815
1 ĐAVO ISKARIOT 1.dio MORMON Da me netko upita koje je najsumornije i najdosadnije mjesto na kugli zemaljskoj, odgovorio bih bez dugog premišljanja: Guaymas u drţavi Sonori, koja je smještena u sjeverozapadnom dijelu republike Meksika. Ovo je dakako moje lično mišljenje, netko drugi se moţda s time ne bi sloţio. U tom sam gradu proćerdao dvije sedmice u ljenčarenju i one se u mom ţivotu mogu smatrati najnesadrţajnijima. Planinski visovi u istočnom dijelu Sonore bogati su nalazištima plemenitih metala, kao bakra i olova. Pijesak skoro svih tekućica nosio je zrnca zlata. Indijanci su često upadali u ova područja i ljudi su se jedino u jakim skupovima usudivali uputiti onamo. Ovo je uglavnom i bio razlog zašto su nalazišta leţala neiskorištena. U ono vrijeme nije bilo tako jednostavno organizirati odgovarajuće druţine. Meksikanac je svemu bio sklon, samo ne radu, dok Indijanac nije bio voljan da za drugoga kopa uz nadnicu, budući da on i dan danas sebe smatra jedinim pravim vlasnikom tih nalazišta. Kineske kulije je čovjek lako mogao najmiti, i to u dovoljnom broju, no ovi

78785877-Karl-May-đavo-iskariot-1-2-3-dio

Embed Size (px)

Citation preview

AVO ISKARIOT 1.dio

MORMON Da me netko upita koje je najsumornije i najdosadnije mjesto na kugli zemaljskoj, odgovorio bih bez dugog premiljanja: Guaymas u dravi Sonori, koja je smjetena u sjeverozapadnom dijelu republike Meksika. Ovo je dakako moje lino miljenje, netko drugi se moda s time ne bi sloio. U tom sam gradu proerdao dvije sedmice u ljenarenju i one se u mom ivotu mogu smatrati najnesadrajnijima. Planinski visovi u istonom dijelu Sonore bogati su nalazitima plemenitih metala, kao bakra i olova. Pijesak skoro svih tekuica nosio je zrnca zlata. Indijanci su esto upadali u ova podruja i ljudi su se jedino u jakim skupovima usudivali uputiti onamo. Ovo je uglavnom i bio razlog zato su nalazita leala neiskoritena. U ono vrijeme nije bilo tako jednostavno organizirati odgovarajue druine. Meksikanac je svemu bio sklon, samo ne radu, dok Indijanac nije bio voljan da za drugoga kopa uz nadnicu, budui da on i dan danas sebe smatra jedinim pravim vlasnikom tih nalazita. Kineske kulije je ovjek lako mogao najmiti, i to u dovoljnom broju, no ovi

1

nisu bili omiljeni i za njih se tada govorilo: duhova, koje si prizivao, vie se ne moe otresti. Netko bi rekao: a ta je sa gambusinosima i pro-spektorima, tim strunim rudarima i tragaima za zlatom? Zato se oni nisu unajmljivali? Prosto zato to su iezli. Svi su preli u Arizonu, gdje je zlata navodno bilo u itavim gomilama. U podruju Sonore je u ono doba, pa jo i mnogo godina kasnije, sve bilo opustjelo, kako rudarstvo tako i stoarstvo, iz straha pred okrutnim Indijancima. I ja sam htio da odem u Arizonu, ali ne zbog nekakve zlatne groznice, ve da prouim ivot u kopa-litima. Upravo u to vrijeme buknuo je iznenada ustanak pod vodstvom meksikanskog generala Jargasa. Izdava dnevnog lista iz San Franciska uputio mi je ponudu ne bi li kao dopisnik njegova lista otiao na mjesto ustanka i odanle mu slao izvjetaje. Rado sam prihvatio ponudu jer mi se ujedno pruila i prilika da se upoznam sa krajem u koji inae sigurno ne bih nikada dospio. Jargas je bio loe sree. Bio je poraen i strijeljali su ga. Poto sam predao posljednji izvjetaj, krenuo sam preko Sierra Madre natrag kako bih stigao do Guavmasa. Nadao sam se da u ondje imati prilike da se brodom prebacim u neku sjevernu luku kalifornijskog zaljeva, poto sam morao da odem do Rio Gila gdje sam imao ugovoreni sastanak sa svojim prijateljem Vinetuom, poglavicom Apaa. Na alost, moj se povratak oduio vie nego zlo mi je bilo po volji. Jo dok sam se probijao kroz Sierra Madru, zadesila me je nesrea utoliko to mi se konj spotakao i slomio prednju nogu. Morao sam ga ubiti i produiti pjeice. Danima nisam susreo ivo bie, a pogotovo ne takvo od kojega bih mogao da kupim konja ili mazgu. uvao sam se susreta saBravos Indijancima, jer bi ovjek u tom sluaju mogao jedino da bude na gubitku a ne dobitku. Moje putovanje je bilo naporno i uinilo mi se beskonanim. Odahnuo sam kada sam se najzad poeo sputati u Trachyt kotlinu u kojoj lei luki gradi Guaymas. Tako sam konano stigao do eljenog cilja. Pogled, koji mi je pruao grad, nije me nimalo oaravao. Tada je u gradu bilo jedva dvije hiljade stanovnika. Kue su bile bez prozora gradene od erpia. Okrueno visokim golim stijenama, ovo je mjesto pod pritiskom ege liilo na sasueni le.U itavoj okolini, a ni medu kuama, nisam naiao na iva ovjeka, i sve je na mene ostavljalo dojam kao da su svi izumrli. Utisak koji sam ja ostavio nije bio bolji od onoga koji je grad na mene ostavio, budui da ja ni u kom sluaju nisam djelovao kao dentlmen, ili kao to se ondje kae: kavaljeros. Moje odijelo, za koje sam u San Francisku platio osamdeset

2

dolara, bilo je na kraju toliko istroeno da su se na nekim mjestima vie isticali pojedini dijelovi moga tijela nego samo sukno. Moja obua je takoder ve bila na izdisaju. Sa desne mi je otpala itava peta, na lijevoj je preostala polovina, a kada bi malo bolje zagledao u vrhove, morao sam priznati da veoma lie na razvaljene paje kljunove. A tek eir! U sretnijim vremenima poznat pod imenom sombrero, to znai neto to ovjeku prua hlad, sada se izdajniki odrekao svog asnog imena, irina oboda se tokom vremena toliko smanjila da mi je na kraju preostalo neto slino turskom fesu koji bi jo jedino mogao da poslui kao etka. Moj konati opasa, taj dugogodinji pratilac, jedini je dokazao koliko je nepokolebljivo vrst. O svojoj kosi, pa boji koe i svim ostalim isto linim intimnostima da i ne govorim, jer bih samo vrijedao ugled koji je ovjek duan samom sebi. Idui polako ulicom, bacajui pogled as desno as lijevo ne bih li otkrio koje ljudsko stvorenje, ugledao sam nekakvu zgradu sa ijeg su niskog krova strila dva kolca sa drvenom natpisnom ploom. Ranije bijelim, no sada ve nejasnim slovima, bile su ispisane primamljive rijei ,,M e s o n de-", ostalo je ve bilo neitko. Dok sam se trudio da odgonetnem ostatak, zauo sam korake. Okrenuo sam se i ugledao mukarca koji je ve htio da prode mimo mene. Utivo sam ga pozdravio i upitao koji je hotel u tom mjestu najbolji. Pokazao je na zgradu pred kojom sam bio zastao. Nemojte ii dalje, senjor! Ovo je najotmjeniji hotel u naem gradu. Mada se na natpisnoj ploi vie ne vidi rije Madrid", nije na odmet ako se potrudite da steknete povjerenje gostioniara don Geronima. Slobodno se moete pouzdati u moju preporuku, jer sam ja escribano, to jest gradski pisar, Guaymasa i poznajem svakog ovjeka. Jasno, uz pretpostavku da ste sposobni platiti trokove." 6Pri pomenu svog vanog zvanja busao se u prsa te me gledao oima iz kojih sam jasno proitao ta je o meni mislio, naime, da bi za mene vjerojatno mjesni zatvor bio prikladniji smjetaj od hotela. Iza toga je dostojanstvenim korakom produio dalje. Poto sam se pouzdao u preporuku ovako vane linosti, uputio sam se prema ulazu gostionice. Ionako bih svratio onamo jer sam bio umoran i nisam bio raspoloen da se jo due izlaem podnevnoj ezi. Najotmjeniji hotel grada! Meson de Madrid! x Dobre sobe, isti kreveti, ukusna jela! Sline su mi ile na usta. Uao sam i samim tim naao se u svim prostorijama". Ovo treba da znai kako se cijela gostionica sastojala iz jedne jedine prostorije. Sa prednje strane bio je ulini ulaz, dok su vrata nasuprot vodila ravno u dvorite. Drugih otvora ili pak prozora nije bilo. Do dvorinih vrata stajalo je adavo, kamenito ognjite,

3

iz kojeg je dim imao slobodan izlaz kroz vrata. Pod je bio od sabijene ilovae. Zabijeni koci sa privrenim daskama sluili su kao stolovi, stolii i klupe. Stolica nije bilo. Du zidova njihale su se visee mree, koje su predstavljale gostinske krevete i u kojima se, ve prema nahodenju, mogao bilo tko izleavati. Desno od ulaza bila je toionica i, po svemu sudei, sklepana od starih sanduka. Do nje su opet bile nekakve visee mree i sluile krmarevoj obitelji kao buen retiro". U jednoj od' njih spavala su krmareva tri djeaka s isprepletenim rukama i nogama i ovjek bi stvarno morao dobro da razmisli pa da utvrdi ta je ije. U drugoj je poivaia senjorita Felisa, krmareva ki. Bilo joj je esnaest godina, to mi je povjerila slijedeeg dana, ali hrkala je tako gromoglasno kao da su odjednom provalile sve zimske oluje proteklih esnaest godina. U treoj mrei je drijemala donna Elvira, krmarica. Bila je duga itava dva metra. Njezin mu mi je kasnije u povjerenju saopio da je veoma poduzetna, no ja na alost nisam bio te sree da prisustvujem eruptivnim izlivima njezinog temperamenta, budui da je za itavo vrijeme mog boravka drijemala ili pak duboko-spavala. U etvrtoj sam mrei otkrio neto sivkasto-smotano, u obliku platnenog koluta, keje umalo nisam uvrstio u pojas za spaavanje, kakvih imade obino na brodovima. Kada sam pak malo bolje zagledao, usta-novih da bi se iz tog pojasa u datom momentu moglo iahuriti i neto sasvim plemenitije, i to me je nagnalo da ga lako lupnem. Pojas je oivio i stao se razmota-vati. Odnekuda su iskrsle ruke i noge, pa ak i glava. Pojas za spaavanje se ubrzo razmotao i iz mree iskoi malean, mrav ovjeuljak, odjeven u sivkasto platno, te me stade iznenadeno promatrati i ree srdito: to elite, senjor? Zato me smetate u spavanju? Zato ste vi uope budni i na nogama? Po ovakovoj ubitanoj vruini svaki razuman ovjek spava." elio bih da govorim sa gostioniarem", odgovorio sam. To sam ja. Ime mi je don Geronimo." Upravo sam stigao u Guaymas i elim da saekam bilo koji brod. Mogu li kod vas stanovati?" ,,O tome emo razgovarati! A sada leite u bilo koju od ovih mrea i spavajte!" Pri tome je pokazao na drugu stranu. Umoran sam", rekoh mu, ,,a prije svega i gladan." Kasnije, kasnije! Najprije morate odspavati!" naredio je. ,,A i edan sam!"

4

,,U redu, u redu! Bit ete uslueni, samo ete najprije odspavati, odspavati!" Nakon prvih, tiho izreenih rijei, bivao je sve buniji i mree su poele da se njiu. Priao mi je blie i upozorio me: , Nemojte dalje govoriti, inae e se probuditi donna Elvira! Spavajte, spavajte!" Popeo se u mreu i ponovo se sklupao. ta sam mogao? Pustio sam pojas za spaavanje" da produi spavati dalje sa ddd porodicom, i nastojei da nikoga ne probudim, oduljao sam se tiho kroz stranja vrata napolje i dospio u veliko dvorite. U najudaljenijem uglu ugledao sam tagalj podignut na kolcima sa krovom od slame, pod kojim se nalazilo orude. Kraj gomile slame leao je velik pas, vezan za lanac. Slama je u svakom sluaju bila bolje leite od mrea. Pribliio sam se hrpi, malo zabrinut da pas nepone lajati i ne probudi donna Elviru. No ta briga je bila izlina, jer pas je takoder spavao! On je dodue otvorio za trenutak oi, ali ih je smjesta ponovo sklopio i nije se ni maknuo dok sam na slami spremao leaj i opruio se. S objema pukama u naruju zaspao sam i spavao uslijed zamora toliko duboko da sam se probudio tek tada kada sam osjetio da me netko hvata za ruku. Bilo je kasno popodne. Preda mnom je stajao mali gostioniar. Senjor, diite se! Vrijeme je da se donese odluka." Kakva odluka?" zapitao sam ga pridiui se. Da li ete moi ostati kod mene ili ne." Zbog ega je potrebna takva odluka?" Postavio sam ovo pitanje iako sam sam veoma dobro znao na to je mislio. Tog sam ovjeuljka sada promatrao malo pozornije jer to nisam mogao danas popodne. Bio je stvarno veoma malen i strano mrav. Kosa mu je bila sasvim kratko podiana, skoro obrijana. Izraz njegovog lica odavao je dobrodunog i pametnog ovjeka. Donna Elvira ne eli da prima ljude koji nisu kavaljerosi", rekao je, ,,a priznat ete da ne ostavljate takav dojam." Zbilja?" upitao sam ga smjekajui se, dok sam ga gledao onako malenog. Zar vi vjerujete da je ca-balleros samo onaj koji na sebi imade novo odijelo?" Ne, jer i otmjen ovjek moe jednom dospjeti 11 takvu situaciju da zanemari svoju vanjtinu. Donna Elvira ima veoma istanan smisao za ljepotu i vi joj niste simpatini." Zar me je vidjela? Dama je spavala kad sam stigao." Svakako je spavala. Ona uope veoma rado spava, pogotovo ako drugog posla nema. No, pola je u dvorite da vas malo poblie pogleda, a kada je ugledala odijelo, pa vae izme, eir, rekla je senjor, mislim da nije potrebno jasnije se izraziti."

5

Nije, shvatio sam vas ionako, don Geronimo. Kako se donni ne svidam, potrait u drugdje smjetaj." Ve sam poao, no on me zaustavi. Stanite! Priekajte jo malo! Kua je tako pusta bez gostiju. Vi mi ne liite na skitnicu od kojih se ovjek mora uvati. Pokuat u da donni Elviri kaem koju dobru rije za vas. Jedino, potrebno je da joj dokaem koliko ste mi potrebni. Igrate li domino?" Da", zaudeno odgovorih, Dobro! Hajdemo unutra! Pokuat emo." On je krenuo naprijed, a ja za njim. Donna Elvira leala je u svojoj mrei. Senjorita Felisa sjedila je uz toionicu kraj ae ruma. Djeaka nije bilo. Bili su na ulici gdje su se zabavljali nabacivajui se trulim narandama. Don Geronimo dopremio je kocke domina i pozvao me da sjednemo uz stol. Na lupkanje domina pokrenula se i donna Elvira, a kada je njezin mu rekao: uzmite est, najjaa poinje", podigla je glavu. Senjorita Felisa prila je nosei svoju au, sjela do nas da promatra igru. Sada sam vidio s kim imam posla. Ljudi, dok nisu spavali, igrali su domino i obrnuto. A pri svemu tom Geronimo je bio veoma slab igra. Dobio sam prvu igru, drugu, pa i treu. Kod prve se veselio, kod druge zaudio, a kod tree sav oaran kliknuo: ,,Que alegria! Pravi ste majstor, senjor. Morate ostati kod nas kako bih od vas jo vie nauio. Do danas jo nitko nije uspio da me tri puta uzastopce pobijedi." Istini za volju nisam se naroito ni trudio. Igrao je veoma loe i nisam morao paziti kako u igrati. Ustao je od stola i priao svojoj eni s kojom je izmijenio nekoliko rijei. Iza toga je poao u toionicu, donio odande knjigu, ogromnu tintarnicu, i sve to stavio preda me. Donna Elvira je voljna da vam dozvoli boravak u mom hotelu. Zapiite svoje ime u knjigu gostiju!" Otvorio sam knjigu. Sve sama imena, brojke i datumi. Na posljednjoj ispisanoj strani pronaao sam pero, prastaro guije pero, iji je kraj zjapio zamalo onoliko koliko i moje izme. Preko njega bila se navukla tvrda, debela kramica. Zar da piem ovim perom?" upitao sam smijui se. Sin duda svakako, senjor. Drugog nemani, a vjerojatno i vi nemate." Pa to je nemogue!" Zato? Mogu vam rei, otkada sam vlasnik ovog hotela, a tomu ima ve deset godina, svi su se moji gosti upisali ovim perom i ovom tintom." Crnilo se ve odavno bilo sasuilo. Kako ste u tome uspjeli?" Vodom, kao to i sami moete zakljuiti ako ste iole upueni u vjetinu pisanja. Pero zamoeno u vruu vodu potpuno smeka i postane kao novo. A

6

kada se vrua voda ulije u tintarnicu, dobije se vanredno dobro crnilo. Kako je moja kua veoma prometna i svaki se gost mora upisati, kod mene se veoma mnogo pie. Zbog toga ne smijem rasipati tintu i pero. Izgleda da vi niste vini pisanju, te u ja to da obavim." Uinite to, senjor, molim vas! Time ete mi skinuti velik teret s due." Esta bien veoma rado! Ne moe svatko da bude uenjak. Smjesta u poeti, samo je potrebno da prije toga ugrijem vodu." Priao je toionici. Vidio sam da je u lampu ulijevao pirit, pa moda ak i rum, zapalio i nad plamenom drao limenu posudicu. Deset je godina prisiljavao svoje goste da se slue ovim crnilom i perom i svaki put je potroio za novi pirita. Sigurno je potrajalo etvrt sata dok voda nije uzavrela. Strpljivo je drao vodu nad lampom, pa zamoio pero u nju, pustio da se neko vrijeme moi, izlio vodu u tintarnicu te je perom dobro promijeao. Tako, moemo poeti. Spreman sam." Poloio je knjigu preda se, crnilo je stavio na dohvat ruke, nakaljao se, uzeo pero, ponovo se nakaljao, nabrao elo, promijenio poloaj knjige i tintarnicu premjestio, nakaljao se ponovo. Namjetao se kako bi bolje sjedio kratko reeno, pripremao se kao da prilazi obradi najveeg umjetnikog djela svijeta. Samo sam uz krajnji napor uspio da ostanem ozbiljan i shvatio zato je knjiga gostiju bila u takvom stanju. Listao sam malo prije po njoj. Slova su na posljednjoj strani bila tamnouta, i to sam vie listao prema poetku, bivala su sve bljeda i jedva su se mogla proitati. Prednje strane bile su toliko izblijedjele kao da nikada nisu bile ni ispisane. A sada pazite, senjor", rekao je. Moram ovdje da zavedem dan i godinu vaeg dolaska, vae ime, zvanje ili zanimanje i zato se ovdje nalazite. Nadam se da ete mi o svemu rei istinu." Dao sam mu traene podatke, a on je ucrtavao slova, kojima je nedostajala svaka jasnoa. Crtao je polako, sav se predao, kao to dolikuje ovako vanom zadatku. Kada je nakon skoro pola sata povukao zadnji potez, zadovoljno me pogleda, otktoni knjigu i upita: Senjor, kako vam se svida moj rukopis? Jeste li ikada vidjeli ovakva slova i poteze?" Nisam, jo nikada", priznao sam, jer je to bila istina. Imate veoma izrazit rukopis." Nije nikakvo udo, jer ja uvijek moram da unosim imena, poto moji gosti nisu upueni u rukovanje crnilom i perom. Hvala na podacima. Sve je jasno, jedino ne shvaam podatak da ste pisac. Sa takvim zvanjem jo nikad nisam imao posla. Da li je to neki zanat, vojni in. Ili se moda odnosi na trgovinu openito, ili pak na torbarenje?"

7

Ni na jedno. Pisac znai ovjek koga vi na pan-skom nazivate autorom ili eskritorom." Sada me iznenadeno pogleda. Imate li imetka?" Nemam." Onda Vas od srca alim, jer ete zbog tog zvanja vjerojatno morati od gladi umrijeti." Zato, don Geronimo?" Jo pitate?Te su mi okolnosti poznate, jer i mi ovdje u Guaymasu imamo nekakvog eskritora. Bogat je i dopisnik je lista u Hermosillosu. Mora teke pare da plaa pa da mu se dopisi tampaju. To je takav posao koji iziskuje velike izdatke, a nita ne donosi. Od ega ivite? Kako se izdravate i od ega se oblaite? Od srca vas alim. Moete li da platite ono to kod mene uivate?" Mogu. Toliko jo imam." To me veoma veseli. Hm, eskritor! Nije nikakvo udo to ste tako bijedni. Jedva shvaam da ste pri dobrom zdravlju. No karamba, sjetio sam se: ako ste eskritor, tada ete znati i pisati?" Svakako." A ipak ste taj teki posao prepustili meni. Zato tajite svoju sposobnost?" Zato to bi bilo neutivo da vam proturijeim, kad ste izjavili da sam ovjek koji ne umije baratati perom." Justo tano! Vaa utivost vam slui na ast. Smijem li upitati otkuda dolazite?" ,,S one strane Sierra Madre!" Kao pjeak? Vi, ubogi davole!" Po mamuzama koje nosim u opasau moete i sami zakljuiti da sam imao konja. Pao je i slomio nogu. Morao sam ga ubiti." Zato niste ponijeli sa sobom uzde i sedlo?" Zato to se nisam htio po toj vruini zamarati nosei takav teret." Mogli ste te stvari prodati i za dobiveni novac podmiriti dva dana boravka. ao mi vas je. Pametnije bi bilo da se niste muili tim starim pukama koje vidim kod vas. Ne vrijede niti dolara, zastarjela proizvodnja. U to se razumijem." Uzeo je brzometku u ruke, zagledao je i odmahnuo glavom. Izgleda da mu je oko zapelo za magacin. Poslije je pruio ruku prema staroj puci za medvjede, no ostavio ju je jer je bila toliko teka da je jednom rukom nije uspio podii.

8

Bacite tu starudiju!" posavjetovao me je. Ona vam .samo oteava putovanje. A kuda elite da produite iz Guavmasa?" elim da nastavim brodom, i to preko Hermo-silloa, prema sjeveru." Onda ete dugo ekati. Ovuda rijetko prolaze brodovi koji plove tako daleko." Tada u jahati." ,,U tom sluaju morate kupiti konja ili mazgu, a uvjeravam vas da ih sada ni za teke pare neete uspjeti kupiti. Ako biste imali vremena da malo dulje poekate, mogli biste se posluiti eljeznicom koja vodi za Arispe." Kako saobraaju vlakovi?" Vlakovi? Vidi se da ste ovdje stranac, senjor. Pruga jo nije gotova. Govori se da e za tri, etiri, a moda i za pet godina biti zavrena, no to s su za vas nepoznati pojmovi. Ne bi trebalo da putujete po zemlji koju ne poznajete i koja je toliko udaljena od vae domovine. Pored vaeg siromatva to je veoma opasan poetak. Vi ste naveli da je vaa domovina Sajonia. Gdje se nalazi taj grad?" Nije to grad, ve pokrajina u Evropi." Tano. ovjek zbilja ne moe da pamti sve zemljopisne karte. Dakle, moete ostati kod mene. Uzevi u obzir vae siromatvo, kao i to da ste dobar igra domina i dobar partner za mene, bit u uvidavan i raunati sve po najnioj cijeni. Stan i potpunu opskrbu imat ete dnevno za jedan pezos. Vi ete sami utvrditi da je taj iznos veoma malen." Zahvaljujem vam i prihvaam", izjavio sarn ozbiljno. Kimnuo je zadovoljno, uklonio knjigu gostiju i privukao kocke domina. Budui da ste gladni f edni, Felisa e vam prirediti jelo, a u meduvremenu moemo odigrati jo nekoliko partija. Ponimo!" Nije me ni upitao da li sam raspoloen za igru. Smatrao je sasvim prirodnim da sam i ja strastven igra domina kao i on. Poeli smo, jer nisam htio da budem neuljudan. Imao sam namjeru da ga ovog puta pustim da me pobijedi, no to mi nije uspjelo jer je stvarno veoma loe igrao. Tokom tree partije osjetio sam miris pregorjelog brana, koji je dopirao sa ognjita kraj koga je senjorita bila zaposlena. Usred etvrte partije gostioniar je iznenada zastao, kucnuo prstom po elu i rekao: Kako sam malo prije mogao da zaboravim neto! Rekli ste da elite putovati preko Hermosilloa, a ja se uope nisam sjetio da e vam se pruiti divna prilika. Senjor Enriko oekuje nekakav brod, koji e ovdje pristati pa dalje produiti gore za Lobos". Dakako, ovo mjesto bi mi veoma odgovaralo. A tko je taj ovjek, po imenu senjor Enriko?"

9

Gost moje kue, a ije se ime u knjizi gostiju nalazi ispred vaeg. Zar ga niste proitali?" Nisam. Dohvatio sam knjigu i u nJJ proitao: Harry Melton, svetac posljednjih dana." Ove su rijeci bile ispisane na engleskom jeziku. Dakle, Mormon! Kako je dospio ovamo? Zbog kakvog je posla doao ovamo u Guaymos, ak iz onog velikog grada kraj Slanih Jezera? Sta gledate tako zamiljeno u knjigu?" upitao je gostioniar. Jeste li primijetili neto neobino?" Zapravo nisam. Jeste li proitali ove rijei?" Jesam, jedino to ih nisam razumio. Taj senjor je toliko ozbiljan, ponosan i poboan, te mu nisam htio dosadivati pitanjima. Vjerojatno sam krivo izgovorio njegovo ime, jer mi je objasnio da Harry znai isto ono to na panskom Enriko. Zbog toga ga tako i zovem." Znai da on kod vas stanuje?" Spava kod mene. Ujutro odlazi, a uvee se ponovo vraa.1' ta radi u meduvremenu?" Nije mi poznato. Nemam vremena da vodim rauna o svakom gostu." Da, ovaj ovjeuljak je igrao l spavao, spavao i igrao i zato nije nikako ni dospio da svojim gostima pokloni veu panju. Meni je jedino njegovo ime poznato, kao i to da eka na brod za Lobos",' nastavio je. Taj senjor nije mnogo govorljiv. Njegova pobonost je naprosto dirljiva. Samo je teta to ne umije da igra domino!" Kako znate da je poboan?" Krunicu nikada ne puta iz ruku, a pri dolasku i odlasku stalno se pokropi svetom vodom i krsti pred onom slikom u uglu." Htjedoh neto primijetiti, no smatrao sam da je bolje utjeti. Mormon sa krunicom! Mnogoenstvo i sveta vodica! U svakom sluaju taj ovjek je licemjeran, i to njegovo licemjerstvo nije bilo bez razloga. Morao sam prestati da dalje razmiljam jer je se-njorita Felisa donijela alicu sa nekakvom gustom smjedom tekuinom, stavila je preda me i zaeljela mi dobar tek. I gostioniar mi je zaelio takoder. Prinio sam alicu ustima i okusio, okusio ponovo, pa jo jednom, sve dotle dok mi jezik nije odao tajnu da se ovdje radi o mjeavini vode, meda i pregorjelog brana. Sta je to?" upitao sam. Felisa je gd iznenadenja pljesnula rukama. Zar je mogue, senjor? Zar jo nikada niste pili okoladu?" okoladu?" upitao sam, dok mi se sa lica mogao proitati ne ba izraz oduevljenja. Da, pio sam je ve esto." Pa to je okolada!"

10

okolada! Stvarno! Nikada ne bih rekao!" Zar ne?" uzvratio mi je gostioniar razdragano. Da. moja okolada je poznata nadaleko. Tko zaa kakav ste bukuri pili na drugim mjestima. Moja je medutim toliko originalna, jedinstvena, da se svaki onaj koji prvi put navrati-kod mene, udi i ne moe povjerovati da je stvarno okolada. Ve iz ovoga moete zakljuiti da ete kod mene biti u svemu najbolje uslueni." Nisam smatrao potrebnim da mu kaem kako sam suprotnog miljenja, ve sam ga upitao: Sta ete mi donijeti za veeru, don Geronimo?" Za veeru?" Trgnuo se sav iznenaden i, uperivi prstom u alicu, izjavi: Evo je, tu je." ,,Oh, tako! A ta slUite za doruak?" alicu moje nenadmaive okolade." A za ruak?" Opet jednu alicu. To je najbolje u emu ovjek moe da uiva." ,,A ta radite s onim koji eli kruha i mesa?" Mora da ode pekaru i mesaru." Recite mi jo, imate li vina. okoladom se ne gasi ed." O, izvrsno! elite li jednu aSu?" Da. Koliko stoji?" Trideset centavosa." Don Geronimo mi je ukazao ast i poao lino po vino, no pruio ga je svojoj keri, a ne meni. Senjorita Felisa ispraznila je au do polovice a da ni okom nije trepnula, te mi je doda uz blaeni smijeak. Gutnuo sam malo i odmah sam poeo kaljati. Vino" je bilo prava sumporna kiselina. Pijte polako!" upozorio me je gostioniar. Moje je vino za vas prejako. Ono je cijedeno iz najskupocjenijeg groda." Da, priznajem da je prejako, don Geronimo", rekao sam kaljui. Dozvolite, no ja u poi pekaru i mesaru!" ,,I neete ispiti au?" upitala je senjorita. Neu. Na alost, moram imati obzira prema svome zdravlju." Nato je ona prinijela au svojim ruiastim usnama, ispraznila je a da nije ni okom trepnula. Po-vierljivim glasom zamolila me: Senjor, kad ve idete pekaru i mesaru, donesite i meni neto! To je obiaj otmjenih i paljivih gostiju." Nije loe! Jedan pezos za tri puta dnevno brana-ste vode sa medom, smjetaj vjerojatno u veoma naseljenim mreama, a osim toga i gostioniareva obitelj da opskrbljujem ivenim namirnicama. Meson de Madrid! Najbolji hotel grada! O pisaru, pisaru, svaka ast tvom dobrom savjetu i preporuci, no ja u se ipak malo osvrnuti i potraiti neku drugu kuu!

11

Odoh, pazei da ne naslute ta smjeram. itava dva sata lutao sam naokolo traei bolji smjetaj. Na kraju sarn ipak doao do uvjerenja da je gradski pisar bio u pravu, i da je Meson de Madrid bio pravi dvorac u poredenju s onim jazbinama koje sam lutajui naokolo vidio. Napori tokom posljednjih nedjelja su me potpuno iscrpli i nisam uope obraao panju na svoju vanjtinu, iako je bilo prijeko potrebno da nabavim novo odijelo. Kupio sam za pezos mesa, koje je, medu nama reeno, bilo pljesnivo, kod pekara nekoliko pogaa od kukuruznog brana, a koje se ovdje jedu umjesto kruha. Zahvaljujui zalihama susret u kui bio je propraen velikim oduevljenjem. Draga Felisa je smjesta preuzela namirnice, potpalila vatru na ognjitu i poela priti meso. Djeaci su prisvojili pogae i stali ih lomiti zubima da je sve pucalo. Donna Elvira se uspravila u mrei probudivi se od mirisa peenja. Na alost, njezino lice nisam uspio sagledati, jer je lampa, i to jedina, stajala na mom stolu. Gostioniar mi se prijateljski pridruio dodavi mi kocke domina. Da odigramo jo koju prije jela, senjor! Ionako nemamo drugog posla." Igrali smo dok nije dolo vrijeme da se jede. Senjorita Felisa iznijela je hranu, to jest pruila mi je onaj komad mesa koji je bio najpljesniviji, no bez tanjura i svega ostalog, ali zato s ozarenim smijekom. Ostali su komadi udnom brzinom bili podijeljeni prema ve unaprijed utvrdenom redu, .samo, na alost, nisu zavrili u mom gladnom elucu. Utvrdio sam da sam se na udan nain iz gosta pretvorio u gostoprimca. Upravo u asu kada sam nakon zadnjeg zalogaja stao brisati no o rukav i zadijevao za pojas, uao je onaj zbog ijeg sam dolaska bio veoma radoznao: Mormon. Vidio sam ga kada je uao jer je sjaj nae svjetiljke osvjetljavao vrata. Naklonio se prema uglu gdje se nalazila slika, zamoio vrhove prstiju u svetu vodicu ,i tek se onda okrenuo prema nama da nam uputi kratak pozdrav. No, kada je mene, stranca, ugledao, zastao je na nekoliko asaka da me bolje osmotri. Priao je brzim koracima, otvorio knjigu gostiju, koja je jo leala na stolu, brzo proitao moje podatke pa se uz ,laku no' povukao u polumrak gdje su visile i mree za goste. Sve se to tako brzo odigralo da mu nisam uspio bolje sagledati lice. Sada sam tek vidio koliko je potovanje uivao kod gostioniara jer je ovaj potmulim glasom rekao svojima: Senjor Enriko eli da spava. Leite i ne diite galamu!" Navukao je zasun na prednjim vratima, dok su stranja, koja su vodila u dvorite, ostala otvorena. Donna Elvira se opet isprui u mrei, dok su se djeaci uspentrali u svoje velike i prostrane lealjke. Senjorita Felisa pruila mi je ruku pa je i ona otila u svoju mreu. Gostioniar mi je zaelio ,laku no', pred i nosom mi ugasio lampu i povukao se u svoju

12

Ijuljaku. Sjedio sam u mraku. Bio sam pomalo zbunjen panjom koju su ukazivali novom gostu. Stvar me je ipak razveseljavala. Ostao sam jo neko vrijeme kod stola neodluan na koju stranu da se okrenem pa da pronadem mjesto gdje se mogu sav predati spavanju. Uskoro sam uo snano hrkanje draesne keri. Majka je s vremena na vrijeme isputala zrak i zvualo je kao kad ovjek eli da utrne svijeu. Otac je isputao zvukove koji su liili na zujanje bumbara. Znao sam da pri ovakvom koncertu neu moi zaspati. Zbog toga sam se odrekao svih mrea i krenuo u dvorite u potrazi za mojim leitem od slame. Pas je najprije zareao, no, prepoznavi me, smirio se. Svoje puke sam zavukao pod slamu jer se po svom starom obiaju nisam nikada odvajao od njih. Legao sam i probudio se tek kada je ve jutro bilo odavno svanulo. Uavi u gostionicu zatekao sam djeake gdje se gone oko klupa. Donna Elvira leala je jo u svojoj mrei. Senjorita Felisa kuhala je na ognjitu izvrsnu okoladu, koja danas nije mirisala na zagorjelo brano, ve na prekipjeli sirup. Gostioniar je hitro donio kocke domina kako bi sa mnom iznova zapoeo jueranji posao. Mormon je sjedio za stolom i inilo mi se kao da je ekao na moj dolazak. Primijetio sam da me je otro promatrao. Ja sam medutim nastojao da ne, primijeti kako sam i ja to isto radio. Bilo mi je teko da skrenem pogled s njega. Bila je to neobina pojava. Dobro graden i briljivo odjeven, a lice paljivo obrijano. A da mu vidite lice! Njegov pogled podsjeao me je na izraz lica koji je Gustave Dor majstorskim potezom dao davolu. Slinost je bila toliko velika da je ovjek mogao stei utisak da je Mormon sluio Dor^u kao model. Nije mogao biti mnogo stariji od etrdeset godina. Nad njegovo visoko, iroko elo nadvile su se tamnocrne kovrde, koje su mu sezale skoro do ramena. Ta kosa stvarno je bila prekrasna. Imao je velike, poput noi tamne oit bademastog oblika, kojima je priroda obdarila jedino ljude s Orijenta. Nos mu je bio lako povijen, ali ne preotro. Ustreptale ruiaste nosnice odavale su snaan temperamenat. Po gotovo enstvenim ustima no ipak ne dovoljno blagim, s oputenim uglovima usana zakljuio sam da je veoma energian. Brada, njena, ujedno i markantna, kazivala je da ovaj ovjek spada medu one ljude frji je duh snaniji od ivotinjskog nagona. Svaki djeli te glave, toga lica bio je divan, dok ih je ovjek pojedinano promatrao. No, gledajui kao cjelinu, ustanovio sam izvjesnu neskladnost. Gdje nema skladnosti, nema ni ljepote. Ne znam da li bi i netko drugi osjeao ono to i ja, naime, da mi je bio mrzak, odvratan. Osim toga, jo neto! Slinost sa Dorovom slikom mi je odmah bila pala u oi. Sta sam ga ee gledao, to sam bio sigurniji da je veoma slian osobi koju sam ve negdje i

13

nekada susreo i to pod okolnostima koje mu nimalo ne slue na ast. Razmiljao sam i .razmiljao, no nikako da se sjetim bilo mjesta i vremena, bilo osobe kojoj je toliko sliio. Iako sam Mormona slijedeih dana redovito susretao, kako ujutro tako i naveer, nikako se nisam mogao sjetiti. Sto sam ga ee vidao, to sam vre bio ubijeden da sam sasvim sigurno jo ranije sreo ovjeka veoma slinog njemu, koji je ili prema meni lino ili pak prema meni dragoj osobi bio zauzeo neprijateljski stav. Kad god me je Harry Melton gledao, mjerkao me otrim oima. Iako sam u njegovom pogledu itao ledino radoznalost, ipak se nisam uspio osloboditi osjeaja da se iza svega toga krije neto drugo, naime, da mu nisam simpatian. Ja sam ekao na .bilo kakav brod, dok je on, prema krmarevim rijeima, oekivao odredeni. Unato svemu, ipak se nisam obratio njemu, poto sam imao osjeaj da se vie ne bih od njega mogao odlijepiti. Imao sam namjeru da se obratim kapetanu i njega zamolim da me pusti na brod. No sve se odigralo drugaije. Petnaestog dana uvee uao je u gostionicu Mormon. udnovato, ovaj ovjek nije krenuo po ustaljenom obiaju do mrea, ve sjeo do nas, to jest do mene i krmara. Zna se, nas dvojica smo i sada igrali domina. Najzad mi je ipak uspjelo, i to nakon bezbrojnih pokuaja, da me don Geronimo pobijedi. Bio je veoma oduevljen i kliktao: Sada ete vidjeti kakav sam majstor, senjor! Priznat ete i sami da mnogo bolje igram od vas. Ne pamtim kada me je nesrea toliko proganjala. Uvijek ste ugrabili najbolje domine, a meni su preostale takvre sa kojima se nita nije dalo uiniti. Ubudue e se sve promijeniti i dokazat u vam da sam mnogo bolji igra od vas. Nastavimo igru!" Iskrenuo je kocke i promijeao ih. Nisam mu ni-Sta rekao, ve naumio da mu prepustim i ovu partiju, ali nas Mormon prekide i prvi put progovori: Senjor, ta vam pada na pamet! Zar niste primijetili da je va protivnik namjerno inio greke kako bi vam ustupio pobjedu? Vi neete nikada u ivotu nauiti igrati kao on." Izgovorene rijei bile su otre, a osim toga pao- je i jednostavan izraz ,senjor', dok je ovjeuljak bio navikao da ga oslovljavaju sa ,don Geronimo'. Koliko god je krmar inae bio uljudan i duboko potovao Mormona, sada mu je odgovorio resko, na to mu ovaj jo otrije uzvrati. Posvadali su se i don Geronimo pokupi domine, napusti stol i smjesti se u svoju mreu. Mormon ga je zadovoljnim pogledom pratio, a po emu sam zakljuio da je namjerno izazvao kavgu kako bi se otresao krmara i ostao sa mnom nasamo. I stvarno, samo to se malian sklupao u mrei, Melton se obrati meni:

14

Vi ve petnaest dana stanujete ovdje? Namjeravate li ostati u Guaymasu?" Glas mu je imao neuljudan prizvuk. Osjeao sam koliko se trudio da djeluje kao prijatelj, samo to u tome nije uspio, tavie, njegovo me se pitanje dojmilo kao da je upueno njemu potinjenoj osobi. Ne", odgovorio sam. Ovdje nemam ta da traim." Kamo namjeravate otii?" Moda za La Libertad." Naveo sam ovaj grad zato jer se nalazi u blizini Lobosa i jer sam doznao da e brod koji se oekuje otploviti onamo. Otkuda dolazite?" Gore sa Sierra Madre." ta ste ondje radili? Vjerojatno ste tragali za zlatom. Jeste li to pronali?" Nisam", rekao sam, a to je i istina, pazei da se ne uputam dublje u diskusiju. To sam i mislio. Vidi se po vama da ste ubogi davo. A uzevi openito, izabrali ste veoma nesretan zanat." Zato?" Proitao sam u knjizi gostiju da ste eskritor, a znam da ljudi te struke vie gladuju nego to su siti. Kako ste se usudili da zadete u ovaj kraj? Vi ste Evropejac. Da ste ostali u svojoj domovini, mogli ste za nepismene sastavljati pisma, praviti raune i slinim poslovima zaradivati onoliko da ne gladujete." Hm!" zagundao sam pazei da ne primijeti kako me je njegova izjava razveseljavala. Pisanje pisama nije toliko unosan posao kao to se to vama ini." ,,I vi niste nali drugog izlaza ve da odete u strani svijet pa da jo vie patite. Nemojte mi zamjeriti, no smatram da je to bila glupost. Nije svakome sudeno da bude sretan kao va imenjak koji je, za razliku od vas, prije polaska u svijet bio vjet lovac a ne eskritor." Moj imenjak? Na koga mislite?" Ah, mislio sam da ste ve nekada bili u Sjedinjenim Dravama, u zapadnim prerijama. No, po vaem pitanju, zakljuujem da to nije sluaj, jer biste inae ve uli za Old eterhenda." Old eterhend? Ime mi je poznato. U novinama sam jednom proitao nekakav putopis u kojem se spominje ova osoba. Rekao bih da je prerijski lovac, traga puteva, ili pak neto tome slino."

15

Dakako, to je on. Doznao sam sluajno da potjee iz Evrope. Kako se vae ime poklapa s njegovim, u poetku sam pomislio da ste vi taj Old eterhend, no ubrzo sam doao do zakljuka da se varam. Dirnut va om bijedom odluio sam poto sam ovjek dobra srca da vas postavim na noge. Pretpostavljam-da ste dovoljno razumni pa da prihvatite moju ponudu koja za vas znai spas." Trebalo je zapravo da mu se nasmijem u lice, no suzdrah se i odluih da se ne odam. Taj Mormon, pun sebe, svojim nadmenim nastupom vjerojatno je kod svakog izazivao samoljutnju, dok sam ja sada. uivao u tome da u njemu ne pobudim slutnju. ,,A zato ne bih mogao biti dovoljno razuman? Nisam dijete koje ne umije da cijeni ponudeno dobroinstvo." Dobro! Prihvatite li sve moje prijedloge, oslobo-dit ete se svih briga i bit ete bogati." Ne znam mogu li se pouzdati u vas! Molim vas recite mi u emu je stvar!" Lento, lento samo polako! Recite mi najprije zato elite otii u La Libertad." Da traim posao i smjetaj. Poto u ovom mrtvom Guavmasu nisam nita naao, nadam se da u tamo biti bolje sree." Varate se. Iako La Libertad lei uz more, jo je samotnije mjesto od Guaymasa. Na stotinu gladnih Indijanaca lunjaju naokolo traei posla, no bez uspjeha, a vi biste se tamo proveli jo gore nego ovdje. Za vas je prava srea to ste se namjerili na mene. Vjerojatno ste uli da spadam medu blaene sudnjega dana. Moja mi vjera nalae da svaku ovicu ove pustinje sklonim u cvjetne poljane sree. Dunost mi nalae da se brinem o vama. Znate li govoriti i pisati engleski?" Malo." To je dovoljno. A piete li panjolski isto tako dobro kao to govorite?" Podjednako, jedino to ne umijem da pravilno primjenjujem znakove, jer upitnici i uzvinici kod reenica na panjolskom ne stoje samo na zavretku ve i na poetKu reenice." Ovo se da nauiti," rekao je smjekajui se, s visine. Ja od vas ne traim nikakvo savrenstvo. Jeste li voljni da budete knjigovoda?" Ponudu je izrekao takvim gestom kao da mi je ponudio kneevstvo. Odgovorio sam kao da me to veoma veseli: Knjigovoda? I te kako, samo, na alost, niani trgovac. Sluao sam, dodue, da postoji jednostavno i dvostruko knjigovodstvo, samo se ja u to ne razumijem." ak ni to nije potrebno, jer se vi neete zaposliti kod nekog trgovca, ve na hacijendi. Iako nisam lino mjerodavan da vam odredim visinu vae

16

plae, jer je to stvar hacijenderoa, ipak vam mogu sa sigurnou rei da ete biti veoma zadovoljni njome. Imat ete besplatnu opskrbu, a uvjeren sam da mjesena plaa nee biti manja od stotinu pezosa. Evo moje ruke! Prihvatite je. Ugovor emo jo veeras sastaviti." Pruio mi je ruku. Polako sam podigao svoju kao da se elim rukovati s njime u znak pristanka, ali u zadnjem asu je trgoh i povukoh natrag. Mislite li ozbiljno, ili se samo alite? udi me to nudite ovakvo unosno namjetenje ovjeku koji je sav u dronjcima." Pa, moda i jeste to udno, ali ja vam savjetujem da ga smjesta prihvatite." Budite uvjereni da sam spreman, no prethodno bih elio doznati neke detalje. Gdje se nalazi hacienda na koju me elite poslati?" Neu vas poslati, ve odvesti." Ovo mi jo vie odgovara. Koliko stoji put?" Neete imati nikakvih izdataka, jer sve trokove snosim ja. Od asa va eg pristanka ne samo da ste oslobodeni svih izdataka nego ete od mene primiti i predujam. Haciendero je moj prijatelj. Zove se Tirm>-teo Pruchillo i vlasnik je haciende del Arrovo s one strane Uresa. Odavde emo putovati ladom do Lobosa, a onda produiti divnim poljskim putem koji vodi do samog cilja. Iako neemo dugo putovati, vjerujem da ete se ugodno osjeati i moi mnogo da vidite i nauite, pogotovo to vam se prua prilika da boravite u drutvu vaih zemljaka." Ne shvaam. U drutvu mojih zemljaka?" Da, senjoru Timoteu su potrebni valjani radnici za obavljanje poslova na haciendi. Indijanci nisu dovoljno izdrljivi, a ni pouzdani, te je radnike vrbovao iz Evrope. Sutra e ovamo prispjeti oko etrdeset radnika, veina sa enama i djecom. Potpisali su ve i ugovore po kojima im se prua prilika da se u najkraem roku obogate. Haciendero me je poslao da ih doekam ovdje i preko Lobosa dovedem k njemu." Iz kojeg su kraja?" Ne bih vam mogao rei. Nasluujem da su iz Poljske jer dolaze iz okolice grada Cobili." Koliko je meni poznato, grada pod takvim imenom ondje nema. Hm! Da nije moda Kobvlin?" Da, da, bit e da se tako zove. Na posrednik je te ljude u Hamburgu smjestio na brod. U San Fran-cisku su se iskrcali, odakle e sutra na malom jedrenjaku stii ovamo. Pristat e ovdje da bi samo mene primili na brod, pa e odjedriti dalje. Za razmiljanje vam mogu dati vremena samo do sutra ujutro. U sluaju da se jo ni do tada ne odluite, bit u prisiljen da povuem svoju ponudu i tada ete moi ovdje da amite do mile volje."

17

Moda bi me kapetan primio na brod do Lobosa?" Nee, ak ni uz skupe pare, jer je brod najmljen iskljuivo za iseljenike. Zabranjeno mu je da primi bilo koga drugog. Kakve li koristi od dugog razmiljanja? Bila bi prava ludost da odbijete moju ponudu." Oigledno je bio uvjeren da u pristati. Promatrao me je s iekivanjem. Bio sam u kripcu. Pustio sam ga namjerno da pria kako bih mu se iza toga mogao narugati. Medutim, odustao sam od te namjere. Osim ove, nisam vidio nikakvu drugu mogunost da se odavde izvuem. Ve me i sama ta injenica nagnala da ga ne odbijem. Bilo je tu jo neega to me je ponukalo da putujem s njime. Oekivao je ljude iz mog zaviaja, koje je, vezane ugovorom, domamio ovamo. Ovo mi je bilo sumnjivo, a jo vie pravac daljnjeg putovanja. Znam da Ures lei uz Rio Sonore. Hacienda je, navodno, u blizini grada Uresa. Najkrai put onamo vodi preko Hermosilloa, uzvodno rijekom Sonore, dok je Mormon htio preko Lobosa, a to je trideset legua, to jest sto sedamdeset kilometara dalje. Iako je poljski put opisao kao odlian, ja sam nasluivao da je lagao. Pa i da je govorio istinu, ovdje se radilo o velikom zaobilaenju, koje nije bilo bez razloga s obzirom na ljude s enama i djecom. Bio sam siguran da to nije jedini uzrok. U meduvremenu mi je sinula misao da tim ljudima moda prijeti neka opasnost, kojoj moram ui u trag, kako bih svoje zemljake na vrijeme uspio upozoriti. Ukoliko i dalje ostanem u Guaymasu, to neu moi izvesti. Morao bih da putujem sa njima. Samo kako? Nisam sklon da dam bilo kakve pismene obaveze, osim toga Mormonove dranje bilo mi je veoma sumnjivo. Zbog ega je htio upravo meni, beskuniku, da natovari na leda tako unosnu slubu? Osjeao sam u tome nekakvu odredenu namjeru, samo, na alost, jo je nisam uspio sagledati. Moram dobiti u vremenu, pdgovorio sam mu okoliajui: ,,U pravu ste, senjor. Bila bi najodvratnija nezahvalnost ako bih odbacio vae dobroinstvo. Prihvatio bih smjesta, jedino me neto zabrinjava." Zabrinjava? Htio bih da znam to vas zabrinjava?" Ja u ivotu jo nikada nisam vodio knjige, a niti ivio na haciendi. Sumnjam da u moi zadovoljiti prohtjeve haciendera." ,,O tome mi vie nemojte govoriti", prekinuo me je. Ve sam vam napomenuo da je itav posao koji vas eka prava igrarija. Zapisivat ete prinose sa plantaa naranda, sa oranica, i cijene koje za njih prima senjor Timoteo. Osim toga, potrebno je zapisivati mladu drebad i telad. To je sve to se od vas oekuje." ,,I za taj posao da uivam besplatnu opskrbu i stotinu pezosa mjeseno?" Najmanje stotinu."

18

Pristao bih odmah, ali elio bih najprije da se lino osvjedoim zasluujem li toliku plau." Pretjerano ste poteni." Moda i pretjerujem. Vau ponudu neu odbiti. Poi u s vama, ali se za sada ne elim niim obavezati. Ovo u uiniti tek onda kada se lino budem uvjerio da stvarno zasluujem ponudenu plau." Ako drugaije ne ide, pristajem i na to. Kako sto- jite s novcem? Sigurno je ve pri kraju? Poto niste definitivno primljeni, ve samo uslovno, nisam obavezan da vas financiram. Pod ovakvim uslovima mogu vam priutiti jedino besplatnu vonju i nita vie." Zadovoljan sam i time. Na svu sreu imam jo nekoliko pezosa koji e mi dotei do haciende." Ja vas medutim ne mogu ovakvog povesti sa sobom. Moete li da kupite barem novo odijelo?" Mogu, ovjek u ovakvim klimatskim uvjetima kupuje ionako samo lagana, jeftina odijela." Uredite to ujutro im prije, da ne ekamo na vas. - Laku no!" Naklonivi se jedva primjetno, poao je prema svojoj mrei a da mi ni ruku nije pruio. Djeca su ve spavala. Senjorita Felisa je hrkala, dona Elvira duvala, dok je siuni Geronimo isputao glasove slino kripi bagalja. Utrnuo sam svjetiljku i poao u dvorite da potraim svoj leaj u slami. Pas se ve priuio na mene i od veselja mi je poeo lizati ruke. Iako sam se slijedeeg jutra rano probudio, Mormona nisam vie zatekao u gostionici. Krmareva draga obitelj je jo uvijek hrkala i spavala. Gdje se taj ovjek preko dana zadrava? To nitko nije znao. I to mi je bilo sumnjivo, poto poten svijet ne mora kriti svoje boravite. Probudio sam senjoritu Felisu da mi pripremi uvenu jutarnju okoladu. Iako sam ve do danas tko zna koliko alica ispraznio, tek sam danas otkrio da je ta ljepotica priredivala okoladu od iste one vode u kojoj je prala njene prstie i umivala draesno lice. Svaka ast njezinoj kuevnosti i tedljivosti, no meni se smuilo, te joj rekoh da me boli eludac i da ne mogu popiti okoladu. Senjorita me blaeno pogleda, prinese alicu ustima, isprazni je, nadlanicom obrisa draesne usnice, te ree dirljivim glasom: Senjor, vi ste najotmjeniji caballero koji je do sada odsjedao u ovoj kui. Sretna ona ena koja se bude udala za vas. Grdne li tete to odlazite. Zar ne moete ostati ovdje?" Da li je to vaa elja?." mangupski je upitah. Da", odgovori pocrvenjevi. Sta vas je na to ponukalo, senjorito? Da li srea o kojoj ste malo prije govorili, ili je posrijedi okolada koju sam vam uvijek tako rado ustupao?"

19

I jedno i drugo", apnu iskreno. Vjerojatno je oekivala da e na jutarnji razgovor tei onako kako joj konvenira. Meni je u ovom momentu bilo vanije da nabavim novo odijelo nego da bilo kome pobudim nadu za vjeridbom. Krenuo sam u potragu za baratillerom. Njegov duan je bila prava staretinarnica. Na svu sreu ipak sam naao sve to mi je bilo potrebno, hlae, prsluk, kaput, sve od nebijeIjenog platna i slamnati eir iji je obod bio toliko irok da bi pod njim imali mjesta ne samo senjorita Felisa ve i itavi svatovi, da su joj se nade ispunile. Osim toga kupio sam komad jeftinog platna od kojeg sam saio vreu za moje puke. To sam uinio zato da bi me Mormon jo neko vrijeme smatrao ovjekom kakvim me je upoznao. Dobio sam utisak da je mnogo sluao o Old eterhendu, pa je bilo mogue da zna i za njegove puke. Zbog toga ih nije smio vidjeti. Odabrao sam jo i par vrstih cipela. Kada sam ovako dotjeran uao u gostionicu, Geronimo zapljesne rukama i zadivljeno ree: Sto to vidim? Zar ste se iznenada obogatili? Ovako dotjeran moete se mirne due mjeriti sa bilo kojim starokastilijanskim plemiem, senjor. teta to ste se rijeili da otputujete. Da sam vas ranije ovakvog upoznao, imenovao bih vas za majordoma u mojoj kui, a moda biste postali ak i moj ortak." Utisak koji sam ostavljao morao je zaista biti snaan, jer je senjorita Felisa prinijela ruku k srcu i duboko uzdahnula, pa ak se i donna Elvira uspravila u svojoj mrei za trenutak, udostojila me svojim pogledom pa se iza toga odmah ponovo opustila, uzdahnuv-i u znak priznanja. Izgleda da sam postao opasan za enski svijet. Bio sam medutim svjestan da nije moja linost posrijedi, ve novo platneno odijelo. Na alost avovi su veoma brzo popucali, a i sama tkanina raspala se u paramparad. Mogao sam sebi kupiti i neto bolje i trajnije, no nisam elio Harry Meltonu da pokaem koliko imam novaca. Oko podneva vratio se Mormon da me odvede na brod, koji je ve bio prispio. Nije bio uplovio u luku, ve ostao napolju, i mi smo se amcem prebacili do njega. Priao mi je, podigaa s glave svoju crnu svilenu kapu koja mu je pokrivala prorijedenu kosu. Oslovio me mjeavinom panskih i engleskih rijei, koje je vjerojatno pokupio tokom putovanja. Nisam ga nikada mogao razumjeti ta hoe i zbog toga ga upitah, da se dalje ne mui: Ako se ne varam, vi dolazite iz okoline Kobylina, u Poznanju?" Da, da!" brzo izusti sav ozaren. Moemo se sporazumijevati i na vaem materinjem jeziku i ne morate se muiti u rijeima koje su vam strane."

20

Veoma dobro, veoma lijepo! Dozvolite mi da vam kaem kako sam se jo odmalena poeo baviti trgovinom. Budite tako ljubazni i recite mi kakvom se trgovinom bavite vi?" Ja sam se posvetio onome to se poljski kae ,prywatny utzony'. Ne bavim se nikakvom trgovinom. Poao sam u svijet radi studija. Kod ovakvog rada ovjek lako moe ostati bez sredstava. To mi se i dogodilo, te sam prisiljen da odem na haciendu del Arroyo kako bih se ondje zaposlio."' Ovako sam mu odgovorio jer nisam smatrao za potrebno da odmah sazna istinu. Znai da ste odluili otputovati do iste one haci-ende koja je i na krajnji cilj. Sklopili smo ugovor za niz godina uz dobru plau. Vjerujemo da emo moi mnogo utedjeti. Jeste li i vi dobili stalno zaposlenje? Jesu li vam rekli kakav ete posao obavljati?" Ponudili su mi mjesto knjigovode, no ja ga jo nisam prihvatio. Odluit u se tek tada kada se budem upoznao sa tamonjim prilikama." Knjigovoda? To je odlino mjesto. U tom sluaju, vi biste bili jedan od pretpostavljenih radnicima i bit u toliko slobodan, potovani gospodine, da vam ponudim jedan postotak, dva postotka, a moda ak i tri od svega to ete kupovati u mom duanu." Sta? Vi ete na haciendi otvoriti duani?" Da. Prijeko, u mojoj domovini, zarada je veoma oskudna i ovjek je morao iz dana u dan sve vie i vie da stee kaji, dok u Americi, to jest u Meksiku i Sonori, pezosi i dolari tako rei lee na cesti za svakog koji umije dobro da otvori oi." Hm! Tko vam je to rekao?" Posrednik. Doao je u na kraj da prikupi ljude. Odmah sam uoio da je veoma iskusan i okretan ovjek." Tako! Bit e da poznaje prilike. Da li je sa svakim od vas sklopio pismeni ugovor?" Sklopio je za svakoga od" nas ugovor, udario ig i potpisao se. Otpremio nas je do luke i ukrcao u prekooceanski brod. Oplovili smo Ameriku na junoj polutki i nakon mnogih, mnogih sedmica doplovili u San Francisko. Tamo su nas prekrcali na ovaj mali brod i produili ovamo da primimo vodia pa da se s njime zajedno iskrcamo u Lobosu. Tamo emo otpoeti novi, sretniji ivot, koji nam obeava bogatstvo, kamate nad kamatama." ime su se bavili vai saputnici u domovini?" Neki su bili zanatlije, a neki obradivali tudu zemlju pod zakup. Imade i takvih koji su imali svoju kuicu sa okunicom i neto vlastite zemlje. Ovi e za nekoliko godina i sami biti vlasnici haciendi sa ogromnim plantaama i

21

panjacima. Sam posrednik nas je uvjeravao u to, a dao mi je ak i knjigu u kojoj je sve bilo navedeno. Druina se sastala na dogovor i mene su izabrali za svog poglavara s tim da u kasnije biti naelnik haciende del Arroyo. Ako ikada budete imali bilo kakvu elju, slobodno" se meni obratite i rado u vam izii u susret." Jeste li poveli i svoju obitelj?" Samo moju kerku. Rebekka, moja supruga, umu la je jo prije etiri godine, ostavivi me samog sa Juditom, naom jedinicom. Eno je ondje, promatra nas. Lijepo je gradena i veoma tankoutna. Po stasu je na majku, dok je otrinu duha naslijedila od mene. Ona je ve sada moja nasljednica i ubrzo e postati tako bogatom damom da e se sva otmjena gospoda otimati za njezinu ruku. Jasno, ona e sebi izabrati naj otmjenijeg i najugladenijeg, po mogunosti kakvog bogatog plemia. Bit e to odabranik sa kojim se Herkules nikako nee moi mjeriti. Ovaj momak napustio je domovinu zbog nje i krenuo takoder s nama u Meksiko, iako nije nae vjere i ne posjeduje niti desetinu onoga to bi mojoj Juditi mogao da isplatim danas, samo da hou." Kakav Herkules? O kome govorite?" O onoj skitnici tamo uz rub pramca. Ne skida oiju sa nje, iako ona vie ne mari i ne eli ni da uje za njega." Ne eli vie ni da uje za njega? Znai da mu je ranije bila naklonjena?" Da, na moju veliku alost. Boravila je jednom u Poznanju u posjetu kod moje neakinje. Kupili su ulaznice za cirkus u kojem je nastupao Herkules. Divili su se njegovoj snazi jer je s lakoom dizao utege teke i stotinu kilograma, kao da se njima poigrava. Herkules i moja lijepa kerka su se na prvi pogled zavoljeli. Obeala mu je ruku bez moga znanja. Htio je da osnuje vlastiti cirkus i da se proslavi kao direktor. Kada sam saznao za tu novost, umalo me nije udarila kap. Sve moje molbe i sva moja preklinjanja nisu pomogla da odustane od svoje nakane, koja joj i onako ne bi bila od koristi, ve samo od materijalne tete. Bila mu je svom duom privrena i sva moja nastojanja su ostala uzaludna. Sreom je u to vrijeme odnekuda iskrsnuo nekakav porunik otmjenog dranja, na ijem je crvenom ovratniku svjetlucala dugmad. Imao je plemiku titulu. Kada joj je ovaj ponudio ruku i srce, propao je Herkules sa svim svojim nadama. No kada je porunik sve vie i vie odlagao vjeridbu, a mi saznali da se gui u dugovima, ona mu je gordo okrenula leda i odbila ga. trto je stigao iseljeniki posrednik i! priao o divnoj zemlji Meksiku, gdje su rudnici puni zlata i srebra i gdje kavaljerosi u crvenim odorama jau na divnim konjima, a dame, puei miomirisne cigarete, odmaraju se u mreama. Moja jedinica Judita sada vie nije htjela ni za koga da uje, i samo je poela sanjati o zemlji u kojoj bi se i ona kao senjora mogla odmarati u mrei Ijuljaci.

22

Prodao sam, njoj za ljubav, sve to sam imao, i kuu i duan, da bih se ovdje probio i postao ugledna linost i stekao veliko bogatstvo. U haciendi del Arrovo moi ete se lino uvjeriti kako to brzo ide. A Herkules, saznavi da emo otploviti preko mora, svratio je takoder do posrednika i potpisao ugovor kako bi ostao kraj svoje ljubljene, ne bi li je ipak uspio pridobiti da mu postane enom. Uzeo je svu svoju utedevinu i bez iijeg znanja napustio svoje mjesto. Moete i sami zamisliti koliko smo se ljutili kada smo i njega ugledali na brodu kao putnika i lana druine na putu u zemlju u kojoj ne samo da tee med i mlijeko ve zlato i srebro dovoljno za svaiji depi koji umije da ga otvara na pravom mjestu i u pravi as. Ako elite da vas upoznam sa svojom ljubljenom kerkom, mogli biste poi do nje, samo mi najprije morate obeati da neete pokuati zadobiti njezino srce i ljubav, njezinu ruku i imanje." Ovaj ovjek je bio pravi ludak, slabi prema keri koja je svojom umiljenosti i tatinom prelazila svaku mjeru. Iako nisam bio oduevljen prijedlogom da me predstavi", nisam bio niti sklon da ga vrijedam svojim odbijanjem. Ba u pravi as priao mi je Mormon i dao znak da odem sa njime. Saopio mi je da je za mene osigurao smjetaj. Pod palubom su se nalazile malene kabine uredene za dvije osobe. uvar me je odveo do moje u kojoj je ve bilo zauzeto jedno mjesto. Tko e sa mnom stanovati?" upitao sam. Onaj dugonja, po imenu Herkules", glasio je odgovor. Kakav je kao drugar?" Veoma je miran. Boljeg saputnika ne biste mogli poeljeti. Izgleda da je taj ubogi davo bacio oko na Juditu, jer stalno bulji u nju, iako ona ne mari za njega." Obavjetenje me je zadovoljilo. Prava je ludost od strane tog gorostasa to tri za takvom djevojkom. Imao sam utisak da je potenjakovi, a osim toga bio je i bolje i urednije odjeven od ostalih. On je ak i unato svom olakom ivotu uspio, da utedi, a to mu slui na ast. Vjerujem da u za ovo kratko vrijeme to u ga provesti do Lobosa moi sa Herkulesom izai na kraj. Prozori je bio otvoren te je boravak u kabini bio ugodniji nego na palubi, gdje je ovjek teko mogao nai zaklon od velike ege. Opruio sam se na krevetu i ostao tako neko vrijeme. Nije dugo potrajalo a vrata su se otvorila i pojavio se Herkules. Dobacio mi je mraan pogled. uvar mi je upravo saopio da vas je ovdje smjestio iako sam cijelu kabinu ja platio. Poto sam uo da ste i vi odnekuda iz naeg kraja, neu imati nita protiv s pretpostavkom da me neete niim naljutiti."

23

To mi je dovoljno jasno dao na znanje, no taj bijednik je patio u dui, pa sam mu oprostio i odgovorio mu prijateljski: Potrudit u se da budemo dobri drugovi, pogotovo zato to ste vi meni od svih putnika najmiliji." Kako to mislite? ak me i ne poznajete. Zato mi laskate? To ja ne volim." Govorio sam istinu. Jevrejin mi je o vama govorio. Neete imati prilike da se poalite na mene." Ako je to stvarno vaa elja, onda se klonite Judite i ne udvarajte joj se! Sabit u u zemlju i satrti svakog onog koji to bude pokuao." Budite bez brige!" nasmijan se. Na takvoj se stranputici neemo nikada sastati. Zato onda niste i porunika satrli?" Bilo mi je ao tog momia. Smodio bih ga ovim mojim rukama. Znao sam veoma dobro da nije njegova linost ve crveni kaput uzrok zato mi je Judita postala nevjerna. Nemojmo vie o tome govoriti i pustite starca neka samo blebee! Znam to radim i ne elim o tome vie da sluam." Niti ja nisam raspoloen da se time bavim. Recite mi molim vas kako se zove starac i ime je trgovao!" Uglavnom duhanskim preradevinama, a osim toga imao je i dobro uvedenu zalagaonicu. To mu je omoguilo da stekne mali imetak, pa mu je sve to udarilo u glavu." Ubijeden je da e u Meksiku u najkraem roku postati Krez. Da moda i vi niste opsjednuti neim slinim?" Nije mi ni na kraj pameti. Nisam ja tako lakovjeran kao Jakob Silberberg, naime, tako se on zove. Stavie, ja sam ubijeden da je taj posrednik hulja i da ovi bijednici idu u susret opasnosti kakvoj se i ne nadaju. Zbog toga sam i ja poao ovamo. elim da zatitim Juditu te vjerujem da e se otrijezniti." Prilegao je na svoje mjesto i uutio. Ja se nisam trudio da ponovo uspostavim razgovor. Neto kasnije, kada je jedrilicu zahvatio malo jai vjetri i ega bila podnoljivi ja, vratio sam se na palubu. Otkrio sam tiho mjestance i odande nesmetano promatrao ljude. Ubrzo mi je priao Silberberg da nastavi razgovor o svojoj keri. Medutim, ja sam mu dovoljno jasno dao na znanje da me to ne zanima i on se udalji a da me nije ni upitao da li sada elim upoznati njegovu ljubimicu. I Mormon mi je priao za trenutak, malo je sa mnom porazgovarao, a zatim krenuo u obilazak palube. Zaustavljao se as kod ovog, as kod onog, zabavljao ljude i moram rei da se pokazao veoma pristupanim, ponudio bi gdjekojeg cigarama, pomilovao djecu po obraiu, uglavnom, trudio se da stekne povjerenje i naklonost ljudi.

24

Najdue se zadrao kod Judite u srdanom razgovoru. Herkules se toga asa pojavio na stepenitu. Skupljenih vjeda i stisnutih usana promatrao ih je. O putnicima se vodila svesrdna briga. Kabine nisu bile pretrpane, imali su dovoljno vode i izdanu ishranu. Nitko se nije mogao poaliti i svi su puni svijetlih nadanja ili u susret budunosti. Jedino smo Herkules i ja bili drugog miljenja. Da se nisam moda ipak prenaglio u pogledu Mormona? Namjeravao sam otii k Vinetuu, s one strane granice, a Lobos mi je leao kao poruen na tom putu. Putovanje me nita ne staje. Zar ve i samo to nije dosta? Zar ne bi bilo bolje kad bih od Lobosa krenuo svojim putem i da se vie ne brinem o Mormonu i poljoprivrednim radnicima? Dugo sam razmiljao ta i kako, medutim, nikako se nisam mogao osloboditi slutnje da su ovi iseljenici na putu propasti. Odetao sam do krme gdje me oslovi kapetan: Dozvolite mi da vam estitam, master! Melton mi je rekao da ete se vjerojatno zaposliti kao knjigovoda. Nemojte nikako da propustite ovu priliku jer vam se nee ubrzo druga ukazati!" Poznajete li to mjesto, kapetane?" Kako da ne! Haciendero i ja smo, tako rei, stari prijatelji; bogat je to ovjek i velika potenjaina. Koga god primi u slubu, o svakom se brine." Znai da ste uvjereni da e ovi putnici kod njega biti dobro smjeteni?" Ne samo da sam uvjeren ve to sigurno znam." Kapetan je na mene ostavljao utisak potenog ovjeka. Morao sam mu vjerovati. Hm nije li potreban oprez kod sklapanja ovakvih ugovora?" ta vam pada na pamet! I sami ete se uvjeriti koliko je ispravan stav senjor Timotea prema svojim radnicima." Zamolio je jednog iseljenika, koji je stajao u blizini, da donese ugovor. Imao ga je kod sebe i pruio mi ga. Na njemu se bio potpisao on, posrednik, a bio je ovjeren i od strane vlasti. Ugovor je bio veoma" kratak i glasio je: Radniku je osiguran besplatan put, pre-voz i dobra opskrba do samog odredita. Od se obavezuje da e na imanju Timotea Pruchillosa, odnosno njegovog pravnog nasljednika, raditi osam sati dnevno uz nadnicu od jedan i pol pezosa, kao i besplatnu opskrbu. Vanost ugovora prestaje nakon est godina. Bio sam iznenaden. Uslovi su bili poteni i nisam se vie udio to je posrednik uspio da sakupi druinu od ezdeset i tri osobe za haciendu na kraju svijeta. Polako sam uvidao da je moja sumnja neosnovana. Zar stvarno neosnovana? Pruchillo je izgleda esjit ovjek, no da li je i Mormon? A zato ne bi bio? Imam li kakvih dokaza protiv njega? Da nisam

25

moda i ja zbog ranije steenih iskustava bio odvie obazriv i nepovjerljiv? Zar nije Melton i meni htio pomoi? Savjest me je gonila da se ve samo i radi toga pokaem zahvalnim, iako nisam konano prihvatio ponudu. Zavaravajui samoga sebe da iseljenike na haciendi eka dobar ivot, odluio sam te veeri da napustim brod u Lobosu i podem svojim putem. No, neto se dogodilo to je iz temelja poremetilo moju odluku. Poslije veere su izdali iseljenicima naredbu da se svi sklone u svoje kabine. To mi je bilo sumnjivo. Ta mjera nije ni mene mimoila. Ve se poeo hvatati mrak i pirkao lagan vjetri te bi ljudi radije ostali neko vrijeme na palubi. Medutim, morali su se povinovati naredbi. Po njihovim zaudenim licima zakljuio sam da je ta naredba neto novo i da su ranije i uvee i tokom noi smjeli da borave pod vedrim nebom. Kada sam stigao u svoju kabinu, atleta mi je to isto potvrdio, jer me je doekao mrzovoljnim rijeima: ta pada na pamet Haryju Meltonu kada nas je poslao dolje! ta vi mislite zato je on to uinio?" Ne znam." Davo neka ga nosi! Poslije velike ege i boravka u zaguljivim rupama, ovjek je eljno ekao na no kako bi se malo rashladio na palubi. Do sada su nam sve to dozvoljavali." Zaista? Znai da je ovo nova mjera?" Da. A uvjeren sam da potjee od Meltona." Na osnovu ega to zakljuujete?" Prvo, jer nas alju dolje otkada se on nalazi na brodu, a drugo no radije u utjeti." utite jer nemate povjerenja u mene?" Zar ste neto drugo oekivali? Vi ste se tek prije kratkog vremena zavukli ovamo kod mene i ne moete nikako zahtijevati da vam sve svoje misli odam." Bilo mi je mnogo stalo da saznam sve to misli, te mu odgovorih: Vi se bojite Mormona, a utite jedino jer mislite da u mu odati vae rijei." Dobro sam ga ocijenio, jer tek to sam to rekao, poeo je da vie: ta vam pada na pamet! Ja da se bojim! Htio bih da vidim onoga kome bi uspjelo da me zastrai. A tek ovaj dida! Taj je namazan svim mastima, laska ljudima, a Juditi se od prvog asa udvara. Ne bojim se ja njega!" Izliv bijesa govorio mi je da je ljubomoran na Mormona. Vjerovao sam da u u datom momentu u njemu imati saveznika, pa sam odluio da budem malo otvoreniji nego to bih inae bio nakon tako kratkog poznanstva.

26

Zato niste iskreni prema meni? Ja Mormona unato njegovom upadljivom ulagivanju ne smatram potenim ovjekom." Zar je istina? Jeste li sigurni?" upitao je brzo. Postoji li osim njegovog ulagivanja jo i neki drugi razlozi? Doli ste sa njime na brod, a vjerojatno ste jo i ranije bili sa njime u vezi pa ga morate bolje poznavati od mene. Na osnovu svega toga i sami ete doi do zakljuka da moje nepovjerenje prema vama nije bez razloga." Dozvoljavam, ali ja nisam nita uinio da budete prema meni nepovjerljivi. Master Melton i ja smo dodue stanovali dvije nedjelje u istoj gostionici a da ni- ' smo bili u vezi. Tek zadnjeg dana smo vodili dui razgovor, poto je vidio da sam besposleni, ubogi davo, pa me je upitao ne bih li prihvatio slubu knjigovode na haciendi del Arroyo. Uzevi u obzir moje sadanje stanje, prihvatio sam prijedlog te zajedno sa njime danas stigao na brod." Znai da ga poznajete isto tako malo kao i ja. Zato ste onda rekli da je nepoten?" To nisam rekao na osnovu injenica, ve zbog odredenog osjeaja koji me na to upozorava. Nasluujem da se njega treba uvati." Hm. Ja isto tako mislim. Nita mi nije uinio, a ipak ga ne trpim. Ne svida mi se njegovo lice. Osim toga, primijetio sam da su Mormon i uvar kabina dobacivali jedan drugom znaajne poglede." Zar ste vi to vidjeli? Ja nisam." Jeste, oima su jedan drugom davali znake kao stari znanci, a pred nama se pretvaraju kao da se ne poznaju." To je bio znaajan podatak. Ljubomora je izotrila Herkulesove oi. Jasno, moda se i vara, zbog toga ga upitah: Da se moda ne varate? Mjesto uvara u odnosu na Mormona je tako nisko da je povjerljivost skoro iskljuena. Moda su se ranije negdje sreli. Bit e da je to sve. Moda su ti pogledi koje su izmijenjali imali da znae samo pozdrav." Ne priajte kojeta! Ako se netko eli pozdraviti, onda to ini slobodno, a ne skriveno i potajno. A kad se ve potajice pozdravljaju, znai da postoji neki razlog da bi prikrili kako se poznaju. Taj razlog ne moe biti ni ispravan, a ni poten." Slaem se. Sutra u ha obojicu bolje motriti." Radite kako znate, ali vam kaem da se iza toga sigurno neto krije. Izmedu Meltona i uvara postoje neke veze. Ukoliko se to odnosi na nas, sigurno nam nee biti po volji. Moda bi ovjek trebao da bude malo oprezniji i pred kapetanom? Zato je odmah odveo Mormona natrag na krmu kada je stigao na brod? Da bi razgovarao s njime? Zar nismo mogli svi da ujemo o emu razgovaraju?"

27

Smatram da je kapetan potenjakovi. Ubijeden sam da se ne varam. Zato bi morao da raspravlja o svojim brodskim i poslovnim stvarima pred naim oima i uima? No, ako je stvarno istina da su Mormon i uvar u dosluhu, rado bih elio da tu tajnu otkrijem. Tu dvojicu bih najradije ve sada prislukivao." Luda zamisao! Znate li vi moda gdje i kada oni razgovaraju? Osim toga, mi se sada nalazimo na brodu, a ne u umi, gdje se moe skrivati iza grmlja." Moe biti. to se vremena i mjesta tie, o tome vas mogu tano obavijestiti. Vrijeme: danas, mjesto: gore na palubi. Ako Mormon ima u neemu potajice da se dogovori sa uvarem, uinit e to kada padne mrak i kada bude uvjeren da ih nitko nee primijetiti. Njegova kabina je do kapetanove i ovaj e vjerojatno ubrzo otii na poinak. Svakome je poznato koliko su zidovi izmedu kabina tanki. Ako bi se uvar potajice zavukao u njegovu kabinu, postoji opasnost da ih kapetan uje. Radi toga mora izabrati drugo mjesto." ,,A gdje?" Zar niste vidjeli da su maloprije gore na palubi postavili ator? A za koga bi bio? Jedino za Mormona. Vjerojatno je rekao da e radije spavati na palubi nego u zaguljivoj kabini." ,,I vi namjeravate da prislukujete tu dvojicu?" Da. Jeste li .primijetili da su onaj ator nainili od rezervnog velikog jedra?" Ne znam nazive svih jedara, ali sam uoio da je bilo veliko, dovoljno ne samo za ator, jer je otraga ostatak bio smotan u balu. Bit e da je veliko jedro." To je ono to sam mislio. Za ator ne treba vie od pola jedra. Druga je polbvina otraga smotana. Pod tom balom bi se jedna osoba mogla dobro smjestiti. Ako nemate nita protiv, ja u ondje spavati." Luda zamisao! Otkrit e vas im zakaljete ili kihnete." ,,O tome u voditi rauna," Bit e da ste veoma sigurni u svoj nos. Ako vas i ne uhvate, va trud e biti ionako uzaludan. Vi jo i ne znate da li je ator podignut stvarno za Mormona. U sluaju da je vaa pretpostavka tana, jo je uvijek pitanje hoe li onamo doi uvar." Moglo bi se i to desiti, ali sam ja ipak uvjeren da mi trud nee biti uzaludan. Iz iskustva znam da me moje slutnje rijetko kada prevare." No, onda vas ne elim ni nagovarati, a ni odgovarati. Budete li tamo gore okusili mornarevu aku, to nee biti u pitanju moja leda, ve vaa."

28

.Dozvoljavam da je ,luda zamisao' atlete proizvod njegovog duha. No mene su prosto svrbjeli prsti da izvedeni tu ,ludu zamisao'. Napustio sam nau kabinu kako bih se oduljao na palubu. To nije bilo tako jednostavno. Zbog tankih zidova i uskog hodnika kroz koji sam morao proi, mogli su me lako uti. No sreom nisam uz put ni ha koga naiao. Stigao sam do otvora koji je vodio gore na palubu. Zaustavio sam se na stepenicama i oprezno proturio glavu kako bih imao pregled nad prostorom izmedu mene i atora. Bio je slobodan. uo sam kako kapetan otraga daje kormilaru naloge za no. Znai, spremao se da ode na spavanje. Glas Mormona se takoder uo. Prema tome, i on se nalazio kod kormila. U blizini pramca mornari su se smijali i avrljali. Mene nisu mogli vidjeti. Brzo sam se izvukao iz otvora i ljisnuo do atora da se odmah sakrijem pod smotanom polovinom jedra. To sam izveo za nepun minut. Iako sam leao na tvrdoj palubi, ipak mi je bilo .ugodno dok me je jedro skrivalo. Tu me nitko nije mogao opaziti. Moje skrovite je bilo odlino. Ovdje mi nije prijetila nikakva opasnost. Glavno je da ne izgubim strpljenje. Legao sam dolje i zauzeo takav poloaj kako bih najbolje mogao zavui ruke i glavu pod ator. Napipao sam u njemu leaj pripremljen od tankih, mekanih ebadi. Unutra je bilo mrano i nisam nita vidio. Nekoliko asaka kasnije uo sam kapetana kako je Mormonu zaelio laku no. Iza toga je otiao u svoju kabinu. Melton je jo neko vrijeme etao gore dolje po palubi, te najzad uao pod ator i legao. Dakle, pretpostavka je bila tana. ator su za njega bili podigli. Jedino sam sada imao da ekam i uvjerim se da li e i uvar doi. Proao je itav sat i jo jedan. Stigla je i pono. Glasovi mornara su ve odavno utihnuli. Zavladala je takva tiina da se ak i um vodene pruge mogao uti. Jedanput sam samo uo kako je jedan mornar doviknuo glasno kormilaru. Trgnuo sam se na um koji sam uo u atoru. Bio sam siguran da potjee od Meltona i da je ustao. Glavu sam zavukao jo vie kako bih mogao bolje prislukivati. Uto sam zauo paljenje ibice i ugledao njezin plamen. Mogao sam sada i Mormona da razaberem. Sjedio je na leaju pripaljujui cigaru. Znai, ekao je i uope nije bio ni zaspao. Prolo je opet izvjesno vrijeme kad zauh kako nekome upuuje pitanje: ,,Wellere, jesi li ti to?" Da, Master", glasio je tihi odgovor na engleskom jeziku. Udi brzo kako te ne bi nitko primijetio! Ima mjesta i za tebe." uvar se dakle zove Weller. Posluao je Meltona te rekao: Ne brinite, Master! Na palubi nema nikoga drugog osim kormilara i straara. Oni nas sa svojih mjesta ne mogu opaziti."

29

Nastala je kratka stanka. Smjestili su se tako da su sjeli jedan kraj drugog. Tada Mormon ree: Zna i sam koliko sam radoznao. Veoma me je zanimalo da li si se smjestio na brodu." to se toga tie, Masteru, nije mi bilo teko da se zaposlim kao uvar kabina." > Nadam se da te kapetan ne poznaje?" Iskljueno." ,,A da nije sluajno saznao da se nas dvojica poznajemo?" uvat u se da tako ta odam! Na alost, ja se nisam mogao ukrcati samo za vonju ovamo, ve sam morao prihvatiti i povratak, te sam prisiljen da od Lobosa produim dalje za San Francisko." Nita zato. Nee ti biti teko da u Lobosu kidne." To sam i ja mislio. Stoga sam i ponio sa sobom samo najpotrebnije stvari kako bih u svakom asu mogao da napustim brod a da za sobom nita ne ostavim." U redu! No kako stoji naa stvar? Kada je tvoj stari otiao?" Tri tjedna prije mene i vjerojatno je ve na cilju. Ve je ondje esto boravio te poznaje tamonje prilike. Budui da je veoma vjet, mora mu sve uspjeti." Pitanje je samo da li e Indijanci pristati?" Uvjeren sam da hoe. Ako se radi o takvom plijenu, onda e svaki Crvenokoac pristati." Sada sam mirniji. Samo je pitanje da li e na vrijeme biti na odredenom mjestu." Ja sam siguran da su ve na putu. Zar je stvar toliko hitna, Master Meltone? To bi se moglo i bez urbe izvesti." Do danas sam i ja bio toga miljenja, no sada sam ga promijenio." Zato? Zar se neto dogodilo?" Da. Sreo sam nekoga." Valjda taj susret nije toliko odluan za nau zamisao?" ,,I te kako. Moe misliti koliko sam bio iznenaden kada sam tog ovjeka ovdje ugledao, a kada mu sa- zna ime, bit e isto toliko iznenaden koliko sam i ja bio kada sam ga prepoznao." Recite mi tko je!" ,,U stvari, i sam bi to morao znati jer si ga vidio ovdje na brodu." Doao bi u obzir samo onaj ovjek koji se eli zaposliti kao knjigovoda. Je li tano?" Naravno! Jedino je on u Guaymasu doao sa mnom na brod. Zar ga ti zbilja ne poznaje? Sreo si ga ve jednom i to pod takvim okolnostima da me stvarno zauduje to ga dri neznancem. Bio sam uvje-

30

ren da si ga prepoznao. Zbog toga sam ti nekoliko puta davao tajne znakove kako bih te upozorio na njega i kako bi se pred njim to manje pokazivao, jer bi te on inae mogao prepoznati." Znakove sam uoio, no nisam ih shvatio. Takva skitnica koja se zadovoljava slubom na zabaenoj haciendi za nas ne moe da bude ni od kakvog znaaja." ,,I ja bih tako govorio kada bi taj opasni ovjek stvarno elio da bude knjigovoda. Sjeti se Fort Uin-taha i onoga to si ondje doivio!" Sjeam se, bilo je gusto. U ono vrijeme je to mjesto bila prava kockarnica. Zaradio sam prilino novaca i napunio kesu dolarima. No u najkraem vremenu sam taj novac ponovo izgubio. Sreom, tamo se nalazio i va brat Tomas i poklonio mi aku dolara. Osim toga osigurao mi je i mjesto konobara kod gostioniara. Od tada ga niani vie nikada susreo. Znate i sami zbog ega je morao na brzinu da ostavi to mjesto. O tome se ne govori rado." ,,A zato ne? Svi mi grijeimo. Uostalom, dobro se on izvukao." To je tano. Dobio je na kocki tako veliki iznos da je onaj oficir poeo sumnjati u vaeg brata da vara u igri. Dolo je do svade. Oficir je zahtijevao da vrati novac, no va brat ga je ustrijelio i pobjegao. Dva vojnika, koji su uli galamu, htjeli su ga napolju zadrati, medutim, on je i u njih pucao i oni su pali kao klade. Izvukao se iz Forta, ukrao konja sa panjaka i otpraio. Bilo je pravo junatvo izvui se iz tako utvrdenog mjesta." Izvui? Da, Tomas se iz Uintaha izvukao..." Ne samo odande ve kasnije i...", prekinuo ga Weller. ,Bilo mu je zagustilo. Da se nije Old eterhend umijeao, ne bi nikada bio uhvaen. Kakvih li oiju u tog ovjeka! itava etiri dana gonili su vaeg brata a da ga nisu pronali. I ba je morao tada stii Old eterhend i saznati sve. Ustrijeljeni oficir bio mu je prijatelj i zbog toga je krenuo da uhvati vaeg brata." ,,I tano etiri dana kasnije, kada ni jednom vojniku nije uspjelo da mu otkrije trag. Ta bitanga ima psei njuh. Uao mu je u trag i gonio ga sve do Fort Edwardsa, gdje ga je predao komandantu. Osudili su ga na vjeala, no zadnje noi uspjelo mu je pobjei, i to preobukavi se u odijelo vojnika koji ga je uvao. Ovaj je bio toliko glup i dozvolio da ga udavi. Bit e da si i ti tada u Fort Uintahu vidio Old eterhenda?" Samo u prolazu. Tek to je stigao, ve je uo za tu stvar i odjurio u asu kada sam stajao na vratima gdje mi je susjed priao da je stigao Zapadnjak."

31

Tada nije ni udo to ga danas nisi prepoznao." ' Danas?" zapitao je uvar zaudeno. ta ste time htjeli rei? Valjda ne to da je takozvani knjigovoda lino Old eterhend?" Da, to je upravo ono to sam htio rei." Zar ovjek s onim priglupim licem, kojemu sam dodijelio mjesto u Herkulesovoj kabini, to da je Old eterhend? Bilo tko da ga vidi, makar samo i u prolazu, odmah e uoiti da on nema nikakve veze sa pisarskom slubom. Masteru, spreman sam sve da povjerujem, bilo to da mi kaete, samo ovo ne, nikada!" Imam neoborive .dokaze. Jesi li vidio puku toga ovjeka?" Nisam. Izgleda kao da ima dvije. Nalaze se u platnenoj vrei." Da, dvije. Svaki ovjek zna da Old eterhend uvijek ima uza se dvije puke, jednu za medvjede i jednu brzometku. Ja sam jo u gostionici primijetio da ih preda mnom krije, no traio sam od gostioniara da mi ih opie. Taj Zapadnjak se pretvarao da je ubogi davo, dok je s druge strane gostioniara i itavu njegovu obitelj nahranio i astio. Da je on stvarno ovjek za kakvog se izdaje, bio bi smjesta prihvatio, i to s najveim veseljem, moju ponudu. Medutim, posluio se smijenim izgovorom i zamolio me je da mu dam rok za razmiljanje. Iako me ranije nije nikada vidio, ipak me je stalno promatrao. Ja mu nisam dao na znanje da sam to uoio. Izgleda da mu je pala u oi slinost izmedu mene i mog brata. Doao je sa Sierra Madre. U tako pust i opasan kraj ne zaluta nitko, a najmanje jedan stranac, pogotovo to su ondje esti nemiri i nesigurnost. Na takav put se usuduje jedino iskusan ovjek koji je siguran u svoje oruje. Zamisli, i to bez ikakve pratnje!" Moete i sami zamisliti kakvom sam napetou pratio ovaj razgovor. Nisam se prevario u slutnji, jer je ona ila u prilog meni, a vjerojatno i ostalima. Sada mi je bilo jasno zato mi je pala u oi neskladnost crta na Mormonovom licu. Razlog je slinost sa bratom koji je nekada nosio drugo ime. Njegovo pravo ime mi nije bilo poznato. Prijateljstvo sa oficirom me je gonil da slijedim krivca i da ga najzad u Fort Edwardsu uhvatim. Sada sam znao na emu sam. Mormon je bio brat one varalice i viestrukog ubice. Nain izlaganja zloina i stav prema tadanjim dogadajima kazivali su mi da je i on na ratnoj nozi sa zakonom. Na alost, sada sam doao do zakljuka da su me prozreli. Onaj gostioniar u Guaymasu bio je toliko priglup i vodio nekakvu knjigu gostiju. Pronaavi moje ime u njoj, Mormon je posumnjao da sam Old eterhend. Osim toga, pomogla mu je i brbljivost gostioniareva, koji je opisivao moje puke, a i tota drugo to je sada Melton spomenuo i nabrojao. Naveo je ak i to da nisam spavao u kui, ve u'dvoritu, poto sam kao Zapadnjak

32

navikao na to. Mormon je tako ubjedljivo govorio da je i uvar promijenio miljenje i nastavio: Pretpostavimo da se ovdje zbilja radi o Old eterhendu. to ga je moglo ponukati da i on pode na haciendu?" Bit e da ima vie razloga. Ako je u meni prepoznao brata varalice, tragat e dalje za njim ondje gdje se i ja nalazim. Znai, prilijepio se za mene. Osim toga, vjerojatno mu je kad iskusnom ovjeku palo u oi s kakvom namjerom dovlaim ove ljude ovamo. Po onome to sam o njemu sluao, sudim da e se prikljuiti ljudima kako bi im u datom momentu dao savjete i pomogao. Osim toga, uva se da bilo kakav ugovor potpie jer elf da ostane gospodar situacije. Znai, moramo s njime raunati, iako ne vjerujem da e nam moi osujetiti nau namjeru. Ipak moramo biti spremni na to da e nam initi neprilike, to bi samo odugovlailo itavu stvar. Onda ste uinili veliku greku to ste ga poveli sa sobom. Niste smjeli da se s njime bakete. Trebalo je da ga ostavite u Guavmasu." Postupio bih tako da nije gostioniar don Gero-nimo izbrbljao da oekujem brod. Ja sam dodue rekao Oldu eterhendu da bez mene nee moi na brod. No uvjeren sam da bi ga kapetan, taj priglupi potenjakovi, koji nije upoznat s naim poslom, ipak primio. Recimo da nije poao s nama, on bi, po mome miljenju, ugrabio slijedei brod, otputovao do Lobosa i odande poao za nama. Od toga trenutka ne bismo bili ni asak sigurni." Zar jedan ovjek protiv ovoliko nas? To zvui pretjerano, pa bio taj jedan i sam Old eterhend. Jedan jedini metak je dovoljan da ga se oslobodimo." Da, kada bi se on izloio metku, samo to mu to ne pada na pamet. Postupio sam u ovom sluaju najmudrije. Ako je on poznat kao lukav lisac, dokazat u mu da su drugi jo lukaviji. I upravo zato to me eli nadmudriti, bit e sam nadmudren. Pretvarao sam se da ga stvarno smatram propalim strancem. Ponudio sam mu slubu samo zato da ga primamim. Ovako u ga moi stalno drati na oku i ustrijelit ga im to bude potrebno. A to u sigurno uiniti kako bih osvetio brata za kojim traga i kojega je prisilio da kao ubica pobjegne iz zemlje. Odmazda je neizbjena. Taj priglupi momak je toliko smion da je sam uletio u klopku. Ne smijem propustiti priliku da izvedem ono to mi je dunost, odnosno da se krvavo osvetim." Govorio je bijesno i to je odzvanjalo kao neka vrsta zakletve. Na to mu uvar ree zamiljeno: Nadajmo se da e tako biti! Taj ovjek je veoma zagonetan: Meni se ini kao da je u savezu sa samom sotonom. Sto dublje zapada u opasnost, to se bre uspijeva iz nje izvui."

33

Ovoga puta tako nee biti. Putem ga ne smijemo izazvati jer e to pobuditi sumnju kod ostalih. Stignemo li na haciendu, obraunat emo se s njim. ak nije ni potrebno da se ja s njime obraunam jer e to uiniti Indijanci."' ,,A ako im umakne? Koliko li je puta ve bio u pandama krvoednih Crvenokoaca pa mu je ili uspjelo da umakne, ili da ih privoli na prijateljstvo. Zar se nije i sa samim Vinetuom borio na ivot i smrt? Danas su spremni ak i ivot dati jedan za drugoga!" Bili su to drugi ljudi i druge situacije. Nisam ja bio u pitanju. Kad god budem zaelio, obavit u mu ruke oko vrata i udavit ga. Pogledaj u zvijezde! Zaklinjem se u njih i kaem ti da taj ovjek ide u sigurnu smrt, kao to je i putanja ovih zvijezda odredena. elim..." Dalje nije stigao jer je imao razloga zato nije dovrio. ator ih je poklopio. Izgovorivi ove posljednje rijei, htio je malo da razmakne ator kako bi pogledao u zvijezde. Medutim, nije bio dovoljno oprezan. Kolci nisu bili dovoljno privreni za palubu, i kako su bili prilino optereeni jedrom, nisu izdrali taj pritisak i poispadali su iz svojih leita. Platno je poklopilo kako ovu dvojicu tako i mene. Morao sam brzo djelovati da me ne bi otkrili. Hitro sam se izvukao ispod bale jedra i pojurio prema otvoru za kabine. Kada sam ve dovoljno odmakao u otvoru, bacio sam pogled prema mjestu gdje je bio ator i primijetio da su se Mormon i uvar takoder izvukli ispod njega a da nisu ni primijetili prisustvo" tree osobe. O daljem prislukivanju nije moglo biti ni govora. Poao sam u svoju kabinu. Herkules je spavao medvjedim snom. Nastojao sam da budem to neujniji i da ga ne probudim. Spavao je, a to mi je u ovom momentu bilo i drago, jer ne bih znao u ovom asu ta bih mu odgovorio na njegova pitanja. Jedno je medutim bilo sigurno: da mu za sada ne smijem istinu rei jer bi se lako moglo desiti da i nehotice pobrka moje planove. Prilegao sam, ne da spavam, ve da razmiljam o onome to sam gore na palubi uo. Kroz prozori su prodirali ve prvi zraci jutarnjeg svjetla kada sam zaspao. Dakle, radilo se o mom ivotu! Iako je opasno zvualo, nisam se mnogo zabrinuo. Sada sam znao na emu sam. Znai, moram biti stalno na oprezu. Opasnost, koja je prijetila iseljenicima, bila je druge vrste. Da su i oni isto tako bili u opasnosti, nije bilo dvojbe. Medutim, opasnost u kojoj su se nalazili iseljenici bila je tim vea to se nije moglo predvidjeti kakve je prirode i gdje i kada e nastupiti. Jedno je ipak bilo sigurno: da se do haciende nee nita poduzimati. Mormon je rekao da se do tog mjesta ne smije nita protiv mene

34

poduzimati jer bi u protivnom to kod ostalih pobudilo sumnju. Znai da se i njima nee nita dogoditi. A onda na haciendi! A ta i kako tada? Govorili su o nekakvim Indijancima koji bi morali da mi se osvete. Vjerojatno su to isti oni od kojih i iseljenicima prijeti opasnost. Prepad Indijanaca? Ne ini mi se suvie opasnim. Zato bi napali iseljenike? Svi su bili toliko siromani, izuzev Poljaka, da nije bilo ta da se opljaka. Bit e da tu ima neeg drugog posrijedi, no ja za sada jo nisam uspio da sagledam u emu je stvar. Vjerovao sam da u uz put imati priliku da saznam, da ujem i da vidim neto vie to bi me odvelo na pravi trag. Uz put? Moram li ja ostati sa njima? Da li sam na to bio obavezan? U stvari-nisam. Mogao sam u Lobosu napustiti brod i nestati. U tom sluaju bi iseljenici bili izloeni, zlokobnoj sudbini i kada bi se to ostvarilo, . jedino bi mene pekla savjest. Ve samo radi toga morao sam ostati s njima. No, moj stalni nagon za djelovanjem tjerao me je da se poblie upoznam sa Mormo-novim planovima i da ih osujetim. Rekao je: eli da me nadmudri, znai: mora sam biti nadmudren." Dobro, neka bude, lukavstvo za lukavstvo, nadmudrivanje za nadmudrivanje! Atleta je ve bio na nogama kada sam se probudio it upitao me: Ja sam ve spavao kada ste se vratili i nisam vas uo. Da vas moda nisu uhvatili?" Nisu." ,,A jeste li to saznali?" Nita naroito", odgovorio sam ravnoduno. To sam i mislio", nasmijao se. Tako sam vam i proricao. Zasluili ste da vam se narugam." Moete, samo bih vam ipak savjetovao da utite kako mi se ne bi i ostali ismjehivali." Da me moda ne smatrate brbljivcem?" upitao je posprdno. Jo mi nitko do sada nije mogao rei da sam brbljivac, pa prema tome ne elim ni-zbog vas da to postanem. Neu vas odati, pogotovo ne onoj dvojici bitangi koje ne mogu da podnosim. Imam osjeaj da u se s onim Mormonom kad tad morati obraunati." Lobos je ve odavno ostao za naim ledima. Proli smo ve i kraj San Miguel de Horcasitasa. Sto na konjima, to na kolima, vozili smo se prema Uresu, glavnom gradu istoimene oblasti. Vodili su rauna o tome da nijedan od iseljenika ne ide pjeice. Senjor Timoteo Pruchillo, na hacien-dero, poslao nam je u susret Yaqi-Indijance s kolima kao i konjima za jahanje i tovar., S njima smo se sastali u Lobosu. Sve je bilo divno organizirano i ilo tano kao zupanici na satu.

35

Kola su bila nezgrapna, slina onima u kojima su nekada iseljenici putovali kroz sjeverne amerike prerije. Kola su bila odredena za ene i djecu. Natrpali su na njih jo i ono malo sirotinje to su bili ponijeli sa sobom, kao i stvari koje je vodi kolone kupio u Lobosu. Konji nisu bili naroito dobri, no za tako kratak put su sasvim odgovarali. Vodi je bio sijed, iskusan vaqueros ili nadzornik, utljiv, mrgodan momak, koji ni sa kim nije progovorio rijei i jedino je prema Mormonu pokazivao izvjesno potovanje. Njih dvojica su tokom cijelog puta jahali jedan kraj drugog na elu kolone. Ja sam se pridruio atleti i pretvarao se kao da me svi ostali veoma malo zanimaju. Potajice sam ipak bio na oprezu kako bih mogao udovoljiti postavljenom zadatku. Herkules je bio dobar jaha i to zato to je radio u cirkusu i imao prilike da se vjeba u jahanju. Vie puta mi se nasmijao gledajui me kako nagnut, naizgled nesigurno, sjedini u sedlu. Ovako se dre iskusni prerijski lovci kad su bezbrino jahali i kada se inilo da i jaha i konj spavaju sve do onog momenta kada bi i jahaa i konja neto trglo pa bi se preobrazili u sasvim druga bia. Kritizirao je moje loe dranje, labavo dranje uzdi, landaranje ruku. Vidjevi da ne marim za njegove prigovore, rekao mi je bijesno: ovjee, govoriti vama ili niz vjetar, sasvim je jedno. Koliko god vam govorio, vi nikada neete biti pravi jaha. Jaete kao dijete na drvenom konjiu. Prava sramota!" Iako od njega nisam oekivao nikakvu uljudnost, ipak sam primijetio da mu se dranje izmijenilo. Vie nije bio toliko ravnoduan i uzdrljiv kao prvog dana naeg poznanstva. Vie puta sam opazio kako me potajice prijateljski pogledava. Vidio sam da je jednom brzo skrenuo pogled u stranu kao da se stidi to je promijenio osjeaje. uvar kabina Weller ostao je na brodu, ali ni trenutka nisam sumnjao da e nakon naeg iskrcavanja pobjei odande, kako bi u datom momentu bio Mormonu pri ruci. Melton je dodue iseljenicima i sada poklanjao panju, onoliko koliko je to prema njegovom miljenju bilo dovoljno da se ukazuje tim ljudima. No otkada smo se iskrcali, vie nije bio onoliko ljubazan koliko je to bio u poetku. to smo se vie pribliavali, to smo se vie udaljavali od mora i to ih je sigurnije imao u akama, bivao je sve manje ljubazan kad god bi s nekim od njih razgovarao. Jo nikada nisam bio u ovom kraju, prema tome nisam poznavao poloaj oblasnog glavnog grada Uresa kroz koji smo morali proi. Znao sam jedino da lei na Rio Sonori, nekoliko milja ispod Arispesa. Smjestio se kraj lijeve obale rijeke u veoma plodnoj dolini, opasan divnim vrtovima. Veselili smo se tom gradu, pogotovo to smo itavim putem prolazili kroz puste krajeve, a

36

i ponadali smo se da emo u Uresu imati jedan dan odmora. Nasluivao sam da se pribliavamo gradu , jer smo ve odavno preli Rio San Miguel, pritoku Rio Sonore. Iz sata u sat nailazio sam na znakove koji su mi govorili da smo ve blizu jednog veeg mjesta. Nailazili smo na sve brojnije puteve ako se uope tako mogu,nazvati. Putem smo susretali po kojeg ovjeka, i to veinom jahaa. Iskrsavala je tu i tamo po koja hacienda ili estanzia, koje smo uvijek zaobilazili. Padalo je u oi kako Mormon nastoji da nijedan od prolaznika ne progovori s nama ni rijei. Kad god bi se netko pojavio na vidiku, odjahao bi mu u susret i razgovarao s njime tako dugo dok mi svi ne bismo proli. Time je htio ili da preduhitri da nas ne bi tko upozorio, ili pak nije nitko smio saznati tko smo i kuda idemo. Po njegovom vladanju sam mogao sa sigurnou zakljuiti da je svakom prolazniku koji se interesirao za nas davao kriva obavjetenja. Osim toga promijenili smo i pravac kojim smo se do sada kretali i poli prema sjeveroistoku. Ures u tom smjeru nije leao. Rijeio sam da mu ne pokaem ni trunka nepovjerenja. Medutim, odjahao sam do njega kako bih se uljudno raspitao za poloaj grada i za vrijeme u koje emo tamo stii. Dobacivi mi otrovan pogled, odgovorio mi je: Sta vas interesira Ures, master? Jesam li ja moda rekao da emo se toga mjesta dotai?" Rekli ste da hacienda del Arroyo lei iza Uresa. Prema tome mislim da emo ..." Misliti, misliti!" prekinuo me je. Hacienda dodue lei iza Uresa, no ne u ravnoj crti, ve po strani. Da li ste moda oekivali da emo radi vas svratiti onamo?" To nisam mislio. Uostalom, priznat ete da je moje pitanje bilo veoma skromno i nikako nije imalo prizvuk nametljivosti." Napustio sam ga. Na moja pitanja na panskorn jeziku odgovorio je engleski kako ga nitko osim mene ne bi mogao razumjeti. Vjerojatno da ni stari peon ili vaquero, koji je jahao kraj njega, nije smio nita da sazna o njegovim tajnim namjerama. Vjerojatno je htio da zaobide Ures radi toga da se ondje ne bi saznalo da je grupa iseljenika krenula za haciendu del Arroyo. S ovim su ljudima htjeli neto da izvedu to se nije smjelo saznati. Uvee toga dana stigli smo do Rio Sonore i to, kao to sam i nasluivao, daleko od grada. Obala je bila niska, a voda plitka, te smo je mogli lako kolima i konjima pregaziti. Bilo je ve kasno i zapravo je trebalo s one strane da zastanemo. Dugaak put izmorio je i ljude i ivotinje. I usprkos tome Mormon je izjavio da moramo produiti jer emo nakon jednog sata

37

stii do takvog mjesta koje je mnogo pogodnije za logorovanje od obale rijeke. Ova njegova tvrdnja je u meni ponovo pobudila sumnju. Istina, ovdje kraj vode bilo je i komaraca koji bi nam remetili mir. Ja sam samo ovo smatrao opravdanim razlogom jer je opala bila pogodna da prui sve i ljudima i ivotinjama. Mormon je imao sigurno neki razlog da se udalji od rijeke, pogotovo fo se ve poeo da hvata mrak. Prije no to smo krenuli dalje, pustio je da se ivotinje u rijeci napoje i po tome sam zakljuio da e nas odvesti nekamo gdje nema ni vode. Od rijeke smo krenuli po potpunom mraku, te nisam mogao dobro da uoim kraj kroz koji smo prolazili. Nije bilo ni stabala, a ni ume ili polja. Katkad smo jahali kroz travu, no veinom po pijesku u koji su duboko propadala kopita naih ivotinja i kotai kola. Uskoro su se pojavile prve zvijezde na tamnom nebu i jedino sam uz pomo njih uspio odrediti pravac naeg putovanja. Drali smo se jugoistoka. Na domaku grada skrenuli smo prema sjeveroistoku, a sada idemo prema jugoistoku. Nema dvojbe da je put preko Uresa najkrai jer lei u ravnoj crti. Mormon ga je namjerno zaobiao. Morat u na svaki nain utvrditi zato je ovako postupio. Prola su dva sata kada smo se zaustavili na prostranoj ravnici sa po kojim grmom. Nigdje ni teku-ice, a ni stajae vode. Palo mi je u oi da se nismo ulogorili kraj grmlja, ve podalje od njega. Putnik nikada ovako ne postupa jer mu grmlje donekle prua ugodnost. Kola su zbili, konje ispregli, jahae konje rasedlali i predali ih nekolicini Yaqi-Indijanaca, pod ijim su nadzorom trebali po noi da pasu. Mormon je Indijancima zabranio da se sa konjima dre grmlja i naredio im da odu na suprotnu stranu. I to mi je bilo sumnjivo. Bio sam uvjeren da je on to stoga uinio da se nitko od na ne bi mogao pribliiti grmlju, i zato sam odluio da se potajice do njega dovuem. Ljudi su bili izmoreni i poeli su se umotavati u svoju ebad kako bi im prije zaspali. To sam i ja isto uinio, samo to nisam sklopio oi. Sada je bila prva mjeseeva etvrt, no mjesec jo nije izronio. Zvijezde, kojih je danas bilo malo, irile su oskudno svjetlo, i ovjek je mogao da vidi jedva desetak koraka ispred sebe. Motrio sam mjesto na kojemu je Melton leao, i to neto po strani sam. Pretvarao se kao da spava, ali nakon tri etvrt sata primijetio sam da se pokree. Izmotao se iz ebeta i ustao. Stajao je neko vrijeme i oslukiva