PROSTORNO PLANIRANJE

Razvoj gradova kroz povijest

Prostorno i urbanističko planiranje

Primjeri prostornih i urbanističkih planova

Urbanističko i graditeljsko zakonodavstvo

Osnovni pojmovi i elementi uređivanja prostora

Pokazatelji i standardi

Prostorna organizacija grada

Prostorno planiranje tehničke infrastrukture.

Ova skripta je nastala na temelju skripte prof. Fedora Wenzlera (1987.) „PROSTORNO PLANIRANJE

I UREĐIVANJE PROSTORA 2 – Razvoj gradova kroz povijest“, te dopunjena predavanjima i

materijalima za predavanja prof. Jasenka Horvata i predavača Zlatka Karača i dijelom materijala za

predavanja na studiju arhitekture prof. Olega Grgurevića i prof. Mladena Obada Šćitarocija.

SADRŽAJ I RAZVOJ GRADOVA KROZ POVIJEST NASELJA U PRETPOVJESNO DOBA

GRADOVI MEZOPOTAMIJE

GRADOVI EGIPTA

GRČKI GRADOVI

GRADOVI KRETE

GRADOVI MIKENSKOGA DOBA

GRADOVI U GRČKOJ U ARHAJSKO DOBA

GRADOVI U GRČKOJ U KLASIČNO DOBA

URBANISTIČKE TEORIJE KLASIČNOGA DOBA

GRADOVI U GRČKOJ U HELENISTIČKO DOBA

HELENISTIČKI GRADOVI

GRADOVI RIMSKOG CARSTVA

USTROJ RIMSKOGA GRADA

JAVNI PROSTORI RIMSKOGA GRADA

RIMSKO URBANISTIČKO ZAKONODAVSTVO

RIMSKI GRADOVI - PRAVNI I POLITIČKI STATUS

RIMSKI GRADOVI - URBANISTIČKI USTROJ

RIMSKE CESTE

ANTIČKI GRADOVI NA HRVATSKOM TLU

GRČKI GRADOVI U HRVATSKOJ

RIMSKI GRADOVI NA TLU HRVATSKE

GRADOGRADITELJSTVO KASNE ANTIKE (4.-6. st.)

SREDNJEVJEKOVNI GRADOVI

TIPOLOGIJA SREDNJEVJEKOVNOGA GRADA

PLANIRANJE SREDNJEVJEKOVNOGA GRADA

SREDNJEVJEKOVNO URBANISTIČKO ZAKONODAVSTVO

SREDNJOVJEKOVNI HRVATSKI GRADOVI

SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI NA JADRANU

SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI U SJEVERNOJ HRVATSKOJ

SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI PREMA NAČINU NASTANKA

GRADOVI PREMA TLOCRTNOJ SLICI

GRADOVI NASTALI PREMA URBANISTIČKOM PLANU

KOMUNALNA OPREMA

URBANISTIČKO ZAKONODAVSTVO

FEUDALNI (PLEMIĆKI) UTVRĐENI GRADOVI

GRADOVI RENESANSE

IDEALNI GRADOVI

PLANSKI IZGRAĐENI GRADOVI

UTVRDE POSTOJEĆIH GRADOVA

RENESANSNO GRADOGRADITELJSTVO U HRVATSKOJ

PLANSKI IZGRAĐENI GRADOVI

UTVRDE POSTOJEĆIH GRADOVA

GRADOVI 17. I 18. STOLJEĆA (BAROK)

GRADOGRADITELJSTVO 18. STOLJEĆA U HRVATSKOJ

URBANISTIČKA OBILJEŽJA SJEVERNOAMERIČKIH GRADOVA 17. – 19. stoljeće

(PRIJE INDUSTRIJSKE REVOLUCIJE – DO 1870-ih GODINA)

GRADOVI PREDINDUSTRIJSKOG RAZDOBLJA I RAZDOBLJA INDUSTRIJSKE REVOLUCIJE

(18. i 19. stoljeće)

PREDINDUSTRIJSKO RAZDOBLJE

OBILJEŽJA GRADOGRADITELJSTVA 19. STOLJEĆA

GRADOGRADITELJSTVO 19. STOLJEĆA U HRVATSKOJ (19. stoljeće: 1790.-1918.)

OBILJEŽJA GRADOGRADNJE U PRVOJ POLOVICI 19. ST

OBILJEŽJA GRADOGRADNJE U DRUGOJ POLOVICI 19. ST.

RAZVOJ GRADA ZAGREBA

KRAJ 19. I POČETAK 20. STOLJEĆA

GRADOVI 20. STOLJEĆA

SUVREMENI PRISTUP PROSTORNOM PLANIRANJU

GRADOVI 20. STOLJEĆA

II PROSTORNO I URBANISTIČKO PLANIRANJE

URBANISTIČKO I GRADITELJSKO ZAKONODAVSTVO

PROSTORNI PLANOVI

PARTICIPANTI PRI IZRADI PROSTORNOG / URBANISTIČKOG PLANA

POSTUPAK DONOŠENJA PROSTORNOG I/ILI URBANISTIČKOG PLANA

OBAVEZNI PROSTORNI POKAZATELJI PROSTORNIH PLANOVA – kontrolni mehanizmi

DOZVOLE – UPRAVNI DOKUMENTI

GOSPODARENJE PROSTOROM

PROSTORNA (FUNKCIONALNA) ORGANIZACIJA GRADA

FIZIČKA STRUKTURA GRADA

PROSTORNO PLANIRANJE TEHNIČKE INFRASTRUKTURE

PROMETNA INFRASTRUKTURA

PROMET IZVAN NASELJA

ODNOS VANGRADSKOG I GRADSKOG PROMETA

DIMENZIONIRANJE MREŽE

PROMETNA MREŽA NASELJA

UTJECAJ PROMETNIH SUSTAVA IZVAN NASELJA

ORGANIZACIJA GRADSKIH PROMETNICA

ORGANIZACIJA PROMETNE MREŽE U STAMBENIM ČETVRTIMA

JAVNI GRADSKI PRIJEVOZ

PROMET U MIROVANJU

OSTALI ELEMENTI KORIDORA GRADSKE ULICE

HIDROTEHNICKA INFRASTRUKTURA GRADA

VODOOPSKRBA

VODOOPSKRBNI SUSTAV

ODVODNJA

ODVODNJA OTPADNIH VODA

ČIŠĆENJE OTPADNIH VODA

ISPUŠTANJE OTPADNIH VODA I MULJA

ENERGETSKA INFRASTRUKTURA GRADA

PLINOOPSKRBA

TOPLOVOD

ENERGOVOD / PRODUKTOVOD

ELEKTRIČNA ENERGIJA

TELEKOMUNIKACIJE

POLOŽAJ VODOVA KOMUNALNE INFRASTRUKTURE U KORIDORIMA PROMETNICA

MJERE ZAŠTITE

MJERE ZBRINJAVANJA KOMUNALNOG OTPADA

OSTALE MJERE ZAŠTITE

GRADSKO ZELENILO

EKOLOŠKA VAŽNOST ZELENIH POVRŠINA

VRSTE GRADSKOG ZELENILA

ZELENILO STAMBENOG NASELJA

Razvoj gradova kroz povijest

1

NASELJA U PRETPOVJESNO DOBA

Poznavanje povijesti razvoja gradova značajno

je za sve one koji na bilo koji način sudjeluju u

procesu planiranja razvoja, projektiranja i

realizacije današnjih gradova i njihovih dijelova.

Potrebu za poznavanjem povijesti urbanizma

možda je najbolje definirao čuveni teoretičar

urbanizma Lewis Mumford u knjizi „Grad u

historiji“kada je napisao:“ Da bismo mogli

položiti nove temelje urbanog života moramo

najprije shvatiti povjesnu prirodu grada i

razgraničiti njegove prvobitne funkcije, one koje

su iz njega prozašle, od onih koje se možda tek

sada javljaju. Da bismo u našoj svijesti učinili

hrabar skok u budućnost nije li nam potrebno da

zađemo u duboku prošlost? Veliki dio naših

sadašnjih planova, od kojih se mnogi ponose

svojom „suvremenošću“ i „naprednošću“ samo

su žalosne mehaničke kreature urbanih i

regionalnih oblika koje bismo mi sada mogli

ostvariti.“

Organizirana ljudska naselja sežu u daleku

prošlost, u period stvaranja prvobitne rodovske

zajednice. Ona su nastala u pretpovjesnom

razdoblju, u vrijeme koje nam nije ostavilo

pisane dokumente, pa se saznanja o njihovom

obliku i prostornoj organizaciji temelje na

rezultatima arheoloških nalaza i njihovoj

interpretaciji.

U najranijem periodu čovječanstva ljudi nisu bili

prostorno vezani, već su se kretali koristeći, prije

svega, prirodna skloništa, pećine, spilje i sl.

Prvi oblici stalnih naseobina pojavljuju se

paralelno sa razvojem poljodjelstva koje daje

mogućnost proizvodnje mnogo većih količina

hrane na jednom prostoru (mjestu).

Procesi stabilizacije naselja koja su potom

uslijedili odvijali su se za naše pojmove veoma

sporo tj. kroz više tisuća godina. U konačnici

moguće je generalno zaključiti da su

pretpovjesna naselja nastala u periodu neolita, a

da su svoje savršenije oblike poprimilli u

brončano doba.

Iako pretpovjesna naselja još nisu imala prava

obilježja gradova ona su morala udovoljiti nekim

egzistencijalnim potrebama zaštite od divljih

životinja i vodene stihije, a kasije i zaštiti od

neprijateljskih plemena.

Sociološko obilježje neolitskog sela vezano je uz

dominaciju žene i pojavu patrijarhata. Žena je

bila nosilac proizvodnje hrane, posuđa, košara,

ona je rađala i podizala djecu i u svakom

pogledu simbolizirala stabilnost i siguranost.

Kasnijim razvojem naselja (kasni neolit),

brončano doba) muškarac postaje vodeći lik što

je proizašlo iz uloge koju u društvu može voditi

samo on. Muškarac je lovac, vješto barata

oružjem i sposoban je nametnuti svoju volju

drugima. Ta povećana uloga muškarca

vremenski se podudara i sa prerastanjem nekih

pretpovjesnih naselja u prve gradove.

Tu kvalitativnu promjenu L. Mumford ovako

definira.“Dok je kultura motike mogla izdržati

zaseoke, kultura pluga mogla je izdržavati cijele

gradove i pokrajine. Dok su se lokalnim

naporima mogli izgraditi samo manji nasipi i

jarci, dotle je suradnja u gradu na širem planu

omogućavala da se cijela dolina jedne rijeke

pretvori u jedinstveni sklop kanala za plovidbu i

natapanje u svrhu bolje proizvodnje hrane i

boljeg prometnog povezivanja.“

Grad kao razvijenija forma pretpovjesnog

razdoblja dobiva i složeniju strukturu

stanovništva, mnogoznačnih zanimanja koja u

pretpovjesnom selu nisu postojala.

Najkarakterističnija od tih zanimanja su. trgovac,

vojnik, bankar i svećenik.

Ovakva, sve složenija, struktura stanovništva u

gradovima dovela je do toga da je grad postao

jezgra čitavog niza tehničkih izuma i

unapređenja (posebno u razvoju

građevinarstva), ali i do daljnjeg porasta

produktivnosti u poljoprivredi, jer nastanak

2

gradova nije doveo do stagnacije sela već

naprotiv povećao potrebe za hranom. Tako su

se pored gradova i dalje razvijala i širial sela kao

ishodišna naselja poljoprivredne proizvodnje.

Sa razvojem grada u uzročno-posljedičnoj vezi

je i pojava prerastanja lokalnog vođe skupine,

kojeg L. Mumford naziva „harambašom“ u kralja,

koji u sprezi sa svećenstvom čvrsto objedinjen u

jednoj osobi postaje oličenje centralne vlasti.

Tako kraljevska vlast postaje odlučna snaga u

formiranju gradova i promjeni njihovog oblika i

sadržine. Fizički izraz te kraljevske vlasti u gradu

je citadela izgrađena od čvrstog materijala koja

je u sebi prema L. Mumfordu objedinila tri

funkcije, a to su: palača, žitnica i hram.

Sve ove transformacije oblika ljudskog naselja

koje su se dogodile u završnoj fazi perioda

razvoja ljudskog društva, koje nazivamo

pretpovješću iako su se odvijale kroz stoljeća

ipak imaju revolucionarno značenje. Što se tiče

osnovne suštine grada, pa i njegove fizičke

strukture, tek je industrijska revolucija donijela

bitne promjene.

Već na samom početku perioda razvoja ljudskog

društva koje spada u povjesno doba, dakle u

vrijeme iz kojeg su nam ostali pisani

dokumentim moguće je ustvrditi jednu bitnu

činjenicu - grad je u svojoj fizičkoj strukturi uvijek

bio odraz društvenih odnosa koji su vladali u

vrijeme njegova nastanka.

Prapovijesna naselja datiraju od 8.000. g p.n.e., od razdoblja Neolitika.

Paleolitik - starije kameno doba, do 10.000 g.

p.n.e. - nomadski način života, nema potrebe za

gradnjom kuća.

Mezolitik - srednje kameno doba, 10.000 -

8.000 g. p.n.e. - prve nastambe - šatori.

Neolitik - mlađe kameno doba, 8.000 - 2.000 g.

p.n.e. - prve nastambe, sela i prvi gradovi.

Prapovijesni nalazi od gradograditeljskoga

značaja:

SOJENICE - visoka razina organiziranosti naselja i

tehnologije građenja;

- piloti postavljeni na jednakim razmacima

nose ploču na kojoj su postavljene kolibe.

NASELJE SOJENICA NA BODENSKOM JEZERU

TERRAMARE - naselja brončanoga doba na poplavnim

terenima nizine rijeke Po (Italija);

- zaštita naselja: jarak s vodom + nasip;

- terramare i sojenice - prvi primjeri kolektivnoga stanovanja

CASTELLAZZO DI FONTANELLATO (Parma, Italija)

- površina 20 ha, 20 blokova;

- kanal širok 3, dubok 3,5 m;

- glavna ulica širine 15 m;

- trg 100 x 50 m.

3

GRADINE - naselja metalnoga doba na vrhovima

brežuljaka - 100-800 mnm - prototip

utvrđenih gradova

- lokaliteti: Istra, Venezia Giulia, Alto Adige;

- smještaj: na stožastoj uzvisini, na padini, na

zaravanku ili sedlu;

- tlocrtni oblik: kružni, poligonalni, nepravilni

gradine, površina 80-200 m2.

- tlocrt: kružni - radijalno-koncentričan,

poligonalan - nepravilno ortogonalan, bez

jasnoga tlocrtnoga sustava.

- obrambeno ziđe: neprekinuto, prekinuto,

debljina 2-10 m.

NURAGHI - naselja brončanoga doba koncentričnog

oblika s kružnim kolibama;

- u središtu naselja ovalni ili okrugli tornjevi

(kule);

- kolibe: blato, trstika, pleter, drvo; kasnije

kamen i opeka;

- Francuska: Korzika; Italija: Sardinija, Apulija

(Puglia)

MEGALITI - kamene građevine (konstrukcije)

monumentalne veličine i simboličkoga

značenja;

- svrha - prostor kulta i rituala ili nekropola;

- menhiri - vertikalni kameni blokovi; Carnac

(Bretagne, Francuska);

- dolmeni - horizontalni kameni blokovi;

- lokaliteti: - Engleska - Avebury, Stonehenge

- Francuska - Carnac (Bretagne)

- Egejski otoci

STONEHENGE (Salisbury, Engleska)

JERIHON

Najstariji grad na svijetu, nalazi se na utoku

rijeke Jordan u Mrtvo more, obilježen visokom

civilizacijskom razvijenošću.

Tri sloja obrambenih zidina grada najstarije

datiraju iz 8 tisućljeća p.n.e.

4

GRADOVI MEZOPOTAMIJE

Sumersko-akadska kultura 2800. - 2016. p.n.e.

Starobabilonska kultura 2016. - 1245.

Asirska kultura 1245. - 606.

Novobabilonska kultura 990. - 538.

Perzijska kultura 583. - 323.

Iz socijalne segregacije koja je nastala razvojem

grada kao središta moći i ratova koji su tu moć

podržavali razvilo se robovlasničko društvo koje

karakterizira cjelokupni period razvoja

čovječanstva u starom vijeku.

Jedna od najstarijih gradskih kultura razvila se u

Mezopotamiji, tj. u međurječju Eufrata i Tigrisa

na tlu današnjeg Iraka.

Mezopotamija je bila jedna od žitnica starog

vijeka što je rezultat izuma sustava

navodnjavanja, a čiji počeci sežu u četvrti milenij

prije nove ere. Česte poplave uvjetovale su da

se svi gradovi u Mezopotamiji izgrađuju na

terasama.

U najranijem periodu, između četvrtog i trećeg

milenija nastali su gradovi plemena Sumerana i

Akada.

Gradove Sumera karakterizira nepravilnost

ulične mreže, koja često završava i sa slijepim

ulicama (suk).

U trećem mileniju prije nove ere nastaje Asirska

država čiji gradovi Asur, Dur-Šurukin i Niniva

spadaju među najveće i najljepše gradove

Starog vijeka. Za Ninivu se procjenjuje da je

imala oko 200.000 stanovnika. Neki od tih

gradova, kao Dur-Šurukin i novi Babilon bili su

planski građeni sa širokim ulicama koje su se

sjekle pod pravim kutem, a imali su i dobro

rješenu vodopskrbu i odvodnju.

Asirski gradovi pravilnog su kvadratnog oblika,

pri čemu su vrhovi okrenuti prema stranama

svijeta.

U svim gradovima Mezopotamije dominantna

zgrada je zigurat – sakralna, stepenasta

građevina velikih dimenzija.

U odnosu na druge civilizacije Mezopotamijska

civilizacija je slabije poznata i neistražena jer su

ljudi tadašnjeg doba gradili nepečenom opekom

(malo sačuvanih artefakata).

Osnovna obilježja gradova Mezopotamije:

- velika gustoća gradskoga tkiva;

- tlocrt: češće ortogonalan, rijetko nepravilan;

- gradovi podignuti na umjetnu uzvisinu;

- ulice: pretežito uske, osim glavnih

namijenjenih religijskim procesijama;

- perivoji i gajevi;

- gradograditeljsko zakonodavstvo

(Hamurabijev zakonik).

UR

Najstariji sačuvani plan grada je plan grada Ur-

a. Grad nepravilne ovalne forme sa središnje

postavljenim stepenastom piramidom -

ZIGURATOM, koji dominira gradom.

5

BABILON - smješten je uz obale Eufrata i Tigrisa;

- grad utemeljio Hamurabi u 18. st.p.n.e.;

- posljednji uspon grada u 6./5. st.p.n.e.;

- grad u gradu:

- unutrašnji grad (400 ha)

- vanjski grad (20 km2)

Dvije glavne ulice:

- ulica procesija (š = 10 m, vrata božice Ištar)

- sveta ulica (vrata boga Marduka)

BABILONA – PLAN UNUTRAŠNJEG GRADA

1 - CARSKA PALAČA

2 - NASELJE QUASR (8.st.p.n.e.)

3 - VRATA BOŽICE IŠTAR

4 - SEMIRAMIDINI VRTOVI

DETALJ BABILONA

6

BORSIPA

- grad osnovan kada i Babilon;

- središte kaldejske astronomske i

matematičke škole;

- površina oko 250 ha;

- u središtu religijski prostor sa ziguratom;

- grad ograđen zidom i oivičen kanalima.

DUR ŠARUKIN (danas Khorsabad)

– osnovan oko 700. g.p.n.e.;

- vrhovi gradskih zidina okrenuti su prema

stranama svijeta;

- ortogonalna mreža ulica;

- površina oko 300 ha;

- glavne ulice širine 12 m;

- 7 gradskih vrata nesimetrično postavljenih u

gradskom zidu.

GRADOVI EGIPTA

Egipat je zahvaljujući stalnim plavljenjima rijeke

Nila bio žitnica Starog vijeka. O egipatskim

gradovima ima relativno malo saznanja na

temelju iskopina.

Najvažniji gradovi prijestolnice bili su Memfis,

Teba i Ahetaton. Za razliku od oskudnih

podataka o egipatskim gradovima pronadjeno je

veoma mnogo pojedinačnih spomenika,

umjetnina i spisa tako da postoje veoma jasne

predodžbe o visokoj kulturi Starog Egipta.

Najviše nam o egipatskom urbanizmu govore

iskopine dvaju stambenih blokova u gradovima

Kahunu (XIX stoljeće prije n.e.) i Ahetaton (XIV

stoljeće prije n.e.). Te iskopine veoma dobro

ilustriraju socijalnu segregaciju u egipatskom

robovlasničkom društvu.

Gradovi se razlikuju prema funkciji:

- politička središta

- trgovačko-kulturna središta

- sveti gradovi

- gradovi mrtvih

Gradograditeljski ustroj temelji se na socijalnoj i funkcionalnoj podvojenosti.

Prva naselja uzduž karavanskih putova

(usporedno s Nilom), na mjestu križanja s

putovima iz unutrašnjosti.

Egipatski hieroglif NIOUT – znak za naselje-grad

7

Osnovna obilježja gradova Egipta:

- prva utvrđena naselja: 4 tisućljeća pr.K.;

- planski utemeljeni gradovi/naselja;

- spontano nastali gradovi/naselja;

- socijalna segregacija vidljiva u zoniranju

grada;

- perivoji uz palače, gajevi;

- ceste: široke za religijske obrede, uske u

stambenim naseljima;

- trgovi nisu poznati;

- nekropole - gradovi mrtvih (pogrebni

kompleksi faraona).

KAHUN - naselje namijenjeno graditeljima

piramida za faraona Sesostrisa II, oko 2500.

g.p.n.e.

- racionalna geometrijska shema – prototip

planiranih naselja

- površina oko 10 ha (280x360 m)

- zidom podijeljen grad na dva klasno različita

dijela

- parcele primjerne socijalnom statusu: od

malenih – površine cca 125 m2 do velikih

površine 2000 - 3000 m2

- gustoća - 80 zgrada/ha (robovski dio

naselja)

- akropola i trg (uz zid s istočne strane)

AHETATON /AHENATON / AKHENATON

GRAD SUNCA (Egipat, Tell el Amarna)

Grad je utemeljen kao nova prijestolnica oko

1380. g.p.n.e. odlukom Amenofisa IV. na

istočnoj obali Nila, pokraj današnjega mjesta

Tell el Amarna. Grad je nakon 25 godina bio

napušten

- linearni grad (12 km);

- glavna ulica usporedna s Nilom, široka 45

m, sporedne ulice š = 1,5-10 m;

- funkcionalno zoniranje grada:

- kraljevska četvrt,

- sakralni prostor,

- predjeli stanovanja plemstva i visokih

službenika,

- naselja nižih službenika,

- radnička naselja

Primjer radničkog naselja iz AHETATON-a, tj.

današnje TEL-EL-AMARNA.

8

- oko 1350. g.p.n.e.;

- kvadratni tlocrt (duljina stranice = 69 m);

- naselje ograđeno zidom; ulaz s juga; trg uz

južni zid;

- šest usporednih nizova kuća (5x10 m)

odvojenih ulicom širine 2,2 m

NEKROPOLE - prostorno-pejsažna kompozicija;

- geometrijski oblici građevina (piramide,

hramovi, grobnice);

- autohtoni i oblikovani krajolik lišen

geometrizma.

SAKARA (Memfis)

GRČKI GRADOVI

Kretsko-mikensko doba 20.-10. st.p.n.e.

Arhajsko doba 10.-5. st.p.n.e.

Klasično doba 480.-338. g.p.n.e.

Helenističko doba 338.-146.(31.) g.p.n.e

Iako su grčki gradovi svoj puni sjaj ostvarili u tzv.

klasičnom periodu razvoja, arhajski period sa

kretskom i mikenskom kulturom stvorio je

temelje grčkog urbanizma i graditeljstva

općenito. Grčki gradovi klasičnog perioda bili su

umjerene veličine, građeni na obalama mora.

Grčki grad (polis) bio je građen kao umjetničko-

prostorna cjelina podijeljen na tri osnovne

funkcionalne cjeline: svetište (akropola),

društveno kulturni centar sa trgom (agora) i

stambene četvrti.

Svi grčki gradovi klasičnog perioda, među

kojima se ističu oni osnovani po poznatom

graditelju gradova Hipodamu (Hipo-damos)

izgradjeni su na temelju ortogonalne šeme ulica

i trgova.

Grčki polis je imao humane dimenzije i

demokratske sadržaje i po tome se bitno

razlikuje od gradova Asirskog i Egipatskog

carstva. Većina grčkih gradova nije prelazila

10.000 stanovnika, jedino je Atena u vrijeme

Perikla imala oko 100.000 stanovnika.

Grčko graditeljstvo i urbanizam proširilo se u

vrijeme osvajanja Aleksandra Makedonskog na

cijelo Sredozemlje, Malu Aziju i Egipat. Taj

period utjecaja grčke kulture naziva se

helenistička kultura. Najpoznatiji grad tog

perioda je bila Aleksandrija izgradjena po

Hipodamovom sistemu (kompoziciji).

OPĆA OBILJEŽJA GRČKOGA GRADA

- grad je djelo građana, a ne posljedica volje

vladara;

- izbor mjesta za grad prema kriterijima:

9

- mogućnost obrane (nakon arhajskoga

doba);

- zadovoljavanje gospodarskih i životnih

potreba;

- estetska obilježja.

- zoniranje grada;

- razvijeno urbanističko zakonodavstvo

Grčkim gradom postavljeni su temelji

konstituiranja europskoga grada.

Smišljeni urbanizam grčkog grada posljedica je

estetske kompozicije, komunalnoga ustroja,

društvenoga uređenja, utemeljenja na pravilima

racionalnosti i poticanja filozofskim idejama

Grčke gradove razlikujemo prema: - tipologiji gradograditeljskoga ustroja

(strukturi);

- zoniranju grada;

- svrsishodnosti (funkciji);

- oblikovnim elementima

Prema tipologiji gradograditeljskog ustroja grčke

gradove dijelimo na:

- pravilne gradove - gradovi kolonije (od

arhajskog doba do helenizma);

- nepravilne gradove – gradovi na grčkom

kopnu i gradovi svetišta.

Prema načinu na koji je izvršeno zoniranje grada

grčke gradove dijelimo na:

- gradove sa funkcionalnim zoniranjem

- svetište/temenos najčešće na akropoli;

- javne zgrade društveno i kulturno središte;

- stanovanje - donji grad;

- Aristotel razlikuje: „opći/javni dio grada

(akropola, kulturni i društveni centar i

privatni dio grada.

- gradove sa socijalnim zoniranjem:

- do 6. st.p.n.e. akropola – bogati,

donji grad – siromašni;

- od 6. st.p.n.e. akropola – svetište, socijalna

podvojenost stanovanja.

Funkcionalni elementi grčkog grada: ulice,

akropola, agora, javne zgrade.

Razlikuju se glsvne i sporedne ulice:

- glavna ulica: - 33,0 m u Aleksandriji,

- 14,5 m u Pireju

- stambene ulice planiranih gradova:

- 4,5 m srednja širina

- stambene ulice spontanih gradova:

- 1,2 m srednja širina

Grč. Acrópolis = gornji grad

U kretsko-mikensko i arhajsko doba (do 6.

st.pr.K.) akropola je utvrda na uzvisini

namjenjena stanovanju vladara i povlaštenih

pojedinaca, te služi za sklanjanje okolnoga

stanovništva.

ATENSKA AKROPOLA

Povijesni razvoj star 5000 godina, nema osne

kompozicije i simetrije, veličina 300x150 m.

- 3000. g.pr.K. – sklanjanje stanovništva

- od 16. st.pr.K. – utvrđeno sjedište heladskih

vladara

- 6./5. st.pr.K. – pretvorba u svetište

- 6. st. – pretvaranje Partenona i Erehteiona u

kršćanske crkve

U klasično doba (od 6.st.pr.K.) akropola je

posvećeni prostor (svetište, predio hramova).

U novoosnovanim gradovima-kolonijama (u

doba kraja klasičnog doba, početka helenizma)

hramovi nisu obvezno na akropoli već mogu biti i

u donjem gradu (grupirani u centru ili raspršeni).

10

Grč. agorá = trg, zborište, javno mjesto;

skupština (agorafobija – strah od velikog

otvorenog prostora)

Agora u arhajsko doba ima nepravilan tlocrt,

predstavlja neoblikovan vanjski prostor – mjesto

okupljanja ljudi iz okolnih seoskih naselja.

Razvoj atenske agore od arhajskog do

helenističkog doba

U klasično i helenističko doba agora (od ∼ 8.

st.p.ne.) je središte političkog, društvenog,

kulturnog i trgovačkoga života u gradu

- trgovačka agora; politička agora

Prva geometrijski pravilna agora kvadratnog

oblika realizirana je u Pireju prema projektu

Hippodamusa/Hipodama

- tlocrtni oblici: kvadrat, češće pravokutnik

(odnos stranica 2:1 do 5:4)

Agore u klasično doba ima prazan središnji

prostor trga.

Agora u Helenističko doba je često upuštena u

odnosu na okolne stoe i ispunjena je

građevinama (hramovi, skulpture i dr.)

U središtu grčkih gradova nalazio se javni

gradski prostor (agora) i niz javnih zgrada u

kojima je stanovnik Grčke proveo najveći dio

svoga života stanovnik:

Javne zgrade dijelimo na:

- zgrade u svrhu političkoga života: buleuterij

(vijećnica), areopag (vijećnica), odeon

(dvorana za sjednice), pritanej (sjedište

pedesetorice vijećnika), basilike oikie

(rezidencija vladara i visokih službenika

- zgrade u svrhu kulturnoga i društvenoga

života: theatron (kazalište), bibliotheke

(knjižnica), teiseion, olympeion, delfinion

(zgrade u svrhu športa i rekreacije), stadion,

gimnasion (vježbalište), palaistra (hrvalište),

therma (kupalište).

GRADOVI KRETE - prilagođeni obličju terena;

- bez geometrijskoga reda i pravilnosti

(kretska kuća i palača su pravilni);

- bez gradskih zidina;

- nisu ih osnivali vladari;

- smještaj nije određivan vojnopolitičkim

ciljevima;

- najpoznatiji gradovi: Gurnia, Filankopi,

Malia, Palaikastro

11

GURNIA

GRADOVI MIKENSKOGA DOBA Gradovi Mikenskoga doba građeni su

brežuljcima, opasani zidom (akropola i podgrađe

unutar zida) na kojima su građene kula za

obranu.

Najpoznatiji gradovi: Mikena, Tirint, Pylos;

Thera; Troia

MIKENA - smještena na vrhu brežuljka (zona hramova,

svetišta u sredini) u njoj nalazimo lavlja vrata.

Obavijena je zidinama

- 14. st.pr.K., površina oko 10 ha

1. Lavlja vrata

2. posvećeni prostor u obliku kruga s

grobovima vladara

3. podgrađe

4. akropola

5., 6. hramovi iz kasnijeg razdoblja

7. sjeverna vrata

8. stambeni predio gdje je prema Homeru bila

Odisejeva palača

9. spremnik za vodu

GRADOVI U GRČKOJ U ARHAJSKO DOBA gradovi u Grčkoj nepravilan plan

gradovi svetišta nepravilan plan

gradovi kolonije pravilan plan

Gradovi u Grčkoj - nepravilni, prilagođeni terenu;

- siromašni i neuredni;

- razlika između gornjega grada (akropole) i

donjega grada (stambenih predjela);

- ulice uske i krivudave;

- ograđeni nepravilnim zidinama;

- površina do 10 ha;

- 3.000-5.000 stanovnika;

- “nedokučiva tajna za strance, a labirint za

neprijatelje” (Aristotel)

ATENA do helenističkog doba

Gradovi svetišta - primarno utvrđena naselja ili kraljevska

sjedišta;

- nepravilni, prilagođeni obličju terena;

12

- mnoštvo hramova i javnih zgrada;

- na vizualno istaknutim mjestima;

- cjelovita zamisao arhitekture i krajolika;

- najpoznatiji gradovi: Delfi, Delos, Olimpia,

Argos, Epidaurus, Egina

DELFI

Gradovi kolonije - utemeljuju se od ranog arhajskog doba;

- psefizma - Lumbarda (otok Korčula);

planirani gradovi:

- SELINUNT

- strogi geometrijski red, ortogonalna mreža

ulica

- četverokutni obris naselja

- pravokutni sustav poljodjelskih parcela,

putova i kanala

- agora na križanju glavnih ulica

- utjecaj Staroga Istoka i Etruščana

- važniji kolonijalni gradovi:

- Massalia/Marseille; Neapolis/Napuli,

Posidonia/rimski Paestum, Metapontum,

Syracusa/Siracusa; Akragas/Agrigento),

Selinunt; Bysantion, Odessos/Odessa; Milet,

Cyrene

GRADOVI U GRČKOJ U KLASIČNO DOBA - neoteros tropos - novi sustav izgradnje

grada (neoterizo = uvoditi novosti, mijenjati;

tropos=način življenja), kao posljedica

obnove porušenih gradova nakon grčko-

perzijskih ratova;

- Hipodamova zamisao grada:

- pravokutna ulična mreža, neovisna o

obličju terena

- jednostavnost i preglednost plana.

- agora - bogato oblikovana, arhitektonski

definiran prostor;

- gradski blokovi - pravokutni (bliski kvadratu)

s odnosom stranica 4:3 (Milet, Priena), 6:5

(Aleksandrija);

- građevine javne namjene i hramovi –

oblikujući elementi grada.

Gradovi planirani po Hipodamovom predlošku:

- Pirej – jedini grad Hipodamova koncepta u

Grčkoj

- Pirej i Rodos – autorstvo se pripisuje

Hipodamu

- gradovi kolonije (pretežito u Maloj Aziji) –

Miletos/Milet,

- Cnidos/Knidos, Priene/Priena, Olinthos/Olint

13

MILET - trgovačko, političko, kulturno i znanstveno

središte (Tales, Diogen, Anaksimandar,

Heraklit, Anaksagora, Pitagora);

- 479. g.p.n.e. obnova nakon ratnog

razaranja;

- P=92 ha, veličina gradskih blokova: 22x24,

45x40 m

1 – LUKA “LAVOVA”; 2 – LUKA “KAZALIŠTA”; 3 –

SJEVERNA AGORA; 4 – JUŽNA AGORA; 5 – STADION; 6

– ZAPADNA AGORA 7 – KAZALIŠTE; 8 - AKROPOLA

URBANISTIČKE TEORIJE KLASIČNOGA DOBA HIPOKRAT (460.-377. g.p.n.e.)

- utjecaj podneblja (klime)

- smještaj grada na istočnim padinama

(izloženost istočnim vjetrovima)

PLATON (427.-347. g.p.n.e)

IDEALNI KRUŽNI GRAD - ATLANTIDA

- grad proizvođača i ratnika pod upravom

filozofa;

- 20-25 tisuća stanovnika – grad dovoljno

brojan radi obrane, a dovoljno malen da se

građani poznaju;

- u središtu grada:

- svetište/temenos sa hramom, kipovima,

fontanama, ribnjacima i perivojima;

- centar s javnim zgradama i vojarnama

(gimnazij, hipodrom, …);

- uokolo središta je stanovanje i poljodjelski

krajolik

HIPODAM IZ MILETA (5. st.p.n.e.) - optimalna veličina grada: 10.000 stanovnika

- neoteros tropos – pravokutna mreža ulica,

pravilni gradski blokovi;

- teoretski model grada u obliku paukove

mreže (vjerojatno nigdje izveden);

ARISTOTEL (384.-322. g.p.n.e.)

Politika, knjiga 3 i 7

- u svojim raspravama govori o obrani,

higijeni i prometu;

- prihvaća hipodamovu zamisao grada; ističe

prednost arhajskoga grada u ratnim

uvjetima kada postaje labirint za neprijatelje;

- zoniranje - sakralno-upravne građevine u

blizini agore, trgovačke građevine na rubu

grada (jednostavna opskrba)

- veličina grada - ovisi o mogućnostima

prehrane stanovnika.

GRADOVI U GRČKOJ U HELENISTIČKO DOBA - novi gradovi - snažna urbanizacija;

- veliki gradovi: po broju stanovnika, po

površini, po funkcijama;

- geometrijski (ortogonalan) plan grada;

- tercijarizacija gradova (trgovina i obrt);

- javne zgrade i prostori: povećanje broja,

decentralizacija sadržaja;

- urbana oprema - brojnija i raskošnija.

HELENISTIČKI GRADOVI - najveća žarišta helenističke kulture:

Aleksandrija, Pergamon, Antiohija;

- gradovi koji su održali neprekidnost

klasičnoga doba: Milet, Priena, Knidos,

Rodos;

14

- novi gradovi ili znatno obnovljeni gradovi u

Maloj Aziji: Pergamon, Efez, Magnezija (na

rijeci Meandar), Ksantos, Halikarnas;

- novi gradovi u Egiptu: Aleksandrija,

Filadelfija, Ptolomeide;

- novi gradovi ili znatno obnovljeni gradovi u

Zapadnoj Aziji: Dura Europos, Antiohija,

Laodiceja, Apamea, Palmira, Damask,

Gerasa, Bostra, Jeruzalem, Seleukia.

ALEKSANDRIJA

- metropola helenizma, površina oko 1300 ha,

oko milijun stanovnika;

- utemeljena 332. g.p.n.e. prema planovima

arhitekata Deinokratesa i Kleomenesa;

- smještaj između mora i jezera Mareotis,

nasuprot otoku Pharu (svjetionik);

- širenje grada na more;

- ortogonalna shema grada;

- uzdužna os - ulica Canopus široka 33 m,

oivičena trijemovima.

GRADOVI RIMSKOG CARSTVA

- 7 stoljeća razvoja rimskoga grada (270.

g.p.n.e. – 476. g.n.e.);

- preuzimanje principa etruščanskog

urbanizma;

- jednostavnost tlocrtne sheme;

- monumentalnost ambijenta

Rimsko carstvo, koje je kroz više stoljeća bila

najjača država u Evropi i Sredozemlju ostavilo je

bogato nasljeđe graditeljstva i izgradilo veliki

broj gradova sve do Britanskih otoka, Rajne,

Dunava, Crnog mora, Male Azije, Palestine i

Sjeverne Afrike. Rimska civilizacija je vezana uz

civilizaciju Etrušćana (9. - 3. st. p.n.e.).

Etrušćanski grad - utemeljenje grada, sustav

obrane i tehnika gradnje – zapisani u svetim

knjigama.

Templum celeste - Cardo i Decumanus trasiraju

se u odnosu na Sunce.

Tloris grada ortogonalan ili prilagođen terenu.

Gradske zidine nepravilne neovisno o

ortogonalnom sustavu ulica - kiklopski zidovi,

Voltera: 9 km, v=9 m, š=2 m

Akropola unutar ili izvan zidina grada

Nekropola - izvan zidina grada

Grad Rim kao centar imperije razvijao se

spontano i za razliku od većine novoosnovanih

gradova nema ortogonalnu matricu grada što je

dijelom bilo uvjetovano i brežuljkastim terenom

na kojem je nastao. Grad Rim je bio prva

svjetska metropola, (procjene broja stanovnika

kreću se od 500.000 do 2.000.000) sa mnogim

15

problemima koji i danas muče velegradove.

Jedno od dostignuća rimskog urbanizma je za

ono vrijeme visoki stupanj komunalne

opremljenosti. Svi rimski gradovi su imali riješen

problem vodoopskrbe i kanalizacije, ali u gradu

Rimu to je ipak bila privilegija bogatijih slojeva

stanovnika. Gustoća naseljenosti i izgradjenosti

je bila velika, najamne stambene zgrade u

siromašnijim dijelovima grada imale su čak do 7

katova. Nasuprot tome u užoj okolici grada i u

predgrađima bio je izgradjen pojas ljetnikovaca i

vile bogataša sa prostranim vrtovima. Sve

rimske gradove, a posebno grad Rim,

karakterizira i veliki broj hramova i objekata

javne namjene kao što su javna kupališta

(terme) amfiteatri, arene, cirkusi i sl. Veliki dio

trgovačkog i javnog, a posebno političkog života

odvijao se na trgovima

Kao naglašeno osvajačka, rimska država je na

novoosvojenim teritorijima osnivala i

rekonstruirala gradove koji su imali funkciju

administrativnih centara provincija. Iz vojnih

razloga, osiguranja granica (limesa) osnivani su

utvrđeni vojni logori zvani castrum (kastrum),

Rimljani su veoma veliko značenje davali izboru

lokacije za svoje gradove što je veoma dobro

opisao čuveni rimski teoretičar graditeljstva

Vitruvije u svom djelu "De architectura Libri

dicem". To kao i gusto izgrađena mreža cesta

koje su medjusobno povezivale dijelove carstva

doprinjele su tome da su mnogi današnji

evropski velegradovi razvili na lokacijama

rimskih gradova pa čak zadržali i nazive. To su

npr, gradovi Londonium (danas London), Lute-

tia Parisiorum (danas Pariz), Vindobona (danas

Beč - Wien), Massilia (danas Marsej) i Colonia

Agrippinensis (danas Köln).

I na tlu Hrvatske nastali su brojni rimski gradovi

sa funkcijama vojnih i upravnih centara. Neki od

njih su takodjer zadržali i naziv koji je nastao iz

rimskog naziva kao npr; Salona (Solin),

Parentium (Poreč), Pola (Pula), Siscia (Sisak) i

dr. U nekim od tih gradova postojeća ulična

mreža povjesnog dijela grada identična je onoj iz

rimskog castruma na pr. u Sisku, a u Poreču su

ulice cardo i decumanus zadržali iste nazive do

današnjeg dana.

USTROJ RIMSKOGA GRADA - gradograditeljski ustroj - predložak rastera

- centurijacija; kastrametacija

- cardo - u smjeru sjever-jug

- decumanus - u smjeru istok-zapad

Kastrametacija je planimetrijski i prostorni ustroj

castruma (vojnoga tabora, logora).

Castrum u republikansko doba ima oblik

kvadrata veličine stranice od 500 do 700 m,

okružen grabištem, učvršćen palisadama, s

glavnim ulazom na istoku

Castrum u carsko doba (od 27.g.p.n.e.) je

pravokutnog oblika, uža stranica = 2/3 dulje

stranice (500 x 700m ili 600x800m).

CASTRUM – VOJNI TABOR

- cardo/via principalis (100 stopa);

- decumanus/via praetoria (50 stopa)

1 SREDIŠTE TABORA SA SVETIŠTEM

2 ZAPOVJEDNIŠTVO – PRAETORIUM

3 ORUŽARNA

4 LAZARET

5 TRG I TRŽNICA - FORUM

6 SMJEŠTAJ ČASNIKA

7 UČIONA

8 ZAROBLJENICI

9 SMJEŠTAJ VOJNIKA (VOJARNE–CANABAE)

16

CENTURIJACIJA

podjela zemljišta na centurije - kvadrate

površine 50 ha (stranica oko 710 m; 1 centurija

= 100 parcela-sortes). Centurije se dijele na

agrarne parcele – jugere.

- agrimenzores ili gromatici - zemljomjernici

- groma – mjerni instrument

POŠTIVANJE LOKALNIH URBANISTIČKIH

TRADICIJA

- prilagodba rimskoga grada etruščanskom,

grčkom i helenističkom gradograditeljskom

naslijeđu;

- novi rimski grad u blizini postojećega grada

(Atena, Emona, Tarsatica);

- naslijeđeni urbani ustroj obogaćen

monumentalnim građevinama i uresima

grada;

- u sjevernoj Italiji i Europi Rimljani podižu

grad tipa castruma.

RIMSKI GRAD PRILAGOĐEN OBLIČJU

TERENA

- malobrojni gradovi u sustavu templum

celeste zbog prilagodbe terenu;

- decumanus usporedan sa slojnicama;

- cardo okomit na slojnice.

TRIER

ZONIRANJE RIMSKOGA GRADA

- zoniranje slabo izraženo, isprepletanje

sadržaja

- socijalni zoning stambenih četvrti (četvrti

bogatih i četvrti siromašnih)

- specijalizirane trgovačke ulice i trgovi (ulice

draguljara, pekara …)

- tabernae (lokali u prizemljima zgrada s

uličnim ulazima)

STAMBENI BLOKOVI RIMSKOGA GRADA

- u grčkom i helenističkom gradu stambeni

blok često izdužen – dvored zgrada;

- u rimskome gradu stambeni blok najčešće

kvadrat ili približno kvadrat – četverored

zgrada (od 21x21 m u Trier-u do 137x137 m

u Lucci);

- u srednjovjekovnome gradu preuzet rimski

tip stambenoga bloka.

JAVNE GRAĐEVINE RIMSKOGA GRADA

veće, raskošnije i raznovrsnije nego u grčkom i

helenističkom gradu

- thermae - u sklopu termi: vježbaone,

čitaone, igraone, trgovine, šetališta, vrtovi;

- basilica - tržnica, sudnica;

- theatrum – kazalište;

- odeum - glazbena dvorana;

- stadium – stadion;

- palestra – rvalište;

- templum – hram;

- amphitheatrum/arena – borilište;

- circus - trkalište za konje i kola (Circus

Maximus u Rimu);

- naumachia - gledalište s vodenom

površinom za natjecanja.

JAVNI PROSTORI RIMSKOGA GRADA - kapitolij

- posvećeni prostor, na povišenom mjestu,

kompozicijski povezan s forumom;

- hramovi Jupitera, Junone i Minerve;

17

- ostali hramovi i svetišta;

- naziv za jedan od sedam brežuljaka grada

Rima

- forum;

- gradski trg - jedini kod malih gradova, a

reprezentativan kod velikih gradova;

- sustav foruma u gradu Rimu;

Carski forumi unijeli su urbanistički red u nepravilno gradsko

tkivo:

- Forum Iulium Cesaris (110x70 m);

- Forum Augusti (125x90 m);

- Forum Pacis Vespaziani;

- Forum Nervae;

- Forum Traiani (280x200 m) prema projektu arhitekta

Apollodorusa iz Damaska - helenistički utjecaj.

- forum najčešće u predjelu sjecišta carda i

decumanusa;

- forum u gradu = praetorium u castrum;

- tlocrtni oblik - najčešće pravokutnik (odnos

stranica često 3:2), katkada izduženi

pravokutnik (Ostia, Pompeji), a iznimno i

kvadrat, krug, elipsa – utjecaj helenizma

(Antiohia, Gerasa, Palmira)

- javne zgrade uz forum:

- trijemovi, hram, vijećnica (curia), državna

riznica, zatvor, sudnica (basilica), tržnica,

trgovine (tabernae)...

- ulice

- glavne ulice

- CARDO (Via Cardinalis, Via Principalis)

- u polju primarna, u gradu sekundarna

- širina: 7-8 m u gradu, 100 stopa (=30,48

m) u polju

- DECUMANUS (Decumanus Maximus, Via

Decumanus)

- glavna ulica grada

- širina: 14-15 m (30 m) u gradu, 50 stopa

(15,24 m) u polju

DECUMANUS U POMPEJIMA

- razmjerno uske stambene ulice: 2,5-5 m

- ulice prekrivene kamenim pločama

- povišeni pločnici za pješake

- povišene kamene ploče na mjestima

prijelaza pješaka “zebre”

- parkovi, svete šume

18

ARHITEKTONSKI URESI RIMSKOGA GRADA

- bogatiji nego u helenističkom gradu

- skulpture, obelisci, stupovi, slavoluci,

fontane, trijemovi

GRADSKI SERVISI I KOMUNALNA OPREMA

GRADA

- vodovod (akvedukti; potrošnja u Rimu 1

m3/st./dan; potrošnja u 20. st. 0,5

m3/st./dan);

- odvodnja (glavni kolektor u Rimu - “Cloaca

Maxima” izveden 509. g.p.n.e.;

- protupožarna zaštita (u Rimu 7 postaja

svaka sa 7.000 vatrogasaca);

- policija (u Rimu 7 postaja svaka sa 1.000

policajaca.

RIMSKO URBANISTIČKO ZAKONODAVSTVO

ZAKON XII. PLOČA (sredina 5. st.pr.K.)

- širina i kategorija ulica:

- iter - pješačka ulica najmanje širine 0,66 m

- actus - najmanje širine 1,35 m

- via - kolna ulica najmanje širine 2,70 m

- građevna crta

- dubina i visina izgradnje

- održavanje ulica

- građevno redarstvo, komunalna služba

LEX IULIA MUNICIPALIS (45. g.pr.K.)

- ustroj grada

- održavanje i oprema ulica

- raspored, izgradnja i popravak zgrada

- izvlaštenje (eksproprijacija) zemljišta

- javna sigurnost i higijena

Marcus Vitruvius DE ARCHITECTURA LIBRI DECEM - oko 15. g.pr.K.

- pravila za ustroj i izgradnju grada

„...odabir mjesta za utemeljenje grada u

odnosu na klimatske uvjete (osunčanje,

vjetrovi, temperatura, vlažnost)...“;

- naputak o gradnji gradskih utvrda, ulica i

trgova:

„...prednost ima kružni oblik zidina i

radiocentrična cestovna mreža...“;

- preporuke o estetici, proporciji i simetriji

gradskoga prostora

RIMSKI GRADOVI - PRAVNI I POLITIČKI STATUS - Grad Rim - Vojni gradovi - rimski vojni tabor - castra

- castra stativa - stalni vojni tabor;

- castra aestiva - ljetni vojni tabor;

- castra hiberna - zimski vojni tabor;

- castron - manja vojna utvrda

- Gradovi kolonije na osvojenom teritoriju

- novoutemeljeni gradovi;

- naslijeđeni gradovi iz predrimskoga doba:

- žive u potpunoj ovisnosti o Rimu;

- 120. g.pr.K. utemeljeno već 80-ak

gradova (Firenca, Lucca, Torino,

Verona; Trier, Arles, Nimes …)

RIMSKI GRADOVI - URBANISTIČKI USTROJ romanizirani gradovi - etruščanski gradovi;

BOLOGNA

19

- latinske kolonije

HERCULANEUM

novoutemeljeni gradovi - planirani gradovi

- gradovi razvijeni iz kastruma

Aosta, Torino, Beč, Strasbourg

AOSTA

- gradovi tipa kastruma

Bologna, Pariz, Firenca, Timgad

TIMGAD

- gradovi tipa urbs quadrata

Trier, Arles, Barcelona, London

BARCELONA

- gradovi bez prepoznatljivih urbanističkih

predložaka

- gradovi različitih urbanističkih sustava

(Pompeji, Nimes, Leptis Magna,

Palmira...)

POMPEJI

- gradovi bez urbanističkog sustava i

reda (Ostia (zapadni dio)...)

RIMSKE CESTE - Apeninski poluotok: Via Flaminia,Via

Cassia, Via Salaria

- Balkan - Mala Azija: Via Appia, Via Egnatia

- Sicilija - sjeverna Afrika: Via Valeria

- Srednja i zapadna Europa: Via Emilia

- Germanija – Dunav - Dacija: Via Aquileia

- Galija-Iberijski poluotok: Via Aurelia

20

ANTIČKI GRADOVI NA HRVATSKOM TLU

- antički grad: danas arheološka nalazišta

- autohtonost: tradicija ilirskih gradina

- tisućljetna tradicija: 4. st.pr.K. - 614. g. (pad

Salone)

- slaba istraženost: neki gradovi nelocirani

- loše današnje stanje

- Salona - najugroženiji i najdevastiraniji grad

- Zadar - najistraženiji grad

- Pula – najočuvaniji grad

RASPROSTRANJENOST ANTIČKIH

GRADOVA

GRADOVI NA OBALI NA POČETKU ANTIKE

GRADOVI NA OBALI KRAJEM ANTIKE

- neujednačena gustoća gradova: veća na

Jadranu, manja u Panoniji

- gradovi na Jadranu: očuvaniji i istraženiji

- Istra: puno ilirskih naselja, malo gradova

(Poreč, Pula, Nesakcij)

- Liburnija (od r. Raše do r. Krke/Titius):

najurbaniziranije područje

- Dalmacija: Salona, Issa, Pharos, Tragurion,

Epetion, Epidauros, Narona

- povećanje broja gradova u Istri i Dalmaciji

na izmaku antike

VELIČINA ANTIČKIH GRADOVA U

HRVATSKOJ

SALONA – najveći grad (74 ha), slijede POLA/Pula (24 ha),

IADER/Zadar (14 ha), PARENTIUM/Poreč (7 ha), ISSA/Vis (

ha), PHAROS/Stari Grad ( ha), TARSATICA/Rijeka ( ha),

AENONA/Nin ( ha), ARVA/Rab ( ha)...

21

USPOREDBA POVRŠINA RIMSKIH GRADOVA

- veliki rimski gradovi

- Rim (427 ha), Trier (245 ha), Nimes (170

ha), London (120 ha)

- srednje veliki rimski gradovi

- Pompei (77 ha), SALONA (74 ha), Torino

(54 ha), Verona (44 ha)

- mali rimski gradovi

- POLA/Pula (24 ha), Emona/Ljubljana (21

ha), Vindobona/Beč (19 ha),

Florentia/Firenca (19 ha), IADER/Zadar (14

ha), Barcino/Barcelona (14 ha),

PARENTIUM/Poreč (7 ha), Ostia (2,4 ha).

RAZVOJNI PUT ANTIČKIH GRADOVA U

HRVATSKOJ

- naselja koja su sazrijevala u autohtonom

(ilirskom) ambijentu:

- svi gradovi Liburnije, osim Zadra

- mnogi gradovi u Dalmaciji

- naselja nastala doseljavanjem grčkog i

rimskog kulturnog i etničkog elementa:

- svi gradovi u Panoniji

- malobrojni gradovi na Jadranu

SMJEŠTAJ ANTIČKIH GRADOVA U

HRVATSKOJ

- na brežuljcima tipa castellum i oppidum:

pretežito ilirska naselja

- u ravnici ili na blagim padinama: gradovi

kolonije

- na poluotocima: Parentium, Arva, Iader,

Epidauros

- na pješčanim sprudovima: Aenona

TLOCRTNA SLIKA ANTIČKIH GRADOVA U

HRVATSKOJ

- pravilan predložak:

- ortogonalan (Issa, Pharos, Parentium,

Iader)

ISSA PHAROS

- radio-centričan (Pola)

- nepravilan predložak: Asseria, Varvaria

ASSERIA

GRČKI GRADOVI U HRVATSKOJ

- doticaji s Grčkom od 9. st.p.n.e.

- nalazi keramike

- utvrđenja gradina: tehnika megalitskih

bunja (kiklopski zidovi - opus quadratum)

22

- osnivanje kolonija od 4. st.pr.K. – cilj nije bio

osvajački (grčki gradovi postaju kulturna

žarišta)

- Issa (Vis) - prvi grčki grad na Jadranu. Grad

osnivaju doseljenici iz Sirakuze oko 389.

g.p.n.e.

- oblik nepravilnoga četverokuta, agora u

južnom dijelu grada

- ostatci kiklopskoga ziđa

- rimsko kazalište na poluotoku Prirovo

(danas samostan)

- Pharos (Stari Grad, o. Hvar) utemeljuju ga

doseljenici s otoka Parosa, 384. g.pr.K.

- agrarna kolonija, sačuvana grčka

poljodjelska parcelacija (scamnatia)

- kvadratni oblik grčkoga/rimskoga grada;

- urbana planimetrija – urbs quadrata;

- trg na sjecištu glavnih ulica

- Knidska kolonija na otoku Korčuli -

utemeljena možda prije Isse i Pharosa,

nepoznata lokacija

- stanovnici Issae osnivaju u 3. st.pr.K.

naselja-kolonije: Lumbarda (o. Korčula),

Tragurion (Trogir) i Epetion (Stobreč)

- Salona – ilirsko naselje postaje glavni emporij

(trgovačka luka)

23

PSEFIZMA

Starogrčki natpis uklesan u kamenu (3. st.pr.K.)

- najstariji poznati urbanistički dokument o

osnivanju grčkoga naselja govori o_

- razdiobi zemljišta na: naselje ograđeno

zidom i poljodjelski prostor u okolici;

- imenima obitelji s pripadajućim parcelama;

- pravima stanovnika koji su prvi zauzeli

zemlju i onih koji će doći kasnije

Psefizma je nađena u Lumbardi – grčkoj

agrarnoj koloniji na otoku Korčuli.

RIMSKI GRADOVI NA TLU HRVATSKE - rimska nazočnost 8 stoljeća: 3. st.pr.K. - 5.

st.

- za razliku od grčke, rimska kolonizacija

imala je osvajački cilj (prema rimskom pravu

s osvojenim teritorijem Rim je neograničeno

raspolagao)

URBANIZACIJA ISTOČNE OBALE JADRANA

- Rimljani nisu osnovali ni jedan novi grad

osim vojnih tabora;

- svi rimski gradovi postojali su i u predrimsko

doba kao autohtona ilirska (grčka) naselja;

- do početka 2. st. gradovi na Jadranu jedini

su gradovi na tlu današnje Hrvatske

URBANIZACIJA PANONIJE

- stalni vojni logori; utvrde tipa castellum;

- početkom 2. st. pretvaranje castruma u

naselja;

- broj naselja mnogo manji nego na Jadranu;

- najveći castrum je Mursa (Osijek);

- gradovi termalna lječilišta: Aquae Iassae

(Varaždinske Toplice), Aquae Ballisae

(Daruvar);

- veći gradovi: Siscia (Sisak), Marsonia

(Slavonski Brod), Cibalae (Vinkovci);

- manji gradovi: Andautonia (Ščitarjevo), Iovia

(Ludbreg), Ad Fines (Glina), Incerum

(Požega), Cuccium (Ilok) i dr.

RIMSKE CESTE U HRVATSKOJ

- svi glavni današnji cestovni smjerovi

(dijelom i trase) podudaraju se s rimskim

cestama: jadranska cesta, savska cesta,

podravska cesta.

DANAŠNJE STANJE RIMSKIH GRADOVA

A) jasno uočljiv gradograditeljski predložak:

Zadar, Poreč

B) dobro očuvana arheološka nalazišta:

Parentium (Poreč), Pola (Pula), Nesactium

(Nezakcij), Asseria (Podgrađe/Benkovac),

Aenona (Nin), Iader (Zadar), Salona (Solin),

Aequum (Čitluk/Sinj), Narona

(Vid/Metković);

C) slabije očuvana arheološka nalazišta:

Tarsatica (Rijeka), Curicum (Krk), Senia

(Senj), Varvaria (Bribir/Skradin), Scardona

24

(Skradin), Aquae Iassae (Varaždinske

Toplice), Andautonia (Šćitarjevo), Cibalae

(Vinkovci);

D) skromni, nedovoljno istraženi ostatci:

Fulfinium (Omišalj/Krk), Apsorus (Osor),

Arva (Rab), Argyruntum (Starigrad/Velebit),

Iovia (Ludbreg).

JAVNE GRAĐEVINE RIMSKOGA GRADA

AMFITEATRI

POLA – početak gradnje nekoliko desetljeća

prije Coloseuma u Rimu

Salona; Iader, Siscia, Mursa, Epidaurus, Equum,

Burnum (Kistanje)

Svaki grad nije imao amfiteatar – forum u funkciji

amfiteatra

SLAVOLUCI

Pola - Sergijev slavoluk

Iader - slavoluk Melije Anijane uzidan u

“Morska vrata” u 16. st.

- slavoluk s tri otvora uklopljen u istočni

bedem;

Asseria - Trajanov slavoluk

AKVEDUKTI

komunalne građevine / arhitektonske građevine

u krajoliku

Salona dužine 4 km

Dioklecijanov akvedukt (kod Solina) dužine 9 km

Iader dužine 40 km

GRADOGRADITELJSTVO KASNE ANTIKE (4.-6. st.) U ovom razdoblju započinje preobrazba

gradograditeljskoga ustroja postojećih gradova,

koja je posljedica političke i gospodarske krize,

te afirmacija kršćanstva. Preobrazba gradova se

očituje u smanjenju javnih površina, a povećanju

stambenih, te ustrojbi novoga središta oko

starokršćanskih crkvenih građevina: Poreč

(Eufrazijeva bazilika), Pula (kapela sv. Marije

Formoze), Salona (episkopalni centar).

- mreža utvrđenja (castrona) duž plovnih

putova na Jadranu: Veli Brijun; Cres, Rab,

Kornat, Vrgada (Zadar)

25

- palače: Kornati (Mala Proversa), Mljet

(Polače), Dioklecijanova palača

SALONA – Episkopalni centar

ZADAR (IADER)

- najvjernija slika antičkoga grada – ne zbog

očuvanosti antičkih građevina (kao Pula)

nego zbog nenarušene tlocrtne slike

- planirani grad – urbs quadrata

- smješten na poluotoku - P=15,4 ha;

700x230 m; 2000-3000 st.;

- pravokutni sustav ulica – insule: 50x25(30)

m, 40x25(30) m;

- decumanus – Calle larga (Široka ulica) –

sredinom poluotoka

- cardo – završava s Morskim vratima

(slavoluk Melije Anijane)

- gradski zid – ulaz u grad s jugoistoka

- forum i kapitolij na mjestu ilirskoga

(liburnijskoga) svetišta

- FORUM: 45x90 m, s tri strane okružen

jednokatnim trijemom; od kapitolija odvojen

ulicom i razlikom u visini (1,8 m)

- KAPITOLIJ: obrubljen dvostrukim trijemom s

tri strane; sličan francuskim primjerima

(Pariz) a različit od drugih primjera u Italiji i

Dalmaciji;

26

DANAŠNJE STANJE FORUMA I KAPITOLIJA - sjeverni dio

foruma: u 6. st. izgrađen ranosrednjovjekovni sakralni sklop

sv. Donata i sv. Stošije.

PULA (POLA)

- neuobičajeni plan rimskoga grada - nepravilan

radijalno - kružni plan na ilirskoj podlozi

(gradinski dojam naselja);

- jedan od rijetkih (možda i jedini) antički grad

kružnoga tlocrta

- ortogonalna planimetrija u manjoj mjeri – u

predjelu foruma i kapitolija, te donekle u

suburbiju;

- glavna ulica (decumanus) – kružna;

- svetište – na vrhu grada, na mjestu ilirskoga

svetišta (u renesansi izgrađen kaštel)

- forum – 81x31 m (odnos stranica 1:2,2);

- kapitolij – u nastavku foruma; dva hrama

- brojne sačuvane antičke građevine –

amfiteatar (arena), dva kazališta, dva

hrama, slavoluk, javne i stambene zgrade

NIN (AENONA)

- smještaj na pješčanom sprudu; nepravilan

kružni oblik;

- tlocrt - urbs quadrata (pravokutne insule

različitih veličina)

- razvoj: ilirsko naselje; rimski grad; rušenje

grada u 7. st.; sjedište hrvatskih kraljeva i

biskupa u 10. st.; rušenje grada u 17. st. u

27

ratovima između Turske i Venecije; od tada

naselje ruralnoga tipa

OSIJEK (MURSA)

- rimski grad Colonia Aelia Mursa - današnji

Donji grad

- vojni tabor za 6000 ljudi, površina oko 50

ha, najveći rimski grad u sjevernoj Hrvatskoj

(od 2. st. pretvorba u grad);

- Vizigoti razaraju Mursu 378. g.

SOLIN (SALONA)

Najveći rimski grad na tlu Hrvatske, jedan od

većih rimskih gradova (približne površine kao

Pompeji).

Iirsko naselje (sjedište Delmata); grčki emporij;

metropola rimske Provinciae Dalmatiae.

Tri prostorne i vremenske cjeline (rijetko su se

rimski gradovi širili izvan početnog okvira grada):

1 urbs vetus (najstariji dio grada; forum,

kapitolij, kazalište)

2 urbs nova occidentalis (amfiteatar)

3 urbs nova orientalis (starokršćanski sklop)

povijesna slojevitost (stratigrafija) – tri sloja:

- ilirsko-grčki;

- rimski;

- kasnoantički– ranosrednjovjekovni;

DIOKLECIJANOVA PALAČA – SPLIT

Kasnoantička građevina, izvedena 300. godine s

ciljem da car Dioklecijan provede posljednje

godine života (305.-313.)

Slaveni i Avari razaraju Salonu 614. g.;

stanovništvo se sklanja u Dioklecijanovu palaču

iz koje se razvio srednjovjekovni Split

(Aspalathos). Split postaje tako nasljednik

urbanističke tradicije porušene antičke Salone.

- jedinstveni primjer u povijesti – polivalentna

građevina: carska palača / grad / vojni tabor;

- 215x175(189) m;

- objedinjene dvije sheme: urbs quadrata i

castrum;

28

- glavne ulice (cardo i decumanus) 23 m

(helenistička tradicija);

- gradska vrata:

- porta aurea (zlatna, sjeverna);

- porta argentea (srebrna, istočna);

- porta ferrea (brončana, zapadna);

- morska vrata

- sjeverni dio: stanovanje vojske i posluge

- južni dio: carske odaje, Jupiterov hram,

Dioklecijanov mauzolej.

Prilagodljivost palače - ona postaje grad

pretvarajući svoja arhitektonska obilježja u

urbanistička.

DIOKLECIJANOVA PALAČA - SREDNJI VIJEK

SREDNJEVJEKOVNI GRADOVI

Razdoblje srednjeg vijeka počinje:

- 476. g. pad Zapadnoga Rimskoga Carstva

- 529. g. zatvorena posljednja klasična

akademija u Ateni, utemeljen benediktinski

red u Italiji,

a završava:

- 1453. g. pad Carigrada

- 1492. g. otkriće Amerike

- 1517. g. početak reformacije

U evropskom i mediteranskom prostoru početak

perioda nazvanog Srednji vijek poklapa se sa

raspadom Rimskog carstva i tzv. seobom

naroda. Promjene su se odvijale tokom nekoliko

stoljeća, a karakterizira ih dominacija kršćanstva

i feudalizam kao novi društveni sistem.

Rani srednji vijek (V stoljeće nove ere), period je

raseljavanja stanovništva iz gradova. Tako je

velegrad Starog vijeka Rim spao u VII stoljeću

na svega 40.000 stanovnika Formira se nova

dominirajuća klasa feudalci, a to su vlastela s

jedne i svećenstvo s druge strane, iako u

početku nepovjerljivi prema gradovima,

prihvaćaju gradove kao nove izvore prihoda.

Tako dolazi do osnivanja novih gradova oko

feudalnih zamkova, samostana i crkvenih

središta. Radi razvoja zanatstva i trgovine mnogi

novi gradovi se osnivaju na važnijim

komunikacijama, kopnenim i vodenim, posebno

na raskršćima cesta, prijelazima preko rijeka i

morskim lukama ili na već srušenom ili

polusrušenom rimskom gradu.

Urbana struktura srednjevjekovnih gradova bila

je veoma različita. Najveći dio njih nastajao je i

razvijao spontano kroz više stoljeća - takvi

gradovi imaju nepravilnu mrežu ulica. Manji dio

gradova je u Srednjem vijeku bio gradjen planski

najčešće sa ortogonalnom mrežom ulica i uličnih

blokova.

29

Gradovi su dobivali povlastice, posebno oni

izgradjivani na kraljevom zemljištu, koji su

dobivali naziv "slobodni kraljevski grad", Građani

su također imali posebna prava.

Srednjevjekovni grad je postao veoma privlačan

za seosko stanovništvo koje u feudalnom

sistemu ima veoma malo sloboda.

U ranom Srednjem vijeku grad je bio centar

proizvodnje, prvenstveno zanatske, tako da su

80 % stanovništva činili proizvodjači i njihove

obitelji. Osnivaju se udruženja zanatlija

tzv.cehovi koja osiguravaju kvalitetu proizvoda .

U srednjovjekovnom gradu se formira

gradjanska klasa koja već u IX stoljeću počinje

borbu za svoje oslobadjanje od feudalnih

gospodara. Osamostaljenje gradova od

feudalnih gospodara, koje je nekad bilo vršeno i

nasilnim putem dovelo je do stvaranja gradske

samouprave - komuna sa svojim gradskim

vijećima i statuta sa zakonskom snagom.

Ovakvo osamostaljenje građanske klase i

preuzimanje lokalne samouprave imalo je

odraza i na organizaciju gradskog prostora. U

srednjovjekovnim gradovima izgrađuju se

reprezentativne gradske vječnice, često na

posebnom trgu. Kroz to u mnogim

srednjevjekovnim gradovima nalazimo dva trga

jedan crkveni (duhovna vlast) a drug građanski

(svjetovna vlast). Takvim naglašenim

formiranjem dvaju gradskih centara - sakralnog

(crkva) i profanog (vijećnice) srednjevjekovni

gradovi poprimaju svoj karakterističan i

prepoznatljiv bipolarni oblik.

Gradovi Srednjeg vijeka su maleni, najveći grad

srednjeg vijeka je Venecija s ~140.000 st.

koncem XIII st., uz nju je po veličini

Konstantinopolis (400. 000 st). Dubrovnik je po

broju stanovnika bio najveći u Hrvatskoj (6.000

st.)

Gustoća izgrađjenosti u tim gradovima bila je

veoma visoka, većina ulica uske i bez ikakvih

sanitarnih uredjaja što je pospješivalo razvoj

bolesti i epidemija velikih razmjera. Česti su bili i

požari koji su uništavali čitave četvrti.

Takve prilike u gradovima uvjetovale su spor

rast gradskog stanovništva koje je npr, u

Engleskoj za tri stoljeća (od XI do XIV) poraslo

samo za 2,2 puta.

Povijest hrvatskih gradova i hrvatskog

urbanizma počinje sa srednjim vijekom. Srednji

vijek je kulturno-povijesno razdoblje u kojemu

nastaju prvi gradovi sa hrvatskim stanovništvom.

Hrvatski srednjovjekovni gradovi nisu dostigli

bogatstvo i sjaj francuskih, nizozemskih ili

njemačkih gradova, ali su usporedivi i slični s

talijanskim i srednjoeuropskim gradovima.

Medju srednjevjekovnim gradovima izgradjenim

na našoj jadranskoj obali planski su utemeljeni:

Korčula, Ston, Pag i dijelovi Dubrovnika.

Dubrovnik je već u XIII stoljeću dobio svoj

Statut, a poslije požara 1296. godine grad je

dobio novi plan sa sistemom paralelnih ulica

okomito položenih na glavnu,široku ulicu Place

(današnji Stradun).

TIPOLOGIJA SREDNJOVJEKOVNOGA GRADA prema mjestu nastanka

- gradovi antičkoga naslijeđa;

- kontinuitet rimskoga grada: Firenca,

Bologna, Lucca, Pistoia, Verona, Piacenza;

- ugradnja grada u rimske građevine: Tours,

Arles, Split;

- novi gradovi na antičkim temeljima:

Strasbourg, Bordeaux, Rouen;

- očuvanost rimskoga položaja: Avenche,

Urbisaglia, Ljubljana

- gradovi nastali oko nekih žarišta (crkva,

samostan, utvrda);

- gradovi na povoljnim mjestima (na

brežuljcima, uz vodu).

30

prema centričnosti

- monocentrični gradovi

- bicentrični (dvojni) gradovi (Carcassone,

Budimpešta, Zagreb)

- policentrični gradovi (Reims, Hiledsheim)

prema tlorisnom predlošku

- linearni gradovi (Edinburgh, Križevci) -

formirani uz jaku prometnicu, izduženi

- koncentrični gradovi (Bale, Nordlingen)-

nastaju prstenastim širenjem

- spiraloidni gradovi (Motovun)- obično

«obavijeni» oko stožastih brežuljaka

- zvijezdasti gradovi (Siena, Žminj)- na

mjestima gdje se sutiče više putnih pravaca

- ortogonalni (Klasični) gradovi (Zadar,

Poreč)-uvijek planirani; novi gradovi ili

gradovi često rimskog podrijetla

- vretenasti gradovi (Samobor)-linearan grad

od l ulice sa proširenim «tržišnim» mjestom

- radijalno koncentrični- poprečno prosječene

ulice spajaju gradska vrata i trg u središtu

naselja

prema društveno-političkom položaju

- slobodni kraljevski gradovi

- gradovi-države

- crkveni gradovi

- feudalni gradovi

SMJEŠTAJ SREDNJOVJEKOVNIH GRADOVA

- položaji koji omogućuju obranu

- povoljan zemljopisni položaj: prijelaz preko

rijeke, spoj dviju rijeka, prestanak plovnosti

rijeke, morski zaljev, raskrižje važnih putova,

mjesta prije planinskog masiva

PLANIRANJE SREDNJOVJEKOVNOGA GRADA - nepravilni i spontano nastali gradovi

- novoutemeljeni planirani gradovi u vojne,

kolonizacijske i trgovačke svrhe:

a) pravilna geometrijska (ortogonalna)

planimetrija;

b) bastide i borgade - novoutemeljeni

planirani gradovi/naselja osnovani zbog:

vojnoga značaja, gospodarske obnove

ratovima opustošenih područja. To su

naselja poluurbanih obilježja (“između sela i

grada”) neka vrsta preteča renesansnoga

urbanizma – traganje za srednjovjekovnim

idealnim gradom;

- naziv bastide u Francuskoj i Engleskoj, a

borgade (castelli franchi) u Italiji.

ZONIRANJE SREDNJOVJEKOVNOGA GRADA

Etnička podjela

- kvartovi etničkih grupacija, židovski kvartovi

Socijalna podjela - kvartovi s vilama bogatih i plemstva,

- kvartovi sa skromnim građanskim kućama

31

Specijalizacija ulica prema zanimanjima - torbarska, kožarska, mesarska

Specijalizacija gradskih četvrti - trgovine - raspršene po gradu; “gradovi su

djeca trgovine”;

- tržnice - u rubnim dijelovima grada; ispred

gradskih vrata – podgrađe/grad trgovaca;

- radni predjeli - jedinstvo rada i stanovanja:

proizvodi se u prizemlju, a stanuje na katu

- trgovi - crkveno i svjetovno središte: trg s

katedralom/crkvom; trg sa gradskom

vijećnicom;

- sveučilište.

IZGRAĐENOST SREDNJOVJEKOVNOGA

GRADA

- velika gustoća izgradnje: do 100% (Italija –

Venecija)

- velika gustoća naseljenosti - prosječno 100-

150 st./ha, do 500-700 st./ha

URBINO

SREDNJOVJEKOVNI TRGOVI

- prostori za javne predstave

- specijalizacija trgova

* katedralni trg

* trg vijećnice

* trg tržnica

FIRENZA A – PIAZZA DUOMO

B - PIAZZA DELLA SIGNORIA

- tipološka raznolikost

- oblik: nepravilan i geometrijski (rijetka stroga

geometrija);

- introvertiranost (ulice ulaze na trg u

uglovima i bočno, rijetko u osi pročelja

glavne zgrade);

- različiti od antičkih, renesansnih i baroknih

trgova (manji i drukčijih tlocrtnih oblika).

SIENA – PIAZZA DEL CAMPO

32

SREDNJOVJEKOVNE ULICE, GRADSKI

BLOKOVI I PARCELE

- ulice: sustav kapilara, mala širina (7-8 m, 5-

6 m, 2 m)

- različitost blokova: pravilni (četvorinasti,

pravokutni), zakrivljeni, nepravilni;

- parcela: najčešće uska i dugačka sa

zabatima zgrada prema ulici.

LÜBECK

GRADSKI ZID

- obrambeni značaj - masivna konstrukcija i

kule (utvrđenje);

- pravno-administrativni značaj - primjena

zakona i propisa unutar gradskoga zida;

- društveni značaj - osjećaj zajedništva i

međusobne povezanosti.

VODA U SREDNJOVJEKOVNOME GRADU

- dio sustava utvrđenja

- prometnica

AMSTERDAM

- pokretač gospodarstva: pomorstvo,

trgovačke luke

- dio tehnološkoga procesa obrtničke i

manufakturne proizvodnje

- dio urbanoga ustroja (Venezia, Amsterdam,

Bruges, Nürnberg)

- bunari (u dvorištima, na trgovima)

KOMUNALNA INFRASTRUKTURA

SREDNJOVJEKOVNOGA GRADA

- nema kanalizacije i vodovoda;

- vodotoci se često koriste kao smetlišta;

- ulice nepopločene;

- prvi pločnici: Pariz (12. st.), Firenca (13. st.),

Engleska (14. st.);

- javna kupališta;

- bolnice, karantena (obveza od 14. st.).

NAČIN KORIŠTENJA JAVNIH PROSTORA

GRADA

religijske svečanosti:

velike crkvene zabave, procesije, scenske

predstave (crkvena prikazanja, religijski

igrokazi);

građanske svečanosti:

organizirane i spontane pučke zabave; turnirske

igre i natjecanja; prigodni sajmovi;

u Bologni: javni izbor sudaca, rektora,

sveučilišnih profesora i laureata; predstave

putujućih pjevača, svirača, glumaca, žonglera i

mađioničara;

javna kažnjavanja:

stupovi srama, vješala, lomače

SREDNJOVJEKOVNO URBANISTIČKO ZAKONODAVSTVO - sigurnost života u gradu;

- podizanje i održavanje gradskoga zida;

- zaštita od požara;

- izgradnja duž ulica i održavanje ulica;

- zabrana izbočina na zgradama prema ulici

- Prag, 1313. g. - potrebna dozvola za

izgradnju ili dogradnju

- Genova - propis za zgrade prema luci

33

SREDNJOVJEKOVNI HRVATSKI GRADOVI

STAROHRVATSKI GRADOVI

9.-12. stoljeće (do 1102. g.)

Utvrđena gradišta: Mrsunjski lug (Slavonski

Brod), Sv. Petar (Ludbreg), Gradina (Gudovac,

Bjelovar), Bedem-gradište, Čerinci (Okučani),

Tvrđa Sv. Ane u Šibeniku, Bribir (Skradin), Stari

Gočan (Istra)

Nove urbane jezgre: Nin, Knin, Biograd, Bribir,

Šibenik, Klis, Omiš, Imotski; Zagreb, Sisak,

Vinkovci, Osijek

Kroatizacija antičkih gradova: Poreč, Pula, Osor,

Krk, Rab, Senj, Zadar, Trogir

Svrha ranosrednjovjekovnih gradova:

obrambena, administrativno-crkvena, trgovačka

GRADOVI KASNOGA SREDNJEGA VIJEKA

(1102.-1526. – razdoblje Ugarsko-hrvatske

države)

- naseljavanje Slavonije (sjeverne Hrvatske):

početak urbanizacije

- poticaj: ratna opasnost - Tatari (13. st.),

Turci (15.-16. st.)

- slobodni kraljevski gradovi

- vojna krajina (od 16. st.) – završetak

srednjega vijeka

- brojni srednjovjekovni gradovi-burgovi

porušeni (napušteni)

- neki burgovi pregrađeni u utvrde

renesansnih obilježja

- početak osnivanja novih renesansnih

gradova

SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI NA JADRANU - sačuvan populacijski, ustavno-pravni,

urbanistički i komunalni kontinuitet iz antike;

- autohtone vrijednosti - mediteranski grad

izvornih obilježja: Dubrovnik, Split, Korčula;

- velika gustoća gradova;

- česti sukobi gradova zbog zemljišnih

posjeda na njihovim granicama.

SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI U SJEVERNOJ HRVATSKOJ Antički gradovi nestali ili su se pretvorili u sela

na mjestu ruševina (ratovi, loš građevni

materijal). Izgubljen svaki trag antičkoga

gradograditeljskoga naslijeđa. Uveden je novi

gradograditeljski ustroj. Mala gustoća gradova.

Procvat gradova u 14. i prvoj polovici 15. st.

zaustavljen je krajem 15. i u 16. st. zbog turskih

osvajanja.

SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI PREMA NAČINU NASTANKA kontinuitet iz antike

- kulturno-etnički i smještajni kontinuitet:

Poreč, Pula, Rab, Zadar, Trogir;

- kulturno-etnički kontinuitet: Split/Salona,

Dubrovnik/Epidaurus;

- kontinuitet imena: Sisak/Siscia, Senj/Senia,

Knin/Ninia, Makarska/Muccurum;

- kontinuitet mjesta: Nin, Skradin, Osijek

podgrađa utvrda - Varaždin, Krapina, Križevci, Virovitica,

Vukovar, Ilok

samostalna naselja - civitas na Jadranu;

- slobodni kraljevski gradovi u Slavoniji

gradovi oko nekih žarišta

- ilirska gradina ili staroslavensko gradište

- crkveno središte (biskupija, župna crkva,

samostan): Đakovo, Lepoglava, Topusko

- mjesto trgovanja i sajmova: Varaždinske

Toplice

Napomena: grad Pag nastao je na razmeđi

srednjeg vijeka i renesanse, po vremenu

nastanka spada u renesansne, a po nekim

elementima grada u srednjevjekovne.

34

GRADOVI PREMA TLOCRTNOJ SLICI - gradovi ortogonalnoga rastera: Gradec

(Zagreb), Pag, Ston...

VELIKI STON

- gradovi radijalnoga tlocrta: Beram

BERAM

- gradovi geometriziranoga tlocrta: Cavtat,

Dubrovnik, Hvar, Korčula...

- gradovi kružnoga (koncentričnoga) tlocrta: Bale, Brseč, Grožnjan, Labin,

Motovun, Sv. Lovreč, Višnjan...

BALE

- gradovi izduženoga tlocrta (duž ceste):

Kaptol (Zagreb), Krapina, Križevci,

Virovitica, Daruvar, Našice,Đakovo,Vinkovci,

Vukovar, Osijek...

VUKOVAR

- gradovi nepravilnoga tlocrta: Knin,

Šibenik, Omiš, Makarska, Buje, Rovinj...

ŠIBENIK

35

GRADOVI NASTALI PREMA URBANISTIČKOM PLANU: Dubrovnik, Korčula, Pag, Ston; Gradec

(Zagreb), Hvar

DUBROVNIK

6.-7. st. - biskupsko sjedište. Kaštio – najstariji

dio grada.

Prvo i drugo proširenje dolaskom izbjeglica iz

Epidaurusa.

9.-10. st. - treće proširenje izgradnjom Pustijerne

10.-11. st. – četvrto proširenje - regulacijski plan

iz 1272. Početak izgradnje Lovrijenca.

- 13. st. – peto proširenje poslije

požara, regulacijski plan 1296.

Obnova grada nakon potresa 1667. očuvala je

srednjovjekovnu urbanu matricu (uličnu mrežu,

parcelaciju, gustu blokovsku strukturu, tip kuće)

KORČULA

Najstariji podaci o gradu iz 10. st.

Gradski statut iz 1216.

36

STON (VELIKI STON, MALI STON)

Grad-blizanac - dva grada u dvije uvale,

međusobno spojena zidom dugačkim 5,5 km.

Sačuvani izvorni dokumenti (djelomice i nacrti) o

planiranju grada u 14. st.

Grad osnovala Dubrovačka Republika na mjestu

solane (kontrola ulaska na Pelješac).

ZAGREB - Metropolis Coatiae (saborski spis iz

1557.)

Bicentričan (dvojni) grad: Gradec + Kaptol

Gradec - slobodni kraljevski grad (1242.);

- geometrizirani tlocrt (planirani grad);

3 samostana (na uglovima grada), crkve, građanske kuće

(obrtnici i trgovci); od 18. st. plemićke palače i javne zgrade

Kaptol - crkveni grad - najveći srednjovjekovni

crkveni grad u Hrvatskoj. 1093./94. -

37

utemeljenje Zagrebačke biskupije

(početci urbanoga razvoja).

- spontani, razvoj duž glavne ulice

Četiri fizički i socijalno različita dijela grada:

- katedrala s biskupskom utvrdom;

- Ves - kanoničke kurije i vrtovi;

- Dolac – nepravilna i gusta izgradnja,

cistercitski samostan, župna crkva sv. Marije

- Opatovina – planirano naselje obrtnika

Gradska vrata – Bakačeva (južna), sjeverna,

Pisani most.

Približavanje dva grada: prvi sajam - Harmica

(1631.).

1850. – ujedinjenje u jedinstveni grad Zagreb

HVAR

Grčko i rimsko naselje Dimos (nema arheoloških

tragova).

Gradski trg sa nizom javnih građevina: katedrala

(14.-16. st.), arsenal (1579.), kazalište (1612.),

gradska loža, knežev dvor, toranj sa satom,

mandrač (16. st.).

VARAŽDIN se razvija od 12. st. kao građansko

naselje uz feudalni grad.

Prvi slobodni kraljevski grad u Hrvatskoj (1209.).

Od 15. st. naziru se obrisi gradske ulične mreže

u obliku spontano nastaloga rastera. Jači urbani

razvoj od 16. st. kada postaje sjedište

Generalata Slavonske vojne krajine

OSIJEK je ranosrednjovjekovno naselje istočno

od ruševina Murse (6.-9. st.).

Kasnosrednjovjekovni kaštel Eszek na mjestu

današnje Tvrđe

- neutvrđeno podgrađe kaštela ispod južnih

zidina

- 1526.-1687. turski grad;

- turski drveni most Osijek-Darda, 8 km,

1566., jedan je od najvećih tadašnjih

graditeljskih pothvata u Europi;

SPLIT

Tri dijela srednjovjekovnoga grada:

- urastanje grada u Dioklecijanovu palaču

(djelomice zadržana rimska planimetrija)

38

- širenje grada prema zapadu (nepravilna

planimetrija)

- seoska naselja–podgrađa: Veli Varoš (A) i

Lučac (B)

ŠIBENIK

Srednjovjekovni grad bez antičke tradicije;

mrežasta urbana struktura; grad branile

kasnosrednjovjekovno-renesansne utvrde: tri s

kopna i jedna s mora

ROVINJ

Grad na otoku (kasnije spojen s kopnom). Gusta

nepravilna urbana struktura sadrži preklopljeno

ilirsko, antičko i srednjovjekovno tkivo grada

POVRŠINA SREDNJOVJEKOVNIH GRADOVA

U HRVATSKOJ

- Zadar 24,64 ha; Zagreb (Gradec) 22,95 ha;

Pula 22,15 ha

- Varaždin 17,83 ha; Nin 16,67 ha; Dubrovnik

14,48 ha; Šibenik 10,80 ha;

- Krk 9,30 ha; Koprivnica 7,58 ha; Rijeka 7,49

ha; Senj 6,81 ha; Rab 6,14 ha; Veliki Ston

5,94 ha; Split 5,80 ha; Ilok 5,65 ha; Poreč

5,63 ha; Trogir 5,62 ha; Rovinj 5,48 ha; Pag

5,35 ha;

- Hvar 3,42 ha; Korčula 2,59 ha; Motovun

2,13 ha; Bakar 1,74 ha;

- Bale 0,81 ha; Hum 0,41 ha.

KOMUNALNA OPREMA Dubrovnik - 14. st. početak popločavanja ulica

- 1407. g. odluka o popločenju gradskih ulica

- 1415. g. utemeljena služba gradske čistoće

- 1436. g. izgrađeni vodovod i kanalizacije

Veliki Ston - 1581. g. izgrađen vodovod

URBANISTIČKO ZAKONODAVSTVO Potanke gradograditeljske odredbe u gradskim

statutima:

- Dubrovnik 1272. i 1296. g.

- Korčula 1216. i 1265. g.

- Hvar 1331. g.

DUBROVNIK

- građevna dozvola: kazne za pomicanje

građevne linije

- Prijeko: širina ulica 10 palma (2,56 m);

zabranjene vanjske stube

- 1332. g. - odluka o uklanjanju svih vanjskih

stuba

- 1516. g. - odluka o uklanjanju balkona u tri

ulice

VELIKI STON

- širina glavnih ulica: 6 m;

- širina sporednih ulica: 2-3 m.

39

FEUDALNI (PLEMIĆKI) UTVRĐENI GRADOVI Površinom maleni i stiješnjeni gradovi, različitog

izgleda i tlocrtnoga ustroja.

Graditeljski elementi: gradski zid, jarak (grabište,

opkop), glavna (branič) kula, ulazna kula, drveni

pokretni most, zgrade za stanovanje (palas,

palača, hiža), kapela.

Malobrojni sačuvani gradovi (nekada ih je bilo

oko 700). Napušteni i izgrađeni dvorci u nizini

(Medvedgrad / Šestine, Cesargrad / Novi dvori

klanječki …)

Porušeni u seljačkim bunama, vlastelinskim

sukobima i turskim ratovima. Porušeni u 16. st.

prilikom ustrojbe Vojne krajine (između Une i

Kupe).

RUŽICA (ORAHOVICA)

MEDVEDGRAD

Građen 1245.-1250. nakon provale Tatara u

Hrvatsku: kralj Bela IV dao je zemljište, papa je

financijski pomagao, a zagrebački biskup je

vodio gradnju.

Od 13. st. izmjenjuju se vlasnici - posljednji

vlasnici grofovi Kulmer. Uništen u potresu 1590.

GRADOVI RENESANSE

- razdoblje XV i XVI stoljeća

OTKRIĆA

- prekomorska otkrića – Vasco de Gama, put

do Indije oko Afrike 1499; Kolumbo, otkriće

Amerike 1492.

- tiskarstvo – širenje pismenosti i razmjene

saznanja (Gutemberg 1455.)

- barut – znakovite promjene u ratovanju i

vojno inženjerskim graditeljskim zahvatima

- perspektiva – u slikarstvu 14 st. (Giotto),

primjena u arhitekturi u doba renesanse

- mikroskop;

- heliocentični sustav (Kopernik oko 1500.)

Renesansa je zajednički naziv za civilizacijski i

umjetnički (stilski) preporod nadahnut idealima

humanizma i inspiriran antikom, što je rezultiralo

nizom promjena koje su nastale u umjetnosti

graditeljstvu i urbanizmu u 15 i 16 stoljeću.

Mnogi povezuju renesansu sa idejama

humanizma koja propagira potrebu gradskog

čovjeka da živi i kreće se kroz umjetnički

uobličene prostore.

L. Mumford sasvim ispravno konstatira da su

navike i oblici srednjevjekovnog života ostali još

najmanje tri stoljeća nakon njegovog "prestanka“

- ako šesnaesto stoljeće prihvatimo kao

prijelomnu točku,

Mumford ne prihvaća renesansu kao stvarni

"preporod“ ali priznaje tom pokretu veliko

značenje u fizičkoj transformaciji

srednjevjekovnog grada i zaključuje da ne

postoji renesansni grad i da je tek u razdoblju

baroka u 17. i 18. stoljeću došlo do formiranja

novog shvaćanja grada.

Medjutim, i ako se u doba renesanse ne može

govoriti o nekim revolucionarnim promjenama

strukture grada postoji niz elemenata

oblikovanja grada karakterističnih za renesansu.

40

To su ravne ulice i pravilno oblikovani ali ipak

intimni trgovi koji su u kolijevci renesanse Italiji

pod utjecajem antičke agore i foruma prenijeli

društveni život u otvorene prostore - arhitektura

javnog otvorenog prostora afirmira izgubljene

vrijednosti društvenog života (agore, foruma).

Grade se zgrade društvenog značaja (škole,

bolnice, ubožnice, tržnice, hoteli, muzeji,

galerije, kazališta, banke...)

Život izvan grada postaje sigurniji - grade se

ladanjski kompleksi u pastoralnom ambijentu,

često su žarišta kulturnog i društvenog života.

Stilske karakteristike arhitektonskih elemenata

renesansnog grada derivirane su iz stilskog

vokabulara antike: okrugli luk, trijem i

ponavljanje jednakih elemenata vijenaca,

prozora i stupova na pročelju. Prizemna zona

kuća se rastvara (arkade, veći otvori) čime se

mijenja dotašnji izgled i obogaćuje funkcija ulice.

Jedno bitno obilježje renesansnog urbanizma je

i uključivanje u oblikovanje grada najznačajnijih

likovnih umjetnika tog vremena kao što su

Bramante, Michelangelo, Leonardo da Vinci i

drugi. Razvija se profesija arhitekta i urbanista

(društveno cijenjena i utjecajna osoba), kao spoj

znanosti, umjetnosti i zanatstva.

Feudalizam, kao društveni sistem, u gradovima

kasnog srednjeg vijeka biva potiskivan jačanjem

utjecaja nove gradjanske klase koja postepeno

pojačava svoju financijsku moć. Nasuprot

srednjevijekovnoj koncepciji božanske države i

skolastičkog svjetonazora kojeg zagovara

Crkva, renesansa u žarište stavlja ovozemaljske

vrijednosti, sekularni svjetonazor (radikalni

raskid sa skolastičkim svjetonazorom). Utjecaj

Crkve slabi djelom i kao posljedica reformacije

(Martin Luther 1517.).

Gradovi kao stasale komune postupno gube

autonomiju, nastaju jake magnatske vladavine

(Sforza, Medici), oblikuju se jake centralizirane

monarhije (Francuska, Engleska, Španjolska),

kneževine (Italija Njemačka). Renesansni grad

postaje žarište slobodarskih ideja, trgovine te

ekonomske i političke samostalnosti.

Naručitelji graditeljskog zahvata nije više samo

Crkva, nego vladar i imućni građanin (često

mecene umjetnosti)

U renesansi se razvoja znanosti i filozofija

individualizma. Štoviše renesansa afirmira

pojedinca (homo univerzalis) kao antitezu

srednjevijekovnog stvaraoca – anonimusa.

Kao što je to često bio slučaj i u ranijim

razdobljima ljudskog društva tako je i u doba

renesanse i baroka rat odigrao značajnu ulogu u

razvoju gradova a posebno urbanističkih teorija.

Uvođenje baruta u naoružanje dovelo je

postepeno do potrebe prestrukturiranja gradskih

zidina a što je za sobom povuklo i razvoj

inženjerskih konstrukcija obrambenih sistema,

tamo gdje je to bilo moguće vršene su

rekonstrukcije postojećih gradskih zidina ali je

potaklo mnoge graditelje i na rješavanje

problema neosvojivog "idealnog" grada. I dok

su renesansne intervencije u srednje vjekovne

gradove stvarale nove pojedinačne vrijednosti u

prostoru, idealni gradovi su, iako je malo njih

realizirano, donijeli novu kvalitetu planskom

pristupu razvoja grada. Nova obrambena

tehnika zahtjeva pravilne geometrijske oblike

gradskih zidina najčešće kružnog ili

poligonalnog tlocrta sa zvjezdastim

fortifikacijskim sistemima.

IDEALNI GRADOVI Utopistička preokupacija renesansnih

znanstvenika, umjetnika, graditelja i stratega -

tema traktata i teorijeskih rasprava s tek rijetkim

ostvarenjima.

Problemom idealnog grada bavili su se mnogi

vodeći graditelji, arhitekti i umjetnici renesanse i

baroka. Mnogi od njih pokušavaju naći rješenje

za grad koji neće biti samo obrambeno efikasan

već će zadovoljiti i drugim kriterijima harmonično

oblikovane i organizirane ljudske zajednice.

41

Talijanski teoretičari - Sheme idealnih gradova

Rezultati teoretskih rasprava o idealnom gradu

su brojne sheme idealnog grada, koje su osim u

Italiji nastale i u drugim evropskim zemljama,

Njemačkoj, Francuskoj, Holandiji i drugima.

Medju teoretičarima se posebno ističu:

Leone Battista Alberti koji je živio u Italiji u 15.

stoljeću - Alberti je otkrio Vitruvija: De re

aedificatoria, X libri. On je predlagao

funkcionalno zoniranje grada i gradskih ulica, a

teoretski je obrađivao i problem izbora mjesta za

izgradnju novog grada.

Antonio Averlino zvan Filarete, Talijan koji je

takodjer živio u 15. stoljeću svojim je teoretskim

radom izvršio značajan utjecaj na razvitak teorije

idealnog grada.

Francesco di Giogo Martini bio je čuveni

graditelj utvrđenja iz druge polovice 15. stoljeća.

U svojim teoretskim radovima zalaže se za

razumno izgrađivanu cjelinu grada koja

odgovara organizmu čovjeka. Razvija dva

osnovna tipa ulične mreže radijalno-

koncentričnu i pravokutnu.

Vicenzo Scamozzi (Skamoci) živio je u Italiji od

1552. do 1616.. On se zalaže za idealni grad

koji je kao cjelina umjetničko djelo stvoreno

rukom jednog arhitekta. Prema njegovom

projektu je izveden 1593 g. grad Palmanova s

radialno-koncentričnom šemom ulica - promjer

800 m, P= 50 ha.

Tri glavne faze razvoja A, B I C

- osnivanje grada (kraj 16. st.)

- proširenje fortifikacija u doba venecijanske uprave (17.-

18. st.)

- proširenje fortifikacija u doba Napoleona I. (početak 19.

st.)

42

Leonardo da Vinci – više nacrta idealnih

gradova, nije ostavio traktat o urbanizmu, ali se

bavio problemima grada:

- futuristička prometna rješenja, neshvaćena

u njegovo doba – ideja dvostrukog

(trostrukog) prometa;

- studija za Firencu promatranu kao idealan

grad (rijeka Arno svedena na kanal urbanih

obilježja)

- plan za povezivanje Firence i Pistoie

kanalom

Lucijan Vranjanin (Luciano Laurana) 1420.-97.

Franjo Petrić - Sretan grad 1551.

T. Campanella - Grad sunca (1602.)

- grad na brijegu kružnog oblika (promjera oko 3 km):

- radijalno-prstenasta ulična mreža

- sedam koncentričnih pojaseva s javnim sadržajima u

središtu

Dürer – neke upute za utvrđivanje grada, dvorca

i mjesta, Nurnberg 1527.

Ostvarenja: Freudenstadt (pokraj Stuttgarta),

manja naselja u Njemačkoj: Schloss Horst

(1558.), Schloss Meuhaus (1585.),

Aschaffenburg (1615.)

Kvadratičan tlocrt grada, u središtu dvorac, trg ispred ulaza u

dvorac, funkcionalno zoniranje grada: uprava, stanovanje,

trgovine, proizvodnja, socijalno zoniranje grada: plemićke,

vojničke i građanske kuće/parcele.

Planimetrija prometnica bliska shemi rimskoga grada.

43

Thomas More – Utopija (1516.)

- zamišljeni grad Amaurot: 240.000

stanovnika, 3.300 x 3.000 m

PLANSKI IZGRAĐENI GRADOVI Palmanova (1593.), Mannheim (1607.),

Sabbioneta (1615.)

MANNHEIM - osnovan 1607. oko postojeće

citadele (autor: H. Schickardt), razaran i

obnavljan nekoliko puta.

PLAN GRADA IZ 1607. (autor: H. Schickardt);

PLAN GRADA IZ 1699. (autor: Menno van Coehoorn)

Obilježja plana su:

- hijerarhija prometa, pravokutni raster ulica;

- različiti trgovi;

- drvoredi;

- različito arhitektonsko oblikovanje.

SABBIONETA (1615.) - srednjovjekovni grad s

renesansnim sustavom fortifikacija (približavanje

idealnim renesansnim shemama)

SABBIONETA - PLAN GRADA

UTVRDE POSTOJEĆIH GRADOVA Palermo, Ferrara, Beč, Amsterdam,

AMSTERDAM

- sustav kanala na ušću rijeke Amstel;

- “plan tri kanala” - planski organiziran grad.

44

RENESANSNO GRADOGRADITELJSTVO U HRVATSKOJ Renesansa u Hrvatskoj je razdoblje:

- 15.-17. st. Dalmacija, djelomično Istra

- 16.-17. st. kontinentalna Hrvatska

KULTURNI UTJECAJI

- utjecaj Italije

- utjecaj Srednje Europe

POLITIČKE PRILIKE

- turski ratovi

- Hrvatska - Antemurale Christianitatis,

Reliquiae Reliquiarum

- 1493. bitka na Krbavskom polju

- 1593. bitka kod Siska

- 1683. bitka kod Beča

- 1699. mir u Srijemskim Karlovcima

GRADOVI SE NEUJEDNAČENO RAZVIJAJU

- neprekinuti razvitak

Gradovi na Jadranu; Zagreb, Varaždin, Križevci,

Koprivnica; novi dijelovi naselja izvan stare

urbane jezgre - najčešće duž prilaznih putova;

ugradnja renesansnih zgrada u srednjovjekovno

tkivo grada

- orijentalna preobrazba

Osijek, Vukovar, Ilok, Đakovo, Požega, Pakrac,

Virovitica, Čazma

- vojni gradovi

Najvažnija gradograditeljska djelatnost tijekom

16. i 17. stoljeća:

- novi grad: Karlovac

- utvrde i kašteli:

- Sisak i Nehaj (nove građevine);

- dogradnja srednjovjekovnih feudalnih

gradova: Varaždin, Križevci, Koprivnica…

PLANSKI IZGRAĐENI GRADOVI Karlovac (1579.)

Pag (1441.) Juraj Dalmatinac (?)

Varaždin, Koprivnica

Karlovac (1579.) ing. Gambon

- vojni i civilni grad od samoga početka

- 1581. - povelja povlastica kralja Rudolfa II.

- 1781. - povelja slobodnoga kraljevskoga

grada kralja Josipa II.

- do 1650. - izgradnja unutar zidina

- nakon 1650. - stihijski razvoj predgrađa

- početak izgradnje grada 13. srpnja 1579.

- autor plana nepoznat Martin Gambon - glavni graditelj (12

godina);

- izmjena brojnih graditelja:

- već u 17. st. zastarjela koncepcija grada

- neprestani popravci zbog: čestih poplava, močvarnoga

terena, nikad dovršene izgradnje, nekvalitetnoga materijala

Pag (1441.)

Utemeljen 18. ožujka 1443. prema

urbanističkom planu čije se autorstvo pripisuje

Jurju Dalmatincu.

Plan navješćuje renesansnu urbanističku

zamisao - simetrična/osna kompozicija trga

45

VARAŽDIN

U 16. st. ključna fortifikacija za obranu Austrije

(Štajerske) od Turaka i sjedište generalata

Slavonske vojne krajine. Srednjovjekovni

Wasserburg pregrađuje se u renesansno

utvrđenje (1543., Domenico dell’Allio);

- podgrađe (slobodni kraljevski grad) utvrđuje se

renesansnim bedemima i grabištem s vodom;

- oko renesansnoga grada (izvan Via Fossata ambiens)

razvija se predgrađe, čija je naseobinska ustrojba

većim dijelom sačuvana.

KOPRIVNICA

Izgradnja renesansne tvrđave na

srednjovjekovnoj podlozi od sredine 16. st. Od

17. st. razvija se podgrađe po liniji grabišta i duž

prilaznih putova.

UTVRDE POSTOJEĆIH GRADOVA Osijek (turski Osijek), Zadar (1630.), Šibenik

(sistem utrda Coronelli), Slavonski Brod, Split

(1660.), Biskupski Kaptol (Zagreb 1473.-76.),

Dubrovnik (15.-17. st.)

ZADAR

Najvažniji grad Dalmacije u doba mletačke vlasti

(16.-17. st.) - sjedište generalnoga providura.

Michele i Girolamo Sanmicheli grade tvrđavu na

ulazu u grad, te renesansna utvrđenja grada

ZADAR PLAN GRADA

46

ŠIBENIK

Srednjovjekovni grad s renesansnim tvrđavama

1. Sv. Ana (u sklopu gradskih bedema)

2. Sv. Ivan

3. Šubićevac

4. Sv. Nikola (morska tvrđava), graditelj Girolamo

Sanmicheli, 1540.-47.

SPLIT

Srednjovjekovni grad opasan zidinama i

renesansnim bastionima

PLAN GRADA , 1666.

- renesansne tvrđave: Gripe (1), Bačvice (2)

DUBROVNIK – renesansne kule

Gradske zidine (izgrađene u srednjem vijeku)

konačan izgled dobivaju u doba renesanse (15.-

17. st.).

Michele Michelozzi (15. st.) graditelj je: predziđa

s polukružnim kulama (bragama) ispred

sjevernog i zapadnog zida, kazamata na

Bokaru i Puntijeli (kazamat = sklonište), bunkera

za zaštitu od artiljerijske vatre, samica u tvrđavi.

DUBROVNIK – PLAN GRADA

1-Lovrijenac, 2-Minčeta, 3-Bokar, 4-Sv. Ivan,

5-Revelin (autor: Antonio Ferramolino)

RENESANSNI GRADITELJI U HRVATSKOJ

Michele Michelozzi (1396.-1472.): Dubrovnik

(predziđe s polukružnim kulama, kazamate na

Bokaru), Ston;

Michele Sanmicheli (1484.-1559.): Zadar,

Šibenik, Hvar;

Girolamo Sanmicheli (15./16. st.): Zadar (istočni

bastion), Šibenik (tvrđava Sv. Nikola, 1540.);

Domenico dell’Allio (Aglio, de Lalio), 16. st.:

glavni graditeljski nadzornik na hrvatsko-turskoj

granici, Varaždin (1543.-1575.), Graz;

Martin Gambon (16. st.): Karlovac, Cetingrad,

Slunj, Trst;

Cesare Porta (16./17. st.): Petrinja;

Joseph Vintana (16. st.), od 1576. glavni arhitekt

Hrvatske i Slavonske Krajine: Trst, Gorica;

Antonio Ferramolino (16. st.): Dubrovnik (šiljati

bastion - Revelin)

Alessandro Pasqualino (16. st.): Ivanić

Daniel Speckle (1536.-1589.): Varaždin (plan iz

1568.)

Martin Stier (17. st.), neostvareni prijedlozi za

gradove: Đurđevac, Koprivnica, Križevci,

Varaždin, Ivanić, Sisak, Petrinja, Karlovac, Slunj,

Ogulin, Otočac, Senj, Jablanac, Karlobag