7. Prirodno Geografske Regije Europe 1

8/19/2019 7. Prirodno Geografske Regije Europe 1

1/36

BALTIČKI ŠTIT


2/36

Prirodno geografske regije Europe

Baltički štit:

Granice predstavljaju:

Skandinavsko gorje, Ruskaploča i Njemačko-poljskanizina

Obuhvaća: I i J Švedsku, JI

Norvešku, Botnijski zaliv,Finsku, poluotok Kolu i

Kareliju u Rusiji, a na jugu je

granica danski poluotok

BornholmTektonski stabilno područje

koje pripada IstočnoEuropskom kratonu


3/36

Prirodno geografske regije Europe

Baltički štit:

Granice predstavljaju:

Skandinavsko gorje, Ruskaploča i Njemačko-poljskanizina

Obuhvaća: I i J Švedsku, JI

Norvešku, Botnijski zaliv,Finsku, poluotok Kolu i

Kareliju u Rusiji, a na jugu je

granica danski poluotok

BornholmTektonski stabilno područjekoje pripada IstočnoEuropskom kratonu


4/36

Obzirom na geološki sastavizdvajaju se tri područja:

SI sa stijenama arhajske starosti

(preko 2,5 mlrd god): graniti,gnajsevi, metamorfozirane

magmatske stijene (greenstones)

Središnji dio stijene starosti 1,9 do

1,8 mlrd. Graniti i drugemagmatske stijene

JZ dio izgrađen je od najmlađihnaslaga, koje su prekrivene

mlađim pleistocenskimglacijalnim sedimentima

Djelomično su strarepredkambrijske naslage

prekrivene mlađim paleozojskim imezozojskim


5/36

Reljef: razlikuju se tri cjeline:

Nizine (do 100 m) predstavlja

subkambrijski pineplen

Blago brežuljkasto – “valovito”(od 100 do 300 m)

Visoravni (od 300 d0 500 m)

Tijekom pleistocenskih

glacijacija ovo područje je unajvećoj mjeri oblikovano

Zadnja viselska oledba (u

Alpama odgovara würmskoj)prestala je pred 9 000 god.

Maksimalna debljina leda

dosezala je do 3 000 m.


6/36

Posljedica: izdizanje kopna -

transgresija je bila

najizraženija u razdoblju pred9 000 do 6 000 god. – danasna sjevernom dijelo Botnijskogzaliva izdiže oko 9 mmgodišnje (Alandski otoci!)

Reljef je u najvećoj mjeri

posljedica glacijalnogoblikovanja. Pretpostavlja se

da je led snizio površinu oko10 m, pri čemu je istodobno taj

materijal nataložio na drugimmjestima (do 200 m debljine).Mjestimično, ovaj materijal jeprekriven najmlađimholocenskim.


7/36

Drumlini i morene visoki su do

60 m

Salpausselka I. i II. Usporedo

20 km u dužini od 600 km naJZ obale Finske do S

Karelije, dok se

Salpausselka III. Protežeoko 80 do 150 km sjevernije.

Izostazija: izdizanje kopna 100do 50 km od današnjeobale. Kao posljedica toga

taj dio kopna karakterističan

je po plitkomorskimsedimentima koji danas

predstavljaju najznačajnijeagrarne površine


8/36

Brojna jezera posljedica su

specifičnih hidrološkihznačajki. Nastala suujezerivanjem vode iza

završnih morena ili ueskerima, kao posljedica

izostazije (dijelovi mora).

Na području čitave Skandinavije

računa se da je oko 400.000 jezera s površinom većom od1 ha. Danas, velik broj jezera

postala su bare, te su na kraju

isušena. Bare na područjuŠvedske prekrivaju oko 70.000km², a Finske oko 104.000km².


9/36

ISTOČNOEUROPSKA

NIZINA


10/36

Klima: navećim dijelom jehladna kontinentalna,

sa 500 do 800 mm

oborina. Termički režim je izložen utjecajima Atlantika i baltičkogmora (amplituda varira

od 18 °C na JZ

Švedske do 28 °C na SIFinske).

Vegetacija: Prevlada

tajga. Najznačajniji su

smreka (Picea abies) icrveni bor (Pinus

aylvestris).


11/36

Istočnoeuropska nizina sastoji se od

Ruske ploče i Ukrajinskog štita.Obuhvaća istočni dio europskog kopnaod Urala na I, Kaspijskog jezera i

Crnog mora na J, Njemačko-poljskenizine na Z i Baltičkog štita na SZ.

Ruska ploča: primjer je stare kratonske

osnove (predkambrij) koja je

prekrivena mlađim sedimentima.Osnova joj je izgrađena je odmetamorfnih stijena gornjeg arhaika i

donjeg proterozoika s intruzijama

granita. Debljina mlađih (kasnipredkambrij) sedimentnih stijenadoseže do 20 km.

Ukrajinski štit: je sastavljen u najvećojmjeri od metamorfnih stijena iz

proterozoika.


12/36

Tijekom pleistocenskih glacijacija led je dosezao do:

– Okska do 55º

– Dnjeparska do 48 º

– Valdajska do 56Za sjeverni dio IE nizine karakteristična je pojava merzlote.

Južni dijelovi karakteristični su po nanosima lesa ili prapora(frakcija veličine od 0,05 do 0,005 mm). Naslage su

najdeblje na području između 52º i 48º s. g. š. Za ovapodručja karakteristične su kanjonski oblkovane riječnedoline.

Klima: zbog udaljenosti od mora karakteristična je

kontinentalna klima-najveći dio: vlažna kontinentalna klima

-sjeverni dio: hladna kontinentalna klima

- južni dio: suha kontinentalna klima (pojava polupustinja!)


13/36

Zimi: pomak temperature

zraka od Z – I, Baltik -5°C, Moskva -10 °C ,Ural – 15 °C

Ljeti: pomak od S – J,Barentsovo more 8 , °CMoskva 19 °C ,Kaspijsko jezero 25 °C

Kao posljedica klimatskihznačajki došlo je dozonalnog razvoja

vegetacije od JI prema

SZ


14/36

KALEDONSKA GORJA

SJEVERNE I ZAPADNEEUROPE


15/36

Velika Britanja

Britansko otočje u geološkomsmislu čini cjelinueuropskog kopna.

B. otočje nalazi se napodručju šelfa. Od nizinazapadne Europe odijeljeno

je plitkim Sjevernim morem.

Obalna linija oblikovana jeizdizanjem morske razine,te izostazije, koji suuslijedili nakon razdobljaoledbe. Flandrijska

transgresija bila jenajintenzivija pred 5.000godina. Današnja obala V.B. duga je 18.835 km.

G l ški j V B Z č j


16/36

Geološki razvoj V. B. Započeo jetijekom kaledonske orogeneza(silur – devon). Tijekom starijegpaleozoika ovo područje je bilo

podijeljeno između dviju masa:SZ Škotska i SZ Irska su bilidijelovi Laurencije, a JEngleska i JZ Irska dioGondvane, dok se između njih

nalazio Iapetus ocean. Urazdoblju ordovicij – silur se u je u morskom području(područje Škotske, S.Engleske, Walesa) odvijala

sedimentacija, prvenstvenovapnenaca i pješčenjaka.Danas, te stijene izgrađuju napodručju Južnog Škotskovvisočja i Kambrijskom gorju.

Tij k il j d šl


17/36

Tijekom silura je došlodopomicanja litosfernih ploča ikaledonske orogeneze.Kaledonidi su obuhvaćali cijelo

područje današnje britanskootočje. Za britansko kaledonskogorje i Irsku karakterističan jepravac pružanja SI – JZ.

Do kraja paleozoika Kaledonsko

gorje je znatno sniženo, atijekom karbona prekrivenomorem. Sedimentne stijenekarbonske starostinajrasprostranjenije su na

području Penina i SrednjojŠkotskoj nizini. Tijekommezozoika je došlo do taloženjakarbonatnih naslaga napodručju j. i i. Engleske.

K j k d i č tk


18/36

Krajem krede i početkomtercijara došlo je do izdizanjazapadnih i sjevernih dijelova

otočja te nastanka današnjih

gorja i nizina. Na području j. i ji. Engleske se je i tijekom

tercijara odvijala morska

sedimentacija.

Kao posljedica geološkihdogađanja V. B. dijeli se navisoku i nisku Britaniju

(Highlad Britain & Luland

Britain). Granicu predstavljaizvor rijeke Exe rubom

masiva Cornwall i Devon

istočnim rubom Kambrijskoggorja i Penina do ušća rijekeTees.

Vi k B it ij b h ć


19/36

Visoka Britanija obuhvaćapodručje Z. i S. Od granice.Prevladavaju stijenepredkambrijske (sjever:

magmatske i metamorfnestijene) i paleozojske (jug:sedimentne i magmatskestijene) starosti. Prevladavajupodručja iznad 300 m (najviši

vrh Ben Nevis – 1341 m).Tijekom pleistocena ovopodručje je u znatnoj mjeripreoblikovano radom ledenjaka(najjužnije je dosezala do

područja Londona). Kaoposljedica djelovanja ledenjakaviša područja su izbrušena izaobljena, tako da danasprevladavaju gola stjenovita

područja.

B it k k l d k j


20/36

Britanska kaledonska gorja

su primjer planinskog

glacijalnog oblikovanja

reljefa s brojnim

ledenjačkim dolinama(lokalno glen), ali i površi.Izdizanjem morske razine

na zapadnoj obali

Škotske, potapanjemledenjačkih dolina, nastalisu fjordovi (lokalno firth).

Niža područja prekrivenasu morenskim nanosima.

Na rubnim područjimagorja nastala su

ledenjačka jezera (LochNess)

Niska Britanija obuhvaća


21/36

Niska Britanija obuhvaćapodručje južno od linijeizmeđu rijeka Exe i Tess. Napodručju srednje, istočne i

južne Engleske je stara

kaledonska osnovaprekrivena mlađimsedimentnim naslagamamezozojske i tercijarnestarosti. Krajnji južni i

jugozapadni dio pripadapodručjima hercinskeorogeneze. Za ovo područjekarakteristična je izmjenaniskih uzvišenja koja suizgrađena od otpornijih

stijena i riječnih dolina. Za južni dio karakteristične suniske, a za zapadni isjeverniji dio visoke (klifovi)erozijske obale.

Kli B it k t čj j d


22/36

Klima Britanskog otočja jepod jakim utjecajem zapadne

zzračne cirkulacije,oceanskih zračnih masa i

sjevernoatlantske morskestruje. Kao posljedica

njihovih toplih utjecaja,

prosječne godišnje

temperature zraka su visoke,a amplitude male. Srednje

godišnje t. Z. Variraju od 12°C na JZ Engleske do 7 °Cna Shetlandskom otočju.Zimi temperature variraju od

8 °C na jugu do -2 °C nasjeveru, dok ljeti od 15 (JZ)

do 8 °C (Penini).

Naj eć godišnj količin


23/36

Najveću godišnju količinuoborina primaju gorja(orografske oborine od1500 do 3000 mm). Na

istočnim i središnjimdijelovima količinaoborina varira od 500 do800 mm.

Zapadne obale imajuizrazitu oceansku klimu,dok središnja i istočnapodručja prijelaznu. Kaoposljedica nadmorskevisine, područje visokeBritanije je hladnije ihumidnije od niske

kojaje toplija i sušnija.


24/36

Irska: s obzirom na geološki


25/36

Irska: s obzirom na geološkisastav i građu područje Irskepredstavlja nastavak visokeBritanije. Najveći dio otoka je

formirana tijekom kaledonskeorogoneze. Izuzetak je krajnji južni dio koji je formirantijekom hercinske orogeneze.

Slično kao i susjedno Britansko

otočje, tijekom silura idevona je područje Irskeizdignuto i nabrano(orogeneza), da bi kasnijedenudacijskim procesima

došlo do snižavanja iuravnavanja reljefa. Tijekomkarbona, te kasnije, tijekommezozoika odvijala semorska sedmentacija.


26/36

Glacijalnim oblikovanjem


27/36

Glacijalnim oblikovanjem,

preoblikovani su viši dijeloviotoka, dok je u nižimakumuliran tanak sloj

ledenjačkih nanosa (pijesak iglina).

Za reljef Irske je karakterističnasuprotnost središnjeg

ravničarskog dijela(prosječne visine oko 150 m)i rubnih, gorskih podurčja.Središnji dio izgrađen je od

vapnenaca karbonskestarosti koji su prekriveni,

mlađim, kvartarnimledenjačkim sedimentimakoji su pogodovali nastanku

(glacijalnih) jezera i močvara.

Najveće barsko područje sa


28/36

Najveće barsko područje, saspecifičnom vegetacijomčreta je Bog off Allen usredišnjem dijelu Irske, aobuhvaća površinu od 1000

km².Pojave krša ograničene su na

manja područja koja nisuprekrivena (odnosno s kojihsu destruirani) mlađi,

ledenjački sedimenti. Gorjana rubovima, su u njavećojmjeri izgrađena odpaleozojskih crvenihpješčenjaka, granita ibazalta.

Kao posljedica glacijalnogoblikovanja reljefa, obala jedobro razvedena s brojnimfjordovima, ali i klifovima kojisu oblikovani poslije

transgresije mora.

Kao i susjedno britansko otočje


29/36

Kao i susjedno britansko otočjei klima Irske je izloženautjecajima sa zapada. Kao

posljedica toga klima je

izrazito oceanska, sa malimamplitudama temperature

zraka. Prosječna godišnjat.z. je oko 9 °C, a ampituda

varira od 9 °C u zapadnim do11 °C u sjeveroistočnimpodručjima. Godišnjakoličina oborina opada odzapada (poluotok Kerry 1500

mm) prema istoku (Dublin

750 mm). Također, oborinesu nešto veće i u gorskimpodručjima.

Zbog prevlasti glacijalnih


30/36

Zbog prevlasti glacijalnihsedimenata na površini, tevisoke vlažnosti, posebno uzapadnom i središnjempodručju prevladavaju

oglejena i močvarna tla. Uistočnim područjimaprevladavaju crvena glinovitatla, u višim dijelovima gorjapodzoli i litosoli.

Prirodni vegetacijski pokrivač,prvenstveno hrastove šume, je skoro u potpunosti uništendo kraja 17. st. Od 70-tihgod. 20. st. uzgojene suznatne površine smrekovihšuma. Danas, 2/3 površinakoriste se u poljoprivredi(pašnjaci!). U zapadnimdijelovima i višim gorjima subrojne močvare s

vegetacijom čreta.

Skandinavsko gorje je tijekom


31/36

Skandinavsko gorje je tijekomkaledonske orogeneze(paleozoik) izdignuto.Oceanska ploča, oceana

Iapenas je je nagurana nazapadni dio Baltičkog štita.To dokazuju tektonska oknau kojima su na pavršinimagmatske stijene Baltičkog

štita. U razdoblju od kambrijado perma, te kasnije tijekommezozoika, gorje jedenudacijskim procesimasniženo. Tijekom tercijara

gorje je ponovo izdignuto.Kaledonsko gorje uglavnom

je izgrađeno od starijimsedimentnih i metamorfnihstijena (vapnenci, kvarciti

amfiboliti).

U tektonskim oknima na površinu su izbile i


32/36

U tektonskim oknima na površinu su izbile ipredkambijske magmatske stijene, prvenstveno

graniti i gnajsevi. Tvrdoća stijena – otpornost

mehaničkom trošenju, se odrazila na oblikovanjereljefa. Kao posljedica toga najviši vrhovi suizgrađeni od otpornijih stijena.

Tijekom pleistocena je skandinavsko gorje

preoblikovano egzarazijom, koja je bila posebno jaka u zapadnim dijelovima. Za taj dio su

karakteristične brojne ledenjačke doline – valovi iviseće doline. Poslije razdoblja oledbi, mnoge od tihdolina su potopljene i pretvorene u fjordove.

Unižim dijelovima led je


33/36

Unižim dijelovima led jeoblikovao udubljenja koja suposlije pretvorena u ledenjačka

jezera. U nižim dijelovima sustarije stijene prekrivene

morenama.Za JZ dio Norveške

karakteristične su brojne dubokei dugačke ledenjačke doline kojesu dijelom potopljene morem –

fjordovi. Također, uslijedizdizanja morske razine nastalisu i brojni otoci na ovompodučju. Iznad fjordova su suledenjačke zaravni – fjell. Uledenjačkim dolinama danas subrojni vodopadi i slapovi, tebočne viseće doline. U višimpodručjima opstali su platoastiledenjaci od kojih se premanižim područjima spuštaju kraći

ledenjaci.

Klima Skandinavskog gorja je


34/36

Klima Skandinavskog gorja jeizrazito maritimna. Naklimatske značajke utječuzapadna strujanja, teNorveški tok. U priobalnom

području, zime su blage, aljeta svježa. Maritimnost jenajbolje izražena u obalnompodručju u kojem godišnjaamplituda doseže 12 °C(siječanj 0 do -2 °C, a srpanj12 do 10 °C). Procjenjuje seda je u sjevernoj Norveškojgodišnja t. z. viša za 12 °C.Za viša gorska područjakarakteristične su hladne

zime kratka svježa ljeta.Krajnji sjeverni dio imaimahladnu klimu tundre s aizraženim maritimnimutjecajima.


35/36

Skandinavsko gorje je uklimatskom smislu jedna odnajizrazitijih orograskihbarijera – pregrada u Europi.Kao posljedica izdizanjazračnih masa nastajuorografske oborine naprivjetrenoj strani, dok nazavjetrinskoj puše topli fen.Godišnja količina oborinavarira od 1200 mm u nižim do2000 mm u višim područjima,dok u unutrašnjosti (dolinama

središnje Norveške) iznoseoko 400 do 500 mm. Kaoposljedica takvih prilika česta

je pojava magle, prvenstvenou norveškom priobalju i

zapadni dio skandinavskogor a.

Prirodna vegetacija na području


36/36

Prirodna vegetacija na područjuSkandinavskog gorja sušume četinjača, aprevlaadavaju šume smreke i

crvenog bora. Na rastvegetacije velik utjecaj imajunadmorska visinaimikroklimatske značajke. Uzobale je karakterističan uski

pojas bez sa slabomvegatacijom na koji senadovezuje uzak pojasoceanskih breza, tečetinjače. Gornja šumska

granica varira od 600 -1200na jugu do 100 – 600 m nakrajnjem sjeveru. Iznadšumskih, nastavlja sepodručje s vegetacijom

k t d

Documents

7. Prirodno Geografske Regije Europe 1