u BiH do 24. aprila 1992. godine, jer e se, u protivnome, smatrati protivnicima republikenezavisnosti i suvereniteta. Potom je Predsjednitvo BiH 27. aprila 1992. godine naredilo JNApovlaenje iz BiH i ponovilo zahtjev da se sve snage JNA koje su ostale u BiH integriu u TOBiH. Generaltab JNA je 4. maja 1992. godine objavio povlaenje vojnog osoblja i njihovihporodica iz BiH, koji nisu stanovnici BiH u roku 15 dana, dok su pripadnici saveznih snaga,

stanovnici BiH transformirani u Teritorijalnu odbranu Srpske Republike Bosne i Hercegovine

(kasnije VRS).

Vlada u Beogradu tvrdila je, da je u BiH rasporeeno priblino 60.000 pripadnika JNA, od kojihsu 80 posto stanovnici BiH. Druge procjene govore da je JNA u BiH imala priblino 95.000 ljudi,to je u skladu s procjenama da je oko 68 posto efektiva JNA (tada ukupno oko 140.000 ljudi)bilo rasporeeno u BiH. (Vego, 1992.).

Sarajevska vlada navela je da je tek 20 posto pripadnika JNA porijeklom iz BiH, to bi znailo dasu od 95.000 vojnika samo priblino 19.000 bili lokalni Srbi. Do 20. Maja 1992. priblino 14.000pripadnika JNA bilo je povueno iz BiH, tako da je oko 80.000 pripadnika JNA prelo u VRS.

Organizacijski, VRS je bio podijeljen u pet korpusa: 1. krajiki korpus (Banja Luka), 2. krajikikorpus (Drvar), 3. sjevernobosanski korpus, 4. istonobosanski korpus (sarajevsko-romanijski) i5. hercegovaki Korpus.

Sredinom jula 1992. naelnik Glavnog taba JNA general ivota Pani, branei se od optubi daje JNA izdao bosanske Srbe, naveo je da VRS posjeduje 900 tenkova i oklopnih transportera,

852 topai viecijevna raketna bacaa (VRB) i 48 aviona; bez helikoptera. (Vego,1992.).

Hrvatski su izvori procijenili da VRS posjeduje oko 350 tenkova (T54/55, T84), vie od 200oklopnih transportera, 1.000 topova (76, 100, 105, 122, 130, 152, i 155 mm), 800 bestrzajnih

topova (82 i 105 mm), i 1.200 minobacaa (82 i 120 mm). VRS takoer koristi veliki brojVRB-ova 128 mmplamen i oganj, te mali broj VRB-ova 262 mm orkan. (Vego,1992.). Uza sve

prednosti u naoruanju, esto je zabiljeeno da su srpske jedinice uglavnom vrlo loe uvjebane ivoene, uz veliki manjak oficira i podoficira, slabu disciplinu i nizak moral. Izuzetak su inilejedinice teke i raketne artiljerije, te Vojna policija.

4.6. HRVATSKA VOJSKA

Djelovanje Hrvatske vojske (HV) u Bosni i Hercegovini vezano je uz dva inioca:

Prvi je geografska povezanost BiH i Hrvatske. JNA i srpske paravojne jedinice su u poetnimdjelovanjima teritorije republika tretirale kao jedinstveno ratite, ne uvaavajuidravne graniceHrvatske i BiH, te su naizmjenino koristile teritorij jedne republike radi izvoenja vojnihdjelovanja protiv druge tokom cijeloga rata. Stoga je HV bio primoran, radi stvaranja povoljnije

operativne pozicije i neutralizovanja protivnika, ulaziti u dravni prostor BiH, to je primjetno uoperacijama deblokade Dubrovnika 1992. godine i u pripremama za oslobaanje Knina1994./1995. godine.


18/21

Drugi inilac je postojanje brojnog hrvatskog stanovnitva u BiH koje je bilo izloeno agresijiJNA i srpskih paravojnih jedinica, pa je Hrvatska imala legitimno pravo pomoibosansko-hercegovakim Hrvatima u odbrani. Vojni argument govori u prilog angamanu HV-au BiH, s obzirom da su na hercegovakom ratitu napadi JNA i srpskih paravojnih jedinica imaliza krajnji cilj izbijanje na Jadransko more i zauzimanje dijelova hrvatskoga dravnog teritorija,

dok je padom Bosanske Posavine, podruje hrvatske Posavine bilo izloeno artiljerijskom isnajperskom djelovanju VRS-a do kraja rata, primarno usmjerenom protiv civilnog stanovnitva.Problem u djelovanju HV-a u BiH ponajprije je politike prirode, s obzirom na ambivalentnost inedefiniranost hrvatskih politikih ciljeva u odnosu na BiH.

Hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuman je 1990.godine amerikom ambasadoru Zimmermanuizjavio u vezi s hrvatskim namjerama u BiH sljedee:

Ako Srbi u Bosni naprave pritisak, mi emo braniti nae interese. Ako ne, mi se slaemo daBosna ostane samostalna republika.(Zimmerman,1997.:95).

U prilog tome govore memoari generala zbora HV-a Janka Bobetka, zapovjednika Junog

ratita 1992. godine. On iznosi da je linom procjenom doao do zakljuka kako je najveaopasnost za Hrvatsku odsjecanje ili presjecanje junog dijela ratita. Procjenu je 10. aprila 1992.godine iznio hrvatskom ministru odbrane Gojku uku i predsjedniku Tumanu, te sedobrovoljno stavio na raspolaganje za izvrenje zadatka, a iste je veeri imenovan zapovjednikombojita. Po svom dolasku, Bobetko zatie stanje opte panike, jedinice koje naputaju poloaje,nesreeno i nejasno stanje povodom zapovijedanja, odgovornosti i naina izvravanja zadataka.Na to je reagirao protumjerama, uspio uvesti red i stabilizovati linije bojita.(Bobetko,1996.:200.-217.).

U poetnom razdoblju rata, snage HV-a angaovane su na tri ratita - u Bosanskoj Posavini, uzapadnoj i sredinjoj Hercegovini, te s manjim snagama u srednjoj Bosni. U ljeto 1992.,Bosansku Posavinu branilo je osam brigada HVO-a i petnaest brigada HV-a koje su se

izmjenjivale ili su cijelo vrijeme bile prisutne u odbrani bosanske Posavine. etiri brigade HV-asu bile cjelovite 108.,139., 157. i 3. gardijska, a ostale su brigade bile sastavljene od jedne ili

dvije bojne, ojaane artiljerijom i s neto tenkova, a brojile su od 600 do 1200 ljudi. Brigade kaoto je 111. rijeka, 105. bjelovarska, dijelovi 2. gardijske jedna sa 150 ljudi maksimalno subrojile do 400 ljudi. (pegelj,1995.).

U Hercegovini su djelovali 1. i 4. gardijska brigada, 116. i 156. brigada HV-a u saradnji s kojimasu djelovale snage HVO-a, pod direktnom komandom zapovjednika Junog ratita, generalazbora Janka Bobetka.

U tu svrhu Bobetko zapovijeu od 16. aprila 1992. godine u Grudama oformljuje izdvojeno

zapovjedno mjesto Komande Junog ratita, a u njegovoj je odsutnosti odgovorni oficir,pukovnik Milivoj Petkovi s ovlastima zapovijedanja i koordiniranja bojnih djelovanja. IZMGrude vri i koordiniranje i usmjeravanje logistikih sredstava. (Bobetko,1996.:206.).

U srednjoj Bosni prema Bobetkovoj zapovijedi, uspostavljen je IZM Srednja Bosna u GornjemVakufu, pod komandom brigadira arka Tolea, sa svim ovlastima koordiniranja i zapovijedanjana podruju Busovae, Viteza, Novog Travnika, Travnika, Bugojna, Gornjeg Vakufa, Prozora,Tomislavgrada (Duvna) i Posuja. (Bobetko,1996.:221).


19/21

U Bugojno je upuena bojna Frankopans ciljem stvaranja sigurnosti i vrstine na pravcu DonjiVakufBugojno. (Bobetko;1996.:231.).

Djelovanjima u Hercegovini Komanda Junog bojita osigurala je bok za dalji razvoj snaga HV -au deblokadi Dubrovnika i sprijeila prodor JNA prema Splitu, te dalje presjecanje dalmatinskogpriobalja. Djelovanja HV-a na sjeveru Bosanske Posavine ne mogu se smatrati naroitouspjenima, s obzirom da su okonana ulaskom jedinica VRS-a u Bosanski Brod, u oktobru 1992.godine, i potpunim povlaenjenjem HV-a iz Bosanske Posavine. No, povlaenje nije biloposljedica vojne nadmoi VRS-a ili poraza HV-a u borbi, nego je do njeg dolo na osnovipolitike odluke.

5. Je li se rat mogao sprijeiti?

S obzirom na opseg duhovnih i materijalnih razaranja koje je pretrpjela Bosna i Hercegovinai njeni stanovnici, teoretisati o mogunostima izbjegavanja rata 1992. iz dananje perspektiveizgleda okrutno i nepotrebno. Imajui u vidu navedene podatke, pitanje je da li je uope bilomogue izbjei rat. Naime, Bosna i Hercegovina nalazi se izmeu Hrvatske i SR Jugoslavije, koje

su bile u ratu i prije poetka ratnih operacija u BiH. Ciljevi djelovanja JNA bili su, prema VeljkuKadijeviu:

- Zatita srpskog stanovnitva, osiguravanje teritorija pod srpskom kontrolom u Hrvatskoj izadravanje BiH u Jugoslaviji.

U to je ulazilo i pomaganje pobunjenika u RSK kojima se dostava oruja i logistike kopnenimputem mogla obavljati samo preko BiH.

S druge strane, hrvatski ratni ciljevi bili su:

- Stjecanje potpune nezavisnosti i ovladavanje svim dijelovima dravnog teritorija. Kako iskustvohrvatskog Domovinskog rata i praksa iz prethodnih ratova pokazuju kako je, da bi se ovladalodijelovima Krajine, nuno zauzeti polazine take u BiH. S obzirom na geografska ogranienja,kao i na odlunost zaraenih strana u Domovinskom ratu, bilo bi neminovno da se dio operacijaodvija na teritoriju BiH.

Da Bosna i Hercegovina nije proglasila nezavisnost, ostala bi u sastavu krnje Jugoslavije, to biotvorilo mogunost da se, uz vjerojatna brojna ikaniranja, stanovnici BiH iskoriste kao vojniobveznici JNA u ratu s Hrvatskom.

Imajui na umu tendencije srpske politike da stvori privid neumijeanosti u rat u Hrvatskoj i BiH,kao i nepopularnost rata u Srbiji, mogunost da se Bosanci i Hercegovci iskoriste za provoenjesrpskih ratnih ciljeva bila bi nesumnjivo dobro doekana u srbijanskim politikim krugovima.

Druga opcija bila bi da Bosanci i Hercegovci krenu putem samoizolacije i iskljuenja iz svihoblika javnog ivota, prema modelu primijenjenom kod albanskog stanovnitva na Kosovu.

Nezavisnost BiH kao neminovnost, nakon izlaska Slovenije i Hrvatske iz SFRJ, definisao je urazgovoru s Zimmermanom lan Predsjednitva BiH Ejup Gani nekoliko dana nakon odlukeEZ-a, 17.12.1991., da prizna Sloveniju i Hrvatsku, a BiH ponudi priznanje.

Naravno da smo izabrali nezavisnost. Sad kad su Hrvatska i Slovenija otile, Bosna vie ne moeopstati u Jugoslaviji koju kontrolira Srbija. Imali smo dovoljno vremena vidjeti kako se


20/21

Miloevi obraunava s manjinama u Srbiji Madarima, Muslimanima, Albancima. Bili bismoludi kad bismo se prepustili ovakvoj vrsti ugnjetavanja. (Zimmerman;1997.:209). Rat u BiH

omoguio je Hrvatskoj vrijeme potrebno za ustroj i opremu HV-a, a iscrpljenost SR Jugoslavijeratom u BiH bila je dodatni olakavajui inilac za uspjeno izvoenje operacija Bljesak i Oluja,te osloboenje najveeg dijela dravnog teritorija.

Pitanje na koje e tek trebati nai odgovor, nije li BiH mogla izbjei rat i je li ga doekalanespremna, nego je li bilo mogue obavljene pripreme izvriti bolje i kvalitetnije?Dugorono, najvea strategijska greka Hrvatske bila je neodlunost prema Bosni i Hercegovinikao dravi, koja je, zbog hrvatskih djelovanja 1993./1994. godine u BiH, pogorala meunarodnipoloaj Hrvatske, prouzrokovavi dodatna razaranja i u Hrvatskoj produenjem okupacije dijelateritorije te brojnim ljudskim i materijalnim rtvama. Da su Hrvatska i BiH, kao dvije drave,uspjele ranije stvoriti istinski odbrambeni savez i koordinaciju djelovanja, koja se pokazala vrlouspjenom 1994./1995., vjerojatno bi rezultati agresije bili ranije anulirani.

Danas se smatra da se rat u BiH moda mogao izbjei da je tada Hrvatska uspjeno izvelaoperacije s ciljevima kakve su imali Bljesak i Oluja, i to prije Sarajevskog primirja 3. januara

1992. godine.

U tom sluaju nestalo bi potrebe JNA za odravanjem komunikacijskih pravaca za Krajinu prekoBiH, glavna fronta hrvatsko srpskog sukoba premjestila bi se u istonu Slavoniju, a moe sepretpostaviti da bi i srpskojugoslavenska volja da se upusti u jo jedan rat nakon takvog ishodabila mnogo manja.

Za kraj

Tema obrauje zbivanja u Bosni i Hercegovini u periodu od ljeta 1991. godine do kraja oktobra1992.godine, u vremenu priprema za rat i odvijanja prve etape rata u BiH. Namjera je bila dati

prikaz vojnog aspekta zbivanja u BiH, uz osvrt na politike faktore koji su utjecali na razvitak

sukoba, utvrditi kljune elemente i pozicije strana u sukobu pri poinjanju rata, kao ipripremljenost strana za rat. Tu su navedeni dogaaji koji su prethodili poetku agresije i vojnogsukoba, izmeu Srbije i Hrvatske, tok vojnih operacija poetkom rata, zaraenih strana, naininjihova nastanka i ukljuivanja, te sastav oruanih formacija. Kljune rijei: Bosna iHercegovina, rat, vojne operacije, Armija Republike Bosne i Hercegovine (AR BiH),

Jugoslavenska narodna armija (JNA), Hrvatsko vijee obrane (HVO), Vojska Republike Srpske(VRS).

Bibliografija:

-Ajanovi, Irfan (1992.) Sada se eli podvaliti Hrvatima. Intervju u Nedeljnoj Dalmaciji, 23.1.Bildt, Carl (1998.) Dr.Franjo Tuman veliki je pobjednik u drami podjele Jugoslavije, aSlobodan Miloevi alosni gubitnik, Globus, 16.1. Bobetko, Janko (1996.) Sve moje bitke,Zagreb, vlastita naklada Cigar, Norman (1997.)Okonanje rata i hrvatski rat za nezavisnost:Odluka o asu zaustavljanja, Erasmus, 5, 20; 37-54 Durakovi, Nijaz (1993.) ProkletstvoMuslimana, Sarajevo, Osloboenje Halilovi, Sefer (1997.) Lukava strategija, Sarajevo,Maral d.o.o. Izetbegovi, Alija (1997.) Teze o islamskom fundamentalizmu u Bosni nemajutemelja, Ljiljan, 31.12. Klemeni, Mladen (1992.):Moe li se dijeliti Herceg Bosnu?,Nedeljna Dalmacija, 30.1. Lati, Nedad i Isakovi, Zehrudin (ur): (1997a.) Armija Bosne iHercegovine, Sarajevo, NIPP Ljiljan -(1997b.) Ratna sjeanja generala Alagia Rat usrednjoj Bosni, Zenica : Bemust Malcolm, Noel (1995.) Povijest Bosne, Zagreb Sarajevo:


21/21

Erasmus GildaNovi LiberDani Maleevi, Krstan (1991): Marginalije o Be-Ha izborima90, Revija za sociologiju XXII(3-4):315.-326. Muslimovi, Fikret (1995): OdbranaRepublike, Sarajevo, LjiljanSelimbegovi, Vildana (1996): Zelene beretke, Dani, Sarajevo,br.41, s.40 41 pegelj, Martin (1995) intervju u tjedniku Nacional , br. 3 od 8.12.1995. Vego, Milan: -(1992.) Federal Army Deployments in Bosnia and Herzegovina, Jane's

Intelligence Review, 4, 10; 445 (1993a.) The Army of Bosnia and Herzegovina, Jane'sIntelligence Review, 63-67 (1993b.) The Croatian Army, Jane's Intelligence Review, 5,5;203-210 (1993c.) The Croatian Forces in Bosnia and Herzegovina, Jane's IntelligenceReview, 5, 3; 99-103 (1993d.)The Yugoslav Ground Forces, Jane's Intelligence Review, 5,6; 247-253Zimmerman, Warren (1997.): Izvori jedne katastrofe, Zagreb, Globus Internationald.o.o. unec, Ozren (1997): Rat u Hrvatskoj 1991.-1995. Strata Studija 304. Zagreb,neobjavljeno.

Documents

Agresija na Bosnu i Hercegovinu