6. HRVATSKI KONGRES STUDENATA DOKTORSKOG STUDIJA MOLEKULARNE BIOZNANOSTI

20. listopada 2016. Zagreb, Hrvatska

Institut Ruđer Bošković

6. HRVATSKI KONGRES STUDENATA DOKTORSKOG STUDIJA MOLEKULARNE BIOZNANOSTI 6. HRVATSKI KONGRES STUDENATA DOKTORSKOG STUDIJA MOLEKULARNE BIOZNANOSTI

KNJIGA SAŽETAKA

IZDAVAČ

Institut Ruđer Bošković u Zagrebu

ORGANIZATORI

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Institut Ruđer Bošković u Zagrebu

Sveučilište u Dubrovniku

ORGANIZACIJSKI ODBOR Hrvoje Bekina

Vanja Kelemen

Marija Čuljak

Nikolina Vidan

Slaven Ovčariček

Domagoj Caban

Edin Halilović

Ida Linić

ZNANSTVENI ODBOR

Danko Mikulić

Vesna Kuić-Vadlja

Mirka Berendika

Ivana Ferenčak

Daniel-Martin Jakus

Tihana Vukošić

Suzana Hančić

GRAFIČKO OBLIKOVANJE

Studio Art

UREDNIK

Domagoj Caban

ISBN: 569-658-4536-74-3

ZAHVALE

Zahvaljujemo svima koji su pomogli organizaciju 6. hrvatskog kongresa studenata

doktorskog studija Molekularne bioznanosti.

Pokrovitelji

Institut Ruđer Bošković

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta

Ministarstvo zdravstva

Posebnu zahvalu dugujemo prof. dr. sc. Veri Cesar koja nas je potaknula i svojim savjetima

vodila kroz organizaciju kongresa.

Također se zahvaljujemo administratoru mrežne stranice sveučilišta Mariu Duniću koji nam

je u svakom trenutku bio na raspologanju.

PROGRAM KONGRESA

NEDJELJA, 20. studenoga 2016.

09:00-10:00

Registracija

10:00-10:15

Otvaranje kongresa; Pozdravna riječ predsjednika kongresa

Predsjedavajući: Ivana Ferenčak, Daniel-Martin Jakus, Domagoj Caban

10:15-10:30 BIO-1-U

D. Mikulić

TRANSPLANTACIJA JETRE U LIJEČENJU HEPATOCELULARNOG KARCINOMA

BIOMEDICINA

Predsjedavajući:Tihana Vukošić, Ida Linić, Edin Halilović

10:30-10:45 BIO-6-U V. Kuić-Vadlja ZNAČENJE KONCENTRACIJE CINKA U SJEMENOJ TEKUĆINI KOD MUŠKARACA S DIJAGNOZOM NEPLODNOSTI

10:45-11:00 BIO-7-U S. Ovčariček MINIMALLY INVASIVE SURGERY FOR RENAL TUMOR

11:00-11:15 BIO-2-U H. Bekina

POLIMORFIZAM GENA GRIK1 U OVISNIKA O ALKOHOLU

11:15-11:30 BIO-3-U M. Čuljak, AM. Šimundić, A. Gverić

ISTRAŽIVANJE MIKROBIOLOŠKE FLORE PODVEZA KOJE SE KORISTE PRI UZORKOVANJU VENSKE KRVI

11:30-11:45 BIO-4-U

D. Jakus

TRANSPLANTACIJA JETRE KOD KARCINOMA JETRENIH STANICA - ISKUSTVO 2010-2016

11:45-12:00 BIO-8-U

M. Berendika, M. Stojić Vidović, I. Mihaljević

PREVALENCIJA ANTI-HBC U DAVATELJA KRVI HZTM 2004. I 2013.

12:00-12:15 BIO-5-U

S. Hančić, P. Korać, N. Jonjić, M. Dominis

MIKROOKOLIŠ TUMORSKIH STANICA U KLASIČNOM HODGKINOVOM LIMFOMU

12:15-12:30

Rasprava

12:30-13:00

Pauza za kavu / ručak

MOLEKULARNA DIJAGNOSTIKA / BIOZNANOSTI Predsjedavajući: Suzana Hančić, Dinko Polić, Slaven Ovčariček

13:00-13:15 MOL-2-U

T. Gržan, A. Brozović ISPITIVANJE PROTUTUMORSKOG DJELOVANJA KOMPLEKSA METALA I FENIL-FUNKCIONALIZIRANOG PIRIDIL-TRIAZOLILIDENA IN VITRO

13:15-13:30 MOL-1-U

D. Nestić, D. Majhen, A. Ambriović-Ristov

ODREĐIVANJE PRISUTNOSTI DISULFIDNIH VEZA U NGR PREUSMJERAVAJUĆEM SLIJEDU UGRAĐENOM U VLAKNO ADENOVIRUSNOG VEKTORA

13:30-13:45 MOL-3-U E. Despot Slade, E. Öztürk, M. Zenobi-Wong ROLE OF AXIN2 / β-CATENIN IN CHONDROCYTE DE/RE-DIFFERENTIATION

13:45-14:00 MOL-4-U A. Sermek, I. Feliciello, Đ. Ugarković UTJECAJ SATELITNIH DNA NA EKSPRESIJU GENA NAKON TEMPERATURNOG STRESA

14:00-14:15 Rasprava

POSTER PREZENTACIJE Komisija za ocjenjivanje postera: Vesna Kuić-Vadlja, Evelin Despot Slade, Hrvoje Bekina

14:15-15:00

MOL-1-P

A. Vuković, E. Has-Schön, M. Heffer SPOLNO-SPECIFIČNI OKSIDACIJSKI I ANTIOKSIDACIJSKI STATUS JETRE ŠTAKORA IZLOŽENIH KRONIČNOM I AKUTNOM STRESU

MOL-3-P

I. Perković, I. Ferenčak

DOKAZIVANJE PRISUTNOSTI I ODREĐIVANJE BROJA BAKTERIJE Listeria monocytogenes U SUHOMESNATIM PROIZVODIMA

BIO-2-P E. Halilović, I. Ćelap, T. Pavičić, N. Vrkić UČESTALOST POGREŠAKA U PRIJEPISU UPUTNICA U LABORATORIJSKI INFORMACIJSKI SUSTAV

BIO-1-P D. Caban, I. Rako, J. Jakić-Razumović, J. Sertić, D. Katalinić ULOGA ODREĐIVANJA STATUSA GENA KRAS U KOLOREKTALNOM KARCINOMU

BIO-3-P T. Vukošić PRIKAZ SLUČAJA; RANI NASTUP SIMPTOMA DEMENCIJE, DIJAGNOSTIČKA DILEMA

BIO-4-P

J. Tomac, V. Juranić Lisnić, I. Linić, T. Tršan, M. Golemac, L. Dölken, S. Jonjić

DIFFERENTIAL INNATE IMMUNE RESISTANCE OF OVARIAN CORPORA LUTEA AND FOLLICLES TO CYTOMEGALOVIRUS INFECTION

MOL-2-P D. Polić HERITABILNOST OTPORNOSTI PŠENICE NA FUZARIJSKU PALEŽ KLASA U UVJETIMA UMJETNE I PRIRODNE INFEKCIJE

MOL-4-P V. Kelemen DINAMIKA BAKTERIOPLANKTONA NA VODOCRPILIŠTU VINOGRADI KOD OSIJEKA

Legenda

U-usmeno izlaganje

P-poster prezentacija

SADRŽAJ

PREDAVANJA ...................................................................................................................................... 1

ZNAČENJE KONCENTRACIJE CINKA U SJEMENOJ TEKUĆINI KOD MUŠKARACA S

DIJAGNOZOM NEPLODNOSTI ......................................................................................................... 2

MINIMALLY INVASIVE SURGERY FOR RENAL TUMOR ................................................................ 3

POLIMORFIZAM GENA GRIK1 U OVISNIKA O ALKOHOLU ............................................................ 4

ISTRAŽIVANJE MIKROBIOLOŠKE FLORE PODVEZA KOJE SE KORISTE PRI UZORKOVANJU

VENSKE KRVI.................................................................................................................................... 5

TRANSPLANTACIJA JETRE KOD KARCINOMA JETRENIH STANICA – TROGODIŠNJE

ISKUSTVO ......................................................................................................................................... 6

PREVALENCIJA ANTI-HBC U DAVATELJA KRVI HZTM 2004. I 2013. ............................................ 7

MIKROOKOLIŠ TUMORSKIH STANICA U KLASIČNOM HODGKINOVOM LIMFOMU .................... 8

ISPITIVANJE PROTUTUMORSKOG DJELOVANJA KOMPLEKSA METALA I FENIL-

FUNKCIONALIZIRANOG PIRIDIL-TRIAZOLILIDENA IN VITRO ....................................................... 9

ODREĐIVANJE PRISUTNOSTI DISULFIDNIH VEZA U NGR PREUSMJERAVAJUĆEM SLIJEDU

UGRAĐENOM U VLAKNO ADENOVIRUSNOG VEKTORA ............................................................ 10

ROLE OF AXIN2/β-CATENIN IN CHONDROCYTE DE/RE-DIFFERENTIATION ............................ 11

UTJECAJ SATELITNIH DNA NA EKSPRESIJU GENA NAKONTEMPERATURNOG STRESA...... 12

POSTERI ............................................................................................................................................. 13

SPOLNO-SPECIFIČNI OKSIDACIJSKI I ANTIOKSIDACIJSKI STATUS JETRE ŠTAKORA

IZLOŽENIH KRONIČNOM I AKUTNOM STRESU ........................................................................... 14

DOKAZIVANJE PRISUTNOSTI I ODREĐIVANJE BROJA BAKTERIJE Listeria monocytogenes U

SUHOMESNATIM PROIZVODIMA .................................................................................................. 15

UČESTALOST POGREŠAKA U PRIJEPISU UPUTNICA U LABORATORIJSKI INFORMACIJSKI

SUSTAV ........................................................................................................................................... 16

ULOGA ODREĐIVANJA STATUSA GENA KRAS U KOLOREKTALNOM KARCINOMU ................ 17

PRIKAZ SLUČAJA; RANI NASTUP SIMPTOMA DEMENCIJE, DIJAGNOSTIČKA DILEMA .......... 18

DIFFERENTIAL INNATE IMMUNE RESISTANCE OF OVARIAN CORPORA LUTEA AND

FOLLICLES TO CYTOMEGALOVIRUS INFECTION ....................................................................... 19

HERITABILNOST OTPORNOSTI PŠENICE NA FUZARIJSKU PALEŽ KLASA U UVJETIMA

UMJETNE I PRIRODNE INFEKCIJE ............................................................................................... 20

DINAMIKA BAKTERIOPLANKTONA NA VODOCRPILIŠTU VINOGRADI KOD OSIJEKA ............. 21

1

PREDAVANJA

2

ZNAČENJE KONCENTRACIJE CINKA U SJEMENOJ TEKUĆINI KOD MUŠKARACA

S DIJAGNOZOM NEPLODNOSTI

V. Kuić-Vadlja

Klinički bolnički centar Osijek

Odjel za farmakokinetiku i analitičku toksikologiju

Josipa Huttlera 4,

31000 Osijek

Mail: vkuicvadlja@gmail.com

Poznato je da ljudski spermiji stvaraju reaktivne kisikove spojeve (ROS - Reactive Oxygen Species) u

fiziološkim vrijednostima potrebnim za kapacitaciju, antibakterijsku obranu, staničnu signalizaciju i

diferencijaciju, međutim, kada se prekomjerna količina ROS–a proizvodi izvan antioksidativnog

kapaciteta sjemene tekućine, rezultat je često oksidativni stres. Cink, kao antioksidans,ima važnu

ulogu, te njegove smanjene razine rezultiraju slabijom kvalitetom sjemene tekućine.

Cilj je utvrditi postoji li značajna razlika u koncentraciji cinka u sjemenoj tekućini kod muškaraca s

dijagnozom neplodnosti u odnosu na muškarce s normalnim nalazom spermiograma, te kako utječe

na broj, pokretljivost i morfologiju spermija. Istraživanje je provedeno na 276 muškaraca s područja

Osijeka u razdoblju od 01.09.2014.-01.06.2015. Uzorci sjemene tekućine su obrađeni u skladu s

kriterijima SZO (Svjetska zdravstvena organizacija), a koncetracija cinka je određena

spektrofotometrijskom, direktnom kolorimetrijskom metodom bez deproteinizacije na Olympusu AU

680. Za statističku obradu podataka primijenjeni su Mann Whitney U test, 2 test, Kruskal Wallis test i

Spearmanov koeficijent korelacije.

U provedenom istraživanju muškarci s dijagnozom neplodnosti su značajno stariji, imaju značajno

niže vrijednosti cinka, manji broj spermija, slabiju pokretljivost te manje morfološki normalnih spermija

u odnosu na kontrolnu skupinu. Prema dobivenim vrijednostima cinka značajno više muškaraca, iz

skupine s dijagnozom neplodnosti, ima razinu cinka ispod referentnih vrijednosti. U skupini pacijenata

s dijagnozom neplodnosti, kod kojih su nađeni spermiji, značajno su više vrijednosti cinka, u odnosu

na ispitanike kojima je utvrđena azoospermija .

U našem uzorku ispitanika dokazano je da ispitanici s dijagnozom neplodnosti imaju značajno niži broj

spermija, slabiju pokretljivost i manje morfološki normalnih spermija u odnosu na kontrolnu skupinu.

Sukladno tome, postoji povezanost sniženih razina cinka u sjemenoj tekućini s postavljenom

dijagnozom neplodnosti te bi procjena koncetracije cinka, kao značajnog biološkog markera, mogla biti

korisna informacija za predviđanje muškog oplodnog potencijala.

Ključne riječi: cink, muška neplodnost, ROS

3

MINIMALLY INVASIVE SURGERY FOR RENAL TUMOR

S. Ovcaricek

Department of Urology,Clinical Hospital Sveti Duh 64, Zagreb

Introduction: Aim of this abstract is to show results of minimally invasive surgery in therapy of localized

renal tumor. This therapy consists of enucleation, lobe resection or partial renal resection.

Methods: During last two years 32 patients were treated using minimally invasive surgery and 60

patients using radical nephrectomy. Patients were 42-75 years old and average tumor size was 37.8

mm. Surgical complcations, warm ischaemia duration, perioperative need for transfusion, creatinine

postoperative value, tumor reccurence (using ultrasound and MSCT urography) were observed.

Patients were evaluated during 6-24 months postoperatively.

Results: Patients treated with minimally invasive surgery in folow up period haven´t shown signs of

tumor recurrence. Perioperative mortality was 0. In one patient first postoperative day radical

nephrectomy was performed in order to stop massive renal bleeding. We did not found any other

significant complications. In all patients postoperative renal function was normal (creatinine level 64-

150 micromol/L, average 111 micromol/L). In 8 patients blood transfusion was given perioperatively

(average 300 ml). In 12 patients warm renal ischaemia with average duration of 11.3 minute was

done.

Conclusion: Minimally invasive surgery is recommended in therapy of localized renal tumors because

it has less perioperative complications, good oncological outcome and preserved renal function.

Keywords: Minimally invasive, Surgery, Urology, Renal, Tumor

4

POLIMORFIZAM GENA GRIK1 U OVISNIKA O ALKOHOLU

H. Bekina1

1Vladimira Nazora 24, 31222 Bizovac, Hrvatska (hrvoje.bekina@gmail.com)

Glutamat, glavni ekscitacijski neurotransmitor u mozgu, ima značajnu ulogu u posredovanju učinaka

alkohola i razvoju alkoholizma. Od svih glutamatnih receptora, kainatni receptori kao i njihova uloga u

alkoholizmu, do sada su najmanje istraženi. Jedan od gena za glutamatne receptore za koji se utvrdila

povezanost s alkoholizmom je gen GRIK1 koji kodira za podjedinicu GluR5 kainatnih receptora. Iako

istraživanja pokazuju da pojedini polimorfizmi u genu GRIK1 značajno utječu na djelovanje topiramata,

lijeka učinkovitog u liječenju alkoholizma, potrebne su daljnje studije. Cilj istraživanja bio je istražiti

postoji li povezanost polimorfizma rs2186305 u genu GRIK1 i alkoholizma u ispitanika hrvatskog

podrijetla. Učestalost pojedinih genotipova i alela gena GRIK1 uspoređena je između alkoholičara i

zdravih ispitanika, različitog spola i pušačkog statusa. Istražila se je i raspodjela genotipova i alela

polimorfizma rs2186305 u skupinama alkoholičara podijeljenih s obzirom na dob početka zlouporabe

alkohola, suicidalno i agresivno ponašanje, kao i na tip alkoholizma prema Cloningeru. Haplotipska

analiza polimorfizma rs2186305 u kombinaciji s polimorfizmom rs2832407 napravljena je u zdravih

osoba, kao i u osoba ovisnih o alkoholu. Dobiveni rezultati trebali bi pridonijeti boljem razumijevanju

uloge gena koji kodira za podjedinicu GluR5 glutamatnih kainatnih receptora u razvoju alkoholizma, te

doprinijeti istraživanjima novih potencijalnih ciljeva u liječenju ove kronične bolesti.

Ključne riječi: gen GRIK1, kainatni receptor, polimorfizam, rs2186305, ovisnost o alkoholu

5

ISTRAŽIVANJE MIKROBIOLOŠKE FLORE PODVEZA KOJE SE KORISTE PRI

UZORKOVANJU VENSKE KRVI

M. Čuljak¹, AM. Šimundić¹, A. Gverić²

¹KBC Sestre milosrdnice, Zavod za kliničku kemiju , Zagreb, Hrvatska

²KBC Sestre milosrdnice, Zavod za mikrobiologiju, parazitologiju i bolničke infekcije, Zagreb, Hrvatska

UVOD: Podveze koje se višekratno koriste pri uzorkovanju venske krvi, potencijalni su izvor bolničkih

infekcija. Prijenos kontaktom uključuje dodir s neživom površinom koja je kontaminirana

mikroorganizmima.

CILJ ISTRAŽIVANJA: Cilj ovog istraživanja je istražiti prisutnost mikroorganizama na podvezama,

ispitati njihovu antimikrobnu osjetljivost i utvrditi higijenske navike zdravstvenog osoblja koje ih koristi.

MATERIJALI I METODE: Obrađene su 52 podveze korištenjem dakronskog brisa prethodno

namočenog u sterilnu fiziološku otopinu. Obrisana je cijela površina podveze uključujući kopču.

Obrisak je inokuliran na čvrstu podlogu 5%-krvni agar i tekuću podlogu triptozni bujon za

obogaćivanje, koji je nakon 24-satne inkubacije subkultiviran na 5%-krvni agar. Izolirane bakterijske

kolonije su identificirane standardnim fenotipskim metodama, a testiranje antimikrobne osjetljivosti

učinjeno je po Kirby-Bauer disk difuzijskoj metodi. Rezultati su interpretirani po EUCAST standardima.

Fenotipskim metodama određivana je prisutnost meticilin-rezistentnog Staphylococcus aureusa

(MRSA), vankomicin-rezistentnog Enterococcus sp. i višestruko otpornih Gram negativnih vrsta (ESBL

i karbapenemazaproducirajuće enterobakterije, Pseudomonas aeuriginosa i Acinetobacter

baumannii). Istovremeno uz uzimanje obrisaka poveski, provedena je anonimna anketa o načinu i

učestalosti dezinfekcije podveza i pravilnoj higijeni ruku prilikom venepunkcije. Anketu su ispunili

medicinske sestre/tehničari koji su u trenutku uzorkovanja podveza bili prisutni na radilištima.

REZULTATI: Ukupan rezultat bakterijskih kolonizacija: sterilno je bilo 6% (4/52) izolata, izolata

fiziološke flore kože (koagulaza negativni stafilokoki, Bacillus sp., Corynebacterium sp.) 85% (47/52),

potencijalno patogenih divljih izolata (Enterobacter sp., Enterococcus sp.) 4% (2/52), Staph.aureus 2%

(1/52), multiplo rezistentnih sojeva MRSA 3% (2/52). Prosječna starost podveza je 165 dana, a

prosječan broj korištenja 10 puta dnevno. Na pitanje da li se podveza pere 14% ispitanih zdravstvenih

radnika odgovorilo je nikada, 17% uvijek, 69% ponekad. Na pitanje da li se podveza dezinficira 27%

zdravstvenih radnika odgovorilo je nikada, 27% uvijek, 46% ponekad. 69% zdravstvenih radnika

odgovorilo je da uzorkovanje krvi uvijek vrši u novim rukavicama, 27% ponekad, 4% nikada. Prije

uzorkovanja krvi higijenu ruku učini 81% zdravstveni radnik, 19% ponekad, 0% nikada. Od ukupnog

broja ispitanih podveza 45 (87%) je zajedničkih, dok je 7 (13%) osobnih.

ZAKLJUČAK: Višekratne podveze koje se koriste za uzorkovanje venske krvi predstavljaju izvor

bolničkih infekcija uključujući i multiplorezistentne sojeve. Svi zdravstveni radnici ne pridržavaju se

smjernica o provođenju osobne higijene i ne primjenjuju higijenske postupke pri uzorkovanju krvi.

Uvođenje jednokratnih podveza trebalo bi postati jedna od smjernica za sprečavanje bolničkih

infekcija.

Ključne riječi: podveza, uzorkovanje venske krvi, zdravstveni radnik, bolnička infekcija

Kontakt: culjakmarija@gmail.com

6

TRANSPLANTACIJA JETRE KOD KARCINOMA JETRENIH STANICA –

TROGODIŠNJE ISKUSTVO

DM. Jakus

Karcinom jetrenih stanica (HCC) šesti je najčešći karcinom te treći najčešći uzročnik smrti među

karcinomima. HCC se može tretirati kirurškom resekcijom, transplantacijom jetre ili lokoregionalnim

antitumorskim liječenjem (TACE), a petogodišnje preživljenje za sve navedene metode može biti više

od 50%. Transplantacija jetre (OLT) je najpogodnija metoda liječenja kod bolesnika nepovoljnih za

resekciju, poglavito onih sa tumorskim promjenama na jetri unutar Milanskih kriterija (MC).

Ovim istraživanjem želim prikazati rezultate jednog centra siskustvom u selekciji, liječenju i pračenju

bolesnika sa HCC.

U ovo istraživanje uključeno je 120 bolesnika oboljelih od HCC-a liječenih OLT od siječnja 2013 do

ožujka 2016. Prikupljeni su klinički i patološki podaci (dob, spol, veličina i broj tumora, etiologija,

prethodni TACE, diferencijacija tumora, recidiv, prisutnost angioinvazije, pripadnost milanskim

kriterijima, razina alfafetoproteina (AFP).

Prosječna dob bolesnika je 60 godina, 51% ciroza jetre bilo je etilne etiologije, sa 2,44 tumorske

promjene u jetri, unutar MC bilo je 64% transplantiranih, prosječnog promjera tumora 50,25mm te je u

19% preoperativno učinjen TACE. Vrijednost AFP preoperativno bila je 457,24, Preživljenje u ispitanoj

skupini bilo je 82%, a stopa recidiva iznosila je 12%. Nije dokazana korelacije preoperativne vrijednosti

AFP i preživljenja sa brojem eksplantiranih tumorskih promjena te preživljenja sa nalazom unutar MC.

Mikro- i makrovaskularna invazije nije povezana sa stopom preživljenja.

OLT je uspješna metoda liječenja kod dobro selektiranih bolesnika oboljelih od HCC koja im

omogućuje dugoročno preživljenje.

Ključne riječi: jetra, karcinom, transplantacija, ciroza, hepatitis

Adresa i kontakt autora: Daniel Martin Jakus, Klinika za kirurgiju KB Merkur, Zajčeva 19, 10000

Zagreb; +385-99-4888-553; djakus12@gmail.com

7

PREVALENCIJA ANTI-HBC U DAVATELJA KRVI HZTM 2004. I 2013.

M. Berendika1, M. Stojić Vidović

2, I. Mihaljević

2

1Abbott Laboratories, Zagreb, Hrvatska;

2Hrvatski zavod za transfuzijski medicinu, Zagreb, Hrvatska

Idealan screening test na virus hepatitisa B (HBV) trebao bi identificirati svakog davatelja krvi

sposobnog zaraziti primatelja krvi ovim virusom. Prirodni tijek HBV infekcije karakteriziran je

dinamikom virusnih biljega u krvi koja uključuje tranzitorno pojavljivanje, zbog čega nije moguće uvijek

ispitivanjem jednog biljega dokazati prisutnu zarazu.

Svrha rada:Usporediti trend u prokuženosti davatelja krvi virusom hepatitisa B temeljem anti-HBc

prevalencija 2004. i 2013. godine.Usporediti infektivnost anti-HBc pozitivnih davatelja temeljem

rezultata molekularnog testa na HBV-DNA. Procijeniti opravdanost uvođenja anti-HBc testa u

ispitivanju novih i svih davatelja krvi HR, analizom prevalencije anti-HBc u davatelja krvi HZTM.

Materijal i metode: 2004. i 2013. ispitano je na anti-HBc 7363 odnosno 7318 konsekutivnih davatelja

krvi što je predstavljalo 18,8% odnosno 14,9% davatelja krvi u navedenoj kalendarskoj godini. Svaki

anti-HBc pozitivan uzorak ispitan je 2x istim testom i s još dva alternativna anti-HBc testa,

alternativnim HBsAg testom, testom na anti-HBc IgM, HBeAg, anti-HBs i anti-HBe. Svi anti-HBc only

ispitani su kvantitativnim HBV-DNA testom, a 2013. svi davatelji testirani na anti-HBc ispitani su ID-

NAT testom na HBV-DNA. Statističke metode korištene u radu su metode deskriptivne statistike,

aritmetička sredina i 95% interval pouzdanosti pri procjeni prevalencije anti-HBc u populaciji davatelja

krvi HZTM. Pri usporedbi grupa davatelja ispitanih 2004. i 2013. korišteni su Studentov T test i X2

test.

Rezultati: Ukupna prevalencija anti-HBc 2004. bila je 5,38%, a 2013. 2,56%. Najviša je prevalencija

2004. zabilježena među davateljima starijim od 55 godina (18,54%) odnosno 2013. kod starijih od 60

godina(8,48%). Prevalencija anti-HBc u populaciji davatelja krvi HZTM 2005. i 2013. veća je od

preporučene granice za uvođenje anti-HBc u ispitivanje davatelja krvi (3,5% : 2%).

Prevalencija anti-HBc 2013. u odnosu na 2004. je reducirana za više od 2 puta i bilježi pomak u 10

godina stariju dobnu skupinu. 88% anti-HBc pozitivnih davatelja u 2005.g te 81% u 2013.ima zaštitna

anti-HBs antitijela. 39% anti-HBc pozitivnih davatelja 2004. i 45% u 2013. nisu imali anti-HBs ili je titar

anti-HBs bio niži od 100 IU/L.Učestalost anti-HBc only je umjereno reducirana 2013. s 11,9 % na

9,6%, a nije zabilježena u dobnoj skupini < 29 godina u kojoj je 2004. bilo najviše anti-HBc only

pozitivnih, 21%.U ispitanih i anti- HBc pozitivnih nije dokazana HBV-DNA.

Zaključak: U Hrvatskoj se krv davatelja ispituje molekularnim ID-NAT testom velike osjetljivosti koji

učinkovito otkriva OBI davatelje krvi. Učestalost OBI kretala se od 1:7000 u prvoj godini testiranja do

1:12000 u trećoj godini. Ispitivanjem 7500 konsekutivnih donacija krvi davatelja HZTM u oba ispitivana

perioda nije dokazana niti jedna OBI infekcija.

Uvođenjem anti-HBc testa eliminiralo bi se oko 2,6% davatelja krvi ili oko 5% donacija godišnje, a

učinak na sigurnosti ne bi premašio učinak ID-NAT testiranja. Rizik od seronegativne OBI infekcije

ostao bi i dalje. Uz procjenu temeljenu na dobi, 27% svih davatelja krvi, odnosno 59% novih davatelja

krvi u HZTM koji su dali krv 2013. procijepljeno je protiv hepatitisa B, što daje dodatnu sigurnost za

primatelje krvi. Zbog svega navedenog uvođenje anti-HBc testa u ispitivanju svih davatelja krvi HR nije

opravdano.

Ključne riječi: HBV, anti-HBc, HBsAg; davatelji krvi,OBI

Kontakt adresa: mberendika@gmail.com

8

MIKROOKOLIŠ TUMORSKIH STANICA U KLASIČNOM HODGKINOVOM

LIMFOMU

S. Hančić1, P. Korać

2, N. Jonjić

3,4, M. Dominis

5

1KB Merkur, Klinički zavod za patologiju i citologiju, Zajčeva 19, Zagreb, Hrvatska;

2Prirodoslovno-

matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Biološki odsjek, Zagreb, Hrvatska; 3Medicinski fakultet

Sveučilišta u Rijeci, Zavod za opću patologiju i patološku anatomiju, Rijeka, Hrvatska; 4KBC Rijeka,

Zavod za patologiju, Rijeka, Hrvatska; 5Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Hodgkinov limfom je biološki heterogena skupina limfoidnih tumora morfološki karakterizirana pojavom

malog broja tumorskih stanica porijekla B-limfocita u tkivu bogatom stanicama upalnog odgovora.

Hodgkinov limfom dijelimo u dvije skupine: nodularnu limfocitnu predominaciju i klasični Hodgkinov

limfom koji se dijeli u četiri podvrste: nodularnu sklerozu, Hodgkinov limfom miješanog celulariteta,

limfocitnu depleciju i klasični Hodgkinov limfom bogat limfocitima. Klasični Hodgkinov limfom (KHL) je

monoklonalna limfoidna neoplazma građena od malobrojnih tumorskih mononuklearnih i

multinuklearnih Hodgkinovih stanica, lakunarnih te Reed – Sternberg stanica koje se nalaze u

okruženju različitih vrsta ne tumorskih stanica. Ekspresijom različitih kemokina i citokina tumorske

stanice komuniciraju s mikrookolišem i tako postižu potpuni razvoj malignog fenotipa i izbjegavanje

imunog odgovora domaćina. Većina bolesnika se uspješno liječi, ali oko 20% bolesnika ima relaps

bolesti i nepovoljan ishod. Dosadašnja istraživanja pokazuju da se količina i vrsta stanica u

mikrookolišu tumorskih stanica mogu koristiti kao pokazatelji uspješnosti liječenja. U ovom istraživanju

uzorci tkiva limfnih čvorova 120 bolesnika s dijagnozom KHL-a imunohistokemijski su obojeni

antitijelima za detekciju T-regulatornih stanica (FOXP3), citotoksičnih limfocita T i NK stanica (granzim

B) te makrofaga (CD68 i CD163). Na svim uzorcima napravljena je i in situ hibridizacija za detekciju

Epstein-Barr virusa u tumorskim stanicama. Rezultati su pokazali da je prisutnost stanica koje

eksprimiraju granzim B u mikrookolišu KHL-a vezana za Hodgkinov limfom miješanog celulariteta te

da je biljeg makrofaga CD163 potencijalni biomarker preživljenja KHL-a. Boljim razumijevanjem

sastava mikrookoliša tumorskih stanica i njihove veze s razvojem podtipova KHL-a mogli bismo dobiti

pouzdane prognostičke biomarkere i otvoriti put ka pronalasku novijih, ciljanih metoda liječenja

klasičnog Hodgkinova limfoma.

Ključne riječi: klasični Hodgkinov limfom, mikrookoliš, granzim B, CD163

Kontakt adresa: suzanaparlov@gmail.com

9

ISPITIVANJE PROTUTUMORSKOG DJELOVANJA KOMPLEKSA METALA I

FENIL-FUNKCIONALIZIRANOG PIRIDIL-TRIAZOLILIDENA IN VITRO

T. Gržan1, A. Brozović

2

1Institut Ruđer Bošković, Zavod za molekularnu biologiju, Laboratorij za staničnu biologiju i prijenos

signala, Zagreb, Hrvatska (Tena.Grzan@irb.hr)

2Institut Ruđer Bošković, Zavod za molekularnu biologiju, Laboratorij za staničnu biologiju i prijenos

signala, Zagreb, Hrvatska (Anamaria.Brozovic@irb.hr)

Iako je u posljednjih nekoliko desetljeća učinjen velik napredak u rasvjetljavanju mehanizama

nastanka zloćudnih bolesti i poboljšanju dijagnostičkih mogućnosti, tumori i dalje predstavljaju jedan

od najvećih zdravstvenih problema današnjice. Kemoterapija je jedna od terapija koje se koriste u

liječenju tumora. No, bez obzira na njenu uspješnost u liječenju pojedinih vrsta tumora, neželjene

popratne pojave i pojava otpornosti tumora na kemoterapiju i dalje predstavljaju najveće izazove. U

cilju smanjenja ili nadvladavanja navedenih nedostataka postoji stalna potreba za sintetiziranjem novih

spojeva. Organometalni kompleksi na bazi različitih metala i kompozicija liganada pokazali su već

protutumorska djelovanja. U ovom istraživanju korištenjem metode MTT (3-(4,5-dimetiltiazol-2-il)-2,5-

difeniltetrazolij bromid) ispitana je razina citotoksičnosti dvanaest kompleksa: [(aren)M(fenil-

functionalizirani piridil-1,2,3-triazol-5-iliden)klor] (M = iridij, osmij ili rutenij, aren = η(5)-1,2,3,4,5-

pentametilciklopentadienil ili η(6)-p-cimen) na ljudskim stanicama karcinoma vrata maternice (HeLa).

Kompleks s iridijem nazvan ABB43 pokazao je povećanu citotoksičnost, veću i od citostatika široke

primjene, cisplatine. Citotoksičnost ABB43 je ispitana na još nekoliko tumorskih linija stanica različitog

porijekla i na normalnoj staničnoj liniji. Povećana razina citotoksičnog učinka na tumorskim staničnim

linijama u odnosu na normalnu staničnu liniju upućuje na potencijalno korištenje kompleksa kao

protutumorskog lijeka. Protočnim je citometrom pokazano da ABB43 zaustavlja stanični ciklus u fazi

S/G2 i inducira apoptozu. Specifičnom inhibicijom ili poticanjem sinteze staničnog glutationa (GSH)

utvrđeno je da GSH igra ulogu u odgovoru stanica na stres izazvan tretmanom ABB43.

Ključne riječi: organometalni kompleksi, otpornost na lijekove, iridij, glutation

10

ODREĐIVANJE PRISUTNOSTI DISULFIDNIH VEZA U NGR

PREUSMJERAVAJUĆEM SLIJEDU UGRAĐENOM U VLAKNO ADENOVIRUSNOG

VEKTORA

D. Nestić1, D. Majhen

2, A. Ambriović-Ristov

3

1Laboratorij za staničnu biologiju i prijenos signala, Institut Ruđer Bošković, Bijenička 54, 10000

Zagreb, e-mail: Davor.Nestic@irb.hr

2Laboratorij za staničnu biologiju i prijenos signala, Institut Ruđer Bošković, Bijenička 54, 10000

Zagreb, e-mail: Dragomira.Majhen@irb.hr

3Laboratorij za staničnu biologiju i prijenos signala, Institut Ruđer Bošković, Bijenička 54, 10000

Zagreb, e-mail: Andreja.Ambriovic.Ristov@irb.hr

Sažetak: Adenovirusi se u genskoj terapiji tumora koriste kao vektori za prijenos genskog materijala

do tumora ili stanica koje podržavaju rast tumora kao što su endotelne stanice u angiogenezi.

Ugradnjom preusmjeravajućeg slijeda u kapsidni protein replikacijski defektnog adenovirusa može se

povećati specifičnost vezanja adenovirusnog vektora na ciljnu stanicu. Preusmjeravajući slijed NGR se

veže na aminopeptidazu N koja je jako eksprimirana na endotelnim stanicama u angiogenezi, čime

predstavlja moguću metu za usmjeravanje adenovirusnog vektora s ugrađenim NGR peptidnim

slijedom, a sve s ciljem inhibicije angiogeneze. Pokazano je da aminokiselinski okoliš koji omeđuje

NGR slijed ima ulogu u specifičnosti preusmjeravanja adenovirusnih vektora, a posebnu ulogu ima

ciklizacija posredovana disulfidnim vezama. Cilj ovog rada bio je utvrditi postojanje disulfidnih veza u

preusmjeravajućem slijedu C539NGRC543VSGC547AGRC551 ugrađenom u HI petlju vlakna AdFNGR te

ako postoje, identificirati spektrometrijom masa koji su cisteini uključeni u stvaranje disulfidnih veza.

Nadalje, cilj je bio utvrditi važnost stvaranja disulfidnih veza na preusmjeravanje i djelotvornost

transdukcije stanica rabdomiosarkoma čovjeka (RD) i stanica tumora dojke čovjeka (MDA-MB-435S)

obradom AdFNGR ditiotreitolom. Spektrometrijom masa je pokazano da cistein na poziciji 539 ne

stvara disulfidne veze s preostala tri cisteina u preusmjeravajućem slijedu

C539NGRC543VSGC547AGRC551. Ovim eksperimentalnim pristupom nije se dokazalo postoji li disulfidna

veza između cisteina C543, C547 i C551. Obrada AdFNGR ditiotreitolom dokida povećanu djelotvornost

transdukcije RD i MDA-MB-435S stanica u odnosu na Adwt, što upućuje na moguće postojanje

disulfidnih veza u preusmjeravajućem slijedu koje omogućuju povoljniju konformaciju HI petlje u

AdFNGR i posljedično tome bolje vezanje i internalizaciju adenovirusa u stanicu.

Ključne riječi: adenovirus tipa 5, NGR, disulfidni most, preusmjeravajući slijed, angiogeneza.

11

ROLE OF AXIN2/β-CATENIN IN CHONDROCYTE DE/RE-DIFFERENTIATION

E. Despot Slade (evelin.despot-slade@alumni.ethz.ch)1, E. Öztürk (ece.oeztuerk@hest.ethz.ch)

1, M.

Zenobi-Wong (marcy.zenobi@hest.ethz.ch)1

1Cartilage Engineering + Regeneration, Department of Health Sciences & Technology, ETH Zürich,

Switzerland

Cell-based cartilage therapies as autologous chondrocyte implantation rely on high number of

chondrocytes through two-dimensional (2D) expansion. Culturing chondrocytes in a 2D environment

causes their de-differentiation where they lose their characteristic phenotype seen in native cartilage.

A common indication of chondrocytic phenotype is the expression of cartilage-specific extracellular

matrix component collagen II. 3D culturing, hypoxia and inhibition of RhoA are known to induce re-

differentiation of chondrocytes followed by upregulation of collagen II gene. We have shown that

expression of Axin2 - a downstream target of the Wnt/β-catenin pathway, correlates with collagen II

expression. Aim was to explore possible causalities accompanying this correlation and to understand

how Wnt/β-catenin and RhoA pathways are regulated during de-differentiation on 2D and re-

differentiation in 3D alginate hydrogels and hypoxia. We have investigated the expression of Axin2, β-

catenin, TAZ, RhoA, collagen II and collagen I on protein and gene levels in the course of 2D

passaging as well as 3D and hypoxic culturing for re-differentiation. We have found that during de-

differentiation of chondrocytes β-catenin and its downstream targets are upregulated accompanied by

a nuclear localization of RhoA whereas Axin2 and Collagen 2 were downregulated.

We observed that Axin2 and TAZ are upregulated during 3D re-differentiation and hypoxia contributes

to a further protein increase. On the other hand β-catenin decreases during re-differentiation and is

clearly downregulated in hypoxia together with RhoA. We conducted small molecule inhibition studies

to confirm the role and interplay of all the markers we investigated in 3D and hypoxia.

In conclusion re-differentiation of chondrocytes in 3D hydrogels is highly regulated by Wnt/β-catenin

and RhoA pathways with distinct roles and interplay of downstream effectors Axin2 and TAZ with even

more pronounced effects under hypoxic conditions suggesting new insights on the effect of oxygen

tension on chondrocytic phenotype.

Keywords: chondrocytes, Axin2, β-catenin, RhoA, hydrogels, hypoxia

12

UTJECAJ SATELITNIH DNA NA EKSPRESIJU GENA NAKON TEMPERATURNOG

STRESA

A. Sermek1(asermek@irb.hr), I. Feliciello

2(ifelicie@unina.it), Đ. Ugarković

1(ugarkov@irb.hr)

1Zavod za molekularnu biologiju, Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Hrvatska

2Zavodza kliničku

medicinu i kirurgiju, Napuljsko sveučilište Federico II, Napulj, Italija

Genomi eukariotskih organizama sadrže veliki udio nekodirajućih sljedova DNA. Veći dio nekodirajućih

sljedova čine različiti tipovi ponavljajućih sljedova koji se mogu naći organizirani u uzastopnom ili

raspršenom ponovljenom obliku. Jedan od takvih sljedova su satelitne DNA koje se sastoje od

dugačkih nizova uzastopno ponovljenih monomera u orijentaciji glava-rep. Građevni su elementi

centromernih, pericentromernih i telomernih regija kromosoma.U brašnaru Tribolium castaneum je

okarakterizirana glavna satelitna DNA TCAST1 koja obuhvaća 35% njegove sveukupne genomske

DNA. TCAST1 se osim u heterokromatinu može pronaći i u raspršenom obliku u eukromatinskom

dijelu genoma. Dokazano je da je ekspresija satelitnih elemenata TCAST1 temperaturno senzitivna

što upućuje na njihovu moguću ulogu u regulaciji ekspresije gena pod utjecajem temperaturnog

stresa.

Cilj ovog radaje bio pokazati povećanu ekspresiju satelitne DNA TCAST1 te njezinu ulogu u regulaciji

ekspresije gena pod utjecajem temperaturnog stresa na populacijama i pojedinačnim brašnarima.

Lančanom reakcijom polimeraze(PCR) bilo je provjereno postojanje polimorfizma raspršenih

elemenata satelitne DNA TCAST1 povezanih s genima koji kodiraju za proteine u različitim sojevima

brašnara T. castaneum. Za gene u čijem se susjedstvu nalaze polimorfni elementi satelitne DNA,

provjerena je ekspresija kvantitativnim PCR-omu normalnim uvjetima i uvjetima temperaturnog stresa.

Analiza polimorfizma raspršenih elemenata satelitnie DNA pokazuje različitost genoma na razini

populacije i pojedinačnih brašnara. Kraći temperaturni stres nije imao utjecaj na ekspresiju gena, dok

nakon dužeg temperaturnog stresa dolazi do smanjenja ekspresije gena pod utjecajem temperaturnog

stresa s obzirom na brašnarekoji nisi bili tretirani temperaturnim stresom.

Može se zaključiti da u uvjetima temperaturnog stresa satelitna DNA TCAST1 ima ulogu u regulaciji

ekspresije gena u čijoj se blizini nalazite da raspodjela elemenata TCAST1 može dovesti do različitosti

u ekspresiji gena u različitim sojevima nakon temperaturnog stresa što može imati utjecaj na njihovu

prilagodbu na vanjske uvjete.

Ključne riječi: satelitna DNA, Tribolium castaneum, cis-regulacijski elementi, polimorfizam,

temperaturni stres, ekspresija gena

13

POSTERI

14

SPOLNO-SPECIFIČNI OKSIDACIJSKI I ANTIOKSIDACIJSKI STATUS JETRE

ŠTAKORA IZLOŽENIH KRONIČNOM I AKUTNOM STRESU

A. Vuković1, E. Has-Schön

1, M. Heffer

2

1 Odjel za biologiju, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Cara Hadrijana 8/A, Osijek,

Hrvatska; 2

Katedra za medicinsku biologiju i genetiku, Medicinski fakultet Osijek, Sveučilište Josipa

Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska

Akutni i kronični stres mogu potaknuti proizvodnju reaktivnih kisikovih jedinki koje mogu uzrokovati

oksidacijski stres, proces koji se smatra ključnim u razvoju brojnih bolesti, između ostaloga i jetrenih.

Cilj ovog istraživanja je bio odrediti utjecaj akutnog i kroničnog stresa na razvoj oksidacijskog stresa i

antioksidacijski odgovor jetre kod mužjaka (M), neovarijektomiranih (NE-OVX) i ovarijektomiranih

(OVX) ženki. Sedamdeset štakora 16 tjedana starosti bili su podijeljeni u 9 skupina: M, NE-OVX i OVX

ženke kao kontrolne skupine; M, NE-OVX i OVX ženke izloženi akutnom stresu; mužjaci NE-OVX i

OVX ženke izloženi kroničnom stresu. Kao indikator oksidacijskog oštećenja jetre praćena je razina

lipidne peroksidacije koja je određena mjerenjem količine reaktivnih supstanci tiobarbiturne kiseline

(TBARS). Antioksidacijski status jetre je istražen mjerenjem aktivnosti katalaze, superoksid-dismutaze,

glutation-peroksidaze, glutation S-transferaze i glutation-reduktaze te omjera reduciranog i oksidiranog

glutationa (GSH/GSSG). I akutni i kronični stres su uzrokovali povećanje količine TBARS-a kod svih

skupina u odnosu na kontrolu. Rezultati pokazuju da izloženost akutnom i kroničnom stresu rezultiraju

smanjenom antioksidacijskom obranom jer je u pojedinim skupinama smanjen omjer GSH/GSSG kao i

aktivnost antioksidacijskih enzima. Ovarijektomija sama po sebi uzrokuje nastanak oksidacijskog

stresa. Iz dobivenih rezultata je vidljivo da akutni i kronični stres uzrokuju oksidacijski stres i smanjenje

antioksidacijske zaštite u jetri. Također, antioksidacijski odgovor je i djelomično spolno specifičan, a

razina oksidacijskog oštećenja je bila najveća kod OVX skupine.

Ključne riječi: akutni stres, antioksidacijski enzimi, jetra, kronični stres, lipidna peroksidacija,

oksidacijski stres, omjer GSH/GSSG, ovarijektomija, štakori

15

DOKAZIVANJE PRISUTNOSTI I ODREĐIVANJE BROJA BAKTERIJE Listeria

monocytogenes U SUHOMESNATIM PROIZVODIMA

I. Perković, I. Ferenčak

Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb (ivana.perkovic@hzjz.hr ivana.ferencak@hzjz.hr)

UVOD: Listeria monocytogenes ubikvitaran je mikroorganizam prisutan u svakom okruženju pa tako i

proizvodnim objektima, a mogućnosti kontaminacije hrane za vrijeme procesa proizvodnje ovim

uzročnikom su brojne. Najčešće se dokazuje u sirovom mesu i suhomesnatim proizvodima, raznim

salatama, mlijeku i mliječnim proizvodima.

Listerioza je bolest koju u ljudi uzrokuje bakterija L. monocytogenes, a prisutna je i u preživača i drugih

brojnih vrsta životinja. Među osjetljive skupine u humanoj populaciji ubrajaju se osobe starije životne

dobi, trudnice, novorođenčad, dijabetičari, imunokompromitirane osobe.

Odnos infektivne doze i imunosnog odgovora nije u potpunosti razjašnjen, ali se pouzdano zna da

ovisi o imunološkom statusu domaćina i virulentnosti bakterijskog soja. Zbog navedenog, podaci

raznih eksperimentalnih istraživanja i onih prikupljenih nakon većih epidemija listerioze, ukazuju na

različite vrijednosti infektivne doze potrebne za pojavu simptoma i razvoj bolesti.

CILJ: Cilj ovog rada je dokazivanje potencijalne prisutnosti bakterije L. monocytogenes u nasumce

uzetim uzorcima suhomesnatih proizvoda prisutnih na tržištu.

METODE: Za mikrobiološka istraživanja korištene su akreditirane ISO normirane metode: horizontalna

metoda za dokazivanje prisutnosti i određivanje broja Listeria monocytogenes -- 1. dio: Metoda

dokazivanja i 2. dio: Metoda određivanja broja te alternativna metoda za dokazivanje antigena

bakterije Listeria monocytogenes Vitek Immuno Diagnostic Assay System (VIDAS®) metoda

(imunoenzimski test s fluorescentno obilježenim protutijelima).

REZULTATI: Od 63 uzorka suhomesnatih proizvoda u jednom je dokazana prisutnost 500cfu/g

bakterije L.monocytogenes.

ZAKLJUČCI: Dobivenim rezultatima se potvrdilo da suhomesnati proizvodi spadaju u rizičnu vrstu

hrane za ovaj mikrobiološki kontaminant.

Pokazana je podudarnost sve tri (HRN EN ISO 11290-1:1999/A1:2008, Vitek Immuno Diagnostic

Assay System VIDAS® metoda, HRN EN ISO 11290-2:1999/A1:2008) korištene metode u dobivenim

rezultatima.

Ključne riječi: Listeria monocytogenes, suhomesnati proizvodi, određivanje broja

16

UČESTALOST POGREŠAKA U PRIJEPISU UPUTNICA U LABORATORIJSKI

INFORMACIJSKI SUSTAV

E. Halilović1, I. Ćelap

1, T. Pavičić

1, N. Vrkić

1

1 KBC Sestre milosrdnice, Zavod za kliničku kemiju, Zagreb, Hrvatska

UVOD: Predanalitička faza laboratorijskog rada izvor je najvećeg broja pogrešaka u cjelokupnom

laboratorijskom procesu. U novije vrijeme se veliki napori ulažu u standardizaciju tog dijela

laboratorijskog rada jer su pogreške najvećim dijelom uzrokovane ljudskim faktorom. Između ostalog,

u pogreške s najlošijim ishodom za bolesnika svrstavaju se pogreške u identifikaciji bolesnika te

pogreške pri prijepisu pretraga traženih na uputnici. U ambulanti Kliničkog zavoda za kemiju (KZZK)

uputnice se prepisuju u laboratorijski informacijski sustav (LIS) što predstavlja dodatni mogući izvor

pogrešaka i pritužbi bolesnika.

CILJ: Ispitati učestalost pogrešaka pri prijepisu podataka o bolesniku i pretraga traženih na uputnici za

ambulantne bolesnike.

MATERIJALI I METODE: Na kraju svakog radnog dana u razdoblju od 25. ožujka do 8. travnja 2016.

napravljena je kontrola svih zaprimljenih uputnica na način da su se podaci s uputnice uspoređivali s

podacima zabilježenima u LIS-u. Kontrolu uputnica napravio je djelatnik koji u tom razdoblju nije bio

raspoređen na radno mjesto u ambulanti KZZK. Kontrolirani podaci s uputnice bili su: identifikacijske

pogreške (ime, datum rođenja, spol), dijagnoza, jesu li zadane sve pretrage s uputnice, jesu li sve

tražene pretrage ispravno interpretirane od strane djelatnika, jesu li zadane pretrage kojih nema na

uputnici. U ispitivanom razdoblju na radnom mjestu u ambulanti KZZK bilo je raspoređeno sedam

djelatnika te se bilježio i ukupan broj pogreška svakog djelatnika po danu. Za izračun učestalosti

pogrešaka korišten je program Microsoft Excel 2007.

REZULTATI: Od upisanih 1269 ambulantnih uputnica najveći broj pogrešaka (36) odnosio se na

pogreške u prijepisu dijagnoze (2,84 %) dok je 15 pogrešaka bilo u vezano za krivi spol (1,18 %).

Ukupno 11 pogrešaka (0,86 %) bilo je vezano za identifikacijske podatke (ime, datum rođenja). Sa 25

(1,97 %) uputnica nisu prepisane sve tražene pretrage, a na 28 (2,21 %) uputnica je djelatnik nadodao

pretrage koje nisu tražene. S 4 uputnice su djelatnici krivo interpretirali traženu pretragu (0,32 %). U

ispitivanom razdoblju učinjeno je ukupno 118 pogrešaka (9,29 %) uz statistički značajnu razliku u broju

pogrešaka između djelatnika (P < 0,001).

ZAKLJUČAK: Rezultati pokazuju nisku učestalost pogrešaka pri prijepisu podataka o bolesniku koji

mogu rezultirati potencijalno negativnim ishodom za bolesnika. Dodatno smanjenje učestalosti ove

vrste pogreške moglo bi se očekivati jedino uvođenjem informatizacije u obliku prijema e-uputnica u

LIS čime bi se minimalizirao broj mogućih pogrešaka uzrokovan ljudskim faktorom i ostvarila bolja

standardizacija predanalitičke faze laboratorijskog rutinskog rada, a time i povoljniji ishodi i

zadovoljnije bolesnike.

Ključne riječi: pogreška, LIS, uputnica

17

ULOGA ODREĐIVANJA STATUSA GENA KRAS U KOLOREKTALNOM

KARCINOMU

D. Caban1, I. Rako

1, J. Jakić-Razumović

2, J. Sertić

1, D. Katalinić

3

1 Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, KBC Zagreb, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

2 Klinički zavod za patologiju, KBC Zagreb, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

3 Klinika za onkologiju, KBC Zagreb, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Kolorektalni karcinom (CRC), jedan je od najčešćih zloćudnih tumora i među vodećim je uzrocima

smrtnosti od raka u razvijenom svijetu. Razvoju ove zloćudne bolesti pridonosi vrlo složen i dugotrajan

proces usko povezan s međudjelovanjem vanjskih i genetskih čimbenika. Aktivacija onkogena KRAS

značajna je u kolorektalnoj karcinogenezi, a prisutnost KRAS mutacije može se dokazati u više od 30

% uzoraka kolorektalnog karcinoma (CRC). Te mutacije mogu ukazati na prognozu bolesti i imati

prediktivni odgovor na terapiju. Novije publikacije su pokazale da je uspješno liječenje metastatskoga

kolorektalnog karcinoma (mCRC) pomoću terapije monoklonskim antitijelima kao što su cetuximab

(Erbitux, Merck) izravno povezano s onkogenskom aktivacijom signalnog puta K-RAS.

Za određivanje statusa gena KRAS korišteni su bioptati tkiva karcinoma debelog crijeva uklopljeni u

parafinske blokove. Izdvajanje DNA se provodi pomoću kompleta reagenasa QIAamp DNA FFPE

Tissue Kit (Qiagen). Status gena KRAS određuje se metodom lančane reakcije polimerazom (engl.

polymerase chain reaction) u stvarnom vremenu - Real Time-PCR (Roche LightCycler®480 Real-

Time PCR System) metodom apsolutne kvantifikacije pomoću kompleta reagenasa

TheraScreen®KRAS Mutation Kit CE-IVD koji služi za detekciju sedam somatskih mutacija gena

KRAS.

Od ukupno 67 analiziranih uzoraka s kolorektalnim karcinomom, u 21 (31 %) uzorku utvrđena je

točkasta mutacija na kodonu 12 ili 13. Kod 13 bolesnika utvrđena je mutacija Gly12Val (GGT>GTT), 4

bolesnika imaju mutaciju Gly12Asp (GGT>GAT), dva bolesnika Gly13Asp (GGC>GAC) te po jedan

bolesnik mutaciju Gly12Ser (GGT>AGT) i Gly12Cys (GGT>TGT).

Iz ovog rada možemo zaključiti da je određivanje statusa gena KRAS kod bolesnika s kolorektalnim

karcinomom vrlo korisno jer omogućava predviđanje koristi od ciljane terapije. Time se postiže stvarno

individualizirano liječenje i smanjuju nepotrebne nuspojave, a ujedno se optimizira korištenje novca u

zdravstvu. Kombiniranje ciljanih terapija s prediktivnim biomarkerima ne samo da poboljšava

učinkovitost u ciljanoj skupini bolesnika, nego i korist bolesnika od primijenjenih lijekova.

Ključne riječi: gen KRAS, apsolutna kvantifikacija, kolorektalni karcinom

Kontakt adresa: domagoj.caban@gmail.com

18

PRIKAZ SLUČAJA; RANI NASTUP SIMPTOMA DEMENCIJE, DIJAGNOSTIČKA

DILEMA

T. Vukošić

NPB „dr. Ivan Barbot“ Popovača ( tihana.vukosic@gmail.com)

Prikaz pacijentice u dobi od 53 godine koja je primljena na liječenje sa simptomima težeg kognitivnog

deficita, uz dezorganizirano ponašanje, simptome depresije i opću nefunkcionalnost. Po

heteroanamnestičkim podacima pogoršanje psihičkog stanja razvijalo se postupno unazad 2 godine,

uz intenziviranje simptoma unatrag 4 mjeseca, do razine disfunkcionalnosti.

Obzirom na prezentirane simptome postavljena je sumnja na razvoj demencije sa ranim početkom, a

kako su simptomi depresije također upadni, diferencijalno dijagnostički u obzir dolazi i depresivni

poremećaj.

Demencija je sindrom koji se manifestira oštećenjem viših kognitivnih, kortikalnih funkcija. U svega 2%

slučajeva pojavljuje se prije 65te godine života. Često je udružena sa deterioracijom u afektivnoj sferi,

socijalnom ponašanju i motivaciji, a navedeni poremećaji mogu i prethoditi kognitivnim simptomima.

Kognitivni simptomi također mogu biti dijelom simptomatologije drugih psihičkih poremećaja, organskih

i sistemskih poremećaja koji zahvaćaju mozak. Najučestalije je pojavnosti demencija Alzheimerovog

tipa, potom vaskularna,a postoje i drugi rjeđe zastupljeni oblici demencija.

U svrhu razlučivanja dijagnoze upotrijebljeni su anamnestički i heteroanamnestički podatci, klinički

pregled i opservacija, standardne dijagnostičke metode, efekti primijenjenih terapijskih metoda.

Provedenim standardnim dijagnostičkim metodama nisu se dobila značajnija patološka odstupanja,

osim nalaza CTa mozga, koji upućuje na difuznu kortikalnu atrofiju i širi ventrikularni sustav uz

znakove umjerene periventrikularne encefalopatije. Neuropsihologijske testove nije bilo moguće

provesti uslijed težeg kognitivnog deficita. Primijenjenom psihofarmakološkom terapijom nije do sada

postignuto značajno poboljšanje u kliničkoj slici.

Klinička opservacija, rezultati dosadašnje dijagnostičke obrade i nedostatan terapijski odgovor

impliciraju da bi se diferencijalno dijagnostički moglo raditi o demenciji, za sada nejasne etiologije

međutim, ne može se isključiti niti teži oblik afektivnog, depresivnog poremećaja. Za precizniju

dijagnozu, biti će potrebno učiniti dodatnu ciljanu obradu, uz dalju evaluaciju terapijskih metoda.

Ključne riječi: simptomi demencije, rani početak, depresija, dijagnostička dilema

19

DIFFERENTIAL INNATE IMMUNE RESISTANCE OF OVARIAN CORPORA

LUTEA AND FOLLICLES TO CYTOMEGALOVIRUS INFECTION

J. Tomac1, V. Juranić Lisnić

1, I. Linić

1, T. Tršan

1, M. Golemac

1, L. Dölken

2, S. Jonjić

1

1Department of Histology and Embryology, Faculty of Medicine, Rijeka;

2Department of Medicine,

University of Cambridge, United Kingdom

Human cytomegalovirus (HCMV) is a major viral cause of morbidity following congenital infection and

a cause of miscarriage during early pregnancy. Employing the murine cytomegalovirus (MCMV)

model, we show early pregnancy loss to be due to an exquisite, overwhelming infection of ovarian

corpora lutea (CL). Excessive infection of CL granulosa cells, the main producers of progesterone

during early pregnancy, was accompanied by a detrimental regulation of key genes involved in the

synthesis and degradation of serum progesterone levels and substantial pregnancy loss. In contrast to

CL, ovarian follicles are completely resistant to MCMV infection even in highly immunocompromised

hosts. Here we have characterized and discussed the mechanisms of differential innate resistance of

CL and ovarian follicles to MCMV infection.

The infection was performed with WT virus (2×105 PFU). To induce superovulation mice were treated

with PMSG (pregnant mare serum gonadotropin) and hCG (human chorionic gonadotropin) hormones.

The infected foci within CL co-localized with histopathological lesions visualized by HE staining and

the infected cells showed the typical appearance of CMV infected cells with owl eye-like nuclear

inclusions, while the follicles are uninfected. For the detection of specific genes responsible for the

synthesis and degradation of progesterone we used Microarray and qPCR.

Finally, we can conclude that the follicles have still unknown defense mechanism, which is probably

evolutionarily conditioned in order to preserve different species. In this case, the immune system does

not play a significant role.

Keywords: cytomegalovirus, early pregnancy loss, corpora lutea, follicles

20

HERITABILNOST OTPORNOSTI PŠENICE NA FUZARIJSKU PALEŽ KLASA U

UVJETIMA UMJETNE I PRIRODNE INFEKCIJE

D. Polić, H. Šarčević

Agronomski fakultet , Svetošimunska cesta 25, 10000 Zagreb, Hrvatska

dinko.polic226@gmail.com , Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet ,Zavod za oplemenjivanje i

genetiku, Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Fusarijska palež klasa (FHB), uzrokovana gljivom Fusarium graminearum (teleomorf Gibberella zeae

(Schw.) Petch) trenutno je jedna od najopasnijih bolesti pšenice u svijetu. Štete od zaraze se očituju u

smanjenju prinosa zrna te nakupljanju za zdravlje ljudi i životinja štetnih mikotoksina. Razvoj otpornih

kultivara se smatra najučinkovitijim načinom kontrole. U oplemenjivanju na otpornost na FHB koriste

se različite metode umjetne inokulacije klasa među kojima je najčešće korištenja metoda nanošenja

inokuluma na klasove pšenice prskanjem u fazi cvatnje (sprej metoda). Ova metoda je tehnički i radno

zahtjevna pa se kao alternativa predlaže površinsko razbacivanje zaražene kukuruzovine nakon

nicanja pšenice (inokulacija kukuruzovinom). Kod izbora prikladne metode umjetne inokulacije

oplemenjivaču je osim cijene i vremena potrebnog za njenu implementaciju važna i visoka

heritabilnost metode radi dobivanja pouzdanih i ponovljivih rezultata. Cilj rada je bio u usporediti

heritabilnost dviju metoda umjetne infekcije i metode prirodne infekcije uzročnikom fuzarijske paleži

klasa pšenice te procijeniti fenotipske korelacije između navedenih metoda. U 2014/2015.

vegetacijskoj sezoni 18 oplemenjivačkih linija iz Bc instituta Zagreb i 5 standarda različite otpornosti na

FHB uzgajano je u uvjetima umjetne infekcije uzročnicima FHB kao i uvjetima prirodne infekcije.

Signifikantne razlike među genotipovima utvrđene se za indeks zaraženosti klasa (VRI) kod sve tri

metode infekcije dok su za Fuzarijem oštećena zrna (FDK) razlike bile signifikantne samo za dvije

metode umjetne infekcije. Za obje ocjene VRI i FDK utvrđena je signifikantna interakcija između

metode i genotipa. Nekoliko oplemenjivačkih linija pokazivalo je otpornost na FHB na razini otpornih

standarda. Za VRI utvrđene su jake pozitivne korelacije (0,85-0,91) između svih triju metoda, dok je u

slučaju FDK jaka korelacija utvrđena samo između dviju metoda umjetne infekcije (0,86). Kod sve tri

metode infekcije heritabilnost je bila znatno veća za VRI (0,59-0,95) nego za FDK (0,04-0,54).

Također, heritabilnost kako za VRI tako i FDK bila je znatno veća kod dviju metoda umjetne infekcije u

usporedbi s heritabilnošću u uvjetima prirodne infekcije.

Ključne riječi: pšenica, fuzarijska palež klasa, heritabilnost, korelacije

21

DINAMIKA BAKTERIOPLANKTONA NA VODOCRPILIŠTU VINOGRADI KOD

OSIJEKA

V. Kelemen

Šandora Petefija 208, 31000 Osijek (vanya.kelemen@gmail.com)

Mikroorganizmi su dobri bioindikatori, s obzirom da su vrlo osjetljivi na promjene nastale u njihovoj

životnoj sredini. Promjene u omjeru broja oligotrofnih (rastu u okolišu niske koncentracije organskih

tvari) i eutrofnih bakterija (rastu u okolišu visoke koncentracije organskih tvari) ukazuju na stanje

nekog vodenog ekosustava. Na osnovi bakterioloških analiza sanitarne kvalitete vode može se

ocijeniti prikladnost vode za piće. Crpilište Vinogradi nalazi se zapadno od grada Osijeka i obuhvaća

18 bunara gdje se analiza kvalitete i zdravstvene ispravnosti vode kontinuirano provodi. Uzorkovanje

je provedeno u proljeće 2013. i 2015. godine, te su rezultati uspoređeni s analizama uzetima u

proljetnom razdoblju 1995. do 2010. godine, u petogodišnjim intervalima. Unutar bunarske vode

ispitivanog vodocrpilišta, zabilježena je prisutnost većeg broja kolonija oligotrofnih bakterija (BKB-O), u

odnosu na broj kolonija eutrofnih bakterija (BKB-E), što ukazuje na nisku koncentraciju organskih tvari

u vodi. Tijekom godina se mijenjala dinamika razvoja kolonija oligotrofa i eutrofa, a 2000. godine u

bunaru B-6 omjer BKB-O / BKB-E iznosio je samo 0,51. Nijednom nije utvrđeno da su CFU vrijednosti

oligotrofa i eutrofa prelazile 100 CFU / ml, što ukazuje na zdravstvenu ispravnost vode. Zabilježene

niske koncentracije kisika - ispod 1,5 mg/l su bile očekivane, s obzirom da se radi o podzemnim

vodama. Nažalost, utvrđene su koncentracije željeza, mangana i amonijeva iona iznad maksimalno

dopuštenih koncentracija (MKD) propisanih Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, no to

je najvjerojatnije posljedica podloge s koje se crpi voda. Voda koja se nalazi u vodoopskrbnoj mreži

grada Osijeka je zdravstveno ispravna voda.

Ključne riječi: oligotrofne bakterije, eutrofne bakterije, pepton, bunari, vodoopskrbni sustav