63829167 Pravosudni Ispit Skripta Gradjansko Pravo

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

PRAVOSUDNI ISPIT SKRIPTA - GRAĐANSKO PRAVO

WWW.BH-PRAVNICI.COM

[email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COM

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM

SKRIPTA ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA

II dio

GraĊansko pravo

april, 2009. god.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sadrţaj:

GRAĐANSKO PRAVO

Stvarno pravo ................................... 3. str.

Porodiĉno pravo ................................ 36. str.

Nasljedno pravo ................................. 48. str.

Obligaciono pravo ............................ 57. str.

Parniĉni postupak ............................. 98. str.

Vanparniĉni postupak ........................ 137. str.

Izvršni postupak ................................. 141. str.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


OPŠTE NAPOMENE VEZANE ZA STVARNO-PRAVNE ODNOSE

Stvarno pravo u objektivnom smislu: To je skup opštih pravnih normi

koje regulišu subjektivna stvarna prava. Stvarno pravo u subjektivnom smislu: Ono je apsolutno, jer djeluje

prema svima (erga omnes) i za svoj objekat ima stvar. Za razliku od stvarnog prava, karakteristika obligacionog prava je odnos

izmeĎu odreĎenih subjekata (inter partes) (npr. izmeĎu prodavca i kupca povodom zaključenog ugovora o prodaji)

I dio: PRAVO VLASNIŠTVA Zakon o vlasniĉko-pravnim odnosima, što se tiĉe prava vlasništva, ureĊuje uslove i naĉin: 1. sticanja, 2. korištenja, 3. zaštite i 4. prestanka prava

vlasništva.

To je suština prava vlasništva na stvarima. Stvari mogu biti pokretne i nepokretne. Pored prava vlasništva, ovaj zakon ureĊuje i: 1. posjed, 2. stvarne

sluţnosti, 3. pravo zaloga - hipoteka, i 4. prava stranih osoba na stvarima. 1. OSNOVNA NAĈELA PRAVA VLASNIŠTVA

PRAVO VLASNIŠTVA JE pravna vlast na stvari. To je objektivnim

pravom zaštićeno najšire ovlaštenje posjedovanja, korištenja i raspolaganja nekom stvari, u skladu sa njenom prirodom i namjenom.

Prema tome, sadrţinu prava vlasništva ĉine ovlaštenja:

1. posjedovanja, što znači faktičku vlast nad stvarima, 2. korištenja, što znači ekonomsko upotrebljavanje i sluţenje svojom stvari,

uključujući i ubiranje plodova i 3. raspolaganja, što podrazumjeva trošenje svoje stvari (sve do uništenja) i

otuĎenje stvari.

Pravo vlasništva treba vršiti u skladu sa prirodom i namjenom stvari, odnosno zabranjeno ga je vršiti protivno cilju zbog kojeg je ustanovljeno.

Vlasnik pri korištenju svoje stvari treba da se uzdrţi od povreda prava vlasništva druge osobe. Ovdje se radi o uzdrţavanju od tzv.

nedozvoljenih štetnih emisija u vidu dima, buke, smrada i sl. PRAVO VLASNIŠTVA SE MOŢE ODUZETI, ali samo ako je to

propisano posebnim zakonom i ako je u javnom interesu, kao što je npr. u

postupku eksproprijacije radi izvoĊenja općekorisnih radova ili u postupku arondacije, radi grupisanja parcela u cilju ekonomiĉnije obrade zemljišta.

U ovom sluĉaju vlasnik ima pravo na naknadu u punom iznosu

(vlasniku pripada pravo na punu naknadu i to po trţišnim cijenama u vrijeme

WWW.BH-PRAVNICI.COM


oduzimanja, a ukoliko nije moguće postići dogovor o visini naknade, sud o tome odlučuje u vanparničnom postupku).

PRAVO VLASNIŠTVA SE MOŢE OGRANIĈITI, ali samo u javnom interesu radi zaštite prirodnih bogatstava, okoline ili kulturno-historijske

baštine. Tako je posebnim propisima predviĎena obaveza da poljoprivrednici

obraĎuju (iskorištavaju) poljoprivredno zemljište, a u protivnom se ono moţe dati na privremeno korištenje drugom. Posebnim propisima se može i posebno urediti

način korištenja nekretnina koje su dio kulturno-historijske baštine. Stvari na kojima postoji pravo vlasnistva su u prometu. Zakonom se

moţe ograniĉiti ili zabraniti promet odreĊenih stvari, ako za to postoje razlozi koji se u civiliziranom drustvu smatraju opravdanim.

Stvari u općoj upotrebi nisu u prometu.

2. PREDMET PRAVA VLASNIŠTVA

Predmet prava vlasništva su pokretne i nepokretne stvari.

Pokretne su one stvari koje se mogu premještati sa jednog mjesta na drugo bez oštećenja njihove suštine, dok su nepokretne one stvari koje to

ne mogu (zemljišta, graĎevinski objekti namjenjeni trajnoj upotrebi, stanovi, poslovni prostori i sl.). Isto tako, smatra se da je nepokretnost sve ono što je uzidano, prikovano ili na drugi naĉin trajno spojeno sa zgradom (vrata,

prozori, instalacije i sl.). Postoje i nepokretnosti po namjeni – to je pripadak nekretnine koji po volji vlasnika sluţi iskorištavanju glavne (nepokretne) stvari

(npr. mašine, alati itd.). Vode, mineralne vode, divljaĉ, ribe i dr. slobodni dijelovi prirode

smatraju se drţavnim vlasništvom. One postaju stvarima u smislu Zakona

o vlasniĉko-pravnim odnosima onda kada se na njima stekne posjed, a taj posjed se moţe steći na osnovu koncesije (dozvole) nadleţnog organa.

Posebnim zakonom se odreĊuje šta su stvari (dobra) u opštoj upotrebi i naĉin njihovog korištenja. Dobra u opštoj upotrebi (parkovi, putevi,

javni trgovi i sl.) su vlasništvo drţave (FBiH, kantona, grada i općine). Sve stvari

koje su u općoj upotrebi su van prometa. Zakonom se moţe ograničiti ili zabraniti promet nekih stvari kada za to

postoje opravdani razlozi (npr. promet lijekova, oružja i sl.).

3. NOSIOCI PRAVA VLASNIŠTVA (Ko ima pravo vlasništva?)

Nosilac prava vlasništva moţe biti fiziĉko i pravno lice.

Vlasniĉka ovlaštenja u pravnim licima vrše t ijela-organi upravljanja pravnih lica, saglasno zakonu kojim je to pitanje regulisano, statutom i internim pravilima pravnog lica koja moraju biti u skladu sa zakonom.

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo da nesmetano, samostalno ili u zajednici (suvlasništvo), koristi to svoje pravo.

SUVLASNIŠTVO

WWW.BH-PRAVNICI.COM


POJAM

Suvlasništvo postoji kada dva ili više lica imaju vlasništvo na jednoj, nepodjeljenoj stvari, tako da svako od tih lica ima svoj odreĊeni idealni dio

koji se moţe izraziti u razlomku ili procentu. Suvlasnik se ne moţe odreći prava na suvlasništvo, jer bi takva izjava bila ništava.

PRAVA SUVLASNIKA

Svaki suvlasnik ima sljedeća ovlaštenja:

1. da raspolaţe svojim dijelom, bez saglasnosti drugih suvlasnika, s tim da

ostali suvlasnici imaju pravo preče kupovine, ali samo ako je to zakonom

odreĎeno; 2. da stvar drţi u suposjedu, sa drugim suvlasnicima, srazmjerno svom

suvlasniĉkom dijelu;

3. da stvar koristi sa ostalim suvlasnicima, srazmjerno svom suvlasničkom

dijelu; 4. da upravlja sa stvari zajedniĉki sa ostalim suvlasnicima, a to moţe

povjeriti i nekome od suvlasnika ili nekolicini suvlasnika ili trećoj osobi.

Ako se radi o poslovima redovnog upravljanja (popravke, odrţavanje i sl.),

potrebna je saglasnost suvlasnika čiji dijelovi zajedno čine više od 1/2. Ako se ne postigne ova saglasnost, a preduzimanje posla je neophodno za redovno

odrţavanje stvari, svaki suvlasnik moţe zahtjevati da o tome odluči sud. Ako se radi o poslovima koji prelaze okvire redovnog upravljanja (promjena namjene, izdavanje cijele nekretnine u suvlasništvu pod zakup, zasnivanje

hipoteke, zasnivanje sluţnosti i sl.), potrebna je saglasnost svih suvlasnika. Ako se ne postigne saglasnost svih suvlasnika, a za preduzimanje poslova

postoje naročito opravdani razlozi, svaki suvlasnik ima pravo da traţi da o tome odluči sud.

5. da traţi diobu stvari - Suvlasnik uvijek ima pravo na diobu, izuzev u

nevrijeme, tj. kada bi se diobom nanosila šteta stvari. (npr. ako su

suvlasnici na zemljištu na kojem je nešto zasijano, pa odjednom neko od

suvlasnika ţeli da izdvoji svoj suvlasnički dio i to pokušava da uradi u periodu kada je pšenica već izrasla. Ne moţe tada, jer bi izlazak geometara i drugih lica mogao da nanese štetu usjevima). Prava na diobu suvlasnik se ne

moţe odreći i svaki ugovor kojim se neki od suvlasnika odriĉe prava na diobu je ništav. Pravo na diobu suvlasnika ne zastarjeva

Dioba moţe biti fiziĉka i civilna.

1. Fiziĉka dioba se vrši ako je stvar moguće fizički podijeliti.

2. Civilna dioba postoji kada je fizička dioba nemoguća, ili je moguća uz

znatno smanjenje vrijednosti stvari, kada sud, po pravilima izvršnog postupka

odlučuje da se izvrši dioba, na način da se izvrši prodaja stvari na javnoj draţbi. Novac dobijen prodajom na javnoj draţbi podijeliće se suvlasnicima srazmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima. Ako prodaja ne uspije, sud

WWW.BH-PRAVNICI.COM


moţe odrediti da se cijela stvar dodjeli jednom od suvlasnika, uz obavezu da isti ostalim suvlasnicima isplati naknadu prometne vrijednosti njihovih

suvlasničkih dijelova. Suvlasniku kome je diobom pripala cijela stvar ostali suvlasnici jamče za pravne i fizičke nedostatke stvari samo do visine svog

suvlasničkog dijela. Ovo pravo se gasi protekom 3 godine od dana izvršene diobe.

Troškove korištenja, upravljanja i odrţavanja, kao i ostale terete koji

se odnose na cijelu stvar, suvlasnici snose zajedniĉki, srazmjerno veliĉini

svog suvlasniĉkog dijela. Pravo preĉe kupnje suvlasnika

Pravo preĉe kupovine ustanovljeno je u korist suvlasnika u sluĉaju

kada drugi suvlasnik namjerava prodati svoj suvlasniĉki dio. U takvoj pravnoj situaciji, prodavac-suvlasnik koji ţeli da proda

nekretnine duţan je prodaju prvo ponuditi suvlasniku/cima koji na to ima/ju

pravo. Pritom je potrebno da saĉini i dostavi ponudu u pisanom obliku u kojoj mora navesti podatke o nepokretnosti sa ZK i katastarskim oznakama

kojima se utvrĊuje identitet predmeta prodaje, navesti cijenu i druge uvjete prodaje. Ponudu mora dostaviti na pouzdan naĉin (da ima dokaz, preporučeno), tako da liĉni prijem i datum prijema ponude bude neupitan.

PonuĊeni suvlasnik je duţan da se oglasi u roku od 30 dana, a ako u ovom roku ne obavijesti ponudioca o prihvatu ponude, smatraće se da

ponudu ne prihvata. Po proteku navedenog roka, prodavac-suvlasnik nekretninu moţe

prodati trećem licu, ali ne pod povoljnijim uvjetima . Ako proda po povoljnijim

uvjetima (po niţoj cijeni ili drugim povoljnijim uvjetima, npr. plaćanje u obrocima) ili ako uopće ponudu nije izvršio licu u čiju korist je konstituirano pravo preče

kupovine, onda to lice moţe ustati sa tuţbom kod suda, kojom će traţiti poništenje ugovora i ustupanje te nekretnine njemu pod uvjetima pod kojima je prodaja izvršena trećem licu, s tim da prilikom podnošenja tuţbe mora deponirati

kupovnu cijenu, jer time dokazuje da ima ozbiljnu namjeru da kupi tu stvar. Dakle, ovaj ugovor je rušljiv. Tuţba za poništenje se moţe podnijeti u

zakonom propisanim rokovima. Subjektivni rok je 30 dana, a raĉuna se od dana saznanja za prodaju i uvjete prodaje. Objektivni rok je 1 godina od dana zakljuĉenja ugovora. Ako propusti ovaj rok od godinu dana, nema nikakva

prava. Ako vlasnik ne izvrši prodaju nepokretnosti u roku od 1 godine po

isteku roka za prihvatanje pounude, duţan je da kod ponovne prodaje postupi na naprijed navedeni naĉin, tj. da ponovo dostavi ponudu licu koje

ima pravo preče kupovine.

ZAJEDNIĈKO VLASNIŠTVO (Mora se razlikovati od suvlasništva)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kod zajedniĉkog vlasništva stvar pripada više lica, ali njihovi dijelovi na zajedniĉkoj stvari nisu odreĊeni, već su odredivi.

Zajedniĉko vlasništvo postoji u odreĊenim situacijama koje su predviĊene zakonom:

1. zajednička imovina bračnih drugova – do diobe; 2. zajednička imovina nasljednika – do donošenja rješenja o nasljeĎivanju; 3. etaţno vlasništvo.

4. ETAŢNO VLASNIŠTVO (vlasništvo nad dijelovima zgrada) Ono je regulisano Zakonom o vlasništvu nad dijelovima zgrada.

Etaţni vlasnici su vlasnici stanova ili poslovnih prostora, kao i

posebnih (zajedniĉkih) dijelova zgrade, koji sluţe posebnim dijelovima zgrade i zgradi kao cjelini, kao što su temelji, stepenište, tavan, elektriĉne,

vodovodne i druge instalacije i sl., te zemljište pod zgradom i zemljište koje sluţi njenoj redovnoj upotrebi.

Uzajamni odnosi etaţnih vlasnika se regulišu ugovorom, koji mora biti u

pismenoj formi, a potpisi ovjereni, a ako etaţni vlasnici ne postignu saglasnost da zaključe takav ugovor, njihove odnose ureĎuje sud u vanparničnom postupku.

STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA Pravo vlasništva se stiĉe na slijedeće naĉine:

A. po samom zakonu – originarno, i to:

a) stvaranjem nove stvari (prerada), b) miješanjem (sjedinjavanjem),

c) graĎenjem na tuĎem zemljištu, d) dosjelošću,

e) sticanjem od nevlasnika - samo pokretne stvari, f) okupacijom napuštene stvari - samo pokretne stvari, i g) odvajanjem plodova od glavne stvari - samo pokretne stvari.

B. na osnovu pravnog posla - derivativno,

C. nasljeĊivanjem, D. odlukom nadleţnog drţavnog organa.

Kod originarnog naĉina sticanja prava vlasništva, vlasništvo se stiĉe neovisno od ranijeg nosioca tog prava, tj. vlasnik svoje pravo ne izvodi iz

prava njegovog prednika, pa se dakle postaje vlasnikom momentom ispunjena uslova, a presuda ima samo deklarativan karakter (npr. da bi se

mogao izvršiti upis u zemljišne knjige). Kod derivativnog sticanja prava vlasništva, to pravo se izvodi iz

prava prethodnika (npr. zaključenjem ugovora o prodaji).

Kod nasljeĊivanja, pravo vlasništva se stiĉe u trenutku otvaranja nasljeĊa.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


A. STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA PO SAMOM ZAKONU - ORIGINARNO

a) Stvaranje nove stvari (prerada)

Prerada je ljudskim radom izvršena promjena materijala, kojom

nastaje odreĊena nova stvar. Prerada ne postoji u slučaju popravke neke

stvari. Zakon poznaje 3 oblika stvaranja nove stvari (prerade):

1. kada neko od svog materijala i svojim radom načini novu stvar, pa je on i vlasnik te stvari;

2. kada neko, na osnovu zaključenog ugovora, od tuĎeg materijala, svojim radom načini novu stvar, pa stvar pripadne vlasniku materijala (npr. krojač

za mušteriju od njenog materijala sašije odijelo) 3. kada neko od tuĎeg materijala, svojim radom načini novu stvar, pa stvar

pripadne licu koje je radom sačinilo tu stvar, pri čemu se moraju ispuniti 2

uslova: a) da je lice koje je radom sačinilo tu stvar savjesno (da nije znalo niti je

moglo znati da tuđi materijal prerađuje bez dozvole vlasnika), b) da je vrijednost rada veća od vrijednosti materijala (ako su vrijednosti

rada i materi jala jednake, nastaje suvlasništvo na izrađenoj stvari).

b) Miješanje (spajanje i smješa) stvari

Spajanje postoji kada se pokretne stvari razliĉitih vlasnika spoje u

jedinstvenu stvar, tako da se više ne mogu odvojiti bez znatne štete ili bez

nesrazmjernih troškova (npr. kada se u televizor ili automobilski motor ugrade

dijelovi različitih vlasnika). Vlasnici sjedinjenih stvari postaju suvlasnici stvari koja je nastala

miješanjem, srazmjerno vrijednosti pojedinih sjedinjenih stvari. Ako je prilikom mješanja jedan od vlasnika bio nesavjestan, a drugi

savjestan, savjesni vlasnik, u roku od 1 godine od sjedinjavanja, moţe alternativno zahtjevati:

da mu pripadne cijela stvar u vlasništvo, ili da stvar pripadne nesavjesnom vlasniku, koji je u tom slučaju obavezan

isplatiti naknadu trţišne vrijednosti njegove stvari.

c) GraĊenje na tuĊem zemljištu

Zakon pravne situacije nastale izgradnjom objekta na tuĊem

zemljištu reguliše u zavisnosti od savjesnosti graditelja, odnosno vlasnika

zemljišta.

1. Ako je graditelj bio savjestan (ako nije znao niti mogao znati da gradi na tuĊem zemljištu), a vlasnik zemljišta nesavjestan (znao je za

WWW.BH-PRAVNICI.COM


gradnju, a nije se odmah tome usprotivio), graditelj će steći pravo vlasništva na zgradi, zemljištu na kojem je zgrada izgraĊena i

zemljištu koje sluţi za njenu redovnu upotrebu.

Vlasnik zemljišta ima pravo da traţi naknadu za zemljište po prometnoj

vrijednosti na dan donošenja sudske odluke. Ovaj zahtjev vlasnik zemljišta moţe postaviti u subjektivnom roku od 3 godine od dana saznanja za završenu izgradnju ili u objektivnom roku od 10 godina od završetka

gradnje (smatra se da je objekat završen kada ga je moguće koristiti u svrhu za koju je sagraĎen).

2. Ako je graditelj bio nesavjestan (ako je znao ili je mogao znati da gradi

na tuĎem zemljištu), vlasnik zemljišta moţe alternativno zahtjevati:

a) da mu pripadne vlasništvo na zgradi, uz uslov da graditelju

nadoknadi vrijednost zgrade u visini prosječne cijene vrijednosti graĎevinskog objekta u vrijeme i mjestu donošenja sudske odluke,

b) da zahtjeva rušenje zgrade i vraćanje zemljišta u prvobitno

stanje (ovaj zahtjev sud moţe odbiti ako to ne bi bilo opravdano s

obzirom na vrijednost objekta ili ponašanje graditelja ili vlasnika

zemlje), c) da zahtjeva naknadu za zemljište po prometnoj vrijednosti .

Vlasniku zemljišta pripada pravo izbora u roku od 3 godine od dana završetka izgradnje objekta, a nakon proteka tog roka ima pravo traţiti

samo naknadu prometne vrijednosti zemljišta.

3. Ako su i graditelj i vlasnik zemljišta savjesni-postoje 3 mogućnosti (u

zavisnosti od vrijednosti graĊevinskog objekta i zemljišta):

a) ako je graĊevinski objekat znatno veće vrijednosti od zemljišta

– objekat sa zemljištem pripada graditelju, ali uz obavezu da vlasniku zemljišta nadoknadi prometnu vrijednost zemljišta,

b) ako je vrijednost zemljišta veća – sud će na zahtjev vlasnika zemljišta dosuditi mu ovaj graĊevinski objekat i ujedno ga

obvezati da graditelju naknadi vrijednost objekta. Ovaj zahtjev

se moţe postaviti u roku od 3 godine od dana završetka izgradnje objekta.

c) ako su vrijednosti zemljišta i objekta pribliţno jednake – sud objekat i zemljište moţe dosuditi ili vlasniku ili graditelju, ali u

toj situaciji vodi računa o okolnostima koje opravdavaju donošenje takve odluke (npr. kome je potrebniji), pri čemu i jedan i drugi imaju pravo na trţišnu naknadu za vrijednost objekta, odnosno zemljišta.

d) Dosjelost

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Dosjelost je originarni naĉin sticanja prava vlasništva savjesnim ili savjesnim i zakonitim posjedovanjem stvari za odreĊeno, zakonom

predviĊeno, vrijeme. Za savjesnog i zakonitog posjednika vrijeme posjeda za sticanje

prava vlasništva je:

a) 3 godine – za pokretnu stvar,

b) 10 godina – za nepokretnu stvar.

Za posjednika koji je savjestan, a nije zakoniti posjednik, vrijeme posjeda za sticanje prava vlasništva je:

a) 6 godina – za pokretnu stvar, b) 20 godina – za nekretnine.

Nesavjestan posjednik (koji je znao ili je mogao znati da nije vlasnik

stvari), bez obzira na duţinu posjeda, nikada ne moţe steći pravo

vlasništva po ovom osnovu!!!

Posjed je zakonit ako su kumulativno ispunjena slijedeća 2 uslova:

1) ako se zasniva na nekom pravnom osnovu koji je potreban za sticanje

prava vlasništva (ugovor o prodaji, poklonu, zamjeni) i 2) ako nije pribavljen vi, clam, precario (silom, prevarom i zloupotrebom

prava).

Posjed je savjestan ako posjednik nije znao i nije mogao znati da

stvar koju drţi u posjedu nije njegova. Savjesnost posjeda se pretpostavlja,

pa ako neko ističe nesavjesnost, duţan je da to i dokaţe. Vrijeme potrebno za dosjelost poĉinje teći od dana kada je posjednik

stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

U vrijeme posjeda uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici posjednika vršili posjed stvari ako su u pitanju savjesni i zakoniti posjednici,

odnosno samo savjesni posjednici. Nasljednik postaje savjestan posjednik u momentu otvaranja

nasljeĊa, ĉak i u situaciji kada je ostaviteljev posjed bio nesavjestan (a

nasljednik nije znao niti je mogao znati za to). Dakle, u ovoj pravnoj situaciji rok dosjelosti poĉinje teći u trenutku otvaranja nasljeĊa, tj. smti ostavioca.

Posjednik će podnijeti tuţbu za utvrĎenje da je stekao prava vlasništva

dosjelošću na odreĎenoj nekretnini. Presuda je samo deklaratorna i sluţi za upis

u zemljišne knjige. Tužba se može podnijeti sudu samo ako su ispunjene sve navedene zakonske pretpostavke, u protivnom sud će tužbu odbiti kao

neosnovanu. e) Stjecanje prava vlasništva na pribavljenoj stvari od nevlasnika

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zakon sadrži mogućnost sticanja prava vlasništva od nevlasnika, što je u suprotnosti sa opštim pravilom građanskog prava da niko ne može na drugoga

prenijeti više prava nego što sam ima. Međutim, ne radi se o derivativnom već o originarnom načinu sticanja prava vlasništva, a opravdava se zaštitom sigurnosti

pravnog prometa i zaštitom interesa trećih savjesnih lica. Opšti uslovi za stjecanje prava vlasništva po ovom osnovu, koji

moraju biti kumulativno ispunjeni, su slijedeći:

1. mora se raditi o pokretnoj stvari (ne moţe nekretnina), 2. sticalac mora biti savjestan (nije znao niti je mogao znati da stvar

pribavlja od nevlasnika), 3. pravni osnov pribavljanja pokretne stvari mora biti teretni, naplatni

pravni posao (ne moţe povodom besplatnog pravnog posla, npr.

poklona).

Uz navedene opšte uslove za sticanje prava vlasništva po ovom osnovu, potrebno je da bude ispunjen i jedan od sljedećih uslova (alternativno):

1. da je stvar pribavljena od nevlasnika koji se inače bavi stavljanjem takvih stvari u promet (npr. zlatar koji vrši prodaju nakita), ili

2. da je stvar pribavljena od nevlasnika kojem je pravi vlasnik stvar predao u posjed na osnovu nekog pravnog posla koji nije osnov za sticanje vlasništva (npr. ugovori o zakupu, posudbi, posluzi), ili

3. da je stvar pribavljena na javnoj prodaji/draţbi.

Raniji vlasnik stvari, iako je na njoj izgubio pravo vlasništva, moţe zahtjevati povrat stvari samo ukoliko ona za njega ima poseban znaĉaj (afekcionu vrijednost). (npr. stvar je uspomena od oca.) Ovaj zahtjev moţe

postaviti u roku od 1 godine od dana kada je izgubio pravo vlasništva, uz obavezu da sticaocu nadoknadi prometnu vrijednost stvari.

f) Stjecanje prava vlasništva okupacijom napuštene stvari

Okupacija je uzimanje u posjed napuštene pokretne stvari s namjerom da se postane vlasnik (tj. s namjerom njenog prisvajanja u svoju

korist). Napuštene stvari su one koje su od vlasnika vidno napuštene (npr.

bacanjem na smeće). Napuštenim se ne mogu smatrati izgubljene stvari.

Okupacijom se ne moţe steći pravo vlasništva na nekretnini, jer napuštene nekretnine postaju drţavno vlasništvo.

g) Sticanje prava vlasništva odvajanjem plodova

Plodovi su sporedne pokretne stvari koje periodiĉno daje glavna stvar. Mogu biti prirodni i civilni.

Do odvajanja, plodovi se smatraju sastavnim dijelom glavne stvari i pripadaju njenom vlasniku. Kao samostalni objekt prava, plodovi se smatraju

tek odvajanjem od glavne stvari.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pravilo je da je vlasnik stvari ujedno i vlasnik odvojenih plodova. MeĊutim, ako se glavna stvar nalazi kod plodouţivaoca ili zakupca, po

osnovu zakljuĉenog ugovora o plodouţivanju ili zakupu, onda su oni vlasnici odvojenih plodova.

B. STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA NA OSNOVU PRAVNOG POSLA (DERIVATIVNO)

Derivativnim naĉinom sticanja prava vlasništva sticalac svoje pravo

vlasništva izvodi iz prava prethodnika. Pravo vlasništva se u ovakvim sluĉajevima zasniva zakljuĉenjem

ugovora (pravni osnov), a stiĉe se razliĉito, u zavisnosti da li se radi o

pokretnim stvarima ili o nekretninama. Kada su u pitanju nekretnine, potrebno je da se zakljuĉi pismeni

ugovor o prodaji, koji, prema Zakonu o notarima, podlijeţe notarskoj obradi i ovjeri. Ako je ugovor potpisan, a isti nije obraĎen i potpisi nisu ovjereni kod

Notara, ugovor je ništav, a ako su na osnovu takvog (ništavog) ugovora

ugovorne strane ispunile svoje obaveze, pravilo je restitucije, a ako nije moguća onda se daje naknada u novcu. Kriteriji koje će sud koristiti u ovom slučaju jeste

cijena u momentu donošenja odluke. Pravo vlasništva na nekretnini se stiĉe u momentu upisa tog prava u

zemljišnu knjigu. Ovaj upis se vrši pod uslovom da je sticalac savjestan, a

savjesnost se pretpostavlja. Ako postoji više savjesnih sticalaca (nekretnina je prodata više lica), pravo na upis u zemljišnu knjigu ima onaj kojem je

stvar predata u posjed, a ako je nekretnina u posjedu prenositelja prava vlasništva, pravo na upis ima onaj koji je prvi zakljuĉio ugovor (stekao pravni osnov).

Kada su u pitanju pokretne stvari, pravni posao je punovaţan i kada se zakljuĉi u usmenoj formi, a pravo vlasništva se stiĉe predajom stvari u

posjed sticaoca. Predaja se smatra izvršenom i u sluĉaju simboliĉne predaje stvari:

a) predajom isprave (npr. tovarnog lista, skladišnice i sl.),

b) uručenjem nekog dijela stvari (npr. ključeva automobila), te c) izdvajanjem - kada su u pitanju generičke stvari (npr. sipanje odreĎenih

količina pšenice u vreće).

Izuzetak od navedenog pravila, kada se pravo vlasništva na

pokretnoj stvari stiĉe već u trenutku zakljuĉenja ugovora, su 3 sluĉaja tzv. fiktivne prodaje:

1) kada se stvar od ranije nalazila u posjedu sticaoca, ali po nekom drugom

pravnom osnovu koji nije osnov za sticanje prava vlasništva (npr. po

osnovu ugovora o posudbi ili čuvanju); 2) kada sticalac i dalje ostavi stvar u posjedu prenositelja prava, koji stvar

nastavlja da posjeduje po nekom drugom pravnom osnovu (npr. po osnovu ugovora o čuvanju);

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3) kada se stvar nalazi u posjedu trećeg lica.

C. STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA ODLUKOM DRŢAVNOG ORGANA

Naĉini sticanja prava vlasništva odlukom drţavnog organa su:

a) eksproprijacija, b) arondacija,

c) komasacija d) i uzurpacija.

U ovim slučajevima, lice postaje vlasnik u momentu pravosnažnosti

rješenja ili odluke nadležnog organa.

a) Eksproprijacija (Zakon o eksproprijaciji FBiH - "Sl. nov. FBiH", br.70/07).

Eksproprijacija je prelaz nekretnine u privatnom vlasništvu odreĊenog lica u drţavno vlasništvo, kada to zahtjeva opći interes (npr. radi

izgradnje puteva, ţeljeznice i sl.). Za oduzeto pravo vlasništva, ranijem vlasniku pripada pravo na punu

naknadu. Prvo se nastoji postići sporazum o visini naknade, a ako se sporazum

ne postigne, spis se dostavlja nadleţnom općinskom sudu, koji će u vanparničnom postupku odrediti naknadu. b) Arondacija

Arondacija (zaokruţivanje) je oduzimanje zemljišta odreĊenom licu i

pripajanje tog zemljišta u korist drugog lica, radi racionalnije obrade zemljišta. Za oduzeto pravo vlasništva, ranijem vlasniku pripada pravo na

naknadu, i to zemljoradniku ustupanjem drugog zemljišta, a nezemljoradniku

naknada u novcu. Ako se korisnik arondacije i raniji vlasnik ne sporazumiju o naknadi, spis se dostavlja nadleţnom općinskom sudu, koji će u vanparničnom

postupku odrediti naknadu. c) Komasacija

Komasacija je naĉin ureĊivanja zemljišnih površina, tako da se na odreĊenom (tzv. komasacionom) podruĉju saĉinjenom od usitnjenih i

nepravilnih parcela, bez obzira u ĉijem su vlasništvu, formira manji broj većih i pravilnih parcela.

Nakon toga se vrši raspodjela zemljišta iz komasacione mase, tako da

svaki učesnik dobije zemljište pribliţno iste površine i kulture koje je imao prije komasacije.

d) Uzurpacija (zemljišta u drţavnom vlasništvu)

Uzurpacija je svako samovlasno zauzimanje zemljišta ili drţanje

zemljišta u drţavnom vlasništvu.

Uzurpantu odn. njegovim nasljednicima se pod odreĎenim uslovima moţe

priznati pravo vlasništva na uzurpiranom zemljištu. Postupak provodi nadleţna općinska sluţba za imovinsko-pravne poslove.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


D. STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA NASLJEĐIVANJEM

Nasljednik postaje vlasnik momentom smrti ostavioca-

Tim momentom nasljednik postaje i posjednik (tzv. idealni posjednik), iako de facto ne drţi stvar u posjedu (što je izuzetak od pravila) i od tog momenta pripadaju mu sva vlasnička prava i prava posjeda, uključivo prava na zaštitu.

ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVA Pravo vlasništva se štiti vlasniĉkim tuţbama, a to su:

1) Rei Vindicatio - tuţba za vraćanje stvari u posjed - sud odluĉuje rješenjem! 2) Actio Publiciana - tuţba za predaju stvari radi jačeg prava – sud odluĉuje

rješenjem! 3) Actio Negatoria - tuţba kojom se zahtjeva zaštita od uznemiravanja prava

vlasništva (nema oduzimanja) – sud odluĉuje presudom! Za razliku od tuţbe za smetanje prava posjeda, vlasniĉke tuţbe ne

zastarjevaju.

Rei Vindicatio i Actio Publiciana (tuţba iz pretpostavljenog vlasništva)

odnose se na predaju (vraćanje) stvari, a Actio Negatoria se odnosi na zaštitu od uznemiravanja vlasništva (bez oduzimanja).

1) REI VINDICATIO – „tuţba za vraćanje stvari u posjed“

Ovo je najĉešća vlasniĉka tuţba.

Ovu tuţbu moţe podnijeti vlasnik (aktivno legitimiran), protiv posjednika nevlasnika koji neovlašteno drţi stvar (pasivno legitimiran),

postavljanjem tuţbenog zahtjeva da mu se stvar preda u posjed i da mu se naknade troškovi postupka.

U postupku po ovoj tuţbi, tuţilac mora:

1) dokazati da je vlasnik stvari (ZK izvadak), 2) odrediti identitet stvari i

3) dokazati da se individualno odreĎena stvar nalazi kod tuţenog bez pravnog osnova.

Kada se postavlja tuţbeni zahtjev, onda se mora voditi raĉuna o savjesnosti posjednika, jer se sporedni zahtjevi mogu postaviti u zavisnosti

od toga da li je savjestan posjednik ili ne. Ako je tuţeni savjestan posjednik, onda on:

duţan je vratiti stvar vlasniku zajedno sa plodovima koji nisu ubrani;

ne odgovara za pogoršanje ili propast stvari do kojih je došlo za vrijeme savjesnog posjeda;

ima pravo na naknadu nuţnih troškova odrţavanja, korisnih troškova u obimu u kojem je vrijednost stvari povećana, te troškova koje je učinio radi

WWW.BH-PRAVNICI.COM


svog zadovoljstva ili uljepšavanja stvari (uz mogućnost da traţi odvajanje ako je ono moguće);

moţe stvar zadrţati dok mu vlasnik ne nadoknadi nuţne i korisne troškove.

Ako je tuţeni nesavjestan posjednik, onda on:

duţan je stvar vratiti vlasniku zajedno sa svim plodovima koje je stvar dala

za vrijeme posjedovanja, a ako plodove nije ubrao ili je ubrane plodove potrošio, otuĎio ili uništio, duţan je vlasniku platiti naknadu;

duţan je naknaditi štetu koja je nastala na stvari, osim ako bi ta šteta nastala i da se stvar nalazila kod vlasnika;

ima pravo na naknadu nuţnih troškova koje bi imao i vlasnik da se stvar

nalazila kod njega, a pravo na naknadu korisnih troškova samo ako su korisni lično za vlasnika, dok nema pravo na naknadu troškova koje je

učinio radi svog zadovoljstva ili uljepšavanja stvari.

Savjestan posjednik postaje nesavjestan od momenta kada mu je

tuţba uruĉena. Tuţilac moţe dokazivati da je savjesnost i ranije prestala, ali se

do momenta uručenja tuţbe ona pretpostavlja.

Pravo da se potraţuju naknade zastarjeva u roku od 3 godine od dana predaje stvari vlasniku.

2) ACTIO PUBLICIANA – „tuţba za predaju stvari radi jaĉeg prava“, tzv. „tuţba pretpostavljenog vlasnika“

To je tuţba koja se podnosi kada neko smatra da ima jaĉe pravo na posjed.

Na podnošenje tuţbe aktivno je legitimirano lice koje je pribavilo individualno odreĊenu stvar po pravnom poslu i na zakonit naĉin, a u

momentu pribavljanja nije znalo ili nije moglo znati da nije postalo vlasnik stvari. Tuţilac se zove i pretpostavljeni vlasnik. Npr. kada su dva lica

zaključila ugovor o prodaji nekretnina koji je punovaţan i izvršen, ali kupac nije

postao vlasnik, jer nije izvršio upis u zemljišnoj knjizi (kod prodaje nekretnina, kupac ne postaje vlasnik momentom zaključenja ugovora, već momentom upisa

u zemljišnu knjigu). Ako je u ovom slučaju, kupcu posjed oduzelo lice koje nema pravnog osnova, tada kupac (pretpostavljeni vlasnik) moţe podnijeti ovu tuţbu i traţiti da sud obaveţe tog posjednika da mu preda stvar u posjed.

Tuţba sadrţi tuţbeni zahtev kojim se traţi povrat stvari od osobe koja tu stvar drţi po slabijem pravnom osnovu ili bez pravnog osnova. Ako i

tuţeni ima neki pravni osnov, pa se poziva na njega, jači pravni osnov ima lice koje je predmet pribavilo teretnim pravnim poslom u odnosu na lice koje je stvar pribavilo besplatno, a ako su im pravni osnovi jednaki, prvenstvo ima lice kod

koga se stvar nalazi u posjedu. Povodom ovakve tuţbe, tuţilac mora dokazati:

1. da je traţena stvar individualno odreĎena; 2. da je njegov posjed zakonit (savjesnost se pretpostavlja); 3. da je posjed tuţenog bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U odnosu na prava i obaveze pretpostavljenog vlasnika prema savjesnom, odn. nesavjesnom posjedniku u pogledu plodova, otuĎenja i uništenja stvari i

naknade, primjenjuju se pravila izloţena kod rei vindicatio.

3. ACTIO NEGATORIA - tuţba kojom se zahtjeva zaštita od uznemiravanja prava vlasništva (bez oduzimanja)

Ovdje se radi o vlasniĉkoj tuţbi zbog uznemiravanja vlasništva, a da posjed stvari nije oduzet.

Tuţba moţe biti podnesena od strane vlasnika ili pretpostavljenog vlasnika protiv osobe koja ga protivpravno uznemirava u korištenju stvari.

Tuţilac mora dokazati:

1. da je vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik, 2. da je tuţeni učinio uznemiravanje, kojim ometa ili ograničava njegovo

pravo vlasništva. Uznemiravanje moţe biti uĉinjeno:

a) radnjom koja čini smetanje posjeda, a koja nije oduzimanje posjeda, b) prisvajanjem prava sluţnosti.

Tuţbeni zahtjev glasi da sud utvrdi:

1. da je tuţeni izvršio uznemiravanje i

2. da je duţan da sa uznemiravanjem prestane, te da se ubuduće uzdrţi od uznemiravanja pod prijetnjom izvršenja.

Za razliku od postupka po rei-vindikacionoj tuţbi i tuţbi

pretpostavljenog vlasnika (actio publiciana), gdje sud donosi rješenje, u

postupku po ovoj tuţbi sud odluĉuje presudom!!!

Presuda donesena u ovom postupku ima snagu izvršnog naslova, što

znači da u slučaju ponovnog uznemiravanja nije potrebno podnositi novu tuţbu, već je na osnovu pravila izvršnog postupka moguće koristiti odgovarajuće pravno sredstvo. Pored zahtjeva koji se odnosi na prestanak uznemiravanja, moţe se

postaviti i zahtjev za naknadu štete ukoliko je ista pričinjena uznemiravanjem.

PRESTANAK PRAVA VLASNIŠTVA Vlasništvo prestaje u slijedećim sluĉajevima:

1. kada druga osoba stekne pravo vlasništva na istoj stvari, 2. napuštanjem stvari (kada je njen vlasnik na nesumnjiv način izrazio

slobodnu volju da više ne ţeli da ima vlasništvo na stvari - takvu izjavu moţe dati pred nadleţnim organima, nakon čega se donosi rješenje kojim se utvrĎuje da je stvar napuštena),

3. propašću stvari, 4. ako je drugim zakonom to posebno odreĊeno (npr. oduzimanje stvari

u javnom interesu u slučajevima eksproprijacije, arondacije, komasacije i uzurpacije).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


II STVARNE SLUŢNOSTI

Zakonom o vlasniĉko-pravnim odnosima regulisane su stvarne

sluţnosti, ustanovljene u korist svakodobnog vlasnika neke nekretnine.

Sluţnosti mogu biti i lične - ustanovljene u korist odreĎenog lica, a

regulisane su pravnim pravilima OGZ-a (Austrijski graĎanski zakon). Stvarna sluţnost je pravo vlasnika odreĊene nekretnine (povlasnog

dobra) da:

za potrebe te nekretnine (povlasnog dobra), vrši odreĎene radnje na nekretninama drugog vlasnika (posluţnog dobra) ili

zahtijeva od vlasnika posluţne nekretnine da se uzdrţi od vršenja odreĎenih radnji koje bi inače imao pravo vršiti na svojoj nekretnini.

Stvarna sluţnost se moţe zasnovati na odreĊeno i neodreĊeno

vrijeme. Prema sadrţaju dijele se na pozitivne i negativne:

1. Pozitivne sluţnosti ovlašćuju titulara sluţnosti da za potrebe svog

povlasnog dobra obavlja odreĎene radnje na nekretnini drugog lica, vlasnika posluţnog dobra, (npr. da prelazi preko susjedovog zemljišta), ali

samo u situaciji kad ne bi mogao koristiti svoje nekretnine, 2. Negativne sluţnosti ovlašćuju titulara da zahtijeva od vlasnika posluţnog

dobra da se uzdrţava od odreĎenih radnji na koje bi inače kao vlasnik imao pravo, (npr. da zahtijeva od susjeda da kišnicu sa svog krova, koja navodnjava njegovo zemljište , ne odvodi, ne kanališe na drugo zemljište). Karakteristike stvarnih sluţnosti su:

1. Da postoje na tuĎoj stvari,

2. Da se od vlasnika posluţne nekretnine zahtjeva odreĎeno trpljenje ili uzdrţavanje,

3. Da se vrše „civiliter“, što znači da se vrše na način da se što manje opterećuje posluţno dobro,

4. Da, ako je za vršenje stvarne sluţnosti potrebno korištenje nekog ureĎaja

ili preduzimanje neke radnje, troškove postavljanja tog ureĎaja snosi vlasnik povlasnog dobra. Ukoliko taj ureĎaj koristi i vlasnik posluţnog

dobra onda i on, srazmjerno, snosi te troškove. Stvarne sluţnosti se zasnivaju:

1. Pravnim poslom: To moţe biti ugovor (u pismenoj formi) ili testament. Pravni

posao je samo pravni osnov za sticanje prava sluţnosti, a za nastanak

sluţnosti kao stvarnog prava je potreban upis u zemljišnu knjigu 2. Odlukom suda i drugog drţavnog organa: Sud, odnosno nadleţni drţavni

organ će svojom odlukom zasnovati pravo sluţnosti kada vlasnik povlasnog

dobra u cijelosti ili djelimično ne moţe koristiti svoje dobro bez korištenja nekretnine drugog lica. U tom slučaju, pravo sluţnosti se stiče

pravosnaţnošću odluke, mada zakonom moţe biti odreĎeno i drugačije. Na zahtjev vlasnika posluţnog dobra, utvrĎuje se naknada u njegovu korist.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. Dosjelošću: Pretpostavka za sticanje stvarne sluţnosti putem dosjelosti je

faktičko korištenje (najčešće prolaz preko nečijeg zemljišta) u trajanju 20

godina, bez protivljenja vlasnika posluţnog dobra. Kako se ovdje radi o originarnom sticanju prava sluţnosti, eventualni naknadni upis prava u

zemljišnu knjigu ima samo deklaratoran karakter. ZAŠTITA PRAVA SLUŢNOSTI

Stvarna sluţnost se štiti posebnom, konfesornom tuţbom.

Ativno je legitimisan vlasnik povlasnog dobra, a pasivno, u pravilu, vlasnik posluţnog dobra, ali se ova tuţba se moţe podnijeti i protiv svake

treće osobe koja vlasnika povlasnog dobra ometa u korištenju tog prava. Vlasnik povlasnog dobra ovu tuţbu podnosi radi utvrĊenja već

steĉenog prava sluţnosti, najčešće ako je pravo stekao dosjelošću, pa od suda

traţi da to utvrdi (konstatuje) Tuţilac u ovoj parnici mora dokazati:

1. postojanje prava sluţnosti,

2. da je on vlasnik povlasnog dobra, a da je tuţeni vlasnik posluţnog dobra, 3. da ima pravni interes za podnošenje tuţbe (najčešće je to osporavanje da

mu pripada pravo sluţnosti).

Tuţbeni zahtjev glasi da se utvrdi da tuţiocu, kao vlasniku odreĊene

nekretnine, pripada pravo sluţnosti na odreĊenim nekretninama tuţenog

(npr. pravo sluţnosti pješačkog prolaza-odreĎuje se precizno u kojoj širini,

duţini). U pravilu se pravi i skica koja je sastavni dio izreke presude. Zaštita stvarne sluţnosti moţe se ostvariti i tuţbom zbog smetanja

posjeda prava sluţnosti, ako se podnese u zakonom propisanim rokovima za

podnošenje tuţbe zbog smetanja posjeda (30 dana – subjektivni rok i 1 godina – objektivni rok).

PRESTANAK PRAVA SLUŢNOSTI

Stvarna sluţnost prestaje:

1. kada ista osoba postane vlasnik povlasnog i posluţnog dobra,

2. propašću posluţne i/ili povlasne nekretnine, 3. jednostranom izjavom korisnika sluţnosti da se odriče prava, 4. protekom vremena za koje je sluţnost zasnovana,

5. odlukom suda da se sluţnost ukida (ako je utvrĎeno da je sluţnost izgubila razumnu svrhu),

6. ako je sluţnost stečena dosjelošću, za njen prestanak potrebno je nevršenje sluţnosti kroz period 20 god.

7. jedan od načina moţe biti i taj da se vlasnik posl. dobra protivi korištenju

odreĎene sluţnosti, a vlasnik povl. dobra u periodu od 3 g. ne vrši sluţnost. Ako se povlasna nekretnina, u korist koje je sluţnost uspostavljena,

podjeli, konstituirana sluţnost ostaje u korist svih dijelova. Ako se podijeli posluţna nekretnina, sluţnost ostaje samo na dijelovima na kojima je vršena.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


III dio: PRAVO ZALOGE

Pravo zaloge je pravo na tuĊoj pokretnoj ili nepokretnoj stvari,

odnosno na tuĊem pravu, na osnovu kojeg zalogoprimcu pripada ovlaštenje da se iz zaloţene stvari, odnosno prava, namiri ako mu njegovo

dospjelo potraţivanje ne bude na vrijeme izmireno. Povjerilac se namiruje na

način što od suda traţi prodaju stvari i izmirenje duga od ostvarene cijene. Predmet zaloge mogu biti:

a) pokretne stvari i prava (potraţivanja, autorsko pravo, pravo patenta i sl) – pignus;

b) nepokretne stvari – hipoteka;

Zaloga na nekretninama (hipoteka) je regulisana Zakonom o vlasničko-

pravnim odnosima, a zaloga na pokretnim stvarima i pravima Zakonom o obligacionim odnosima.

HIPOTEKA

Hipoteka je pravo zaloga na nekretnini, koja ovlašćuje hipotekarnog povjerioca da se iz zaloţene nekretnine namiri, ako njegovo dospjelo

potraţivanje prema duţniku ne bude blagovremeno ispunjeno. Realizacija

takvog ovlaštenja ostvaruje se sudskom prodajom zaloţene nekretnine na javno j prodaji. Prodaja se vrši po pravilima izvršnog postupka.

Hipoteka nastaje na osnovu:

1) pravnog posla – za nastanak hipoteke je potreban upis u zemlj. knjigu; 2) sudske odluke – za nastanak hipoteke je potreban upis u zemlj. knjigu; 3) po zakonu – nastaje kada se steknu zakonski uslovi;

Upis hipoteke se vrši u javnoj (zemljišnoj) knjizi. Hipotekarnom povjeriocu pripada pravo prvenstva u odnosu na

ostale povjerioce koji na nekretnini nemaju zasnovanu hipoteku, a kada postoji više hipotekarnih povjerilaca, pravo prvenstva na namirenje ima

onaj koji je ranije zasnovao hipoteku. Hipoteka se odnosi na cijelu nekretninu i na njene plodove koji nisu

odvojeni od glavne stvari i na druge sastavne dijelove i pripatke, kao i na poboljšanja stvari, ako je do njih došlo nakon zasnivanja hipoteke.

Hipoteka se moţe zasnovati i na idealnom suvlasničkom dijelu nekretnine Za jedno potraţivanje moţe se zasnovati hipoteka na više nekretnina

- tzv. zajedniĉka ili simultana hipoteka. Primjenjuje se kada se iz vrijednosti

jedne nekretnine potraţivanje ne moţe namiriti u cjelosti. Hipoteka je nedjeljiva, što znaĉi da zaloţena nekretnina osigurava

potraţivanje povjerioca do potpunog ispunjenja obaveze, bez obzira na

eventualne situacije kada je poslije došlo do podjele nekretnine.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Postoji mogućnost prenosa hipoteke, ali samo zajedno sa prenosom potraţivanja osiguranog hipotekom, i to bez pristanka hipotekarnog duţnika.

Hipotekarni povjerilac moţe zasnovati hipoteku na postojećoj hipoteci u korist treće osobe bez pristanka hipotekarnog duţnika - tzv.

nadhipoteka. Do toga moţe doći kada hipotekarni povjerilac ima obavezu (dug)

prema trećem licu, pa radi obezbjeĎenja takvog potraţivanja trećeg lica vrši zalaganje hipoteke, uz napomenu da se ovim ne vrši prenos hipoteke na to lice.

Ako hipotekarni duţnik pogoršava stanje zaloţene nekretnine i time smanjuje njenu vrijednost, hipotekarni povjerilac moţe traţiti da sud naloţi

hipotekarnom duţniku da se od takvog ponašanja uzdrţi, a ako ovaj i dalje nastavi sa pogoršanjem stanja zaloţene nekretnine, hipotekarni povjerilac ima pravo zahtjevati namirenje i prije dospjelosti svog potraţivanja.

Prestanak hipoteke

Hipoteka prestaje:

1) kada prestane potraţivanje zbog kojeg je zasnovana hipoteka, (npr.

hipotekarni dužnik plati potraživanje obezbjeđeno hipotekom i dr.) 2) kada se hipotekarni povjerilac odrekne hipoteke, (izjava o odricanju mora

biti sačinjena u pismenom obliku i data kod nadležnog organa koji vodi javnu knjigu gdje je hipoteka upisana)

3) kada ista osoba postane nosilac prava vlasništva i prava hipoteke na istoj

stvari i 4) kada nekretnina koja je bila opterećena hipotekom propadne, a ne bude

obnovljena.

Postoje odredbe (klauzule) ugovora o hipoteci koje su zabranjene i

ništave (ne proizvode pravno dejstvo ako se ugovore), a to su:

1) odredba da hipotekarni povjerilac postaje vlasnik zaloţene nekretnine, ako

zaloţni duţnik ne izmiri svoju obavezu po dospjelosti potraţivanja; 2) odredba da hipotekarni povjerilac ima pravo ubiranja plodova koje ta

nekretnina daje ili iskorištavanja nekretnine na drugi način.

ZEMLJIŠNI DUG – Radi se o stvarno-pravnom osiguranju nepokretnosti,

koji nije akcesorne prirode kao hipoteka. To je ustvari hipoteka bez potraţivanja (Zakon o stečaju, Zemljišne knjige, Notari).

IV dio: POSJED

Posjed je faktiĉka vlast na stvari. Za razliku od posjeda, vlasništvo je

pravna vlast nad stvari. Postoji posjed stvari i posjed prava (npr. posjed prava stvarne

služnosti ima osoba koja faktički koristi nekretninu druge osobe za prolaz i sl.). Posjed se sastoji od:

1. posjedovanja, 2. korištenja i

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. raspolaganja - koje se mora vršiti u skladu sa namjenom i prirodom stvari.

Posjed moţe biti: a) neposredni - Neposredni posjednik je onaj ko vrši faktičku vlast na stvari,

kod koga se stvar nalazi. b) posredni - Ako neposredni posjednik preda stvar drugom licu po nekom

pravnom osnovu, koji nije osnov za sticanje prava vlasništva, (po osnovu

zakupa, čuvanja stvari, posluge i sl.), tada lice koje je dalo stvar u posjed postaje posredni posjednik, a ovaj kojem je stvar data u posjed postaje

neposredni posjednik.

I neposredni i posredni posjednik imaju pravo na posjedovnu zaštitu.

To znači da oni mogu podnijeti tuţbu zbog smetanja posjeda u odnosu na sva treća lica (tj. protiv svakog onog ko ih uznemirava ili im oduzima posjed), a to isto

pravo imaju i meĎusobno. Suposjedništvo postoji kada više osoba ima posjed na jednoj stvari.

Suposjednici imaju pravo na zaštitu u odnosu na treća lica i u odnosu na drugog

suposjednika ukoliko ih ometa u posjedu. Od posjeda treba razlikovati detenciju (drţanje stvari). Detentor je

osoba koja na osnovu radnog odnosa vrši vlast nad stvari tj. drţi neku stvar prema uputama drugoga. Detentor se ne smatra posjednikom, već samo drţaocem stvari. On nema pravo na posjedovnu zaštitu.

Posjed, takoĊer, moţe biti:

a) Zakonit: Ako se zasniva na punovaţnom pravnom osnovu,

podobnom za sticanje prava vlasništva, te ako nije pribavljen vi, clam

i precario (što znaĉi silom, prevarom i zloupotrebom prava). Jedino

pod ovim uslovima možemo govoriti o zakonitom posjedu, a to će biti

značajno i kroz zaštitu posjeda. b) Savjestan: Ako posjednik ne zna, niti bi mogao znati da stvar koju

drţi u posjedu nije njegova. Savjesnost se pretpostavlja, a onaj ko tvrdi

suprotno mora to i dokazati. c) Idealni posjed: Postoji u sluĉaju kad nasljednik postane posjednik u

ĉasu smrti ostavioca, neovisno od toga što nije stekao faktiĉku vlast na stvari. Ovim se štiti nasljednik i njegova prava jer mu od tog momenta

pripada pravo na posjedovnu zaštitu, čak i ako nema faktički posjed. PRESTANAK (GUBITAK) POSJEDA

Kada posjednik prestane da vrši faktiĉku vlast na stvari, on gubi posjed. Od ovog pravila ima izuzetak. Posjed se ne gubi kada je posjednik,

neovisno od svoje volje, privremeno sprijeĉen vršiti faktiĉku vlast na stvari (npr. bolest, elementarna nepogoda, rat i sl.).

ZAŠTITA POSJEDA

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Posjednik ima pravo na zaštitu zbog protivpravnog uznemiravanja i oduzimanja posjeda, a to se jednom rjeĉju naziva smetanje posjeda.

Posjednik tu zaštitu moţe ostvariti kod suda podnošenjem tuţbe zbog smetanja posjeda, protiv svakog onog ko ga na bilo koji naĉin

uznemirava ili mu oduzima posjed.

Tuţilac je posjednik (aktivno legitimisan), a tuţeni osoba koja je napravila smetanje (pasivno legitimisan).

U tuţbi zbog smetanja posjeda tuţilac mora da dokaţe:

1. da je imao faktički posljednji mirni posjed na odreĎenoj stvari i

2. da ga je učinilac ometao u posjedu. U tuţbi se, takoĊer, mora navesti

1. čin smetanja, 2. vrijeme smetanja i

3. osobu koja je to uradila. Tuţbeni zahtjev glasi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja.

Dakle, tuţilac traţi od suda da se na temelju utvrĎenih dokaza donese rješenje kojim će se utvrditi da se tuţitelj nalazi u mirnom faktičkom posjedu i da ga je

tuţeni omeo u posjedu, te da mu se naloţi da uspostavi ranije posjedovno stanje i da se ubuduće kani takvog i sličnog smetanja pod prijetnjom novčane kazne, kao i da naknadi troškove spora i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom

izvršenja. Kada je oduzeta stvar, traţi se vraćanje. Tuţba zbog smetanja posjeda moţe se podnijeti sudu u zakonom

odreĊenim rokovima. Subjektivni rok je 30 dana i taj rok se raĉuna od dana saznanja za uĉinjeno smetanje i uĉinioca. Objektivni rok je 1 godina i on teĉe od dana uĉinjenog smetanja. Po proteku tih rokova, posjednik gubi pravo

na posjedovnu zaštitu. Sud će prvo cijeniti da li je tuţba podnijeta u zakonom propisanom roku. Ako je rok protekao, donosi se rješenje kojim se tuţba odbija.

OBIM PRUŢANJA ZAŠTITE POSJEDA

Sud pruţa zaštitu posjedniku u onom obimu u kojem je posjed postojao prije nastalog smetanja.

U postupku po tuţbi za smetanje posjeda, raspravljanje je ograniĉeno samo na utvrĊenje:

1. posljednjeg faktičkog mirnog posjeda i

2. čina smetanja.

Iskljuĉeno je raspravljanje o pravu na posjed i pravnom osnovu za sticanje posjeda. Onaj ko smatra da mu pripada pravo na posjed, to moţe

utvrditi u posebnoj parnici neovisno od odluke koja se donosi u postupku po tuţbi zbog smetanja posjeda. Ovaj postupak je hitan, jer mu je cilj da zaštiti posjed ma kakav da je, pa je zbog svega toga raspravljanje ograniĉeno na ove

dvije ĉinjenice i ovakvom odlukom koja se donosi u ovom postupku ne rješava se definitivno pravo na posjed jer se o tome uopće ne razgovara.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prema tome, ako je neko vlasnik predmeta koji se nalazi u posjedu druge osobe, koja je zaštićena ovom tuţbom, to pravo moţe zaštiti rei vindikacionom tuţbom.

Posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu i u sluĉaju ako je posjed pribavio silom, prevarom i zloupotrebom prava (vi, clam, precario), i to u

odnosu na svakog drugog ko ga uznemirava ili mu oduzima posjed, izuzev u odnosu na lice od koga je na taj naĉin pribavio posjed. Ukoliko je raniji

posjednik vratio posjed u zakonom propisanim rokovima za podnošenje tužbe za

smetanje posjeda (subjektivni rok), ne može se zaštiti. Smetanje posjeda pretpostavlja protupravno postupanje. Nema

osnova za posjedovnu zaštitu ako je smetanje uĉinjeno:

a) na osnovu zakonskog ovlaštenja, b) odluke nadleţnog organa ili

c) uz pristanak posjednika.

Posjednik ima pravo i na samopomoć protiv onoga ko ga uznemirava ili ko mu je uzeo posjed i to ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uslovi:

(slično nuţnoj odbrani, odnosno krajnjoj nuţdi iz krivičnog prava)

1. da je opasnost neposredna, 2. da je samopomoć nuţna i

3. da je način vršenja samopomoći adekvatan okolnostima. Ako mu je stvar oduzeta on ima pravo stvar vratiti odmah, a najkasnije u

rokovima predviĎenim za podnošenje tuţbe zbog smetanja posjeda. Suposjednik uţiva istu zaštitu kao i posjednik u odnosu na treće

osobe, kao i u odnosu na drugog suposjednika. Odluka suda po tuţbi za smetanje posjeda se donosi u vidu rješenja!

U izreci tog rješenja stoji i zabrana tuţenom da ubuduće smeta posjed i

navodi se novĉana kazna.

V dio: PRAVA STRANIH LICA

Odredbama Zakona o vlasniĉko-pravnim odnosima regulisana su i

prava stranaca. Strana pravna i fiziĉka lica mogu, pod odreĊenim uslovima, biti nosioci

prava vlasništva na pokretnim i nepokretnim stvarima kao i domaća lica,

ako zakonom nije drugačije odreĎeno. Strana pravna i fiziĉka lica mogu steći pravo vlasništva na podruĉju

FBiH na zemljištu i zgradi nasljeĊivanjem, ako meĎudrţavnim ugovorom

nije drugačije odreĎeno. Ako strano fiziĉko i pravno lice obavlja odreĊenu privrednu djelatnost

na podruĉju FBiH, tada moţe steći pravo vlasništva na poslovnim zgradama, prostorijama i zemljištu na kojem se objekti nalaze.

Mogućnost sticanja može biti ograničena (npr. vezano za teritoriju-blizina vojnih objekata)

Zakonom je, pored ostalog, predviĊena mogućnost da se za potrebe diplomatsko konzularnih predstavništava i njihovih organa i specijalnih

WWW.BH-PRAVNICI.COM


agencija, kao i organa UN-a i EU, uz prethodnu pismenu saglasnost

Federalnog ministra pravde, koje je duţno prethodno pribaviti mišljenje ministra vanjskih poslova BiH, mogu izdati u dugoroĉni zakup zgrade na kojima postoji pravo vlasništva. Dugoročni zakup moţe se zaključiti na

period od 5 do 50 godina. Strana fiziĉka i pravna lica mogu biti ograniĉena u kupovini zbog

principa reciprociteta.

PROMET NEKRETNINA Zakon o prometu nepokretnosti - preuzet po čl.

9. tačka 5. Ustava FBIH (Ovim zakonom se ureĎuju uvjeti i postupak po kojem se vrši promet nekretnina.) Forma ugovora kojim se vrši promet nekretninom

Ugovor na osnovu kojeg se prenosi pravo vlasništva na nekretninama mora biti saĉinjen u pisanom obliku i potpisi ugovoraĉa moraju biti ovjereni kod suda.

MeĊutim, Zakonom o notarima, ovo pravilo je derogirano, jer je njime utvrĊeno da ugovori na osnovu kojih se prenosi pravo vlasništva na

nekretninama podlijeţu notarskoj obradi i ovjeri. Ugovor koji ne ispunjava naprijed navedene uvjete je ništav i ne

proizvodi pravno dejstvo. Ustaje se sa tuţbom za utvrĊenje ništavosti.

Presuda ima deklarativan karakter. Ništavi ugovori se ne mogu konvalidirati ispunjenjem. Ako ugovorne strane ispune obaveze iz takvog ugovora, to

ispunjenje ne znaĉi ništa. Sve ono što je dato po osnovu takvog (ništavog) ugovora mora se vratiti, a ako to nije moguće, onda se daje novĉana

naknada po cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Primjenjuje se

restitucija u naturi, a ako restitucija nije moguća onda postoji obaveza davanje

naknade po cijenama u vrijeme presuĎenja. Zakonom o izmjenama i dopunama ZPN-a iz 1994. godine preuzeto je

pravilo o kojem se ranije govorilo, tj. da ugovor o prijenosu prava

vlasništva na nekretninama mora biti saĉinjen u pisanom obliku i potpisi ugovaraĉa ovjereni u nadleţnom sudu.

Ovim zakonom odreĊeno je da su punovaţni ugovori: 1. zaključeni prije stupanja na snagu ovog zakona ako su sačinjeni u

pisanom obliku, ukoliko su ugovorne strane obaveze iz ugovora ispunile u

cijelosti ili u preteţnom dijelu ili 2. ukoliko su u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona

ugovorne strane izvršile ovjeru potpisa. Pravila se primjenjuju na predmete zateĉene u radu pred sudovima

ako nije donesena I - stepena presuda, odnosno ako je I - stepena presuda ukinuta.

Kada se prenosi pravo vlasništva na zgradi, prenosi se i pravo vlasništva na zemljištu pod zgradom i zemljištu koje sluţi redovnoj upotrebi zgrade. Pod

WWW.BH-PRAVNICI.COM


zemljištem koje sluţi redovnoj upotrebi zgrade, smatra se zemljište koje je kao takvo utvrĎeno vaţećim prostorno planskim dokumentom – regulacionim planom

ili urbanističkim projektom, a ako takav plan prostornog ureĎenja nije donešen, ono se odreĎuje rješenjem nadleţnog općinskog organa uprave.

Pravo preĉe kupnje

Pravo preĉe kupovine ustanovljeno je u korist: a) suvlasnika (ako namjerava prodati svoj suvlasnički dio na graĎevinskom

objektu, stambenoj ili poslovnoj zgradi, stanu, poljoprivrednom zemljištu itd)

b) zakupca (ako je poslovna zgrada odn. prostorija izdata u zakup - zakupac

ima pravo preče kupovine pod uslovom da je zgradu odnosno poslovnu prostoriju koristio najmanje 5 godina).

Prodavac koji ţeli da proda ovakve nekretnine duţan je da saĉini i

dostavi ponudu u pisanom obliku u kojoj mora navesti podatke o

nepokretnosti i ZK oznake, kojima se utvrĊuje identitet predmeta prodaje, navesti cijenu i druge uvjete prodaje. Ponudu mora dostaviti na pouzdan

naĉin (da ima dokaz o dostavi, npr. poštom preporučeno ili uz potpis primaoca). PonuĊeni je duţan da se oglasi u roku od 30 dana, a ako u ovom

roku ne obavijesti ponudioca o prihvatu ponude, smatraće se da ponudu

ne prihvata. Po proteku navedenog roka, prodavac nekretninu moţe prodati

trećem licu, ali ne pod povoljnijim uvjetima. Ako proda po povoljnijim uvjetima

(npr. po niţoj cijeni ili uz odgodu plaćanja ili uz plaćanje u obrocima) ili ako uopće ponudu nije izvršio licu u čiju korist je konstituirano pravo preče kupovine, onda

to lice moţe ustati sa tuţbom kod suda, kojom če traţiti poništenje ugovora i ustupanje te nekretnine njemu pod uvjetima pod kojima je prodaja izvršena

trećem licu, s tim da prilikom podnošenja tuţbe mora deponirati kupovnu cijenu , jer time dokazuje da ima ozbiljnu namjeru da kupi tu stvar.

Ovaj ugovor je rušljiv. Tuţba za poništenje se moţe podnijeti u

zakonom propisanim rokovima. Subjektivni rok je 30 dana, a računa se od

dana saznanja za prodaju i uvjete prodaje. Objektivni rok je 1 godina od dana

zaključenja ugovora. Ako propusti ovaj rok od godinu dana, nema nikakva prava. Ako vlasnik ne izvrši prodaju nepokretnosti u roku od 1 godine po

isteku roka za prihvatanje pounude, duţan je da kod ponovne prodaje

postupi na naprijed navedeni naĉin.

Odricanje od prava vlasništva

Vlasnik se moţe odreći prava vlasništva na nekretnini u korist

općine, ako na toj nekretnini nema stvarnih tereta, osim stvarne sluţnosti. Izjavu o odricanju daje pred nadleţnim organom općine. Nakon toga se

donosi rješenje i dostavlja se u ZK ured. Ništavost pravnih poslova zakljuĉenih nakon 30.04.1991.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Jednostrana izjava volje, kao i drugi pravni poslovi zakljuĉeni nakon 30.04.1991., kojim je vlasnik nekretnine pod dejstvom prinude, prevare ili

sile prenio pravo vlasništva na drugo fiziĉko ili pravno lice ne proizvode pravno dejstvo, odnosno takvi pravni poslovi su ništavi. Prema tome, ne

predstavljaju pravni osnov za sticanje prava vlasništva. Ništavi su pravni poslovi na temelju kojih su treća lica stekla pravo

vlasništva na nekretninama pod naprijed navedenim uvjetima i slijedom toga svi

upisi u javne knjige izvršeni na temelju jednostranih izjava i pravnih poslova sa navedenim nedostacima ništavi su i ne proizvode pravno dejstvo.

JAVNE KNJIGE O NEKRETNINAMA - ZEMLJIŠNE KNJIGE

Zakon o zemljišnim knjigama - predmet regulisanja ovog zakona je

ureĎenje, voĎenje, odrţavanje i uspostava zemljišnih knjiga, kao i upis

nekretnina i prava na nekretninama u zemljišnim knjigama FBiH. Zemljišna knjiga je javna knjiga u koju se upisuju i evidentiraju svi

pravni odnosi vezani za nepokretnosti. Ova evidencija se vodi kod zemljišnoknjiţnih ureda općinskih

sudova. Osnovana je po propisima donesenim 1930. godine.

Nekretnine, u smislu ovog zakona, su zemljišta, zgrade, stanovi, poslovne prostorije, posebni djelovi zgrada i drugi graĎevinski objekti.

Zemljišna knjiga se sastoji od:

1) glavne knjige, 2) zbirke isprava i

3) registara. 1) GLAVNA KNJIGA je skup zemljišnoknjiţnih uloţaka jedne

katastarske općine.

Zemljišnoknjiţni uloţak je dio glavne knjige kojeg čine pojedini listovi te

knjige i obuhvata jedno zemljišno-knjiţno tijelo. Zemljišno-knjiţni uloţak ĉine: a) posjedovnica ili popisni list A-upisuju se nepokretnosti sa podacima

koji označavaju broj katastarske čestice, opis nepokretnosti (oranica, šuma, zgrada, dvorište), površina nepokretnosti i eventualne promjene

kao što su otpisi katastarskih čestica u drugi zemljišno-knjiţni uloţak. b) vlastovnica ili vlasniĉki list B - sadrţi evidenciju pojedinih prava i

njihovih titulara (pravo vlasništva, pravo raspolaganja, sa podacima

kome to pravo pripada). U ovaj list se unose i podaci o pravnom osnovu po kome je neko lice steklo odgovarajuće pravo (npr. ugovor o

prodaji), sa naznakom kada je ugovor zaključen i ovjeren. U ovaj list se upisuju i drugi podaci vezani za ograničenja raspolaganja s obzirom na ličnost upisnika vlasništva (npr. poslovna nesposobnost).

c) teretovnica ili teretni list C - u taj list se upisuju pravo zaloge

(hipoteka), pravo stvarnih sluţnosti, pravo preče kupovine, otkupa, itd.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Katastarsku općinu čini odreĎena teritorija u koju se upisuju zemljišta i zgrade jednog ili više naselja, a sastoji se iz skupa više katastarskih

čestica. Zemljišnoknjiţno tijelo je ukupnost nepokretnosti jednog vlasnika ili

suvlasnika koji se nalaze u istoj katastarskoj općini tako da čine jedno pravno jedinstvo (def. iz Zakona: « Zemljišnoknjižno tijelo se sastoji od jedne ili više katastarskih parcela koje se nalaze u istoj katastarskoj općini i na kojima postoje isti

pravni odnosi ») Svako zemljišno-knjižno tijelo ima svoj poseban zemljišno-knjižni uložak

sa posebnim brojem. 2) ZBIRKA ISPRAVA je skup isprava (ugovora, sudskih i drugih

odluka) na osnovu kojih su izvršeni upisi u zemljišnoj knjizi kako bi se

mogla kontrolirati ispravnost tih upisa. 3) POMOĆNI REGISTRI - ĉine ih pomoćne knjige koje omogućavaju

lakše pronalaţenje odgovarajućih podataka (registar parcela, dnevnik,

registar vlasnika (tzv. abecedni imenik) – on sadrži spisak lica titulara ZK prava

sa oznakom ZK uloška u kome su ta lica upisana u ZK). Vrste upisa

1. Uknjiţba (intabulacija) – to je konačan upis sticanja, prijenosa ili prestanka

nekog zemljišno-knjiţnog prava. Predmetom uknjižbe mogu biti stvarna

prava, realni tereti i neka obligaciona prava. 2. Predbiljeţba (prenotacija) – to je uslovni upis koji ima privremeni karakter

upisa sticanja, prijenosa i prestanka zemljišno-knjiţnog prava. Tako će se u

predbilježbi upisati da ugovor, odnosno potpisi na njemu, nisu ovjereni. 3. Zabiljeţba (abnotacija) – to je upis informativnog karaktera radi publikovanja

vaţnih ličnih odnosa u pogledu ograničenja raspolaganja i upravljanja nekretninom (postojanje nekog spora, stavljanje nekog pod starateljstvo i sl.).

Sve vrste upisa se vrše na osnovu rješenja ZK ureda općinskog suda

kod kojeg se vode knjige i na osnovu sudske odluke donesene u parniĉnom, vanparniĉnom, izvršnom i kriviĉnom postupku.

Taj upis se vrši na osnovu zahtjeva/molbe osobe u kojoj treba navesti kakav upis se traţi, sa podacima o nekretninama i ispravama na osnovu kojih se traţi upis. Uz zahtjev/molbu moraju se priloţiti isprave.

Osnovna naĉela zemljišnoknjiţnih prava su: 1) Naĉelo upisa - Prema ovom naĉelu zemljišnoknjiţno pravo moţe se

steći, prenijeti i prestati upisom u ZK. Ovo je vaţno za derivativno sticanje

prava vlasništva. Neka prava se mogu steći i na originaran način (npr. pravo vlasništva i stvarne sluţnosti), pa je moguće da je neko lice upisano kao

nosilac prava vlasništva u ZK, a da je drugo lice stvarni vlasnik. On je stvarni, ali vanknjiţni vlasnik tog prava (dosjelošću se stiče pravo vlasništva istekom

zadnjeg dana roka propisanog zakonom za sticanje prava vlasništva, pa je prema tome tim danom prestalo pravo vlasništva licu upisanom u ZK).

2) Naĉelo javnosti - Zemljišne knjige su javne knjige o nepokretnostima i

svakome je dozvoljeno da ih razgleda. Prema tome, nitko se ne može

pozivati na nepoznavanje onog što je upisano u ZK. Ovo načelo je jako

WWW.BH-PRAVNICI.COM


značajno jer se ljudi pozivaju da su u zabludi i da nisu znali. Ovo načelo omogućava da se stranke ne pozivaju na zabludu.

3) Naĉelo pouzdanja u zemljišne knjige - Sve što je upisano u ZK u pravilu se smatra pravilnim i potpunim. Ovo načelo se ne odnosi na površinu

katastarske čestice, jer ZK ne garantiraju istinitost, odnosno tačnost tih podataka.

4) Naĉelo prioriteta - Jaĉe pravo ima onaj ko je ranije upisan. Prioritet se

raĉuna po vremenu prijema zahtjeva/molbe za upis u ZK uredu. Na

zahtjevu/molbi se osim datuma prijema biljeţi i čas kada je zahtjev/molba

primljena. Ako su istog dana primljena dva zahtjeva/molbe, za upis istih nekretnina, prvi zahtjev/molba koji je dospio u ured uvažiće se, a drugi odbiti.

5) Naĉelo legaliteta - To znaĉi da se upis moţe dozvoliti na osnovu isprave

iz koje se moţe jasno zakljuĉiti, odnosno, vidjeti da se radi o punopravnom pravnom osnovu i ako je zahtjev, odnosno sadrţaj za

upis u skladu sa zk stanjem. Ovlaštena lica u zk uredu duţna su provjeriti

da li postoje neke zapreke zbog kojih upis ne bi bio dozvoljen.

Postupak za upis u zemljišnu knjigu

Uknjiţba se moţe vršiti (ona je konaĉan upis) na temelju punovaţnog pravnog osnova (ugovor o prodaji, zamjeni, darivanju-poklonu, sudska odluka i odluka organa uprava). Uknjiţba bez pravnog osnova ne proizvodi

pravno dejstvo i moţe se traţiti brisanje tako izvršenog upisa (tzv. brisovna

tuţba).

Zahtjev/molba za upis odnosi se prema licu koje je upisano kao ZK vlasnik ili suvlasnik (pretodnik), a zahtjev/molbu podnosi lice u čiju korist treba da se izvrši upis (sticalac).

Uz zahtjev/molbu se prilaže isprava koja može poslužiti kao pravni osnov za upis, odnosno prijepis sa jedne osobe na drugu.

Svaki ugovor na osnovu koga se vrši prenos prava vlasništva, bilo da se radi o poklonu, zamjeni itd., mora da sadrţi klauzulu intabulandi. To je izjava ranijeg vlasnika da je saglasan da se izvrši prijenos vlasništva sa

njega na novog vlasnika (kupca), bez ĉega nema upisa u zemljišnu knjigu. Katastarska evidencija (općine)

Pored ZK, nadleţni organi općine vode katastarsku evidenciju. Svrha

ove evidencije je ostvarenje tehniĉkih, ekonomskih, poreskih i statistiĉkih

ciljeva, izrada ZK, oporezivanje prihoda ostvarenih na nekretninama itd. U katastar se upisuju posjednici, a u ZK prava vlasništva. I u ZK postoje

katastarske općine, nekretnine sa oznakama parcela. Ovi podaci se upisuju u ZK u A listu, a u katastru u posjedovnom listu. Katastar također posjeduje registar radi lakšeg snalaženja u podacima sadržanim u katastarskoj evidenciji.

Postupak za upis i promjene u posjedovnom evidenciji katastra vrše se po pravilima upravnog postupka.

Katastar se sastoji od katastarskih planova i katastarskog operata. Katastarski planovi sadrţe podatke o poloţaju i obliku zemljišta i

objekata na tom zemljištu koji pripadaju jednoj katastarskoj općini.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Katastarski operat čini zbirka popisa i pregleda koji sadrţe podatke o površini parcele, plodnosti, kvalitetu, bonitetu, klasi, katastarskom prihodu i

posjednicima. Osnovna jedinica u katastru je katastarska parce la. To je dio zemljišta

koji pripada jednom ili više posjednika. Kat. čestice su označene brojem, a kad doĎe do cijepanja, podjele parcela, onda ova, novonastala parcela, pored glavnog broja, dobiva još i podbroj, a on počinje od 1 pa nadalje.

ZAKON O ZAKUPU POSLOVNIH ZGRADA I PROSTORIJA

(preuzet po članu 9. tačka 5. Ustava FBiH - Ovim zakonom uređeni su načini i uvjeti pod kojima se mogu izdavati u zakup poslovne zgrade i prostorije.)

POSLOVNOM ZGRADOM smatra se zgrada namjenjena za vršenje

poslovne djelatnosti, ukoliko se preteţnim dijelom koristi u tu svrhu. POSLOVNOM PROSTORIJOM smatra se prostorija (jedna ili više),

namjenjena za vršenje poslovne djelatnosti, koja po pravilu, ĉini jednu

graĊevinsku cjelinu i ima zaseban glavni ulaz. Zajedničke prostorije u stambenim zgradama ne smatraju se poslovnim prostorijama, i ne mogu se izdavati pod zakup, ukoliko općinsko vijeće na drugačiji način to ne uredi.

Za zasnivanje zakupa potrebno je saĉiniti ugovor o zakupu u pisanom obliku. Zakup poslovnih zgrada i poslovnih prostorija zasniva se

ugovorom izmeĊu zakupodavca i zakupca, i moţe se zakljuĉiti na odreĊeno ili neodreĊeno vrijeme . Ugovor koji nije zaključen u pismenom obliku ne

proizvodi pravno dejstvo. Zakupac se moţe useliti u poslovne prostorije tek nakon zakljuĉenja

ugovora o zakupu. U vezi sa naprijed navedenim, ništav je sporazum, bez obzira u kom

vidu zakljuĉen:

1) kojim je jedna strana obećala imovinsku korist drugoj strani u cilju da ova

njoj ili kome drugom izda poslovne prostorije u zakup. 2) kojim je zakupodavac ili treće lice obećalo zakupcu imovinsku korist ako

zakupac isprazni poslovne prostorije u cilju da se u njih useli

zakupodavac, ili neko treće lice. 3) kojim je jednoj strani obećana imovinska korist ako odustane od

zaključenja ili od već zaključenog ugovora o zakupu poslovnih prostorija, u cilju da takav ugovor zaključi druga strana ili neko drugi.

Posredovanje pri zakljuĉivanju ugovora o zakupu poslovnih prostorija mogu vršiti samo privredna društva, odnosno preduzeća ili

pravna lica koja se bave tom djelatnošću. PRAVA I OBAVEZE ZAKUPODAVCA I ZAKUPCA

Zakupodavac je duţan da preda zakupcu poslovnu prostoriju u

stanju u kome se ona moţe upotrijebiti za svrhu odreĊenu ugovorom i u tom stanju je odrţavati. Ako zakupodavac ne preda zakupcu poslovnu

WWW.BH-PRAVNICI.COM


prostoriju u stanju u kome je bio duţan predati, zakupac ima pravo da odustane od ugovora ili da traţi srazmjerno smanjenje zakupnine, ili da na teret

zakupodavca dovede poslovnu prostonju u takvo stanje. Da bi ovo pravo izbora koristio, zakupac je duţan obavijestiti zakupodavca i ostaviti mu primjeran rok

Zakupac ima pravo poslovnu prostoriju da koristi samo za svrhu odreĊenu ugovorom i prema ostalim uslovima iz ugovora. Pri korišćenju

poslovne prostorije zakupac je duţan da postupa sa svom potrebnom paţnjom –

paţnjom dobrog domaćina. Zakupac je duţan:

1) plaćati zakupninu u vrijeme odreĎeno ugovorom, a ako to vrijeme nije

odreĎeno ugovorom, zakupac je duţan zakupninu da plaća mjesečno unaprijed i to najkasnije do petog u mjesecu.

2) obavijestiti zakupodavca o potrebi popravke, ako nastane potreba da

se na poslovnoj prostoriji radi njenog odrţavanja izvrši popravka. Ako

zakupodavac u odreĎenom roku ne izvrši popravku, zakupac ima pravo da na teret zakupodavca sam izvrši popravku ili da odustane od ugovora. Zakupac ima pravo na naknadu troškova koje je imao za popravke koje ne

padaju na njegov teret. U hitnim slučajevima, zakupac moţe ove popravke izvršiti na teret

zakupodavca i bez obavještavanja, ali u takvoj pravnoj situaciji, odgovara za štetu koju je tim propuštanjem nanio zakupodavcu.

3) o svom trošku na poslovnoj prostoriji izvršiti popravku ĉiju je

potrebu sam prouzrokovao.

Zakupac je duţan omogućiti zakupodavcu da potrebne popravke vrši

neometano, a zakupodavac da te popravke obavi na takav način da što manje ometa zakupca u korištenju zakupljene prostorije.

Zakupac ne odgovara za pogoršanje stanja poslovne prostorije do koga je

došlo usljed njenog redovnog korišćenja, u skladu sa odredbama ugovora. Zakupac nema pravo bez odobrenja zakupodavca da vrši prepravke

poslovne prostorije. Zakupac moţe dio zakupljenih prostorija dati u podzakup drugom licu

samo na osnovu saglasnosti zakupodavca.

Po prestanku zakupa zakupac je duţan da preda zakupodavcu poslovnu prostoriju u stanju u kojem ju je primio, ako nije drukčije ugovorom ili ovim

zakonom odreĎeno. PRESTANAK UGOVORA O ZAKUPU

Ugovor o zakupu poslovnih prostorija moţe prestati:

1. na osnovu otkaza, 2. istekom perioda na koji je zaključen i 3. na osnovu odustanka.

1. Prestanak na osnovu otkaza

Ugovor o zakupu poslovnih prostorija zakljuĉen na neodreĊeno

vrijeme prestaje:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


a) sporazumom ili b) na osnovu otkaza, ali ne prije isteka 1 godine od zaključenja ugovora.

Otkaz je punovaţan kada izmeĊu dana dostave otkaza protivnoj

strani i dana kada treba da prestane zakupni odnos protekne vrijeme odreĊeno ugovorom ili ovim zakonom (otkazni rok). Otkazni rok moţe teći

samo od prvog odnosno petnaestog u mjesecu, osim ako ugovorom nije drukčije

odreĎeno. Ako nije odreden ugovorom, otkazni rok iznosi 6 mjeseci. Ugovor o zakupu poslovnih prostorija otkazuje se preko nadleţnog

suda.

U otkazu se mora naznačiti i dan od koga je, po zahtjevu otkazivaoca, protivna strana duţna iseliti se iz poslovnih prostorija i predati ih otkazivaocu,

odnosno dan do koga je protivna strana duţna poslovne prostorije da primi. Na osnovu otkaza koji je podnio zakupodavac sud će izdati nalog,

ako iz otkaza i priloţenog ugovora o zakupu proistiĉe da zakupodavac ima pravo na otkaz, kao i da je odrţao otkazni rok predviĊen ovim zakonom.

Sud će naloţiti zakupcu:

a) da do dana označenog u otkazu poslovne prostorije isprazni i preda zakupodavcu ili

b) da u roku od 8 dana od dana dostave naloga podnese sudu prigovor protiv naloga.

Danom podnošenja prigovora protiv naloga zakupodavac dobija poloţaj tuţioca, a zakupac poloţaj tuţenika. Sporovi na osnovu otkaza ugovora o

zakupu poslovnih prostorija rješavaju se po pravilima parničnog postupka i smatraju se hitnim.

Ukoliko sud prigovore zakupca ocijeni opravdanim, tj. utvrdi da ne

postoje opravdani razlozi za otkaz, sud će ukinuti otkazni nalog.

Ako zakupodavac otkaţe ugovor zato što nije zadovoljan visinom

zakupnine, zakupcu se mora obezbijediti pravo da povodom otkaza predloţi utvrĎivanje zakupnine putem javnog nadmetanja, kao i pravo prvenstva zakupca na korišćenje prostorija ako prihvati uvjete koji su na javnom nadmetanju

postignuti. Posebnim propisom može se predvidjeti da se određenim kategorijama

zakupaca poslovnih prostorija koje vrše zdravstvenu, socijalnu, prosvjetnu, kulturnu ili drugu djelatnost od posebnog druš tvenog interesa, kao i državnim organima, društveno-političkim organizacijma i određenim društvenim

organizacijama otkaz ugovora o zakupu može dati samo uz prethodnu saglasnost nadležnog organa (ranije izvršnog odbora skupštine opštine).

2. Prestanak istekom ugovorenog vremena

Ugovor o zakupu poslovnih prostorija zakljuĉen na odreĊeno vrijeme prestaje istekom vremena na koje je zakljuĉen.

Ako po isteku ugovorenog vremena poslovne prostorije ne budu ispraţnjene i predate, zakupodavac moţe tuţbom kod nadleţnog suda traţiti predaju ispraţnjenih prostorija. Zakupac se može usprotiviti zahtjevu za predaju

WWW.BH-PRAVNICI.COM


poslovnih prostorija, ako za taj zahtjev ne postoje razlozi iz kojih bi zakupodavac mogao otkazati ugovor o zakupu poslovnih prostorija ili odustati od tog ugovora.

Sporovi po tuţbi za predaju poslovnih prostorija smatraju se hitnim. Ugovor o zakupu poslovnih prostorija zakljuĉen na odreĊeno

vrijeme, po isteku vremena na koje je zakljuĉen, smatra se prećutno obnovljenim na neodreĊeno vrijeme ako zakupac i poslije vremena na koje je ugovor bio zakljuĉen nastavi da koristi poslovnu prostoriju, a

zakupodavac se tome ne protivi. Smatra se da se zakupodavac ne protivi ako do isteka vremena na koje je ugovor zakljuĉen ili 15 dana po isteku

toga vremena, nije pismeno ili preko suda zahtijevao da mu zakupac preda prostorije.

3. Prestanak na osnovu odustanka

Zakupodavac moţe odustati od ugovora o zakupu poslovnih prostorija u svako vrijeme, bez obzira na ugovorene ili zakonske odredbe o trajanju zakupa ako zakupac:

a) i poslije opomene od strane zakupodavca, koristi poslovne prostorije protivno ugovoru, ili im nanosi znatniju štetu koristeći ih bez potrebne

paţnje; b) ne plati dospjelu zakupninu ni u roku od dva mjeseca od dana saopštenja

opomene zakupodavca; Zakupac moţe odustati od ugovora o zakupu poslovnih prostorija u

svako vrijeme bez obzira na ugovorene ili zakonske odredbe o trajanju

zakupa, ako zakupodavac u primjerenom roku koji mu je zakupac za to ostavio, ne dovede poslovne prostorije u stanje u kome ih je duţan predati odnosno odrţavati.

Strana koja odustaje od ugovora duţna je:

1) drugoj strani pismenim putem dati izjavu o odustanku, kao i

2) odrediti joj rok do koga se ima predati odnosno primiti ispraţnjena prostorija (rok ne moţe biti kraći od 30 dana, računajući od dana kada je druga strana primila izjavu o odustanku od ugovora).

Ako zakupac kome je učinjena izjava o odustanku od ugovora u roku

odreĎenom u izjavi ne preda ispraţenjene prostorije, zakupodavac moţe tuţbom kod nadleţnog suda traţiti predaju ispraţnjenih poslovnih prostorija. 4. Ostale odredbe o prestanku ugovora o zakupu

Ugovor o zakupu poslovnih prostorija prestaje i kada se na osnovu pravosnaţnog rješenja nadleţnog opštinskog organa uprave utvrdi:

1) da je poslovna prostorija eksproprisana;

2) da poslovna prostorija predstavlja opasnost po ţivot i zdravlje ljudi, saobraćaj ili okolne objekte.

Zakup ne prestaje kada treće lice kupovinom ili po drugom osnovu,

osim iz sluĉajeva iz prethodnog stava, stekne od zakupodavca zgradu ili

WWW.BH-PRAVNICI.COM


posebni dio zgrade u kojoj se nalaze zakupljene prostorije. U tom slučaju

treće lice stupa u prava i obaveze zakupodavca. Ako zakupodavac ne zahtijeva prinudno izvršenje naloga ili presude

u roku od 60 dana kada je na to stekao pravo, ugovor o zakupu poslovnih

prostorija smatra se prećutno obnovljenim na neodreĊeno vrijeme, pod

istim uslovima pod kojima je bio zaključen.

AUTORSKA I SRODNA PRAVA (Zakon o autorskim pravima)

Ovim zakonom regulirani su autorsko-pravni odnosi.

Autorsko djelo je individualna, duhovna tvorevina iz oblasti knjiţevnosti, nauke, umjetnosti i drugih oblasti stvaralaštva bez obzira na

vrstu, naĉin i oblik izraţavanja, ako Zakonom nije nešto drugo propisano (pisana djela, knjige, brošure, knjiţevni tekstovi, ĉlanci, dramska,

umjetniĉka djela). Autorom se smatra lice koje je napravilo odreĊenu intelektualnu tvorevinu. TakoĊer, autorom se smatra lice ĉije je ime i prezime ili

pseudonim oznaĉen, dok se suprotno ne dokaţe. Autor moţe biti samo fiziĉko lice, a pravna lica mogu biti nosioci

autorskog prava. Ukoliko se radi o djelu u kojem autor nije poznat (oznaĉen pseudonimom), autorsko pravo pripada izdavaĉu djela.

Autor djela moţe ugovorom ili testamentom prenijeti svoja autorska prava na fiziĉka ili pravna lica, a ta lica stiĉu status nosioca autorskog

prava. Prenošenje autorskog prava moguće je i nasljeĎivanjem na odreĎeni krug

lica propisan zakonom.

Autorska prava sadrţe:

1. autorsko imovinsko pravo, i

2. autorska moralna prava (to su lična prava, lično-pravna ovlaštenja).

Autorsko imovinsko pravo sadrţi ovlaštenje autora na iskorištavanje

djela, njegovo reprodukovanje, umnoţavanje, prikazivanje, prenošenje i prevoĊenje raznih djela. Autorska imovinska prava su prenosiva.

Autorsko djelo moţe da iskorištava i drugo lice, ali samo po odobrenju autora. Za svako iskorištavanje autorskog djela od strane drugog lica autoru pripada pravo na naknadu. Autorska imovinska prava sadrže ovlaštenje na

iskorištavanje Pravo autora na iskorištavanje djela moţe se u potpunosti ili

djelimiĉno, uz naknadu ili bez naknade, prenijeti na pojedince ili na pravna lica za vrijeme trajanja autorskog prava ili za odreĊeno vrijeme.

Lice na koje je preneseno autorsko pravo, odnosno iskorištavanje

autorskog djela, ne moţe:

a) autorsko pravo prenositi na treća lica bez saglasnoti autora, ako

ugovorom nije drugačije odreĎeno. b) u autorsko djelo, prilikom korištenja, unositi bilo kakve izmjene.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Autorska moralna prava sadrţe neotuĊiva i neprenosiva ovlaštenja autora da mora biti priznat i oznaĉen kao stvaralac djela pod svojim

imenom ili pod pseudonimom koji mora inicirati.

On se moţe suprostaviti svakom deformisanju, sakaćenju ili drugom

mijenjanju njegovog djela i svakoj upotrebi djela koja bi vrijeĎala njegovu čast i ugled.

Svoja imovinska autorska prava iskorištavanja djela autor prenosi

autorskim ugovorom (npr. izdavački ugovor, ugovor o prikazivanju, izvoĎenju... Autorski ugovori moraju biti zakljuĉeni u pisanoj formi. Autorski

ugovor koji nije zaključen u pisanom obliku ne proizvodi pravno dejstvo ništav je! Predmet autorskog ugovora moţe biti i djelo koje još nije stvoreno,

dovršeno. Ništav je autorski ugovor kojim autor prenosi prava iskorištavanja svih

svojih budućih djela. Dužnost autora je da se za vrijeme trajanja autorskog ugovora uzdržava

od postupaka koji bi korisnika ometali u vršenju prenesenog autorskog prava. U sluĉaju zakonskog nasljeĊivanja autora, imovinska prava

nasljeĊuju samo njegova djeca, braĉni drug i roditelji. Ukoliko nema

nasljednika, autorska imovinska prava postaju drţavno vlasništvo. Prije smrti autora, autorska moralna prava mogu štititi i organizacije autora (npr.

savezi književnika, fi lmskih radnika itd). Takvu zaštitu mogu preuzeti i akademije nauka i umjetnosti, a po

prestanku autorskih prava autora, oni su garanti da štiteći autorska moralna

prava autora ujedno štite i javni interes.

ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA

Lice čije je autorsko ili srodno pravo povrijeĎeno, moţe zahtijevati zaštitu

tog prava kao i naknadu štete predviĎene zakonom po pravilima obligacionog prava.

Autoru pripada pravo na naknadu nematerijalne i materijalne štete, zavisno od vrste povrede i postavljenog zahtjeva. Jednako su zaštićena

imovinska i moralna prava.

Do povrede moţe doći ako se autorsko djelo iskorištava bez dozvole autora ili suprotno odredbama autorskog ugovora – ako se vrijeđaju moralna

prava autora time što se ne označi njegovo ime i prezime ili što se djelo iskorištava na način kojim se vrijeđa čast i ugled autora ili se djelo deformiše, mijenja.

Zaštitu svojih prava autor moţe traţiti kod suda. Pravo na zaštitu, pored autora, imaju i koautori, njihovi nasljednici, nosioci autorskog prava i

organizacije kojima je autor pripadao. Sva ova lica su aktivno legitimirana za

podnošenje tužbe kod suda za zaštitu autorskih prava. Pored zaštite autorskih imovinskih i moralnih prava , ovlaštene osobe

mogu tražiti i naknadu štete koja im je prouzrokovana povredom autorskih prava. Postupak se pokreće podnošenjem tuţbe kod suda.

Sud zavisno od postavljenog tuţbenog zahtjeva nakon provedenog postupka i utvrĊenja pravno relevantnih ĉinjenica moţe:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. donijeti presudu, odnosno odrediti naknadu štete tuţitelju koja predstavlja satisfakciju za učinjenu povredu autorskog prava.

2. zabraniti tuţenom nanošenje daljih povreda autorskih prava ili da se presuda objavi o trošku tuţenog, da se unište predmeti kojima je

nanesena povreda autorskog prava. 3. na zahtjev autora, sud moţe tokom postupka odrediti privremene mjere

kojim će se narediti da se privremeno oduzmu ili isključe iz prometa

predmeti, odnosno da se zabrani nastavljanje započetih radnji kojima bi se mogla nanijeti povreda autorskog prava. Predmeti koji se oduzimaju ili

isključuju iz prometa mogu biti knjige, djela likovne umjetnosti, fotografije, a radnje koje se zabranjuju mogu se odnositi na zabranu prikazivanja.

Posebno je regulisano pitanje prava na naknadu za iskorištavanja djela zbog neobjavljivanja imena i prezimena autora (izdavač ne objavi ime autora).

Moţe traţiti naknadu štete koju je pretrpio i zahti jevati naknadno objavljivanje autorovog imena i prezimena uz zabranu ponavljanja takve povrede. U ovakvoj pravnoj situaciji tuženi je lice koje je javno iskorištavalo autorovo djelo bez

označavanja njegovog imena i prezimena. Lice čije je autorsko pravo povrijeĎeno moţe zahtijevati isplatu naknade

kako po pravilima o prouzrokovanju štete, tako i po pravilima o sticanju bez osnova.

Autorsko pravo se štiti za ţivota i 70 godina nakon smrti autora. U

tom periodu moţe se traţiti sudska zaštita prava. Sud uvijek odluĉuje u granicama postavljenog zahtjeva, što znači da nikada ex officio neće preći

granice zahtjeva.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


USLOVI ZA PUNOVAŢNOST BRAKA Brak je zakonom ureĊena zajednica ţivota izmeĊu muškarca i ţene.

Za postojanje braka potrebno je:

1. Da su budući bračni partneri različitog spola.

2. Da su budući bračni partneri pred matičarem izjavili pristanak za sklapanje braka (taj pristanak mora da je slobodan, istinski, produkt svijesti, a ne

prisilan i na prevaran način). Osim toga, potrebno je ispuniti slijedeće uslove za punovaţnost

braka (ranije bračne smetnje): 1. Brak ne moţe sklopiti osoba koja je već u braku.

2. Brak ne moţe sklopiti osoba koja nije navršila 18 godina. Izuzetno,

sud moţe u vanparničnom postupku dozvoliti zaključenje braka osobi koja je navršila 16 godina, ako utvrdi da postoje opravdani razlozi, tj. da je to

očito u njenom interesu, te da je ta osoba duševno i tjelesno sposobna za vršenje prava i duţnosti koje proizilaze iz braka.

3. Brak ne moţe sklopiti punoljetna osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ili koja je nesposobna za rasuĊivanje. Izuzetno, sud moţe

u vanparničnom postupku dozvoliti sklapanje braka osobi koja je

nesposobna za rasuĎivanje, ako utvrdi da je ona sposobna shvatiti značenje braka i obaveze koje iz njega proizilaze, a kada je očito brak u

interesu te osobe. 4. Brak se ne moţe sklopiti izmeĊu krvnih srodnika u pravoj i poboĉnoj

liniji do 4. stepena.

5. Brak ne mogu sklopiti usvojilac i njegov usvojenik u sluĉaju nepotpunog usvojenja (u slučaju potpunog usvojenja to svakako ne

mogu jer tada postaju krvni srodnici). 6. Brak se ne moţe sklopiti izmeĊu svekra i snahe, zeta i punice, oĉuha

i pastorke, maćehe i pastorka, bez obzira na to da li je prestao brak

ĉijim je sklapanjem nastalo ovo srodstvo. Izuzetno, u navedenim

slučajevima, sud moţe u vanparničnom postupku dozvoliti sklapanje

braka. 7. Brak nije valjan ako je na njegovo sklapanje braĉni partner pristao:

a. u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom ili

b. u zabludi o bitnim osobinama drugog bračnog partnera ili o njegovoj osobnosti (druga osoba). Zabluda o bitnoj osobini bračnog

partnera postoji kada se radi o okolnosti, koja bi drugog bračnog partnera odvratila od sklapanja braka da je za nju znao, a naročito :

krajnje opasne i teške bolesti,

trajne i neizlječive spolne nemoći, trudnoće žene sa drugim muškarcem i

ranije osude zbog krivič. djela protiv dostojanstva osobe i morala.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako pri sklapanju braka nije bio ispunjen neki od navedenih uslova, ne nastupaju pravne posljedice braka.

U ovakvom slučaju svaka osoba koja ima pravni interes, ima pravo na tuţbu kojom traţi utvrĎenje da brak ne postoji (jedna vrsta tužbe za utvrđenje).

POSTUPAK SKLAPANJA BRAKA Osobe koje ţele sklopiti brak, lično podnose prijavu za sklapanje braka u općini u kojoj ţele sklopiti brak. Uz prijavu se podnosi izvod iz matične knjige

roĎenih (MKR) i lična karta, a ponekad je potrebno priloţiti i neku drugu dokumentaciju (npr. list o razvodu braka). Matiĉar, nakon podnošenja prijave za sklapanje braka, pristupa provjeri:

da li postoje uslovi za punovaţnost braka,

dogovara datum sklapanja braka, te preporučuje budućim bračnim partnerima da se uzajamno obavjeste o

svom zdravstvenom stanju i da posjete neke ustanove iz oblasti zdravstva, savjetovališta i sl.

Brak sklapaju braĉni partneri, uz prisustvo matiĉara i dva svjedoka. Izuzetno, brak se moţe sklopiti i pred jednim braĉnim partnerom, uz

prisustvo punomoćnika drugog braĉnog partnera.

Postupak sklapanja braka počinje izvještajem matičara da su bračni partneri prisutni, te da je, na osnovu njihovih izjava, izjava svjedoka i priloţenih

isprava, utvrĎeno da su ispunjeni uslovi za postojanje i punovaţnost braka. Nakon toga, ako nema prigovora, matičar upoznaje bračne partnere o njihovim pravima i obavezama, te o značenju braka.

Poslije ovako zaključenog braka, brak se može sklopiti i pred vjerskim službenikom.

PRESTANAK BRAKA (naĉini prestanka braka)

Brak prestaje:

1) poništenjem braka - ako se utvrdi da prilikom njegovog sklapanja nije

postojao jedan od uslova za punovaţnost braka (brak se u ovom slučaju

poništava podnošenjem tužbe za poništenje, što je jedna vrsta utvrđujuće tužbe)

2) razvodom braka

3) smrću braĉnog partnera. 4) proglašenjem umrlim nestalog braĉnog partnera.

RAZVOD BRAKA

Braĉni partner moţe traţiti razvod braka ako su braĉni odnosi teško i

trajno poremećeni.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Razvod braka moţe se zahtijevati: a) tuţbom - muţ nema pravo na tuţbu za razvod za vrijeme trudnoće ili dok

njihovo dijete ne navrši 3 godine ţivota. b) ili zahtjevom za sporazumni razvod braka - sud će razvesti brak po

zahtjevu za sporazumni razvod braka pod slijedećim uslovima: 1. ako je od sklapanja braka proteklo najmanje 6 mjeseci, i 2. ako postoji sporazum braĉnih partnera sklopljen u postupku

posredovanja i to u sljedećim elementima:

a) ostvarivanju roditeljskog staranja,

b) izdrţavanju djeteta i izdrţavanju bračnog partnera, c) odnosu i kontaktu roditelja kome dijete nije povjereno sa djetetom.

Sud će odbiti zahtjev za sporazumni razvod braka ako sporazum koji

se tiĉe djeteta nije u djetetovom interesu.

POSREDOVANJE

Prije pokretanja postupka za razvod braka, braĉni partner ili oba braĉna partnera koji imaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje,

duţni su podnijeti zahtjev za posredovanje fiziĉkom ili pravnom licu ovlaštenom za posredovanje.

Zahtjev za posredovanje mogu podnijeti i braĉni partneri koji nemaju

djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje, ali nisu obavezni.

Braĉni partner nije duţan podnijeti zahtjev za posredovanje:

a) ako je boravište drugog bračnog partnera nepoznato najmanje 6 mj. ili b) ako je bračnom partneru oduzeta poslovna sposobnost.

Zahtjev za posredovanje podnosi se ovlaštenoj osobi na čijem području

podnosilac zahtjeva ima prebivalište, odnosno boravište ili gdje su bračni partneri imali posljednje prebivalište.

U postupku posredovanja nastojaće se otkloniti uzroci koji su doveli do

poremećaja bračnih odnosa i izmiriti bračne partnere. Ako su oba braĉna partnera uredno pozvana i ne odazovu se na

poziv da uĉestvuju u postupku posredovanja i ne opravdaju svoj izostanak , postupak će se obustaviti. Izuzetno, postupak se neće obustaviti u slučaju

izostanka bračnog partnera koji se nasilnički ponaša prema drugom bračnom

partneru. Ako nakon obustave postupka bude podnesena tuţba ili zahtjev za

sporazumni razvod braka, sud će tuţbu odbaciti. Ako se u postupku posredovanja braĉni partneri ne izmire, ovlaštena

osoba će nastojati da braĉni partneri postignu sporazum o:

1) ostvarivanju roditeljskog staranja,

2) izdrţavanju djeteta i izdrţavanju bračnog partnera, 3) odnosu i kontaktu roditelja kome dijete nije povjereno sa djetetom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako o navedenim elementima roditelji ne postignu sporazum ili ako postignuti sporazum ne odgovara interesima djeteta, organ starateljstva će

na zahtjev ovlašćene osobe ili po sluţbenoj duţnosti odluĉiti o svim gore navedenim pitanjima.

U postupku posredovanja ovlašćena osoba sastaviće zapisnik. Inače, ovlaštena osoba je duţna u roku 2 mjeseca da okonča postupak posredovanja.

KARAKTERISTIKE (SPECIFIĈNOSTI) POSTUPKA ZA RAZVOD BRAKA

NADLEŢNOST

U I stepenu nadleţan je općinski sud i to sudija pojedinac koji je

specijaliziran za porodiĉne odnose, a u II stepenu sud u vijeću od 3 sudija,

s tim da jedan od njih mora biti specijaliziran za porodiĉne odnose. U postupku za razvod braka ne moţe se donijeti presuda:

a) na osovu priznanja, b) na osnovu odricanja, c) zbog propuštanja.

Ročište se mora zakazati u roku od 15 dana, presuda se mora donijeti u

roku od 15 dana, ţalba je u roku od 15 dana, II stepeni sud mora donijeti odluku u roku od 15 dana.

Pravni lijekovi: Dozvoljena je samo ţalba, a nisu dozvoljena vanredna

pravna sredstva. Ako se u ovom postupku odlučuje o pitanjima vezanim za povjeravanje

djece i izdržavanje, u postupku obavezno učestvuje organ starateljstva.

OĈINSTVO, VANBRAĈNO OĈINSTVO, PRIZNANJE OĈINSTVA, OSPORAVANJE MATERINSTVA I OĈINSTVA I UTVRĐIVANJE

OĈINSTVA

Majkom djeteta smatra se ţena koja ga je rodila. Ocem djeteta smatra se muţ majke, ako je dijete roĊeno u braku ili

periodu do 300 dana od prestanka braka. Ako je dijete roĊeno u kasnijem braku majke, ali prije isteka 300 dana

od dana prestanka njenog prethodnog braka, ocem će se smatrati muţ majke iz kasnijeg braka.

Dijete koje je rođeno van braka smatra se vanbračnim djetetom. Materinstvo i oĉinstvo se moţe priznati pred matiĉarem, organom starateljstva, sudom i notarom, a moţe biti dato i u testamentu. TakoĊer,

moţe biti dato i poslije smrti djeteta, ali pod uslovom da je umrlo dijete ostavilo potomstvo. Oĉinstvo se moţe priznati i prije roĊenja djeteta, ali to priznanje proizvodi pravne posljedice samo ako je dijete roĊeno ţivo.

Priznanje materinstva i oĉinstva je neopozivo.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Za priznanje očinstva i materinstva djeteta koje je napunilo 14 god., potrebna je njegova saglasnost. Dijete moţe, tuţbom, osporavati materinstvo i oĉinstvo osobi/ama koje su u MKR upisani kao njegovi roditelji, i to do navršene 25. god.

ţivota. Tuţbu za osporavanje očinstva moţe podnijeti dijete, a ako je maloljetno

onda tuţbu podnosi majka djeteta i/ili organ starateljstva. Muškarac koji sebe smatra ocem djeteta, takoĊer, moţe podnijeti

tuţbu za osporavanje oĉinstva muškarcu koji je dijete priznao za svoje, ali samo pod uslovom da se u tom postupku utvrdi njegovo oĉinstvo.

Muškarac koji je priznao oĉinstvo, pa kasnije saznao za ĉinjenicu koja to njegovo oĉinstvo iskljuĉuje, moţe podnijeti tuţbu za osporavanje oĉinstva.

Tuţbu za utvrĊivanje oĉinstva moţe podnijeti dijete, muškarac koji sebe smatra ocem, majka djeteta i organ starateljstva.

Ako je oĉinstvo i materinstvo utvrĊeno sudskom odlukom, nije dozvoljeno osporavanje takvog utvrĊenja.

USVOJENJE

Usvojenje je poseban oblik porodiĉno-pravne zaštite djece bez roditelja ili djece bez odgovarajućeg roditeljskog staranja. Ono se moţe zasnovati samo ako je u interesu usvojenika.

Usvojenje se moţe zasnovati kao:

1. potpuno i

2. nepotpuno. 1. Potpuno usvojenje

Potpuno se moţe usvojiti dijete do 10 godina ţivota.

Potpuno usvojiti dijete mogu bračni partneri zajednički, maćeha i očuh djeteta koje se usvaja, a mogu i vanbračni partneri koji ţive najmanje 5 godina u vanbračnoj zajednici.

Potpunim usvojenjem se izmeĊu usvojioca, njegovih srodnika i usvojenika i njegovih potomaka zasniva odnos srodstva jednak krvnom

srodstvu.

Potpunim usvojenjem prestaju meĎusobna prava i duţnosti izmeĎu usvojenika i njegovih krvnih srodnika. 2. Nepotpuno usvojenje

Nepotpuno se moţe usvojiti dijete do navršene 18 godine ţivota. Za

usvojenje djeteta starijeg od 10 godina, koje je sposobno da shvati znaĉaj

usvojenja, potreban je i njegov pristanak.

Nepotpuno usvojiti dijete mogu bračni partneri zajednički, ili jedan uz

pristanak drugog, a mogu i vanbračni partneri koji ţive najmanje 5 god. u vanbračnoj zajednici.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nepotpunim usvojenjem nastaju izmeĊu usvojioca s jedne stane, te usvojenika i njegovih potomaka s druge strane, prava i duţnosti koja

prema zakonu postoje izmeĊu roditelja i djece. Nepotpuno usvojenje ne utiče

na prava i duţnosti usvojenika prema njegovim roditeljima i drugim srodnicima. Postupak usvojenja je postupak upravnih organa – Centra za

socijalni rad. Dijete ima pravo znati da je usvojeno. Usvojioci su duţni upoznati dijete

da je usvojeno najkasnije do njegove 7. godine ţivota, odnosno odmah nakon usvojenja, ako je dijete starije od 7 godina.

Ne moţe se usvojiti: 1) srodnik po krvi u pravoj liniji, te brat i sestra. 2) dijete prije isteka 3 mjeseca od njegovog roĊenja.

3) dijete maloljetnih roditelja - izuzetno ovo se dijete moţe usvojiti po

isteku 1 god. od njegovog roĎenja, ako nema izgleda da će se ono

podizati u porodici roditelja. 4) dijete ĉije su roditelji nepoznati moţe se usvojiti tek po isteku 3

mjeseca od njegovog napuštanja.

Usvojilac moţe biti:

1. Drţavljanin BiH. 2. Strani drţavljanin, ako je usvojenje u interesu djeteta i ako dijete ne

moţe biti usvojeno u BiH. U ovom slučaju potrebno je odobrenje

nadleţnog federalnog organa za poslove socijalne zaštite. 3. Samo osoba koja je u ţivotnoj dobi od 25 do 45 godina i koja je

starija od usvojenika najmanje 18 godina. 4. Ako postoje posebno opravdani razlozi, usvojilac moţe biti i osoba

starija od 45 godina, ali dobna razlika izmeĊu usvojioca i usvojenika

ne smije biti veća od 45 godina.

Usvojilac ne moţe biti:

1. Osoba kojoj je oduzeto roditeljsko pravo. 2. Osoba koja je ograničeno poslovno sposobna.

3. Osoba koja ne pruţa dovoljno sigurnosti da će pravilno ostvariti roditeljsko stranje.

Za usvojenje je potreban pristanak oba roditelja i to izričit pristanak i u odnosu na vrstu usvojenja.

RODITELJSKO STARANJE

Roditeljsko staranje je skup svih odgovornosti, duţnosti i prava roditelja koje imaju za cilj zaštitu liĉnih i imovinskih prava djeteta, a sve to

u njegovom najboljem interesu.

Roditelji su zajednički i prvenstveno odgovorni za razvoj i odgoj djeteta. Oni se ne mogu odreći roditeljskog staranja. Duţni su upoznati dijete o njegovim

pravima i obavezama. Sporazumno mu određuju ime i prezime, a ako ne postignu sporazum, o tome će odlučiti organ starateljstva.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Roditelji su duţni brinuti se o ţivotu i zdravlju djeteta i čuvati dijete od svih poroka. TakoĎer, duţni su kontrolisati djetetovo ponašanje i odgajati dijete u

duhu mira, dostojanstva, tolerancije, slobode, ravnopravnosti i solidarnosti, a sve to u skladu sa njegovim uzrastom.

Roditelji su duţni da se staraju i o obrazovanju djeteta, kako osnovnom i srednjoškolskom, tako i o visokom obrazovanju, ali prema svojim mogućnostima i ovisno o djetetovim sposobnostima i sklonostima.

Roditelji zastupaju djete, upravljaju njegovom imovinom, a imaju pravo i živjeti sa njim.

ODUZIMANJE RODITELJSKOG STARANJA

Roditeljsko staranje se moţe ograničiti odlukom nadleţnog drţavnog organa i to samo iz zakonom utvrĎenih razloga. Osim ograniĉavanja, roditeljsko staranje se moţe i oduzeti odlukom suda u vanparniĉnom postupku, i to kada roditelji zloupotrebljavaju svoje pravo ili grubo zanemaruju svoje duţnosti, ne staraju se o djetetu ili ga

napuštaju, ĉime se dovodi u opasnost ţivot i zdravlje djeteta.

Izricanjem ove mjere, prestaju sve obaveze i prava roditelja prema djetetu,

osim obaveze njegovog izdrţavanja. Roditeljsko staranje prestaje i kada dijete stekne poslovnu sposobnost ili kada bude usvojeno.

STICANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI MALOLJETNIKA

Poslovna sposobnost stiĉe se punoljetstvom, ali od ovog pravila postoje izuzeci:

1) Maloljetnik sa navršenih 14 god., koji je u stanju da shvati znaĉaj svojih radnji, moţe obavljati neke parniĉne radnje - ograniĉena poslovna

sposobnost (npr. da prihvati poklon, ili da u postupku za razvod braka učestvuje u odlučivanju kojem od roditelja će biti povjeren).

2) Maloljetnik sa navršenih 14 god., koji ostvaruje zaradu moţe raspolagati

sa njom, ali mora doprinositi svom izdrţavanju, odgoju i obrazovanju. 3) Maloljetna osoba starija od 16 god. poslovnu sposobnost moţe steći:

a) ako je postala roditelj ili b) ako je po odobrenju suda u vanparničnom postupku zaključila brak.

STARATELJSTVO NAD MALOLJETNICIMA

Pod pojmom starateljstva uopće, podrazumijevamo oblik zaštite maloljetnih osoba bez roditeljskog staranja i punoljetnih osoba koje nisu

sposobne brinuti se o svojim pravima, obavezama i interesima. Takve osobe nazivamo štićenicima. Svrha starateljstva je, dakle, zamjena roditeljskog staranja. Organ

starateljstva štićenicima imenuje staratelja, a starateljstvo moţe vršiti i sam organ

WWW.BH-PRAVNICI.COM


starateljstva. U rješenju o imenovanju staratelja utvrĎuju se njegova prava i duţnosti. Staratelj zastupa štićenika samostalno. Pod starateljstvo stavit će se maloljetna osoba:

1) čiji su roditelji umrli, nestali, nepoznati ili su nepoznatog boravišta,

2) čijim roditeljima je oduzeto roditeljsko pravo, 3) čiji roditelji nisu stekli poslovnu sposobnost (postao roditelj ispod 16

godina),

4) čiji su roditelji spriječeni ili nesposobni redovno se starati o svom djetetu.

IZDRŢAVANJE Izdrţavanje djece

Roditelji su duţni izdrţavati maloljetno dijete i u izvršavanju te

obaveze moraju iskoristiti sve svoje mogućnosti i sposobnosti. Ako se dijete nalazi na redovnom školovanju, roditelji su duţni

prema svojim mogućnostima (ako roditelj ima malu penziju - ne mora)

osigurati mu izdrţavanje i nakon punoljetstva, a najduţe do navršene 26. godine ţivota. Pod redovnim školovanjem se smatra onaj student koji nije

izgubio godinu bez opravdanih razloga (npr. opravdana bi bila bolest). Ako je punoljetno dijete zbog bolesti, fiziĉkih ili psihiĉkih nedostatka

nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za ţivot ili ih ne moţe

ostvariti iz svoje imovine, roditelji su duţni da ga izdrţavaju dok ta njegova nesposobnost traje.

Roditelj koji ne ostvaruje roditeljsko pravo ili mu je ograničeno roditeljsko staranje, ne oslobaĎa se obaveze izdrţavanja djeteta.

Maćeha i oĉuh su duţni izdrţavati pastorka ako ovaj nema svog

biološkog roditelja. Baka/Nana i djed duţni su da izdrţavaju maloljetnog unuka. Obaveza izdrţavanja punoljetnog unuka postoji pod istim uvjetima koji se

traţe za izdrţavanje punoljetnog djeteta. Izdrţavanje roditelja

Punoljetno dijete duţno je izdrţavati svog roditelja koji je

nesposoban za rad i ne moţe se zaposliti, a nema dovoljno sredstva za ţivot. Dijete se moţe osloboditi duţnosti izdrţavanja roditelja koji ga iz

neopravdanih razloga nije izdrţavao u vrijeme kada je bio obavezan po zakonu

da to čini.

Izdrţavanje srodnika Obaveza izdrţavanja postoji i izmeĊu braće, sestara i u odnosu na

malodobne osobe – srodnike.

Pri tome se treba naglasiti da se pravo na izdrţavanje ostvaruje onim

redoslijedom kako bi oni bili pozivani na nasljeĎivanje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izdrţavanje braĉnog i vanbraĉnog partnera

Braĉni partner koji nema dovoljno sredstava za ţivot ili ih ne moţe ostvariti iz svoje imovine, a nesposoban je za rad ili se ne moţe zaposliti,

ima pravo na izdrţavanje od svog braĉnog partnera srazmjerno njegovim mogućnostima.

Zahtjev za izdrţavanje braĉni partner moţe postaviti do zakljuĉenja

glavne rasprave u postupku za razvod ili poništenje braka.

Izuzetno, bračni partner moţe tuţbom traţiti izdrţavanje u roku od 1 god.

od prestanka braka, ako su uslovi za dosuĎivanje izdrţavanja postojali u vrijeme zaključenja glavne rasprave u postupku za razvod braka i bez prestanka trajali do zaključenja glavne rasprave za izdrţavanje.

Sud moţe odbiti zahtjev za izdrţavanje braĉnog partnera (iako su ispunjeni prethodni uslovi) pod slijedećim uslovima:

1) ako se on bez ozbiljnog povoda od drugog bračnog partnera grubo ili nedolično ponašao u bračnoj zajednici (npr. preljuba) ili

2) ako bi obaveza izdrţavanja predstavljala očitu nepravdu za drugog

bračnog partnera ili 3) ako su bračni partneri kroz duţe vrijeme odvojenog ţivota potpuno

samostalno osiguravali sredstva za vlastito izdrţavanje ili 4) ako se iz okolnosti slučaja utvrdi da bračni partner, koji zahtjeva

izdrţavanje, nije prestankom braka koji je kratko trajao doveden u teţi

materijalni poloţaj od onoga u kojem se nalazio prilikom stupanja u brak.

Sud moţe odluĉiti da obaveza izdrţavanja braĉnog partnera traje odreĊeno vrijeme, naroĉito u sluĉajevima:

a) kada je brak trajao kraće vrijeme ili

b) kada je traţilac izdrţavanja u mogućnosti da u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za ţivot. Ako se partner zaposli makar i na mjesec dana u toku te godine, tada

gubi pravo na izdrţavanje.

Pravo na izdrţavanje prestaje ako izdrţavani razvedeni braĉni partner:

1) sklopi novi brak, ili 2) zasnuje vanbračnu zajednicu ili 3) postane nedostojan da prima izdrţavanje.

Kada se odlučuje o izdrţavanju, bitno je imati na umu duţinu trajanja

braka i činjenicu da li se osoba nakon razvoda našla u teţoj situaciji od one u kojoj je bila prije stupanja u brak.

Vanbraĉni partner koji ispunjava uslove za izdrţavanje ima pravo da tuţbom zahtijeva izdrţavanje vanbraĉnog partnera.

Tuţba za izdrţavanje moţe se podnijeti u roku od 1 god. od prestanka vanbračne zajednice. Uslov je da je vanbračna zajednica trajala najmanje 3 godine.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Majka vanbraĉnog djeteta ima pravo da zahtijeva od oca vanbraĉnog djeteta da je, srazmjerno njegovim mogućnostima, izdrţava 3 mjeseca prije

poroĊaja i 1 godinu nakon poroĊaja.

OdreĊivanje izdrţavanja

U postupku za izdrţavanje sud će utvrditi ukupan iznos sredstava

potrebnih za izdrţavanje. Prilikom utvrĊivanja potreba osobe koja zahtijeva izdrţavanje, sud će

uzeti u obzir njeno imovno stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje i druge okolnosti od kojih zavisi ocjena njenih

potreba. Prilikom utvrĊivanja mogućnosti osobe koja je duţna davati

izdrţavanje sud će uzeti u obzir sva njena primanja i stvarne mogućnosti

da stiĉe povećanu zaradu, kao i njene vlastite potrebe i zakonske obaveze izdrţavanja.

Federalni ministar rada i socijalne politike objaviće jednom godišnje

podatke o prosječnim potrebama osobe koja zahtijeva izdrţavanje s obzirom na troškove ţivota.

Kad se izdrţavanje zahtijeva za dijete, sud će posebno cijeniti rad i brigu koju u odgoj i podizanje djeteta ulaţe roditelj sa kojim dijete ţivi i to će uzeti u obzir kao doprinos tog roditelja u izdrţavanju. (sud po službenoj

dužnosti utvrđuje visinu izdržavanja za dijete)

IMOVINSKI ODNOSI BRAĈNIH PARTNERA Braĉni partneri mogu imati braĉnu steĉevinu i posebnu imovinu. Braĉna steĉevina

Braĉnu steĉevinu ĉini imovina koju su braĉni partneri stekli radom za

vrijeme trajanja braĉne zajednice, kao i prihodi iz te imovine.

Pokloni trećih lica uĉinjeni za vrijeme trajanja braĉne zajednice (u novcu, stvarima, pruţanju pomoći radom) ulaze u braĉnu steĉevinu bez

obzira na to koji ih je braĉni partner primio, ukoliko drugačije ne proizlazi iz

namjene poklona ili ako se iz okolnosti u momentu davanja poklona moţe zaključiti da je poklonodavac ţelio učiniti poklon samo jednom od bračnih

partnera. Dobitak od igara na sreću, takoĊer, je braĉna steĉevina.

I prihodi od intelektualnog vlasništva (autorskih djela) ostvareni za vrijeme trajanja braĉne zajednice su braĉna steĉevina.

Braĉni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u braĉnoj

steĉevini, ako nisu drugaĉije ugovorili.

Budući bračni partneri, odnosno, bračni partneri mogu bračnim, odnosno

predbračnim ugovorom drugačije urediti svoje odnose vezane za bračnu stečevinu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ukoliko je u zemljišnim knjigama kao vlasnik stečevine upisan jedan bračni partner, drugi bračni partner moţe zahtjevati ispravku tog upisa.

Na bračnu stečevinu primjenjuju se pravila obligacionog i stvarnog prava.

Posebna imovina Imovina koju braĉni partner ima u ĉasu sklapanja braka ostaje

njegova posebna imovina. TakoĊer, to je i ona imovina koju za vrijeme trajanja braĉne

zajednice partner stekne po posebnom pravnom osnovu (npr. nasljedstvo).

Podjela braĉne steĉevine

Podjela braĉne steĉevine vrši se ugovorom. Isprava kojom se vrši

dioba mora imati svojstvo izvršne isprave (npr. ona će trebati biti notarski obraĎena).

Ako bračni partneri ne zaključe ugovor, podjelu bračne stečevine izvršit

će sud na zahtjev bračnih partnera. Bračni partner kojem je povjereno čuvanje i odgoj djeteta dobit će pri podjeli bračne stečevine, pored njegovog dijela, i stvari

koje su namijenjene neposrednoj upotrebi djece. Braĉni / Predbraĉni ugovor

Bračnim/Predbračnim ugovorom mogu se urediti imovinsko pravni odnosi

bračnih partnera prilikom sklapanja braka, kao i tokom trajanja braka. Razlika izmeĎu predbračnog i bračnog ugovora je u momentu zaključenja (predbračni ugovor se zaključuje prije sklapanja braka, a bračni tokom braka). Odgovornost braĉnih partnera

Za obaveze koje je jedan braĉni partner imao prije stupanja u brak ne odgovara drugi braĉni partner. Ovaj bračni partner odgovara za svoj dug

svojom posebnom imovinom i svojim dijelom bračne stečevine.

Solidarna odgovornost braĉnih partnera

Za obaveze koje je jedan bračni partner preuzeo radi podmirenja tekućih

potreba bračne zajednice, kao i za obaveze za koje prema zakonu odgovaraju zajednički oba bračna partnera, odgovaraju bračni partneri solidarno, kako

bračnom stečevinom, tako i svojom posebnom imovinom.

POSTUPAK U BRAĈNIM SPOROVIMA

Postupak u braĉnim sporovima pokreće se tuţbom, a moţe i

zahtjevom (npr. sporazumni razvod braka).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Za suĎenje u bračnim sporovima, pored suda opće mjesne nadleţnosti, nadleţan je i sud na čijem su području bračni partneri imali posljednje zajedničko

prebivalište. Pravo na tužbu ne zastarijeva, i nije ograničeno niti rokom niti uslovima. Pravo na tuţbu za razvod ili poništenje braka ne prelazi na nasljednike braĉnog partnera, ali već zapoĉeti postupci mogu se nastaviti.

U parnici za razvod braka, tuţilac, bez pristanka tuţenog, moţe tuţbu

povući do zaključivanja glavne rasprave, a uz njegov pristanak dok se postupak pravomoćno ne završi.

ZAŠTITA OD NASILJA U PORODICI

Zaštitu od nasilniĉkog ponašanja u porodici duţni su pruţiti policija, organ starateljstva i sud.

Zdravstveni i socijalni radnici, obrazovne i druge ustanove, koje u obavljanju svoje duţnosti/djelatnosti saznaju za učinjeno nasilje, duţni su odmah

po saznanju prijaviti nasilje nadleţnoj policijskoj upravi. Protiv uĉinioca nasilja u porodici mogu se izreći slijedeće zaštitne

mjere:

1. Udaljenje iz kuće, stana i drugog stambenog prostora,

2. Zabrana pribliţavanja ţrtvi nasilja u porodici, 3. Osiguranje zaštite ţrtvi nasilja u porodici, 4. Zabrana uznemiravanja i uhoĎenja ţrtve nasilja u porodici,

5. Obavezan psiho-socijalni tretman i 6. Obavezno liječenje od ovisnosti bilo koje vrste.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PRAVILA NASLJEDNOG PRAVA Zakonsko nasljeĎivanje, kao i testamentalno, zasnivaju se na volji

ostavitelja, s tim da se kod testamentalnog nasljeĎivanja postupa po njegovoj izričitoj volji, dok se kod zakonskog nasljeĎivanja ta volja pretpostavlja.

Pravila o zakonskom nasljeĎivanju su dispozitivne prirode, ali samo u tom smislu da ostavitelj moţe testamentom odrediti posve drugi način nasljeĎivanja (izuzev kada je u pitanju nuţno nasljedstvo).

Zakonske nasljedne redove odreĎuju činjenice krvnog srodstva ostavitelja i osoba koje dolaze u obzir da ga naslijede, bračna veza ostavitelja, te odnos

usvajanja sa ostaviteljem. Testament je jači pravni osnov pozivanja na naslijeĎe u odnosu na zakon.

ZAKONSKI NASLJEDNICI

Zakonski nasljedni redovi ureĎeni su na osnovu parentelarno-linearnog sistema.

I. nasljedni red

Zakonski nasljednici I nasljednog reda su djeca ostavioca i njegov braĉni drug (pod djecom se smatraju i vanbračna i usvojena djeca).

Oni nasljeĊuju na jednake dijelove.

Dio zaostavštine koji bi pripao ranije umrlom djetetu, da je nadţivilo ostavioca, nasljeĊuju njegova djeca (unuĉad ostavioca), na jednake

djelove, a ako je neko od unuĉadi umrlo prije ostavioca, dio koji bi njemu pripao da je bio ţiv u trenutku smrti ostavioca, naljeĊuju njegova djeca

(tzv pravo predstavljanja).

Npr. postoji otac koji ima 3 djece i bračnog duga. Prije oca umre njegovo jedno dijete, koji ima svoju djecu. Smisao odredbe je taj da ako prije ostaviočeve

smrti umre njegovo djete, tada naljeĎuju njegova djeca (princip reprezentacije). II nasljedni red

Zaostavštinu umrloga koji nije ostavio potomke (djecu, unučad,

praunučad) nasljeĊuje njegov braĉni drug i to 1/2, (koji u toj varijanti prelazi iz I u II nasljedni red) i roditelji ½, na jednake djelove (dakle svaki 1/4).

Ako iza umrlog nije ostao braĉni drug, zaostavštinu u cjelosti

nasljeĊuju roditelji.

Ako je jedan od roditelja umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu

pripao nasljeĎuju njegova djeca, a to su u stvari braća i sestre ostavioca.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


III nasljedni red

Zaostavštinu umrloga koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su oni ostavili nekog potomka, niti braĉnog partnera, nasljeĊuju njegovi

djedovi i nane.

NUŢNI NASLJEDNICI Nuţni nasljednici su odreĊeni najbliţi srodnici umrlog koji imaju

pravo na nuţni dio. Nuţni dio je zakonom predviĊeni dio zaostavštine na koji imaju pravo nuţni nasljednici, bez obzira na pravila zakonskog i testamentalnog nasljeĊivanja.

Nuţni nasljednici su:

1. djeca umrloga, njegovi usvojenici i njegov braĉni drug – njihov nuţni dio

iznosi 1/2 od zakonskog dijela. 2. ostali potomci umrloga (npr. unuci), njegovi roditelji i njegova braća i

sestre su nuţni nasljednici u sluĉajevima:

a) ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nuţnih sredstava za ţivot, i

b) kada su po zakonskom redu pozvani na nasljeĎe (ako nema nasljednika iz I. nasljednog reda). Njihov nuţni dio iznosi 1/3 od zakonskog dijela.

Ostavilac niti darovnim ugovorom niti testamentom ne moţe povrijediti nuţni nasljedni dio.

NUŢNI I RASPOLOŢIVI DIO

Nuţni nasljednici imaju pravo na dio zaostavštine kojim ostavilac ne moţe raspolagati, a koji se naziva nuţni dio.

Ostavilac za ţivota ne moţe raspolagati (poklonom ili testamentom) sa dijelom koji predstavlja nuţni dio nasljednika.

Kada je povrijeĊen nuţni dio, raspolaganje testamentom će se

smanjiti, a pokloni će se vratiti koliko je potrebno da bi se namirio nuţni dio.

Prvo se namirenje vrši iz onoga što je testamentom dato, pa ako je to dovoljno za namirenje nuţnog djela, neće se dirati u poklone. Ako nije, vršit će se povrat poklona do iznosa namirenja nuţnog dijela.

Ugovor o doţivotnom izdrţavanju nikada ne podlijeţe reduciranju radi nuţnog djela, jer je to dvostrano obvezujući ugovor.

ISKLJUĈENJE NUŢNIH NASLJEDNIKA IZ NASLJEDSTVA

Ostavilac moţe iskljuĉiti iz nuţnog dijela nasljednika: a) ako se povredom zakonske ili moralne obaveze teţe ogriješio prema

ostaviocu (npr. otac bez ikakvih sredstava za ţivot ţivi u kući sa sinom, a

sin ne pomaţe ocu, već o njemu brine i hrani ga komšiluk).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) ako je sa umišljajem uĉinio teţe kriviĉno djelo prema njemu, njegovom braĉnom partneru ili djetetu.

Iskljuĉenje iz nuţnog dijela u testamentu mora biti izraţeno samo na

nesumnjiv naĉin, a korisno je da se navede i razlog (osnov) za iskljuĉenje.

U slučaju spora ostavinski postupak se prekida i učesnik čije je pravo manje vjerovatno se upućuje na parnicu.

POSLJEDICE ISKLJUĈENJA IZ NUŢNOG DJELA U sluĉaju kada je nasljednik iskljuĉen iz nuţnog djela, smatra se da je iskljuĉenik umro prije ostavioca, pa se umjesto njega kao nasljednici

pojavljuju njegova djeca, odnosno potomci.

Isključenjem nasljednik gubi nasljedna prava u obimu u kojem je isključen,

a pravo ostalih lica koja mogu nasljediti ostavioca odreĎuje se kao da je isključeni umro prije ostavioca.

IZDVAJANJE U KORIST POTOMAKA KOJI SU PRIVREĐIVALI SA OSTAVIOCEM

Potomci ostavioca koji su ţivjeli u zajedniĉkom domaćinstvu sa

ostaviocem i svojim radom doprinosili u sticanju imovine u domaćinstvu, imaju pravo da u ostavinskom postupku traţe da se iz ostavinske mase izdvoji dio koji odgovara veliĉini njihovog doprinosa.

Ovaj zahtjev ima stvarnopravni karakter i moţe se postavljati i po okončanju ostavinskog postupka.

URAĈUNAVANJE POKLONA U NASLJEDNI DIO

U nasljedni dio nasljednika uraĉunavaju se pokloni ukoliko ostavilac izriĉito nije naglasio da se pokloni ne uraĉunavaju u nasljedni dio.

Ovo se ne odnosi na nuţne nasljednike.

NASLJEĐIVANJE NA OSNOVU TESTAMENTA

Testament moţe saĉiniti svako lice sposobno za rasuĊivanje koje je

navršilo 16 godina. Testament je ništav:

1. ako zavještalac nije imao 16 god. i ako nije bio sposoban za rasuĎivanje, 2. u slučaju ako je zavještalac natjeran prijetnjom ili prinudom da ga sačini,

3. usljed toga što je zavještalac bio prevaren ili se nalazio u zabludi.

Tuţbom se moţe zahtjevati poništaj testamenta u roku od 1 godine od dana saznanja za postojanje uzroka ništavosti, a najdalje za 10 godina.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


OBLICI TESTAMENTA

Svojeruĉni testament

Ako osoba zna da ĉita i piše, ona svojom rukom napiše testament i potpiše ga. Testament je punovaţan ako ga je zavještalac napisao svojom rukom i ako ga je potpisao. Potpis moţe biti i nepuno ime i prezime, ako je

potpisano općepoznatim nadimkom ili pseudonimom, ili npr. naznakom potpisa u smislu „vaš otac“!

Za punovaţnost ovog testamenta nije nuţno da je u njemu naznačen datum kada je sačinjen, ali je korisno da bude napisan.

Ovaj testament bi se mogao pobijati iz sljedećih razloga:

a) da potpis ne pripada ostaviocu ili b) da zavještalac prilikom sačinjavanja istog nije bio pri čistoj svijesti i zdravoj

pameti tj. da nije bio sposoban za rasuĎivanje ili

c) da je testament sačinjen pod prisilom.

Pismeni testament pred svjedocima

Zavještalac koji zna da ĉita i piše moţe saĉiniti testament na taj naĉin

što će ispravu koju mu je neko drugi sastavio svojeruĉno potpisati u prisustvu dva svjedoka, izjavljujući pred njima da je to njegov testament.

Svjedoci se takoĎer potpisuju na testamentu. Vaţno je da je onaj ko ga sastavlja pismen kao i zavještalac.

Sudski testament

Ovo je redovni javni testament sastavljen po ţelji testatora, pred sudom. Sigurniji je od svojeručnog testamenta, zbog manje vjerovatnoće od greške. U smislu forme, postoje dvije vrste ovog testamenta, zavisno od toga

da li testator zna da ĉita i piše ili ne:

1. Sudski testament kada je zavještalac pismen

Testament moţe zavještaocu saĉiniti po njegovom kazivanju sudija

nadleţnog suda koji će prethodno utvrditi identitet zavještaoca. Identitet se utvrĊuje temeljem javnih isprava sa fotografijom, a ako ih testator ne

posjeduje, uz dva svjedoka. Nakon što sudija utvrdi sposobnost osobe da punovaţno saĉini testament, upoznaje testatora sa pojedinim vaţnijim pitanjima koja se odnose na oblast nasljeĊivanja (ograniĉenja, iskljuĉenja i

sl.), a zatim u testament vjerno unosi kazivanje testatora. Pošto zavještalac

ovako sačinjen testament pročita i potpiše, sudija će potvrditi na samom

testamentu da ga je zavještalac u njegovom prisustvu pročitao i potpisao, naznačiti datum sačinjavanja, te ga i sam potpisati i staviti otisak pečata.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. Sudski testament kada zavještalac nije pismen

Ako zavještalac nije u stanju da proĉita testament koji je saĉinio sudija, po proceduri koja je naprijed opisana, sudija će ga proĉitati

zavještaocu u prisutnosti dva svjedoka. Zatim će zavještalac, u prisustvu dva svjedoka, staviti prstoznak i izjaviti da je to njegov testament. Sudija

osim potpisa naznačava da je obavio sve prethodno navedene radnje. I svjedoci

potpisuju testament. Zavještalac moţe svojeruĉni testament, testament saĉinjen pred

svjedocima ili sudski testament, predati na ĉuvanje sudu, o ĉemu će sud sastaviti zapisnik, zatim testament staviti u zaseban omot koji će zapeĉatiti i ĉuvati u sudu. Sudski testament koji se sačinjava u sudu ne mora se tamo i

čuvati, to nije obaveza, već slobodna volja ostavioca. Ništave su odredbe testamenta kojima se ostavlja nešto sudiji koji ga je

sačinio, svjedocima kao i precima/potomcima tih svjedoka. Testament saĉinjen na brodu ili za vrijeme mobilizacije/rata

Sačinjava se pred kapetanom broda il i komandirom u ratu, i to po odredbama koje vaţe za sastavljanje sudskog testamenta.

Ovaj testament vaţi 60 dana po završetku rata, a ako je neko demobilisan kasnije, onda vaţi 30 dana od dana demobilisanja. Usmeni testament

Zavještalac moţe izjaviti svoju poslednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako usljed izuzetnih prilika nije u mogućnost da saĉini pismeni testament. Izuzetne prilike bi bile npr. neko dobije infarkt i u teškom je

stanju. Dakle, iznenadna bolest i spriječenost odlaska u sud jer je sud udaljen. Usmeni testament prestaje da vaţi po isteku 30 dana od prestanka

izuzetnih okolnosti pod kojima je saĉinjen.

Svjedoci prilikom sačinjavanja ovog testamenta mogu biti samo lica koja mogu biti svjedoci prilikom sačinjavanja sudskog testamenta, ali moraju znati

čitati i pisati. Svjedoci pred kojima je zavještalac usmeno izjavio svoju posljednju

volju duţni su da bez odlaganja sastave napismeno izjavu zavještaoca i da je što prije predaju sudu ili da je usmeno govore pred sudom, iznoseći kada, kako, gdje i u kojim okolnostima je ovaj testament saĉinjen.

Izvršenje ove duţnosti nije uslov za punovaţnost ovog testamenta, jer svjedoci izjavu mogu dati i tokom ostavinskog postupka. Testament pred konzularnim predstavnikom

Sačinjava ga drţavljanin BiH u inostranstvu, prema odredbama koje vaţe

sa sačinjavanje sudskog testamenta. Sačinjava ga konzularni predstavnik zemlje drţavljanstva ostavioca.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Supstitucija

Ako lice koje je označeno kao nasljednik u testamentu umre prije

ostavioca, on moţe u tom slučaju testamentom imenovati nasljednika svog umrlog nasljednika.

TakoĎer, zavještalac može odrediti testamentom lice kome će pripasti nasljedstvo, ako određeni nasljednik umre prije njega ili se odrekne nasljeđa ili bude nedostojan da nasljedi.

Zavještalac ne može odrediti nasljednika svom nasljedniku koji je živ.

PONIŠTENJE TESTAMENTA ZBOG NEDOSTATKA OBLIKA ILI FORME

Poništenje testamenta iz razloga nedostatka oblika ili forme, moţe traţiti samo lice koje ima pravni interes, i to u roku od jedne godine od saznanja ili 10

godina od otvaranja testamenta. DOKAZIVANJE POSTOJANJA TESTAMENTA

Testament uništen slučajem ili radnjom nekog drugog lica, izgubljen pri je ili nakon smrti zavještaoca, ali bez njegovog znanja, imat će pravno dejstvo ako

zainteresirano lice dokaţe da je testament postojao. OPOZIVANJE TESTAMENTA To je izjava volje kojom zavještalac mijenja ili u cijelosti ukida svoj raniji testament. Zavještalac moţe uvijek opozvati testament u cijelini ili

djelomiĉno i to izjavom u bilo kom obliku, najĉešće u obliku u kojem je saĉinjen i sam testament koji se opoziva.

TakoĎer se testament moţe opozvati sačinjavanjem novog testamenta, a li najčešće se to radi njegovim fiziĉkim uništenjem (npr. „pocijepa se“). ODNOS RANIJEG I KASNIJEG TESTAMENTA

Ako se kasnijim testamentom izričito ne opozove raniji testament, odredbe

ranijeg testamenta ostaju na snazi ako nisu u suprotnosti sa odredbama kasnijeg testamenta.

LEGAT

To je posljednja volja kojom zavještalac ostavlja nekoj osobi (LEGATARU) odreĊenu imovinsku vrijednost iz ĉiste zaostavštine. Legatar

moţe biti svako lice, što znači i zakonski i testamentalni nasljednik (tada se takav

nasljednik zove „Prelegat“). Zavještalac može ostaviti testamentom jednu ili više određenih stvari ili

neko pravo određenom licu, ili naložiti nasljedniku ili kome drugom licu kome nešto ostavlja, da iz onoga što je ostavljeno da neku stvar određenom licu, ili da mu isplati sumu novaca, ili da ga oslobodi nekog duga, ili da ga izdržava ili

uopšte da u njegovu korist nešto učini ili da se uzdrži od nečega i li da nešto trpi. Da bi se legat ostvario, legatar treba da nadţivi ostavioca, da se

prihvati legata i da ga bude dostojan. U suprotnom, legat se gasi, a predmet

legata ostaje osobi koja je bila duţna da izvrši legat. Legatar se ne smatra nasljednikom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ukoliko se legat ne izvrši, legatar ima pravo da ga tuţbom potraţu je. Pravo na izvršenje legata zastarjeva za godinu dana od dana kad je legatar saznao za

svoje pravo i bio ovlašćen da traži izvršenje legata.

UGOVOR O RASPODJELI IMOVINE ZA ŢIVOTA

Predak moţe pravnim poslom meĊu ţivima ustupiti i razdijeliti svoju

imovinu svojoj djeci i drugim potomcima. Ovaj ugovor mora biti saĉinjen u pismenom obliku i ovjeren od

sudije. Sudija je duţan prilikom ovjere ugovora isti proĉitati i upoznati potpisnike sa posljedicama njegovog zakljuĉenja.

Ustupanje i raspodjela imovine punovaţni su samo ako su se s tim

saglasila sva djeca i drugi potomci koji bi bili pozvani na zakonsko nasljeĊivanje. Ako braĉni drug nije potpisnik ovog ugovora, njemu se daje

pravna zaštita u okviru nuţnog dijela. Ako neko od ovih lica nije bilo prisutno ili se nije saglasilo, onda se

ne radi o ugovoru o raspodjeli (gubi se njegov stvarno-pravni karakter), nego

taj ugovor ima karakter ugovora o darovanju (zadrţava obligaciono-pravni karakter).

Onaj potomak, odnosno bračni drug, koji se nije saglasio sa takvim ugovorom, ima status nuţnog nasljednika. Posljedica ovoga jeste da ako poslije smrti ostavioca njegov nasljedni dio bude povrijeĎen raspodjelom načinjenom u

ugovoru, reduciraće se dijelovi onih koji su dobili dio ustupljen po ugovoru o raspodjeli imovine za ţivota (jer se njihov dio tretira kao poklon).

Ovim ugovorom moţe biti obuhvaćena samo sadašnja imovina ostavioca, cjelovita ili jedan njen dio. Imovina iz ovog ugovora ne ulazi u

ostavinsku masu, tj. imovinu ostavioca koja se raspodjeljuje nakon njegove smrti. UGOVOR O DOŢIVOTNOM IZDRŢAVANJU

Ovo je dvostranoobvezujući ugovor. Kod darovnog ugovora lica se za ţivota ostavioca upisuju u

zemljišnu knjigu kao vlasnici, a ovdje stvar prelazi u vlasništvo tek nakon smrti ostavioca.

To je ugovor kojim se jedan ugovaraĉ obavezuje da izdrţava doţivotno drugog ugovaraĉa ili neko treće lice, a drugi se ugovaraĉ obavezuje da mu u sluĉaju smrti ostavlja dio ili svu svoju imovinu.

Davalac izdrţavanja ne odgovara za obaveze primaoca izdrţavanja. Ovaj ugovor mora biti sastavljen u pisanoj formi i ovjeren od sudije.

Izdrţavanjem se smatra:

a) kada se davalac izdrţavanja obavezao da sa primaocem izdrţavanja zajedno ţivi,

b) obaveza davaoca izdrţavanja da će čuvati i paziti primaoca izdrţavanja, c) obaveza davaoca izdrţavanja da će obraĎivati imanje primaoca

izdrţavanja i d) obaveza davaoca izdrţavanja da će poslije smrti sahraniti primaoca

izdrţavanja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ovaj ugovor se moţe raskinuti sporazumom, i to:

a) ako je ugovorena zajednica ţivota postala nemoguća, zbog teškog

poremećaja odnosa, kada zajednički ţivot postane nepodnošljiv, b) u slučaju neizvršavanje ugovora, kada duga strana ima pravo traţiti raskid

ugovora. Prilikom raskida ugovora, svaka strana ima pravo, po pravilima obligacionog prava , traţiti naknadu, bilo po osnovu naknde štete, bilo po osnovu

neosnovanog bogaćenja.

NASLJEĐIVANJE AUTORSKOG PRAVA

Poslije smrti autora, autorsko pravo prelazi na njegove nasljednike.

Osnov moţe biti kako zakonsko, tako i testamentalno nasljeĎivanje. U sluĉaju zakonskog nasljeĊivanja, umrlog nasljeĊuju samo njegova

djeca, braĉni drug i roditelji umrlog, i to po nasljednim redovima koji su po zakonu odreĊeni. Ako nema tih nasljednika, autorsko pravo postaje drţavno vlasništvo.

Poslije smrti autora, nasljednici mogu koristiti autorska imovinska prava samo u rokovima odreĎenim Zakonom o autorskim pravima. Protekom tih

rokova, autorsko djelo postaje slobodno djelo, tako da se njime može koristiti svaka osoba, bez ograničenja.

NEDOSTOJNOST ZA NASLJEĐIVANJE

Nedostojan je da nasljedi, kako na osnovu zakona tako i na osnovu testamenta, onaj:

1) ko je s umišljajem lišio ili pokušao da liši ţivota ostavioca,

2) ko je ostavioca natjerao da sačini ili opozove testament, te uništio ili sakrio testament

3) ko se ogriješio o obavezu izdrţavanja ostavioca ili 4) ko ostaviocu nije htio ukazati nuţnu pomoć.

Nedostojnost za nasljeĊivanje nije smetnja potomcima nedostojnog da nasljede zaostavštinu kao da je nedostojni umro prije ostavioca.

NASLJEDNIĈKA IZJAVA - ODRICANJE OD NASLJEDSTVA

Nasljedniĉka izjava je izjava pred sudom da se osoba/nasljednik prihvata ili odriĉe nasljedstva. Ona moţe biti pozitivna ili negativna.

Osoba moţe izjaviti da se prihvaća ili ne prihvaća nasljedstva.Ako se ne prihvaća nasljedstva, tada govorimo o odricanju. Ako je to odricanje u neĉiju korist, radi se o darovanju ili ustupanju nasljedstva.

Nasljednik se moţe odreći nasljedstva izjavom kod suda do završetka ostavinske rasprave. Ovo je negativna nasljednička izjava i vaţi i za potomke

onoga koji se odrekao od nasljeĎa, osim ukoliko davalac te izjave nije izričito naglasio da se odriče samo u svoje ime. U ovom slučaju se smatra kao da nikada nije bio nasljednik.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ODGOVORNOST NASLJEDNIKA ZA DUGOVE OSTAVIOCA

Nasljednik odgovara za ostavioĉeve dugove do visine vrijednosti nasljeĊene imovine.

Kada ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za dugove ostavioca, i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog djela. Jedino kada se radi o obavezi koja zavisi o liĉnosti obveznika (npr.

slikar), obaveza ne prelazi na nasljednike, ali ako je ostavilac već primio novac za neizvršeno djelo, nasljednici isti moraju vratiti.

UPUĆIVANJE NA PARNICU

1) Ukoliko se nakon pravosnaţnog okončanja ostavinskog postupka pojavi lice sa testamentom, u tom slučaju to se lice upućuje na parnicu.

2) Ako se nakon okončanja ostavinskog postupka pojavi novi nasljednik i on se upućuje na parnicu.

3) Ako nastane spor u pogledu ponovaţnosti testamenta, prekida se ostavinski

postupak i upućuje na parnicu. 4) Ako nastane spor oko punovaţnosti isključenja nuţnog djela.

5) Ako nastane spor oko nedostojnosti za nasljeĎivanje. 6) Ako nastane spor u pogledu da li potomcima pripada pravo na izdvajanje

odreĎenog djela po osnovu njihovog doprinosa.

Tuţba se podnosi u roku od 30 dana. Ako se tuţba ne podnese,

ostavinski postupak se nastavlja. Ako se podnese, ĉeka se završetak parnice.

RJEŠENJE O NASLJEĐIVANJU

Nakon što raspravi zaostavštinu, sud donosi rješenje o nasljeĊivanju, koje sadrţi slijedeće podatke:

1. Podatke o umrloj osobi,

2. Podatke o njegovoj zaostavštini i 3. Podatke o nasljednicima, uz oznaku nasljedničkih dijelova koji im

pripadaju, a ako nekoj osobi pripada legat, plodouţivanje ili neko drugo pravo, označiće se i ta osoba kojoj to pravo pripada.

U rješenju će se, takoĊer, navesti da li nasljednici nasljeĊuju zaostavštinu po zakonu ili testamentu i koji su to nasljednici.

Ako zaostavštinu čine nepokretnosti, pravosnaţno rješenje o nasljeĎivanju će se obavezno dostaviti i ZK uredu suda nadleţnog za voĎenje zemljišnih knjiga, radi provoĎenja tog rješenja u tim knjigama. Ako se utvrdi da nema nasljednika ili se ne zna da li ih ima, a u odreĊenom roku niko se ne pojavi, donosi se rješenje kojim se

zaostavština predaje općini.

Naknadno pronaĊena imovina rasporeĎuje se prema postojećem rješenju o nasljeĎivanju.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


(ZAKON O OBLIGACIONIM ODNOSIMA – ZOO /preuzet/)

POJAM (ELEMENTI) OBLIGACIONO-PRAVNOG ODNOSA

Obligaciono-pravni odnosi su graĊansko-pravni odnosi na osnovu kojih jedno lice (povjerilac, vjerovnik) ima ovlaštenje da od drugog lica (duţnika) zahtjeva odreĊenu ĉinidbu, pozitivnog ili negativnog karaktera,

koju je duţnik obavezan izvršiti. Subjekti obligaciono-pravnog odnosa su:

1) Povjerilac (vjerovnik) – lice ovlašteno da zahtjeva činidbu – potraţivanje; 2) Duţnik – lice koje je obavezano na činidbu – obligacija ili obaveza;

Predmet (objekt) obligaciono - pravnog odnosa je ĉinidba, odnosno

odreĊeno pozitivno ili negativno ponašanje duţnika. Pozitivne ĉinidbe se mogu sastojati u nekom:

a) davanju (npr. kod ugovora o prodaji – obaveza prodavca da kupcu preda

stvar), b) ĉinjenju (npr. kod ugovora o djelu – duţnost jedne od ugovornih strana

da izvrši neki posao).

Negativne ĉinidbe se mogu sastojati u nekom:

a) neĉinjenju (npr. da se ne učestvuje u javnoj licitaciji), b) trpljenju ili uzdrţavanju (npr. kada neko trpi da komšija crpi vodu iz

njegovog bunara)

U pravilu, predmet duţnikove obaveze moţe biti svaka ĉinidba, ali

ona mora biti:

1) moguća,

2) dopuštena, i 3) odreĎena ili odrediva.

Razlika obligaciono-pravnog od stvarno - pravnog odnosa sastoji se

u slijedećem:

1) dok stvarno-pravni odnos djeluje prema svima (erga omnes), obligaciono-pravni odnos djeluje samo izmeĊu odreĊenih lica (inter-

pares). Učinak obligacionopravnog ugovora moţe se proširiti i na treća lica ukoliko se ugovorne strane dogovore, odnosno ukoliko su ugovorne strane takvo pravo ugovorile u korist trećeg lica. U takvoj pravnoj situaciji , jedna

ugovorna strana u svoje ime ugovori potraţivanje u korist treće strane. Tada treće lice stiče sopstveno i neposredno pravo prema duţniku, ako nije nešto

drugo ugovoreno. Ugovorač koji je prenio pravo na treće lice, ima pravo zahtijevati od dužnika da izvrši obavezu. Dužnik može istaći sve prigovore prema ugovaraču po osnovu ugovora.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2) zasnivanjem stvarno-pravnog odnosa nastaje pravo na nekoj stvari, dok zasnivanjem obligaciono-pravnog odnosa nastaje samo osnov/zahtjev

za sticanje stvarnog prava, odnosno za pribavljanje stvari. Na osnovu

ugovora se dakle traţi realizacija stvarnog prava. Ugovor je pravni osnov za

sticanje stvarnog prava. 3) dok je kod stvarnog prava poznata samo jedna strana tog odnosa

(titular nekog stvarnog prava), a druga strana u tom odnosu se javlja tek

kada povrijedi to pravo, kod obligaciono-pravnog odnosa su subjekti unaprijed odreĊeni i poznati.

NAĈELA (PRINCIPI) OBLIGACIONO-PRAVNIH ODNOSA

Naĉela obligaciono-pravnih odnosa su: 1. Načelo ravnopravnosti, 2.Načelo savjesnosti i poštenja, 3. Načelo zabrane zloupotrebe prava, 4. Načelo

zabrane stvaranja i iskorištavanja monopolskog poloţaja, 5. Načelo ekvivalentnosti, 6. Načelo zabrane prouzrokovanja štete i 7. Načelo duţnosti ispunjenja obaveze.

1. NAĈELO RAVNOPRAVNOSTI - stranke imaju potpuno jednaka prava u

svakom pogledu. To znači da jedna ugovorna strana ne moţe iskorištavati

svoj jači ekonomski poloţaj i druge prednosti i nametati drugoj strani obavezu koju ona po redovnom toku stvari ne bi prihvatila (npr. prihvatanje obaveze

da se prodaja uslovljava protivno dobrim poslovnim običajima); 2. NAĈELO SAVJESNOSTI I POŠTENJA - znaĉi da su uĉesnici u

zasnivanju obligaciono-pravnih odnosa i ostvarivanju prava iz njih duţni da postupaju iskreno, otvoreno i savjesno, uz povjerenje na spremnost da se potpuno i valjano ispune preuzete obaveze. Otvorenost i iskrenost -

radi se o pouzdanosti strana u času zaključenja obligacionog odnosa, što je prednost za valjano ispunjenje.Jedna strana je iskreno spremna na ispunjenje

obaveze, uz istovremeno očekivanje ispunjenja obaveze i druge strane. 3. NAĈELO ZABRANE ZLOUPOTREBE PRAVA - zabranjeno je vršenje

prava i obaveza iz obligacionih odnosa suprotno cilju zbog koga je ono

ustanovljeno ili priznato. Realizacijom prava ne smije se drugi ometati u

njegovom pravu, niti mu se vršenjem svog prava smije nanositi šteta, te je

isključena samovolja, objest, nepaţnja i sl. 4. NAĈELO ZABRANE STVARANJA I ISKORIŠTAVANJA MONOPOLSKOG

POLOŢAJA - zabranjeno je stvaranje nekog odnosa iskorištavanjem

monopolskog poloţaja kojim se stiču materijalne koristi, a koje nisu utemeljene na radu i stvaranju ravnopravnog odnosa ugovornih strana.

5. NAĈELO EKVIVALENTNOSTI /jednake vrijednosti uzajamnih davanja/ -

što znači da za ono što jedan ugovarač daje treba da dobije jednaku protuvrijednost. Ovo načelo se vrlo često zloupotrebljava u praksi. (npr.

zelenaški ugovor) Primjena naĉela ekvivalentnosti vezana je za dvostrane teretne

ugovore, dakle ugovore iz kojih nastaju uzajamne obveze kao izvor saglasnosti volja stranaka. Ovo načelo, ne dolazi u obzir kod: 1. besplatnih

ugovora, 2. ugovora na sreću ili 3. kod kupovine stvari na javnoj draţbi.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Povreda ovog naĉela moţe se manifestirati kao:

a) prekomjerno oštećenje,

b) zaključivanje zelenaškog ugovora, c) mogućnost raskida ugovora zbog promjenjenih okolnosti.

Međutim, svaka povreda ovog načela ne proizvodi iste posljedice (nekada će biti ništavost, nekada rušljivost).

6. NAĈELO ZABRANE PROUZROKOVANJA ŠTETE - uĉesnici u

obligaciono-pravnim odnosima duţni su postupati na naĉin kojim se drugom uĉesniku ne nanosi, odnosno, ne prouzrokuje šteta. Prema

tome, duţni su se suzdrţati od svih postupaka kojim bi se drugom učesniku nanijela šteta.

7. NAĈELO DUŢNOSTI ISPUNJENJA OBAVEZE - uĉesnici su duţni ispuniti

obavezu u cijelosti, i to na ugovoreni naĉin i u ugovoreno vrijeme.

Ugovor se mora poštovati u cijelosti, jer je on zakon za ugovorne strane. Ako

jedna strana ne ispuni preuzetu obavezu u cijelosti i na ugovoreni način, pa time drugoj strani nanese štetu, duţna je tu štetu naknaditi. Ovo propuštanje moţe imati za posljedicu raskid ugovora zbog neispunjenja preuzete obveze.

Pri ispunjenju obaveza, uĉesnici obligacionopravnih odnosa duţni

su ponašati se paţnjom dobrog domaćina, paţnjom dobrog privrednika ili sa paţnjom dobrog struĉnjaka (povećanom paţnjom):

Paţnja dobrog domaćina se odnosi na pravni standard graĎana u

njihovim svakodnevnim ţivotnim aktivnostima. Paţnja dobrog privrednika je pravni standard koji se odnosi na pravna

lica i vršioce samostalnih djelatnosti kao učesnike u pravnom prometu. Paţnja dobrog struĉnjaka (povećana paţnja, paţnja profesionalca) jeste

pojačana paţnja koja se zahtijeva od stručnih lica koja se profesionalno

bave odreĎenom djelatnošću.

NASTANAK (IZVORI) OBLIGACIONO-PRAVNIH ODNOSA

1. Ugovori - To su dvostrani pravni poslovi kojima se zasnivaju obligacioni

odnosi, na osnovu kojih se ugovorne strane sporazumjevaju da jedna ugovorna strana (duţnik) drugoj strani (povjeriocu) izvrši odreĎenu činidbu, ili

se obje strane meĎusobno obavezuju da izvrše odreĎene činidbe. 2. Prouzrokovanje štete - To je protupravna radnja kojom se činjenjem ili

propuštanjem drugome prouzrokuje šteta, pri čemu je štetnik duţan

nadoknaditi štetu oštećenom pod zakonom propisanim uslovima. 3. Sticanje bez osnova - To je prelazak imovine sa jednog na drugo lice bez

pravnog osnova, uz obavezu sticaoca da je vrati. 4. Poslovodstvo bez naloga - To je mješanje u tuĎe poslove, vršenjem nekog

faktičkog ili pravnog posla od strane jednog lica u korist drugog, bez

ovlaštenja osobe u čiju korist se vrši taj posao. Može biti nužno i korisno. 5. Jednostrana izjava volje - To su izjave na osnovu kojih nastaje obaveza

prema subjektu koji ispuni uslov, ako to obećanje nije prethodno opozvano na zakonom propisani način. Tu spadaju:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


a) Javno obećanje nagrade – njime se neodreĎeni krug lica poziva da za

nagradu poduzme neku radnju, ili da postigne neki uspjeh, ili da se naĎe u odreĎenoj situaciji (npr. nagrada za najbolji roman).

b) Vrijednosni papir – to je pismena izjava kojom se njen izdavalac

obavezuje ispuniti obavezu upisanu u toj izjavi njenom zakonitom imaocu (npr. mjenica, ček, konosman)

c) Legitimacioni papiri – to su ţeljezničke, pozorišne i druge karte

(ulaznice), bonovi i slične isprave koje sadrţe obavezu za izdavaoca, uz napomenu da u njima nije naznačen povjerilac. Od legitimacionih papira

treba razlikovati legitimacione znake, koji predstavljaju samo dokaz za određenog povjerioca da je s njim zaključen dvostrani ugovor (npr. broj na

znaku koji se izdaje u garderobi).

I UGOVOR KAO IZVOR NASTANKA OBLIGACIONO-PRAVNOG ODNOSA

Ugovor je dvostrani pravni posao koji se zakljuĉuje saglasnošću volja ugovornih strana u cilju postizanja odreĊenih pravnih uĉinaka. Ovim

dvostrano-pravnim poslom se zasnivaju obligacionopravni odnosi kojim se jedna strana (duţnik), u pravilu, obvezuje drugoj strani (povjeriocu) izvršiti

odreĊenu ĉinidbu ili se obje strane obvezuju na izvršenje ĉinidbe. Ugovori mogu biti:

Jednostranoobvezujući - kada obaveza na izvršenje činidbe nastaje samo

za jednu ugovornu stranu (npr. ugovor o poklonu, depozitu). Dvostranoobvezujući - kada obaveza nastaje za oba ugovarača. (npr.

ugovor o djelu, ugovor o zakupu itd).

Teretni ili naplatni - kada se za činidbu jedne strane daje protučinidba druge strane (npr. ugovor o prodaji ili ugovor o zakupu).

Besplatni ili dobroĉini - kada se za primljenu činidbu ne daje protučinidba (npr. ugovor o poklonu, posluzi).

Ekvivalentni ugovori - kada se ugovara jednaka vri jednost činidbi (npr.

cijena iz ugovora o prodaji odgovara vrijednosti prodane stvari). Aleatorni ili ugovori na sreću - za koje je karakteristično da u momentu

zaključenja ugovora vrijednost meĎusobnih davanja nije poznata, a neizvjesno je koja će od dvije ugovorne strane biti povjerilac, a koja duţnik (npr. ugovor o opkladi).

Konsenzualni ugovori - su oni koji postaju perfektni kada se ugovarači sporazumiju o bitnim sastojcima ugovora, bez posebne forme propisane

zakonom i bez predaje stvari. ZOO je prihvatio konsenzualnost ugovora kao pravilo. Dakle ugovori su u pravilu neformalni tj. konsenzualni, osim ukoliko posebnim zakonom nije propisana forma. Forma može biti i ugovorena.

Realni ugovori - su oni kod kojih se, pored saglasnosti volja, zahtjeva i predaja stvari.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


TUMAĈENJE UGOVORA

Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase. MeĎutim, prilikom tumačenja ugovora, nije potrebno uvijek se drţati doslovno izraza kako oni glase,

već treba iz njih traţiti zajedničku namjeru ugovornih strana, i odredbe tako shvatiti kako bi to bilo u duhu načela ZOO-a. Nejasne odredbe ugovora, zaključene na unaprijed pripremljenjim

obrascima – formularima, tumačiće se u korist suprotne strane , a ne one koja je štampala te obrasce – formulare.

Nejasne odredbe besplatnih ugovora, tumačiće se u smislu koji je manje teţak za duţnika, a u teretnim ugovorima na način kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih davanja. OPŠTE PRETPOSTAVKE ZA ZAKLJUĈIVANJE PUNOVAŢNOG UGOVORA

Opšte pretpostavke za zakljuĉenje punovaţnog ugovora su:

1. saglasnost volja ugovornih strana o bitnim elementima ugovora,

2. da je predmet obaveze moguć, dopušten i odreĊen (ili barem odrediv), 3. da postoji osnova (cilj, svrha, razlog) ugovorne obaveze i da je ta

osnova dopuštena, 4. da su ugovorne strane sposobne za zakljuĉenje ugovora,

(Poslovnu sposobnost fizičko lice stiče sa navršenih 18 god. života, pod

pretpostavkom da je takvo lice duševno zdravo, tj. da može samo da se stara o svojim pravima, obavezama i interesima. Lice starije od 15 god. djelomično

je poslovno sposobno i može zaključiti punovažan ugovor o radu i slobodno raspolagati svojom zaradom. Lice starije od 16 god. koje je zaključilo brak sa odobrenjem suda, također može zaključiti punovažan ugovor jer je time stek lo

poslovnu sposobnost. Pravna lica tu sposobnost stiču upisom u javni registar.)

5. kod nekih ugovora zahtjeva se i zakonom propisana posebna forma. IZJAVA VOLJE

Kod izjave volje zahtijeva se da ugovorne strane izraze saglasnost o

bitnim sastojcima ugovora. Svaki ugovor ima posebne bitne sastojke (npr. kod

prodaje su to predmet i cijena). Izjava volje za zakljuĉenje ugovora moţe se dati:

a) rijeĉima, dakle usmenim putem, b) uobiĉajenim znacima (rukovanjem, kimanjem glave, nekad i šutnjom), ili

c) konkludentnim radnjama (npr. kada kupac na osnovu ponude pošalje prodavcu cijenu).

U nekim slučajevima, za punovaţnost ugovora je, osim izjave volje, potrebna i saglasnost trećeg lica. Saglasnost se daje unaprijed (kao dozvola) ili

naknadno (kao odobrenje) (npr. kada je po odredbama porodičnog zakona potrebno da organ starateljstva odobri otuĎenje imovine lica koje je pod starateljstvom).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pregovori koji prethode zakljuĉivanju ugovora ne obavezuju, tj. mogu, ali i ne moraju, dovesti do zakljuĉivanja ugovora. Ali, pregovaraĉi su

pregovore duţni voditi ozbiljno, sa namjerom da se zakljuĉi ugovor, te u skladu sa naĉelima savjesnosti i poštenja.

Lice koje nema namjeru da zaključi ugovor, ne smije pregovaračima stvarati privid da takav ugovor ţeli zaključiti, jer ukoliko tako postupi , odgovaraće za štetu prouzrokovanu pregovorima. To isto se odnosi i na lice koje je imalo

namjeru zaključiti ugovor, ali od toga odustane bez osnovanog razloga. Izjava volje sadrţi ponudu i prihvatanje.

Ponuda je prijedlog za zakljuĉenje ugovora uĉinjen odreĊenom licu, koja sadrţi sve bitne elemente ugovora, tako da bi se njenim prihvatanjem mogao zakljuĉiti ugovor. Bitni elementi se odnose na vaţnost ugovora, a

sporedni ne. Ako su ugovarači izostavili neke sporedne elemente s namjerom da ih kasnije regulišu, ugovor nastaje.

Izlaganje robe, sa oznaĉenjem cijene, smatra se ponudom.

Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa i dr. obavještenja, oglasa putem štampe, radija, TV ne smatraju se ponudom , već samo pozivom da se učini

ponuda pod objavljenim uslovim. Ponuda je prihvaćena kada ponudilac primi izjavu ponuĊenog da

prihvata ponudu. Da bi prihvat ponude proizveo pravno dejstvo, mora ispunjavati

odreĊene uslove:

1) sadrţina prihvatanja ponude mora u cijelosti da odgovara sadrţini ponude, jer ako ponuĎeni prihvata ponudu koju u nečemu mijenja ili dopunjuje,

smatra se da je ponudu odbio i da je učinio drugu ponudu suprotnoj strani (onda se on javlja u ulozi ponuđača).

2) da je prihvatanje ponude stiglo ponudiocu blagovremeno i

3) da je prihvat učinjen u formi koju zakon propisuje za odreĎeni ugovor.

Pod prihvatom se smatra i kada ponuĊeni pošalje stvar ili plati cijenu ili uĉini neku drugu radnju koja se moţe smatrati izjavom o prihvatanju.

Kada su ponuĎeni i ponudilac u neposrednoj blizini, ili se ponuda šalje

telefonski ili putem faxa, smatra se da je ponuda odbijena ukoliko nije prihvaćena bez odlaganja, a to znači odmah.

Šutnja ne znaĉi prihvaćanje. MeĎutim, izuzetno, šutnja ponuĎenog

smatraće se prihvatom ukoliko su ponudilac i ponuĎeni u stalnoj poslovnoj vezi u pogledu odreĎene robe, a ponuda nije odmah ili u ostavljenom roku odbijena.

MANE VOLJE

1) prijetnja – (ugovor rušljiv, pobojan), 2) bitna zabluda – (ugovor rušljiv, pobojan),

3) prevara – (ugovor rušljiv, pobojan), 4) nesporazum – (ugovor ne nastaje – ništav je),

5) prividan (fiktivan) ugovor – (ugovor ne nastaje – ništav je).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prijetnja, bitna zabluda i prevara ĉine ugovor rušljivim (pobojnim), pa zainteresovana strana moţe traţiti poništenje ugovora (podnosi se tuţba za

poništenje ugovora u subjektivnom roku od 1 god. od saznanja za razloge rušljivosti, a objektivni rok je 3 god. od zaključenja ugovora. Ukoliko niko ne

pobija ovaj ugovor u zakonom predviĎenim rokovima, ugovor ostaje na snazi). U sluĉaju nesporazuma i fiktivnog ugovora smatra se da ugovor ne nastaje, tj. ništav je (Ono što je ništavo, ne moţe konvalidirati. Podnosi se tuţba

za utvrĎivanje ništavosti. Sud tokom cijelog postupka po sluţbenoj duţnosti pazi na ništavost).

1) Prijetnja

Prijetnja je izazivanje straha kod jedne od ugovornih strana do te

mjere da druga strana bez te prijetnje ne bi ni zakljuĉila ugovor.

Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugroţen ţivot, ili neko drugo dobro ugovorne strane i u tom slučaju, druga strana moţe traţiti da se ugovor poništi.

Prijetnja se može izjaviti direktno, telefonom ili pismom od ugovorne strane ili trećeg lica.

2) Bitna zabluda

Zabluda je nesaglasnost izmeĊu faktiĉkog stanja i predodţbe nekog lica o tom stanju. Strana koja je u zabludi nesvjesno nešto izjavljuje ili čini u

odnosu na ono što je namjeravala izjaviti odnosno učiniti. Ona je bitna ukoliko se odnosi na bitne elemente ugovora, pa u vezi

s tim razlikujemo sljedeće vrste bitne zablude:

1) zabluda o predmetu ugovora, koja se odnosi:

a) na identitet predmeta (npr. zaključuje se ugovor o prodaji jedne

parcele, a u ugovor se unosi druga parcela) ili b) na bitna svojstva predmeta (npr. kupuje se zlatna narukvica, a ona

je ustvari samo pozlaćena);

2) zabluda o licu, postoji kada se pogrešna predstava odnosi na lice sa

kojim se sklapa ugovor (npr. A sklapa ugovor sa B, a uvjeren je da

zaključuje ugovor sa C); 3) zabluda o prirodi ugovora (npr. sklapa se ugovor o ostavi, a ugovarači

ţele ugovor o zajmu).

Strana koja je u ovoj zabludi moţe traţiti poništenje ugovora zbog

bitne zablude, osim ako pri sklapanju ugovora nije postupala s paţnjom koja se u prometu zahtijeva.

U sluĉaju poništenja ugovora zbog zablude, druga savjesna strana ima pravo traţiti naknadu pretrpljene štete, bez obzira na to što strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Strana koja je u zabludi ne moţe se na nju pozivati ako je druga strana spremna izvršiti ugovor kao da zablude nije bilo.

Kod ugovora bez naknade (npr. ugovor o poklonu) bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obveze. 3) Prevara

Prevara je namjerno dovoĊenje ili odrţavanje jedne strane u zabludi

od druge strane ili trećeg lica, kako bi se prevarena strana navela na

zakljuĉenje ugovora. Strana koja je prevarom dovedena u zabludu moţe traţiti poništenje

ugovora i kada zabluda nije bitna, a ako je pod prevarom zakljuĉila ugovor i

time pretrpila štetu ima pravo i na naknadu štete. Ako je prevaru uĉinilo treće lice, ona će uticati na punovaţnost

ugovora samo ako je druga ugovorna strana znala ili morala znati za prevaru. Od ovoga su izuzetak ugovori bez naknade, koji se mogu poništiti kada

je prevaru učinilo treće lice bez obzira da li je druga ugovorna strana znala ili

morala znati za prevaru.

4) Nesporazum

Nesporazum postoji kada strane vjeruju da su saglasne o svim

elementima ugovora, ali postoji obostrana nesaglasnost o prirodi ugovora ili predmetu obaveze. Npr. jedno lice ţeli prodati automobil za 10.000 KM, na

što druga strana pristane vjerujući da kupuje drugi automobil za 8.000 KM . 5) Prividan (fiktivan) ugovor

Razlikujemo 2 vrste prividnog ugovora:

1) kada se zaključi ugovor bez namjere da se time ostvari neki cilj, već samo da izgleda da je zaključen odreĎeni ugovor, iako ugovarači zaista ne ţele zaključiti takav ugovor

2) kada ugovorne strane zaključuju ugovor koji ne ţele (simulirani), a ustvari ţele drugi ugovor (disimulirani) (npr. zaključuju ugovor o prodaji, a

ustvari ţele ugovor o poklonu).

Prividan ugovor nema učinka medu ugovornim stranama, on je nepostojeći ugovor. Ali, ako taj ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi, disimulirani ugovor, vaţi ako su ispunjeni uslovi za njegovu punovaţnost.

Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi. ZASTUPANJE

Ugovor, kao i drugi pravni posao, moţe se zaključiti i preko zastupnika. Zastupništvo je naĉin preduzimanja pravnih poslova za drugoga, u kome jedno lice (zastupnik), u granicama dobijenih ovlaštenja, zakljuĉuje ili preduzima jedan ili više pravnih poslova za drugoga (zastupanog), sa istim

WWW.BH-PRAVNICI.COM


pravnim dejstvom kao da su ti poslovi zakljuĉeni, odnosno obavljeni, po samom zastupanom licu.

Zastupanje moţe nastati: 1) na osnovu zakona - zakonsko zastupanje (npr. Zakonom o privrednim

društvima odreĎeno je da društvo zastupa uprava društva, tj. direktor,); 2) moţe proizilaziti iz statuta ili akta nadleţnog organa; 3) na osnovu izjave volje zastupanog (zastupanje na osnovu punomoći).

Zastupnik svoje ovlaštenje za zastupanje moţe prenijeti na drugog:

a) ukoliko ga je na to ovlastio zastupani, b) ako to dozvoljava zakon (npr. Zakon o advokaturi predviđa i mogućnost da

ovlašteni advokat prenese to ovlaštenje na drugog advokata),

c) u slučaju nuţne supstitucije - kada je zbog nekih okolnosti zastupnik spriječen da obavlja posao, a interesi zastupanog zahtjevaju neodgodivo zastupanje.

Ugovor je punovaţan ako je zakljuĉenje pravnog posla izvršeno u granicama dobivenog ovlaštenja.

Kada zastupnik prekorači granice dobivenog ovlaštenja, pravilo je da ugovor ne proizvodi pravno dejstvo u odnosu na zastupanog. MeĊutim, zastupani moţe ovakav ugovor naknadno odobriti (ratificirati). Ratifikacija moţe biti izriĉita ili prešutna (ako zastupani nekom radnjom manifestuje svoju saglasnost).

Zastupani treba naknadno ovlaštenje dati u roku koji mu je potreban da taj ugovor razmotri.

Ako po proteku tog roka zastupani nije reagirao, nije se izjašnjavao, šutnja zastupanog smatra se odbijanjem odobrenja.

Ako je zastupani odbio dati odobrenje, pa druga ugovorna strana zbog

toga trpi štetne posljedice, za štetu su solidarno odgovorni zastupnik i zastupani. Uslov za ostvarenje naknade štete je da je druga ugovorna strana bila savjesna,

tj. da nije znala, niti je morala znati za prekoračenje ovlašćenja. Sklapanje ugovora od strane neovlaštene osobe

Ugovor što ga neka osoba sklopi kao punomoćnik u ime drugoga,

bez njegova ovlaštenja, obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.

Strana s kojom je ugovor sklopljen moţe zahtijevati od neovlašteno

zastupanog da se u primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava. Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri,

smatra se da ugovor nije ni sklopljen. U tom slučaju strana s kojom je ugovor

sklopljen moţe od osobe koja je kao punomoćnik bez ovlaštenja zaključila ugovor traţiti naknadu štete, ako u trenutku zaključenja ugovora nije znala niti je

morala znati da ta osoba nije imala ovlaštenje za sklapanje ugovora.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PUNOMOĆ

Punomoć je ovlaštenje za zastupanje što ga vlastodavac pravnim poslom (jednostranim pravnim poslom ili ugovorom o punomoćstvu) daje

punomoćniku. Punomoćnik moţe biti i pravna osoba.

Ugovor o punomoćstvu je u pravilu neformalan ugovor. Punomoć mora imati odgovarajuću formu samo ako se odnosi na

ovlaštenje za zakljuĉenja ugovora za koje je zakonom predviĊena posebna forma (najĉešće pismena).

S obzirom na opseg ovlaštenja, punomoć moţe biti:

a) opšta (generalna) - izdaje se za sve poslove redovnog upravljanja nekim

dobrima davaoca punomoći (npr. upravljanje pokretnom i nepokretnom imovinom vlastodavca), isključujući otuđenje i raspolaganje, jer se za takva

ovlaštenja zahtjeva specijalna punomoć; b) posebna (specijalna) - izdaje se za poslove koje prevazilaze okvire

redovnog poslovanja (npr. otuĎenje i raspolaganje dobrima vlastodavca);

c) vanredna - izdaje se u slučajevima kada posao za vlastodavca ima poseban ekonomski značaj (npr. preuzimanje mjenične obaveze, sklapanje ugovora o

jemstvu, ugovora o poravnanju). Punomoć prestaje:

1. opozivom punomoći od strane vlastodavca - moţe se učiniti izjavom bez

posebne forme. 2. smrću punomoćnika, tj. prestankom pravne osobe kao punomoćnika. 3. smrću vlastodavca, tj. prestankom pravne osobe koja je punomoć dala,

osim ako se započeti posao ne moţe prekinuti bez štete za pravne sljedbenike.

Ako je opozivanjem (ili suţavanjem) punomoći povrijeĎen ugovor o nalogu

ili ugovor o djelu ili dr. ugovor, punomoćnik ima pravo na naknadu nastale štete. Opozivanje punomoći, njezino suţavanje i ostali sluĉajevi prestanka

punomoći nemaju uĉinak prema trećoj osobi koja je s punomoćnikom

sklopila ugovor ili obavila drugi pravni posao, pod uslovom da je bila savjesna (nije znala niti je morala znati da je punomoć opozvana, suţena ili

prestala na drugi način). U ovom sluĉaju, vlastodavac ima pravo zahtijevati od punomoćnika

naknadu štete koju bi zbog toga pretrpio, izuzev kad je punomoćnik bio

savjestan (nije znao ni morao znati za opozivanje, za suţavanje punomoći ili

prestanak punomoći na drugi način).

Poslovna punomoć

Poslovnu punomoć, u granicama zakona, moţe dati pravna osoba, i

njome ovlastiti punomoćnika da sklapa ugovore i obavlja poslove koji su uobičajeni u obavljanju poslovne djelatnosti pravnog lica.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Poslovni punomoćnik ne moţe otuĎiti ili opteretiti nekretnine, preuzeti mjenične obveze ili obveze jamstva, uzeti zajam i voditi spor, ako nije dobio

posebnu punomoć za svaki takav posao. Poslovna punomoć moţe biti ograničena na odreĎenu vrstu poslova ili na

odreĎene poslove, ali ta ograničenja imaju učinak prema trećem samo ako je za njih znao ili mora znati.

Trgovaĉki putnik

Trgovački putnik ima ovlaštenje posredovanja i nastojanja pronalaţenja

kupaca, prikupljanja naredbi, dakle vrši sve pripreme za zaključenje ugovora. On nema pravo da zaključuje ugovor, naplati cijenu, vrši prodaju na kredit. Prema tome, trgovački putnik ima samo ovlaštenje na posredovanje da bi

došlo do zaključenja ugovora koji će sklopiti njegov poslodavac.

USLOVI I ROKOVI KAO NAĈINI OGRANIĈENJA UGOVORA

USLOV je neizvjesna buduća ĉinjenica koja nakon zakljuĉenja

ugovora tek treba da nastupi i od koje zavisi nastanak ili prestanak ugovora. Dakle, ugovor je zaključen pod uslovom ako njegov nastanak ili

prestanak zavisi od neizvršene činidbe. Uslov moţe biti:

a) odloţni ili suspenzivni - od njegovog nastupanja zavisi nastanak

ugovora, b) raskidni ili rezolutivni - od njegovog nastupanja zavisi prestanak

ugovora.

Kod odloţnog uslova, ako se uslov ostvari, smatra se da ugovor djeluje od vremena kada je zakljuĉen (retroaktivno dejstvo), a kod

raskidnog uslova, njegovim nastupanjem ugovor automatski prestaje, tako

da nije potrebna još neka radnja ugovarača. Nemoguć je uslov ako je postavljena činjenica koja se ne moţe ostvariti

iz faktičkih ili pravnih razloga. U slučaju nemogućeg odloţnog uslova ugovor je ništav, a ako je postavljen nemogući raskidni uslov, smatra se da takav uslov ne

postoji, tj. kao da ni je naveden. ROK je buduća izvjesna ĉinjenica koja će se sa sigurnošću desiti. To

je odreĊeni protek vremena ili odreĊeni trenutak u vremenu, za koji se veţe poĉetak dejstva ili prestanak dejstva pravnog posla.

Rok, kao i uslov, spada u sredstva ograničenja pravnog posla. Rok, kao i uslov, moţe biti:

a) odloţni ili suspenzivni - od čijeg nastupanja zavisi početak dejstva

pravnog posla, (npr. od 1. jula će se dati poslovna prostori ja u zakup, a

ugovor je zaključen 1. apri la iste godine ); b) raskidni ili rezolutivni - od čijeg nastupanja zavisi prestanak dejstva

pravnog posla (npr. 1. marta treba da se vrati stvar data na poslugu).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nadalje, rokovi mogu biti:

a) strogi – odreĎeni su zakonskim propisima, a koje subjekti pravnog posla

ne mogu mijenjati (tu spadaju prekluzivni i zastarni rokovi); b) dispozitivni – odreĎeni su pravnim normama, a primjenjuju se ako

subjekti pravnog posla nisu u konkretnom slučaju odredili rok. Rokovi se izraţavaju u danima, sedmicama, mjesecima i godinama, a

mogu biti odreĎeni i terminom.

ZNAĈAJ FORME ZA PUNOVAŢNOST UGOVORA Ugovori su u pravilu neformalni. Osim zakonom propisane forme, i

same stranke mogu ugovoriti formu. Ako je forma propisana zakonom, tada ugovor mora biti saĉinjen u toj formi, u suprotnom ne proizvodi pravno

dejstvo, odnosno takav pravni posao je ništav.

Ovakav ugovor, koji nije sačinjen u zakonom propisanoj formi, neće konvalidirati čak i ako su obaveze iz takvog ugovora ispunjene u cjelosti. Ono što je dato po osnovu ništavog ugovora mora se vratiti - pravilo restitucije. Ako nije moguće vraćanje, daje se cijena stvari u vrijeme

presuĊenja. Ako je forma ugovorena, time nije izriĉito odreĊeno da punovaţnost ugovora zavisi od ugovorene forme. Dakle, propuštanje forme u ovom

sluĉaju neće uticati na punovaţnost ugovora ako su obje strane obaveze iz ugovora ispunile u cjelosti. Ovaj ugovor se ispunjenjem moţe konvalidirati.

Izuzetno, ako su strane pismenom formom uvjetovale punovaţnost ugovora, propuštanje te forme imaće za posljedicu ništavost ugovora! SREDSTVA OBEZBJEĐENJA UGOVORA

Sredstva obezbjeĊenja ugovora su: 1.) kapara i 2.) odustanica.

1.) Kapara

Kapara je odreĊena imovinska vrijednost, najĉešće novac, koju jedan

ugovaraĉ daje drugom prilikom zakljuĉenja ugovora kao znak da je ugovor zakljuĉen, a ĉime primalac kapare stiĉe pravo vlasništva na primljenom novcu ili drugoj imovinskoj vrijednosti.

Svrha kapare je slijedeća:

1) to je znak da je ugovor zaključen,

2) da osigura izvršenje ugovora,

Kapara se, u pravilu, uračunava u djelimično ispunjenje ugovora.

O kapari se zaključuje poseban ugovor ili se u osnovni ugovor unosi klauzula o kapari.

Kapara je punovaţna kada se postigne saglasnost i izvrši predaja stvari, što znaĉi da je kapara realan ugovor akcesorne prirode.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kapara, kao sredstvo obezbjeĊenja ugovora, stupa u dejstvo kada se neispunjenje ugovora moţe staviti na teret jednom od ugovaraĉa.

Tako, ako je za neizvršenje ugovora kriv davalac kapare, primalac kapare ima pravo:

a) da raskine ugovor i zadrţi primljenu kaparu ili b) da umjesto toga traţi izvršenje ugovora i naknadu štete zbog

zakašnjenja u izvršenju, u koju štetu se ukjljučuje i iznos kapare. Ako je, pak, za neizvršenje ugovora kriv primalac kapare, davalac

kapare ima pravo:

a) da zahtijeva raskid ugovora i vraćanje kapare u dvostrukom iznosu ili b) da umjesto toga traţi izvršenje ugovora i naknadu štete koju je

pretrpio.

Prema tome, navedena prava su utvrĊena u korist strane koja se

pridrţavala ugovora (strane koja je „nevina“).

Ako je kapara pretjerano visoka, postoji mogućnost da je sud, na zahtjev stranke, svede na razumnu mjeru. Takav zahtjev ima pravo postaviti ugovarač na

čiji teret pada kapara („kriva“ strana). U sluĉajevima kad se ugovor izvrši, kapara se uraĉunava u izvršenje

ugovora ili se vraća (obiĉno kada je predmet ugovora nešto drugo).

Kod davanja kapare u novcu, ona se računa kao avans (unaprijed plaćeni dio) cijene ugovora o prodaji. 2.) Odustanica

Odustanica je iznos novca koji se ugovara i koristi za sluĉaj raskida

ugovora. Odustanicu plaća ugovaraĉ koji raskida ugovor.

Ovo pravo davanja odustanice traje do momenta ugovorenog roka, a ako ugovorom nije predviĎen rok, onda do momenta dospijeća obaveze iz ugovora.

Ona strana koja koristi ovo sredstvo (odustanicu), duţna je, istovremeno sa davanjem izjave da odustaje od ugovora, isplatiti ugovorenu odustanicu. Nakon toga ne moţe više zahtijevati izvršenje ugovora!

Kada je kaparom ugovoreno pravo da se odustane od ugovora onda se kapara smatra kao odustanica i svaka strana moţe odustati od ugovora. PREDUGOVOR

Predugovor je izjava volja kojom se preuzima obaveza da se kasnije

zakljuĉi glavni ugovor.

Predugovor mora sadrţavati sve bitne elemente glavnog ugovora, a ako je predviĊena posebna forma za punovaţnost glavnog ugovora i predugovor mora biti zakljuĉen u toj formi.

Prema tome, iz predugovora ne nastaju obaveze za preduzimanje nekih činidbi, odnosno nekih ugovornih obaveza, već samo obaveza na zaključenje

ugovora, s tim da će sklopljeni ugovor zasnovati određene činidbe. Zakljuĉenje glavnog ugovora moţe se traţiti u roku od 6 mjeseci od

isteka roka u kome je bilo predviĊeno zakljuĉenje glavnog ugovora, a ako

WWW.BH-PRAVNICI.COM


taj rok nije bio odreĊen, onda u roku od 6 mjeseci od dana kada je po prirodi stvari trebalo da se zakljuĉi glavni ugovor.

Ako jedna od ugovornih strana ne zakljuĉi ugovor u odreĊenom roku, druga strana moţe traţiti da je sud obaveţe na zakljuĉenje glavnog

ugovora. U tom zahtjevu treba navesti da se tuţeni obaveţe na zaključenje

ugovora, a ako ne postupi po tom, onda ta presuda zamjenjuje glavni ugovor. Ukoliko su se od vremena zaključenja predugovora do perioda kada treba

sklopiti glavni ugovor prilike tako izmijenile da predugovor ne bi bio ni zaključen da su takve okolnosti bile u času njegovog zaključenja, ne postoji obaveza

sklapanja glavnog ugovora. USTUPANJE UGOVORA

Radi se o pravnom poslu kojim jedna ugovorna strana (ustupilac),

kao ugovorna strana u dvostrano teretnom ugovoru, ustupa ugovor trećem licu (primalac), tako da to treće lice postaje ugovorna strana, sa svim pravima i obvezama koje je imao ustupilac kao ugovaraĉ.

Ustupanje je moguće kod dvostrano-teretenih ugovora, kod kojih svaka ugovorna strana ima istovremeno i prava i obveze. Ovo prenošenje

nije moguće kod strogo ličnih obveza. Za punovaţnost ustupanja potrebno je:

1) da druga ugovorna strana pristane na prenošenje ugovora i

2) da se zaključi ugovor izmeĎu ustupioca i primaoca o ustupanju ugovora (koji mora biti zaključen u formi propisanoj za ugovor koji se ustupa).

Ustupilac garantuje samo da je ustupljeni ugovor pravno valjan, a ne

garantuje da će se u novom odnosu izvršiti meĎusobne ugovorne obaveze.

NIŠTAVOST UGOVORA

Ugovor je ništav ako je protivan:

1. ustavom utvrĎenim načelima društvenog ureĎenja,

2. prinudnim propisima i 3. moralu društva.

Ništav ugovor je protivan javnom poretku jer vrijeĎa opšte društvene interese.

Posljedice ništavosti ugovora su:

1) Ako ugovaraĉi nisu ispunili obaveze – otpada obaveza izvšenja, 2) Ako su obje ili jedna ugovorna strana ispunile obaveze – treba izvršiti

restituciju (vraćanje primljenog), pri čemu sud moţe odbiti zahtjev za restituciju pod uslovom da restituciju traţi nesavjesna strana,

3) Ako restitucija nije moguća – postoji obaveza isplate novčane naknade,

4) Kriva ugovorna strana moţe biti obavezana na naknadu štete koju je druga strana pretrpila.

Dakle, ništavi ugovori ne proizvode pravno dejstvo. U tom sluĉaju

ide se tuţbom za utvrĊenje ništavosti, a donosi se deklaratorna presuda.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Na ništavost sud pazi po sluţbenoj duţnosti, a pravo na isticanje ništavosti ne zastarjeva.

Pravo da zahtjeva utvrĎenje ništavosti ima svako zainteresovano lice, kao i nadleţni tuţilac. RUŠLJIVI (POBOJNI, OBORIVI) UGOVORI

Kod ovakvih ugovora radi se o nedostacima koji povrjeĊuju pojedinaĉne, a ne opšte društvene interese.

Ugovor je rušljiv: a) kada ga je zakljuĉila ograniĉeno poslovno sposobna osoba (lica

izmeĎu 14 i 18 godina koja nisu zaključila brak po odobrenju suda, kao i

punoljetna lica kojima je ograničena poslovna sposobnost); ili b) kada su prilikom zakljuĉenja ugovora postojale mane volje , i to:

prijetnja, bitna zabluda i prevara (u slučaju preostale dvije mane volje: nesporazuma i fiktivnog ugovora smatra se da ugovor ne nastaje, tj. ništav je); ili

c) kada je to za pojedinaĉne sluĉajeve izriĉito propisano ZOO ili drugim zakonom (npr. u slučaju prekomjernog oštećenja, kod tzv. Pauli janske

tužbe i dr.).

Rušljivi ugovori su vaţeći nakon što su zakljuĉeni, ali se moţe traţiti

poništenje takvog ugovora u zakonom propisanom roku. Naime, podnosi se tuţba za poništenje ugovora u subjektivnom roku od 1 godine od dana saznanja za razloge rušljivosti, a objektivni rok je 3 godine od zakljuĉenja

ugovora. Ukoliko niko ne pobija ovaj ugovor u zakonom predviĎenim rokovima,

ugovor ostaje na snazi. Pravo da traţi poništenje ugovora ima onaj na čijoj strani

postoji ograničena sposobnost, odnosno mana volje. Druga strana moţe od strane na ĉijoj strani se nalazi rušljivost traţiti

da se izjasni da li ostaje kod ugovora, jer će se u suprotnom ugovor

smatrati poništenim. Ako se suprotna strana ne izjasni ili izjavi da ne ostaje kod

ugovora, smatraće se da je ugovor poništen.

Posljedica poništenja je restitucija primljenog, a ako to nije moguće, moţe se zahtjevati novčana naknada.

ZELENAŠKI UGOVOR

Zelenaški ugovor je dvostrano-obvezujući, teretni ugovor, kojim jedna ugovorna strana ugovara za sebe ili treće lice nesrazmjernu imovinsku korist, zloupotrebljavajući stanje nuţde, teško materijalno

stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost druge strane. Dakle, za postojanje zelenaškog ugovora zahtjevaju se slijedeće

pretpostavke:

1) Da je vrijednost preuzetih meĎusobnih obaveza u očitom nesrazmjeru (npr. izrazito niska cijena u odnosu na stvar koja se kupuje);

2) Da je na ovaj nesrazmjer iskorištena strana pristala zbog nekih nepovoljnih okolnosti, koje mogu biti:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


a) stanje nuţde (npr. potreba liječenja), b) teško materijalno stanje (npr. zbog nezaposlenosti),

c) nedovoljno iskustvo (npr. mlađa osoba),

d) lakomislenost,

e) zavisnost prema drugoj strani (zelenašu). Poenta je u zloupotrebi tih okolnosti u cilju postizanja nesrazmjerne

imovinske koristi. Ovakvi ugovori suprotni su moralu društva, te su samim tim ništavi.

Oštećena strana moţe putem suda traţiti da se njegova obaveza smanji

na pravičan obim, dakle da ugovor opstane uz takvu izmjenu. Ovakav zahtjev oštećena strana moţe podnijeti u toku od 5 godina od dana zaključenja ugovora. RASKID UGOVORA

Ugovorne strane mogu uvijek sporazumno raskinuti ugovor. Ugovor se moţe i jednostrano raskinuti (bez saglasnosti drugog

ugovaraĉa), ako za to postoje zakonom propisani uslovi, a to su:

1. zbog neispunjenja; 2. zbog promjenjenih okolnosti;

3. zbog prekomjernog oštećenja; 4. zbog postojanja materijalnih i pravnih nedostataka na stvari; 5. kada su ugovorne strane ugovorile odustanicu;

6. u drugim zakonom propisanim slučajevima;

1. Raskid ugovora zbog neispunjenja

Da bi se iz ovog razloga mogao traţiti raskid ugovora, pretpostavlja

se da ugovor nije ispunjen ili nije ispunjen na ugovoreni naĉin. Da bi se mogao zahtijevati raskid po ovom pravnom osnovu,

potrebno je drugom ugovaraĉu ostaviti naknadni rok za ispunjenje obaveze.

MeĊutim, ako se radi o fiksnom ugovoru, gdje je bitni element tog

ugovora ispunjenje obaveze u odreĊenom roku, a duţnik ne ispuni svoju obavezu u ugovorenom roku, ugovor se raskida automatski, tj. po samom

zakonu istekom tog roka. U ovom slučaju, jedino ako povjerilac ima interes da

odrţi ugovor moţe obavijestiti duţnika da mu daje mogućnost da ispuni ugovornu obvezu. Tu obavijest mora dostaviti odmah po isteku roka uz

upozorenje da duţnik u razumnom roku ispuni obavezu iz ugovora. Posljedice raskida ugovora su:

1) ugovarači se oslobaĎaju meĎusobnih obaveza iz ugovora; 2) ako je obaveza djelimično ispunjena od jedne strane, vrši se restitucija

(vraćanje primljenog); 3) ako se vraća novac, ugovarač je duţan platiti zatezne kamate od

momenta kada je novac primio; 4) ako je zbog raskida ugovora jedan ugovarač pretrpio štetu, a nije kriv za

raskid, ima pravo na naknadu te štete.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. Raskid ili izmjena ugovora zbog promjenjenih okolnosti

Ovaj institut ima uporište u načelu ekvivalencije (jednakih davanja) i u načelu pravičnosti.

Iz razloga promjenjenih okolonosti ugovor se raskida:

1. ako je nakon zaključenja dvostranog naplatnog ugovora došlo do promijenjenih okolnosti,

2. ako se radi o vanrednim i nepredviĎenim okolnostima (npr. potres,

poplava, neke upravne mjere, promjena sistema cijena, nagli skok ci jena),

3. ako te okolnosti oteţavaju ispunjenje obaveza jedne strane do te mjere da je teško ekonomski pogaĎaju,

4. ako su te okolnosti nastupile prije roka odreĎenog za ispunjenje te

obaveze, te 5. ako bi, zbog navedenog, odrţavanje ugovora bilo nepravično.

Pravo na raskid ugovora ima ugovorna strana koju pogaĊaju te

izmijenjene okolnosti, tj. koja je dovedena u tešku materijalnu situaciju.

Umjesto raskida ugovora iz ovog razloga, moţe se traţiti i izmjena uslova ugovora ukoliko na to pristanu obje ugovorne strane.

Pravo na raskid ugovora po ovom pravnom osnovu nema ugovorna strana koja je bila duţna uzeti u obzir takve okolnosti prilikom sklapanja ugovora.

3. Poništenje ugovora zbog prekomjernog oštećenja

Ukoliko je u vrijeme zakljuĉenja ugovora, u dvostrano obvezujućem ugovoru, postojao oĉiti nesrazmjer izmeĊu uzajamnih davanja, oštećena strana moţe traţiti poništenje ugovora ukoliko u vrijeme zakljuĉenja

ugovora nije znala, niti je morala znati za pravu vrijednost stvari. Dakle, da bi se radilo o prekomjernom oštećenju, potrebno je da

budu ispunjeni sljedeći uslovi:

1. Da je zaključen dvostrano-teretni (naplatni) ugovor (npr. o prodaji i sl.); 2. Da nesrazmjer izmeĎu uzajamnih davanja postoji u vrijeme zaključenja

ugovora; 3. Da ošećena strana ne zna niti je morala znati za taj nesrazmjer

meĎusobnih činidbi (dakle u vrijeme ugovora oštećeni nije znao niti je mogao znati pravu vrijednost - ovdje je značajan momenat zaključenja ugovora i u toj fazi se posmatra savjesnost ugovornih strana). Ovdje se radi o rušljivom ugovoru i oštećena strana ima pravo

podnijeti tuţbu za poništenje ugovora u roku od 1 godine od zakljuĉenja ugovora. Oštećeni takoĎer moţe traţiti nadopunu vrijednosti protučinidbe

(cijene), ali pod uslovom da na ovo pristane druga strana . Iako je postojao nesrazmjer, poništenje ugovora se ne moţe traţiti u

slijedećim sluĉajevima:

a) ako je nešto kupljeno na javnoj prodaji, ili b) kod igara na sreću, ili c) ako je viša cijena data zbog osobite naklonosti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ODGOVORNOST (JAMSTVO) ZA MATERIJALNE I PRAVNE NEDOSTATKE (4. razlog za jednostrani raskid/poništenje ugovora - postojanje materijalnih

i pravnih nedostataka na stvari)

Pravila o odogovornosti za materijalne i pravne nedostatke odnose se na dvostrano-obvezujuće teretne ugovore.

Radi se o odgovornosti prenosioca stvari ili prava (prodavca) za

postojeće nedostatke, i to u sluĉaju ako stvari ili prava nemaju ugovorena ili pretpostavljena svojstva.

Cilj ovih odgovornosti je da garantuju jednakost meĎusobnih davanja, koja bi u slučaju postojanja materijalnih ili pravnih nedostataka bila nesrazmjerna, pa sticalac da je za njih znao, ne bi zaključio ugovor. (Pravila o ovoj odgovornosti su

detaljno sadržana kod ugovora o prodaji i shodno se primjenjuju na teretne ugovore).

1. Odgovornost za materijalne (fiziĉke) nedostatke

Ona postoji ako stvar koja je predmet ugovora:

a) nema izričito ugovorena svojstva ili

b) nema uobičajena svojstva, tako da primalac (kupac) ne moţe koristiti stvar na predviĎeni način.

Prodavac odgovara za materijalne nedostatke bez obzira na to da li mu je nedostatak poznat.

Kupac je duţan pregledati kupljenu stvar ili je dati nekom struĉnom na pregled i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavca u roku od 8 dana, a kada se radi o ugovorima u privredi to mora uraditi bez odlaganja. Ako su

obje stranke prisutne pregledu, kupac je duţan odmah staviti primjedbe zbog vidljivih nedostataka, a ako se radi o skrivenim nedostacima, onda u roku od 8

dana računajući od dana kada je nedostatak otkrio, a kod ugovora u privredi bez odlaganja.

Prodavac neće odgovarati za nedostatak ako se taj nedostatak

pokazao nakon proteka 6 mjeseci od predaje stvari kupcu.

MeĎutim, kupac ne gubi pravo da se pozove na nedostatak i poslije isteka

navedenih rokova, pod uslovom da je nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao biti nepoznat.

Kupac koji je blagovemeno obavijestio prodavca o nedostacima ima

pravo (kupčeva prava):

a) Traţiti od prodavca da otkloni nedostatak ili da mu preda drugu stvar iste

vrste bez nedostatka; b) Umjesto toga moţe traţiti od prodavca da se smanji cijena za iznos

umanjene vrijednosti stvari, s tim da će zadrţati stvar sa tim nedostatkom.

c) Traţiti raskid ugovora, ali prije toga mora prodavcu ostaviti rok za isporuku stvari bez nedostatka. Osim navedenih prava, kupac ima pravo i na naknadu štete ako je

pretrpio štetu zbog nedostatka stvari (npr. nije mogao upotrebljavati stvar sa

nedostatkom i stoga nije ostvario prihode – izgubljena dobit).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. Odgovornost za pravne nedostatke (odgovornost za evikciju)

Ova odgovornost postoji ako je primalac (kupac) od strane trećeg lica onemogućen u redovnoj upotrebi stvari, tj. ako na prodatoj stvari postoji

neko pravo trećeg lica koje kupčevo pravo isključuje, umanjuje ili ograničava. Stvar ima pravni nedostatak:

a) ako prodavac nema pravo vlasništva na stvari jer to pravo pripada nekom drugom koji moţe od kupca zahtijevati predaju stvari (rei vindicatio), ili

b) ako na stvari postoji neki teret, odnosno pravo (npr. pravo služnosti) koje

ograničava kupčevo pravo (vlasništva).

Kada se pojavi takav nedostatak, kupac treba pozvati prodavca da otkloni

takav nedostatak (npr. da prenese pravo vlasništva na njega). U situaciji da treće lice oduzme stvar od kupca, ugovor izmeĊu

prodavca i kupca se raskida, a u sluĉaju kada su kupĉeva prava umanjena ili ograniĉena, kupac moţe traţiti raskid ugovora ili smanjenje cijene.

Pravo kupca prestaje protekom 1 godine od saznanja za postojanje prava

trećeg lica na stvari. Dakle radi se o subjektivnom roku. Nema objektivnog roka.

UGOVORNA KAZNA

Ugovorna (konvencionalna) kazna je unaprijed ugovoren ili utvrĊen

iznos novca ili neke druge imovinske koristi koju duţnik obećava da isplati povjeriocu u sluĉaju da ugovorenu nenovĉanu obavezu:

a) ne ispuni ili b) neuredno je ispuni ili c) zakasni sa njenim ispunjenjem.

Ugovorna kazna predstavlja osiguranje povjerioĉevog potraţivanja, a

poseban znaĉaj ima u privrednim sporovima. Odnosi se samo na nenovĉana potraţivanja, jer na novĉanim potraţivanjima se kao sredstvo obezbjeĊenja primjenjuje kamata.

Ugovorna kazna mora biti ugovorena u formi predviĎenoj za ugovor iz koga proizilazi duţnikova obaveza (tzv. paritet forme);

Ona se često predviĎa u samom ugovoru kao posebna klauzula, a moguće je da se sastavi poseban akcesoran ugovor o ugovornoj kazni;

Ako duţnik ne ispuni obavezu ili je ne ispuni na ugovoreni naĉin,

povjerilac moţe zahtjevati od duţnika ili da ispuni ugovorenu obavezu ili da plati ugovornu kaznu, a kad je kazna ugovorena za sluĉaj zakašnjenja sa

ispunjenjem obaveze, ima pravo da kumulativno zahtjeva i jedno i drugo.

II UZROKOVANJE ŠTETE - KAO IZVOR NASTANKA OBLIG.-PR. ODNOSA

Šteta se moţe javiti kao materijalna šteta u vidu: 1. smanjenja nečije

imovine (obiĉna šteta) ili 2. spriječavanja njenog povećanja (izmakla korist), te kao nematerijalna šteta (nanošenje fizičke ili psihičke boli ili straha).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


OSNOVI ODGOVORNOSTI KOD ŠTETE

Odgovornost za štetu moţe postojati po principu: 1. subjektivne odgovornosti – odgovornost za štetu po osnovu krivnje,

2. objektivne odgovornosti – odgovornost za štetu od opasne stvari ili

djelatnosti, 3. odgovornost za drugog.

1. SUBJEKTIVNA ODGOVORNOST (Odgovorn. za štetu po osnovu krivnje)

Po principu subjektivne odgovornosti, obaveza za naknadu štete

nastaje zbog toga što svako onaj ko drugom uzrokuje štetu vlastitom

krivnjom duţan je da tu štetu nadoknadi, uz primjenu pravila o pretpostavljenoj krivnji, što znači da se polazi od pretpostavke da je štetnik kriv

za prouzrokovanu štetu, ali moţe dokazivati da šteta nije nastala njegovom krivnjom.

Dakle, ko drugom prouzrokuje štetu duţan ju je naknaditi, izuzev ako

dokaţe da je šteta nastala bez njegove krivnje. Iz ovog se moţe jasno

zaključiti da se radi o pretpostavljenoj krivnji. To je oboriva pretpostavka i na

štetniku je teret dokazivanja da nije kriv za prouzrokovanu štetu. Pretpostavke za nastanak odgovornosti nekog lica za prouzrokovanu

štetu su:

1) postojanje sposobnosti štetnika da odgovara za štetu, jer postoje lica koja nisu odgovorna (npr. dijete do određenog uzrasta ili lica nesposobna za

rasuđivanje); 2) protivpravna (nedopuštena) radnja ili propuštanje; 3) uzročna veza izmeĎu nedopuštene radnje i štete kao posljedice;

4) krivnja, koja znači odgovornost nekog lica zbog toga što se nije ponašalo kao razuman i paţljiv čovjek.

Krivnja se stepenuje na:

1. umišljaj (namjeru) – koji se moţe manifestovati kao: a) direktni umišljaj - kada štetnik nedopušteno djelo vrši namjerno i

svjesno, a pri tome ţeli nastupanje posljedice (štete), b) eventualni umišljaj - kada štetnik nedopušteno djelo vrši namjerno

i svjesno, ali pri tome ne ţeli, već pristaje na nastupanje posljedice

(štete). 2. nehat (nepaţnja) - postoji kada štetnik postupa nepaţljivo, nemarno,

zanemarujući paţnju prosječnog čovjeka, odnosno dobrog domaćina, a moţe se manifestovati kao: a) svjesna nepaţnja - kada je štetnik predvidio mogućnost nastupanja

štete, ali se nadao da ona neće nastupiti, b) nesvjesna nepaţnja - kada štetnik nije predviĎao mogućnost

nastupanja štete, ali je morao i mogao to predvidjeti, c) krajnja ili gruba nepaţnja - kada se štetnik ponašao krajnje nemarno

i lakomisleno,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


d) obiĉna nepaţnja - kada je štetnik zanemario paţnju briţljivog čovjeka, e) profesionalna nepaţnja - kada je štetnik zanemario paţnju koju

ispoljava odreĎeno lice u vršenju profesionalne djelatnosti od koga se očekuje povećanja paţnja.

Štetnik odgovara za svaki oblik krivnje, ali, izuzetno, zakon predviĎa

mogućnost sniţenja štete, ako šteta nije prouzrokovana namjerno ili krajnjom

nepaţnjom!!!

2) OBJEKTIVNA ODGOVORNOST (Odgovornost za štetu od opasne stvari

ili djelatnosti)

Po principu objektivne odgovornosti, obaveza za naknadu štete nastaje na osnovu samog prouzrokovanja štete. To znaĉi da je imalac

opasne stvari, odn. onaj ko se bavi opasnom djelatnosti, duţan nadoknaditi štetu uzrokovanu od te stvari, odn. djelatnosti, ali se moţe osloboditi od odgovornosti u zakonom predviĊenim sluĉajevima. Dakle, ovdje se krivnja

ne dokazuje. Oštećeni mora dokazati samo uzročno-posljedičnu vezu izmeĎu opasne djelatnosti i nastale štete.

Za štetu je odgovoran imalac opasne stvari (a to je vlasnik stvari kao što je automobil, graĊevinska mašina, oruţje i sl.), odnosno onaj ko se bavi opasnom djelatnosti (to su one djelatnosti u kojima se koriste opasne

stvari ili sam proces proizvodnje stvara tu opasnost).

Ako je imaocu na protivpravan način oduzeta stvar, za štetu odgovara

onaj ko je stvar oduzeo. Ako je imalac opasne stvari povjerio stvar nekom drugom licu onda

to lice odgovara.

MeĊutim, imalac opasne stvari će odgovarati za štetu koju prouzrokuje opasna stvar i za vrijeme dok se ona nalazila kod trećeg lica:

a) ako je šteta nastala zbog neke skrivene mane ili nedostatka, a treći na njih nije upozoren,

b) ako treće lice, kojem je opasna stvar povjerena, nije osposobljeno da

njome upravlja. Imalac opasne stvari se moţe osloboditi odgovornosti ako dokaţe da

šteta potiĉe od: a) više sile b) od samog oštećenog - ali samo ako njegove radnje ili propuštanja nije

mogao predvidjeti i posljedice izbjeći i otkloniti c) od trećeg lica - takoĎer, samo ako njegove radnje ili propuštanja nije

mogao predvidjeti i posljedice izbjeći i otkloniti.

3) ODGOVORNOST ZA DRUGOG

Obaveza za naknadu štete po principu odgovornosti za drugog znaĉi

da odreĊena lica po pravilima o pretpostavljenoj krivnji nadoknaĊuju štetu koju je prouzrokovalo drugo (neodgovorno) lice, (npr. roditelj za dijete, staralac za štićenika), uz mogućnost da se oslobode ove odgovornosti ako

WWW.BH-PRAVNICI.COM


su poduzela sve mjere nadzora nad neodgovornim licem, ali je i pored toga šteta nastupila.

Sluĉajevi ovakve odgovornosti su:

1) Za duševno bolesna i zaostala lica - odgovara njihov staralac.

2) Za maloljetnike - odgovaraju njihovi roditelji, i pri tome: a) ako se radi o djetetu mlaĎem od 7 godina roditelji odgovaraju po

principu objektivne odgovornosti,

b) ako se radi o maloljetniku mlaĎem od 14 godina, koji je sposoban za rasuĎivanje, roditelji i maloljetnik odgovaraju solidarno,

c) ako se radi o maloljetniku starijem od 14 godina, koji je sposoban za rasuĎivanje, za štetu odgovara maloljetnik, ali ako štetu ne moţe nadoknaditi sam, roditelji će se obavezati na naknadu štete pod

uslovom da je to pravično. 3) Ako je maloljetnik povjeren na čuvanje staraocu, školi ili drugoj ustanovi ,

za štetu odgovara staralac, odnosno ustanova, ako je šteta nastala zbog propuštanja nadzora.

4) Za štetu koju trećim licima počine radnici na radu, odgovara privredno

društvo u kojem je radnik zaposlen, ali se to privredno društvo moţe osloboditi odgovornosti ako dokaţe da radnik nije kriv za nastalu štetu.

Odgovornost za štetu u sluĉaju nesreće izazvane m /v u pokretu

Iako su motorna vozila u pokretu opasne stvari (za koje se inaĉe odgovara po principu objektivne odgovornosti), u sluĉaju sudara tih vozila

odgovara se po pravilima subjektivne odgovornosti tj. po principu krivnje.

Ako je u sudaru motornih vozila štetu pretrpilo treće lice, imaoci vozila odgovaraju solidarno po pravilima objektivne odgovornosti. To znači da svaki od

njih moţe platiti cijeli iznos štete i tada prema drugom ima regresno pravo u parnici gdje se utvrĎuje koliki je udio svakog od njih u prouzrokovanju uštete.

U odnosu na meĊusobnu štetu, primjenjuju se slijedeća pravila subjektivne odgovornosti:

a) Ako je kriv jedan imalac m/v - on drugom imaocu nadoknaĎuje svu

štetu; b) Ako postoji obostrana krivnja - onda imaoci odgovaraju zavisno od

stepena krivnje; c) Ako nema krivnje ni jedne strane - onda odgovaraju podjednako (na

ravne dijelove), ali razlozi pravičnosti mogu opredjeliti sud da donese i

drugačiju odluku (npr. zbog slabog imovnog stanja jednog imaoca vozila, znatne razlike izmeĎu vrijednosti vozila i sl.).

NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE

Materijalna šteta se nadoknaĊuje:

1) uspostavljanjem ranijeg stanja kakvo je bilo prije štete, 2) naknadom u novcu, koja će se dosuditi u sljedećim sluĉajevima:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


a) ako uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće (npr. uništena je

individualno određena stvar),

b) ako je moguće djelimično uspostavljanje ranijeg stanja, tada se u preostalom dijelu dosuĎuje novčana naknada,

c) ako je uspostavljanje ranijeg stanja vezano sa nesrazmjernim troškovima,

d) ako oštećeni izričito zahtjeva dosuĎenje naknade u novcu.

Naknada u novcu se dosuĊuje u visini potrebnoj za uspostavu stanja

koje je postojalo prije nastupanja štete. Visina te naknade se odreĎuje po

cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Oštećeni ima pravo na zatezne kamate od dana donošenja sudske odluke

pa do isplate naknade, a ako je sam oštećeni otklonio štetu (npr. popravkom), od dana kada je imao izdatak za popravku.

Naknada se moţe odnositi na obiĉnu štetu i na izmaklu dobit. Naknada se moţe dati u manjem obimu od stvarne štete (tj. moţe se

sniziti) pod slijedećim uslovima:

1) Ako šteta nije prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepaţnjom, a

štetnik:

a) je lošeg materijalnog stanja, tako da bi ga isplata dovela u tešku materijalnu situaciju, ili

b) je prilikom prouzrokovanja štete radio poslove korisne za oštećenog.

2) Ako ima podjeljene odgovornosti, tj. ako nastanku štete doprinese oštećeni (npr. pješak krši saobraćajne propise i time doprinese da bude

povrijeĎen u saobraćajnom udesu).

Pravilo je da se šteta isplaćuje odjednom. MeĊutim, u izuzetnim

situacijama (za sluĉaj smrti, tjelesne povrede, ili oštećenja zdravlja), naknada se moţe odrediti u obliku rente (doţivotno ili na odreĎeno vrijeme). Ovdje se ima u vidu šteta koja će se manifestovati ubuduće, pa će se

tako i nadoknaĊivati. Ovaj vid štete se manifestuje kao:

a) izgubljeno izdrţavanje ili pomaganje – koje se odreĎuje licu koga je

npr. poginuli član porodice izdrţavao, a na teret štetnika u obliku rente ; b) gubitak zarade – koja se kao naknada dosuĎuje oštećenom koji je

pretrpio povredu zbog čega ima smanjenu radnu sposobnost, a kao posljedica toga i gubitak ili smanjenje zarade koju je ranije ostvarivao.

Oštećenom u ovom slučaju pripada pravo na razliku između zarade koju je ranije ostvarivao i zarade koju ostvaruje nakon pretrpljene povrede. Razlika se dosuđuje u obliku rente.

c) renta se moţe dosuditi i ako oštećeni ima nepokrivene troškove lijeĉenja i dr.

d) renta se moţe davati kao naknada za pojaĉanu ishranu, da bi se kroz taj period uspostavilo normalno stanje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


e) ako je neko odreĊeno vrijeme nesposoban za obavljanje nekih poslova potrebnih za odrţavanje liĉne higijene, pa u tu svrhu mora

angaţovati drugu osobu, pripada mu pravo na naknadu tih izdataka. f) moguće je dosuditi naknadu zbog nemogućnosti napredovanja u

poslu (npr. zbog invalidnost i gubitka sposobnosti). Visina dosuĊene rente moţe se mijenjati zavisno od promijenjenih

okolnosti (npr. velika razlika između radnih mjesta). Uvijek se postavlja zahtjev i

sud donosi odluku.

Na zahtjev oštećenog i u situaciji kada se u pravilu dosuĎuje naknada u rentnom obliku, moţe se dosuditi novčana naknada u kapitaliziranom (jednom) iznosu ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti. Visinu te naknade utvrĎuje vještak odgovarajuće struke. (npr. momku naknada koju je uložio u školovanje).

NOVĈANA NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE

Ova naknada se u pravilu dosuĊuje za pretrpljene:

1. fizičke bolove,

2. psihičke (duševne) bolove i 3. pretprljeni strah.

Fiziĉki bol moţe biti uzrokovan:

a) tjelesnom povredom, b) operativnim zahvatom, c) za vrijeme liječenja,

d) poslije završenog liječenja (povrede vremena).

Psihiĉki (duševni) bol moţe biti uzrokovan:

1) zbog smanjene ţivotne aktivnosti - moţe biti uzrokovan smanjenom

pokretljivosti ruke, noge i dr. oblicima invalidnosti kojima je umanjena ţivotna aktivnost.

2) zbog unakaţenosti - unakaţenost u pravilu uzrokuje psihički bol. 3) zbog povrede ugleda, ĉasti, slobode - naknada se dosuĎuje zbog

psihičkog bola koji oštećeni trpi. 4) zbog smrti ili teškog invaliditeta bliskog srodnika - pravo na naknadu

zbog smrti bliskog srodnika pripada članovima najuţe porodice (bračnom

drugu, djeci, i roditeljima), a braći, sestrama i vanbračnom drugu samo ako su sa oštećenim ţivjeli u trajnoj zajednici. Pravo na naknadu zbog teškog invaliditeta bliskog srodnika ne pripada braći i sestrama, bez obzira

da li su ţivjeli u zajednici sa oštećenim. 5) zbog kaţnjive preljube, obljube, bludnih radnji - ako je neko

prevarom, prinudom ili zloupotrebom odnosa potčinjenosti ili zavisnosti naveden na kaţnjivu obljubu ili dr. kaţnjivu bludnu radnju, on tada ima pravo na naknadu zbog pretrpljenih duševnih bolova.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pretrpljeni strah

On je osnov za naknadu nematerijalne štete ako je znatnog

intenziteta i ako traje relativno duţe vrijeme, tako da opravdava dosuđenja

novčane naknade. U sporovima povodom odreĎivanja nematerijalne štete angaţuju se vještaci – stručnjaci medicinske struke, koji utvrĎuju postojanje bolova i straha, njihov intenzitet i trajanje.

Visina naknade se odreĊuje prema okolnostima u vrijeme donošenja presude, uz pravo tuţioca (oštećenog) na zatezne kamate od donošenja

presude pa do isplate.

PRAVILA O UGOVORNOJ ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU

Ako duţnik ne ispuni obavezu ili je ne ispuni u svemu kako ona glasi

ili zakasni sa njenim ispunjenjem, tada povjeriocu pripada pravo da, pored zahtjeva koji se odnosi na ispunjenje obaveze, traţi i naknadu štete, naravno ukoliko je zbog toga pretrpio štetu.

Ako je ispunjenje obveze postalo nemoguće, onda mu pripada samo pravo na naknadu štete.

Duţnik se moţe osloboditi odgovornosti za prouzrokovanu štetu ako dokaţe da nije mogao ispuniti svoju obavezu, odnosno da je zakasnio sa ispunjenjem zbog okolnosti koje nije mogao predvidjeti, izbjeći, otkloniti, a

ni sprijeĉiti. Ovdje se radi o okolnostima koje su nastupile nakon zaključenja

ugovora, a koje imaju karakter više sile (požar, poplava, ekonomske i upravne

mjere). Duţnik odgovara po kriteriju pretpostavljene krivnje i teret

oslobaĊanja od odgovornosti za štetu pada na njega.

Zakon predviĊa mogućnost proširenja, ograniĉenja i iskljuĉenja ugovorne odgovornosti za štetu, ako to ugovaraĉi predvide ugovorom.

Tako ugovarači mogu proširiti odgovornost duţnika za slučaj za koji duţnik inače ne bi odgovarao.

Zakon ne dozvoljava isključenje odgovornosti duţnika za štetu

prouzrokovanu namjerno ili krajnjom nepaţnjom, a moguće je isključenje od odgovornosti za štetu prouzrokovanu običnom nepaţnjom .

Moguće je ograničenje odgovornosti za štetu tako da se unaprijed odredi najviši iznos naknade, osim ako to nije u očitom nesrazmjeru sa štetom.

Ako ima krivnje povjerioca ili lica za koja on odgovara, primjenjuje se

pravilo o podjeljenoj odgovornosti. ODGOVORNOST VIŠE LICA ZA ISTU ŠTETU

Više lica mogu odgovarati za istu štetu ako je ona prouzrokovana na

jedan od slijedećih naĉina:

1) ako su neposrednim zajedničkim radnjama prouzrokovali štetu;

2) ako je posrednom radnjom jedan uticao da drugi načini štetu;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3) ako su radili nezavisno jedan od drugog (bez dogovora), i nezavisnim samostalnim radnjama prouzrokovali istu štetu, a pri tome se ne mogu

utvrditi udjeli u prouzrokovanju štete; 4) ako je nesumnjivo da su štetu prouzrokovala dva ili više lica, koja su na

neki način povezana, a ne moţe se utvrditi ko je od njih štetu prouzrokovao

5) naručilac i izvoĎač radova na nekretninama, za štetu nastalu tim

radovima, trećim licima odgovaraju zajednički.

U svim navedenim sluĉajevima štetnici odgovaraju u granicama svoga doprinosa, ukoliko je taj doprinos moguće utvrditi. U suprotnom, odgovaraju solidarno.

Ako jedan od štetnika isplati oštećenom cijeli iznos štete, onda ima pravo da od drugih štetnika, u posebnoj regresnoj parnici, traţi naknadu za

njihovo uĉešće za prouzrokovanje štete. Sud ovdje pokušava utvrditi doprinos

svakog od učesnika, a ukoliko u tome ne uspije, obavezaće svakoga od njih na isplatu naknade u jednakim dijelovima.

PRAVO OŠTEĆENOG DA ZAHTIJEVA NAKNADU NAKON ZASTARJELOSTI

ODŠTETNOG ZAHTJEVA

Kada je u pitanju vanugovorna (deliktna) odgovornost za štetu ,

zahtjev za naknadu štete se moţe podnijeti u subjektivnom roku od 3 godine od dana saznanja za štetu i štetnika, a u svakom sluĉaju u

objektivnom roku od 5 godina od dana kada je šteta nastala.

MeĎutim, ZOO predviĎa da oštećeni ima pravo i da nakon isteka zastarnog roka za naknadu štete zahtijeva od štetnika da mu ustupi, preda,

odnosno vrati ono što je stekao štetnom radnjom jer se radi o sticanju bez pravnog osnova. Taj zahtjev će postaviti po pravilima o sticanju bez pravnog

osnova. U ovom postupku će moći ostvariti samo onaj dio koji se manifestirao kao

korist koju je ostvario prouzrokovanjem štete, dakle obeštećenje se u ovom

slučaju ostvaruje samo djelimično.

III STICANJE BEZ OSNOVA - KAO IZVOR NASTANKA OBLIGACIONO-

PRAVNOG ODNOSA

Da bi nastala obveza po ovom pravnom osnovu moraju biti ispunjeni odreĊeni uslovi, i to:

1. da je kod jedne strane došlo do povećanja imovine, 2. da je zbog toga kod druge strane nastupilo osiromašenje, odnosno

umanjenje imovine,

3. da kod osiromašene strane postoji zabluda ili neznanje, odnosno uvjerenje da isplatom ili drugim davanjem ispunjava svoju obavezu

(zabluda da ima obavezu), 4. da ne postoji valjan pravni osnov za sticanje imovine na drugoj strani.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pojedini sluĉajevi sticanja bez osnova su:

a) isplata nepostojećeg duga,

b) naknadni prestanak pravnog osnova, c) izostanak protučinidbe,

d) isplata jednog duga dva puta.

Kada se moţe traţiti vraćanje za sticanje bez osnova? Vraćanje moţe traţiti onaj koji izvrši isplatu, pod uslovom da je u

vrijeme plaćanja bio savjestan, tj. da je bio u uvjerenju da je duţan to

uĉiniti. MeĊutim, ne moţe traţiti vraćanje datog onaj ko je izvršio isplatu

znajući da nije duţan, izuzev:

a) ako je u tom momentu zadrţao pravo da traţi vraćanje ili b) ako je to učinio pod prinudom (onda mu pripada pravo na vraćanje).

IV POSLOVODSTVO BEZ NALOGA ILI NEZVANO VRŠENJE TUĐIH

POSLOVA - KAO IZVOR NASTANKA OBLIGACIONO-PRAVNOG ODNOSA

Poslovodstvo bez naloga je neovlašteno miješanje u tuĊe poslove

vršenjem nekog posla u korist drugog lica, zbog ĉega izmeĊu ta dva lica nastaje obligaciono-pravni odnos.

U skladu sa zakonom, nezvanom vršenju tuĊih poslova se u odreĊenim sluĉajevima ipak moţe pristupiti. U vezi s tim, razlikujemo:

1. nuţno poslovodstvo bez naloga - postoji ako je poduzeto radi

otklanjanja neposredno predstojeće štete, znači radi se o poslu koji ne trpi odlaganje (npr. ako je vjetar odnio krov pa komšije pristupe popravci, jer

pada kiša pa će nastupiti još veća šteta). 2. korisno poslovodstvo bez naloga - postoji ako nije nuţno već korisno

za drugo lice (npr. prilikom boravka u inostranstvu neko za prijatelja pod povoljnom cijenom kupi stvar za koju je ovaj ranije izjavljivao da bi je ţelio kupiti).

3. poslovodstvo protivno zabrani gospodara posla - postoji ako neko

poduzima posao za drugo lice, iako zna da mu je to lice zabranilo da to

čini. U sluĉajevima nuţnog i korisnog poslovodstva bez naloga,

poslovoĊa je duţan da obavijesti osobu za koju radi i da ga pozove da on nastavi sa obavljanjem tog posla. Ukoliko ne prihvati da nastavi poslove ili

nije u mogućnosti da doĊe u razumnom roku, poslovoĊa će da nastavi posao ukoliko je to moguće i duţan je raditi sve dok osoba za koju posao radi ne preuzme brigu o tome. U takvoj situaciji, kada je obavljen posao,

poslovoĎa je duţan ispostaviti račun i ustupiti sve ono što je pribavio za obavljanje tog posla osobi za koju radi. PoslovoĎa je duţan obavljati posao sa

duţnom paţnjom (pažnjom dobrog domaćina/privrednika/stručnjaka).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pod uslovom da je u svemu radio kako treba i ono što su date okolnosti zahtijevale, poslovoĊa u sluĉajevima nuţnog i korisnog

poslovodstva bez naloga ima i odreĊena prava:

1) Ima pravo zahtijevati od onog za koga je radio da ga oslobodi svih

obaveza koje je na sebe preuzeo zbog obavljanja tog posla; 2) Ima pravo zahtijevati naknadu svih nuţnih i korisnih troškova, te

eventualno pretrpljene štete;

3) Pored toga, pripada mu i pravo na primjerenu naknadu za uloţeni trud; Kod poslovodstva protivno zabrani gospodara posla, poslovoĊi ne

pripada pravo na naknadu.

V JEDNOSTRANE IZJAVE VOLJE - KAO IZVOR NASTANKA

OBLIGACIONO-PRAVNOG ODNOSA

Jednostrane izjave volje su izjave na osnovu kojih nastaje obaveza prema subjektu koji ispuni odreĊeni uslov, ako to obećanje nije prethodno opozvano na zakonom propisani naĉin. Tu spadaju:

a) javno obećanje nagrade, b) vrijednosni papiri i

c) legitimacioni papiri. a) Javno obećanje nagrade

To je poziv kojim se javnim oglasom neodreĊeni krug lica poziva da

za nagradu:

a) poduzmu neku radnju, ili b) da postignu neki uspjeh, ili

c) da se naĎu u odreĎenoj situaciji (npr. oglas da se pronađe izgubljena stvar, konkurs za izradu projekta, nagrada za najbolji roman). Obećanje se moţe opozvati na naĉin na koji je uĉinjeno, kao i liĉnim

saopćenjem. MeĊutim, onaj ko je dato obećanje ispunio, a nije znao, niti je

mogao znati da je obećanje opozvano, ima pravo zahtijevati da mu se da obećana nagrada, a onaj ko je prije opozivanja uĉinio izvjesne izdatke radi

izvršenja radnje odreĊene u oglasu, ima pravo na naknadu tih izdataka.

Obećanje nagrade ne moţe se opozvati ukoliko je oglasom odreĎen rok za izvršenje radnje, odnosno za obavještavanje o postignutom rezultatu ili

ostvarenju odreĎene situacije. b) Vrijednosni papiri su pismene izjave kojima se njihov izdavalac obavezuje

ispuniti obavezu upisanu u toj izjavi njenom zakonitom imaocu (npr. mjenica, ček, konsoman, tovarni list i dr.). c) Legitimacioni papiri su ţeljezničke, pozorišne i dr. karte (ulaznice), bonovi i

sl. isprave, koje sadrţe obavezu za izdavaoca, uz napomenu da u njima nije naznačen povjerilac. Od legitimacionih papira treba razlikovati legitimacione

znake, koji predstavljaju samo dokaz za odreĎenog povjerioca da je s njim zaključen dvostrani ugovor (npr. broj na znaku koji se izdaje u garderobi).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


OSTALI INSTITUTI OBLIGACIONOG PRAVA KAMATE

Kamata je naknada za korištenje tuĊeg novca ili za korištenje drugih zamjenjivih stvari. Istovremeno, ona ima i karakter naknade štete zbog toga što je kod novĉane obaveze povjerilac lišen upotrebe svog novca.

Kamate mogu biti: 1. ugovorene kamate – ako su ih ugovarači predvidjeli u ugovoru,

2. zakonske ili tzv. zatezne kamate – koje predviĎa zakon za slučaj

postojanja novčane obaveze. 3. procesne kamate – kamata na kamatu (izuzetak od pravila da „nema

kamate na kamatu“

Ugovorene kamate

Ove kamate se odreĊuju ugovorom izmeĊu ugovornih strana i teku

od vremena kako su se ugovaraĉi sporazumjeli. Stopa ugovorenih kamata ne moţe biti veća od kamatne stope koja

se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viĊenju.

Ugovaranje veće stope od dozvoljene ne čini ugovor ništavim , jer se kamate dosuĎuju do dozvoljenog iznosa. Ako je kamata ugovorena, a nije

odreĎena stopa, vrijedi kamata koja se plaća u mjestu ispunjenja na štedne uloge po viĎenju. Zatezne kamate

Zatezne kamate se plaćaju kada duţnik zakasni sa ispunjenjem

novĉane obveze, i to za vrijeme od dospjelosti tog duga, pa do isplate, i to

neovisno od krivnje, a po stopi utvrĊenoj Zakonom o visini stope zatezne kamate, koja iznosi 18%.

Povjeriocu pripada pravo na zateznu kamatu neovisno od toga da li je

zbog zakašnjenja u ispunjenju novčane obaveze pretrpio štetu. Ako je šteta veća od iznosa koji je dobio po osnovu kamata, povjerilac ima pravo na razliku do

punog iznosa naknade štete. Procesne kamate

Ovo je izuzetak od pravila da je zabranjeno plaćanje kamate na kamatu. Procesnu kamatu plaća duţnik koji je zadocnio, odnosno koji nije

platio zatezne kamate povjeriocu sa kojim je u poslovnom odnosu (plaćao

mu je glavni dug sa zakašnjenjem, a nije zatezne kamate).

U ovom slučaju, povjerilac ima pravo da ustane sa posebnom tuţbom kojom će zahtijevati isplatu neplaćenih zateznih kamata.

Sada zbir neplaćenih zateznih kamata ĉini glavno potraţivanje, a na to potraţivanje povjeriocu (sada tuţitelju) pripada pravo da zahtijeva od duţnika isplatu kamata od dana podnošenje tuţbe do isplate.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


To se sve dešava u parnici i zato se zovu procesne kamate.

Procesna kamata na iznos neisplaćene zatezne kamate ne moţe da se

traţi sve dok ne prestane glavno novčano potraţivanje.

ALTERNATIVNE OBAVEZE Alternativne obaveze su takve obveze kod kojih duţnikova obveza

ima dva ili više predmeta, ali je duţnik obavezan dati samo jedan od njih da bi se oslobodio obaveze. Suština se odnosi na postojanje dvije obaveze, dva

predmeta i pravo izbora pripada duţniku. Alternativne obaveze mogu nastati:

1. ugovorom, kada se o tome usaglase ugovorne strane (npr. kod

zaključenja ugovora o prodaji, kupac se obavezuje prodavcu isplatiti određeni iznos novca ili mu umjesto toga dati neku stvar);

2. jednostranom izjavom volje (npr. kod sastavljanja legata nasljedniku se

moţe odrediti obaveza da legataru preda odreĎene stvari ili isplati odreĎeni iznos novca);

3. na osnovu zakona (npr. u slučaju zakonskog izdrţavanja, davalac

izdrţavanja moţe plaćati izdrţavanje ili primiti izdrţavano lice u svoje

domaćinstvo na izdrţavanje).

Svrha alternativne obveze je pravo izbora od strane duţnika. Time se

duţniku daje mogućnost da ispuni obvezu na način koji je za njega povoljniji. Izbor se smatra izvršenim u momentu kada je duţnik obavijestio

drugu stranu (povjerioca) o tome šta je izabrao. Takva izjava se više ne moţe

opozvati. Pravo izbora pripada duţniku sve dok u postupku prinudnog

izvršenja jedna od dugovanih stvari ne bude predata povjeriocu. Ako pravo izbora pripada povjeriocu, onda on to pravo moţe koristiti

do isteka roka za ispunjenje duţnikove ĉinidbe. Ukoliko se povjerilac do tada

ne izjasni, duţnik ga moţe pozvati da izvrši izbor i pri tome mu odrediti rok. Po proteku navedenog rok,a pravo izbora prelazi na duţnika.

Ako se desi da jedan predmet obaveze postane nemoguć iz uzroka za koje nije odgovorna ni jedna strana, obveza duţnika se svodi na

preostali predmet. FAKULTATIVNA OBAVEZA I FAKULTATIVNO POTRAŢIVANJE

Kod fakultativne obaveze ne postoji obaveza sa dva ili više

predmeta, već obaveza sa samo jednim predmetom, uz ovlaštenje duţnika da se moţe osloboditi obaveze davanjem nekog drugog predmeta, koji je odreĊen pravnim poslom ili zakonom.

Fakultativne obaveze mogu biti zasnovane:

1) ugovorom, 2) zakonom – npr. ZOO predviĎa odustanicu povodom koje duţnik ima dvije

mogućnosti: a) moţe ispuniti ugovornu obavezu, ili

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) moţe odustati od ugovora davanjem odustanice, 3) testamentom – ako ostavilac obaveţe nasljednika na davanje legata

predajom odreĎenog predmeta, ali da se te obaveze moţe osloboditi ako isplati odreĎeni novčani iznos.

Moguće je da ovo pravo fakultativnog potraţivanja pripada

povjeriocu tako da on, umjesto dugovanog predmeta, od duţnika zahtijeva

neki drugi odreĊeni predmet. Takvo ovlaštenje povjerioca moţe biti predviĊeno:

1) ugovorom ili 2) zakonom – npr. ZOO predviĎa da kada se obaveza sastoji u davanju

stvari odreĎenih po rodu, a duţnik doĎe u zakašnjenje, povjerilac moţe po

svom izboru: a) nabaviti stvar istog roda i zahtjevati naknadu cijene i naknadu štete, ili

b) umjesto toga zahtjevati vrijednost dugovanih stvari i naknadu štete. DJELJIVE OBAVEZE I POTRAŢIVANJA

Najčešće obigaciono-pravni odnos nastaje izmeĎu jednog povjerioca i

jednog duţnika. MeĊutim, ponekad obigaciono-pravni odnos nastaje izmeĊu dva ili više povjerioca s jedne strane i dva ili više duţnika s druge strane. U takvom sluĉaju se radi o pluralistiĉkim obavezama.

Pluralistiĉke obaveze mogu biti: a) Djeljive – više duţnika obavezu dijele na jednake dijelove tako da jedan

duţnik odgovara samo za svoj dio obaveze. Ako na povjerilačkoj strani ima više lica, a ništa drugačije nije dogovoreno, postojeće potraţivanje se dijeli izmeĎu njih na jednake dijelove, a to znači da svaki od njih ima pravo

zahtijevati samo dio obaveze. b) Nedjeljive – to su takve obaveze kod kojih su činidbe kvantitativno

nedjeljive, tako da se ne mogu ispuniti u dijelovima, i svaki od povjerilaca moţe zahtjevati samo ispunjenje cijelog potraţivanja, odnosno duţnik je obavezan ispuniti cijelu obavezu.

SOLIDARNE OBAVEZE

Solidarne obaveze postoje kada je u postojećem obligaciono - pravnom odnosu svaki od više duţnika duţan ispuniti cijelu obavezu i

svaki od više povjerilaca moţe zahtijevati ispunjenje cijele obaveze od bilo kojeg duţnika.

Solidarnost obaveze moţe biti:

1. pasivna i 2. aktivna.

Pasivna solidarnost

Pasivna solidarnost postoji kada u obligaciono - pravnom odnosu na

pasivnoj (duţniĉkoj) strani ima više duţnika od kojih je svaki od njih

WWW.BH-PRAVNICI.COM


subjekt cjelokupne obaveze, tako da ako doĊe do potpunog ispunjenja od jednog duţnika, preostali duţnici se oslobaĊaju obaveze prema povjeriocu.

S druge strane, povjerilac moţe ispunjenje obaveze zahtjevati od bilo kog duţnika sve dok mu obaveza ne bude u potpunosti izmirena.

Pojam pasivne solidarnosti podrazumijeva jedinstveno potraţivanje i jedinstvenu obavezu, a ne onoliko potraživanja koliko ima povjerioca, odnosno

ne onoliko obaveza koliko ima dužnika. Pasivna solidarnost moţe nastati: 1. ugovorom, 2. testamentom (npr.

kada ostavilac testamentom odredi da svi nasljednici solidarno odgovaraju za

namirenje legatara) i 3. zakonom (npr. u slučaju odgovornosti naručioca i izvoĎača radova za štetu nastalu izvoĎenjem radova na nekretninama).

U situaciji kada jedan od solidarnih duţnika ispuni obavezu u

cijelosti, pripada mu pravo regresa, tj. da od ostalih duţnika zahtijeva da mu naknade dio obaveze koja otpada na njih. To će uraditi u regresnoj parnici

ukoliko to nije moguće drugačije. Ako drugačije nije odreĎeno, ugovoreno ili ne proizilazi iz odnosa solidarnih duţnika, na svakog duţnika otpada jednak dio. Aktivna solidarnost

Od pasivne solidarnosti razlikujemo aktivnu solidarnost. Aktivna solidarnost znaĉi da na povjerilaĉkoj strani ima više lica, a

svako od tih lica ima pravo od duţnika zahtijevati ispunjenje cijele obaveze,

pa kada jedan od solidarnih povjerilaca bude namiren, obaveza prestaje i u odnosu na ostale povjerioce.

U situaciji kada ima više povjerilaca, pravo je duţnika da ispuni obvezu prema svom izboru u odnosu na jednog od povjerilaca po svom izboru. To pravo ima do momenta dok jedan od povjerilaca ne zahtijeva ispunjenje obveze.

I aktivna solidarnost moţe nastati zakonom, ugovorom i testamentom. Ako obaveza bude ispunjena prema jednom od solidarnih

povjerilaca, ostali povjerioci imaju pravo zahtjevati dio koji im pripada.

NAĈINI PRESTANKA OBAVEZA

Obaveze mogu prestati na jedan od niţe navedenih naĉina:

1. ispunjenjem obaveza,

2. raskidom ugovora zbog neispunjenja, 3. prebojem ili kompenzacijom,

4. otpustom duga, 5. prenovom ili novacijom, 6. sjedinjenjem (konfuzija),

7. nemogućnošću ispunjenja, 8. protekom vremena, otkaz,

9. smrću duţnika ili povjerioca.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1) ISPUNJENJE OBAVEZA

To je jedan od načina prestanka obaveze. Pod ispunjenjem obaveze podrazumjevamo valjano izvršenje

dugovane ĉinidbe, koja je predmet duţnikove obaveze. Subjekti ispunjenja

Obavezu ispunjava duţnik, ali to moţe uĉiniti i treće lice ako ima

pravni interes ili ako nema pravni interes, ali je duţnik s tim saglasan. Ako je u ugovoru odreĊeno da obavezu treba da ispuni duţnik liĉno,

ili ako priroda obaveze nalaţe da je moţe ispuniti samo duţnik, nije

moguće da obavezu ispuni treće lice.

Ispunjenje se ĉini: 1. povjeriocu 2. licu koje odredi povjerilac

(punomoćnik), 3. licu odreĎenom zakonom (zakonskom zastupniku), 4. licu odreĎenom odlukom suda (sudski izvršni organ), 5. licu odreĎenom ugovorom (kod ugovora u korist trećih lica).

Predmet ispunjenja

Predmet ispunjenja je odreĊen ugovorom, ali obaveza moţe prestati i

ako povjerilac u sporazumu sa duţnikom primi nešto drugo umjesto onoga

što mu duţnik duguje (davanje umjesto dugovanog).

Povjerilac nije duţan primiti djelimično ispunjenje obaveze osim ako se

radi o novčanim obavezama, ali ni tada ako bi primitkom djelimičnog ispunjenja pretrpio štetu.

Vrijeme ispunjenja

Ako rok nije odreĊen ispunjenje obaveze se moţe traţiti odmah. Ako je rok odreĊen duţnik je obavezan ispuniti obavezu u tom roku, jer u

suprotnom pada u docnju (zakašnjenje). Za sluĉaj da je rok ugovoren u interesu duţnika, on ima pravo ispuniti

obavezu i prije roka, ali je duţan o tome obavijestiti povjerioca.

Povjerilac ima pravo traţiti ispunjenje prije roka ako duţnik nije dao obećano obezbjeĎenje (zalog, avans, kaparu) ili ako je rok ugovoren u njegovu korist. Mjesto ispunjenja

Duţnik je obavezan ispuniti obavezu u mjestu koje je predviĊeno

ugovorom ili zakonom.

Ako mjesto nije odreĊeno ni ugovorom ni zakonom, mjesto ispunjenja se odreĊuje po svrsi posla ili prirodi ispunjenja.

MeĎutim, ako se ni na ovaj način ne moţe odrediti mjesto ispunjenja obaveze, to je mjesto prebivališta, odnosno sjedišta duţnika.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izdavanje priznanice

Kada duţnik ispuni obavezu, moţe od povjerioca traţiti izdavanje priznanice koja potvrĎuje da je ispunjen dug.

Zakašnjenje (docnja) duţnika

Zakašnjenje (docnja) duţnika postoji kada duţnik ne ispuni obavezu u roku odreĊenom za ispunjenje.

Ako rok nije odreĊen, duţnik je u zakašnjenju od momenta kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, što ĉini opomenom ili podnošenjem tuţbe za ispunjenje.

Povjerilac u slučaju zakašnjenja duţnika ima pravo na naknadu štete, a duţnik pored toga odgovara i za slučajnu propast ili oštećenje stvari. Ako je u

pitanju novčano potraţivanje, povjerilac ima pravo na zatezne kamate. Zakašnjenje povjerioca

Zakašnjenje povjerioca postoji kada on bez osnovanog razloga

odbije da primi ispunjenje ili ga svojim ponašanjem sprijeĉi. Dolaskom povjerioca u docnju, na njega prelazi rizik sluĉajne

propasti ili oštećenja stvari, a ako se radi o novĉanom potraţivanju,

prestaju teći kamate za duţnika.

Ako je povjerilac u zakašnjenju, a nepoznat je ili se ne zna gdje se nalazi,

a nema zastupnika, duţnik se moţe osloboditi svoje obaveze tako što će dugovani iznos novca, odnosno dugovanu stvar, poloţiti kod suda u depozit, ili će traţiti od suda da se odredi lice koje će stvar čuvati, a ako stvar nije podesna

za čuvanje u sudskom depozitu ili su za njeno čuvanje potrebn i nesrazmjerni troškovi, duţnik je moţe prodati na javnoj draţbi i dobiveni iznos novca

deponovati kod suda. 2) PREBOJ ILI KOMPENZACIJA

Kompenzacija ili preboj je jedan od načina prestanka obaveza. Kumulativni uslovi za kompenzaciju su:

1. da postoje meĎusobna potraţivanja, 2. da ona glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kvalitete,

3. da su oba potraţivanja dospjela.

Vrste kompenzacija: a) jednostrana - kada jedna strana izjavi drugoj da u odnosu na njeno

potraţivanje stavlja u preboj svoje potraţivanje; b) ugovorna - kada se meĎusobna potraţivanja kompenziraju na osnovu

sporazuma imaoca tih potraţivanja; c) sudska - nastaje na osnovu odluke suda povodom prigovora tuţenog da

ne osporava potraţivanje povjerioca, ali da ističe svoje (duţnikovo) potraţivanje prema tuţitelju i zahtjeva od suda da ta potraţivanja prebije.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kompenzacija nastupa momentom ispunjenja zakonske pretpostavke za kompenzaciju, a kod sudske kompenzacije mora postojati i

izjava pred sudom. Iako su ispunjeni opšti uslovi, ne mogu se prebiti:

1. potraţivanja koja se ne mogu zaplijeniti po pravilima izvršnog postupka, 2. potraţivanja stvari koje su duţniku data na čuvanje, posudbu ili koje je

duţnik bespravno uzeo ili zadrţao za sebe,

3. potraţivanja iz osnova namjernog prouzrokovanja štete, 4. potraţivanja naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili smrti nekog

lica, kao i 5. potraţivanja iz osnova zakonskog izdrţavanja.

3) OTPUST (OPROST) DUGA

To je jedan od načina prestanka obaveze. Obaveza prestaje kada povjerilac izjavi da neće traţiti ispunjenje

obaveze, a duţnik se s time saglasi (mora izjaviti da je saglasan).

Za prestanak obaveze nije potrebna posebna forma. Razlog zbog kojeg se neko oslobaĊa obveze ne treba se navoditi.

Otpust duga jemcu ne oslobaĊa glavnog duţnika, a otpust duga glavnom duţniku oslobaĊa jamca obveze jamstva.

Ako ima više jemaca, a povjerilac oslobodi jednog od njih, ostali

ostaju u obavezi, s time što se njihova obveza smanjuje za dio koji otpada na

osloboĎenog jemca. Ako ima više solidarnih duţnika, oprost jednom od njih ne oslobaĊa

obaveze ostale solidarne saduţnike, ali se i tu obveza ostalih smanjuje za onaj

dio koji otpada na dio osloboĎenog duţnika.

4) OBNOVA (PRENOV, NOVACIJA)

To je jedan od načina prestanka obaveze. Obveza prestaje kada se povjerilac i duţnik saglase da postojeću

obvezu zamijene novom, a pri tome nova obaveza mora da ima drugaĉiji predmet i pravni osnov (npr. umjesto isplate cijene iz ugovora o prodaji,

ugovarači se sporazumiju da duţnik isplati odreĎeni novčani iznos kao zajam). Sporazum povjerioca i duţnika kojim oni mijenjaju rok, mjesto i način

ispunjenja obaveze, naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni i sl., ne

smatraju se novacijom. Uslovi za nastanak novacije su:

a) postojanje ranije obaveze, b) da povjerilac i duţnik sporazumno ugovore novu obavezu, c) da je sadrţaj nove obaveze različit od ranije obaveze,

d) da postoji obostrana volja da ranija obaveza prestane.

Dejstvo prenova: a) Poništenje - ako se ugovor o prenovu poništi iz bilo kojih razloga, smatra

se da nije bilo prenova i da ranija obaveza nije ni prestala postojati.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) Nedostatak ranije obaveze - ako je ranija obveza bila rušljiva, prenov je

punovaţan ako je duţnik znao za nedostatak (rušljivost) ranije obveze. c) Ništavost ili nepostojanje ranije obaveze - prenov je bez dejstva i u

situaciji ako je ranija obaveza bila ništava ili već ugašena iz nekog

razloga. 5) SJEDINJENJE (KONFUZIJA)

To je jedan od načina prestanka obaveze. Obaveza prestaje sjedinjenjem, kada jedno isto lice postane i

povjerilac i duţnik. (npr. ako su otac i sin u obligacionom odnosu, pa smrću

oca njegov sin postane jedini nasljednik). Ako je obaveza upisana u javnu knjigu, obaveza sjedinjenjem

prestaje tek kada se izvrši upis brisanja.

U sluĉaju kad jemac postaje povjerilac, obaveza glavnog duţnika ne prestaje, prestaje samo jemstvo, jer sam sebi ne moţe jemĉiti.

6) NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA

To je jedan od načina prestanka obaveze. Kada govorimo o ovome treba imati u vidu da se nemogućnost odnosi na

ispunjenje svih obveza, a ne samo jedne obveze iz ugovora. To su uglavnom dogaĊaji koji su doveli do nemogućnosti ispunjenja

za koje nije odgovorna ni jedna ugovorna strana i kada je nemogućnost

ispunjenja nastupila u periodu od zakljuĉenja ugovora do vremena kada je obveza trebala biti ispunjena (npr. stavljanje stvari van prometa itd).

Na ovaj način ne moţe prestati obaveza ako je predmet obaveze stvar

odreĎena po rodu. Dakle, odnosi se samo na individualno nezamjenjive stvari. 7) PROTEK VREMENA, OTKAZ

To je jedan od načina prestanka obaveze. Trajni dugovinski odnos sa odreĊenim rokom prestaje kada taj rok

istekne, izuzev kada je ugovoreno ili zakonom odreĊeno da se poslije

isteka roka ovaj odnos moţe produţiti na neodreĊeno vrijeme (npr. kada

zakupac produži upotrebljavati stvar nakon isteka ugovorenog vremena trajanja zakupnog odnosa, a zakupodavac se tome ne protivi).

To je odnos gdje se izvršenje činidbe koja je predmet obaveze duţnika izvršava stalno, neprekidno kroz odreĎeno vrijeme.

Ukoliko trajanje dugovinskog odnosa nije unaprijed odreĊeno, vaţi pravilo da ga svaka strana moţe prekinuti otkazom - izjavom volje jedne od ugovornih strana.

8) SMRT DUŢNIKA ILI POVJERIOCA

To je jedan od načina prestanka obaveze.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Smrću duţnika ili povjerioca obaveza ne prestaje, jer ona prelazi na nasljednike.

Ovo pravilo ima izuzetke, u kojim sluĉajevima se obaveza gasi smrću duţnika ili povjerioca:

1) Ako je obaveza nastala s obzirom na lična svojstva ili lične sposobnosti duţnika – obaveza se gasi njegovom smrću, (npr. obaveza slikara da

izradi portret);

2) Ako su povjerilac i duţnik izričito u ugovoru predvidjeli da obaveza prestaje smrću jednoga od njih;

3) Ako je priroda pravnog odnosa takva da obaveza prestaje smrću jedne od ugovornih strana (npr. smrću primaoca izdržavanja kod ugovora o

doživotnom izdržavanju).

9) ZASTARJELOST

To je jedan od načina prestanka obaveze. Zastrajelost je gubitak prava zahtijevati ispunjenje obveze kada

protekne zakonom odreĊeno vrijeme. Time se ne gasi samo pravo povjerioca, već se gasi samo zahtjev za ostvarenje tog prava, tj. gubi se

pravo na podnošenje tuţbe. Duţnikova obaveza kao naturalna i dalje postoji,

što znači da je duţnik moţe ispuniti i nakon nastupanja zastarjelosti, ali ako to ne učini, a povjerilac podnese tuţbu, sud će po prigovoru duţnika da je potraţivanje

zastarjelo odbiti tuţbeni zahtjev. Zastarjeti mogu svi obligaciono-pravni zahtjevi, izuzev prava na

izdrţavanje, koje ne moţe zastarjeti, ali mogu zastrajeti pojedini obroci. Sud po sluţbenoj duţnosti ne pazi na zastarjelost, već samo po

prigovoru duţnika. Dakle, tuţba se moţe podnijeti i nakon proteka zastarnih

rokova, ali ako je druga strana prigovorila na rok, odnosno na zastarjelost, onda će sud odbiti takav tuţbeni zahtjev.

Zastarjelost nastupa kada istekne posljednji dan odreĊenog zakonom propisanog roka predviĊenog za zastarjelost. U vrijeme zastare računa se i period koji je protekao u korist duţnikova prednika (npr. u slučaju

nasljeđivanja, računa se i vrijeme do smrti ostavioca). Ako je zastarjelost nastupila, duţnik se moţe odreći prava da se

poziva na zastarjelost. Duţnik se ne moţe odreĉi zastarjelosti prije nego što je ona nastupila, tj. sve dok ne protekne rok za zastarjelost. I pismeno priznanje zastarjele obaveze, smatra se odricanjem od zastarjelosti. Isto

takvo dejstvo ima i davanje zaloga ili osiguranje obveze. Uĉinak odricanja od zastarjelosti se sastoji u tome da, nakon

odricanja, povjerilac stiĉe pravo da zahtjeva ispunjenje obaveze tako da neutuţiva obaveza postaje utuţiva, te zastarjelost poĉinje iznova teći.

Ako nastupi zastarjelost, pa i pored toga duţnik ispuni svoju

obavezu, nema pravo da zahtijeva vraćanje onog što je dao u ispunjenju zastarjele obaveze, pa ni u situaciji kad nije znao da je obaveza zastarjela!

Kada zastari glavno potraţivanje, zastarijevaju i sporedna potraţivanja (npr. kamate, plodovi, troškovi, ugovorna kazna itd).

Od ovih zastarnih rokova treba razlikovati prekluzivne rokove.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


To su strogi rokovi u kojima treba da se podnese neka tuţba, ili u kojima treba da se izvrši neka radnja pod prijetnjom gubitka nekog prava.

Razlika izmeĊu prekluzivnih i zastarnih rokova je u slijedećem:

1) Kod prekluzivnih rokova se gubi ne samo pravo na tuţbu u materijalnom

smislu, već i samo subjektivno pravo povjerioca odnosno obaveza duţnika (dok kod zastarnih rokova takve posljedice ne nastupaju, tj. gubi se samo pravo na tužbu ali ne i subjektivno pravo);

2) Ako neko ispuni obavezu u odnosu na koju je nastupila prekluzija, on moţe traţiti vraćanje datog, (dok kod zastare to nije moguće);

3) Kod prekluzije nema mogućnosti zastoja i prekida (dok kod zastarjelosti ima ta mogućnost);

4) Sud na prekluziju pazi po sluţbenoj duţnosti (dok na zastarjelost samo po

prigovoru dužnika). Vrijeme potrebno za zastarjelost

Opšti rok zastarjelosti je 5 godina.

Za potraţivanje naknade štete prouzrokovane kriviĉnim djelom, ako je za kriviĉno gonjenje predviĊen rok duţi od 5 godina, taj rok vaţi i za

potraţivanje naknade štete. Za odreĊena potraţivanja rok zastarjelosti je 10 godina, a to su:

1) potraţivanja utvrĎena pred sudom ili drugim nadleţnim organom,

2) potraţivanja koja proizilaze iz nagodbe zaključene pred sudom ili nadleţnim organom,

3) potraţivanja iz ugovora o osiguranju ţivota. Za odreĊena potraţivanja rok zastarjelosti je 3 godine, a to su:

1) povremena potraţivanja koja dospjevaju godišnje ili u kraćim rokovima, 2) meĎusobna potraţivanja pravnih lica u drţavnom vlasništvu, koja su

proistekla iz ugovora o prometu robe ili obavljanja usluga, 3) potraţivanja zakupnine, 4) potraţivanja naknade štete, izuzev ako je šteta prouzrokovana krivičnim

djelom, a za krivično gonjenje je predviĎen duţi zastarni rok. Za odreĊena potraţivanja rok zastarjelosti je 1 godina (npr.

potraţivanja za isporučenu električnu energiju, plin, vodu, usluge za odrţavanje čistoće, kao i potraţivanja pošte, radio i TV stanica).

Pravnim poslom ne moţe se odrediti duţe ili kraće trajanje zastarnog

roka od onog odreĊenog zakonom, niti se pravnim poslom moţe odrediti da zastarjelost neće teći kroz odreĊeno vrijeme.

Zastoj zastarjelosti

Zastoj zastarjelosti nastupa za vrijeme dok postoji neka zapreka za ostvarivanje potraţivanja, tako da se ne raĉuna u zastaru i nakon proteka

tih zapreka, zastarjelost se nastavlja. Zastarijevanje ne teĉe:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1) izmeĊu braĉnih ili vanbraĉnih drugova - za vrijeme dok brak odnosno

vanbračna zajednica traje, 2) izmeĊu roditelja i djece - za vrijeme dok traje roditeljsko pravo, 3) izmeĊu štićenika i njegovog staraoca/organa starateljstva - za vrijeme

dok takav odnos traje, 4) za vrijeme mobilizacije u sluĉaju neposredne ratne opasnosti ili rata -

u odnosu na potraţivanja lica koja su na vojnoj duţnosti, 5) u odnosu na potraţivanja koja imaju lica zaposlena u tuĊem

domaćinstvu prema poslodavcu ili ĉlanovima porodice koji s njim

ţive – sve dok taj odnos postoji. 6) za vrijeme koje povjerilac, zbog nesavladivih prepreka, nije bio u

mogućnosti da sudskim putem zahtjeva ispunjenje obaveze.

Prekid zastarijevanja

Zastarijevanje se prekida:

1) priznanjem duga u toku roka zastare - Priznanje se moţe učiniti i izjavom

povjeriocu a i na posredan način davanjem otplate, osiguranjem, plaćanjem kamate.

2) podnošenjem tuţbe i 3) svakom drugom radnjom povjerioca poduzetom protiv duţnika pred

sudom ili drugim nadleţnim organom.

MeĊutim, prekid zastare nema dejstvo:

a) ako povjerilac povuče tuţbu ili odustane od radnje koju je preduzeo,

b) ako tuţba bude odbačena ili zahtjev za tuţbu bude odbijen. Ako je tuţba odbačena zbog nenadleţnosti, smatra se da podnošenjem tuţbe nije nastupio prekid zastare, a uvjet je da u roku od tri mjeseca od

donošenja rješenja o odbacivanju ponovno podnese tuţbu nadleţnom sudu. Nakon prekida rokovi ponovno teku.

CESIJA

Cesija je ustupanje potraţivanja sa dosadašnjeg povjerioca na treće

lice (to je promjena povjerioca). Za punovaţnost cesije potrebno je da je izmeĊu povjerioca

(ustupioca) i trećeg lica (prijemnika) zakljuĉen ugovor o cesiji. U tom

ugovoru ne učestvuje duţnik, niti se zahtijeva njegov pristanak. Cesijom se ne moţe izvršiti prijenos slijedećih potraţivanja:

1. potraţivanja vezanih za ličnost povjerioca, 2. potraţivanja koja se ne mogu zaplijeniti po odredbama izvršnog postupka

(npr. dio plaće, penzije ne mogu se prenositi, alimentacija, naknada

neimovinske štete), te 3. potraţivanja koja se po svojoj prirodi protive vršenju prenosa (npr. ugovor

o djelu).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Moţe se i ugovoriti zabrana prenošenja.

U situaciji kada je dozvoljeno prenošenje, nije potreban pristanak duţnika, ali je obaveza ustupioca da ga obavijesti. Od momenta davanja

obavijesti punovaţno je ispunjenje obveze samo novom povjeriocu. Cesijom se poloţaj duţnika ne moţe pogoršati. Zbog toga duţnik

moţe istaći sve prigovore protiv novog povjerioca koje je imao prema ranijem

povjeriocu. Raniji povjerilac ne odgovara za postojanje potraţivanja kada je

ustupljeno bez naknade. U protivnom odgovara, ali samo za postojanje i

punovaţnost potraţivanja, a ne i za ispunjenje obaveze.

PREUZIMANJE DUGA

To je ugovor izmeĊu duţnika i trećeg lica kojim treće lice prima na sebe obvezu duga (institut suprotan cesiji).

Za punovaţnost ovog ugovora potreban je pristanak povjerioca.

Pristanak se moţe dati izriĉito ili prećutno. Prećutan pristanak će postojati u

situaciji kada je povjerilac primio ispunjenje obveze, a treće lice mu je dalo do

znanja da to ispunjenje vrši u svoje ime. U pravilu, svaki dug se može preuzeti izuzev onog koji je lične prirode.

Ugovor o preuzimanju duga mora biti saĉinjen u istom obliku u

kojem je bio saĉinjen ugovor kojeg preuzima, znaĉi vaţi pravilo pariteta. Na osnovu ugovora o preuzimanju duga, raniji duţnik se oslobaĊa

obveze. MeĎutim ako je novi duţnik prezaduţen, insolventan, raniji duţnik se

neće osloboditi obveze, već ostaje u obvezi zajedno sa ranijim duţnikom. Novi duţnik preuzima i obvezu da ispuni i sporedna potraţivanja. U

odnosu na kamate do preuzimanja duga pravilo je da terete novog duţn ika.

POSEBNI UGOVORI UGOVOR O ZAMJENI

Ovim ugovorom se jedna strana obavezuje da će prenijeti pravo

vlasništva na odreĊenoj stvari drugoj strani , za zamjenu za stvar koju će ta strana predati njemu u vlasništvo. Mogu se zamjeniti pokretne i nepokretne stvari, pa čak i autorska i pronalazačka prava. Osnovna obaveza se sastoji u

predaji stvari. Što se tiče forme ugovora, vaţi slijedeće pravilo – ako su predmet

ugovora o zamjeni nekretnine traţi se pismena forma, a inače su neformalni.

UGOVOR O POKLONU (nije regulisan ZOO, ali je u primjeni u praksi)

Jedna strana se obavezuje da drugoj strani besplatno prenese u vlasništvo drugu stvar (pokretnu ili nepokretnu), a druga strana to prihvata

(ovo je vaţno za punovaţnost ugovora). Ugovor je neformalan načelno, ali

WWW.BH-PRAVNICI.COM


kada su u pitanju nekretnine forma je bitna. Pravni posao je besplatan, jer poklonodavac ne traţi protuĉinidbu.

Poklon se moţe opozvati zbog:

osiromašenja poklonodavca (ako jepredmet poklona vrijedna stvar), nezahvalnosti poklonoprimca,

razvoda ili poništenja braka, povrede nuţnog dijela ili ako je poklonodavac poklonom ugrozio lica koja je

po zakonu duţan izdrţavati. UGOVOR O ZAJMU

To je obligaciono - pravni ugovor kojim se zajmodavac obavezuje da

zajmoprimcu preda odreĊeni iznos novca ili drugih zamjenjivih stvari u vlasništvo, a zajmoprimac se obavezuje da mu poslije odreĊenog vremena vrati isti iznos novca tj. koliĉinu stvari iste vrste i kvaliteta.

Ugovor je neformalan – konsenzualan. Moţe biti naplatni ili lukrativni, ako se uz glavnu obavezu obavezuje i na kamatu.

Ako se radi o ugovorima u privredi, zajmoprimac duguje kamate i kada nisu ugovorene.

UGOVOR O DJELU

To je takav ugovor kojim se izvoĊaĉ obavezuje da za drugo lice, naruĉioca, obavi neki posao, npr. izradi neku stvar ili sliĉno. Naruĉilac se obavezuje da mu zato plati odreĊenu naknadu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


NAĈELA PARNIĈNOG POSTUPKA

1. Naĉelo zakonitosti (PITANJE)

Ovo naĉelo podrazumijeva strogu primjenu Zakona o parniĉnom postupku (ZPP). Sve procesne radnje moraju se zasnivati na ZPP-u. Ono

što u zakonu nije predviĊeno, to u parniĉnom postupku, u pravilu, nije dopušteno. Sud nije ovlašten da postupak provodi po načelima pravičnosti.

To je strogi legalitet i sud nema diskrecionih prava.

2. Naĉelo traţenja istine

Ono znaĉi da sud više nije duţan da utvrĊuje ĉinjenice koje stranka nije

iznijela, pa makar one bile i relevantne za primjenu materijalnog prava.

(Po ranijem ZPP-u sud je, u skladu sa nečelom oficijelnosti, bio duţan da utvrĎuje činjenice i izvodi dokazekoji su relevantni za rješavanje spora, pa i

onda kada ih stranke nisu predloţile.)

3. Naĉelo odluĉivanja suda u granicama postavljenog tuţbenog zahtjeva

To znaĉi da sud ne moţe dosuditi više nego što je tuţitelj zahtijevao,

niti drugu stvar umjesto one koju je traţio. (npr. podnesen zahtjev za

naknadu štete na iznos od 1.000 KM, sud utvrdio veću štetu, ako tuţitelj ne

poveća iznos, sud će dosuditi 1.000 KM).

4. Naĉelo dispozicije (PITANJE)

To znaĉi da stranke u postupku slobodno raspolaţu svojim

zahtjevom koji su stavile tokom postupka, tako da tuţitelj moţe tuţbu povući, moţe se odreći tuţbenog zahtjeva, tuţeni moţe priznati tuţbeni zahtjev, stranke mogu zakljuĉiti poravnanje i sl.

Ovo naĉelo je ograniĉeno u sluĉaju kad se radi o tuţbenom zahtjevu kojim stranka ne moţe slobodno raspolagati. To je zahtjev koji je

protivan prinudnom propisu i moralu društva. (npr. neko podnio tuţbu

povodom ugovora o prodaji nekretnina, koji je zaključen u pismenoj formi ali nije ovjeren kod notara i traţi da se utvrdi da je ugovor punovaţan; sud mora

ovakav zahtjev odbiti, ili npr.kod prava preče kupnje).

5. Naĉelo kontradiktornosti

Ovo naĉelo znaĉi da svaka stranka ima pravo da se izjasni o

prijedlozima druge stranke. (npr. u toku I stepenog postupka jedna stranka

navodi odreĎene činjenice, druga stranka se ima pravo izjasniti na te navode.

Isto vaţi i u drugostepenom, te postupku revizije – odgovor na ţalbu/reviziju).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


6. Naĉelo ravnopravnosti jezika i pisma

U parničnom postupku su ravnoprani BHS jezik, a sluţbena pisma su

latinica i ćirilica.

7. Raspravno naĉelo (u odnosu na ranije načelo materijalne istine) (PITANJE)

Ovo je revolucionarno načelo parničnog postupka. Stranke su duţne u

postupku iznijeti sve ĉinjenice na kojima zasnivaju zahtjev i predloţiti sve dokaze kojima te ĉinjenice potkrijepljuju. Dakle, u parniĉnom postupku iskljuĉivo stranke iznose ĉinjenice i predlaţu dokaze.

Raniji zakon je regulisao da pored stranaka i sud, u skladu sa načelom materijalne istine, provodi dokaze po sluţbenoj duţnosti; sada dakle, samo

stranke mogu provoditi dokaze u parničnom postupku. (npr. ako stranka ima ZK izvadak, a nije ga dostavila, sud tu ne moţe ništa uraditi; isto tako ako u I st. postupku stranka nije predloţila neki dokaz, ne moţe ga predloţiti ni u

ţalbi, izuzev ako za taj dokaz nije mogla znati u I st. postupku). Od navedenog pravila postoji izuzetak, gdje je sud ovlašten utvrditi i

ĉinjenice koje stranke nisu iznijele, ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizilazi da stranke idu za tim da raspolaţu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (raspolaganja stranaka koja su protivna

prinudnim propisima). 8. Naĉelo slobodne ocjene dokaza (PITANJE)

Sud, na osnovu slobodne ocjene dokaza, odluĉuje koje će ĉinjenice

uzeti kao dokazane. Sud će savjesno i briţljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, rukovodeći se pri tome naĉelima pravne

logike, logike uopšte, te psihologije.

Ako je sud propustio da cijeni sve dokaze, počinio je bitnu povredu parničnog postupka.

9. Naĉelo ekonomiĉnosti

Sud je duţan provesti postupak bez odugovlaĉenja i sa što manje

troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju

u postupku.

10. Naĉelo koncentracije roĉišta

Prvostepeni postupak će se, u pravilu, sastojati od dva roĉišta –

jednog pripremnog roĉišta i jednog roĉišta za glavnu raspravu.

Kod tumačenja ove odredbe, treba imati u vidu da ročište za glavnu

raspravu moţe trajati u kontinuitetu nekoliko dana.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


11. Naĉelo prethodnog pitanja u parniĉnom postupku (PITANJE)

Kad odluka suda zavisi o rješavanju nekog prethodnog pitanja koje

se odnosi na to da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tome

pitanju još nije donio odluku sud ili neki drugi nadleţni organ, sud moţe sam riješiti to pitanje.

(npr. postojanje nekog prava: tuţitelj je podnio tuţbu kojom zahtjeva da

se utvrdi da je vlasnik neke nekretnine i traţi predaju u posjed, a tuţeni ističe prigovor da je stekao pravo vlasništva nad tim nekretninama po osnovu

dosjelosti. U ovom slučaju, sud, prije nego donese konačnu odluku, moţe prethodno da riješi da li je tuţeni stekao pravo vlasništva dosjelošću;

npr. postojanje pravnog odnosa: tuţitelj tuţi tuţenoga da mu radi

izvršenja ugovora o prodaji plati cijenu. Onda tuţeni istakne prigovor da ugovor uopšte nije zaključen. U tom slučaju sud mora prethodno utvrditi da li

je uopšte zaključen ugovor i postoji li taj pravni odnos). Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni uĉinak samo u parnici

u kojoj je to pitanje riješeno.

12. Naĉelo vezanosti parniĉnog suda za presudu kriviĉnog suda

U parniĉnom postupku sud je u pogledu postojanja kriviĉnog djela i kriviĉne odgovornosti uĉinitelja vezan za pravosnaţnu presudu

kriviĉnog suda kojom se optuţeni oglašava krivim. (npr. tuţitelj je podnio

tuţbu protiv tuţenog za naknadu štete zbog pretrpljenih bolova i u tuţbi kao

dokaz navodi i prilaţe pravosnaţnu krivičnu presudu kojom je tuţeni oglašen krivim za nanošenje povreda. Sud u ovom slučaju ne treba odlučivati o krivnji jer je vezan odlukom krivičnog suda.)

SASTAV SUDA U PARNIĈNOM POSTUPKU

U prvostepenom postupku i postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka (1. vanredni pravni lijek), sudi sudija pojedinac.

U prvostepenom postupku, u sporovima male vrijednosti, moţe postupati i odlučivati stručni saradnik, koji u ovom slučaju moţe preduzimati sve radnje za

koje je predviĎeno da ih preduzima sudija pojedinac. U drugostepenom postupku i postupku odluĉivanja po reviziji (drugi

vanredni pravni li jek), sudi vijeće od trojice sudija.

NADLEŢNOST APSOLUTNA NADLEŢNOST

Sud u toku cijelog prvostepenog postupka pazi da li je za rješavanje

o zahtjevu nadleţan sud ili neki drugi organ. Ako sud utvrdi ili ocijeni da je za

odlučivanje o zahtjevu nadleţan neki drugi organ (u praksi je to najčešće organ uprave) donijeće rješenje kojim tuţbu odbacuje i ukida sve provedene radnje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


STVARNA NADLEŢNOST

Ona predstavlja određivanje koji je sud nadležan u odnosu na vrstu spora. Danas je više nema, jer je po novom zakonu za sve sporove nadleţan

općinski sud!!! MJESNA NADLEŢNOST (PITANJE)

Mjesna nadleţnost dijeli se na:

1. opštu mjesnu nadleţnost, 2. izberivu mjesnu nadleţnost i

3. iskljuĉivu mjesnu nadleţnost.

Opšta mjesna nadleţnost

Ako zakonom nije drugaĉije odreĊeno, odnosno ako nije odreĊena

iskljuĉiva mjesna nadleţnost, za suĊenje je nadleţan sud koji je opšte mjesno nadleţan za tuţenog, a to je sud na ĉijem podruĉju tuţeni ima

prebivalište, a ako tuţeni nema prebivalište, opće mjesno je nadleţan sud na ĉijem podruĉju tuţeni ima boravište.

Za suĎenje u sporovima protiv Federacije, kantona, grada i općine, opće

mjesno je nadleţan sud na čijem se području nalazi sjedište njihovog zakonodavnog tijela, odnosno vijeća.

Za suĎenje u sporovima protiv ostalih pravnih osoba, opće mjesno je nadleţan sud na čijem se području nalazi sjedište tih pravnih osoba.

Za suĎenje u sporovima protiv drţavljanina FBiH koji stalno ţivi u

inostranstvu, opće mjesno je nadleţan sud njegovog posljednjeg prebivališta u FBiH.

Izberiva mjesna nadleţnost

Ova nadleţnost postoji u sporovima u kojima je, pored suda opće

mjesne nadleţnosti, nadleţan i neki drugi sud.

Izberiva mjesna nadleţnost je predviĊena: a) u sporovima za naknadu štete: Osim suda opće mjesne nadleţnosti,

nadleţan je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na

čijem je području štetna posljedica nastupila, a ako je šteta nastala zbog smrti ili teške tjelesne ozljede, nadleţan je i sud na čijem području tuţilac

ima prebivalište, odn. boravište. b) u sporovima za zakonsko izdrţavanje: Ako je tuţilac osoba koja traţi

izdrţavanje, nadleţan je pored suda opće mjesne nadleţnosti i sud na

čijem području tuţilac ima prebivalište, odnosno boravište. c) u braĉnim sporovima - radi utvrĊivanja postojanja ili nepostojanja

braka, poništenja braka ili razvoda braka: Nadleţan je, pored suda

opće mjesne nadleţnosti, i sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


d) u sporovima o utvrĊivanju ili osporavanju oĉinstva ili materinstva:

Ako je tuţilac dijete, nadleţan je pored suda opće mjesne nadleţnosti i

sud na čijem području tuţilac ima prebivalište, odnosno boravište. e) u sporovima iz nasljednopravnih odnosa, dok ostavinski postupak

nije pravomoćno završen, te sporovima o potraţivanjima vjerovnika prema ostaviocu: Za suĎenje je, pored suda opće mjesne nadleţnosti,

mjesno nadleţan i sud na čijem se području nalazi sud koji provodi

ostavinski postupak. f) nadleţnost po mjestu plaćanja: Za suĎenje u sporovima imatelja

mjenice ili čeka protiv potpisnika nadleţan je, pored suda opće mjesne nadleţnosti, i sud mjesta plaćanja.

g) u sporovima iz radnih odnosa: Ako je u sporu iz radnog odnosa tuţilac

zaposlenik, za suĎenje je nadleţan, pored suda koji je opće mjesno nadleţan za tuţenog, i sud na čijem se području rad obavlja ili se

obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati, te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.

h) u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima:

Nadleţan je, pored suda opće mjesne nadleţnosti, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.

Iskljuĉiva mjesna nadleţnost

Ona je predviĊena u sporovima o nekretninama, gdje je u sporovima

o pravu vlasništva i o drugim stvarnim pravima na nekretninama, u

sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini, te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini, ili iz ugovora o korištenju stana ili poslovnih prostorija, iskljuĉivo nadleţan sud na ĉijem se podruĉju nalazi

nekretnina. Ako nekretnina leţi na podruĉju više sudova, nadleţan je svaki od tih sudova.

Isključiva nadleţnost predviĎena je i za sporove u izvršnom i stečajnom postupku, pa je za suĎenje u sporovima koji nastaju u toku i u povodu sudskog ili administrativnog izvršnog postupka, odnosno u toku i u povodu stečajnog

postupka, isključivo mjesno nadleţan sud na čijem se području provodi izvršni ili stečajni postupak, odnosno sud na čijem se području provodi administrativno

izvršenje. Sporazum o mjesnoj nadleţnosti

Ako zakonom nije odreĊena iskljuĉiva nadleţnost nekog suda,

stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi sud koji nije mjesno nadleţan.

Sporazum stranaka o mjesnoj nadleţnosti vaţi samo ako je pismeno

sastavljen, ako su ga potpisale sve stranke i ako se tiče odreĎenog spora ili više sporova, koji svi proistječu iz odreĎenog pravnog odnosa.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pitanje prigovora na mjesnu nenadleţnosti

Tuţeni moţe istaći prigovor mjesne nenadleţnosti samo u odgovoru na tuţbu, a sud se moţe po sluţbenoj duţnosti oglasiti mjesno

nenadleţnim samo kada postoji iskljuĉiva mjesna nadleţnost drugog suda, i to do dostavljanja tuţbe na odgovor.

TUŢBA

Parniĉni postupak se pokreće tuţbom (vanparnični post. prijedlogom). Tuţba mora sadrţavati:

1) osnovu za nadleţnost suda (u pitanju je osnova za mjesnu nadleţnost, jer

su za sve sporove nadleţni općinski sudovi) 2) tuţbeni zahtjev - u pogledu glavne stvari i sporednih potraţivanja

(troškovi i kamate); Tužbeni zahtjev predstavlja jedan od osnovnih elemenata tužbe, jer se njime traži da se sudskom odlukom odluči o nekoj pravnoj posljedici o kojoj sud treba da donese odluku. On mora biti određen.

3) ĉinjenice na kojima tuţilac zasniva tuţbeni zahtjev, 4) dokaze kojima se utvrĊuju te ĉinjenice, - predmet dokazivanja su tvrdnje o

činjenicama, a ne same činjenice. 5) naznaku vrijednosti spora (ne treba ako se radi o novčanom potraţivanju ili

o sporu čija se vrijednost ne moţe izraziti u novcu, npr. bračni sporovi,

sporovi za utvrĎivanje ili osporavanje očinstva i sl. Inače, vrijednost spora je kriterij za odreĎivanje troškova postupka, vrste postupka i prava na reviziju),

6) pravni osnov tuţbenog zahtjeva (npr. naknada štete ili ispunjenje ugovora).

Sud nije vezan za pravni osnov tuţbenog zahtjeva. Sud će postupiti po tuţbi i kad tuţilac nije naveo pravni osnov tuţbenog zahtjeva. Dakle, pravni osnov

tuţbenog zahtjeva nije bitan elemenat tuţbe, 7) druge podatke koje u skladu s zakonom mora imati svaki podnesak

(oznaka stranaka, punomoćnika, prebivalište, vrsta spora). VRSTE TUŢBI (PITANJE)

TUŢBA ZA UTVRĐENJE (deklaratorna ili prejudiciona)

Tuţba za utvrĊenje predstavlja tuţbu kojom tuţitelj traţi samo da se ustanovi:

a) postojanje odnosno nepostojanje nekog prava (npr. tuţba za utvrĎenje

prava vlasništva) ili b) postojanje odnosno nepostojanje nekog pravnog odnosa (npr. da je

zaključen, tj. da postoji ugovor) c) istinitost ,odnosno neistinost javne isprave .

Uslov za podnošenje ove tuţbe je da tuţitelj ima pravni interes (npr.

tuţitelj koji traţi da se utvrdi pravo vlasništva – njegov pravni interes postoji ako

WWW.BH-PRAVNICI.COM


mu neko osporava vlasništvo). Ako je oĉigledno da nema pravnog interesa, onda se ta tuţba odbacuje.

OBVEZUJUĆA (kondemnatorna) TUŢBA

To je tuţba kojom se traţi ispunjenje obaveze tuţenog da nešto uĉini, trpi ili propusti. Nije potrebno da tuţitelj dokazuje svoj pravni interes.

KONSTITUTIVNA (preobraţajna) TUŢBA

Njome se traţi ustanovljavanje nekog pravnog odnosa, njegova

promjena ili razvrgnuće.

To su obično tužbe iz oblasti imovinsko -pravnih odnosa ili porodičnog prava.

ISTICANJE VIŠE TUŢBENIH ZAHTJEVA U JEDNOJ TUŢBI

U jednoj tuţbi tuţitelj moţe istaći više zahtjeva protiv istog tuţenog, pod uslovom da su svi zahtjevi povezani istom ĉinjeniĉnom i pravnom

osnovom. (npr. tuţitelj podnio tuţbu u radnom sporu da se vrati na posao i da

mu se isplati lični dohodak ili kada neko u saobraćajnom udesu bude povrijeĎen i traţi naknadu materijalne i nematerijalne štete).

Ako zahtjevi nisu povezani istom ĉinjeniĉnom i pravnom osnovom, mogu se protiv istog tuţenog istaći u jednoj tuţbi više tuţbenih zahtjeva

ukoliko sud ocijeni da to nalaţu razlozi ekonomiĉnosti i to samo kad je za sve zahtjeve odreĊena ista vrsta postupka. (Npr. tuţitelj u istoj tuţbi traţi da

mu se isplati cijena iz ugovora i traţi da mu se vrati zajam)

PREINAĈENJE TUŢBE (PITANJE)

Preinaĉenje tuţbe, i to objektivno, postoji u sluĉaju:

1. promjene istovjetnosti zahtjeva (npr. tuţitelj traţi od tuţenog da mu

vrati stvar koja je kod njega, tuţeni ističe da je stvar propala, onda tuţitel j preinači zahtjev i traţi protuvrijednost stvari); ili

2. povećanja postojećeg zahtjeva (npr. tuţitelj traţio 1.000 KM, a u toku postupka se ispostavi da nije tolika vrijednost pa je poveća); ili

3. isticanja drugog zahtjeva uz postojeći (npr. tuţitelj kao davalac

izdrţavanja je tuţbom traţio raskid ugovora o doţivotnom izdrţavanju, a

onda u toku postupka traţi da mu tuţeni, kao primalac izdrţavanja, vrati ono što mu je ovaj dao izvršenjem ugovora o doţivotnom izdrţavanju).

Tuţba nije preinaĉena:

a) ako je tuţilac promijenio pravni osnov tuţbenog zahtjeva, ili

b) ako je smanjio tuţbeni zahtjev ili c) ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Rok za preinaĉenje tuţbe

Tuţilac moţe preinaĉiti tuţbu najkasnije do zakljuĉenja pripremnog roĉišta ili do poĉetka glavne rasprave, ako pripremno roĉište nije odrţano.

U ovom slučaju, tuţitelju nije potreban pristanak tuţenog. Nakon odrţavanja pripremnog roĉišta, a najkasnije do zakljuĉenja

glavne rasprave, sud moţe dopustiti preinaku tuţbe samo ako su

kumulativno ispunjeni slijedeći uslovi:

1. ako sud ocijeni da preinačenje nije usmjereno na odugovlačenje postupka

i 2. ako tuţeni pristaje na preinačenje (Smatrat će se da postoji pristanak

tuţenog ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj

tuţbi, a nije se prije toga protivio preinačenju).

Preinaĉenje tuţbe iako se tuţeni tome protivi

Nakon odrţavanja pripremnog roĉišta, a najkasnije do zakljuĉenja

glavne rasprave, sud će dopustiti preinaĉenje tuţbe i kad se tuţeni protivi preinaĉenju, ako su kumulativno ispunjeni slijedeći uslovi:

1) da tuţilac bez svoje krivnje nije mogao tuţbu preinaĉiti ranije (npr.

tuţitelj je na pripremnom ročištu zatraţio 1.000 KM, vještak nije dostavio nalaz, nakon toga vještak dostavi nalaz koji pokazuje veću vrijednost i

tada moţe preinačiti tuţbu jer tuţitelj nije kriv); 2) da je tuţeni u mogućnosti da raspravlja po preinaĉenoj tuţbi bez

odlaganja glavne rasprave, tj. ukoliko je moguće o tom tuţbenom

zahtjevu odlučiti na tom istom ročištu. (objektivno).

Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija preinačenje tuţbe nije dopuštena posebna ţalba. Subjektivno preinaĉenje

Tuţilac moţe, u gore navedenom roku, svoju tuţbu preinaĉiti i tako da umjesto prvobitnog tuţenog tuţi drugu osobu (npr. utvrdi se da je drugo

lice pričinilo štetu). Za ovo preinaĉenje tuţbe, potreban je pristanak osobe koja treba da

stupi u parnicu umjesto prvobitnog tuţenog. Ako se prvobitni tuţeni već

upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i njegov pristanak.

Osoba koja stupa u parnicu umjesto prvobitnog tuţenog mora primiti

parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa. POVLAĈENJE TUŢBE

Tuţilac moţe povući tuţbu bez pristanka tuţenog prije nego što je

tuţba dostavljena tuţenom (rok za dostavljanje tuţbe je 30 dana).

Načelno, tuţba se ne moţe povući nakon zaključenja glavne rasprave, osim u sporovima razvoda braka.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Tuţba se moţe povući i nakon dostave tuţenom, sve do zakljuĉenja glavne rasprave, ako tuţeni na to pristane. Ako se tuţeni u roku od 8 dana

od dana obavijesti o povlaĉenju tuţbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlaĉenje.

Povučena tuţba smatra se kao da nije ni bila podnesena i moţe se ponovo podnijeti.

ODRICANJE OD TUŢBENOG ZAHTJEVA Odricanje od tuţbenog zahtjeva je izjava tuţitelja da se definitivno odriĉe prava na pruţanje pravne zaštite odreĊenog sadrţaja, pa sud u takvom sluĉaju donosi presudu zbog odricanja.

Ovakva presuda ima pravni učinak pravomoćno presuĎene stvari, pa tuţitelj ne moţe ponovo podnijeti istu tuţbu.

POSTOJANJE PARNICE

Parnica poĉinje teći dostavom tuţbe tuţenom. Dok parnica teĉe, ne moţe se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica meĊu istim

strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tuţbu odbaciti

(prigovor litis pendencije). Sud će tokom cijelog postupka po sluţbenoj duţnosti paziti teče li već

druga parnica o istom zahtjevu meĎu istim strankama pred nekim sudom u Bosni i Hercegovini.

Ako koja od stranka otuĎi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica meĎu istim strankama dovrši.

PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE (PITANJE)

Sud odmah nakon prijema tuţbe poĉinje pripreme za glavnu raspravu. Te pripreme obuhvataju:

1. prethodno ispitivanje tuţbe, 2. dostavu tuţbe tuţenom na obavezni odgovor,

3. odrţavanje pripremnog ročišta i 4. zakazivanje glavne rasprave.

U toku pripremanja glavne rasprave, stranke mogu upućivati

podneske u kojima će navesti ĉinjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve,

te predloţiti dokaze kojima se utvrĊuju te ĉinjenice. U toku pripremanja glavne rasprave sud moţe:

1) donijeti presudu na osnovu priznanja, 2) donijeti presudu na osnovu odricanja,

3) donijeti presudu zbog propuštanja, te 4) primiti nagodbu stranaka.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. PRETHODNO ISPITIVANJE TUŢBE Kada sudija primi tuţbu, prvo ispituje da li tuţba sadrţi sve bitne

elemente, tj. ispituje da li je tuţba potpuna. Ako utvrdi da u tuţbi nedostaje

neki od bitnih elemenata, sud će je vratiti podnositelju radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odrediće rok za ispravku ili dopunu, koji ne moţe biti duţi od 8 dana, uz upozorenje na posljedice

nepostupanja po zahtjevu. Ako tuţba ne bude vraćena sudu u odreĎenom

roku, smatrat će se da je povučena, a ako bude vraćena bez ispravke, odnosno

dopune, odbaciće se. Ako tuţba nema ovih nedostataka, sud ispituje da li tuţba ima

nedostataka u pogledu stranaĉke i parniĉne sposobnosti, ili nedostataka u

pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostataka koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno.

Ako sud utvrdi da u tuţbi postoji neki od navedenih nedostataka, odredit će rok za njihovo otklanjanje. Ukoliko se nedostaci ne mogu otkloniti,

ili ako rok bezuspješno protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje provedene u

postupku i odbaciti tuţbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju daljnje voĎenje parnice. Sud, takoĊer, ispituje i apsolutnu nadleţnost, pa ako utvrdi da nije nadleţan, tj. da je nadleţan neki drugi organ, onda tuţbu odbacuje. Sud moţe da utvrdi da nije mjesno nadleţan još prije nego dostavi

tuţbu tuţenom. Ukoliko utvrdi da se radi o isključivoj mjesnoj nadleţnosti,

donijeće rješenje kojim se oglašava mjesno nenadleţnim i predmet dostav iti

mjesno nadleţnom sudu. Ukoliko se iz stanja spisa utvrdi da je meĎu strankama zaključeno poravnanje ili da se radi o presuĎenoj stvari, donosi rješenje kojim tuţbu

odbacuje. GENERALNO: Sud će tuţbu odbaciti rješenjem kada: 1. utvrdi da nije nadleţan,

2. ako je tuţba neblagovr. 3. kada je tuţba povučena, 4. u slučaju Litispendencije i Res iudicate, 5. ako je sklopljena sudska nagodba, 6. ako se tuţitelj odrekao tuţb. zahtjeva i 7. ako ne postoji pravni interes kod tuţbe za utvrĎenje!

Sud nikada ne moţe odbaciti tuţbu zbog preuranjenosti!!! (npr. ne moţe se odbaciti tuţba za naknadu ratne štete jer neme zakona koji to pitanje

reguliše) 2. DOSTAVLJANJE TUŢBE NA OBAVEZNI ODGOVOR I ODGOVOR NA TUŢ.

Tuţba sa prilozima se dostavlja tuţenom na odgovor u roku od 30

dana od dana prijema ispravne i potpune tuţbe u sudu. Prilikom dostavljanja tuţbe tuţenom, sud će:

I. pouĉiti tuţenog:

a) o obavezi da u roku od 30 dana dostavi sudu pismeni odgovor na tuţbu, b) o tome šta treba da sadrţi odgovor na tuţbu, te

WWW.BH-PRAVNICI.COM


II. obavijestiti tuţenog o posljedicama nedostavljanja odgovora na tuţbu u odreĊenom roku (tj. da u slučaju nedostavljanja odgovora na tuţbu postoj i

mogućnost donošenja presude zbog propuštanja).

A) Odgovor na tuţbu i njegov sadrţaj

Nakon prijema tuţbe sa prilozima, tuţeni je duţan najkasnije u roku

od 30 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tuţbu. U odgovoru na tuţbu, tuţeni će:

1. istaći moguće procesne prigovore i 2. izjasniti se da li priznaje ili osporava postavljeni tuţbeni zahtjev.

Ako tuţeni osporava tuţbeni zahtjev, odgovor na tuţbu mora

sadrţavati slijedeće:

1. razloge iz kojih se tuţbeni zahtjev osporava, 2. činjenice na kojima tuţeni zasniva svoje navode, 3. dokaze kojima se utvrĎuju te činjenice, te

4. pravni osnov za navode tuţenog.

Kad utvrdi da je odgovor na tuţbu nerazumljiv ili nepotpun, sud će ga, radi otklanjanja tih nedostataka, vratiti podnositelju radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti uz upozorenje na posljedice nepostupanja

po zahtjevu i odrediće rok za ispravku ili dopunu, koji ne moţe biti duţi od 8 dana.

Ako odgovor na tuţbu ne bude vraćen sudu u odreĊenom roku, smatrat će se da je povuĉen, a ako bude vraćen bez ispravke odnosno dopune, odbaciće se.

B) Protivtuţba i odgovor na protivtuţbu

Tuţeni moţe u odgovoru na tuţbu, a najkasnije na pripremnom

roĉištu, podnijeti protivtuţbu, pod slijedećim uslovima:

1. ako je zahtjev protivtuţbe u vezi s tuţbenim zahtjevom (npr. tuţitelj

tuţbom traţi ispunjenje ugovora, plaćanje cijene za prodatu stvar, a tuţeni ustane sa protivtuţbom i kaţe da mu ovaj uopće nije predao stvar), ili

2. ako se ti zahtjevi mogu prebiti (kompenzirati), ili

3. ako se protivtuţbom traţi utvrĊenje nekog prava ili pravnog odnosa od ĉijeg postojanja ili nepostojanja zavisi u cijelosti ili djelimiĉno

odluka suda o tuţbenom zahtjevu.

Nakon odrţavanja pripremnog ročišta, protivtuţba se moţe podnijeti samo

ako tuţeni na to pristane i ako sud ocijeni da podnošenje protivtuţbe nije usmjereno na odugovlačenje postupka.

Odredbe ovog zakona o tuţbi i odgovoru na tuţbu na odgovarajući način se primjenjuju i na protivtuţbu i odgovor na protivtuţbu, ako ovim zakonom nije drugačije odreĎeno.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. PRIPREMNO ROĈIŠTE

Pripremno roĉište je završna faza priprema za glavnu raspravu. Ono se zakazuje u roku od 30 dana od dana dostave odgovora na tuţbu ili 30

dana od dana proteka roka u kome je tuţeni bio obavezan dostaviti odgovor. Pripremno roĉište zakazuje se rješenjem.

ZPP, prije zakazivanja pripremnog ročišta, predviĎa obavezne konsultacije

suda sa strankama, koje se odnose na datum njegovog zakazivanja, te na neformalni plan suĎenja.

Odrţavanje pripremnog roĉišta je obavezno, osim u sluĉajevima u kojima sud, nakon ispitivanja tuţbe i odgovora na tuţbu, utvrdi:

a) da meĎu strankama nema spornih činjenica ili

b) da zbog jednostavnosti spora odrţavanje pripremnog ročišta nije potrebno (npr. spor zbog smetanja). U pozivu za pripremno roĉište sud će obavijestiti stranke o: a) posljedicama izostanka s pripremnog roĉišta, tj. tuţitelj se

opominje da će se u slučaju njegovog nedolaska na pripremno ročište tuţba smatrati povučenom, osim ako tuţeni ne pristane da se

ročište vodi bez prisustva tuţitelja, a tuţeni se opominje da se u slučaju nedolaska na ročište ono moţe provesti u njegovoj odsutnosti.

b) tome da su duţne najkasnije na pripremnom roĉištu iznijeti sve

ĉinjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predloţiti sve dokaze koje ţele izvesti u toku postupka, te na pripremno roĉište

donijeti sve isprave i predmete koje ţele upotrijebiti kao dokaz.

Svrha pripremnog ročišta je dakle, koncentracija dokaza.

Tok pripremnog roĉišta

Tokom pripremnog roĉišta otklanjaju se sve smetnje koje eventualno mogu sprjeĉavati postupanje suda.

1. Sudija otvara pripremno roĉište i konstatuje da li su pristupile

pozvane stranke. Ukoliko tuţitelj nije pristupio, a uredno je obaviješten,

sud će donijeti rješenje da se tuţba smatra povučenom, osim ako tuţeni

ne zahtijeva da se ročište odrţi. 2. Pripremno roĉište poĉinje kratkim izlaganjem tuţbe od strane

tuţitelja, a nakon toga izlaganjem odgovora tuţenog na tuţbu.

3. Nakon ovih izlaganja raspravlja se o procesnim pitanjima. 4. Zatim slijedi iznošenje ĉinjenica i predlaganje dokaza, prvo jedne pa

druge strane. 5. Sud će prema rezultatima raspravljanja na pripremnom roĉištu

odluĉiti o ĉemu će se raspravljati i koji će se dokazi izvesti na

glavnoj raspravi. Prijedloge koje ne smatra bitnim za donošenje odluke

sud će odbiti i u rješenju će naznačiti razlog odbijanja. Ako sud, na

prijedlog stranke, odredi izvoĎenje dokaza vještačenjem, uvijek će odrediti rok u kojem vještak treba pripremiti i dostaviti svoj nalaz i mišljenje, a to je najkasnije 8 dana prije odrţavanja ročišta za glavnu raspravu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sud će, u zavisnosti od prirode spora, na pripremnom roĉištu nastojati da stranke spor riješe:

a) u postupku medijacije , i to najkasnije na pripremnom ročištu (Medijacija je alternativno rješavanje sporova, ureĎeno Zakonom o medijaciji, te

nizom provedbenih propisa) ili b) u postupku sudske nagodbe:

Stranke mogu zaključiti nagodbu o predmetu spora u toku cijelog

postupka. To je jedna vrsta ugovora kojim se ureĎuju kako materijalno-pravni, tako i procesno-pravni odnosi meĎu stranama, koji ima za

posljedicu pravosnaţnost. Sud će, na način koji ne ugroţava njegovu nepristrasnost, na pripremnom ročištu, kao i u toku cijelog postupka, nastojati da stranke zaključe sudsku nagodbu. Sporazum stranaka o

nagodbi unosi se u zapisnik. Nagodba je zaključena kad stranke potpišu zapisnik, i ima snagu izvršnog naslova (moţe se pobijati ako je zaključena

u zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare, i to tuţbom, koja se moţe podnijeti u roku od 3 mj. od dana saznanja za razloge pobijanja, a najkasnije u roku od 5 god. od dana zaključenja sudske nagodbe).

4. ZAKAZIVANJE GLAVNE RASPRAVE

Sud donosi rješenje o zakazivanju glavne rasprave i odreĊuje:

1. dan i sat odrţavanja glavne rasprave;

2. pitanja o kojima će se raspravljati na glavnoj raspravi; 3. dokaze koji će se izvesti na glavnoj raspravi;

4. osobe koje će biti pozvane na glavnu raspravu. Glavna rasprava će se odrţati u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana

od dana odrţavanja pripremnog roĉišta, ali sud moţe odrediti da se glavna rasprava odrţi odmah nakon pripremnog roĉišta.

Ako se procjenjuje da će glavna rasprava trajati duţe od jednog dana, roĉište će biti zakazano za onoliko dana uzastopno koliko je neophodno da se rasprava odrţi u kontinuitetu.

Sud će na ročište za glavnu raspravu pozvati stranke koje nisu bile prisutne na pripremnom ročištu, kao i svjedoke i vještake koje je na pripremnom

ročištu odlučio pozvati. U pozivu za glavnu raspravu, sud će obavijestiti pozvane o

posljedicama izostanka sa roĉišta.

Stranci koja nije bila prisutna na pripremnom ročištu, uz poziv za glavnu raspravu, dostavlja se ovjeren prepis rješenja o zakazivanju glavne rasprave.

GLAVNA RASPRAVA

Glavna rasprava predstavlja niz procesnih radnji stranaka u

postupku i suda, koje se preduzimaju u cilju utvrĊivanja relevantnih

ĉinjenica, na koje će sud primijeniti materijalno pravo prilikom donošenja svoje odluke. Zakazuje u roku od 30 dana od zaključivanje pripremnog ročišta.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. Tok glavne rasprave

Sudija otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja. Nakon toga, sudija utvrĊuje jesu li došle sve pozvane osobe. Ako

nisu, provjerava jesu li odsutne osobe uredno pozvane i imaju li opravdan razlog za izostanak, pa:

a) ako tuţilac bez opravdanog razloga ne doĎe na ročište za glavnu

raspravu, a bio je uredno pozvan, smatrat će se da je povukao tuţbu, osim ako se tuţeni na tom ročištu upusti u raspravljanje,

b) ako na ročište za glavnu raspravu bez opravdanog razloga ne doĎe tuţeni, a bio je uredno pozvan, rasprava će se odrţati bez njegovog prisustva.

Glavna rasprava se odvija slijedećim redom:

1. Tuţilac ukratko izlaţe tuţbu, uključujući izvoĎenje dokaza čitanjem isprava;

2. Tuţeni ukratko izlaţe odgovor na tuţbu i daje odgovor na bitne navode

tuţioca; 3. Ako je stavljen prijedlog za izvoĎenje dokaza saslušanjem stranaka,

saslušavaju se stranke, i to prvo tuţilac, a zatim tuţeni; (pravi lo da se prvo saslušavaju stranke pa onda svjedoci je novina u našem parničnom postupku)

4. Saslušavaju se svjedoci, i to prvo svjedoci tuţioca, a zatim svjedoci tuţenog;

5. Izvode se ostali dokazi, uključujući i vještačenje; 6. Nakon izvoĎenja svih dokaza, obje stranke, počevši od tuţioca, imaju

pravo da se obrate sudu završnim izlaganjem, kojim se rezimiraju pravni i

činjenični aspekti predmeta; 7. Sud moţe dopustiti tuţiocu da se ukratko izjasni na završno izlaganje

tuţenog; 8. Ako je tuţiocu dopušteno da se izjasni na završno izlaganje tuţenog, i

tuţeni će imati pravo da se ukratko izjasni na konačne navode tuţioca. Postupak na glavnoj raspravi odvija se usmeno, a dokazi se izvode

neposredno pred sudom, ukoliko nije drugaĉije predviĊeno ovim zakonom. Stranke mogu tokom glavne rasprave iznositi nove ĉinjenice i

predlagati nove dokaze samo ako uĉine vjerovatnim da ih bez svoje krivice

nisu bili u mogućnosti iznijeti odnosno predloţiti na pripremnom roĉištu.

Prilikom saslušanja svjedoka, pravilo je da svjedoka prvo saslušava

stranka koja ga je predloţila, pa tek onda suprotna stranka. I sudija moţe postavljati pitanja strankama, svjedocima ili vještacima u svakoj fazi saslušanja.

Sud će odbiti provoĊenje procesnih radnji koje nisu bitne za

postupak. Sud neće dopustiti pitanja u kojima je sadrţano kako na njih treba odgovoriti, pitanja koja su nebitna za predmet i pitanja na koja je već

dovoljno odgovoreno.

Nakon što budu okončane sve faze glavne rasprave i predmet bude spreman za presuĎenje, sud će proglasiti da je glavna rasprava zaključena.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. OdgaĊanje, odlaganje i nastavak roĉišta za glavnu raspravu

ZPP-om su vrlo ograničene mogućnosti odgaĎanja/odlaganja glavne rasprave, kako u pogledu razloga, tako i u pogledu perioda na koji se vrš i

odgaĎanje/odlaganje. OdgaĊanje roĉišta

Sud moţe odgoditi zakazano roĉište za glavnu raspravu prije

njegovog odrţavanja, ako utvrdi:

a) da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo odrţavanje, ili b) da dokazi čije je izvoĎenje odreĎeno neće biti pribavljeni do ročišta.

Sud je duţan, najkasnije 8 dana prije odrţavanja roĉišta, provjeriti da

li su ispunjeni ovi navedeni uslovi. Kad odgodi ročište, sud će o vremenu

odrţavanja novog ročišta odmah obavijestiti sve pozvane.

Odlaganje roĉišta

Sud moţe, na prijedlog stranke, odloţiti već zapoĉeto roĉište samo iz slijedećih razloga:

1) ako, bez krivnje stranke koja predlaţe odlaganje ročišta, na ročištu nije

moguće izvesti neki od dokaza čije je izvoĎenje odreĎeno, a koji je vaţan za pravilno donošenje odluke;

2) ako obje stranke predlaţu odlaganje radi: a) pokušaja mirnog rješenja spora ili b) zaključenja sudske nagodbe.

Stranka moţe samo jednom traţiti odlaganje roĉišta iz istog razloga.

Kad se roĉište odloţi, sud će prisutnima odmah saopćiti mjesto i vrijeme novog roĉišta. Sud nije duţan o mjestu i vremenu novog ročišta

obavijestiti stranku koja nije bila prisutna na odloţenom ročištu, a bila je uredno

obaviještena. Pravila koja vrijede za odgaĊanje/odlaganje roĉišta za glavnu

raspravu su: a) Roĉište za glavnu raspravu se ne moţe odgoditi/odloţiti na

neodreĊeno vrijeme, odnosno ne moţe se odgoditi/odloţiti duţe od

30 dana, osim ako se zbog izuzetnih okolnosti neki dokaz ne moţe izvesti

u predviĎenim rokovima, pa sud rješenjem odredi duţi rok za izvoĎenje

dokaza. b) Sudija je o svakoj odgodi/odlaganju roĉišta duţan obavijestiti

predsjednika suda.

c) Prilikom odgode/odlaganja roĉišta, sud će datum odrţavanja novog roĉišta, u pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.

d) Protiv rješenja suda kojim se odgaĊa/odlaţe roĉište ili rješenja kojim se odbijaju prijedlozi stranaka za odgodu/odlaganje roĉišta, nije dopuštena posebna ţalba.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nastavak roĉišta

Ako se započeto ročište ne moţe okončati u toku istog dana, sud će

odrediti nastavak ročišta za slijedeći radni dan.

DOKAZI I IZVOĐENJE DOKAZA U postupku dokazivanja dokazuju se samo pravno relevantne ĉinjenice, jer se samo na tim ĉinjenicama moţe zasnivati sudska odluka.

Sud prema svom vlastitom i slobodnom uvjerenju, rukovodeći se pri tome

načelima pravne logike, logike uopšte, te psihologije, ocjenjuje izvedene dokaze i donosi zaključak da li je neka činjenica dokazana ili nije. OPŠTA PRAVILA

1. Svaka stranka duţna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev. 2. Sud će naloţiti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za

donošenje odluke, a koje stranke nisu predloţile, ako utvrdi da stranke idu za tim da raspolaţu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (raspolaganja stranaka koja su protivna prinudnim propisima).

3. Ne treba dokazivati činjenice: koje je stranka priznala pred sudom tokom parnice,

čije postojanje zakon pretpostavlja, koje su općepoznate.

4. Dokazi se izvode na glavnoj raspravi. DOKAZI U PARNIĈNOM POSTUPKU:

Dokazna sredstva u parniĉnom postupku su:

1. uviĎaj,

2. isprave, 3. svjedoci, 4. vještaci,

5. saslušanje stranaka.

1. UviĊaj

UviĎaj se poduzima kad je za utvrĎivanje neke činjenice ili za razjašnjenje neke okolnosti potrebno neposredno opaţanje suda. UviĎaj se moţe obavljati i

uz sudjelovanje vještaka (npr. naknada štete iz saobraćajne nesreće). 2. Isprave

Isprave su dokazno sredstvo ako su javne isprave, tj. ako se radi o

ispravama koje je u propisanoj formi izdao organ vlasti u granicama svoje nadleţnosti ili pravno lice u vršenju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno

zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu. (npr. presuda, diploma,

uvjerenje o drţavljanstvu, ZK izvadak, izvod iz MKV)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Javna isprava dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrĊuje ili odreĊuje. Ako se posumnja u autentičnost isprave, stranka moţe traţiti da sud

traţi izjašnjenje organa, ili pravne osobe od kojega bi ona trebalo da potječe. Privatne isprave (npr. ugovori) imaju nešto manju dokaznu snagu od

javnih isprava. Stranka je duţna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz

svojih navoda. Ako se isprava nalazi kod organa vlasti ili pravne osobe kojoj je

povjereno vršenje javnog ovlaštenja, a sama stranka ne moţe izdejstvovati da se isprava preda ili pokaţe, sud će po prijedlogu stranke (dakle, ne i po sluţbenoj

duţnosti) narediti tom organu, odnosno osobi, da ispravu dostavi sudu. 3. Svjedoci

Svaka osoba koja se poziva kao svjedok duţna je odazvati se pozivu,

a ako ovim zakonom nije drugaĉije odreĊeno, duţna je i svjedoĉiti. Kao svjedoci mogu se saslušati samo osobe koje su sposobne dati

obavijesti o ĉinjenicama koje se dokazuju. (svjedok, dakle, ne mora biti

punoljetan). Ne moţe se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom

povrijedila duţnost čuvanja sluţbene ili vojne tajne, dok je nadleţn i organ ne oslobodi te duţnosti.

Svjedok moţe (ali ne mora) uskratiti svjedoĉenje:

1) o onome što mu je stranka povjerila kao svom punomoćniku; 2) o onome o čemu se stranka ili druga osoba ispovjedala svjedoku kao

vjerskom sluţbeniku/ispovjedniku; 3) o činjenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar ili u obavljanju

nekog drugog poziva ili djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna

čuva ono što se saznalo u obavljanju tog poziva ili djelatnosti.

Svjedok moţe uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izloţio opasnosti od kriviĉnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, u poboĉnoj liniji

do 3. stepena zakljuĉno, svoga braĉnog/vanbraĉnog druga ili srodnike po tazbini do 2. stepena zakljuĉno i onda kad je brak prestao.

Svjedoka prvo ispituje stranka koja ga je predloţila, a zatim suprotna stranka. Ako stranka ima punomoćnika, onda samo punomoćnik moţe da postavlja pitanja. Sud uvijek moţe postavljati pitanja svjedoku.

Svjedok će se uvijek pitati od kuda mu je poznato ono o čemu svjedoči.

4. Vještaci

Sud moţe, na prijedlog stranke, odrediti izvoĊenje dokaza

vještaĉenjem kada je radi utvrĊenja ili razjašnjenja odreĊenih ĉinjenica potrebno struĉno znanje kojim sud ne raspolaţe.

Dakle, dokaz vještaĉenjem iskljuĉivo predlaţe stranka. Stranka koja

predlaţe vještačenje duţna je u prijedlogu naznačiti predmet i obim vještačenja, te predloţiti osobu koja će obaviti vještačenje. Protivna stranka će se izjasniti o

WWW.BH-PRAVNICI.COM


predloţenom vještaku, kao i o predmetu i obimu vještačenja. Ako stranke ne postignu sporazum o osobi koja treba biti odreĊena za vještaka, te

predmetu i obimu vještaĉenja, odluku o tome će donijeti sud rješenjem. Vještaĉenje obavlja jedan vještak, a na prijedlog stranke sud moţe

odrediti više vještaka za razliĉite vrste vještaĉenja. Vještaci se odreĎuju sa

liste sudskih vještaka, a u sloţenijim situacijama vještačenje se moţe povjeriti stručnim ustanovama.

Vještak svoj pismeni nalaz i mišljenje uvijek dostavlja sudu prije rasprave, i to najmanje 8 dana prije roĉišta za glavnu raspravu. Vještak mora

uvijek obrazložiti svoje mišljenje. (U ranijem zakonu vještačenje je bilo jedan od najvećih razloga dugog

trajanja postupaka, jer su se vještačenja pobijala, traţila nadvještačenja itd.) Zato, po novom zakonu postoje samo 2 sluĉaja kada se moţe

odrediti ponovno vještaĉenje i to:

1) ako vještak u ostavljenom roku ne dostavi nalaz i mišljenje - u tom

slučaju, sud će, nakon proteka roka koji strankama ostavi da se o tome pismeno izjasne, odrediti drugog vještaka.

2) ako vještak dostavi nalaz ili mišljenje koji su nejasni, nepotpuni ili protivrjeĉni sami sebi ili izvedenim okolnostima - u tom slučaju, sud će

pozvati vještaka da ih dopuni, odn. ispravi, i odrediti rok za ponovno dostavljanje nalaza i mišljenja, pa ukoliko vještak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje, sud će, uz prethodno

izjašnjenje stranaka, odrediti drugog vještaka. 5. Saslušanje stranaka

Na prijedlog stranke, sud odreĊuje izvoĊenje dokaza saslušanjem

parniĉnih stranaka. Dakle, ovaj dokaz se uvodi samo na prijedlog jedne od stranaka (ne može po službenoj dužnosti).

Sud će odluĉiti da sasluša samo jednu stranku:

a) ako druga stranka uskrati davanje iskaza ili b) ako se ne odazove na poziv suda, a uredno je obaviještena.

Stranku saslušava punomoćnik, a ako ga nema, onda je saslušava sud.

OSIGURANJE DOKAZA

Ako postoji opravdana bojazan da se dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvoĎenje biti oteţano, moţe se tokom, a i prije pokretanja

parnice, predloţiti da se taj dokaz prioritetno izvede.

SUDSKE ODLUKE (PITANJE) Sudske odluke su, takoĊer, parniĉne radnje, kojima se rješavaju

pojedina pravna pitanja iz graĊanskog spora. Njima se rješavaju kako pitanja iz materijalno-pravne oblasti, tako i procesno-pravna pitanja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sud donosi odluke na roĉištu ili van roĉišta. Sud donosi odluke u obliku presude ili rješenja.

Sud odlučuje presudom kada meritorno rješava o tuţbenom zahtjevu, protivtuţbenom zahtjevu, te o prigovoru prebijanja.

O svim drugim pitanjima, a to su u pravilu procesna pitanja, sud odlučuje rješenjem. Sud rješenjem odluĉuje meritorno samo u postupku zbog smetanja posjeda!

Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.

PRESUDA Opšte odredbe

Presudom sud odluĉuje meritorno o zahtjevu koji se tiĉe glavne

stvari i sporednih potraţivanja, a koji proistiĉu iz tuţbenog i protivtuţbenog zahtjeva, te iz prigovora prebijanja.

Rok za dobrovoljno izvršenje ĉinidbe

Kad se stranci u presudi nalaţe izvršenje kakve ĉinidbe, odredit će se i rok u kojem je tu ĉinidbu duţna izvršiti. Rok za izvršenje ĉin idbe je 30 dana (paricioni rok), ali za ĉinidbe koje se ne odnose na novĉana davanja

(npr. predaja stvari) sud moţe odrediti duţi rok (npr. kad se radi o predaji

stvari moţe se odrediti i rok duţi od 30 dana). U mjeničnim i čekovnim sporovima taj je rok 15 dana. Ako ovaj rok protekne dolazi se u fazu izvršenja.

Rok za izvršenje ĉinidbe poĉinje teći prvog dana nakon donošenja presude, odn. ako se presuda dostavlja, prvog dana nakon dostave prepisa

presude.

VRSTE PRESUDA (PITANJE)

1. Presuda na osnovu priznanja

Presudu na osnovu priznanja sud donosi na osnovu jednostrane

izjave volje tuţenog, kojom on priznaje tuţbeni zahtjev, a ne samo ĉinjenice iz kojih proizilazi njegova osnovanost.

Ovo priznanje ne smije biti vezano ni za kakav rok, niti moţe bilo

ĉime biti uslovljeno. Ako tuţeni do zakljuĉenja glavne rasprave prizna tuţbeni zahtjev,

sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom usvaja tuţbeni zahtjev (presuda na osnovu priznanja).

Tuţeni moţe opozvati priznanje sve do donošenja presude.

Sud ne moţe donijeti presudu na osnovu priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uslovima, ako se radi o zahtjevu kojim stranka ne moţe slobodno

rasplagati (raspolaganja stranaka koja su protivna prinudnim propisima). Također, sud ponekada može odbiti donošenje ove presude u nekim

postupcima kada to nije „popularno“ (npr. u imovinsko-pravnim postupcima).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. Presuda na osnovu odricanja

Odricanje predstavlja jednostranu izjave volje tuţitelja, koja moţe biti data usmeno ili pismeno, kojom se on odriĉe tuţbenog zahtjeva, odnosno

odriĉe se sudske zaštite nekog svog subjektivnog prava.

Davanjem takve izjave trajno se gasi pravo koje je bilo predmet tuţbenog zahtjeva.

Ako se tuţilac do zakljuĉenja glavne rasprave odrekne tuţbenog zahtjeva, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija

tuţbeni zahtjev (presuda na osnovu odricanja).

Takva presuda ima karakter presuĎene stvari („res iudicata“), zbog čega tuţilac gubi pravo ponovnog podnošenja iste tuţbe.

Za odricanje od tuţbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuţenog. Tuţilac moţe do donošenja presude, na roĉištu ili u pisanom

podnesku, opozvati odricanje od tuţbenog zahtjeva bez pristanka tuţenog .

3. Presuda zbog propuštanja

Presuda zbog propuštanja zamjenjuje u ranijem parniĉnom

zakonodavstvu postojeću presudu zbog izostanka. Karakter ove presude je da sankcioniše pasivno ponašanje tuţenog.

Kada tuţeni, kome je uredno dostavljena tuţba u kojoj je tuţilac

predloţio donošenje presude zbog propuštanja, ne dostavi pismeni odgovor na tuţbu u zakonskom roku, sud će donijeti presudu kojom se

usvaja tuţbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja),

Izuzetno, sud neće donijeti ovakvu presudu ako je tuţbeni zahtjev očigledno neosnovan ili zahtjev kojima stranke ne mogu raspolagati.

Dakle, postoje 3 kumulativna, strogo postavljena, uslova koja se moraju ispuniti da bi sud mogao donijeti presudu zbog propuštanja:

1. da je tuţitelj predloţio donošenje presude zbog propuštanja, 2. da tuţeni u zakonskom roku nije dostavio pismeni odgovor na tuţbu i 3. da postoji osnovan tuţbeni zahtjev, pri čemu je bitno da se ne radi o zahtjevu

kojim stranke ne mogu raspolagati.

Tuţbeni zahtjev je oĉigledno neosnovan:

1) ako je tuţbeni zahtjev očigledno protivan činjenicama navedenim u tuţbi , 2) ako su činjenice na kojima se temelji tuţbeni zahtjev u očiglednoj suprotnosti

s dokazima koje je sam tuţilac predloţio ili s činjenicama koje su opštepoznate.

Ako je zahtjev oĉigledno neosnovan, sud će donijeti presudu kojom se odbija tuţbeni zahtjev.

Protiv presude zbog propuštanja nije dopuštena ţalba, ali tuţeni moţe

podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje, koji sprječava da presuda zbog propuštanja postane pravomoćna. Ako sud odbije prijedlog za povrat u prijašnje

stanje, protiv takvog rješenja moţe se izjaviti ţalba, ali se njome ne moţe uspješno pobijati sam meritum presude, već samo osnovanost rješenja kojim je odbijen povrat u preĎašnje stanje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


4. Dopunska presuda

Ako je sud propustio odluĉiti o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima koji su već raspravljeni i o kojima se mora odluĉiti presudom, stranka moţe

u roku od 30 dana podnijeti prijedlog parniĉnom sudu da se presuda dopuni. Dakle, ne može se donijeti po službenoj dužnosti.

U praksi, ovo se dešava najčešće u slučajevima kada se jednom tuţbom

istakne više tuţbenih zahtjeva, sud ih je sve raspravio, a donio je presudu samo o jednom zahtjevu (npr. u radnom sporu – tuţitelja vraća na posao, a nije odlučio

o naknadi plaće). Neblagovremen ili neosnovan prijedlog za dopunu presude odbacit će,

odnosno odbiti sud rješenjem, bez odrţavanja ročišta. Kad sud naĊe da je prijedlog za dopunu presude osnovan, donijeće,

bez ponovnog otvaranja glavne rasprave, u roku od 8 dana, presudu o

zahtjevu koji nije riješen (dopunska presuda).

Ako protiv odluke o dopuni presude bude podnesena ţalba, ta ţalba, zajedno sa ţalbom protiv prvobitne presude, dostavit će se drugostepenom sudu.

Ako se prvostepena presuda pobija ţalbom samo zato što prvostepeni sud nije presudom odluĉio o svim zahtjevima stranaka koji su

predmet parnice, ţalba će se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda.

Donošenje, pismena izrada i dostava presude

Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku

od 30 dana od dana zakljuĉenja glavne rasprave. Ukoliko sudija prekorači

ovaj rok, o razlozima prekoračenja duţan je izvijestiti predsjednika suda. Nakon zakljuĉenja glavne rasprave, sud će prisutne stranke

obavijestiti o datumu donošenja presude. Ako jedna od stranaka nije

prisustvovala glavnoj raspravi, sud će je pismeno obavijestiti o datumu donošenja presude.

Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomoćnici, su duţni sami

preuzeti presudu u zgradi suda, te im sud neće dostavljati presudu u skladu s

odredbama o dostavi. U iznimnim okolnostima sud moţe na zahtjev stranke odluĉiti da se

dostava presude obavi na naĉin predviĊen odredbama o naĉinu dostave pismena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o datumu donošenja presude, sud će u svakom slučaju dostaviti presudu u skladu s odredbama ovog zakona o

dostavi. Presuda zbog propuštanja i presuda drugostepenog suda donesena

bez rasprave, dostavlja se strankama u skladu sa odredbama ovog zakona

o dostavi. Ako su stranke bile uredno obaviještene o datumu donošenja

presude, rok za ţalbu protiv presude poĉinje teći prvog narednog dana nakon donošenja presude.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sadrţaj presude (uvod, izreka, obrazloženje, praavna pouka)

1) Uvod:

Uvod presude sadrţi:

1) naziv suda, te ime i prezime sudije, 2) ime i prezime i prebivalište/boravište stranaka, zastupnika i punomoćnika,

3) kratku oznaku predmeta spora i njegovu vrijednost, 4) dan zaključenja glavne rasprave,

5) dan kad je presuda donesena.

2) Izreka (dispozitiv)

Izreka presude sadrţi odluku o usvajanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih potraţivanja, te odluku o troškovima

postupka. 3) Obrazloţenje:

U obrazloţenju sud će izloţiti:

1) navode tuţbe i odgovora na tuţbu, 2) dokaze i ocjenu dokaza, kao i 3) propise na kojima je sud zasnovao presudu.

U obrazloţenju 1. presude zbog propuštanja, 2. presude na osnovu

priznanja ili 3. presude na osnovu odricanja, iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takvih presuda.

4) Uputstvo o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude

Ispravljanje presude

Prilikom izrade presude, moţe doći do pogrešaka u imenima i brojevima, te drugih očitih pogrešaka u pisanju. Sud će takve pogreške ispraviti u svako

doba, bilo po zahtjevu stranaka, bilo po sluţbenoj duţnosti . Sud će to učiniti posebnim rješenjem i dostaviti to rješenje strankama.

Protiv rješenja o ispravci presude, dozvoljena je posebna ţalba, a ako je ţalba na presudu izjavljena samo zbog ovih pogrešaka, smatraće se zahtjevom/ prijedlogom za ispravku presude, te će se sa njom tako postupati.

Pravomoćnost presude

Presuda koja se više ne moţe pobijati ţalbom postaje pravomoćna. Sud tokom cijelog postupka, po sluţbenoj duţnosti, pazi je li stvar

pravomoćno presuĊena i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odluĉeno, odbaciće tuţbu („res iudicata“).

Sud je vezan za svoju presudu čim je donesena.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Presuda prema strankama ima učinak od dana donošenja, a u slučajevima u kojima strankama presudu dostavlja sud – od dana kada im je

dostavljena.

RJEŠENJE

Odlukom u formi rješenja sud, u pravilu, odluĉuje o procesnim

pitanjima u parniĉnom postupku, radi upravljanja postupkom, a meritorno samo u postupku smetanja posjeda.

Sva rješenja koja se donose na roĉištu objavljuje sudija, bez dostavljanja ovjerenog prepisa.

Rješenje koje je na roĉištu objavljeno, dostavit će se strankama u

ovjerenom prepisu samo u 3 sluĉaja:

a) ako je protiv toga rješenja dopuštena posebna ţalba, ili

b) ako se na temelju rješenja moţe odmah traţiti izvršenje, ili c) ako to zahtijeva upravljanje parnicom.

Rješenja koja sud donosi izvan roĉišta saopćavaju se strankama

dostavom ovjerenog prepisa rješenja.

Sud je vezan za svoja rješenja ako se ona ne odnose na upravljanje parnicom ili ako ovim zakonom nije što drugo odreĎeno.

Kad se rješenje ne dostavlja pismeno, ono prema strankama ima učinak

čim je objavljeno. Ako se rješenjem odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o

prijedlozima stranaka koji su meĊu sobom u suprotnosti, ono mora biti obrazloţeno, a moţe biti obrazloţeno i u drugim sluĉajevima kad je to potrebno.

Pismeno rješenje treba sadrţavati uvijek uvod i izreku, a obrazloţenje samo ako mora biti obrazloţeno (tj. ako se njime odbija prijedlog

stranke ili ako se njime rješava o prijedlozima stranaka koji su oprečni).

POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA

Redovni pravni lijek je ţalba, a vanredni pravni lijekovi su revizija i

prijedlog za ponavljanje postupka.

REDOVNI PRAVNI LIJEK (PITANJE)

1. ŢALBA PROTIV PRESUDE

Ţalba je redovan pravni lijek, dispozitivna stranaĉka radnja, kojom se pobija prvostepena presuda i od suda traţi njena izmjena, ukidanje ili

preinaĉenje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PRAVO NA ŢALBU

Protiv presude donesene u prvom stepenu stranke mogu podnijeti ţalbu u roku od 30 dana raĉunajući od dana donošenja presude, odnosno

od dana dostave prepisa presude, ako se presuda dostavlja u skladu s odredbama o dostavi. Ovaj rok je prekluzivan! U navedenom roku, stranka

može izvršiti i dopunu svoje žalbe.

U mjeničnim i čekovnim sporovima taj rok je 15 dana. Blagovremeno podnesena ţalba sprijeĉava da presuda postane

pravomoćna u dijelu koji se pobija ţalbom.

Ţalba se dostavlja I stepenom sudu, a o ţalbi odlučuje II stepeni sud. Stranka se moţe odreći prava na ţalbu od trenutka kad je primila presudu,

a do donošenja odluke II stepenog suda, moţe odustati od već podnesene ţalbe. Odricanje ili odustanak od ţalbe ne moţe se opozvati.

SADRŢAJ ŢALBE

Ţalba mora sadrţavati:

1. označenje presude protiv koje se izjavljuje ţalba;

2. izjavu da se presuda pobija u cjelini ili u odreĎenom dijelu; 3. razlog ţalbe; 4. potpis podnositelja ţalbe.

Ako ţalba ne sadrţi navedene podatke (nepotpuna ţalba), prvostepeni

sud će rješenjem pozvati ţalitelja da u roku od 8 dana dopuni ili ispravi ţalbu, a ako ţalitelj u ostavljenom roku ne postupi po traţenju suda, sud će rješenjem odbaciti ţalbu kao nepotpunu.

U ţalbi se, u pravilu, ne mogu iznositi nove ĉinjenice i predlagati novi dokazi, osim ako ţalitelj pruţi dokaze da ih bez svoje krivnje nije mogao

iznijeti, odnosno predloţiti do zakljuĉenja glavne rasprave.

Pozivajući se na nove činjenice, ţalitelj je duţan navesti dokaze kojima bi se te činjenice utvrdile, a predlaţući nove dokaze, duţan je navesti činjenice koje

tim dokazima treba utvrditi. Prigovor zastare i prigovor radi prebijanja koji nisu izneseni pred

prvostepenim sudom ne mogu se iznositi u ţalbi. Sud o ovim prigovorima ne vodi raĉuna po sluţbenoj duţnosti, već po prigovoru stranke.

RAZLOZI ZBOG KOJIH SE PRESUDA MOŢE POBIJATI

Presuda se moţe pobijati zbog slijedećih razloga:

1) zbog povrede odredaba parničnog postupka; 2) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrĎenog činjeničnog stanja;

3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja mogu se pobijati:

a) zbog povrede odredaba parničnog postupka ili

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno o odricanju, data u zabludi ili pod uticajem prisile ili prevare.

1) Povreda odredaba parniĉnog postupka postoji ako sud u toku

postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio neku odredbu ZPP-a, a to je bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude (npr. sud je

saslušao 5 svjedoka, pri tome je 3 iskaza cijenio, a 2 iskaza je propustio da

cijeni, i onda se u ţalbi istakne da je sud počinio povredu odredbe iz člana 8. ZPP-a, jer ona predviĎa da će sud savjesno i briţljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno) Stranka u ţalbi obavezno mora ukazati na svaku povredu postupka, jer ţalbeni sud po sluţbenoj duţnosti pazi samo na dvije povrede: povrede koje se odnose na stranaĉku sposobnost i na

pravilnost zastupanja.

2) Pogrešno ili nepotpuno utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje postoji:

a) kad je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio, (npr. sud je utvrdio da je zaključen ugovor, a žalitelj kaže da je to

pogrešno utvrdio, jer je nepravilno ili nije uopšte cijenio iskaz svjedoka) b) kad na to upućuju nove činjenice ili novi dokazi.

3) Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije

primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad

takvu odredbu nije pravilno primijenio (npr. sud je utvrdio da je potpisani

ugovor o prodaji nekretnine punovažan, a da pri tome ovaj ugovor nije obrađen i

ovjeren kod notara).

POSTUPAK PO ŢALBI

Ţalba se podnosi II stepenom sudu, putem suda koji je izrekao I

stepenu presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu ţalbu, odbacit će

rješenjem I stepeni sud, bez odrţavanja roĉišta.

Ţalba je neblagovremena ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njeno podnošenje.

Ţalba je nedopuštena ako je ţalbu podnijela:

a) osoba koja nije ovlaštena za podnošenje ţalbe, ili b) osoba koje se odrekla ili je odustala od ţalbe, ili

c) ako osoba koja je podnijela ţalbu nema pravnog interesa za podnošenje ţalbe.

Primjerak blagovremene, potpune i dopuštene ţalbe, I stepeni sud će

dostaviti protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od 8 dana od dana

prijema ţalbe.

Protivna stranka moţe u roku od 8 dana od prijema ţalbe podnijeti tome

sudu odgovor na ţalbu, koji se odmah, a najkasnije u roku od 8 dana dostavlja ţalitelju.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nakon prijema odgovora na ţalbu ili nakon proteka roka za odgovor na ţalbu, prvostepeni sud će ţalbu i odgovor na ţalbu (ako je podnesen),

sa svim spisima dostaviti II stepenom sudu najkasnije u roku od 8 dana. Drugostepeni sud odluĉuje o ţalbi u sjednici vijeća od 3 sudija ili na

osnovu odrţane rasprave. Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni:

a) da je radi pravilnog utvrĊivanja ĉinjeniĉnog stanja potrebno pred II st.

sudom utvrditi nove ĉinjenice ili izvesti nove dokaze. Radi se o novim, u ţalbi predloţenim, dokazima ili ĉinjenicama (npr. stranka u ţalbi, pored

dokaza koje je ranije predloţila, naknadno je saznala za još nekog svjedoka i

predlaţe ga u ţalbi jer za njega ranije nije znala. Tada se otvara rasprava pred II st. sudom i na tu sjednicu se pozivaju stranke i taj svjedok, koji će tada

biti saslušan. Nakon toga II. st sud će da ocijeni samostalno ovaj dokaz, imajući u vidu ranije iznesene dokaze, i na osnovu utvrĎenog činjeničnog stanja moţe donijeti drugačiju odluku).

b) da je radi pravilnog utvrĊivanja ĉinjeniĉnog stanja potrebno pred II st. sudom ponovo izvesti već izvedene dokaze (npr. ţalitelj u ţalbi navodi da

je neki dokaz pogrešno cijenjen. Tada sud na sjednicu poziva samo te svjedoke koji su ranije saslušani i saslušava ih da bi on ocijenio njihove iskaze).

c) da je zbog povrede odredaba parniĉnog postupka u I st. postupku potrebno odrţati raspravu pred II st. sudom (npr. u ţalbi se navodi da je

sud odredio izvoĎenje odreĎenog dokaza, ali je propustio da ga izvede. U ovom slučaju, II st. sud će pozvati tog svjedoka koji nije prethodno saslušan i saslušati ga).

Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana

odrţavanja sjednice vijeća na kojoj je odluĉeno o ţalbi, odnosno 30 dana od dana zakljuĉenja rasprave, ako je rasprava odrţana.

Ako sa rasprave izostane podnosilac ţalbe (ţalitelj), rasprava se neće

odrţati, a odluka će se donijeti na osnovu navoda ţalbe i odgovora na ţalbu, ako izostane stranka koja nije ţalitelj, sud će raspravljati o ţalbi i donijeti odluku.

GRANICE ISPITIVANJA PRVOSTEPENE PRESUDE (PITANJE)

Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu:

1. u onom djelu u kojem se pobija ţalbom, 2. u granicama razloga navedenih u ţalbi.

Pri tome sud po s luţbenoj duţnosti pazi samo na:

a) primjenu materijalnog prava i b) povredu odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku

sposobnost i pravilnost zastupanja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ODLUKE DRUGOSTEPENOG SUDA PO ŢALBI (PITANJE)

Odluke drugostepenog suda donose se nakon vijećanja glasanjem.

Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. Za svaku

odluku vijeća potrebna je većina glasova. Drugostepeni sud moţe u sjednici vijeća ili na osnovu odrţane

rasprave donijeti slijedeće odluke:

1) Rješenjem odbaciti ţalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu;

2) Presudom odbiti ţalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu; 3) Rješenjem ukinuti I st. presudu i uputiti predmet I st. sudu na ponovno

suĎenje;

4) Rješenjem ukinuti I st. presudu i odbaciti tuţbu, 5) Presudom preinačiti I st. presudu.

1) Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu ţalbu drugostepeni sud će odbaciti rješenjem, ako to nije uĉinio prvostepeni sud.

2) Drugostepeni sud će presudom odbiti ţalbu kao neosnovanu i potvrditi

prvostepenu presudu kad ustanovi da ne postoje:

a) razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni b) razlozi na koje sud pazi po sluţbenoj duţnosti (povreda materijalnog prava, te

povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i pravilnost zastupanja).

3) Drugostepeni sud će u sjednici vijeća ili na osnovu odrţane rasprave rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti istom

prvostepenom sudu radi odrţavanja nove glavne rasprave, ako utvrdi da postoji jedan od slijedećih razloga iznesenih u ţalbi:

ako je protivno odredbama ZPP-a sud donio presudu zbog propuštanja,

na osnovu priznanja ili presudu na osnovu odricanja; (npr. sud je donio

presudu zbog propuštanja, a tuţilac u svom tuţbenom zahtjevu nije traţio donošenje presude zbog propuštanja)

ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, a to je postupanje bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude;

(npr. kada jedna od stranaka nije učestvovala u postupku, jer nije bila uredno obaviještena o raspravi)

ako je sud donio presudu bez glavne rasprave, a to nije nijedna od 3 vrste presuda koje se mogu donijeti bez glavne rasprave ( presuda zbog

propuštanja, presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja). ako je presudu donio sudija koji se po zakonu mora izuzeti.

4) Drugostepeni sud će rješenjem ukinuti I st. presudu i odbaciti tuţbu, ako utvrdi: 1. da je u postupku pred prvostepenim sudom odluĉeno o zahtjevu:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


a) koji nije u sudskoj nadleţnosti (apsolutna nenadleţnost), ili b) o kome već teče parnica (litispendencija), ili

c) o kojem je već prije pravomoćno presuĎeno (res iudicata), ili d) o kojem je već zaključena sudska nagodba, ili

e) koga se tuţilac odrekao.

2. da su u prvostepenom postupku postojali nedostaci u stranaĉkoj

sposobnosti ili nepravilnosti u zastupanju, i to:

a) ako je kao tuţilac ili tuţeni sudjelovala osoba koja ne moţe biti stranka u

postupku, ili b) ako stranku u postupku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena

osoba, ili

c) ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili d) ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna

ovlaštenja za voĎenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku, ili

e) ako voĎenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku, nije

bilo naknadno odobreno. U ovom slučaju, drugostepeni sud, s obzirom na prirodu povrede, moţe:

1. ukinuti prvostepenu presudu i vratiti predmet nadleţnom prvostepenom sudu ili 2. ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tuţbu.

5) Drugostepeni sud će, u sjednici vijeća ili na osnovu odrţane rasprave, presudom preinaĉiti prvostepenu presudu, ako utvrdi da postoji jedan od

slijedećih razloga iznesenih u ţalbi:

1. ako smatra da je činjenično stanje u I st. presudi pravilno utvrĎeno, ali da je I st. sud pogrešno primijenio materijalno pravo

2. ako je II st. sud, u sjednici vijeća, drugačijom ocjenom isprava i dokaza izvedenih pred I st. sudom utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je

ono u I st. presudi; 3. ako je II st. sud nakon odrţane rasprave, na osnovu novih dokaza ili

ponovnog izvoĎenja već izvedenih dokaza utvrdio drugačije činjenično

stanje nego što je ono u I st. presudi;

ZABRANA PREINAĈENJA PRESUDE NA ŠTETU ŢALITELJA Ne moţe se preinaĉiti presuda na štetu ţalioca ako se samo on ţalio

na presudu!!! Ako su obje strane podnijele ţalbu, ova zabrana ne postoji.

2. ŢALBA ROTIV RJEŠENJA

Protiv rješenja prvostepenog suda dopuštena je ţalba, ako u zakonu

nije odreĊeno da ţalba nije dopuštena.

Ako zakon izričito odreĎuje da posebna ţalba nije dopuštena, rješenje

prvostepenog suda moţe se pobijati samo u ţalbi protiv konačne odluke.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Blagovremeno podnesena ţalba zadrţava izvršenje rješenja, ako zakonom nije drugaĉije propisano. Rješenje protiv kojeg nije dopuštena

posebna ţalba moţe se odmah izvršiti. Rješavajući po ţalbi izjavljenoj protiv I st. rješenja, II st. sud moţe:

1. odbaciti ţalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu, 2. odbiti ţalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu, 3. uvaţiti ţalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti, a po potrebi i vratiti I st. sudu na

ponovni postupak.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI (PITANJE)

Vanredni pravni lijekovi su:

1. Revizija i 2. Prijedlog za ponavljanje postupka.

1. REVIZIJA

Revizija je vanredni, samostalan, devolutivan, nesuspenzivan, ograniĉeni i dvostrani pravni lijek! Podnosi se protiv presude II st. suda,

donešene u postupku po ţalbi, i to samo ako je ista donešena na štetu podnosica revizije – revidenta!

O reviziji, tj. o njenoj dopuštenosti odluĉuje Vrhovni sud Federacije BiH, i to bez rasprave. Za nju je predviĊena stroga pismena forma i njeni elementi, pa bilo

koji nedostatak u tom smislu ĉini reviziju nepotpunom i nedozvoljenom. Elementi revizije su:

1. Označenje presude protiv koje se izjavljuje revizija, 2. Izjava da se presuda pobija u cijelosti ili djelimično,

3. Razlozi za reviziju, 4. Potpis revidenta.

Ako nedostaje neki od ovih elemenata, revizija je nepotpuna, pa se sa njom postupa kao sa svakim drugim nepotpunim podneskom. Uslovi za reviziju

Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u II st. postupku u roku od 30 dana od dana dostave II st. presude.

Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog djela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM.

Izuzetno, Vrhovni sud FBiH moţe dopustiti reviziju u svim predmetima,

bez obzira na vrijednosni cenzus, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu materijalnog prava u drugim slučajevima.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Dopuštenost revizije u ovim slučajevima Vrhovni sud će utvrditi primjenom tzv. svoje radne metode, čak i kada se stranka nije pozvala u reviziji na ovu

mogućnost, po sluţbenoj duţnosti. Revizija je iskljuĉena, odnosno sud je neće dopustiti, i kada je

izjavljena protiv odluka donesenih u: 1. parnici zbog smetanja posjeda, 2. bračnim sporovima, 3. sporovima utvrđivanja/osporavanja očinstva, te u 4.

izvršnom, vanparničnom i ostavinskom postupku. Eventualno izjavljenu reviziju u ovim postupcima Vrhovni sud FBiH

odbacit će kao nedopuštenu

Razlozi zbog kojih se revizija moţe izjaviti

Revizija se moţe izjaviti zbog: 1) povrede odredaba parniĉnog postupka koja je uĉinjena u postupku

pred II stepenim sudom - ako sud u toku postupka nije primijenio ili je

nepravilno primijenio neku odredbu ZPP-a, a to je bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude (npr. ako je u II stepenom postupku

kod odlučivanja u ţalbi sudjelovao sudija koji se morao izuzeti, ili kada ţalbeni sud nije cjenio sve ţalbene prigovore),

2) pogrešne primjene materijalnog prava, 3) prekoraĉenja tuţbenog zahtjeva, ako je ta povreda uĉinjena u

postupku pred II stepenom sudom (npr. sud u ţalbenom postupku

dosudi više ili stvari veće vrijednosti nego što je tuţitelj traţio u tuţbi)

Revizija se ne moţe izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja!!!

Postupak po prijedlogu za reviziju

Revizija se podnosi sudu koji je izrekao I st. presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Neblagovremenu ili nepotpunu

reviziju, odbaciće rješenjem I st. sud, bez odrţavanja ročišta. Primjerak blagovremene i potpune revizije I st. sud će dostaviti

protivnoj stranci. U roku od 8 dana od dana dostave revizije, protivna stranka

moţe podnijeti sudu odgovor na reviziju. Nakon prijema odgovora na reviziju ili nakon proteka roka za

odgovor, I st. sud dostavit će reviziju i odgovor na reviziju, ako je

podnesen, sa svim spisima, revizijskom sudu (Vrhovni sud FBiH). Primjerak

revizije i odgovora na reviziju dostavlja se i II st. sudu. Podnesena revizija ne zadrţava izvršenje pravomoćne presude protiv

koje je izjavljena.

Stranke u reviziji mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze

samo ako se oni odnose na povrede odredaba parničnog postupka koje su učinjene u postupku pred drugostepenim sudom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Granice ispitivanja pobijane presude u postupku po reviziji

Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojemu se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji,

pazeći po sluţbenoj duţnosti na: 1. primjenu materijalnog prava i 2. povrede

odredaba parničnog postupka koje se odnose na: 2a. stranačku sposobnost i 2b. pravilnost zastupanja.

Revizijski sud dostavlja svoje odluke strankama, kao i I i II st. sudu.

Ako u odredbama ZPP-a koje se direktno odnose na reviziju nije nešto

drugo odreĎeno, u postupku povodom revizije na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovog zakona o ţalbi protiv presude, osim odredaba o odrţavanju rasprave pred drugostepenim sudom. Odluke revizijskog suda

Revizijski sud najprije ispituje blagovremenost, dopuštenost i potpunost revizije.

Moţe donijeti slijedeće odluke:

1. ODBITI REVIZIJU kao neosnovanu, bez potrebe da se u izreci odluke potvrĎuje II st. presuda, jer njena pravosnaţnost i nije bila upitna,

2. UVAŢITI REVIZIJU, ukinuti presudu II st. suda (ponekad se ukida i I i II st.

presuda) i predmet vratiti II st. sudu (u praksi se predmet vraća I st. sudu), 3. UVAŢITI REVIZIJU, ukinuti odluke I st. i II st. suda i odbaciti tuţbu, te

4. UVAŢITI REVIZIJU i preinačiti II st. odluku. Revizija protiv rješenja

Stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostepenog suda

kojim je postupak pravomoćno završen (npr. kada se prvostepeni sud oglasio

apsolutno nenadleţnim, uloţena je ţalba i drugostepeni sud potvrdi rješenje. U ovom slučaju postoji pravo na reviziju).

Revizija je uvijek dopuštena protiv rješenja drugostepenog suda:

a) kojim se podnesena ţalba odbacuje, b) kojim se potvrĎuje rješenje prvostepenog suda o odbacivanju revizije.

2. PRIJEDLOG ZA PONAVLJANJE POSTUPKA

Razlozi za ponavljanje postupka Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen (odnosi se na

pravosnaţne i prvostepene i drugostepene odluke) moţe se na prijedlog stranke ponoviti:

1) ako je pri donošenju odluke sudjelovao sudija koji je po zakonu morao biti

izuzet;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogućnost da raspravlja pred sudom;

3) ako su u postupku postojali nedostaci u stranačkoj sposobnosti ili nepravilnosti u zastupanju;

4) ako se odluka suda zasniva na laţnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadrţaj;

5) ako je do odluke suda došlo zbog krivičnog djela sudije, zakonskog

zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe; 6) ako stranka sazna za nove činjenice ili naĎe ili stekne mogućnost da

upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku (najĉešći razlog u praksi);

Rok za podnošenje i postupak po prijedlogu za ponavljanje postupka

Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u subjektivnom roku

od 30 dana, koji teĉe od odreĊenog dana u zavisnosti od razloga zbog

kojeg se traţi ponavljanje postupka (npr. u slučaju iz tačke 1. - od dana kad je

stranka saznala za taj razlog).

Nakon što protekne objektivni rok od 5 godina od dana kad je odluka postala pravomoćna, prijedlog za ponavljanje postupka ne moţe se podnijeti, osim ako se ponavljanje traţi jer nekoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila

data mogućnost da raspravlja pred sudom, te ako su u postupku postojali nedostaci u stranačkoj sposobnosti ili nepravilnosti u zastupanju.

O prijedlogu za ponavljanje postupka odluĉuje II st. sud, i to sudija pojedinac koji nije sudjelovao u donošenju drugostepene odluke.

Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek sudu koji je

donio odluku u I stepenu. U prijedlogu se posebno mora uĉiniti vjerovatnim da bi u ponovljenom postupku mogla za predlagaĉa biti donesena

povoljnija odluka.

Neblagovremene, nepotpune ili nedopuštene prijedloge za ponavljanje postupka odbacit će rješenjem I stepeni sud bez odrţavanja ročišta.

Ako prvostepeni sud ne odbaci prijedlog, dostavit će primjerak prijedloga protivnoj stranci koja ima pravo da u roku od 15 dana odgovori

na prijedlog. Nakon prijema odgovora na prijedlog ili nakon proteka roka za

davanje odgovora, I st. sud će prijedlog i odgovor na prijedlog, ako je

podnesen, sa svim spisima dostaviti II st. sudu najkasnije u roku od 8 dana.

II st. sud odlučuje o prijedlogu za ponavljanje postupka u pravilu bez

odrţavanja rasprave, osim ako sud ocijeni da je odrţavanje rasprave neophodno. Ukoliko II st. sud naĊe da je prijedlog za ponavljanje postupka

opravdan i osnovan, ukida presudu i vraća spis I st. sudu na kojem se

ponovno odluĉuje o predmetu. I st. sud će odrediti pripremno roĉište odmah po prijemu rješenja II st. suda, a najkasnije u roku od 8 dana. U

ponovnom postupku pred I st. sudom ne moţe postupati sudija koji je odluĉivao u prijašnjem postupku.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Protiv rješenja II st. suda kojim se usvaja prijedlog za ponavljanje postupka ţalba nije dopuštena.

Ţalba protiv rješenja II st. suda kojim se odbija prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se istom sudu, koji o ţalbi odlučuje u vijeću trojice sudija.

STRANAĈKA I PARNIĈNA SPOSOBNOST

Da bi neko lice bilo stranka u postupku, ono mora imati stranaĉku i parniĉnu sposobnost.

Stranaĉka sposobnost je sposobnost neke osobe da bude stranka u postupku. To je procesna pretpostavka za voĊenje postupka. Fiziĉke osobe stiĉu je roĊenjem, a pravne onako kako to odreĊuje materijalni propis –

upisom u registar pravnih osoba. Stranka u postupku moţe biti svaka fiziĉka i pravna osoba.

Parniĉni sud moţe, izuzetno, s pravnim uĉinkom u odreĊenoj parnici, priznati svojstvo stranke i onim oblicima udruţivanja koji nemaju stranaĉku sposobnost (npr. razna udruţenja graĎana), ako utvrdi da, s obzirom na

predmet spora, u suštini udovoljavaju bitnim uslovima za sticanje stranaĉke sposobnosti, a osobito ako raspolaţu imovinom na kojoj se

moţe provesti izvršenje.

(npr. ako se radi o pravnom licu – ministarstvo pravde nije pravno lice i u tom slučaju, kao tuţeni se treba naznačiti FBiH ili Kanton Sarajevo u zavisnosti

od toga da li se radi o federalnom ili kantonalnom ministarstvu pravde. U ovom slučaju, tuţitelj se poziva da uredi tuţbu u odreĎenom roku, a ako tako ne

postupi, tuţba će biti odbačena). Parniĉna sposobnost je sposobnost stranke da samostalno obavlja radnje u postupku. Tu sposobnost imaju sve osobe koje imaju mogućnost

sticanja prava i obaveza na podruĉju graĊansko-pravnih odnosa. Parniĉnu sposobnost imaju osobe koje imaju potpunu poslovnu

sposobnost. Kako se poslovna sposobnost stiĉe sa navršenih 18 godina starosti, parniĉnu sposobnost, dakle, imaju punoljetna fiziĉka lica, pod uslovom da

su sposobna starati se o svojim pravima, obavezama i interesima. Punoljetna osoba kojoj je djelimiĉno ograniĉena poslovna

sposobnost, parniĉno je sposobna u granicama svoje poslovne sposobnosti. Dakle, duševni bolesnici su lica koja nemaju parničnu sposobnost

i oni u parnici moraju imati zastupnika kojeg postavlja organ starateljstva.

Pravna lica u parnici predstavlja zastupnik (direktor ili dr. lice koje ima punomoć za zastupanje).

Maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost parniĉno je sposoban u granicama u kojima mu se priznaje poslovna sposobnost.

Dakle, maloljetnik ima parniĉnu sposobnost (poslovnu sposobnost)

u slijedećim sluĉajevima:

a) maloljetnik koji je sa 16 godina zaključio brak po odobrenju vanparničnog

suda - kada mu je odlukom vanparničnog suda priznata ta sposobnost.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) maloljetnik koji je postao roditelj - ako mu je odlukom suda potvrĎena parnična sposobnost.

c) maloljetnik koji je sa 15 godina zasnovao radni odnos - ima parničnu sposobnost samo ako se radi o raspolaganju zaradom koju ostvaruje iz

radnog odnosa (npr. dao u zajam nekome 1000 KM, a taj neće da mu vrati, podnosi tuţbu sudu za utvrĎenje da li on radi i da li je u pitanju zarada).

Stranku koja nema parniĉnu sposobnost zastupa njen zakonski

zastupnik. Maloljetnika u parniĉnom postupku zastupa njegov zakonski

zastupnik. Najčešće je u pitanju roditelj, a ako nema roditelja, to je staratelj koga

postavlja organ starateljstva. Zakonski zastupnik moţe u ime stranke poduzimati sve radnje u

postupku, ali za poduzimanje pojedinih radnji, zakonski zastupnik nekad mora imati posebna ovlaštenja (npr: za podnošenje ili povlačenje tuţbe, za

priznanje odnosno za odricanje od tuţbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe). Kad je za poduzimanje odreĊenih radnji u postupku potrebno

posebno ovlaštenje, zakonski zastupnik duţan je dokazati da ima takvo

ovlaštenje. (npr. ako se radi o raspolaganju imovinom maloljetnika, ako roditelj

prodaje nekretninu maloljetnika, on tada mora imati odobrenje organa

starateljstva) S druge strane, za zaključenje darovnog ugovora - u slučaju da maloljetnik prima dar - nije potrebno odobrenje organa starateljstva.

U toku cijelog postupka sud će, po sluţbenoj duţnosti, uvijek paziti:

a) moţe li osoba koja se pojavljuje kao stranka u postupku biti stranka u postupku, te da li je ona parnično sposobna,

b) zastupa li parnično nesposobnu stranku njen zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebna ovlaštenja kad su ona potrebna.

Kad sud utvrdi da postoji neki od nedostataka koji se odnose na

parniĉnu sposobnost i pravilnost zastupanja sud će odrediti stranci rok za

otklanjanje navedenih nedostataka. Ako se navedeni nedostaci ne mogu

otkloniti ili ako odreĎeni rok bezuspješno protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku koje su zahvaćene tim nedostacima i odbaciti

tuţbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju daljnje voĎenje parnice. Postavljanje privremenog zastupnika (PITANJE)

Sud će tuţenom postaviti privremenog zastupnika ako se tokom

postupka pred I st. sudom pokaţe da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuţenom trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu

ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice.

O postavljanju privremenog zastupnika, sud će bez odgaĎanja obavijestiti organ starateljstva, a i stranke kad je to moguće.

Privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i duţnosti zakonskog zastupnika. Ta prava i duţnosti privremeni zastupnik

obavlja sve dok se tuţeni ili njegov punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staraoca.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PUNOMOĆNICI (PRAVILNOST ZASTUPANJA)

Stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili preko punomoćnika. Stranka koju zastupa punomoćnik moţe uvijek doći pred

sud i davati izjave pored svog punomoćnika, ali suprotnu stranku, svjedoke i vještake moţe ispitivati samo preko punomoćnika, ako je on prisutan na glavnoj raspravi.

Punomoćnik moţe biti advokat, advokatsko društvo ili uposlenik sluţbe za besplatnu pravnu pomoć, kao i, za pravne osobe, uposlenik te pravne osobe, a

za fizičke osobe, bračni odnosno vanbračni drug stranke ili srodnik stranke po krvi ili po tazbini.

Radnje u postupku što ih punomoćnik poduzima u granicama

punomoći imaju isti pravni uĉinak kao da ih je poduzela sama stranka. Stranka moţe izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika na

roĉištu na kome je ta izjava data.

Postoji mogućnost da punomoćnik prizna neku činjenicu na ročištu na kojem stranka nije bila prisutna ili neku činjenicu prizna u podnesku, a stranka to

priznanje kasnije izmijeni ili opozove. U takvoj pravnoj situaciji, sud će cijeniti obje izjave, tj. sud će ocijeniti da li će te činjenice smatrati priznatim ili osporenim .

Stranka moţe ovlastiti punomoćnika da poduzima samo odreĎene radnje ili da poduzima sve radnje u postupku.

Advokata kojem je stranka izdala punomoć moţe, uz izriĉito

ovlaštenje stranke, zamjenjivati drugi advokat, a pred sudom prvog stepena struĉni saradnik i advokatski pripravnik koji je kod njega zaposlen. Nedostatak zamjeniĉke punomoći predstavlja povredu parniĉnog postupka

u pogledu zastupanja. (NOVINA KOJU MORAMO ZNATI).

Punomoćnik je duţan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć. Sud je duţan tokom cijelog postupka paziti je li osoba koja se

pojavljuje kao punomoćnik ovlaštena za zastupanje. Ako sud utvrdi da osoba

koja se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlaštena za zastupanje, ukinuće

parnične radnje što ih je ta osoba poduzela, ako stranka te radnje nije naknadno odobrila.

POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE (PITANJE)

Ako stranka propusti roĉište ili rok za poduzimanje neke radnje u postupku, pa zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj

stranci, na njen prijedlog, dopustiti da naknadno obavi tu radnju, ako ocjeni da je do propuštanja došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći (povrat u prijašnje stanje).

Kad se dopusti povrat u prijašnje stanje, parnica se vraća u ono stanje u kojem se nalazila prije propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je

sud zbog propuštanja donio.

Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju. Prijedlog se podnosi u roku od 8 dana, raĉunajući

od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, od dana kad je za to saznala.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nakon proteka 60 dana od dana propuštanja ne moţe se traţiti povrat u prijašnje stanje. Neblagovremene i nedopuštene prijedloge za povrat u prijašnje

stanje, sud će odbaciti. Ako se povrat u prijašnje stanje predlaţe zbog propuštanja roka, predlagač

je duţan, istovremeno s podnošenjem prijedloga obaviti i propuštenu radnju. Ne moţe se zahtijevati povrat u prijašnje stanje:

a) ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje, ili

b) ako je propušteno ročište odreĎeno u povodu prijedloga za povrat u

prijašnje stanje.

Sud će odmah odlučiti o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje i nastaviti

postupak. U vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud će zakazati ročište, osim ako su činjenice na kojima se prijedlog zasniva općepoznate.

Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena posebna ţalba, osim ako je odbijen prijedlog podnesen zbog donošenja presude zbog propuštanja.

SUPARNIĈARSTVO Suparniĉarstvo postoji u sluĉajevima kada se u ulozi tuţioca ili tuţenog pojavljuje više lica.

Postoje 2 vrste suparniĉarstva:

1) Materijalno suparniĉarstvo, koje postoji u slijedećim sluĉajevima:

Ako je više lica u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici, (npr. više lica su u pravnoj zajednici kao nasljednici neke imovine ili bračni drugovi u odnosu na zajedničku imovinu) ili

Ako prava, odnosno obveze više lica proistiĉu iz iste ĉinjeniĉne osnove - stvarna zajednica (npr. - kada je u kafanskoj tuči učestvovalo više lica, kojom prilikom je vlasniku objekta uništen

inventar, pa on ustaje sa tužbom za naknadu štete prema svim akterima ove tuče, koji će se u ovom slučaju naći u položaju tuženog);

Ako prava, odnosno obveze više lica proistiĉu iz iste pravne osnove - stvarna zajednica (npr. iz iste pravne osnove - na poslužnom dobru ima više suvlasnika, a neko ustaje sa tužbom i traži da mu se

prihvati pravo stvarne služnosti, u tom slučaju, tužbom moraju biti obuhvaćeni svi suvlasnici poslužnog dobra, koji će se nalaziti u

položaju tuženog); Materijalno suparniĉarstvo izjednaĉava se sa nuţnim suparniĉarstvom,

što znaĉi da se istovjetna odluka mora donijeti u odnosu na sve suparniĉare!

2) Formalno (obiĉno) suparniĉarstvo: Postoji ako prava odnosno obveze više

lica ne proizilaze iz iste činjenične i pravne osnove, već iz bitno istovrsnog

WWW.BH-PRAVNICI.COM


osnova, pod uslovom da je za njihove zahtjeve, odnosno obaveze mjesno nadleţan isti sud (npr. više uposlenika istog preduzeća potražuju neisplaćene

plate; ili štediše potraţuju staru deviznu štednju kod Ljubljanske banke;) Kod formalnog suparničarstva meĎusobni odnosi nastaju tek podnošenjem

tuţbe. Svaki je suparniĉar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili

propuštanja niti koriste niti štete drugim suparniĉarima!!! Tako jedan

suparničar moţe priznati tuţbeni zahtjev, a drugi ga osporiti (vaţi samo za

formalno suparniĉarstvo). Ako rokovi za izvršenje odreĎene parnične radnje za pojedine jedinstvene suparničare ističu u razno vrijeme, tu parničnu radnju moţe svaki suparničar poduzeti sve dok i za jednog od njih još teče rok za

poduzimanje te radnje. Svaki suparničar ima pravo podnositi prijedloge koji se tiču toka parnice. NUŢNO suparniĉarstvo postoji u sluĉaju kada se po zakonu ili zbog

prirode pravnog spora, spor moţe rješiti na jednak naĉin prema svim suparniĉarima. (npr. u postupku za utvrĎivanje očinstva suparničari na

tuţilačkoj strani su majka i dijete, jer se ovaj spor ne moţe drugačije riješiti za majku i dijete, oni su zapravo jedna stranka; ili npr. stvarna sluţnost prolaza

preko nekretnine u suvlasništvu, kada tuţitelj hoće da dokaţe da mu pripada pravo sluţnosti i tada tuţbom mora obuhvatiti sve suvlasnike posluţnog dobra).

Nuţni (jedinstveni) suparniĉari smatraju se kao jedna parniĉna

stranka, tako da ako pojedini suparniĉari propuste koju parniĉnu radnju , uĉinak parniĉnih radnji koje su poduzeli drugi suparniĉari proteţe se i na

one koji te radnje nisu poduzeli.

UMJEŠAĈ U PARNICI

Umješaĉ u parnici je osoba koja ima pravni interes da u parnici koja

teĉe meĊu drugim osobama jedna od stranaka uspije i koja se toj stranci pridruţi u parnici. (npr. tuţeni je vozač, osiguravajuće društvo ima interesa da

vozač uspije u parnici da ne bi isplatili odštetu, pa se u tom slučaju umješa u

parnicu na strani vozača, tj. tuţenog) Umješaĉ moţe stupiti u parnicu:

a) u toku cijelog postupka sve do pravomoćnosti odluke o tuţbenom zahtjevu,

b) u toku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog pravnog lijeka.

Dakle, umješaĉ se moţe pridruţiti u parnici u prvostepenom

postupku, u ţalbenom postupku, te u postupku nakon izjavljivanja revizije.

Svaka stranka moţe osporiti umješaču pravo da sudjeluje u postupku i ima pravo predloţiti da se umješač odbije. MeĎutim, sve do pravomoćnosti

rješenja kojim se odbija sudjelovanje umješača, umješač moţe sudjelovati u postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti. Protiv odluke suda

kojom se usvaja sudjelovanje umješača nije dopuštena posebna žalba.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Umješaĉ mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u trenutku kad se umiješa u parnicu.

U daljem toku parnice, umješaĉ je ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parniĉne radnje kao i sama stranka kojoj se pridruţio

(predlagati dokaze, izjaviti ţalbu i dr.), ali nema pravo na dispozitivne radnje

(povlačenje tuţbe, priznanje tuţbenog zahtjeva i sl.). Ako je umješaĉ stupio u parnicu do pravomoćnosti odluke o

tuţbenom zahtjevu, ovlašten je podnijeti i vanredni pravni lijek !!!!

Parnične radnje umješača imaju za stranku kojoj se pridruţio pravni

učinak, osim ako su u suprotnosti s radnjama stranke. PREKID POSTUPKA

Postupak se prekida (tj. prekid postupka je obavezan i sud mora donijeti

rješenje kojim utvrĎuje prekid postupka) u slijedećim sluĉajevima:

1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika; 2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za

zastupanje, a stranka nema punomoćnika u toj parnici; 3) kad stranka, koja je pravna osoba, prestane postojati, odnosno kad

nadleţni organ pravomoćno odluči o zabrani rada; 4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka; 5) kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu;

6) kad je to drugim zakonom odreĎeno.

Osim navedenih sluĉajeva, posebno predviĊenih u zakonu, sud će donijeti rješenje kojim odreĊuje prekid postupka:

1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju,

2) ako se stranka nalazi na području koje je, zbog vanrednih dogaĎaja, kao što su poplave i slično, odsječeno od suda.

Sud moţe odrediti prekid postupka ako se odluka o tuţbenom

zahtjevu ne moţe donijeti prije nego što bude donesena odluka u kriviĉnom

postupku ili u postupku povodom privrednog prijestupa. U tom slučaju sud

donosi rješenje kojim odreĎuje prekid postupka. U sluĉaju prekida, postupak će se nastaviti kada prestanu razlozi koji

su doveli do prekida. Za vrijeme trajanja prekida postupka:

a) prestaju teći svi rokovi odreĎeni za obavljanje parničnih radnji. b) sud ne moţe poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid

nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud moţe na osnovu te rasprave donijeti odluku.

c) parnične radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju

prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći, poĉinju za zainteresovanu stranku teći u cijelosti iznova od dana kada joj sud dostavi

rješenje o nastavljanju postupka.

Stranci koja nije stavila prijedlog za nastavljanje postupka, rješenje o

nastavljanju postupka se dostavlja prema odredbama o dostavljanju. Ţalba protiv rješenja kojim se utvrĎuje ili odreĎuje prekid postupka ne

zadrţava izvršenje rješenja.

Ako je sud na ročištu odbio prijedlog za prekid postupka i odlučio da se postupak odmah nastavi, protiv tog rješenja nije dopuštena posebna ţalba.

POSEBNI POSTUPCI (PITANJE)

Tu spadaju:

1. postupak u parnicama iz radnih odnosa,

2. postupak u parnicama zbog smetanja posjeda, 3. postupak u sporovima male vrijednosti, 4. postupak pred arbitraţom.

Posebne karakteristike ovih postupaka su slijedeće:

Hitno rješavanja sporova. Sud će u presudi kojom nalaţe izvršenje neke činidbe odrediti rok od 15 dana

za njeno izvršenje.

Rok za podnošenje ţalbe na presudu, odnosno rješenje je 15 dana. U parnicama zbog smetanja posjeda tuţilac gubi pravo da u izvršnom

postupku zahtijeva izvršenje rješenja kojim se tuţenom po tuţbi zbog smetanja posjeda nalaţe izvršenje odreĎene radnje, ako nije zahtijevao izvršenje u roku od 60 dana nakon proteka roka koji je rješenjem odreĎen za

izvršenje te radnje. Sporovi male vrijednosti

Ovim sporovima smatraju se:

a) sporovi u kojima se tuţbeni zahtjev odnosi na potraţivanje u novcu koje ne prelazi iznos od 3.000 KM.

b) sporovi u kojima se tuţbeni zahtjev ne odnosi na potraţivanje u novcu, a tuţilac je u tuţbi naveo da pristaje da umjesto udovoljenja odreĎenom zahtjevu primi odreĎeni novčani iznos manji od 3.000 KM.

c) sporovi u kojima predmet tuţbenog zahtjeva nije novčani iznos, već predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tuţilac u tuţbi naveo, ne

prelazi 3.000 KM.

Ne smatraju se sporovima male vrijednosti, bez obzira na iznos manji

od 3.000 KM, slijedeće vrste sporova:

1. sporovi o nekretninama,

2. sporovi zbog smetanja posjeda i 3. sporovi iz radnih odnosa.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


KARAKTERISTIKE VANPARNIĈNOG POSTUPKA (PITANJE)

Vanparnični postupak utvrĎuje pravila po kojima sudovi postupaju i

odlučuju u ličnim, porodičnim, imovinskim i drugim pravima i interesima. U vanparničnom postupku, ako za pojedina pitanja nije drugač ije odreĎeno, shodno se primjenjuju pravila parničnog postupka. Vanparniĉni postupak se pokreće prijedlogom fiziĉkog ili pravnog lica, drţavnog organa, a po sluţbenoj duţnosti moţe se pokrenuti za:

a) ostavinski postupak, b) oduzimanje poslovne sposobnosti, c) preduzimanje mjera radi zaštite prava i pravnih interesa maloljetnika o

kojima se roditelji ne staraju, kao i drugih osoba koje nisu u mogućnosti da se same o sebi brinu,

d) utvrĎivanje pravične naknade za eksproprisane nekretnine. Ako se u vanparničnom postupku odlučuje o pravnim interesima

maloljetnika, organ starateljstva uvijek učestvuje u postupku. Kada se odlučuje o ličnim i porodičnim stanjima javnost je isključena

(npr. oduzimanje/vraćanje roditelj. prava, oduzimanje poslovne sposobnosti itd.). Povodom ţalbe, prvostepeni sud moţe novim rješenjem preinaĉiti ili ukinuti svoje ranije rješenje, ako utvrdi da je ţalba osnovana, a time se ne

vrijeĊaju prava drugih uĉesnika u postupku. Drugostepeni sud moţe odluĉiti i o neblagovremenoj ţalbi, ukoliko

se time ne vrijeĊaju prava drugih uĉesnika u postupku. U vanparniĉnim postupcima nema revizije, osim i jedino u postupku eksproprijacije jer se radi o velikim iznosima!

Ako su meĊu uĉesnicima vanparniĉnog postupka sporne ĉinjenice za rješavanje prethodnog pitanja, sud će odreĊenog uĉesnika uputiti na

parnicu. U vanparniĉnom postupku se moţe donijeti rješenje i bez zakazivanja roĉišta.

STATUSNA PRAVA

1. ODUZIMANJE I VRAĆANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI (PITANJE)

Kad se pojavi, odnosno ustanovi da je neko lice nakon punoljetstva izgubilo sposobnost rasuĊivanja, takvom licu se u vanparniĉnom postupku

oduzima poslovna sposobnost.

Ovaj postupak moţe se pokrenuti po sluţbenoj duţnosti, moţe ga pokrenuti organ starateljstva, njegov bračni partner ili srodnici po krvi ili tazbini do odreĎenog stupnja. U postupku se prvo provodi dokaz vještaĉenjem vještaka odgovarajuće struke, a takvo lice se moţe uputiti i u odgovarajuću

specijaliziranu ustanovu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Protiv rješenja o oduzimanju ili vraćanju poslovne sposobnosti dozvoljena je ţalba koju mogu izjaviti osobe koje su učestvovale u postupku, pa čak i osoba

u vezi koje se vodio postupak, bez obzira na stanje, i to u roku od 3 dana od dana prijema rješenja!

Kad prestanu razlozi zbog kojih je oduzeta poslovna sposobnost, pokreće se postupak za vraćanje poslovne sposobnosti (i ovdje se poziva vještak).

2. ZADRŢAVANJE NA LIJEĈENJU U USTANOVI ZA DUŠEVNO OBOLJELE

U vanparničnom postupku se odlučuje i o ovom pitanju, i to kada je zbog prirode bolesti neophodno odreĎenoj osobi ograničiti slobodu kretanja.

Ovaj postupak je hitan i provodi se najkasnije u roku od 7 dana. 3. PROGLAŠENJE NESTALOG LICA UMRLIM I DOKAZIVANJE SMRTI

1. Lice o čijem ţivotu u posljednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti, a od njegovog roĎenja je prošlo 60 godina.

2. Lice o čijem ţivotu za posljednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti, a vjerovatno nije ţivo.

3. Lice koje je nestalo u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, poplavi i poţaru, a o njemu nema nikakvih vijesti 6 mjeseci (ovdje se iscrpljuje ova odredba).

4. Lice koje je nestalo u ratu, a o njemu nema vijesti za godinu dana od

prestanka neprijateljstava (kod nas najčešće).

Smrt neke osobe može se dokazivati po odredbama zakona o vanparničnom postupku samo kada se ona ne može dokazivati ispravama predviđenim propisima o matičnoj knjizi. 4. ODUZIMANJE (PRESTANAK) I PRODUŢENJE RODITELJSKOG PRAVA

Prijedlog za oduzimanje roditeljskog prava moţe podnijeti drugi roditelj-

bračni partner, a moţe ga podnijeti i organ starateljstva. Roditelju se moţe oduzeti roditeljsko pravo ako je svoje roditeljsko

pravo grubo zloupotrijebio na slijedeći naĉin: 1. neplaćanje izdržavanja, 2.

napuštanje djeteta, 3. fizičko nasilje nad djetetom, 4. navođenje na seksualno zlostavljanje, i 5. kada jedan roditelj sprječava drugog roditelja da koristi svoje

roditeljsko pravo. Ukoliko se steknu potrebni uslovi, pokrenuće se postupak za

vraćanje roditeljskog prava.

U sluĉaju da maloljetnik, nakon punoljetstva, postan retardiran (nesposoban za rasuĊivanje) moţe se produţiti roditeljsko pravo.

5. UTVRĐIVANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI MALOLJETNIKU

Vanparnični sud je nadleţan da donosi rješenje kojim utvrĎuje da je maloljetnik od 16 godina, koji je postao roditelj, stekao poslovnu sposobnost.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


6. DOZVOLA ZA ZAKLJUĈENJE BRAKA MALOLJETNIKA

Nadleţnost vanparniĉnog suda je i davanje dozvole za zakljuĉenje

braka maloljetniku sa 16 godina.

Postupak se pokreće po prijedlogu maloljetnika. Na ročište se pozivaju njegovi roditelji. Na tom ročištu se utvrĎuju okolnosti pod kojima maloljetnik ţivi, saslušanjem maloljetnika i njegovih roditelja. TakoĎer se na odgovarajući način

utvrĎuje da li kod maloljetnika postoji slobodna volja i ţelja za sklapanje braka , te da li je maloljetnik tjelesno i duševno sposoban za vršenje prava i duţnosti koje

proizilaze iz braka. Ako sud prihvati da postoji slobodna volja, duševna i tjelesna

sposobnost, te sposobnost da postane roditelj, sud tada donosi rješenje o

dozvoli za zakljuĉenje braka.

PREDMETI KOJI IMAJU IMOVINSKI KARAKTER

1. UPRAVLJANJE I KORIŠTENJE ZAJEDNIĈKIM STVARIMA

Ako je jedno lice suvlasnik jedne stvari ili više stvari, oni sporazumno

odlučuju o načinu korištenja stvari. Ako se ne mogu dogovoriti u tom pogledu, obraćaju se vanparničnom sudu. 2. DIOBA STVARI I IMOVINE U SUVLASNIŠTVU

Suvlasnici imaju pravo, i to svaki od njih, da kod vanparničnog suda zahtijevaju diobu nekretnina. Ako nema sporazuma o diobi, pristupa se diobi nekretnina. Prvo se pokušava fiziĉka dioba (uvijek je moguća kad se radi o

zemljištu, a nije moguća ako se radi o zgradi ili stanu). Ako nije moguća fiziĉka dioba, dolazi do civilne diobe koja znaĉi da

se predmet diobe prodaje po pravilima izvršnog postupka, pa se cijena koja se dobije dijeli na suvlasnike.

Može se desiti kod civilne diobe da jednom od suvlasnika pripadne cijela

stvar, a da on ostalim suvlasnicima plati pripadajući iznos, u skladu sa njihovim udjelima. 3. UREĐENJE MEĐA (PITANJE)

Sud ureĊuje meĊu izmeĊu susjednih parcela ukoliko su meĊašni znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni.

Postupak se pokreće po prijedlogu jednog od vlasnika/posjednika susjednih nepokretnosti. Sud prvo zakazuje ročište u sudu radi mogućnosti sporazumnog dogovora, a ako to nije moguće, zakazuje ročište na licu mjesta,

radi uviĎaja i poziva vještaka geometra. MeĊe se mogu urediti na jedan od slijedećih naĉina:

1. UreĊenje meĊa po jaĉem pravu - ako se radi o spornoj meĎašnoj

površini u vrijednosti spora male vrijednosti (do 3.000 KM).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. Prema posljednjem mirnom posjedu (u praksi uglavnom ne funkcioniše

jer obično svaki od njih trvrdi da je bio u posljednjem mirnom posjedu). 3. Po praviĉnosti (kada se sporna međašna površina podijeli po pola). 4. Po katastarskim mapama (planovima) - ako su stranke saglasne.

4. RASPRAVLJANJE ZAOSTAVŠTINE

U ovom postupku sud utvrĊuje ko su nasljednici umrlog, koja imovina saĉinjava njegovu zaostavštinu i koja prava iz nje pripadaju

nasljednicima, legatarima i drugim osobama.

Postupak se pokreće po sluţbenoj duţnosti (u praksi to nije slučaj, već nasljednici pokreću ovaj postupak).

Ako u toku postupka postanu sporne neke činjenice, od kojih zavisi neko pravo na naslijeĎe, sud će prekinuti postupak i uputiti sudionike na parnični

postupak. 5. PONIŠTAVANJE ISPRAVA

Poništiti se mogu isprave na kojima se zasniva neko pravo, a

ukradene su, izgorjele ili na neki drugi naĉin nestale.

6. SUDSKI DEPOZIT

U sudski depozit moţe se predati novac, hartije od vrijednosti,

dragocjenosti i sl. Vanparniĉni sudija (ili referent) poziva ovoga u ĉiju korist je to deponovano. Ako prihvati situacija je u redu, ako ne prihvati, onda se čuva

3 godine i ide u budžet općine, grada, a kamata prestaje teći.

ŢALBA U VANPARNIĈNOM POSTUPKU (PITANJE)

U vanparniĉnom postupku, odluke se donose u obliku rješenja,

protiv kojih je dozvoljena posebna ţalba. Rok za podnošenje ţalbe je 15

dana od dana prijema rješenja.

Žalba zadržava izvršenje rješenja, ako zakonom nije drugačije određeno. Prvostepeni sud, povodom blagovremene ţalbe, novim rješenjem

moţe preinaĉiti ili ukinuti svoje rješenje, ako utvrdi da je ţalba osnovana, a time se ne vrijeĊaju prava drugih sudionika postupka koja se zasnivaju na

tom rješenju. Prvostepeni sud je duţan i neblagovremenu ţalbu dostaviti

drugostepenom! II st. sud moţe odluĉiti i o neblagovremenoj ţalbi, ako se time ne

vrijeĊaju prava drugih uĉesnika postupka zasnovana na tom rješenju .

Ako je neko rješenje doneseno u vanparničnom postupku, a trebalo je biti doneseno u parničnom, takvo rješenje se ukida – u obrnutoj situaciji nije tako!

Pravosnažno rješenje doneseno u vanparničnom postupku ne sprječava sudionike postupka da o svom zahtjevu traže zaštitu u parničnom ili upravnom postupku.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sud odreĊuje izvršenje na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave.

Izvršne isprave su:

1. Izvršna odluka sudova i izvršna sudska nagodba/poravnanje. 2. Izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom

postupku, ukoliko glasi na novčanu obavezu. 3. Izvršna notarska isprava. 4. Druga isprava, koja je zakonom predviĎena kao izvršna (npr. poravnanje iz

postupka medijacije ili pravosnažna odluka krivičnog suda u dijelu kojim je pozitivno odlučeno o imovinsko-pravnom zahtjevu)

Sudska odluka je izvršna ako je postala pravosnaţna i ako je

protekao rok za dobrovoljno ispunjenje ĉinidbe – tzv. paricioni rok (iznosi

30 dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima 15 dana). Odluka donesena u upravom postupku izvršna je ako je postala

izvršna po pravilima koji ureĊuju upravni postupak. Sudsko, odnosno, upravno poravnanje, izvršno je ako je potraţivanje

koje se prema njemu treba ispuniti dospjelo (čim je protekao rok u kojem je

po poravnanju trebao izvršiti obavezu). Izvršenje radi ostvarivanja novĉanog potraţivanja odreĊuje se i na

osnovu vjerodostojne isprave koje glase na novĉani iznos.

Vjerodostojne isprave su:

a) mjenica i ček, s protestom i povratnim računom, b) računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga, isporuke

vode, toplotne energije i odvoz smeća i računi koji se odnose na RTV taksu (računi za struju i telefon nisu, jer se mogu isključiti korisnicima, što

je mnogo efikasnije).

Odluka stranog suda moţe se izvršiti kada postoje uslovi za njeno

priznanje. Priznanje stranih sudskih odluka vrši kantonalni sud primjenom odredaba Zakona o sukobu zakona sa propisima drugih drţava. Taj zakon

sadrţi kolizione norme koje odreĎuju mjerodavno pravo. O izvršenju na imovini strane drţave i meĎunarodnih organizacija ne moţe se odlučiti bez saglasnosti federalnog ministarstva pravde.

PREKID IZVRŠNOG POSTUPKA

U sluĉajevima prekida postupka predviĊenim odredbama ZPP-a, sud moţe, ako to okolnosti dopuštaju, na prijedlog stranke ili po sluţbenoj

duţnosti, odluĉiti da nastavi postupak imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg dolazi do

prekida postupka.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U sluĉaju smrti traţitelja izvršenja koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika svaki od nasljednika ili zainteresiranih osoba moţe

predloţiti da do okonĉanja ostavinskog postupka na trošak predlagaĉa sud postavi nasljednicima privremenog zastupnika i postupak nastavi.

Sud će imenovati privremenog zastupnika u roku od 8 dana od podnošenja zahtjeva.

Ako nema prijedloga za nastavak postupka u roku od 30 dana od

smrti traţitelja izvršenja, sud će izvršni postupak obustaviti.

U slučaju smrti izvršenika koji nema punomoćnika ili zakonskog

zastupnika, sud će nasljednicima, ako to predloţi traţitelj izvršenja, u roku od 15 dana postaviti privremenog zastupnika na trošak traţitelja izvršenja i nastaviti postupak.

PREDLAGANJE I ODREĐIVANJE IZVRŠENJA

Prijedlog za izvršenje sadrţi:

1. označenje izvršne ili vjerodost. isprave na osnovu koje se traţi izvršenje

2. označenje traţioca izvršenja, 3. označenje izvršenika,

4. potraţivanje čije se izvršenje traţi, 5. sredstvo kojim izvršenje treba provesti, tj. način na koje se vrši (npr.

prodaja ili oduzimanje)

6. predmet izvršenja, ako je poznat (pokretne stvari, nekretnine ili novčana potraživanje izvršenika).

Prijedlog za izvršenje vjerodostojne isprave, osim gore navedenog,

mora sadrţavati i zahtjev da sud obaveţe izvršenika da, u roku od 8 dana, a

u mjeniĉnim i ĉekovnim sporovima u roku od 3 dana, namiri potraţivanje sa troškovima.

RJEŠENJE O DOZVOLI IZVRŠENJA Sve što sadrţi prijedlog, sadrţi i rješenje o dozvoli izvršenja.

U praksi se samo na poleĎini prijedloga pečatom potvrĎuje da se

dozvoljava traţeno izvršenje. PRAVNI LIJEKOVI

Pravni lijekovi u izvršnom postupku su:

1. prigovor protiv rješenja o dozvoli izvršenja 2. ţalba protiv rješenja donesenog u postupku odluĉivanja po

prigovorima, kod kantonalnog suda, a moţe se pobijati samo:

a) rješenje kojim je prijedlog za izvršenje odbačen ili odbijen, ili b) odluka donesena u postupku povodom odlučivanja o prigovoru

Vanredni pravni lijekovi nisu dozvoljeni u izvršnom postupku.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prigovor protiv rješenja o dozvoli izvršenja

Razlozi za ulaganje prigovora su: 1. Ako isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju nije stekla

svojstvo izvršnosti (npr. presuda pravosnaţna ali nije istekao paricioni rok), 2. Ako je izvršna isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju

ukinuta, poništena ili preinaĉena ili na drugi naĉin stavljena van snage

(u slučaju vanrednog pravnog lijeka) 3. Ako su se stranke pismeno (ovjerenom ispravom, sastavljenom nakon

nastanka izvršne isprave), sporazumjele da neće na osnovu izvršne isprave trajno ili za odreĊeno vrijeme traţiti izvršenje,

4. Ako je protekao rok u kojem se po zakonu moţe traţiti izvršenje (npr.

smetanje posjeda - izvršenje se moţe traţiti u roku od 60 dana od dana pravosnaţnosti rješenja; potraţivanja utvrĎena pravosnaţnom presudom

zastarjevaju u roku od 10 godina) 5. Ako je izvršenje odreĊeno na predmetu koji je izuzet od izvršenja,

odnosno, na kojem je mogućnost izvršenja ograniĉena.

Nakon izjavljivanja prigovora isti se dostavlja protivnoj stranci na

odgovor. Po prijemu odgovora na prigovor sud će, prema okolnostima sluĉaja:

a) donijeti rješenje bez odreĎivanja ročišta ili

b) zakazati ročište za raspravljanje o prigovoru.

Rješenje o prigovoru donosi sudija. Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili odbija kao neblagovremen.

Specifiĉnosti kod prigovora protiv rješenja o dozvoli izvršenja na

osnovu vjerodostojne isprave:

Ako izvršenik podnese prigovor protiv rješenja o dozvoli izvršenja na osnovu

vjerodostojne isprave, prijedlog za izvršenje u tom slučaju smatraće se tuţbom, pa će se postupak provesti po odredbama parničnog postupka. U ovom slučaju sud će odgoditi izvršenje i nastaviće ga na prijedlog traţioca

izvršenja nakon pravomoćnosti odluke parničnog suda, ako traţilac izvršenja uspije sa tuţbenim zahtjevom.

Prigovor treće osobe protiv rješenja o dozvoli izvršenja

Osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima neko pravo koje sprjeĉava izvršenje (npr. polaţe pravo vlasništva), moţe podnijeti

prigovor protiv izvršenja traţeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim. (npr. došlo je do pljenidbe stvari od roditelja, sa kojima ţivi sin;

prilikom popisa sin polaţe pravo na friţider jer je to on kupio, mora u pismenom

obliku podnijeti prigovor). Prigovor trećeg lica se dostavlja na očitovanje traţiocu izvršenja. Ako traţilac izvršenja nije saglasan da se ta stvar izuzme od

izvršenja, to treće lice se upućuje na parnicu gdje se to utvrĊuje. U meĊuvremenu se izvršenje nastavlja!

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PROTIVIZVRŠENJE (REIZVRŠENJE)

Nakon što je izvršenje već provedeno, izvršenik moţe u istom izvršnom postupku zatraţiti od suda da naloţi traţiocu izvršenja da mu

vrati ono što je izvršenjem dobio pod slijedećim uslovima:

1. Ako je izvršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena ili na drugi način ostala bez pravnog dejstva (poenta je da je izvršenje provedeno).

2. Ako je tokom izvršnog postupka izvršenik namirio traţiocu izvršenja

potraţivanje mimo suda, tako da je traţilac izvršenja dva puta namiren.

Prijedlog za vraćanje dostavlja se traţiocu izvršenja da bi se o tom

prijedlogu izjasnio. Ako traţilac izvršenja prihvati prijedlog, sud će mu naloţiti da u

odreĎenom roku (8 dana) vrati izvršeniku to što je primio (novac). Ukoliko ovaj tako ne postupi, sud će o prijedlogu izvršenika rješenjem

odrediti protuizvršenje koje se provodi po odredbama Zakona o izvršnom

postupku

ODLAGANJE IZVRŠNOG POSTUPKA

Pravo na podnošenje prijedloga za odlaganje izvršenja ima traţilac

izvršenja i moţe se podnijeti prije nego što je zapoĉeto izvršenje.

Prijedlog za odlaganje postupka kada je započeto izvršenje moţe se

podnijeti, ali se zahtijeva saglasnost izvršenika. Ukoliko se izvršenik protivi, sud će o prijedlogu izvršenja odlučiti cijeneći opravdanost prijedloga za izvršenje.

OBUSTAVA IZVRŠENJA

Izvršenje će se obustaviti po sluţbenoj duţnosti:

a) ako je izvršna isprava ukinuta ili preinačena i b) ako je izvršenje postalo nemoguće (npr. ako ne postoje stvari na kojima

treba provesti izvršenje).

VRSTE IZVRŠENJA 1. Izvršenje radi naplate novĉanog potraţivanja, koje se moţe odrediti:

a) na nekretninama, ili

b) na pokretnim stavrima ili

c) na novčanim potraţivanjima izvršenika.

2. Izvršenje radi predaje pokretnih stvari, 3. Izvršenje radi predaje nekretnine u posjed,

4. Izvršenje radi ispunjenja obaveze na ĉinjenje, neĉinjenje ili propuštanje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. Izvršenje radi naplate novĉanog potraţivanja

1. a) Izvršenje radi naplate novĉanog potraţivanja na nekretninama

Provodi se sljedećim sredstvima (fazama, radnjama): 1) zabiljeţbom izvršenja u ZK, 2) utvrĎivanjem vrijednosti nepokretnosti,

3) prodajom nepokretnosti i 4) namirenjem traţioca izvršenja.

Predmet izvršenja moţe biti nepokretnost kao cjelina. Ako je na nepokretnosti zasnovano suvlasništvo, onda se izvršenje

moţe provesti i na suvlasniĉkom dijelu. (NOVINA)

Čim donese rješenje o izvršenju, sud će po sluţbenoj duţnosti odrediti da

se u ZK upiše zabiljeţba izvršenja. Tom zabiljeţbom traţilac izvršenja stiče pravo da svoje potraţivanje namiri iz nepokretnosti i u slučaju da treća osoba kasn ije stekne vlasništvo na nekretnini.

U postupku izvršenja na nepokretnosti namiruju se i zaloţni povjerioci koji nisu predloţili izvršenje.

Kada na nepokretnosti na kojoj se provodi izvršenje postoji zakupni odnos, ugovor o zakupu nekretnina prestaje istekom 6 mjeseci od pravomoćnosti rješenja o dosudi.

Prodaja se moţe vršiti javnom draţbom i neposrednom pogodbom. Redoslijed namirenja je slijedeći:

1. troškovi izvršnog postupka, 2. porezi i druge takse koji su dospjeli za naplatu (kada je izvršenik pravno

lice),

3. potraţivanja na osnovu zakonskog izdrţavanja. 4. potraţivanja na osnovu naknade štete nastale zbog narušenog zdravlja ili

gubitka radne sposobnosti, 5. potraţivanja osigurana zaloţnim pravom, tj. zaloţni povjerioci, 6. pa tek na kraju traţilac izvršenja.

Izuzimanje od izvršenja: Od izvršenja se izuzima zemljište u površini od

5 dunuma ako se radi o poljoprivredniku.

1. b) Izvršenje radi naplate novĉanog potraţivanja na pokretnim stvarima

Izuzimanje od izvršenja

1. Predmeti koji su neophodno potrebni izvršeniku i članovima njegove porodice za zadovoljavanje svakodnevnih potreba.

2. Hrana i ogrjev potrebni izvršeniku i članovima njegove porodice za 3 mjeseca. 3. Gotov novac izvršenika po osnovu potraţivanja koja su izuzeta ili ograničena

od izvršenja ili gotov novac izvršenika koji ima stalna mjesečna primanja do mjesečnog iznosa koji se po zakonu izuzima od izvršenja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Provodi se sljedećim sredstvima (fazama, radnjama):

1) popisom, 2) njihovom pljenidbom,

3) prodajom (javnom draţbom ili neporednom prodajom), i 4) namirenjem traţioca izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom.

Kada se vrši popis stvari u stanu, smatra se da su stvari suvlasništvo bračnih partnera.

Ako se pri pljenidbi ne naĊu pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja, sud će o tome obavijestiti traţioca izvršenja koji nije bio prisutan pljenidbi.

Traţilac izvršenja moţe u roku od 3 mjeseca predloţiti da se pljenidba ponovno provede. Ako traţilac izvršenja u navedenom roku ne

predloţi ponovno provoĎenje pljenidbe ili ako se i kod pokušaja ponovne pljenidbe ne naĎu stvari, sud će obustaviti izvršenje.

1. c) Izvršenje radi naplate novĉanog potraţivanja na novĉanim potraţivanjima

Izuzimanje od izvršenja

1. Izuzeta su od izvršenja primanja po osnovu zakonskog izdrţavanja.

(OVO JE NAJVAŢNIJE) 2. Primanja po osnovu poreza.

Ograniĉenje izvršenja

1. Izvršenje na platu.

2. Naknada umjesto plate. 3. Naknada za skraćeno radno vrijeme. 4. Naknada radi umanjenja plate i penzije.

5. Primanja po osnovu socijalne pomoći. 6. Primanja po osnovu dodatka za djecu.

Ako potraživanje ne prelazi iznos od 1.000 KM onda se izvršenje može

utvrditi do iznosa od 1/2, a ako prelazi 1.000 KM onda 2/3.

Provodi se sljedećim sredstvima (fazama, radnjama):

1. pljenidbom i 2. prenosom novčanih sredstava.

Pljenidba se provodi dostavom izvršenikovom duţniku rješenja o izvršenju kojim se izvršenikovom duţniku zabranjuje da izvršeniku ispuni novčano

potraţivanje, a izvršeniku se zabranjuje da to potraţivanje naplati ili da inače raspolaţe tim iznosom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pljenidba plate

Rješenjem o izvršenju na plati odreĊuje se pljenidba odreĊenog dijela plate i nalaţe se poslodavcu koji izvršeniku isplaćuje platu da

novĉani iznos za koji je odreĊeno izvršenje isplati, odnosno isplaćuje traţiocu izvršenja. Rješenje o izvršenju odnosi se i na povećanje plate do kojeg

doĎe nakon donošenja rješenja o izvršenju. Kad izvršeniku prestane radni odnos kod jednog poslodavca,

rješenje o izvršenju djeluje i prema drugom poslodavcu kod kojeg duţnik

stupa na rad. Prijašnji poslodavac izvršenika duţan je odmah bez odgode preporuĉenom pošiljkom dostaviti rješenje o izvršenju novom poslodavcu i o tome obavijestiti sud, a ako mu nije poznat novi poslodavac izvršenika, sud

će o tome obavijestiti traţioca izvršenja, odreĎujući mu rok za pribavljane podataka o novom poslodavcu. Ako traţilac izvršenja ne obavijesti sud o novom

poslodavcu, postupak će se obustaviti. Ako raniji poslodavac ne postupi u skladu s navedenim, onda podlijeţe kaţnjavanju, duţan je platiti novčanu kaznu. Izvršenje se moţe traţiti i na novĉanim sredstvima kod banke. Ako

ako izvršenik i traţilac imaju otvorene račune kod banke vrši se prenos sredstava sa jednog na drugi račun. 2. Izvršenje radi predaje pokretnih stvari

Izvršenje radi predaje jedne ili više odreĊenih stvari koje se nalaze kod izvršenika, provodi se tako što sudski izvršilac oduzima te stvari od

izvršenika i predaje ih uz potvrdu traţiocu izvršenja.

Na ovakav način izvršenje će se provesti i kada se stvari nalaze kod treće osobe ukoliko ih je voljna predati.

Ako stvari nisu naĊene niti kod izvršenika, niti kod treće osobe, sud će u istom postupku na prijedlog traţioca izvršenja procijeniti vrijednost tih

stvari i rješenjem naloţiti izvršeniku da traţiocu izvršenja u odreĊenom roku isplati iznos te vrijednosti.

Traţilac izvršenja moţe ovaj prijedlog podnijeti u roku od 3 dana, a

ako ne podnese, izvršni postupak se obustavlja.

3. Izvršenje radi predaje nekretnine u posjed

Izvršenje radi ispraţnjenja i predaje nepokretnosti provodi se tako da

sudski izvršilac nakon što udalji osobe i ukloni stvari sa nekretnina, predaje nekretnine u posjed traţiocu izvršenja.

4. Izvršenje radi ispunjenja obaveze na ĉinjenje, neĉinjenje ili propuštanje.

Izvršenje radi ostvarenja obaveze na radnju koju moţe izvršiti treća osoba

Izvršenje radi ostvarivanja obaveze na radnju koju moţe obaviti i

druga osoba provodi se tako da sud ovlašćuje traţioca izvršenja da na

WWW.BH-PRAVNICI.COM


trošak izvršenika povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili da je obavi on sam. (npr. podizanje ograde, a ako ne moraće mu platiti)

U prijedlogu za izvršenje traţilac izvršenja moţe predloţiti da sud rješenjem naloţi izvršeniku da unaprijed poloţi kod suda odreĎeni iznos potreban

za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnje od strane druge osobe ili traţioca izvršenja. Radnja koju moţe obaviti iskljuĉivo izvršenik

Ako neće npr. slikar da uradi portret, onda se moţe obavezati da plati

novĉanu kaznu.

Vraćanje zaposlenika na posao

Prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave kojom je poslodavcu naloţeno da zaposlenog vrati na rad, odnosno sluţbu, moţe se podnijeti u roku od 30 dana, od dana kada je traţilac izvršenja stekao pravo da taj prijedlog

podnese. ProvoĎenje jednog izvršenja obezbjeĎuje se izricanjem novčane kazne

(odnosi se na poslodavca).

Documents

63829167 Pravosudni Ispit Skripta Gradjansko Pravo