90563065 Iva Mili Dobijena Na Kocki

Embed Size (px)

Citation preview

  • Balska dvorana bila je puna. Medlin Kroford pridie se na prste zaklonjena iza tekog zastora, pazei da je niko ne vidi. Ispred nje zastadoe dve mlade devojke, ne primetivi je.

    - Jo nije stigao - ree jedna. - Jedva ekam da ga opet vidim, mada me i otac i majka

    upozoravaju na njega. Zamisli, ne dozvoljavaju mi ni da pleem sa njim - odgovori druga uzbudjeno.

    - Znam, i moji su isti, ali Saterlend je tako privlaan. Sino samo to

    nisam pala u nesvest kada me je pozvao na ples. - Kakav je? Pria se da ima veliku mo nad enama i da

    je svestan toga. - Mislim da je primetio kako sam se oseala. Samo se

    nasmejao. - ta ste priali? Da li je tano da jednim svojim

    pogledom moe da zavede enu? - Ne seam se ta smo priali. Sve vreme sam imala

    vrtoglavicu koliko sam bila uzbudjena. Nisam mogla da odvojim pogled od njega. Uh, koliko mi se svidja... Jo nije stigao? Od sino samo mislim na njega.

    - A tvoji? - Uuu, i oni su se istopili od ljubaznosti kad nam je

    priao. Upozoravaju nas i plae njime, ali ne bi odbili da im se ponudi za zeta. Opasan je ali privlaan, to i oni moraju da priznaju. ta misli, da li e me i veeras pozvati na ples? Pria se da kad primeti da se neka devojka zainteresovala za njega, pone da je ignorie. Valjda mi se nee opet vezati jezik od njegove blizine.

    - Uh, na samu takvu pomisao mi se zavrti u glavi! Zamisli da se uda za tako privlanog oveka! Lepeg od njega nikada u ivotu nisam videla.

    Devojke se udaljie, kikoui se, a ispred Medlin stadoe dve dame koje su poznavale njenu strinu, Meri Kro- ford, i Medlin se povue dublje u senku iza zavese. U tom trenutku spazi Roderika Saterlenda kako ulazi u salu. Srce joj jako zalupa. Sva srea to se sklonila da je niko ne vidi. Ne treba joj jo pria i ogovaranja od ovih to ve krue visokim krugovima, da je taj djavo odabrao novu rtvu od koje e napraviti budalu i

  • slomiti joj srce. Nju. Roderik Saterlend stade pored vrata i hladno odmeri

    uesnike bala. Za trenutak nastade tajac u sali. Privukao je optu panju svojim ulaskom. Visoka, vitka prilika obuena u crno, kao to su bili njegove oi i kosa. ovek kao on nikada nigde ne bi mogao da prodje nezapaeno, pomislila je Medlin dok je rukom pri- tiskala srce. Svestan svoje privlanosti i vanosti u drutvu, dodavalo mu je na samouverenosti i ilo ak do oholosti. Od njega se moglo oekivati sve drugo sem saoseajnosti i samilosti. Ljudi su mu se nehotice sklanjali s puta, lovei istovremeno mrvice njegove panje, spremni da mu istog asa pridju sa snishodljivim naklonom. Osioni i oholi, kao to je i on bio izbegavali su susrete sa njim.

    Nije bilo okupljenog drutva u kome se on nije pominjao, od pitanja gde je iveo pre dobijenog nasledstva, do pitanja koja e se srenica udati za njega. Ili nesrenica, u zavisnosti od toga ta je posmatraima bilo vanije, Saterlendova hladna, nesalomiva linost ili njegovo bogatstvo i vanost u drutvu.

    - Evo opet onog mladog djavola - proaputa gospodja Smitson svojoj prijateljici.

    Medlin se utia. Uvek je volela da uje razgovore o njemu, pa bila to i najobinija sujeverna ogovaranja ili grdnje, lako je mislila da u njima nema ni pola istine, nije mogla da obuzda interesovanje koje se u njoj budilo.

    O njemu se zaista vrlo malo znalo, ak i posle skoro dve godine od kako se pojavio u visokom drutvu. Moda je i zbog toga oko njega jo uvek postojala neka aura tajanstvenosti i opasnosti. Njegov izgled i ponaanje samo su doprinosili irenju pria jer on sigurno nije bio ovek koji je udovoljavao radoznalcima. ak naprotiv.

    - Sada e svi gledati u njega. Vidite kako je privukao optu panju. Da vidimo kome e prvo prii - ree g-dja Parker. - Draga moja, tako sam srena to se moja erka udala prolog meseca. Ovaj mladi je opasnost za svaku mladu devojku. Svaka umire od elje da baci samo jedan pogled na nju.

    - Opte je poznata stvar da on voli da radi ba one stvari koje se ne smatraju prikladnim za pripadnike visokog drutva. Prosto kao da namerno izaziva i iritira, pravi ispade koji

  • nerviraju ljude i dovode do ogovaranja. Znate... ovo u vam rei u poverenju, a i godine nam dozvoljavaju da ponekad kaemo i neto to nikada ne bismo smele. Da sam mladja neku deceniju, i meni bi bilo teko da mu odolim! Taj mladi je privlaan kao sam djavo! Od samog njegovog pogleda sva se najeim - uivela se stara dama.

    - O, draga moja, potpuno se slaem s vama! Ali to ne smemo nikome da priznamo! Naroito pred devojkama! Moja neaka je, na svu sreu, prilino razumna mlada dama, tako da ne strahujem da e se zagledati u njega. Osim toga, vrlo je obina, nije ni naroite lepa da privue njegovu panju. To me umiruje. Ali teko onoj koja njega zainteresuje. ula sam da je nekoliko puta plesao sa onommalom, Krofordovom neakom.

    Medlin se sad sasvim povue iza zavese. Evo, doli smo do toga. Uz njegovo ime pominju i njeno, lako je govorila da je nije mnogo briga ta se apue okolo, elela je da zna ta se pria i kako su procenjene njene anse kod njega. Zadrala je dah, dok joj je srce ludak; lupalo.

    . - Ta mala je onda propala. Teko da e je on tretirati ozbiljno, ula sam da i nije neka prilika. Samo siromana rodjaka sa sela, bez miraza. Po meni

    nije ni naroito lepa. Ne, kao njena rodjaka Sesilija i ne verujem da bi ovek tako bogat i moan kao on doao u iskuenje da se oeni tako obinom devojkojn-

    - U pravu ste. On se sa svima samo poigrava. Mada moram da priznam da se uvek lako izvue. Nisam ni jednom ula daje napravio neki skandal. Ako se neka devojka malo zaletela u ispoljavanju oseanja prema njemu, to je bio njen problem. On je uvek izlazio ist i nezaintereso- van. Pitam se ponekad da li taj mladi uopte ima oseanja? Vrlo je surovo takvo poigravanje ljudima. Navesti ih da se zaljube u vas, a onda ih vie ne primeivati.

    - Teko da ima. Pristojnost i maniri su mu potpuno strani. Ponekad ba otvoreno potcenjuje ljude da je runo videti i sluati takvo poniavanje. Mislim da je to to je dugo iveo u siromatvu ostavilo traga na njemu. ini se kao da otvoreno prezire svoje novosteeno bogatstvo i titulu. I sve nas ovde.

    - Da, to sam primetila. Kao da smo mu svi mi krivi to je

  • njegov otac svojevremeno ostao bez nasledstva jer se oenio nepodobnom enom bez miraza. Treba da je srean to je ipak dobio imanje, poto je njegov stric umro bez naslednika. ekajte, sa kim ono razgovara?

    One se podigoe na prste da vide. I Medlin proviri. Upijala je pogledom visoku, poznatu

    priliku. Sad je bar niko ne vidi. Mogla je da ga gleda do mile volje!

    -To su Barnijevi. Ti ljudi ne odustaju! Tako mu uporno nameu svoju erku, da je prosto smeno. Zar ne vide kako im se smeje u lice!?

    - Ne vidim da se smeje. Ba je ozbiljan - ree druga gospoa uz punu panju, da joj nita ne promakne. Sutra e uz aj morati do detalja da prepriava scenu prijateljicama.

    - Svakako da je ozbiljan. Ipak on ima gospodske gene i koliko-toliko vaspitanje da se ne primeti na prvi pogled kad nekoga prezire. Gledajte kako e sad galantno poljubiti njenu ruku.

    - Zaista, a ona sva premire od sree. Kao to bi i svaka druga na njenom mestu.

    - Moda e i odigrati neki ples sa njom. isto da oseti kako ih sve ima u aci. A sutra e proi pored njih kao da ih ne poznaje. Pazite ta vam govorim.

    - Ali ona mala Krofordova... Ne znam kakav mu je tu interes? Kako ga je uopte zainteresovala? - na ove rei Medlin opet pretrnu.

    - Ko e ga znati? Verovatno opet sebi trai neku zabavu, da baca drutvu prainu u oi. Siromana je, bez manira, samo to je stigla sa sela. Dord i Meri uzeli su je kod sebe kao najblia rodbina. Mada, poznavajui Meri Kroford, teko da e se ta mala due zadrati kod njih.

    - Mislite zbog njihove erke? -Da, mlada Sesilija je postigla prilian uspeh od poetka

    sezone kada je poela da izlazi u drutvo. Mislim da su se ak jedno vreme nadali da e privui Saterlendovu panju. Doiveli su to i mnogi drugi. Odigrao je nekoliko plesova sa njom i ona se vidno zagrejala, kao i oni. Onda je samo jedno vee prestao da ih primeuje. Morali su da odustanu od njega i to im je

  • prilino teko palo. Sada su bacili oko na mladog grofa Elnera. Meri e teko biti da prihvati da ima jo neka privlana devojka u Sesilijinoj blizini, koja bi mogla da odvue makar i trunku muke panje sa njene erke. Naroito bi joj teko palo Saterlendovo interesovanje za tu malu.

    - Da, ta mala Krofordova moda zaista ima neto u sebi, iako se ne bih ba sloila sa vama da je naroito privlana. Svakako nije lepa, ni bogata kao Sesilija. Zaista mi nije jasno kako je privukla Saterlendovu panju. Moda je to opet samo neki njegov uvrnuti nain da se poigrava ljudima.

    - Verovatno ste u pravu. Jadno dete. Moe se zaljubiti u njega. A onda je propala. Ona nema porodicu iza sebe koja e stati u njenu zatitu ako stvari podju naopako. Za nju bi svakako bilo bolje da prihvati ponudu matorog lorda Berija. Znate li da mu se dopala? Prole nedelje nije se odvajao od nje iako se ukalo da ga je odbila.

    Medlin stee pesnice na pomen lorda Berija. Za dlaku se izvukla iz te neprilike. Stric je obeao da mu je nee davati bez njene saglasnosti. Mada... Nikad se ne zna. Jo uvek mora biti na oprezu. Beri se i dalje mota u njenoj blizini. Oslunula je dalje.

    - Uh, on zaista nije neka prilika, iako je plemi i veoma bogat. Ba mi je ao sirote devojke.

    - Da, ali ne moe da bira. Osim toga, Meri Kroford e se verovatno pobrinuti da je uskoro makne iz kue. Ako mala sama ne nadje bolju priliku, to e biti zaista teko s obzirom da je siromana, ne gine joj matori Beri.

    - Pa, to je-sudbina velikog dela ovih mladih devojaka. Ipak je balska sezona u Londonu prava brana pijaca. I velika lutrija.

    - A veina njih nema mogunosti da opet dodje. Mora se ugrabiti bilo kakva ansa.

    - Znam. Moja erka je imala pravu sreu to se udala za mladog Stjuarta. Brak sklopljen iz Ijubavi ovde je zaista retkost.

    Medlin zakljui da se dovoljno krila. Stric i strina poee da se pitaju gde je do sada. Ona oprezno prodje iza, pazei da je dame ne vide.

  • Krofordovi su bili u drugoj sali. Ve je uoila da Saterlend stoji u nekom drutvu blizu vrata prema toj sali i morala je da prodje pored njega, lako je celo vee jedva ekala da ga vidi, nekako se plaila susreta sa njim. Nesumnjivo je da e je videti dok bude prolazila. Ubrzala je korak, odolevajui da pogleda prema njemu, mada je krajikom oka mogla da primeti da ju je video. Od njegovog pogleda zakle- cala su joj kolena. Nije joj priao i ona brzo prodje u drugu salu, guei u sebi razoaranje.

    Moda je tako najbolje. Onaj razgovor od malopre malo ju je ohladio. Ako je to njegov nain ponaanja prema devojkama, ne eli da bude jedna od njih. U najmanju ruku, nee mu pruiti to zadovoljstvo da vidi koliko joj se dopada.

    Kad je stigla do Krofordovih, nije znala da li je srena to mu je umakla, ili razoarana to e provesti jo jednu dosadnu no, igrajui sa ispraznim pripadnicima visokog drutva, koji samo znaju da se hvale svojim poreklom, bogatstvom, mislei da je to najvei domet koji ovek moe da postigne. U stvari, po svemu sudei, bie srena ako makar umakne lordu Beriju. Morae dobro da manevrie, izbe- gavajui ga.

    Tog momenta videla ga je kako se pribliava i zato se osmehnu poznaniku sa svoje desne strane, koji je odmah pozva na ples. Ovo je bilo lako.

    Ljubazno se smekala, klimajui glavom mladiima sa kojima je igrala, ne sluajui ih. Ve je napamet nauila sve njihove prie, koje su sve odreda liile jedna na drugu. To joj je davalo vremena da se bavi svojim mislima. Jedna od njih bila je Beri i potencijalna opasnost koja joj je pretila od njega. Mada joj je stric pre nekoliko dana obeao da je nee udavati protiv njene volje, nije znailo da se nee predomisliti. Ipak je Beri veoma ugledan ovek.

    Druga misao je bio Roderik Sater- lend. Da li je zaista privukla njegovu panju, kao to su komentarisale one dve dame? Poslednjih nedelju dana zaista je igrala svako vee sa njim bar po jednom. Nije to bio neki naroit uspeh. Imala je prilike da malo razgovara sa njim, da ga upozna i proceni. I opet nije mnogo saznala o njemu. Sve je samo dovelo do toga da pone da joj se sve vie svidja, da nestrpljivo eka dosadne

  • veernje izlaske jer zna da e njega videti i razgovarati sa njim. Da li je to privlai opasnost koja zrai iz njega, ili joj je samo uasno dosadno ovde u Londonu? To zaista nije oekivala, da se osea ovako prazno usred ludog provoda i izlazaka svake veeri.

    Nekoliko puta u toku igre mogla je da ga vidi kako promie sa svojim partnerkama. Mora da je i on nju primetio, mada nije pokazao. Proceni- la ga je kao veoma inteligentnog i obrazovanog mladog oveka. Razgovori sa njim bili su pravo osveenje u moru gluposti. inilo se da ti razgovori i njemu prijaju, mada nije dozvoljavao da se to naroito primeti ispod njegove ohole maske. Oigledno je da prezire ljude, to je i sama mogla da primeti. Samo nije znala da li i na nju gleda sa podsmehom, kao na ostale devojke koje su njime zaludjene. Nije elela da za njega bude samo joj jedna glupaa u nizu. Ali sa njim se nikada ne zna. Ovo to je malopre ula poljuljalo joj je ono malo samopouzdanja koje je imala.

    Stajala je na drugom kraju sale, malo zaklonjena iza paravana, pazei da se odnekud ne pojavi Beri, i ne usudjujui se da se vrati svojim rodjacima, jer je to bilo mesto gde ju je najlake nai.

    - Gospodjice, da li se to vi krijete od mene? - zau ona poznati dubok glas. Takav glas ima samo jedan ovek na svetu.

    - Gospodine Saterlend, - ona mu se nakloni, nadajui se da izgleda pribrano - naravno da se ne krijem. Otkud vam takva pomisao? - upita ga najravnodunije to je mogla. On je bio poslednji koji je smeo da primeti njeno uzbudjenje.

    - Odlino! Ako smo to reili, mogu li da vas zamolim za naredni ples? - upita on pomalo hladno i kruto. Ona ga pogleda. Da nije neto ljut? Tako je brzo menjao raspoloenje, da je teko uspevala da ga prati.

    Primetivi njeno oklevanje, on podie obrvu. Ugrizla se za usnu. Moda je tano da i nju posmatra kao obinu glupau, kao ostale devojke. Oseanja prema njemu nisu je toliio obuzela, bar se tako nadala, da ne oseti ljutnju pri pomisli na ovu mogunost. Ako tako misli, moda mu ne bi kodilo malo razuveravanja. Mogla bi da odigra ovu igru sa njim i iskoristi priliku da mu da na znanje da, se ne zanosi previe mislima

  • kako je svima neodoljiv. Nije elela da prizna kako celo vee udi za njegovim drutvom.

    - Naravno, zato da ne - ree ona to je mirnije mogla ali joj glas ipak zadrhta.

    On opet mrdnu obrvom, a uini joj se i da su mu se uglovi usana pomerili u zloesti poluosmeh. Do djavola, on nije glup. Bie joj teko da ga ubedi kako je ona jedina od svih ravnoduna prema njemu. On kao da ima neki radar u glavi koji mu omoguava da proita ljude. Naroito je bio osetljiv na ulagivanje i nametanje svake vrste. To nije podnosio. Mora da bude veoma, veoma oprezna, da on ne primeti kako je luda za njim, inae e biti u velikoj nevolji. Podsmeh i povlaenje su onda sledee faze njegovog ponaanja.

    Igre li su neko vreme u tiini, to je njoj bilo sasvim dovoljno. Svaka njegova reenica ili pitanje kriju hiljadu zamki. A oseala je po amoru da je njihova pojavama podijumu za ples predmet opteg interesovanja. Zato je poeljno da zadri distanciran i nezainteresovan izgled. I da ne obraa panju na njegovu ruku kojom je dri. Kako to da izvede? Ta ruka je, kao i njegova blizina, trenutno nepremostiv problem. to se vie koncen- trisala da misli na neto drugo, misli su joj kao za inat beale i proizvodile razne zabranjene misli u glavi.

    - ista radoznalost je u pitanju, ali me zanima zbog ega ne elite da razgovarate sa mnom? - upita on isto onako nezainteresovanim tonom kao ona malopre.

    Uspela je da ne pocrveni, ak ni da promeni izraz lica, osmehnuvi se uzdrano, kao to se oekuje od mlade dame. Mora to pre da obuzda svoje mislil, pre nego to. on primeti kuda je odlutala.

    - Mislim da se varate. Eto, vidite da razgovaram i igram sa vama. Uostalom, pretpostavljam da vam to ne bi mnogo znailo, ak i kad bi bilo istina. Ima suvie mladih dama koje bi jedva doekale da igraju sa vama. Ja sam samo jedna neprimetna kap u moru - ne izdra ona.

    - Hm! Priznajete da ipak postoji mogunost da me ne elite u svom drutvu?

    lako i dalje nije menjao izraz lica, mogla je da oseti da mu se raspoloenje menja. Srce joj bre zakuca. Moda u njegovim

  • oima i nije samo jedna od mnogih? Moda je za njega ipak posebna?

    - Pa, nemam elju da vam se nameem. Primetila sam da vam je veina ljudi veoma dosadna. A medju njih spadaju i mnoge devojke.

    - Zaista? Na osnovu ega ste to primetili? Ja ba volim devojke.

    Ona se okrenu od njega. U ovakvim razgovorima nije bila veta. Nedostajalo joj je umee finog flerto- vanja koje su devojke iz Londona imale. Ali on je bio uporan da nastave sa tom temom. Nita od onih razumnih, normalnih tema o kojima su razgovarali ovih dana.

    - Eto, na primer, volim da razgovaram sa vama. Vi niste ni najmanje dosadni. A ako ste tako neto pomislili, bas ste me razoarali.

    Opet ga je pogledala. Crnilo iz njegovih oiju munjevito je zgrabi u svoju zamku.

    - Veoma esto se ini da vi ljubazno razgovarate, a u stvari se podsmevate - odvrati ona otrgnuvi pogled od njega. Ne sme da ga gleda ako misli da smiri drhtavicu koja ju je obzuimala.

    On se nasmeja, ne odriui. - Vidim da ste me naisto proitali. ta ste jo primetili

    kod mene? Ba me zanima - zvuao je malo veselije, onoliko koliko je moglo za njegovo uobiajeno mrano raspoloenje.

    - Mislim da vam je zabavno da se poigravate ljudima. - Priznajem da ljudska glupost, dvolinost, ogranienost i

    sline osobine umeju da budu veoma zanimljive za posmatranje. A ovo drutvo obiluje zanimljivim materijalom. Zar se ne slaete sa mnom?

    - Ne bi bilo kulturno da priznam tako neto - spustila je pogled.

    - Ali u sebi priznajete da sam u pravu. Ni vi nemate o emu da razgovarate sa njima, priznali ste mi to. Ja sam vam jedini spas od dosade.

    Ona ne izdra, pa se nasmeja. I on se osmehnu, a njoj neto mrdnu u grudima od njegovog osmeha. Brzo je odvratila pogled.

  • - Morate da priznate da nas dvoje imamo neke slinosti - dodade on, a ona podie obrvu.

    - Mora da se alite! Ja sam obina devojka, skromnog materijalnog stanja i prosenog izgleda a vi... - ona zas- tade, ne dovrivi.

    -A ja bogati, opasni zavodnik koji preti takvim devojkama, to ste hteli da kaete - sae se on prema njoj. Njegov topli dah okrznuo ju je po licu i ona se brzo odmae. Njemu to ne promae. Osmehnuo se u sebi.

    - Vi i sami znate kakav vas glas bije, pa prema tome neu nita da kaem. Ve su me opominjali u vezi sa vama. Kako se samo poigravate i... da nikad ne mislite ozbiljno nita to kaete.

    - Hteli ste da kaete da uspeno odolevam branim zamkama koje mi dosadne devojke postavljaju? sada je zvuao jo bolje raspoloen.

    Ona sa uasom oseti da obrazi poinju da joj gore. -Tu temu nisam pominjala. Kako li su samo uspeli da stignu dovde? Ovo nisu bile

    teme o kojima bi trebala da diskutuje sa njim. Nee mu trebati mnogo umea i pameti da primeti njena oseanja. Nije ona umela da ih upakUje u fine, pauinaste lai kao Sesilija i ostale devojke. Ona je odrasla u prirodi i porodici gde se oseanja nisu krila.

    - Ali ja jesam. Zar ne mislite da sam uspean u svemu tome? - upita je nameteno veselim tonom, kao da oekuje priznanje i pohvalu za to.

    Nije joj se dopadao takav ton. Uvek je krio dozu cinizma, koji nije pristajao njegovim godinama. Cinizam moe biti izazivan razoaranjem i patnjama, koje ne pripadaju mladosti, to je bilo njeno miljenje. Moda on nije tako surov kako se ini. Moda je samo nesrean? Ali ko bi to mogao da proceni? Njegova prava oseanja, ako ih je uopte imao, bila su dobro sakrivena duboko u njemu. I prema drugima ih nije nikada ispoljavao. Kako je uopte mogla da misli da ih ima?

    - Neu vas pohvaliti za to, ako oekujete tako neto. Moda su se neki nekada nadali da imate ozbiljne namere - ree ona tiho.

  • - Nikada se nikome nisam direktno obavezao, a da posle ne ispunim obeanje. Moja re ima jainu kao bilo kog drugog dentlmena. Zar sumnjate u to?

    - Nisam rekla da niste ispunili obeanje. Samo... - glas joj se gubio.

    - A koja se to mlada dama nadala mojoj rei? Moda vi znate neto to ja ne znam? - imao je ironian ton, koji je jo vie porazio.

    -Ja... ovaj... zaista ne znam. -Ali ja znam. Nije bilo ni jedne koja bi me naterala da

    makar i pomislim na vezivanje sa njom. Hoete li, molim vas, da mi nabrojite bar pet mladih dama koje su dostojne da ih bar uzmem u razmatranje? Eto, vi budite nepristrasni. A posle mi kaite da li sam u pravu.

    - Ne, zato bih ja... - poe ona da se buni. Zato trai od nje da mu nudi i nabraja druge devojke? Kakav je to ovek? Zar on ba zaista nema ni malo oseanja ni samilosti? Ni prema njoj?

    - Mislite da bi Dejn Stouns bila dobra ena za mene, na primer? - nije on odustajao, pratei njenu reakciju.

    - Ja zaista ne mogu nita da kaem... - poe ona, ali je on nestrpljivo prekirju.

    - Ja u da kaem. Ona je zaista lepa, koliko sam primetio ove sezone je najbolja prilika. Ali zar nema suvie proraunat pristup u odabiranju mua? Previe sigurna u svoj uspeh, a bez stvarne osnove za to. Leti Roberts? Ne ume ni o emu da razgovara. Misli daje lepota njena najvea prednost, i da joj nita drugo ne treba da nadje mua. Meri Tomas? Kikoe se da se oveku smui i kad pomisli na nju. Hoete li vi da mi predloite neku bolju?

    Izjave su mu bile neumoljive. Mogla je iz njih da vidi kako on hladno sudi o svima. Moda e neto rei i o njoj? Ohladila se na tu pomisao, ali rei da prihvati njegovu igru. Dobro je da ga to bolje upozna. Moda, ako otkrije da je zaista surovi, nemilosrdni zavodnik, nee ovoliko eznuti za njim. Moda e joj se oi napokon otvoriti i ona uvideti da on ne zasluuje njena oseanja. Nabrojao je devojke koje su ove sezone vaile kao najbolje prilike za udaju i veina mladia iz visokog

  • drutva ne bi se sloila sa njim, a njegovu procenu bi smatrali uvredljivom, ak skandaloznom.

    - Elizabeta Kolder se ini kao ba fina devojka - ree ona tiho. Elizabeta Kolder je zaista delovala prefinjeno. Videla ga je u njenom drutvu nekoliko puta. Medlin je smatrala da je to jedina devojka kojoj se ne moe nai mana. Uz to je bila veoma bogata, kulturna, obrazovana i iz dobre porodice. Ako i njoj uspe da nadje manu... Ovo je bio prevelik rizik, pa je sva utihnula, ekajui sa strepnjom njegov odgovor. Ne bi morao pita da joj kae. Mogla bi po njegovoj reakciji da vidi da li o takvoj zaista finoj devojci ima lepo miljenje.

    - Suvie fina. Mislite da je oveku prijatno u drutvu dame koja prebledi i preti da se onesvesti na svaku grublju re? U ijem prisustvu morate da pazite na svaku re i svaki pogled?

    - Vi zaista umete da budete grubi - prekori ga ona, ali u sebi je odahnula. Kolderova je, po njoj, bila ba onakva kakva treba da bude fina devojka. Ponekad je poelela da je lepa i pre- finjena kao ona.

    - Ona ne bi dozvolila ovakav nepristojan razgovor - ree on.

    - Hoete da kaete da ja nisam dovoljno dama i da sa mnom moete da vodite ovakve razgovore? - upita ona prekorno.

    - Ne, ovo samo potvrdjuje kako se mi odlino razumemo. I da u vama nema lanog stida i nabedjene finoe. Jedino vi moete da razumete ta sam hteo da kaem - ree on jednos-tavno. Nije eleo da je uvredi. Moda je zaista posmatrao kao jedinu osobu sa kojom moe otvoreno da razgovara. Srce joj zatreperi na tu pomisao.

    - Suzan Dordan. ta kaete za nju? - reila je da se opusti i prihvati njegovu igru.

    - alite se? Nemam ni najmanju elju da budem sa nekim ko voli da manipulie ljudima - odgovori on.

    - To pravilo je rezervisano samo za vas - neizdra ona da ga pecne.

    - U pravu ste, priznajem. Izgleda da zaista nema za mene odgovarajue osobe. Dodue... Niste pomenuli jo jednu damu

  • koja bi mogla da udje u konkurenciju - sagao se malo, a njoj se uini da to ima naroito znaenje, da je namenjeno njoj.

    Ona sva buknu na te njegove rei i spusti pogled. Bilo ta da joj kae, ne sme da odgovori na njegovu provokaciju.

    - Mislite da je trebalo da uzmem u razmatranje vau rodjaku Sesiliju? - upita on iskosa je gledajui. Ona ga brzo i iznenadjeno pogleda i vide kako posmatra njenu reakciju. Sva je pocrvenela, jer je shvatila da je sve vreme posmatra, lovei na njoj tragove nade da je u pitanju ona sama. Ah, kako je lukav!

    - Zar vam ni ona nije dobra? - upita ga ona savladjujui se.

    - Ne znam - ree on kao da se predomilja, to je bio dodatni izazov za njene ivce. - Va stric davao je za nju dobru ponudu. Ali ak i kad bih je hteo, mislim da sada prednost ima arli Elner - on zastade, jer se muzika zavrila.

    Kako samo moe tako da govori o nekoj devojci, kao da je na prodaju! Bila je posebno ljuta jer je uoila izazivaki i naglaen ton kojim joj se obratio. Znao je da ona oekuje komentar o sebi, a ipak ga nije dao. Umesto toga izneo je uasavajue miljenje o svima ostalima. Da li je to hteo da joj da na znanje da ni ona ne treba da oekuje nita bolje?

    - Ba teta za vas. Mislim da biste bili dobar par - ree mu ona pre nego to se okrenula i bez naklona brzo udaljila od njega. Ah, ta bi dala samo da moe da se okrene i vidi mu izraz lica! Ali to ne sme da uradi, da ne ugrozi svoje dostojanstvo.

    A da se okrenula videla bi kako posmatra njeno brzo udaljavanje sa nedokuivim osmehom.

    Ako je hteo da se zabavi na njen nain, uspeo je. Uh! Ali nee mu za to ponovo dati priliku. Od sada e pokuati da ga maksimalno izbegava, ba kao to su joj svi savetovali i kako se hiljadu puta zarekla. Imala je utisak da je i ona sa njegove strane upravo doivela jedno odbijanje. Tako joj i treba. Nije sluala savete onih koji su je na to sve vreme upozoravali.

    Ostatak veeri bio je pravo muenje. Ponienje koje je oseala od susreta sa Saterlendom nije posusta- jalo. Beri se na sreu nije pojavio, ali raspoloenje joj je bilo na nuli. Jedino

  • jadno zadovoljstvo bilo je posmatranje kako se on lepo zabavlja, igrajui as sa jednom, as sa drugom devojkom. Pitala se da li to radi namerno, da je nervira, ili ga zaista ne interesuje ta je sa njom i da li postoji na ovom svetu.

    II

    Medlin se pogledala u ogledalu. Bila je skoro spremna za polazak.

    Vrata se otvorie i u sobu udje njena rodjaka Sesilija, takodje spremna i obuena za bal.

    - Medlin, hoe li da mi pomogne, molim te! Ova glupa Beti nikako ne moe da mi podigne kosu kako ja elim! - ljutila se Sesilija.

    Medlin ustade i poe stpljivo da nameta kosu svojoj lepoj rodjaki.

    - Sto puta sam joj objasnila, i opet nita! - ljutila se Sesilija i dalje.

    - Ti svemu nadje manu - ne otrpe Medlin. - Ali kako ti uspeva da je namesti ba kako treba! Eto

    vidi! Sad je mnogo bolje! - uzviknu Sesilija ogledajui se. Medlin ne ree da ju je namestila ba isto onako kako je

    ve bila sredjena. Sirota Beti. Nije lako biti lina sobarica ovakvoj kaiperki kao to je Sesilija. Koliko su njih dve razliite iako su im oevi rodjena braa. Eto, stric Dord, kao stariji brat, nasledio je celo bogatstvo, iveo celog ivota u blagostanju i erku vaspitao da bude kapriciozna i razmaena mlada dama koja zna da e svakom njenom pro- htevu biti udovoljeno. A njen otac postao je siromani seoski paroh. Medlin do pre mesec dana, kada je posle oeve smrti dola u London da ivi kod njih, nikada nije napustila svoje selo gde je provela dvadeset godina, od svog rodjenja.

    - Drago mi je da ti se svidja - promrmlja Medlin umesto onoga to je mislila.

    Gledala je njihov odraz u ogledalu. Sesilija je bila tipina bezbrina mlada devojka iz bogate kue, koja nema drugih misli osim da se zaljubi i dobro uda. Medlin pomisli kako ni

  • njoj ne bi kodilo kada bi uspela da se uda. Ve je u kui poeo da se osea zamor od njenog prisustva. Gde je jedna mlada i lepa devojka, druga je suvina. Ali ta da radi? Kao siromanoj rodjaki, bez miraza, teko e biti stricu i strini da joj nadju mua po volji. Berija nee, ma kako bogat bio. Stresla se. Bolje je da se nikada ne uda nego da podje za nekog od koga joj se koa jei. Pomislila je enjivo na Saterlenda.

    - Veeras idemo na bal kod Tausendovih - ree Sesilija, a Medlin pomisli kako joj je to sasvim svejedno. Svi izlasci, balovi, posete slili su joj se u jednu haotinu, dosadnu nonu moru. Bili bi jdj sasvim nepodnoljivi da nije bilo Saterlenda. Susreti i razgovori sa njim bili su uvek najbolji deo veernjeg provoda. Izdvajao se iz gomile i po izgledu i po inteligenciji. I nikako nije mogla da prestane da misli na njega. Nije ga videla od one veeri kada su razgovarali. to je jo gore, toliko joj je nedostajao da joj se inilo da e se razboleti.

    - Fino. Ko e doi? - upita, trudei se da zvui nnzainteresovano

    - Oh, pa verovatno svi. Moda e ovog puta doi i Saterlend. Nismo ga videli nekoliko veeri.

    Medlin zadra dah, pazei da ne oda uzbudjenje koje je u trenutku osetila. '

    - Misli? On mi ne izgleda kao ovek koji bi otiao na takvo pomodno mesto. Uinilo mi se da nema ba visoko miljenje o ledi Tausend.

    - Nemoj da te to udi. On ni o kome nema visoko miljenje. To mu je dodatni minus. Osim naravno, njegovog opteg ponaanja i karaktera. Zna da je on titulu i imanje dobio tek pre dve godine, kada je njegov stric umro bez naslednika. Niko ne zna, i ne moe da sazna gde je on do tada iveo i ime se bavio. Svi misle daje bio na ivici kriminala. Zar se ne ini i tebi da izgleda veoma opasno, onako mraan i neljubazan?

    Sesilija nije mogla da sakrije uzbudjenje u glasu kada je govorila o njemu. Medlin je od poetka bila bolno svesna interesovanja koje on budi u enama. Oigledno je da Sesilija jo razmilja o njemu, iako je sve udice zabacila prema Elneru. Saterlend je bio velika zagonetka, pa zato i nije jenjavala

  • radoznalost prema njemu. Naroito prema njegovoj prolosti. Ne samo da je bio lep i privlaan, nego je imao oko sebe i oreol tajanstvenosti. Medlin se ugrize za usnu. Ni ona sama nije bila izuzetak. Znala je kakav glas bije Saterlenda, jo pre nego to je imala prilike da ga upozna. Cinian, mraan karakter sa surovim smislom za humor krasili su tog mladog oveka kao to ostale krase lepi maniri i plemiko vaspitanje. A sve to je opasno i zabranjeno, uvek je privlano.

    - Meni ne izgleda ba tako opasno - ree Medlin oprezno. Sesilija se u neverici okrenu prema njoj. - Ne mogu da verujem da ga brani! ta je sa tobom?

    Zna koliko su te puta moji upozorili da bude oprezna sa njim! On je opasan, kad ti kaem. Ni jedna devojka nije bezbed- na u njegovom prisustvu. Sva se jeim od pomisli da nae kue deli samo jedna ograda. Oh, kako bih volela da ne ivimo u susedstvu! - povika Sesilija teatralno a Medlin pomisli da se verovatno ne jei od straha nego od neeg drugog, kad se iz susednog dvorita zaue koije.

    Sesilija potra do prozora da proviri. Ni Medlin ne odole, nego polako podje za njom. Znala je po zvuku ije su to koije. Oslukivala je njihov zvuk poslednjih nedelja svakog dana. Zato je morala da dobije sobu sa pogledom na njegovo imanje? Svakog dana iza zavese mogla je da ga posmatra sa prozora.

    Stale su zajedno iza zavese i posmatrale kako iz susedne kue izlazi mlad, visok ovek. Medlin oseti Sesilijino uzbudjenja, mada se svojski trudila da sakrije svoje. Eto, sve ga devojke grde i ogovaraju, a u potaji oajniki ele. Ta mrana pria o njegovom tajanstvenom ivotu pre nasledstva samo je golicala matu i doprinosila da se o njemu razvijaju jo matovitiji traevi.

    Posmatrale su ga skrivene iza zavese kako razgovara s koijaem, ide do tale, pa onda ponovo do kue. Medlin nije mogla a da se ne divi njegovoj gipkoj figuri, poto su suvie bile daleko da mu vide lice. U jednom momentu on kao da podie glavu u njihovom pravcu. Obe se trgoe uz uzdah i odmakoe od prozora. Ali iskuenje je bilo preveliko da bi lako odustale. Opet su se primakie i stajale sve dok se on nije popeo u svoju koiju i izaao na kapiju.

  • - Misli li da nas je video? - proaputa Sesilija uzbudjeno, jo uvek zaneto gledajui prema kapiji, gde je nestala luksuzna koija. - Ili je osetio da smo ovde i da ga posmatramo? Oduvek sam imala utisak da on ima neke tajne moi da oseti tako neto.

    - Ne verujem da nas je video - ree Medlin sa tremom. Mada je ne bi udilo ni da jeste. On kao da je imao neko esto ulo, ili da je umeo da ita ljudima misli. Uvek se u njegovom prisustvu oseala nespokojno. I ona je imala utisak da on u sebi ima neke demonske moi. Bar prema njoj. - Zar ovo vrebanje sa prozora ne spada u zabranjene radnje? Stric Dord verovatno ne bi odobrio ovakvo ponaanje.

    - Verovatno da ne bi. Prava je teta to Saterlenda bije tako zao glas, a on je tako zgodan - uzdahnu Sesilija.

    - Moda se ne bi inio devojkama toliko interesantan da nije oko njega taj oreol opasnosti - zakljui Medlin.

    - O, Medlin, ne poinji opet sa tvojim uenjakim zakljucima. On je zabranjena vrsta, i neemo ga vie gledati - vrsto odlui Sesilija. - Uostalom, lord Elner je mnogo zgodniji i ima bolje manire i vaspitanje - dodade ona malo povredjeno. Izgleda da se setila sa kakvom se lakoom Saterelend izvukao iz njene zamke.

    - Da, ali zar nisi primetila da je upravo zbog te svoje tajne jo privlaniji enama. Ja sam ba primetila kako se sve glave okrenu prema njemu kad udje u prostoriju.

    - Zaista? Ko ga to gleda? - upita Sesilija ljubomorno, ali kad srete Medlinin pogled, okrenu Ijutito glavu. - Moda je to sve istina, ali moram da te upozorim da su otac i majka danas razgovarali na tu temu.

    - Na koju temu? - pretrnu Medlin. - Pa, to to te je nekoliko puta pozvao na ples, i to se

    ini da sada tebi poklanja naroitu panju. Ni malo im se to ne dopada.

    Medlin sva pocrvene. - To to smo imali prilike da razgovaramo nekoliko puta

    ne znai da on ima neke posebne namere prema meni. Isto se ponaao kao i prema drugim devojkama. I prema tebi. I nije bio neto specijalno ljubazan da mene izdvaja.

  • - Ja te samo upozoravam. Otac nee trpeti da bilo kakva sramota, ili ne daj boe skandal padne na ovu kuu.

    Medlin stisnu zube. - Sigurna sam da ja ne mogu postati izvor bilo kakvog

    skandala. - Verujem da to ne eli. Ali vidi, ti se ve teko uklapa

    u drutvene norme lepog ponaanja. I sama si to priznala. - Pa kad je to istina! Te ovo se ne sme, te ono se ne sme!

    Te vae drutvene norme ograniavaju linu slobodu! - Vidi, o tome sam ti govorila! - pobdonosno viknu

    Sesilija. - Ne vidim ta je loe u tome da povremeno razmenim

    dve-tri uobiajene reenice sa nekim mladim ovekom. I ti to radi svako vee, mnogo vie nego ja.

    - Nije loe ako je to bilo koji drugi mlad ovek, koji tano zna do koje granice sme da ide, a da ne ugrozi ast neke devojke. A sa Saterlendom to nije sluaj. On ne mari za tudji ugled i ast. On ne daje ni pet para za drutvene odnose i lepo vaspitanje.

    - Nisam stekla utisak da je nevaspitan. A ini se i da mu obrazovanje nije loe. Do sada nije ukaljao ast neke devojke. Uglavnom su ga dovodili u vezu sa nekim sumnjivim udovicama ili tako neto.

    - Eto vidi. Jedna fina, dobro vaspitana devojka ne sme da pominje takve prie. Suvie si se udubljivala u razgovor sa njim - zakljui opet Sesilija, po Medlininom miljenju male ljubomorno.

    - Sesilija, ako eli, moe i ti de igra i razgovara sa njim, ja nemarr nita protiv. Mislila sam da je to dec veernjih provoda, da se igra i razgovara sa mladiima. Ionako bi tvoji hteli da se to pre udam i skinem vam se svima s vrata - odvrati Medlin.

    - Niko nije rekao da si nam teret - ree suvo Sesilija. - A oni ionako nemaju poverenja u njega da bi mi dozvolili da sa njim provedem nekoliko minuta nasamo. Zna da se prole nedelje mnogo prialo kada je u uglu razgovarao sa Sali Prajs skoro deset minuta.

    - Pa ta ako je razgovarao. Bili su u punoj sali - odvrati

  • Medlin. Lani dvostruki moral iao joj je na ivce. - Ko zna ta joj je rekao. Bila je sva crvena kada su njeni

    prili da prekinu taj razgovor. - Moda je pocrvenela od samog njegovog prisustva. On je

    vrlo... ovaj... privlaan - promuca Medlin. - Nije morao nita naroito da joj kae.

    - Mislilm da za njega ne postoji nikakva prepreka ako poeli da zavede neku devojku. Sali Prajs su dugo posle toga ogovarali, iako se nita nije desilo. Ne elim da se i o tebi tako pria - ree Sesilija.

    Medlin pomisli kako Sesiliji ne bi teko palo da se o njoj samoj tako govori, samo ako bi bila na dobrom putu da postane ledi Saterlend. Ovako, od kada joj je dao na znanje da ga ne zanima, sa neprijateljstvom prati deavanja oko njega i njegovu panju prema drugim devojkama.

    Vrata se otvorie i proviri Sesilijina sobarica Beti. - Gospodin i gospodja vas ekaju u holu. Mole vas da

    pourite. - Uzgred, ta moja stara haljina odlino ti stoji - dobaci

    Sesilija. - Dobro si je prepravila. - Hvala - procedi Medlin. Sesilija nikada ne proputa priliku da istakne kako je ona

    sama bogata naslednica, a da Medlin treba da zna gde joj je mesto. Pitala se da li takve "sitnice govori i pred drugima, pred svojim prijateljima. 0 poklonjenim starim haljinama i slino.

    Gospodin Kroford odmeri ih zadovoljno dok su silazile niz stepenice. Obe su divno izgledale, i bio je zadovoljan jer je esto od poznanika dobi- jao komplimente u njihovo ime. G-dja Kroford podje napred malo nestrpljivo. Ona nije delila njegovo zadovoljstvo.

    - Medlin, zar ti nisam ve sto puta rekla da ne zaboravlja rukavice. Prave dame uvek ih nose - ree ona malo glasnije nego to je bilo potrebno.

    Ovih dana rjeno strpljenje bilo je na ozbiljnoj probi, od kako je poelo da se uka o Saterlendu i Medlin. To bi zaista bilo poniavajue, ak i kad bi on konano imao ozbiljne namere.

    Jer, pre toga je na ne ba ljubazan nain dao na znanje da

  • nije zain- teresovan za Sesiliju, to je nju lino, kao majku, duboko i neoprostivo uvredilo. Ako Sesilija, tako lepa i pre- finjena, nije mogla da ga dobije, nee moi ni ova prosta, bedna Medlin Kroford! Ona e se lino pobrinuti za to ako treba!

    - Oh, oprostite. Zaboravila sam ih u sobi - promrmlja Medlin i potra nazad u sobu. Sesilija pridje velikom ogledalu u holu.

    - Dorde, zar ti nisam rekla da e ta devojka doneti nevolje u nau kuu - poe nervozno g-dja Kroford. Ovim glupostima mora se stati na put.

    - Meri, ona je erka mog jedinog brata. Na ta bi to liilo da smo je ostavili na ulici posle njegove smrti. Ionako sam ja dobio celo imanje, a on nita. ta ti vie treba - odgovori on pomirljivo.

    - Ti si bio stariji sin i tako je i trebalo da bude. Zakon tako nalae i zbog toga ne treba da osea nikakvu griu savesti - odgovori njegova ena odseno. - Ali njegova erka je dola i sada preotima slavu naoj Sesiliji.

    - Kako to misli? - upita on. Bio je naroito osetljiv prema svojoj erki jedinici. Ako je neko ugroava, on bi to trebalo da zna. - Nisam primetio da se neto slino deava. Uostalom, Sesi- jija je mnogo i lepa i bogatija od nje. Medlin e biti srena ako se matori Beri nije predomislio i ako je jo hoe.

    Ni sluajno ne bi mogla da preotme nekog Sesilijinog udvaraa.

    - Vi mukarci ste svi isti! Bez obzira to to ne moe, ipak je tu. Moramo svuda da je vodimo i da je svima predstavljamo. I plus ovo sa Saterlendom... - naglasi ona znaajno.

    - ta sa Saterlendom? - pootri se njegov ton. To nije bilo ime koje se sa radou pominjalo u ovoj kui. Saterlend je bio ovek koji je odbio njegovu mezimicu, i g. Kroford to nikako nije mogao da mu oprosti.

    - Pa... zna da su na balu kod Mejfildovih igrali tri puta, a izmedju stajali pored prozora sami i razgovarali. A i kod Gordonovih isto tako. Svi su to primetili, i ve sam ula nekoliko primedbi. Ona matora vetica ledi Breton mi je napomenula kako mlada dama iz ugledne kue ne bi trebalo da provodi toliko vremena nasamo sa jednim takvim ovekom kao

  • to je on ako misli da sauva i svoj ugled i ast porodice - ree g-dja Kroford gledajui ga ispod oka.

    - Razgovarau sa njom o tome - ree on razmiljajui. G-dja Kroford se malo oraspoloi.

    - Tako treba, dragi. Ne sme nam jedna prosta devojka sa sela ugroavati ast i ime. Njoj bi bilo sasvim dcvoljno kad bi se udala za matorog Berija. Poto je bez miraza, ne moe da se nada nekoj boljoj prilici od njega. Trebalo bi da se pobrine za to. On je suvie ugledan da bi propustili takvu priliku. Time bi mnogo popravili i nae veze. Kad bi se orodili sa njim, i Sesilija bi dobila bolje anse da se uda za plemia.

    - Dobro. Razgovarau sa njim. Nee joj nita faliti da se uda za njega. Uostalom, on je jo uvek dobro drei. I veoma bogat.

    G-dja Kroford se sad sasvim oraspoloila. Prila je svoj erki i sa osmehom joj popravila kamere na haljini.

    - 0, mama. Guva mi haljinu - odbrusi ova, izmiui se. Ali g-dja Kroford je bila zadovoljna. Uskoro e sve biti po starom, a njena miljenica ponovo glavna zvezda u drutvu.

    III

    Na ulazu u veliku balsku dvoranu Tausendovih g-din Kroford zadra svoju neaku.

    - Medlin, molim te samo nekoliko trenutaka. Draga, vas dve udjite i ekajte nas unutra. Moram da razmenim nekoliko rei nasamo sa Medlin.

    Kad su uli u biblioteku, g-din Kroford poe. - Medlin, moram da ti skrenem panju na tvoje

    ponaanje. Tamo u selu, gde si'do skoro ivela neke stvari se toleriu. Ali ovde, u visokom drutvu, one su neoprostive.

    Medlin preblede. - Ne razumem. 0 emu govorite? - 0 lordu Saterlendu. Ti zna kakav ga glas bije. Ne

    elimo da nas zbog tebe izvrgnu podsmehu. Ve smo te upozorili na njega, i g-dja Kroford i ja, a ti i dalje pristaje na njegovo drutvo.

  • - Mislila sam da je nepristojno da odbijem tako uglednog oveka kada me pita za ples.

    - Ali on te pitao previe puta. A ujem i da ste u medjuvremenu razgovarali po mranim okovima.

    - Nisam sa njim stajala po mranim okovima - odvrati Medlin malo Ijutito.

    - Molim te da me ne prekida. Do sada sam imao strpljenja sa tobom. Ali od sada e morati da bude drugaije, ili...

    - Ili ta? - Medlin se jedva uzdravala. Pretpostavljala je odakle vetar duva, ali sada tu nita nije mogla. Stric je bio izuzetno tvrdoglav ovek, a sluao je samo jednu osobu na svetu, svoju enu.

    - Pa, mislim da je krajnje vreme da se uda. Devojka koja ima problema sa ponaanjem najlake se smiri udajom.

    - Ja zaista nemam problema sa ponaanjem. Molim vas da sada ne pomenete onog kog sam rekla da ne elim kao mua - poe Medlin sa strepnjom.

    - ao mi je. Mislim da nije red da odbijemo tako uglednog prosca kao to je lord Beri. Nije trebalo uopte da ga odbijamo i uvredimo. Bie alosno ako se predomislio. Mislim da od njega nee moi da nadje bolju priliku.

    - G-dine Kroford, molim vas, molim vas da mi date jo malo vremena. Nemojte me njemu davati. Molim vas! - suze u njenim oima malo pokolebae Krofordovu vrstu reenost. Matori Beri osim uglednog imena i bogatstva zaista nije imao nita drugo da ponudi mladoj devojci. Svoju Sesiliju mu ne bi dao pa da je dvostruko bogatiji. On popusti. Ipak je ona jedino dete njegovog pokojnog brata.

    - Dobro, dau ti jo malo vremena. Ali molim te da razmisli o svemu. I o Saterlendu i o Beriju. Videe da je ovo to sam ti rekao samo za tvoje dobro. Nemoj vie igrati ni razgovarati sa Saterlendom. A o Berijevoj ponudi jo jednom promisli. Teko da e opet dobiti tako dobru priliku.

    - Hou, obeavam. Verujte da nisam uinila nita to bi vae i moje ime moglo da osramoti.

    - Dobro, dobro. Hajdemo u salu. Vratili su se u salu. G-dja Kroford je blistala, gledajui ih

  • pobedonosno. Medlin se obuzda i podie glavu. Niko nee doiveti da vidi njenu nesreu. Sve e stoiki podneti.

    Muzika je ve svirala i poee da prilaze poznanici. Sesilija ode da igra.

    Medlin je stajala sa g-djom Kroford i molila se da Saterlend propusti veeranji bal. A u isto vreme premirala je od elje da ugleda njegovo lice kad se vrata sale otvore. On je trenutno bio jedina svetla taka u njenom ivotu. Osmehnula se gorko. Zaista joj je ivot jadan kad joj je on, onako mraan, jedina svetla taka. Onda je, kao dodatak njenim mukama, uoila Berija kako se probija kroz guvu prema njima.

    - Draga moja, dodji da te upoznam sa nekim - pridje joj g-dja Sloun kao neoekivani spasilac. To je bila prijatna starija dama koja ju je stalno upoznavala sa nekim udnim kandidatima. Ali ovog puta Medlin posluno podje za njom.

    Neak gospodje Sloun, prijatan, debeljukasti i proelav gospodin pozdravi se sa njom i poe neto da joj pria. Medlin je bila sva uzrujana pa je teko uspevala da ga prati, ali pristade da igra sa njim. U oajanju su joj udne misli prolazile kroz glavu. Saterlend je nedostian, to je sasvim jasno. Ve joj je dao na znanje da apsolutno nema devojke koja bi ga dovela u iskuenje da se oeni. Tu verovatno svrstava i nju. Beri i njegova prosidba stoje joj nad glavom kao realna opasnost. Da onda pone da trai reer je na drugoj strani? Da li bi, na primer, za ovog Slouna mogla da se uda? On izgleda prilino zainteresovano za nju. Kad ve ne moe sa Saterlenda, moda je bolje da se uda za nekog makar prijatnog, nego za matorog Berija, koji je uvek gleda grabeljivim, orlovskim pogledom. Evo, ovaj gospodin Dord Sloun ne deluje tako opasno kao Beri.

    Igrao je prilino nespretno, kao to je i sam bio. Ali ona mu se prijateljski smekala. Delovao je istinski poaen to igra sa njom, a stara gospodja Sloun pre toga znaajno joj je napomenula da je on prilino imuan, mada pomalo nespretan sa devojkama i da mu treba malo ohrabrenja. Pitala se da li bi i ona, kao i tolike druge devojke koje je znala, mogla da se uda proraunato, bez Ij ubavi.

    Kad je posle dva kruga uspeo da se toliko umori da su mu

  • kapljice znoja klizile niz elo, ona predloi da se malo osvee. Ostavio ju je pored prozora, urei da joj donese neko pie. Posmatrala ga je kako se udaljava nespretnim korakom i strepela da se ne oklizne ili saplete na uglaanom podu pred punom salom nemilosrdnih posmatraa.

    Odvratila je pogled od njega, kad ispred sebe ugleda crno odelo. Trgla se od iznenadjenja, a krv joj pojuri u glavu. To je bio Saterlend. Opet joj je neujno priao. Pokuala je da smiri uzbudjenje koje je u trenutku obuze. Zato ne moe da oseti ovakvo uzbudjenje i u neijem tudjem prisustvu? Zato je osudjena da tako neto osea samo prema njemu?

    - Gospodjice, zaista sam iznenadjen vaim izborom kavaljera za veeras - ree joj on ravnim glasom, ali ona prepozna ironiju. Preletela je pogledom po sali, videvi da njegov nastup nije proao nezapaen. Ali sada nije marila. On joj je priao. Srea zbog toga bila je jaa od straha.

    - Devojka u mom poloaju ne sme da bude mnogo probirljiva - ree ona ne gledajui u njega. Ako eli takve teme, dobie ih.

    - O, skromnost u ovom drutvu nije nikakva vrlina. Smatra se priznavanjem sopstvene bezvrednosti - odvrati on malo prezrivo. Uh, veeras je teko podnosila njegov cinizam i podsmeh. Obru se stezao oko nje, a on nije imao nameru da je spaava.

    - To je injenica na koju me stalno podseaju. Ne zaboravite da se ja smatram uljezom u vaem cenjenom drutvu. I poeljno je da se to pre uklonim, grabei bilo koju podnoljivu priliku. A priznaete da je gospodin Sloun mnogo prijatniji od lorda Berija, koji se smatra najpoeljnijim kan-didatom na mojoj listi - odvrati ona malo izazivaki.

    - Nisam znao da imate listu udvaraa - podie on obrvu, gledajui je iskosa. Ona podie pogled prema njemu. Za trenutak oseti magnete koji su upijali iz njegovih oiju, pa skrenu pogled.

    - Nisam ni ja znala. Ali svaka devojka treba da je ima, zar ne? - veeras se oseala malo luckasto i slobodnije prema njemu. Ko zna ta je eka sutra. Moda joj je ovo poslednji razgovor sa njim.

  • - Pa... Jesam li i ja na njoj? - upita on neoekivano. Ona opet podie pogled prema njemu, dok joj je srce

    luaki udaralo. Obuhvatila je njime celu njegovu vitku, zgodnu pojavu, privlano lice uokvireno tamnom kosom i oi u kojima je mogla da proita mnogo toga. Osim onog to je za nju bilo najvanije, da li se on njome samo poigrava, ili...? Kakva su njegova oseanja prema njoj? To nije mogla da proceni u dugim besanim noima od kako ga je upoznala. Ako je ona za njega samo zabava, zato joj prebacuje druge udvarae? A ako nije zabava, zato je izvrgava ogovaranju? I, naroito, zato je ovako mui? On je sasvim svestan svog imida none, grabeljive ptice od koje treba sklanjati mlade, naivne devojke. I verovatno je svestan da je i za nju neodoljiv, isto tako kao i drugima.

    - Ne znam. Da li ste? - pogledala ga je ponovo. Pogledi im se ukrstie nekoliko trenutaka.

    - Zanimljivo pitanje. Da li vi elite da budem? -A da li vi elite da budete? - Vi uvek na pitanje odgovarate pitanjem? - A vi? Da li ste nekada dali direktan odgovor na neije

    pitanje? - Pa, nikad nisam sanjao da u na bilo kojoj rang-listi biti

    iza Berija i Slouna. - Vi nikada ne biste mogli da budete iza njih, po bilo

    kakvim merilima - ree ona spustivi pogled. Oseala je kako se on saginje prema njoj. Nadala se samo da nije previe pocrvenela. Kako li se samo usudila da mu kae tako neto? Da nije malo preterala? Zar to nije bio otvoren poziv? ta bi rekao g-din Kroford na ovako neto kada bi saznao? Da ona skoro otvoreno poziva Saterelenda da se izjasni. Ali nije joj ao. Bolje je da zna. Ne moe vie da podnese ovu neizvesnost i muenje. Vreme joj izmie i ako mu se ne svidja, bolje da joj to odmah da na znanje.

    - Zaista? Mislite da bih u nekoj disciplini uspeo da ih nadmaim? - upita on posle nekoliko nepodnoljivih trenutaka, dok su mu uglovi usana podrhtavali od suzdranog osmeha.

    Ona sva buknu. To nije bio odgovor koji je elela da dobije. Zaletela se. Ne treba da se od njega nada neemu to on nije

  • kadar da joj da. On zaista nema oseanja. Ni prema kome. A ni prema njoj. Bolje je da se dri Slouna, ako ne eli da joj zapadne Beri, pomislila je obuzdavajui oaj. Saterlend je ipak samo surovi cinik bez ikakve nade da moe osetiti naklonost ili Ijubav prema nekome.

    - Moda biste i uspeli, ali vi ne elite da se nadmeete sa onima koje prezirete, zar ne? - odvrati ona savladavi se. Niko je nee videti razoaranu i uvredjenu. Naroito ne on.

    - Da li biste vi eleli da stanete rame uz rame sa nekim koga prezirete, pa da vas uporedjuju? - odvati on.

    - Znate, ja nisam u poloaju da biram sa kim e me uporedjivati. I morau da vas zamolim da mi ne prilazite vie. Veeras sam dobila poslednje upozorenje.

    - Kakvo upozorenje? - oi su mu se opasno suzile, a ona oseti jezu. On nije bio ovek kome je bilo poeljno stati na put.

    - Upozorena sam da ne treba sa vama ni da igram ni da razgovaram. Da ste opasni po ugled svake mlade devojke. A ja osim ugleda nemam nita vie.

    - Nisam stekao utisak da ste vi tako uskih malogradjanskih shvatanja.

    - I nisam. Ali, vidite, opomenuta sam da u morati da prihvatim jednu ponudu koja mi nije mila ako ne povedem rauna o svom ugledu i ugledu imena kue u kojoj boravim zahvaljujui tudjoj milosti - ree ona gubei dah.

    On ju je prouavao malo se izmakavi. Oi su mu i dalje bile skupljene, i zaista je delovao opasno kao to su svi govorili. Pitala se kako je uspevala da u njemu vidi neto vie od onoga na ta su je svi upozoravali. Uprkos tome, nije mogla da obuzda treptaje u stomaku ak i dok ju je ovako gledao.

    -To vam je rekao va velikoduni stric, gdin Kroford? - upita on jedva cedei rei iz usta. On je zaista ovek nesalomive volje kome ne treba stati na put, pomislila je hiljaditi put. Zato jo uvek osea da se u njemu krije i neto toplije i nenije od toga? Da li je ona jedina budala na svetu koja se tome nada?

    - Nije vano. I to nije vaa stvar. Samo vas molim da... - ona udahnu. Nije mogla da prevali preko usana molbu da joj vie ne prilazi. utao je, kao da osea kakva se borba vodi u

  • njoj. Ponovo joj je priao sasvim blizu i sagao glavu prema njenoj. Mogla je da oseti njegov dah na svom licu, to je definitivno pomete u vrstoj reenosti da mu uspeno odoleva.

    - Ako elite da me vie ne vidite blizu sebe morate da mi izrazite svoju linu elju za time - ree on sasvim tiho, tako tiho da se pitala da li je zaista tako neto izustio, ili joj se samo priinilo. - To mora da bude vaa elja, a ne elja vaeg strica ili strine. Ili elja bilo kog drugog iz vae okoline.

    - Ja... - poe ona, ali ostade bez rei kada joj pogled pade na njegovo lice tako blizu svog. Takvu elju nikada ne moe da poeli. Gledala ga je upijajui svaki detalj na njegovom licu.

    Vreme kao da je stalo. - Da li vi oseate elju da me vie ne vidite? Da vie

    nikada ne razgovarate sa mnom? Ja priznajem da ne bih mogao da se odreknem vaeg prisustva. Vi ste jedini u poslednje vreme sa kim sam mogao da razgovaram o iole normalnim temama, ko me nije uguio svojim prisustvom i gomilom glupih izjava. Da Ii vi elite da se odreknete toga? - pitao je on opet onim tihim glasom od koga ju je obuzimala drhtavica. Uinilo joj se da sanja, da joj se prividja.

    - Ja... Priznajem da ste dobar sagovornik ali... - mucala je. Nije bilo povratka. Ako je dovoljno pametan, u ta nije sumnjala, mogao je da iz njenog pogleda proita koje su njene stvarne elje. Da je on jedina, najvanija elja u njenom ivotu.

    - Dobar sagovornik? - nasmeja se on. Pogledala ga je brzo. Mogla je da mu kroz smeh nazre trag

    ljutnje. Ali ta je oekivao od nje? Da padne na kolena pred njim i izjavi mu Ijubav? Zar je ovo do sada bilo malo? To tako ne ide. Jeste da je dola sa sela, i tamo nije imala prilike da naui sve trikove udvaranja, ali pretpostavljala je da se ni u jednom drutvu ne oekuje od devojke da prva izjavi Ijubav. A naroito ako nem nikakve garancije da e neto slino dobiti za uzvrat. Kao to je ovde ve osetila. Otkriva mu svoja oseanja, a on se pretvara da to ne vidi. Zar je to jedino ime se on hrani? Tudjim oseanjima? Moda je sutra nee vie poznavati, kao to se deavalo sa drugim devojkama, ako mu je bio cilj da od nje dobije izjavu Ijubavi?

    - Ne znam ta vi oekujete od mene? - sada je ona

  • zvuala Ijutito. - Zaista mi nije jasno vae ponaanje, g-dine Saterlend. I sami ste svesni miljenja koje vlada o vama. Ne moete me osudjivati to vam zameram na vaem suvie... slobodnom ponaanju prema meni - ree ona gutajui knedlu. Nije smatrala da je previe slobodan. Poelela je da su sami na svetu i da mogu da budu zajedno do mile volje, zauvek.

    Opet je na lice navukao onu prezrivu masku koju je uvek nosio. Ona je jedina imala privilegiju da ga vidi bez nje, onakvog kakav je zaista. Sada je osetita da sve njene ladje tonu. Dakle, sada i nju prezire, isto kao to prezire ceo malogradjanski svet. I sam joj je rekao kako su mu dosadile mlade devojke koje ga se navodno plae, a ovamo love svaku mogunost da mu postave branu zamku. Isto kao i njihovi roditelji, koji mu zameraju na ponaanju, ali prate svaki njegov pogled i interesovanje koje bi eventualno mogao da ispolji prema njihovim erkama.

    - Gospodjice Kroford; izvinite to ste me toliko ekali. Bila je guva oko stola za posluenje - zau se zadihani Slounov glas.

    Ona se prenu, kao iz transa i okrenu se prema njemu. Potpuno je zaboravila na njega, na ceo svet. Njegovo dobroduno lice bilo je zajapureno od napora. Saterlend joj se cinino nasmei, podigavi obrvu. Naklonio se, a ona oseti podsmeljivost i prezir u tom pozdravu.

    - Draga gospodjice Kroford, ostavljam vas sada u boljem drutvu - ree on naklonivi se.

    - Kakav udan ovek - ree Sloun otpijajui iz svoje ae i gledajui za njim kada se udaljio.

    - Da - ree Medlin kroz stisnuto grlo. Jo se nije oporavila od razgovora.

    Da li vam je dosadjivao? - upita Sloun nekako sa strahom. Medlin ga pogleda. On sigurno nije bio tip koji bi za devojaku ast izaao sa nekim na dvoboj ili bilo ta slino.

    - Ne. To je samo poznanik koji je priao da se pozdravi. - A, dobro. Pomislio sam da... - poe on opet. Medlin otpi iz ae, guei u sebi pomisao kako gubi i

    strpljenje i vreme. Nije volela kad neko ne dovrava reenice. Nije volela ni da gubi vreme u glupim razgovorima i sa ljudima

  • koji su je zamarali. Sada niije drutvo nije mogla da podnese. Uto pridje g-dja Kroford, vodei sa sobom lorda Berija. Kad

    ga vide, Medlin samo to se nije zagrcnula. Smekao joj se, pokuavajui da svom lisijem izrazu da izgled ljubaznosti.

    - Medlin, vidi ko eli da te pozdravi - ree sa blistavim osmehom g-dja Kroford, gledajui je kroz trepavice, a Medlin prisili sebe da se osmehne. - Gospodine Sloun, kako ste? Kako je vaa majka? Da li je jo boli koleno? - gdja Kroford uze Slouna pod ruku i odvoji ga na stranu, dok joj je on glupo objanjavao kako je njegovj majci sada bolje.

    Medlin pokua da se osmehne Beriju koji joj je sada priao, ali nije joj polazilo za rukom. On kao da nije obraao panju na njeno ustezanje.

    - Draga moja gospodjice Medlin, drago mi je to se opet vidimo. Jeste li raspoloeni da odigrate sa mnom narednu igru?

    - Pa... ja... ne znam - osvrnula se, ali niotkuda nije bilo pomoi.

    Beri uze njenu au i spusti je na prozor, pa je povede na podijum za ples; Bio je nii od nje, ali sav kooperan, svestan svog ugleda i vanosti. Ona podie glavu. Pregurae i ovo preko glave, kao to je mnogo ta do sada. Ne sme da dozvoli da je obuzme beznadje i oajanje.

    Dok su se okretali na podijumu, ona preko njegove glave opazi Saterlenda. Nakrivio je glavu, kao da je pozdravlja, a ona se okrenu na drugu stranu. Ah, ta li je samo zamiljala! Mislila je da e joj izjaviti Ijubav ako ga upozori da e je udati za drugog? Eto kako joj je izjavio Ijubav. Podsmehnuo joj se to e morati da istrpi tudje udvaranje. Toliko mu je malo znaila. Morae ubudue da bude mnogo opreznija prilikom procenjivanja ljudi. Kako je uopte dolo do toga da prema njemu oseti bilo ta, kad on to ne zasluuje?

    Nije mogla da se seti kada i zbog ega konkretno je poela da saosea sa njim i da misli kako je i on, kao i ona, zarobljenik ovih gueih, lanih drutveni normi. I da on nije neki kriminalac i napasnik koji samo vreba devojke da ih upropasti, jer zaista ni jedan takav primer niko nije mogao da joj navede, nego da je nekako nesrean i usamljen duboko u svojoj tvrdoj, neprobojnoj ljuturi koju je oko sebe podigao. A

  • da su cinizam i sarkazam kojim obasipa radoznalce samo njegov nain da ih dri dalje od sebe. Kako li je samo uspela da se prevari u svojoj proceni? Nije on nita od toga. On je, izgleda, zaista samo ono to drugi vide u njemu.

    Opet je pogledala prema njemu, ali njega nije bilo na mestu gde je malo- pre stajao.

    - Pa, g-djice Kroford, kako vam se svidja London? - upita je lord Beri, smekajui se 'ukavo.

    Ona promrmlja neto neodredjeno, gledajui okolo ta bi moglo da je spasi njegovog prisustva. Ali niotkuda nije bilo pomoi.

    -.Da li ste sutra kod kue? Voleo bih da vam dodjem u posetu - ree on. Ona se tre na ove njegove rei.

    - Sutra? Ne znam... Sutra smo planirale nekoliko poseta. Neu biti kod kue celog dana.

    - G-dja Kroford nije pominjala nita tako. Ona pomisli kako bi bilo da mu kae da za njega nee

    nikada biti kod kue, ali znala je da pravila lepog ponaanja tako neto ne dozvoljavaju.

    - Zaista nisam sigurna. Hajde u nedelju, ako dolazite na bal kod Mejsonovih da vidimo da li posle toga moe neki dan... - poe ona izokola.

    - U nedelju? To je tek za est dana. - Pa, moda u sledee nedelje biti slobodna. Znate ta,

    hajde da mi vama dodjemo u posetu. Najaviemo se pre toga, da znate. Budite kod kue, pa emo mi vas posetiti - doseti se ona. Ako ga ubedi da e ona doi njemu, moda se on onda nee uriti da dolazi.

    - Zaista? To bi bilo lepo - ree on. Nije bila sigurna da je zvuao ba ubedjeno. Lukav je on,

    mora da je prokljuvio njenu nameru da ga izbegava. to mu ni najmanje nije smetalo. Bio je toliko siguran da ga niko nee odbiti da nije obraao panju na sitna devojaka nekanja, kakvim je i ovo njeno izbegavanje smatrao. Sve one sanjaju prineve na belom konju, ali ne bi odbile da postanu ledi Beri i ive na visokoj nozi. Uostalom, vreme mu je da ostavi naslednika. Dosta je beario. Ova mu je devojka ba zapala za oko. Ima neto u njoj to je odvaja od ostalih. Ima u njoj

  • materijala za veliku damu, iako je jo sirova i nespretna. - U svakom sluaju, do kraja ove nedelje neu biti kod

    kue. Imam ugovorene posete za svaki dan - ree ona reeno. Nee ga ohrabrivati. Moe sebi da dozvoli da bude i gruba, ionako ne eli da prihvati njegovu ponudu.

    On se na ovo osmehnu. Pustie je jo malo. Nije sumnjao da e ga Kroford odbiti kada zaista poeli da prekine ovu lakrdiju sa njenim odbijanjem. ak mu se tako inila jo za-nimljivijom. Retko kada mu se pruala prilika da neto ne dobije jo pre nego to izrazi elju, da mora da eka i da se potrudi. Zavrili su ples i on je odvede do mesta gde su stajali njeni rodjaci. G-dja Kroford mu se blagonaklono osmehnu, ali Medlin se izvini i udalji. Ne bi mogla da podnese ni sekundu vie u njegovom drutvu. Izvukla se da mora do enskih odaja.

    Kad se vratila ne zatee na tom mestu nikoga. Ona se tiho povue u senku. G-din i g-dja Kroford bili su sada zauzeti oko lorda Elnera, na koga su bacili oko za Sesiliju. Sesilija je bila sa njima i svi su se svojski trudili da impresioniraju mladog lorda. Nije bilo opasnosti da sada paze na nju. Imala je malo vremena za sebe. Kad vide Berija kako se mota u blizini, ona izadje ponovo u veliki hol, pazei da je on ne primeti. I kad bi njeni ro- djaci i primetili daje nema, mislili bi da je jo uvek u enskim odajama ili negde sa Berijem.

    Otvorila je prva vrata. To je bio neki mali salon. Bilo joj je drago to u kaminu gori vatra i to je prijatno toplo. Sela je u udobnu fotelju i podvila noge, gledajui u vatru. Nekoliko sveca gorelo je okolo, ali salon je bio u prijatnoj polutami. Slabi zvuci muzike dopirali su iz sale. Ovde e saekati neko vreme. Vee je pretilo da bude nepodnoljivo dugo, naroito od kada je Beri bio u blizini.

    Nije ula tiho otvaranje vrata, i kad se Roderik Saterlend stvorio ispred nje, uzviknula je od iznenadjenja.

    - G-djice Kroford, nisam hteo da vas uplaim - ree on, ali u glasu nije mogla da mu oseti aljenje.

    - Iznenadili ste me - brzo je ustala i stala sa druge strane kamina. ta on radi ovde? I zato nije izaao, kad je video da je ovde sama? Zar je namer- no doao za njom? Da budu sami? Tiina u sobi bila je vie nego opipljiva. Pomislila je kako do

  • sada nikada zaista nije bila sama u sobi sa njim. Da li su tane prie o njemu da je nepoeljno biti sa njim u takvoj situaciji? Jedino to je znala je da je uasno interesuje zato je doao ovamo za njom. I da uasno eli da uje neto... neto to e je spasiti iz ovog bgzna- dja u koje je poela da tone. Bilo kakvu izjavu koja e je vratiti u ivot. Pa makar to bila i obina la.

    - Vi ste mi zaista veeras demonstrirali listu svojih udvaraa. Niste se alili kada ste rekli da je imate - ree on.

    Nita od strastvenih izjava Ijubavi. Ova njegova izjava odmah je spusti na zemlju. Prvo oseanje iznenadjenja i strepnje poe da zamenjuje povred- jenost i ljutnja.

    - Zato ste mislili da je to neka poruka namenjena vama? I gospodin Sloun i lord Beri sami su odgovorni za svoje elje i ponaanje i sami biraju ije drutvo ele.

    - A vi, kao mlada dama bez perspektive, morate da ulovite prvu zgodnu priliku koja naidje? Da prihvatite bilo koju povoljnu ponudu? Bez mnogo probiranja?

    Sada je bila definitivno ljuta i uvredjena. Kako se samo usudjuje da je vredja!

    - To nije uopte tano. Lord Beri je ve... dobio odgovor od mene, jo pre dve nedelje.

    Prepoznala je iznenadjenje u njegovom pogledu, mada se trudio da ne oda svoje reakcije.

    - Zaista ste ga odbili? On je veoma ugledan... i bogat. - Zamislite, ima i takvih budala koje odbijaju bogate

    plemie - ree ona jetko. - Samo mislim da to nije tema koja treba vas da interesuje.

    -Ali ako me ipak interesuje? - Nema potrebe da vas interesuje ko... ovaj... ko se meni

    udvara - ree ona i povue se unazad, zbunjena njegovim tamnim, mirnim pogledom, isto koliko neoekivanom izjavom.

    Mada je stajao na mestu, energija koja je izbijala iz njega mogla je da se oseti u vazduhu. Bojala se da je ne usisa u sebe kao magnet. Eto, ve je poela da muca. Ruke joj drhte. Jo minut, i izjavie mu Ijubav, molei ga da je vie ne mui, da joj kae da li uopte osea neto prema njoj.

    - Mislite? Da li je to vaa elja da mene ne treba da interesuje tako neto? - ree on tiho, zakoraivi prema njoj

  • jedan korak. - Ve sam vam rekla ta mislim o vaem nainu

    izraavanja. Ne elim da dajem odgovore na vaa veita pitanja. Da li ste vi ikada odgovorili na neko pitanje direktnim odgovorom? - odvrati ona drhtavim glasom.

    Sad je stajao tano ispred nje, da ako bi se samo malo pomerila napred, mogla bi da se nasloni na njegove grudi. Pokuala je da zadri dah, u elji da utia izdajnike otkucaje srca. Ako samo malo oslune, mogao bi da joj uje srce kako bubnja u grudima. A ono bi mu dalo odgovore na mnoga pitanja koje od nje trai.

    - Ako bih vam dao odgovor na to pitanje, da li biste vi meni dali odgovor na moje pitanje? - glas mu je bio kao milovanje, kao topli zagrljaj u koji je oajniki elela da zaroni. Zadnjim ostacima razuma pokuavala je da se otrgne propasti koja joj je pretila.

    - Na... koje pitanje? - osetila je kako gubi dah. Pokuala je da spusti pogled, ali oi nisu htele da sluaju.

    Upijale su njegovo tamno fice po kome su bljeskali crvenkasti sjajni plamenovi iz kamina. Upijala je taj prizor u polumraku do poslednjeg detalja. On uze njen vreo dlan u svoj, prepliui prste sa njenima i naslanjajui ih na svoje grudi. Nije mogla da odvoji pogled od njih. Uzbudjenje joj je maglilo bistrinu uma, ali istovremeno je bila svesna svake sekunde koja je otkucavala u njegovoj blizini, svakog uzdaha i pokreta koji su se urezivali u njeno srce.

    - Da li je to vaa lina elja da mene ne treba da interesuje ko se zanima za vas? - upita je on opet.

    Lice mu je bilo sasvim blizu njenog. Ona se odmae, ali iza nje je bio zid kamina. Vie od toga nije imala gde. On nasloni drugu ruku iznad njene glave, opet joj se pribliivi. Ako bi samo malo pomerila glavu prema njemu, mogla je da ga okrzne po obrazu. Ili usnama...

    - A... da li vas zanima? - uspela je da promuca, na ta se on tiho nasmeja.

    Pogledala ga je. Oi su mu sijale u polumraku. Liio je na veliku, opasnu divlju maku koja se sprema da pojede svoj plen. A pre toga eli malo da se poigra sa njim.

  • - Svaka ast. Saterani ste u oak, a ipak imate adute za diskusiju - izgledao je mnogo bolje raspoloen nego veeras u sali.

    - Drago mi je da ste dobro raspoloeni. Ali jo uvek mi nije jasno zato ste ovde i ta znai ovaj razgovor - upita ona hrabro.

    - eleo sam da vas pitam da li sam vam nedostajao ovih nekoliko veeri koliko se nismo videli, ali nisam imao prilike.

    - Oh... - sva se zbunila. Ovo je zaista neto neuobiajeno. I njegovo prisustvo i izjave.

    - A onda sam hteo da vidim sa kojim svojim udvaraem ste zakazali tajno vidjenje. Da li je u pitanju Sloun ili Beri?

    Ona ga pogleda u elji da mu neto odbrusi, pa vide njegov nasmejani pogled. U trenu se njen bes istopi kad oseti da je samo zadirkuje. Prijatna trema opet je svu obuze. Imao je neoubiajeno blag izraz. U stvari, umirala je od elje da se nasloni na njega i zaroni u njegov zagrljaj. Zauvek.

    - Vi ste, gospodine Saterlend, prekrili obeanje koje ste mi malopre dali - ree ona malo isprekidano. Njegov rukav golicao ju je po obrazu i dekoncentrisao do krajnjih granica. On die obrve.

    - Kakvo obeanje? - Da mi neete prilaziti - proguta ona vazduh. - Oprostite, ali ja se ne seam da sam vam dao ni takvo,

    niti bilo kakvo slino obeanje. Podsetite me, molim vas - zvuao je kao da se odlino osea, kao da je ovo jedan sasvim normalan i uobiajen razgovor. I situacija isto tako. Nije se pomerio ni promenio ton.

    - Nemojte sad da se pravite... Odlino se seate da smo razgovarali na tu temu veeras - opomenu ga ona, razmiljajui da je hitno potrebno da se izmakne. Ali ostala je na mestu, doputajui da je sad njegov rukav miluje po licu, obuzdavajui elju da zatvori oi i prepusti se tom dodiru.

    - Jesmo razgovarali, ali ja ne pamtim da sam obeao da vas neu vi- djati. Uopte nemam nameru da vam obeavam nita slino ni sada, ni ubudue. Naprotiv. Imam neodoljivu elju da vas u budue to ee vi- djam.

    - Ja... - gubila je dah. Pogledala je po sobi, traei nain

  • da se izvue iz ove suvie bliske situacije. Nije je drao, rukom je bio naslonjen na zid kamina, ali ona svejedno nije mogla da pobegne od njega. Nije elela, preciznije. Noge kao da su joj bile zale- pljens za pod na tom prokletom mestu gde je mogla da oseti njegov dah pri svakom udisaju. Da oseti njegov muki miris koji je inio da se oseti kao njegov dobrovoljni zarobljenik.

    Saterlendove oi biie au sada dva tamna jezera iju dubinu vie nije mogla da izbegava. Zaronila je u njih, nepokuavajui vie da pobegne njihovom neodoljivom sjaju. Njegove usne bile su joj pred oima, tako oble i primamljive, da nije mogla da odvoji pogled od njih. Lahor njegovog daha na njenom licu se pojaao kad joj se sasvim pribliio. Zurila je u njegove usne kao hipnotisana. Rukama je opipavala tople ploice kamina iza sebe, pokuavajui da nadje oslonac, jer oseti kako joj se vrti u glavi.

    Kad mu se usne konano spustie na njene, ona zaroni u njih kao to edan ovek naiskap ispija vodu. U jednom neverovatnom i udesnom trenutku oseti svaki treptaj svog i njegovog tela. Kao da je dobila neko novo ulo, kojim je mogla da oseti i uje svaku misao u njegovoj glavi, svaku vibraciju u najdaljoj eliji njegovog tela.

    Odvojio se od nje i pogledao je. Stajala je sklopljenih oiju, u elji da joj se onaj arobni trenutak uree u pamenje do poslednjeg detalja. A onda je otvorila oi.

    Njegovo tamno lice, pod crvenkastim plamenovima vatre zrailo je u polumraku. elela je da misli kako se u njegovim oima nazire neko dublje oseanje za nju, ali onaj oseaj od malopre je proao. Opet je za nju bio privlani stranac, za ije misli i odgovore je morala da se bori, da analizira ta je mislio i hteo da kae i da li ima mo nad njim kao mi u majim kandama.

    - Gospodjice Kroford. Medlin... - poe on jedva ujno, ali u tom trenutku vrata se buno otvorie i u sobu stupi g. Kroford, njen stric.

    - Tako, dakle! Medlin samo to se nije onesvestila. Odjednom se ceo njen

    svet srui kao kula od karata.

  • - Medlin Kroford, polazi kui. A vi, mladi gospodine, ne prilazite vie nikome iz moje porodice.

    - G-dine Kroford... - zakorai Saterlend jedan korak prema njemu, ali stric je ve bio u hodniku. Medlin proguta knedlu i pogleda u njega. Nije imala snage nita da kae, nego pouri prema vratima.

    IV

    G-dja Kroford je Ijutito utala u koiji za vreme vonje do kue. I Sesilija je nadureno gledala kroz prozor, mada je napolju bio mrak i nita nije moglo da se vidi. A vonja kao da je veno trajala. Medlin je utala u svom uglu, vraajui u mislima njegov ukus na svojim usnama. Os eala se tako prazno, a istovremeno i ispunjeno. ta bi se desilo da nije naiao stric? Najvea srea.ili patnja za nju?

    - Ti, Medlin, dodji u biblioteku. Mi tek treba da razgovaramo - ree stric kada su uli u kuu.

    Pola je za njim. - Dakle, mlada damo, - poe on - ta si mi ti ono veeras

    obeala? Da nee ni razgovarati ni igrati sa njim, da e ga izbegavati. A ta sam zatekao malopre? Upravo vas dvoje kako se ljubakate sami u sobi. Zamisli da je naiao neko drugi! Kakav bi to soan skandal bio! I ovako e procuri- ti - besneo je on. Nikada ga nije videla tako razjarenog. Ustuknula je.

    -Ja... - Nisam zavrio. Odnosno, jesam. Sada idem u klub, gde

    u nai lorda Berija. Neu ni ekati do sutra. Nai u ga i zavriti sa tvojim sramnim ponaanjem. Ako jo nije uo za ovaj skandal, moda e hteti da te uzme 2a enu.

    - G-dine Kroford, nemojte, molim vas... - poe Medlin, ali Kroford je ve bio dobro pripremljen i upuen da ne pada vie na njene suze. Naroito od kako se svojim oima uverio u njeno nedolino ponaanje.

    - Ne, ne. Dosta je. Pruili smo ti dom i utoite, a ti nam tako vraa. Izlae nas ruglu i sramoti. ta misli, kakve e Sesilijine anse biti da dobije lorda Elnera ako uje iz kakve

  • skandalozna porodice potie? Zato se ovo mora sasei u korenu. Polazi u svoju sobu! A ja idem da reim situaciju dok je jo mogue.

    - G-dine Kraford, molim vas! - povika ona za njim, ali vrata su se ve zalupila. Umesto njega pojavi se Edvard, glavni batler.

    - Gospodjice Medlin, ao mi je ali dobio sam uputstvo da vas otpratim do vae sobe i postaram se da ostanete g njoj dok se gazda ne vrati.

    Ona oajna podje. Dakle, onemogueno joj je ak i bekstvo. Ali, kuda bi mogla i da pobegne? Nema kuda. Jedna oajnika i bezumna trunka ideje pojavi joj se u glavi, ali odbacila ju je jo pre nego to se razvila. Da li bi bilo bolje da pobegne kod Saterlen- da? Kako bi on to primio? Moda bi je vratio kui sa podsmehom? Ili bi je zadrao kao ljubavnicu, bez ikakvih dubljih obeanja? U stvari, njen ivot je u svcikom sluaju zavren. Udaja za Berija ili sramni poloaj kome bi se prepustila kada bi sad pobegla kod Saterlenda. Bilo je sasvim svejedno.

    Legla je u krevet, jecajui. Dakle, ovo je trenutak kada se njeni snovi zavravaju. Od sada pa nadalje, nema vie emu da se nada. Sada je sve gotovo.

    V

    Trgla se. Da li su se u utihloj kui ula ulazna vrata ili je to sanjala? Pogledala je na sat. Mora da se uspavala, jer je od njenog dolaska u sobu prolo dosta vremena. Polako se pridigla. Vrata su bila spolja zakljuana. Ali kao da u se uli neki uurbani koraci. Pretrnula je. Oh, da li postoji ikakva, najmanja ansa da Beri nije bio u klubu?

    uli su se udaljeni glasovi i koraci iz prizemlja, ali po nju niko nije dolazio. Stajala je strepei pored vrata, inilo se, itavu venost, kad konano zau korake kako se brzo pribliavaju. To je bio Edvard. Bio je bled.

    - Gospodar moli da sidjete. ekaju vas u biblioteci. Ona pretrnu. ekaju? Zar je doveo Berija ovamo? Oh, ne

  • eli da ih vidi, ni jednog od njih. Zastala je. - G-djice Medlin, molim vas da pourite. - Ko je dole sa njim? Beri? - Molim? Ko? Nema nikog osim gospodara i gospodarice.

    Ali molim vas, pourite, neto se strano dogodilo. Beri nije dole. I neto se strano dogodilo. Za nju je

    strano jedino ako se ostvarila strieva elja da je uda za Berija. Sve ostalo nije. Onda ispada da je za nju povoljno ono to se njima ini strano? Nova nada probudila se u njoj. Pola je za Edvardom.

    U biblioteci su sedeli stric i strina. On u istom onom odelu od veeras. A ona u kunoj haljini i sa nonom kapom na glavi. Izgleda da su ve razgovarali, jer uperie u nju optuujui pogled.

    - ta se desilo? - upita ona, a srce joj poskoi u grudima. Moda je Beri doiveo srani udar, pa sad nemaju kome da je uvale i otkae se od nje?

    - Ti si, prokleta devojko, za sve kriva. Od kako si dola u ovu kuu, znala sam da donosi samo nevolju i probleme - skoi g-dja Kroford prema njoj, a ona uzmae.

    Strina je bila suvie slomljena loim vestima da bi bila dovoljno besna da se fiziki obraunava sa bilo kim, pa se ponovo srui na sofu, gde je do maloas sedela. Medlin upitno pogleda u strica, ali on je sedeo ne progovarajui.

    - ta je bilo? - upita ona jedva ujno. Da li je ova njihova poraavajua reakcija dobra ili loa po

    nju? Zato joj ve ne kau ta se desilo? Prila je i oprezno sela na kraj fotelje preko puta g-dina Kroforda.

    - Jeste li nali... lorda Berija? - upita ona jedva procedivi njegovo ime. Stric podie umorni, optuujui pogled prema njoj i odmahnu glavom.

    - Pa, ta je onda bilo, kaite mi?! - ta ima da ti kae! Uvalila si nas u bruku do gue! Nije

    naao Berija, ali tu je bio Saterlend. Moj mu, naravno, nije hteo ni da razgovara sa njim, ali ovaj ga je izazvao...

    - Na dvoboj? - preblede Medlin. - Moda bi bolje bilo da je dvoboj - poe plano g-dja

    Kroford. - Ali jo je gore. G.Kroford nije hteo da prihvati ali je

  • bio izazvan da odigra partiju karata sa njim. Saterlend je bio suvie uporan, kako samo on ume da bude, i izazivao je pred svima. Vie se nije krio. Pale su neke... teke rei. Ali dao je ponudu da ti se vie nee obratiti ako izgubi. To g.Kroford nije mogao da odbije. inilo se da je to dobra prilika da se ta sramna situacija zavri jednom zauvek. Ali, na nesreu, izgubio je... Sve...

    - ta je izgubio? ta je bio protivuslov? - Medlin oseti neku jezu. Sve stvari oko kockanja u njoj su budile neizrecivu stravu.

    - Sve! Celo imanje. Naravno, g.Kroford je mislio da nema anse da izgubi. Ali jeste.

    -Oh! -Jeste. Sada nemamo nita. Tvoj... ljubavnik nas je

    upropastio. - On nije moj ljubavnik. Samo sam nekoliko puta

    razgovarala i plesala sa njim. Vi ste insistirali da to ne sme da se ponovi - pobuni se ona.

    - uti sada. Za sve si ti kriva - obrecnu se optuujui g-dja Kroford.

    - Dosta! - probudi se g.Kroford. - Ima jo neto... - okrenu se on oklevajui.

    Medlin je ekala, oseajui sa strepnjom da to neto opet ima veze sa njom.

    -Ja... ovaj... moda se tako neto ne bi desilo... ali razumee, bio sam nervozan i nestrpljiv i... ovaj... malo sam ga izvredjao, pa tako... On sigurno nije ovek koji bi preao preko takvog neega... Ulog je povean - ree dok je Medlin sedela sklopljenih ruku u krilu i ekala. - Ovaj... on je pristao da preinai rezultat igre, odnosno da nam vrati sve ako ti... ode kod njega.

    - Molim? - Medlin se uini da nije dobro ula. U svakom sluaju nije razumela ta to treba da znai.

    - Da ti ode kod njega - ree ponovo g.Kroford. - Da odem? Kod njega? Kako to mislite? Kao ta... da

    odem? Kad? - On ima moju priznanicu. Rekao je da e mi je vratiti

    ako ti ode kod njega i...

  • - A ta treba tamo da radim? - upita ona bela kao kre. Cela soba poe da joj se vrti. Tako neto nije oekivala od njega. Jednu tako nisku ponudu. Kako je mogla da bude tako glupa, a cenila ga je kao pametnog mada neshvaenog oveka. Zaboravila je svoje ideje od veeras da sama pobegne kod njega da bi izbegla Berija.

    - Ne... ne znam - g.Kroford nije gledao u nju. - Vi ste se dogovorili da me date njemu... kao ljubavnicu?

    Da me prodate? - upita ona dok joj je glas dobijao neki visoki ton.

    - ekaj, smiri se. Nije on nita tako pomenuo. On je... ovaj... bio ljut mojim insistiranjem da se vie ne vidjate i... ovaj... uvredama. Sad je njegov zahtev da ode kod njega tako da moe da te vidja do mile volje, onoliko koliko on eli. Tako je rekao. Bio je, ovaj... prilino ljut na mene. U stvari, bio je van sebe od besa i mojih izjava.

    Medlin nije mogla ni da zamisli tu scenu. Stric je bio prilino tur na recima i sve je ublaavao, ali ko zna do kakvih je razmera izbio skandal. Do jutra e o tome brujati ceo London.

    - Izvinite, ali da niste toliko insistirali da me odvojite od njega, ne znam ni sama zato, kad se nita specijalno nije deavalo - ona malo pocrvene pri seanju na veeranji susret u salonu Tausendovih, ali to nije pomenula. - Da nije bilo toga, ne bi dolo do ovoga svega. Ja ne mogu da odem tamo. Ja... Ne elim da neko sa mnom tako manipulie.

    - Ali draga... Mora da nam pomogne. Sad sve zavisi od tebe - ree g. Kroford.

    Medlin ga nikad nije videla tako blagog i moleivog. G-dja Kroford sedela je skupljenih usana i gledala u stranu. Eh, toliko su je proganjali, terali je da se uda za Berija, a sada su doli u situaciju da je mole.

    - Ne mogu. Ne elim. G-dja Kroford se okrenu prema njoj. - Ii e. I to ovog momenta. Uostalom, on je rekao da te

    oekuje odmah, jo veeras. I tu nema govora. Nemoj sada tu da mi se pravi fina. Sama si dovela do ovoga. Ako ti i nije ljubavnik, sama si ga mamila. Da ti nisi mahnula repom, ne bi

  • se on ovoliko zainatio, i postao osvetoljubiv, i... - Meri, dosta - pokua da je umiri g.Kroford, ali nije bilo

    pomoi. Ona nastavi. - Jeste, to je sve istina. Zato si se veeras sastajala sa

    njim u salonu gde vas je zatekao Dord? Hoe da kae da se tamo nisi ljubakala sa njim? Sada, kada si zamesila, mora i da razrei situaciju. Neemo svi da ispatamo zbog tvojih hirova. ao mi je to e tvoj ugled i reputacija da budu upropaeni, ali i nai e. Ionako se tra ve iri gradom. Ila ti sada ili ne ila, ve e sutra ceo London brujati o sramnoj pogodbi. Ionako nema vie ta da izgubi. A moe jedino da dobije. Da od njega povratimo tu priznanicu kojom nam vraa imanje... ako bude zadovoljan tobom.

    Medlin ustade. Suze su joj se osuile. Pogledala ih je oboje, pa polako izadje iz sobe. Popela se stepenicama u svoju sobu i sela na krevet. Jedva je dola dovde, noge su joj bile kao od olova. Vrata se tiho otvorie i u sobu tiho udje Sesilija. Prila joj je i zagrlila je. Medlin se nasloni na nju. Nikada nisu bile naroito bliske, ali sada joj je trebala bilo kakva uteha.

    Medi, tako mi je ao. Ali zna koliko smo te svi upozoravali na njega. I meni se takodje svidjao, primetila si i sama, ali nisam se usudjivala ni da razgovaram sa njim, a kamoli da se nasamo sastajemo. Koliko god da je zgodan, plaila sam ga se. A eto, vidi... Ispostavilo se da smo bili u pravu. Medi... Molim te. Zbog mene. Ti si videla koliko on moe da bude tvrdoglav i neumoljiv. Spasi me. Spasi nas. A uostalom... valjda ti nee biti toliko odvratan kao Beri. Mislim da ti se ipak svidja. Inae ne bi ila tamo u onu sobu gde vas je otac zatekao - uprkos utenim recima, Medlin primeti trag ljubomore i... moda likovanja u Sesilijinom glasu. Ovo je sramna situacija.

    - Ja tamo nisam otila kod njega. On je naiao za mnom. Nismo se dogovarali.

    - Bez obzira, tata kae da vas je zatekao... ovaj... u zagrljaju. I da se ti nisi opirala tome.

    Medlin outa. Moda su svi oni u pravu. Moda je sama izazvala sve ovo. Zato ih nije posluala? Lepo su je upozoravali, a i sama je uvidjala koliko je opasno biti u

  • njegovoj blizini. Ali ona nije mogla da se odupre. Eto dokle je dovela njena lakomost.

    Ah, kako se prevarila. Nadala se da je uspela da pronadje i dodirne skriveni deo njegove due, njegova oseanja, ali nita od toga. On je na sve odgovorio prizemnim porivom u svoju kuu, u svoju lonicu. Uprljao je sva oseanja koja je ikada osetila prema njemu. Sve slatke strepnje i nade pale su u vodu pred ovom prostom ponudom. U stvari, zahtevom.

    Neko kucnu na vrata i pojavi se bledo Betino lice. - Gospodjice Medlin, ovaj... hoete li da podjete. Lakej

    lorda Saterlenda je dole i eka vas. Da vas odvede... - ona izgubi glas.

    Medlin ustade kao automat i podje. Pitala se da li treba da spakuje neto, da ponese, ali Beti joj gumu u ruke zaveljaj sa stvarima. Dakle, sve je ve reeno. Ve su je spakovali i alju je k njemu. Kako sve ovo izgleda bizarno i glupo. Pola je onako kako se zatekla, samo u veeranjoj haljini sa bala, u kojoj je malopre zaspala.

    VI

    Ukoeni sluga joj se nakloni i podje ispred nje, trudei se da je ne pusti iz vida. Uveo ju je u poluosvetljeno predvorje njegove kue. Ona pomisli kako je udan njen prvi ulazak u njegovu kuu. Nikada nije mogla ni da sanja da e se ovako odigrati.

    - Ovuda, molim. Gospodar vas eka u bibilioteci. Kad se vrata tiho zatvorie za njom, u istom momentu

    spazi ga kako nestrpljivo eta ispred kamina. Kad je vide, zastade u pola koraka. Ona podje malo prema njemu, pa stade. Nije znala ta da uradi ni da kae. Srce joj se stee pri pogledu na njega.

    Kako joj se samo dopadao! Pa ak i sada, kad ga prezire iz dna due, ne moe a da ne prizna da je najprivlaniji ovek na svetu.

    Ako je i on bio zbunjen, nije to pokazivao. U stvari, nadala se da mu je ova situacija bar delimino neprijatna koliko je

  • njoj. On joj podje u susret i povede prema kaminu, kao dobar domain. Kad je sela na sofu, on se nasloni ispred nje na kamin. Stajao je tako nekoliko trenutaka, a onda se okrenu prema njoj.

    - Verovatno vam je udna cela ova situacija. I ne znam ta su vam od svega rekli'. U stvari... Nema tu ta da se pria. Va stric je bio nepodnoljiv. Toliko da sam morao da uvedem preke mere i nekako ga uutkam.

    - Pa ste traili... mene. - Nije isprva tako bilo. Mislio je da je silan, i da e me

    izbaciti iz igre. Poveavao je ulog. Ali je izgubio sve. to se vie trudio da povrati izgubljeno, sve je vie padao u dugove. Na kraju je ostao bez iega. A ja... Priznajem da ni ja u tom momentu nisam bio bistre glave... Kada sam mu ponudio vas kao reenje, mislio sam da e glatko da odbije. Medjutim, iz njegovog pogleda sam video da se slae. Moda bih mu vratio imanje i bez dodatnog uslova... vas. Ali nisam mogao da odolim kad je rekao da pristaje. Mada mu ne bih tako lako oprostio. Morao bi malo da eni predamnom. Suvie je sebi dozvolio, usilio se i samo vredjao. Morao je da dobije kaznu.

    - To je, izgleda, neki va mrani hobi. Da terate ljude da ene pred vama, da rade ono to se vama svidja - ree ona malo stisnutih usana.

    On se okrenu prema njoj i nekoliko trenutaka je prouavao njen ukoeni, poraeni izraz lica. A onda se i njegov izraz promeni. Ono to je do sada liilo na kakvo-takvo pravdanje i objanjenje pretvori se u sledjeni, podrugliv osmeh. Krv joj zastade u venama pri pogledu na njegov skamenjeni, tvrdi izraz lica. Ovo je opet bio onaj Saterlend koji je ledio krv u venama, a onom koji je ranije veeras izazvao treptaje u njoj nije bilo ni traga.

    -Gospodjice, mislim da je za veeras dosta bilo uzbudjenja. Moj batler e vas otpratiti do sobe. Razgovaraemo ujutru - zavri on hladno.

    Stajala je jo nekoliko trenutaka u nadi da nije dobro ula, da je sve ovo jedan veliki nesporazum, da e joj se izviniti i poslati je kui. Iz njegovog pogleda nita nije moglo da se proita. Stajao je tako na sred biblioteke i ona primeti kako mu

  • se gre miii na vilicama. Ustala je polako i pola za slugom. Kod vrata se osvrnula jo jednom i videla kako gleda za njom.

    Sluga je odvede na sprat i pokaza jedna od vrata u holu. - Izvolite, ovuda. - Kakva je ovo soba? - upita ona sumnjiavo. Valjda je

    nije poslao u svoju? - To je soba za vas. Izvolite - ponovi on jo jednom. - A ova ovde? - upita ona istim tonom, pokazujui na

    sledea vrata. - To je soba mladog gospodina - nakloni se sluga i ostade

    u tom poloaju. Ona brzo udje u svoju sobu i nasloni se na vrata,

    oslukujui korake kako se udaljavaju. Tiho je okrenula klju. Tako. Sada nita ne znai to to ju je smestio u sobu do svoje. Ako samo neto pokua, naii e na zakljuana vrata.

    Stajala je tako naslonjena na vrata neko vreme. Trebalo joj je da se pribere i pone da shvata ta se desilo. Da je zaista u njegovoj kui, u spavaoj sobi do njegove!

    Osvrnula se. Prema susednoj sobi vodila su jo jedna bona vrata. Ovo su supruinske spavae sobe. Ona pridje i polako pritisnu bravu. Bila su zakljuana. Virnula je u kljuaonicu. Do vraga! Klju je bio u bravi ali sa druge strane!

    Brzo je razmiljala. Nije mnogo verovatno da su vrata njegove sobe zakljuana. Ako bi brzo otila tamo i uzela klju, bila bi bezbedna bar do jutra.

    Slaba svetlost svea osvetljavala je polumrani hodnik. Prila je vratima njegove sobe i zastala. Nita se nije ulo. Vrata se lako otvorie. Provirila je oprezno unutra. On mora da je jo dole u prizemlju. Sada je prilika. Ona hitro uskoi u sobu.

    Pogled na veliki krevet na sredini sobe udari je kao munja. Soba je bila prilino velika i udobna. Zaneto je stajala kad joj se uini da se ih hodnika neto uje. Nije bilo mnogo vremena. Koraci su se jasno uli i brzo su se pribliavali. Ona pritra vratima koja su vodila u njenu sobu. Klju je bio u bravi.

    Neko je zaista dolazio hodnikom. Nije se pitala ko bi to mogao da bude, tako energian i pun samopouzdanja. Znala je da je on. Ona brzo okrenu klju i vrata se otvorie. mugnula je u svoju sobu bez osvrtanja ba u momentu kad su se spoljna

  • vrata njegove sobe otvorila. Ruke su joj drhtale dok je gurala klju u bravu. Ako samo poeli da je sprei, mogao bi u dva koraka da pridje i odgurne nezakljuana vrata. inilo joj se da je prola venost dok je konano uspela da okrene klju. Buno je kljocnuo u bravi. A onda je pritrala i spoljnim vratima i tu ponovila isto. Stajala je na sred sobe, drhtei i osmatrala as jedna, as druga vrata. Ali nita se ne desi. Niko nije pokuavao da udje, niti se bilo ta ulo. Obe brave ostale su nepomine. Utiala se i oslukivala, naroito da li se neto uje iz njegove sobe. Nita.

    Posle nekog vremena drhtavim rukama otkopala je haljinu i uvukla se u krevet.

    No kao da je veno trajala. Prevrtala se u krevetu i trzala na svaki um. Stalno joj je pred oi izlazila ista slika, kako neka tamna prilika otkljuava vrata i ulazi u njenu sobu. Konano je zaspala tek negde pred jutro.

    VII

    Trgla se uplaeno kad zau neki zvuk. Nekoliko trenutaka nije znala gde se nalazi. Bunovno se osvrtala po nepoznatoj sobi, a onda se seti. Dakle, ono ipak nije bio neprijatan san. Ustala je i brzo poela da se oblai. Vatra je zagasla, a kako se zakljuala, niko nije mogao da je ponovo upali.

    Saterlend je ipak podli, pokvareni gad koji vie ne prikriva svoje namere. ta mu je to trebalo, kad moe i bez takvih uslovljavanja da dobije enu koju poeli. Ko zna, da je onako nastavio... moda bi se i ona prevarila. Lepo je napredovao u njenom zavodjenju, morala je da prizna. Namrtila se. Kako je bila glupa i lepa. Mamio ju je u svoju mreu. Moda je poela i da se zaljubljuje u njega. A on je hteo sam