55984589 Delly Miriam Aurora

Embed Size (px)

Citation preview

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    1/60

    M. DELLYAURORA(Zora)

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    2/60

    Prevela s francuskoga Sonja BudakNakladnikNAKLADA FRAN-2008Zagreb

    Za nakladnika Blaenka MujaiUrednica Blaenka MujaiKorektura Beata RadiGrafiki dizajn Mario JuriTisakTiskara ZelinaCIP zapis dostupan u raunalnom kataloguNacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebupod brojem 656354ISBN 978-953-285-004-8

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    3/60

    IU sobu je ula sobarica i odloila potu na okrugli stoli kraj dubokog naslonjaa. Gospoa Thurypruila je malu punanu ruku prema stoliu i uzela omotnicu od najfinijeg papira. Rastrgala je peat sgrbom obitelji Briisfeld, otvorila pismo i stala itati:"Ambleuse, 7. sijenja 1860.

    Draga sestro,Razmijenivi pisma moj brati Somers i ja smo odluili da se svadba Aurore i Carlomana odri za trimjeseca, to jest potkraj travnja. Budite tako ljubazni i pobrinite se za opremu moje keri. Nekaodgovara njezinu drutvenom poloaju. No, treba misliti na to da je ivot u Montaubertu jednostavan ipatrijarhalan, tako mi je pisao Gerard de Somers. Ja imam puno povjerenje u va ukus i va osjeaj zamjeru.Nadam se da e vam zdravlje dopustiti da pratite Aurora u Ambleuse i zamijenite joj majku. Bit edovoljno rano stigne li dva dana prije vjenanja. Obavit emo ga u najuem krugu. Moj tuni dom nepodnosi nita to bi bilo nalik na sveanost. Gerard de Somers zbog svoje bolesti nee moi doi, pa etako Carlomana pratiti samo njegov mlai brat. Zahvaljujem vam na svemu to ste uinili za Aurora.Pozdravljam vas i ljubim vam rake.Va Carloman, princ od Brasfelda"

    Gospoa de Thury odloila je pismo na stoli i dublje se smjestila u naslonja. Lagana bora pojavila sena njezinu glatkom elu. Mrzila je sve to je moglo uznemiriti njezin inae tako miran ivot. ivjela jeivotom sebine ene, ispunjene sitnim uivanjima, a sve joj je to olakavala odana posluga. Ipak joj jebilo teko odbiti urjaku njegovu molbu. Ona je odgojila Aurom i bila je njezina jedina bliskaroakinja. Osim toga, princ je uvijek bio veoma dareljiv kad je u pitanju bio novac. Poznavala gaje iznala da on ne bi nikada mogao shvatiti zbog ega ne bi ispunila svoju "majinsku" dunost premaAurori.Bilo joj je ugodno i to, to je princ spomenuo njen dobar ukus, a on nije bio ovjek sklon laskanju.Da, to se ticalo ukusa, nije joj bilo premca.Trenutak je zadovoljno promatrala svoju haljinu od ljubiastog tafta koja je dobro pristajala njezinu

    jo uvijek svjeem tenu iako se ve pribliavala pedesetoj godini. Nikada nije bila prava ljepotica, nonjezino okruglo lice bilo je zgodno zbog svoje svjeine i lijepih usana koje su otkrivale niz krasnih

    bijelih zuba. Imala je znatne prihode i ne bi joj bilo teko ponovo se udati. No njen prvi brak nije biosretan i ona to nije eljela ponovo doivjeti.Stoje za njezinu sreu i bilo potrebno osim dobre hrane, otmjenih toaleta i ugodnog drutva?Prisutnost Aurore, kerke njezine pokojne sestre, koja je umrla s dvadeset i etiri godine, nije ni u empromijenila udobni ivot gospoe de Thury, jer je znala svesti svoje obveze na najmanju mjeru.Nekoliko je trenutaka oklijevala razmiljajui treba li odmah obavijestiti svoju neakinju o odlucinjezina oca. Zatim je pruila ruku i pozvonila.- Obavijestite gospoicu da elim s njom razgovarati - kazala je sobarici koja se ubrzo pojavila.Prsti, ukraeni prstenjem, pogladili su prosijedu plavu kosu na kojoj se nalazila kapica od bijele ipke.Kraj nje je u kaminu plamsala vatra. Maleni, suvie ogoljeni psi spavao je na ruiastu svilenom

    jastuku. Papigica je uzbueno skakala po prekama krletke. Kroz blistava prozorska stakla prodiralo jeblijedo zimsko sunce.Gospoa je Thury mislila na patetu s gljivama koju e joj sada posluiti. Njezina kuharica Leocadieznala je to izvrsno pripremiti. Nasmijeila se sjetivi se toga. Kakve e joj splaine ponuditi uAmbleuseu? Carloman nikada nije pridavao vanost hrani i u tome se sigurno nije tijekom vremenaizmijenio. Sestrina, koja je vodila njegovu kuu, bila je uboga budala i potpuno nesposobna. Tamo emorati provesti dva veoma neugodna dana.Ta pomisao pokvarila je njezinu dobru volju, tako da ba nije najljubaznije doekala svoju neakinjukoja je upravo tiho ula.- Doi, Aurora. Primila sam pismo od tvog oca...Aurora se pribliila. Njezine su kretnje bile otmjene i lagane. Nije ba bila visoka, no sve je na njojbilo skladno. Zaustavila se nekoliko koraka ispred tetke i ekala, hladno i odsutno, to e joj rei.- Radi se o tvome vjenanju polovinom travnja. Otpratit u te u Ambleuse, to moram uiniti.

    U glasu se osjetila gorina.- Ostat emo samo dva dana. Ti e otputovati sa svojim suprugom, a ja u se vratiti kui. Ali sada se

    moramo pobrinuti za tvoju opremu. Ne sreu ovdje moemo nabaviti zaista lijepe stvari.

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    4/60

    Izraz njezina lica iznenada se promijenio na samu pomisao da e birati lijepe haljine i tkanine.Nije vidjela drhtaj koji je na trenutak proao njenim licem blijede puti. Nije vidjela odsjaj uAurorinimlijepim oima boje ljubiica.- Znai osuena sam na taj brak?Odgovorila je glasom u kojem se osjeao napor da ostane mirna.- Osuena? to to govori?Gospoa Thury promatrala je iznenaeno svoju neakinju.- Oduvijek se znalo i bilo odlueno da e se udati za Carlomana Somersa.- Da, noja sam se nadala da e se neto dogoditi. Tetka, odvratno mi je udati se za nekoga koga nisam

    jo nikada vidjela!- To se u naoj porodici veee dogaalo. Ja sam viala svog pokojnog mua gotovo svaki dan estmjeseci prije naeg vjenanja, a ipak zbog toga nisam bila sretnija.- ini mi se da mi ne bi trebalo est mjeseci da ustanovim svia li mi se netko ili ne - odgovorila jeiskreno Aurora.- A je li to vano, svia li se neki mukarac jednoj maloj budali od osamnaest godina? Mogao bi ti sesvidjeti i najvei pokvarenjak. Carloman Somers ivi u svojoj obitelji, u patrijarhalnoj sredini, pisao jenjegov otac. Moemo biti sigurni daje provodio astan i ozbiljan ivot. A za mukarca nije vano kako

    izgleda.- Ne mislim samo na izgled. Vana je i inteligencija i profinjen duh.- Gledaj, gledaj, kako ona lijepo govori! Zato jer je gospoica pomalo intelektualka, potreban joj jenetko pun znanja latinskog i grkog.- Pa zar se ene ne smiju zanimati niim drugim osim materij alnim problemima?- Ne savjetujem ti da tako govori pred svojim ocem! On je odabrao moju sestru izmeu stotinedrugih i samo je zato tako ljubio jer je bila lijepa. Kultura duha jedne ene za mukarca nije uopevana.- Ne mogu shvatiti da ena moe biti sretna ako se netko oeni njome samo zbog njezine ljepote.- Kakve rijei! No dosta ale! O tom su braku odluili tvoj otac i grog Somers jo prije deset godina.Prema tome vjenat e se. Pozvat u za sutra gospoicu Gotte. Morat e nabaviti tkanine za haljine.to se tie rublja obratit u se gospoi Gaulin. Ona divno veze.

    - A ja u pisati ocu i zamoliti ga neka me potedi toga braka.- Pisat e ocu? Samo to uini. Vidjet e to e ti odgovoriti.- Nee mi bar odbiti da upoznam ovjeka s kojim u se vjenati.- Aurora, ne zaboravi, tvoj otac ne trpi kada mu se proturjei. Ta crta njegova karaktera jo seprodubila nakon smrti tvoje majke, zbog samoe u kojoj ivi. Osim toga, u njegovoj su obitelji uvijeksmatrali da se djeca moraju pokoriti oevoj volji bez i najmanjeg negodovanja, ma to on naredio.Prema tome, i tebi nita drugo ne preostaje. A sada se vrati u svoju sobu.Aurora se lagano naklonila i izala iz salona. Tetka ju je gledala i pritom mislila: "Kako je tvrdoglava!Kakav karakter! ini se da u tome slii svom ocu. Ljepotu je naslijedila od majke iako ima neto stojesirotoj Blandine nedostajalo. Pitam se kako e ona djelovati na Carlomana koji ju nije vidio ve desetgodina."Aurora se popela uz stare kamene stube i ula u veliku, lijepo ureenu sobu. Sjela je u kut kraj kamina

    u kojem je tinjala eravica. Njezini fini dugi prsti nehotice su guvali svilenu haljinu. Oduvijek jepoznavala samo ivot u izobilju. Bila je princeza Aurora od Brusfelda, jedina nasljednica veomabogate stare loze. No njezina duevna osamljenost bila je potpuna. Ona i njezina tetka nisu se voljele.Toplo Aurorino srce i njezin ispitivaki duh nisu mogli zavoljeti enu kao to je gospoa Thury.Aurora je bila jo gotovo dijete, ali je imala ponosnu i osjetljivu duu: istu i nepokvarenu. Nagonski

    je bjeala od zla i osrednjosti.Nije nala pravu prijateljicu meu djevojkama s kojima se druila u ovom malom gradiu gdje jeivjela s tetkom. A to se ticalo mladia...Nije esto izlazila u drutvo. Ipak je prole zime, na plesu prireenom prilikom vjenanja Luiled'Arbigny, plesala s gospodinom Montgirouxom. Nakon toga srela ga je nekoliko puta. Svojim jepogledom iskazivao osjeaje zbog kojih je Aurorino srce stalo bre kucati. Bio je mlad, zgodan i izdobre obitelji, pa se mogao nadati da e zadobiti Aurorinu ruku. Je li Aurora osjeala ljubav premanjemu? Ne, jo nije. No rado se susretala s njime i vjerojatno bi popustila svojim osjeajima kada ne bibilo tih stranih zaruka.

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    5/60

    "Kako jedan otac moe biti tako okrutan, tako bez srca?" mislila je ona u asovima pobune.Njezin otac... Jedva ga je poznavala. Majka joj je umrla za vrijeme poroda a nju su smjestili u diodvorca u koji otac nikada nije zalazio. Bio je oajan zbog smrti oboavane ene i zatvarao se u svojesobe ili lutao parkom u pratnji svojih pasa. Kasnije ga je Aurora ponekad viala. Bio je mrav, pomalozgrbljen, ptijeg lica i nosa nalik na orlovski kljun. Kada bi ga ugledala, njezina dadilja bije brzoodvlaila govorei: "Ne smijemo smetati princu!" Jednom kasnije, kada je prolazila hodnikomiznenada se susrela s njim. On se trgnuo i pogledao je pogledom u kojem se nazirao uas - tako se barinilo Aurori. Zatim je promrmljao: "Ah! Kako joj je slina!" Odgurnuo ju je i otiao, okrenuvi glavu.Kratko vrijeme nakon tog susreta on je zamolio gospou Thury da djevojicu uzme k sebi i odgoji jeonako kako to odgovara njezinu poloaju. Jedne veeri pozvao ju je u svoj kabinet gdje je provodionajvie vremena. Tada je ona prvi put dobro vidjela njegovo mravo lice i mraan i tvrd pogled odkojeg je zadrhtala. Kazao joj je hladnim glasom, a moda se i prisilio da tako zvui:- Sutra e otputovati svojoj tetki, gospoi Thury, i odsada e kod nje ivjeti. Ona e te dolinoodgojiti i ostat e kod nje sve do svog vjenanja s mojim kumetom Carlomanom, starijim sinommog bratia grofa Somersa. Nas smo dvojica odluili da e ti kao posljednji potomak starije graneporodice prineva od Briisfelda donijeti mlaoj grani na plemiki naslov i na imetak. I stoga, oddanas smatraj Carlomana svojim zarunikom.

    Zatim ju je nekoliko trenutaka promatrao nekimudnim pogledom. Odvrativi o

    i od nje kazao jepriguenim glasom:

    - A sada, poi!I tako je ona upoznala svoju sudbinu s osam godina. Kratko vrijeme nakon toga napustila je Ambleusesa svojom dadiljom, koja je ostala uz nju kao sobarica. Nije alila za Ambleuseom, dvorcemispunjenim dragocjenim pokustvom koji sada vie nije niemu sluio. Tamo se nitko nije zanimao zamalo siroe osim dobre, odane, ali i veoma ograniene dadilje Zephyrine. Doek kod gospoe Thurynije ugrijao mlado srce. Ve od prvih dana izmeu tetke i neakinje vladalo je neprijateljstvo koje jepostalo jo naglaenije kada je Aurora postala djevojka. Gospoa Thury ju je optuivala da nijedovoljna paljiva prema njoj. A to je bilo zbog toga to djevojka nije znala laskati i to nije dijelilatetkin ukus i miljenje. Aurora je mrzila tetkinu sebinost i svojevrsno licemjerstvo koje nije bilo uskladu s njezinim potenjem. Tako su one ivjele sve do ovog dana kao strankinje. I evo sada su tom

    srcu, eljnom ljubavi, nametnuli brak s nepoznatim ovjekom."to da uinim?! - Pomislila je ona puna oajanja. "Posluati? Nemam drugog izbora."Osjeala je daje tetka u pravu kad je rekla daje uzaludno obratiti se ocu.Nagnula se nad vatru i pruila svoje ledene ruke prema toplini. Crveni odsjaj obasjao je njeno nemirnolice i oivio zlatnosmee uvojke koji su skrivali lijepo elo. Pomislila je: "Bi li moja majka ovodopustila?" Sigurno bi, jer je to bio dogovor unutar obitelji. Uz to i stari obiaj. A vjerojatno bi njezinotac i majci nametnuo svoju vrstu volju.Aurora je u mislima vidjela lijepo lice Philippa Montgirouxa, njegov pogled u kome se oitovalaljubav. Uzdahnula je, uspravila se i naslonila svoju umornu glavu na arenu svilu naslonjaa.

    II

    U toku XVII. stoljea Leopold de Brusfeld, mlai sin manjeg njemakog vladara napustio je svojuzemlju nakon svae sa starijim bratom. Nastanio se u Francuskoj gdje je njegova ena, roenaMontmorency, posjedovala velika imanja. Jedan od njegovih sinova, koji je imao titulu grofa Somersa,oenio se jedinom nasljednicom stare porodice iz Franche-Comtea. Jednom od njegovih potomakanamijenio je Carloman de Brusfeld svoju kerku jer nije imao mukog nasljednika koji bi produionjegovu lozu.Imanje Montaubert, gdje su ivjeli Somersovi, nalazilo se u planinama Jure na vicarskoj granici.Sredinji dio dvorca bio je sagraen u XV. stoljeu, a dogradnje su bile izvrene kasnije. U parku su senalazile neke stare ruevine. Oko njih dizale su se jele i arii kao mrani ukrasi planinske visoravni.Nekako u isto vrijeme kada je gospodin Brusfeld pisao svojoj urjakinji, gospodin Somers je jedno

    jutro pozvao svog starijeg sina.

    On se nalazio u velikoj primaoj sobi kraj ogromne pe

    i koja je neprekidno gorjela. Gerard de Somerspostao je, naime, zimogrozan otkada je prije deset godina, nakon neke nesree, postao invalid.

    Dvorana, na ijem su stropu bile napisane izreke i nacrtano oruje, a iji su zidovi bili ukraeni

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    6/60

    tapiserijom, imala je tri velika prozora s pogledom na vrt, sada pokriven snijegom. Ovdje se nalazila igrofova biblioteka, jer on je veoma uen ovjek. To je bilo i mjesto gdje se sastajala obitelj, najeenakon veere.Gospodin Somers, odjeven u topli kuni kaput, sjedio je u velikom naslonjau pred masivnim pisaimstolom. Ve je bio preao pedesetu i inio se ak i nekoliko godina starijim zbog svoje elavosti,naboranog finog lica i dugih bijelih brkova iznad energinih usana. Kad su se vrata otvorila on jepodigao glavu i pogledao mladia koji je uao.Bio je to veoma visok i veoma mrav mlad ovjek. Imao je ptiji profil i prilino lijepe oi. No njegov

    je pogled neprekidno bjeao, a usne su mu bile i odvie mekane ispod smeih brkova.- elite sa mnom razgovarati, oe?- Da, samo nekoliko rijei. U posljednje sam se vrijeme dopisivao s princem Brusfeldom i odluilismo da e se vjenati s njegovom kerkom polovinom travnja.Carloman je naglo stisnuo usne. inilo se da ga ta novost ba ne veseli.- Ve?- zapitao je.- Kako to, ve? Tebi je dvadeset i sedam godina, Carlo, a Aurori osamnaest.- Da... no ja sam mislio... Htio bih jo sauvati svoju slobodu.- Ve je vrijeme da se sredi. ivjet e u bogatstvu, imat e ljupku enu...

    Carloman se zagriljivo nasmijao.- Ljupku enu? To pretpostavljate, oe, jer vi je ne poznajete.- Ako je slina svojoj majci, mora da je prava ljepotica. Osim toga, ona je zahvaljujui brizi gospoeThury, savreno odgojena.- Ukoliko nije umiljena guska! - kazao je Carlo, uzdahnuvi. - A to onda ako je ona nauena namondeni ivot? to e raditi ovdje?- Vodit e je na putovanja.- Ni govora! Ne elim se odrei svojih navika. Ne zanimaju me drugi gradovi i krajevi. Ne, oe! Ta edragocjena Aurora ivjeti ovdje kako e najbolje znati. Ja zbog nje neu promijeniti svoje navike.Grof je stao svojim suhim prstima nestrpljivo lupkati po stolu.- Govori poput djeteta. Nadam se da e te brak promijeniti. Naredit u da pripreme sobe tvoje majke.Ona e ih kasnije moi preurediti po svom ukusu. to se tie tvojih darova, Briisfeld i ja smo odluili

    da si ne razbijamo glavu zbog toga. Aurora e kasnije sama kupiti ono to bude eljela.- A to e ona raditi ovdje? Moe se jedino natjecati u eleganciji s Flavijom i lijepom Sigrid. Bude lije to veselilo neu imati nita protiv. Glavno je da me ne smeta u mojim navikama.- Dobro dakle. Dogovoreno je da ete se upoznati u Ambleuseu. Ona e doputovati sa svojom tetkomdva dana prije vjenanja. Sve e se obaviti u najuem krugu. ao mi je to to nee biti ovdje. Nopriznajem, to su trenuci koje Aurora mora provesti uz svog oca.Carloman je u znak pristanka klimnuo glavom.- Ovakav e postupak sve veoma olakati. Bar joj neu morati udvarati.- Tebe e pratiti Wilfrid i on e ti biti svjedok. Mislio sam najprije na Melchiora, no ovjek nikada nezna to moe od njega oekivati.- Wilfrid e to dobro obaviti. Jo bi bilo bolje kad bi se on mogao oeniti umjesto mene.- Gospodin Somers je slegnuo ramenima to je odavalo netrpeljivost. I dok mu je sin odlazio iz sobe,

    gledao ga je i aptao:- Da, Wilfrid na njegovu mjestu... teta!Carloman je proao kroz veliko nadsvoeno predvorje, popeo se uz gole kamene stube i doavi nakraj hodnika punog tamnih udubljenja, otvorio vrata koja su vodila u prostranu sobu osvijetljenuzrakama blagog zimskog sunca.- eka nas gadan posao, brate!Ispred velikog prozora kroz koji je ulazio ist, hladan zrak s brda, stajao je mladi ovjek koji se na terijei naglo okrenuo:- Kakav?Bio je neto nii od Carlomana i veoma vitak. Djelovao je, u isti as, i otmjeno i snano. Crte njegovalica bijahu vrste i iste, a pogled njegovih smeih oiju otvoren i pomalo zapovjedniki.- Moje vjenanje, Wilfrid! Za tri mjeseca! A ti e me pratiti na taj rtveni obred.Wilfrid je skupio obrve pokazujui na taj nain kako ba nije oduevljen tim zadatkom.- Stii emo na samo vjenanje - nastavio je Carloman. - Moj budui tast je to dobro zamislio. PrincBriisfeld je zaista lud. Na takav nain udavati svoju jedinicu!

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    7/60

    - Siromano dijete!U Wilfridovu se glasu osjeala samilost.- ini se da je nakon smrti svoje ene postao pravi udak. Nadam se da se meni nee dogoditi takvanesrea.Carloman se smijao. Brat ga je gledao s negodovanjem pomijeanim s prezirom.- Ne, ti si za to prevelik sebinjak... A to je s Estellom? inilo se daje Carlomanu neugodno.- to se tie Estelle, nadam se da e biti razumna. Objasnit u joj...- Prevario si se jer joj nisi govorio o obvezi koju je na otac preuzeo u tvoje ime. Uvjeravao sije dajevaa veza ozbiljna. to e ona rei kada uje za taj brak?- Morat e se pomiriti s time - kazao je Carloman nehajno. -Izgovorit u se oevom voljom. Ona jezaista glupa kad je pomislila da bi grof Somers mogao pristati da mu snaha bude kerka jednogcarinika.U Wilfridovom se pogledu vidjelo negodovanje.- Zato si je onda uvjeravao u to? To je odvratno, Carl!- To je u prvom redu dosadno - rekao je Carloman, nimalo dirnut. - Moram to urediti, jer u inaeimati velikih neprilika.- Kakva nesavjesnost! -pomislio je Wilfrid dok mu je brat odlazio.

    III

    Dvorac Amleuse bio je smjeten u krasnoj dolini na granici Bourgogne i planina Jura. Ta divnagraevina iz sedamnaestog stoljea bijae okruena velikim, pomalo zaputenim parkom jer se njegovgospodar vie nije ni za to brinuo. Nita u tom domu zapravo vie nije bilo kako je trebalo biti.Gospoica Rolande de Porrieux, koja je upravljala dvorcem, bila je odvie popustljiva.Kada se koija gospoe Thury zaustavila pred velikim kamenim ulazom, princ Brusfeld se pojavio napragu i poao ususret enama koje su se stale uspinjati stubama. Bio je to ovjek pedesetih godina, aizgledao je poput starca. Pogrbljen, sijede brade i kose s koatim mravim licem na kojem se jo jaeisticao nos nalik orlovskom kljunu.Naklonio se pred gospoom Thury, izrekao nekoliko rijei dobrodolice i poljubio ruku koju mu je

    pruila. Zatim se uspravio i pogledao svoju kerku koja je zastala. Aurora je bila veoma blijeda ipogledala gaje ponosno, ali i prestraeno, svojim divnim ljubiastim oima. U prinevu pogledupojavila se iznenadna promjena. Njegov je pogled odavao zaprepatenje. Proaptao je vrlo tiho:"Blandine!" Zatim, bar naizgled, tekom se mukom sabrao i pruio ruku Aurori. Ona ju je, premastarom obiaju u njihovoj obitelji, poljubila.- Dobro dola, keri moja - kazao je.Njegov glas bijae promukao. Ponovo se okrenuo prema svojoj urjakinji i ponudio joj ruku. Uli su udvorac.Aurora ih je slijedila. Ovakav ju je doek jo vie uplaio. Ve je nekoliko tjedana bila uznemirena.No to je mogla oekivati od oca koji je tako hladno odgovorio na njeno pismo? Njegovo je srce bilomrtvo. U njemu je samo jo ivjela elja da mu rod ne odumre pa makar zbog toga morao rtvovati ivlastitu ker.- Ovakav brak donijet e ti mnogo vie zadovoljstva nego glupi brakovi iz ljubavi - pisao je nasvretku kratkog pisma.I tako se gospoica Aurora morala pokoriti svojoj sudbini.Gospoica Rolande de Porrieux, visoka ena s profilom ovce, doekala je goe i povela ih u njihovesobe. Gospoa Thury je odmah pokrenula svu poslugu i ona se ustrala po dvorcu ne bi li nabavila onoto se gospoi inilo da nedostaje za udoban smjetaj. Aurora se ve smjestila u sobi koja joj je bilanamijenjena. U susjednoj sobici vjerna je Zephyrine pripremala haljinu za svoju mladu gospodaricu.Aurora je sjedila uz prozor i odsutnim pogledom promatrala francuski vrt, zaputen kao i sve ostalo.Otkada se pribliio datum njezina vjenanja, ivjela je kao u nekom udnom snu. No uskoro e taj sanzavriti. Sutra e se sresti sa stvarnou. Srest e se sa svojim nepoznatim zarunikom.- Mislim kako je vrijeme da se gospoica obue - ree Zelphyrine.

    Aurora se trgnula i ustala, a onda ponovo sjela kraj ogledala. Zelphyrine joj je stavila oko ramenabijeli ogrta za eljanje i rasplela lijepu kovravu kosu koja se rasula po ramenima poput prozranaogrtaa. U ogledalu se vidjelo ljupko mlado lice, zamiljena i pomalo prestraena pogleda: "Kakva

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    8/60

    nesrea."- pomislila je Zelphyrine, oajna zbog toga stoje njezina draga mlada gospodarica bilanesretna. Kako su mogli nju, tako mladu i dobru, prisiliti na takav brak.Princ je elio da to manje sudjeluje u razgovoru, pa je zato pozvao na veeru svog susjeda gospodinaOttigniesa, jedinog s kojim je jo odravao neke veze. Bio je to ovjek njegovih godina, kulturan,ljubazan i ugodan, profinjena ponaanja. itavu je veer razgovarao s gospoom Thury koja je bilasretna to moe razgovarati s nekim drugim, a ne samo sa svojim urjakom. Princ je gotovoneprekidno utio. Izraz njegova lica bio je hladan. Aurora je sjedila pokraj njega i nije progovorila ni

    jednu rije osim kada bi joj se gospodin Ottignies izravno obratio. Jedva daje neto pojela, svaki joj jezalogaj predstavljao pravu muku. inilo se kao daje otac ni ne zapaa. Veera je dugo trajala jer jepolagano posluivao stari sluga. Aurori se inila beskonanom.U salonu, za vrijeme dok je princ igrao partiju aha sa svojom urjakinjom, gospodin Ottignies je sjeouz mladu djevojku. Razgovarao je s njom o malom gradu koji je upravo napustila, a on gaje dobropoznavao. Osjeala je daje dobar ovjek koji prema njoj osjea simpatiju. Spustivi glas on joj jekazao:- Kako vi sliite svojoj majci! Ona mu je odgovorila s gorinom:- Zbog toga me moj otac vie i ne voli!- Morate mu oprostiti, dijete moje! On je jedan od onih ljudi koji sve osjeaju veoma duboko. Ne ele

    se podvrgnuti ni zakonima vjere, a ni zdravog razuma. On je mnogo propatio i jo uvijek pati. To mimorate vjerovati.- Zar je to dovoljan razlog da me prisili na taj brak ne dopustivi mi da upoznam ovjeka kojega mi jenamijenio?Gospodin Ottignies je neko vrijeme promatrao mlado lice na kome se vidjela duevna borba.- Vi neete biti tako pokorni kao to je bila vaa majka - rekao je zamiljeno. - Vi imate vrstu volju.Da lije to dobro ili zlo? Moda ete zbog toga vie patiti... Ja sam vaeg oca nagovarao neka dopustida se vi i va zarunik bolje upoznate. No sukobio sam se s njegovom vrstom odlukom. "Taj se brakmora sklopiti da bi se povezale obje strane obitelji! objasnio mi je. "Carloman se moda nee sviatiAurori no ona e se priviknuti na njega i moda e biti sretnija nego da se udala iz ljubavi."- To je i meni napisao. Noja ne mislim tako i strano mije to me prisiljava na to. Rei ete mi da su imnoge druge djevojke doivjele tu sudbinu. No, ne mislite li da se brak oskvrnjuje ako se ne sklapa

    slobodnom voljom?- Ba zbog toga vi morate sami pristati na taj brak i odluiti da ispunite svoju zadau, ma kako vam seto inilo teko.Aurora je odmahnula glavom. Ona nije bila uvjerena u to. Gospodin Ottignies je pomislio: "Ovo sirotodijete ima i odvie arko srce i odvie bistar duh. Njezina srea ovisi o tome kakav je Carloman."Sutrada, poslije podne, u Ambleuse su stigli Carloman i Wilfrid Somers. Gospodin Briisfeld ih je samdoekao i naredio da ih odvedu u njihove sobe. Vjenanje se trebalo odrati u pono jer je takav bioobiaj u obitelji Briisfeld. Princ je keri poklonio udobnu koiju s divnim konjima. Ta e koijaodvesti mladi brani par u Montaubert, kamo bi trebali stii naveer.Pola sata prije veere oba su brata ula u salon gdje ih je ekao Briisfeld s gospodinom Ottigniesomkoji je bio odreen za Aurorina kuma. U salonu je bio i biljenik koji je stigao zbog potpisivanjaugovora, te naelnik koji e sklopiti graanski brak. Gospodin ih je Briisfeld upoznao meusobno.

    Crte njegova lica izgledale su uvelije nego obino. Pogledao je najprije Carlomana, a zatim Wilfridausporeujui ih. Bili su odjeveni u sveana odijela, pa iako su im neke crte lica bile zajednike, oni suse ipak posve razlikovali. Gospodin je Briisfeld znao prosuditi ljude i mogao je zapaziti ne samotjelesnu ljepotu mlaeg brata, ve i njegovo otmjeno dranje, lakou njegovih pokreta i njegove vrste,no pomalo hladne crte lica. Stariji brat u usporedbi s njim nije bio simpatian.Stari je sluga irom otvorio vrata salona i Aurora je ula u pratnji gospoe Thury. Zaulo se utanjesvile.Aurora je bila odjevena u haljinu od svijetlo modrog tafta koja je isticala njezinu njenu put obojenu uovaj as nekom unutarnjom groznicom. Drala se ukoeno, nastojei sakriti svoje uzbuenje, jer nijeeljela da netko opazi njen strah. Njezin je otac pristupio gospoi Thury i naklonio se pred njom.- Evo, gospoo, moje kume Carloman Somers. Aurora, evo tvog zarunika.Carloman je pomalo nespretno pozdravio, poljubio ruku koju mu je pruila gospoa Thury, a zatim seokrenuo prema Aurori.Ona mu je pruila njenu, draesnu ruku koja se ukoila kada ju je on prinio usnama.

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    9/60

    Zatim je princ predstavio Wilfrida svojoj urjakinji i keri. Aurora ga je jedva i pogledala. Ona je jouvijek bila pod utiskom iznenadne odbojnosti koju je osjetila oprema buduem muu.Kad je Wilfrid ugledao Aurora inilo se kao da je njegova uobiajena hladnoa nestala na trenutak.im su prinevi gosti sjeli biljenik je proitao ugovor. Aurora ne bi mogla ponoviti ono to je onproitao. Ni mali naelnikov govor, koji je on neto kasnije odrao, nije je mogao trgnuti iz njezineumrtvljenosti to joj je pretvarala pokrete u pokrete posve bezvoljna ovjeka. Jedva je bila svjesnarijei "da" koju je izustila, i koja ju je pred zakonom vezala za Carlomana Somersa.To udno stanje trajalo je i za vrijeme veere. Ona je potpuno nesvjesno jela ne opaajui kako jojCarloman nastoji udvarati, ne opaajui pogled tetke pun prezira zbog slabo pripremljene veere koja

    je potvrivala njezine sumnje u nesposobnost domaice gospoice Rolande de Porrieux. Nasuprottome Carloman je mnogo jeo i pio dobra vina iz podruma Ambleusea. Nije se mijeao u razgovor kojisu vodili njegov brat Wilfrid, gospodin Ottignies i naelnik, ovjek veoma inteligentan, odgojendobrom knjigom i vlastitim zapaanjem. Taj je razgovor bio zanimljiv i zbog toga to je Wilfriedproboravio dosta dugo vremena u Parizu kod brata svoje majke. On je tamo upoznao mnoge uenjake,umjetnike i pisce. Njegov bistri duh znao se okoristiti tim susretima. U svako drago doba i Aurora bipaljivo sluala taj razgovor. No sada je mislila samo na svoju bolnu budunost: postat e enaCarlomana koji je u njoj pobudio samo prezir.

    Veera se vukla beskona

    no dugo. Gospo

    a Thury nije mogla skriti netrpeljivost zbog polaganogserviranja. Bijesno je pogledavala svog urjaka koji joj je sjedio nasuprot. On je utio, a izgled lica bio

    mu je jo tmurniji nego inae, i to od onog trenutka kad se Aurora pojavila u salonu i kad ju je ugledaouz Carlomana. Konano su stigli do kraja. Biljenik i naelnik poli su s princom u salon za puenje, azatim su se oprostili. Gospodin Ottignies poveo je Wilbura u biblioteku da mu pokae bakrorez izsedamnaestog stoljea o kome su razgovarali prije toga. Aurora je nesvjesno pola do vrata koja suvodila u vrt. Napolju je bila topla travanjska no, gotovo kao ljetna. Gospoa Thury uronjena uudobnom naslonjau okrenula se prema Carlomanu koji je stajao nekoliko koraka dalje ne znajui tobi radio. Popio je mnogo vina pa je postao utljiv i zlovoljan. Inae nije odavao znakove pijanstva.- Poite malo do svoje zarunice na terasu, drago moje dijete! Morate se upoznati.Bez odgovora Carloman je poao prema vratima. Aurora je okrenula prema njemu svoje blijedo lice iozbiljne alosne oi.

    - Da, bratiu, trebali bismo razgovarati.Izali su na prostranu terasu koja se pruala ispred dvorca. Aurora je uinila nekoliko koraka, a zatimje zastala pred Carlomanom.- Moramo iskreno razgovarati u ovom tako sudbonosnom trenutku naeg ivota. Bit emo ujedinjenine poznavajui se. Morat emo se pokoriti oinskoj volji. Jer i vas su prisilili na taj brak, zar ne?- Prisilili... da! No sada sam oduevljen. Nisam znao da ste tako... tako... Nije nalazio prave rijei.Aurora je na tren okrenula glavuzbog njegova arkog pogleda. Glas joj je pomalo drhtao kada je nastavila:- Nastojala sam nagovoriti oca da me ne prisili na taj brak, ili da mi bar dopusti da se prije upoznamo.Morala sam se pokoriti. No elim vam rei...Zautjela je na asak jer joj je od uzbuenja glas zastao u grlu.- Htjela bih da vrijeme zaruka koje nam nisu dopustili, nadoknadimo sada. Da se upoznamo, da ne

    budemo stranci.inilo se daje Carloman naas bio zbunjen. Zatim se nasmijao i glas mu je zvuao pomalo ljutito kad

    joj je odgovorio.- Ne sviam vam se, draga sestrino, bar tako izgleda. To mi laska, vjerujte mi.Mrzila je taj pogled koji je izbjegavao susret s njezinim oima, a koji je tog trenutka ak bio i zao.Ipak nije odvratila svoje oi dok mu je odgovarala:- Nadala sam se da ete me razumjeti. Nalazimo se u vrlo udnu poloaju. Nisam ni trenutakpomislila na to da bih vas mogla uvrijediti. Oprostite mi, ako sam pogrijeila.Poniknuo je oima pred tim istim i iskrenim pogledom.- Nisam mislio da me elite uvrijediti. Moda ste ak pomalo i u pravu. Do prije nekoliko sati nismose poznavali. ele nas vjenati tako naglo... Va je otac zaista udan ovjek, sestrino.- Naalost! On je poput bolesnika.- I moj otac misli posve jednako. Samo to se po svojoj prirodi razlikuje od vaeg oca.Aurora je s naporom rekla:

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    10/60

    - Priajte mi o svojoj obitelji daje bar malo unaprijed upoznam.- Imam sestru Flaviju udanu za Melchiora Morieresa. Lijepu Flaviju, lakomislenu Flaviju...Carloman je te rijei popratio podrugljivim smijehom.- Ona vas nestrpljivo oekuje, nadajui se da e moi s vama razgovarati o haljinama, eirima idrugim jednako tako zanimljivim stvarima. Melchior se bavi poslovima. esto je odsutan. Imaju sina,nesnosnog derana za kojeg se Flavija uope ne brine. Mog mlaeg brata Wilfrida poznajete. On voliglazbu, knjige i tome sline stvari.Ponovo se osjetio podsmjeh u Carlomanovom glasu.- A vi?-zapitala je Aurora.- Ja ne volim nita osim ribolova i lova. Nedaleko Montauberta imam mali posjed kamo estoodlazim. Tamo tee rijeka, nalaze se lovita i ribnjak. To je moj raj.- Rado bih upoznala to imanje - kazala je Aurora izgovarajui rijei s oitim naporom.Carloman je bio oduevljen.- Odvest u vas onamo. Flavija kae da bi tamo umrla od dosade, no ini mi se da ste vi ozbiljniji odnje... Ah, zaboravio sam! Kod nas ivi jo i Barbeline, naa gazdarica Barbeline, bez koje ne moemo ikoja upravlja svime. Nadajmo se da ete joj se sviati. No ni ona nije imala najbolje miljenje o brakuzakljuenom na taj nain. Ona mi je to posve jasno rekla, jer njoj je sve doputeno.

    - To dokazuje da je vrlo razumna.- Pa... da! No mi tu nismo nita bolji. Najvanije je sada da se dobro razumijemo.- To je ono za to u se pomoliti Bogu - kazala je Aurora. Pruila mu je ruku i nadovezala:- Zahvaljujem vam to ste pristali na moju molbu.Poljubio je fine, leden prste. Zatim su zajedno uli u salon. Gospoa Thury je ustala i rekla:- Mora se odmoriti, Aurora, prije vjenanog obreda. Vratimo se u nae sobe.One su se udaljile, a Carloman je poao u salon za puenje. Uskoro su se pojavili gospodin Ottignies iWilfrid. Princ i gospodin Ottignies su poli odigrati partiju whista, a oba su brata ostala u puionici.- Izvrsna cigara - kazao je Carloman, promatrajui zapaljenu cigaretu u ruci. - Ovdje ima i dobrihstvari, iako bi Barbeline zakljuila da posluga nita ne vrijedi.Brat mu nije nita odgovorio i on ga je iznenaeno pogledao.- Zato si tako ozbiljan?

    - Ne mogu biti radostan gledajui povezivanje dvaju razliitih bia.Carloman se naljutio.- Ne proturjeim ti, dragi brate. Ta Aurora je lijepa, otmjena i ima sve odlike, no ona je i ono egasam se plaio: nerazumna ena.- Carl! - uzviknuo je Wilfrid. Carloman se nasmijao.- Da, nerazumna je. Zna li to je maloas zatraila od mene? Zaruke koje bi trajale bar neko vrijemeda bismo se bolje upoznali!- Sirotica! Carloman se nasmijao.- A mene ne ali! Siguran sam da e se ona neprekidno tuiti i da se ni u emu neemo slagati.- To se i ja bojim.- Lijepo! Osim toga vjenani ugovor ima neke odredbe koje svjedoe o nepovjerenju prema meni ikoje su mi neugodne.

    - Ja sam u tome vidio samo posve prirodnu opreznost zbog tvojih godina i zbog toga to te princBriisfeld uope ne poznaje.- Moda i to, kad ti to tako kae... No, dragi moj, nije li udna opreznost jednog oca samo kad je rijeo njegovu imetku. Zato tu opreznost ne pokazujete i onda kad svoju kerku daje njemu nepoznatomovjeku kao to sam ja?- Na alost, tako je. No nije on jedini takav.- Pitam se to emo s tom lijepom Aurorom u Montaubertu. ini mi se da se ona nee svidjeti Flaviji.Moda e biti simpatina ocu jer se vlada poput prave dame usprkos svojoj mladosti, a naroito zbogtoga jer je bogata... Alija... ba sam siromah.Uzdahnuo je, namrgodio se i stao bez rijei puiti.Wilfrid je takoer zapalio cigaru, no ona je sama izgarala meu njegovim prstima. Nabrao je elo iutonuo u misli tako daje skoio zauvi glas princa Briisfelda, koji je zvao budueg zeta.- Vrijeme je, Carlomane!Mladi je ovjek zadrijemao. Brzo je ustao i poao u pratnji svog brata u salon.

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    11/60

    Trenutak zatim ule su Aurora i gospoa Thury. Aurora je bila odjevena u haljinu od bijelog damasta,a na glavi je imala veo od alesonske ipke. Iako se Aurora protivila, gospoa Thury je zahtijevala dastavi malo crvenila na obraze. Bila je zaista neobino lijepa u raskonoj haljini. Prilazei joj, otac jezastao na trenutak. inilo se kao da mu je iznenada pozlilo, tako se promijenio izgled njegova lica.Njegov se pogled sreo s tunim Aurorinim pogledom. Naas je sklopio oi, a zatim je naglo zakoraioprema njoj i ponudio joj ruku na koju je ona naslonila svoju, uzdrhtalu.Malo zatim u dvorskoj kapeli Aurora Brusfeld je postala enom Carlomana Somersa. Pomolila se zaboju pomo u novom ivotu, uz mua i njegovu obitelj koju nije ni poznavala. Drhtala je iako nijebilo hladno. Carloman je neraspoloen mislio: "Kako sam umoran! Kako u divno spavati u koiji!"Kad su se malo kasnije vratili u salon, Aurora se odmah udaljila s tetkom da se presvue u putnuhaljinu. To je uinio i Carloman. Gospodin Ottignies se oprostio od domaina i tako su u salonu ostalisamo princ Brusfeld, Wilfrid i gospoica Porrieux koja je drijemala u poivaljci.Oba su mukarca utjela. Wilfrid je zabrinuto nabrao elo. inilo se da je princ neizmjerno umoran. Utaj as u salon istodobno uoe Aurora, gospoa Thury i Carloman te svi ustadoe.Oprotaj je bio kratak. Gospoa Thury je poljubila mladu enu pretvarajui se daje dirnuta. Wilfrid joj

    je poljubio ruku. Ruka joj je gorjela i sigurno je imala groznicu. Aurora se pribliila svom ocu.Koraknuo je prema njoj, nagnuo se i njegove isuene usne dotakle su njezino elo.

    - Zbogom, keri!Glas mu je bio gotovo neujan.

    Okrenuo se prema Carlomanu i pruio mu ruku.- Povjeravam vam je. Uinite je sretnom. Okrenuo se i naglo napustio sobu.

    IV

    Probudivi se iz grozniave obamrlosti Aurora se uspravila i pogledala kroz otvoreni prozor koije.Udahnula je ist zrak pun opojnog mirisa.Kola su prolazila uskim brdskim putem. Jele i arii pokrivali su brdaca koja su zatvarala planinskevisoravni kroz koje su tekli potoci nabujali od otopljenog snijega. Kada je put zaokrenuo nad dubokimponorom pojavilo se selo. Iza druge okuke je nestalo. Aurora je pomislila: "Ovo je bez sumnje

    Bonnieres."Bonnieres je bilo selo najblie posjedu Montaubert; tako joj je rekao Carloman.Uskoro e, dakle, stii u kuu koja e odsada biti njezin dom. Zadrhtala je. Otkada je otila od kueneprekidno je bila u vruici ili je drhtala od zime. Njezin organizam nije mogao podnijeti sva tauzbuenja i patnje na koje ju je osudio njezin otac. Nakon svega to je doivjela, osjeala je kako je iposljednja snaga napustila njeno tijelo. Ma kakav bio doek u Monaubertu, eljela je to prije stii dabi se napokon mogla odmoriti i zaboraviti, pa makar na kratko vrijeme, daje Carlomanova ena.Pogledala gaje. Spavao je zavaljen u jastuke. Glavu je okrenuo prema drugom prozoru. Otkada sunapustili Ambleuse njegovo je ponaanje bilo posve slubeno i jedva bi ponekad neto rekao. Aurori jeto bilo drago.Drui skupila je oko sebe putni ogrta. Zatvorila je oi i pomislila: "Kad bih bar ja mogla malospavati."No smjesta je ponovo otvorila oi udahnuvi jo mirisniji zrak. Kola su sada prolazila umom. Okonjih su se dizale visoke jele. U toj polutami Aurora se osjetila nelagodno vjerojatno zbog silnoguzbuenja. Ona, naime, inae nije bila straljiva. Osjetila je gotovo olakanje vidjevi da se Carlomanpomaknuo kao da e se probuditi.U taj as je netko skoio na koiju i pruio ruku prema Carlomanu. Zauo se pucanj. Ubojica je nestaou umi.Aurora je vidjela samo blijedo lice zastrto crnom kapuljaom povuenom na elo,Htjela je zaviknuti no grlo joj se stisnulo i nije mogla ispustiti ni glasa.Koija se zaustavila a koija je skoio s kozlia. Za njim je izala i sobarica Zephvrine. Aurora je suasom gledala u samrtniki blijedo Carlomanovo lice. Pokuala je neto rei, ali je izgubila svijest.

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    12/60

    V

    Sunce je ulazilo kroz iroko otvorene prozore i padalo na Aurorin krevet. Otvorila je oi. Vidjela jedrago Zephvrinino lice nagnuto nad njom. Sobarica ju je gledala oima vjerna psa.- Napokon! Gospoici je bolje. Lijenik je kazao da ete za dva dana...

    Aurora ju je prekinula:- Sto je sa mnom? Zato mi je potreban lijenik?Osjeala se veoma slabom i klonulom. Kao da je stigla na kraj nekog veoma munog puta i napokonnala svoj mir.- Zar se gospoica ne sjea? Oprostite, htjela sam rei gospoa.- Gospoa?Aurora je asak razmiljala, a zatim se u njezinom pogledu pojavio uas.- Da! Da... Carloman! Boe moj!Zakripali su koraci na sjajno ulatenom podu. Zauo se miran glas koji je zapovjednikim tonomrekao:- Ne umarajte svoju gospodaricu. Poite sada, ja u se pobrinuti za nju.Zephyrine se povukla i posluno izala. Aurora je ugledala visoku enu koja se pribliavala. Bila je

    odjevena u crnu haljinu i naklonila se s potovanjem.- Ja sam Barbeline, gospoo.- Barbeline? ...Ah, da, Barbeline...Lijepe oi ljubiaste boje promatrale su iznenaeno iroko lice okrueno sijedom kosom na kojoj senalazila kapica od crnog tila.- Da... on mije rekao. Ali... Ah, to je strano! Snana je ruka dotakla njezino uzdrhtalo rame.- Ne uzbuujte se - rekao je taj zapovjedniki glas. - Na siroti Carloman nije bio odmah mrtav. Jo jeimao vremena da se pokaje i primi posljednju pomast. Ne vjerujem da vam sve to moe zadati mnogoboli jer su vas prisilili na taj brak. im sam vas ugledala, odmah sam shvatila da na siroti mladigospodin ne bi bio pravi mu za vas.Ta iznenadna iskrenost, bez okolianja, naila je na odjek u Aurorinoj dui. Istina je, ona nije alila,ona nije mogla aliti zbog svega toga. U njoj je postojao samo uas stoje vidjela stranu nasilnu smrt

    ovjeka ije je ime sada nosila.Lagano je pocrvenjela osjeajui dobroduni Barbelin pogled. Domaica je odmah nadodala:- Bili ste uzbueni. To je posve razumljivo. A sada nastojte zaboraviti i misliti samo na svoj odmor.- Ali, taj zloin! Tko gaje poinio?- To se jo ne zna. Odmorite se, i ne brinite ni zbog ega. Poekat e dok se budete bolje osjeali. Istotako i gospoa Flavie. Ona bi vas svojim brbljanjem zamorila. Donijet u vam aj koji ja pripremam ikoji e vas izlijeiti bre od lijekova doktora Tillona koji sebe smatra najpametnijim lijenikom.Nakon to je Barbeline otila, Aurora je utonula u ugodno stanje slino snu. Nije vie imala groznicu,no bila je veoma slaba. Blagoslivljala je Barbeline jer ju je potedjela od posjete njezina svekra izaove.Gospodin Somers posjetio ju je idueg dana poslijepodne. Nosio je crninu i izraz njegova lica odavao

    je da gaje, usprkos njegovoj sebinosti, smrt starijeg sina duboko pogodila. Poljubio je Auroru i rekao:- Ostat u samo malo uz vas, draga moja keri. Vama je jo uvijek potreban mir. No, elio sam vasupoznati i sam se uvjeriti kakvu nam je lijepu groficu Somers doveo na siroti Carl.Njegovo je ponaanje bilo veoma otmjeno, puno iskrene ljubaznosti. Aurori se priinio simpatinim.Nala je rijei utjehe za oca shrvana bolju, pa je i njega upitala tko je ubio Carlomana.- Jo nita ne znamo. andari ispituju, a istraitelji su stigli sino. Oni bi htjeli s vama govoriti, jer stese nalazili kraj njega u koiji. Mislite li da ete ih moi sutra primiri?- Ako je potrebno, hou. No neu moi mnogo rei. Sve se to tako brzo odigralo.Zadrhtala je kada se sjetila onoga to se dogodilo.- Sto ste primijetili?- Pruenu ruku, glavu obavijenu kapuljaom. Donji dio lica jedne ene.Gospodin Somers se iznenaeno trgnuo.

    - Lice ene? Jeste li sigurni?- Bar mi se tako ini. Prisjeam se malenih otvorenih usta, malih veoma sjajnih, finih zuba. To mijeupalo u oi. No pod onim drveem bilo je veoma mrano.

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    13/60

    inilo se da je gospodin Somers uzbuen.- Ta bi zapaanja mogla koristiti u istrazi. Vi ete sve to ponoviti onoj gospodi, Aurora. A sada vasostavljam. ekam Wilfrida. Poslao sam mu obavijest o onom to se dogodilo.- A gdje je on? - upitala je nehotice Aurora.- Odmah nakon vaeg vjenanja otiao je u Dijon. Tamo su ga ekali poslovi. Stii e sutra ujutroovamo, a moj jadni sin bit e sahranjen prekosutra.Uzdahnuo je, proao rukom preko ela, a zatim se sagnuo i poljubio ruku svoje snahe.- Laku no, Aurora. Moja kerka Flavie htjela vas je posjetiti. No onaj zmaj, Barbeline, uzela vas jepod svoje okrilje. Ona misli da bi vas Flavie unitila svojim brbljanjem. A Barbeline ovjek moraposluati. To ete i sami uvidjeti.Da, inilo se da je domaica u Montaubertu svemona osoba. Zephyrine, u usporedbi s njom, nijeznaila nita i pokoravala se bez rijei. Za Auroru je Barbeline predstavljala sigurnost, razum i utjehu.Sljedeeg su je dana posjetili istraitelji. inilo se da ih veoma zanima ono to im je kazala Aurora.Dravni tuilac izmijenio je pogled sa sucem istraiteljem. Zatim su obojica ustala, zahvalila se iispriala zbog smetnje.Poli su do grofa koji se nalazio u velikom salonu gdje je i inae najradije boravio. Wilfrid je takoerstigao i sada je bio s ocem. Nakon upoznavanja, dravni tuilac upita:

    - Gospodo, biste li mi mogli neto kazati o sentimentalnom ivotu pokojnika? Gospoa Somers namje rekla daje zloin poinila ena.

    Gospodin Somers je uzdahnuo naslonivi se na stol koji se nalazio ispred njega i zaklonio svoje visokoelo rukama.- Gospodine tuioe, moj je sin udvarao gotovo svim mladim djevojkama ovog kraja. Prirodno, s vieili manje uspjeha. Da li se jedna od njih, neka koju je on ostavio, htjela osvetiti? Moda. No ne moguvam kazati nita podobnije o tome.- Ni vi, gospodine? - upitao je tuilac Wilfrida.- Ni ja, gospodine tuioe - odgovorio je hladno Wilfrid.- Moda emo neto saznati raspitujui se kod ljudi u ovom kraju.Istraitelj i su se povukli, a otac i sin su ostali sami. Gospodin Somers se uspravio, pruio svojebolesne noge i ponovno uzdahnuo.

    - Taj nesretni Carl! To je sigurno osveta. Sumnja li na koga, Wilfrid?Podigao je glavu i pogledao sina koji nije sjeo nakon to su gospoda otila.- Moda i sumnjam. No neu bilo koga optuivati, jer iako osuujem taj zloin, ipak moram priznatidaje pravi krivac Carl, taj nesretni Carl, kako ste vi rekli, oe.Neko su vrijeme utjeli. Zatim je gospodin Somers zapitao:- Hoe li sada posjetiti Auroru?- Ne, ekat u dok proe sprovod. Ne bih je htio zamarati, jer su je sad ispitivala ova gospoda.- Poslao sam pismo i obavijestio njena oca o tom stranom dogaaju. Dogovorit u se kasnije s njim osvemu to emo uiniti. Aurora se nala u zaista udnom poloaju... A uistinu je draesna!- Da - odgovorio je kratko Wilfrid.Nainio je nekoliko koraka. Zatim je krenuo prema vratima govorei:- Idem u Carlovu sobu. Ostat u tamo do veere.

    - Mislim daje Flavie tamo.- Flavie? Poslat u najprije Barbeline po nju. Za mene bi bilo strano da moram sluati Flavijinobrbljanje kraj njegova odra.

    VI

    Aurora se nalazila u sobi koja je oduvijek pripadala svim katelankama Montauberta. Bila je smjetenau sredini dvorca, a njezini su prozori gledali u vrt. Soba je bila namjetena u stilu empira. No susjedni

    je salon bio namjeten pokustvom iz osamnaestog stoljea s izblijedjelim tapiserijama i sa svilenimpresvlakama koje je grof dao obnoviti za svoju snahu. Tu se nalazila i mala soba za molitvu u koju seAurora povukla za vrijeme Carlomanova sprovoda.

    Stari lijenik Tillon dopustio joj je da ustane. Barbeline se nije usprotivila. Nestalo je vru

    ice, a nijevie bila ni tako slaba. U isto vrijeme njezin je duh opet zadobio uobiajenu svjeinu naas pomuenu

    zbog bolnih i traginih dogaaja.

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    14/60

    Naslonjena na staro klecalo od izrezbarene orahovine, stavivi elo meu ruke, ona se molila za onogakoji je samo imenom bio njezin suprug. Pomislila je na budunost. Hoe li sada kad je postalaCarlomanova udovica morati ostati u Montaubertu? Sto e odluiti njezin otac i gospodin Somers?Srce joj je bilo puno straha. Ovaj dom i njegovi stanovnici predstavljali su za nju nepoznanicu. Ona sesamo nejasno sjeala Wilfrida, a grofa je vidjela samo na as tako da nije mogla o njemu stvoriti svojsud.Tog dana, rano poslije podne, ula je Barbeline u njenu sobu. Nosila je plavokosog djeaia u bijelusvilenu odijelu s ovratnikom od ipke.- Dovela sam vam naega Louloua, sina gospoe Flavie. Volite li djecu?- Veoma ih volim!Aurora se pribliila Barbeline i pruila ruke.- No, on je i odvie teak za vas. Sjednite, gospoo, stavit u vam ga na koljena.Loulou je iznenaeno pogledao mladu enu svojim lijepim plavim oima. Dopustio je da ga onapoljubi i njeno pogladi po licu.- Kakvo draesno dijete!Aurora gaje pritisnula na grudi i naslonila svoj obraz na njegovu meku plavu kosu.- Nije divlji s vama. Znai, vi mu se sviate - kazala je Barbeline. Zatim je stala oslukivati i rekla:

    - Evo gospo

    e Flavie.ulo se lupanje potpetica po hodniku. Barbeline je otvorila vrata i na pragu se pojavila mlada sitna ipomalo okrugla plavojka, ije se lice ruiaste boje isticalo na ovratniku od crnog krepa.- Draga sestro, nisam mogla doekati da vas upoznam! No to ja tu vidim? Moj mali nevaljalko vevas umara?- On me ni najmanje ne umara - kazala je Aurora. Ustala je i spustila djeaia.- Sigurno vas umara. Djeca su draesna, no ponekad i dosadna.- Dosadna? - bunila se Aurora.- To ete i sami vidjeti, draga! Noja, prirodno, oboavam svog malog Louloua.Prignula se, podigla djeaia i stala ga ljubiti. On je poeo plakati, nastojei joj pobjei.- Eto vidite sada to drago dijete! Odvedite tog zloka, Barbeline. Ne elim ga vie vidjeti.Pruila je Barbeline sina i okrenula se prema Aurori.

    - Moram vas poljubiti, draga sestro!Bacila joj je ruke oko vrata. Prodoran miris parfema zahvatio je Aurora.- Taj siroti Carl! Toliko sam plakala na sprovodu. Kakvo ga je uasno bie moglo ubiti? Osjeate li sesada bolje? Ne, jo ne izgledate dobro. Kakav udarac za vas! To je uasno!Ona je neprekidno govorila visokim glasom koji meutim nije bio neugodan. Aurora je iskoristilakratku stanku u njezinu govoru i ponudila joj da sjedne. I ona je sjela uz nju.Melchior kae da se ubojica nikada nee pronai. To bi bilo uasno! ...On je jutros stigao na sprovod.Htjela sam ga povesti i predstaviti vam ga, no nisam ga mogla pronai. Otiao je, ne znam kuda, sWilfridom. No ispriajte mi kako se to dogodilo?- Radije ne bih o tome govorila - kazala je Aurora.- Oh, kako vas razumijem! Priajte mi radije o svom vjenanju. Zaista je smijeno vjenati se, a da seovjek nije prije poznavao. Ja sam bila zaruena est mjeseci. Moj je otac preko volje pristao na na

    brak zato to Melchior nije bio bogat. No on je neto naslijedio. Ili nekako drukije doao do novca. Isama ne znam kako. Bio je tako zaljubljen. Htio je samo mene i nijednu drugu enu.Ona je govorila i govorila, tako daje Aurora bila zapanjena. Nije mogla shvatiti kako se ozbiljanovjek mogao zaljubiti u ovu lijepu lutku bez mozga.Bacivi pogled na Aurorinu smeu barunastu kunu haljinu Flavie je nastavila:- Niste jo nabavili crninu? Aurelie Dure e vam saiti neto lijepo. Ona je samo mala seoskakrojaka, no zapanjujui je spretna. Pogledajte, saila mije i ovu haljinu...Pokazala je na svoju crnu haljinu.- Nije loa, zar ne? Na sreu crna mi boja pristaje, no ipak, sve je veoma alosno. Htjela bih se, u znakalosti, odjenuti u bijelo, poput Sigrid.- Sigrid?- To je lijepa barunica Prauzelles. Njezin stari mu umro je prije godinu dana. A ona se odjenula ucrno samo za sprovod. Otada neprekidno nosi bijele haljine, poput bijelih kraljica. Znate li da su sefrancuske kraljice u davna vremena odijevale u bijelo kada bi postale udovice? Sigrid je pravi

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    15/60

    osobenjak. Veoma je sretna jer joj je njezin pokojni mu ostavio veliki imetak pod uvjetom da se vienikada ne uda. To je veoma dosadno, no ona ipak vodi udoban ivot. Dio zime provodi u Nici, anekoliko tjedana godinje boravi u Parizu i Rimu... A kakve tek toalete i dragulje posjeduje! Flavia jezautjela i stala oslukivati.- Prepoznajem Melchiorov korak. S njim je i Wilfrid. Brzo je krenula prema vratima i otvorila ih.- Izvolite ui, gospodo! Zabavljala sam nau ljupku sestru. Ne izgleda odvie loe, zar ne? Nastojalasam je malo razonoditi.- ini se da si je prije svega umorila - prekinuo ju je Wilfrid. - Sada emo je pozdraviti i pustiti nekase odmori.- Flavie je ljutito pogledala brata.- Ja da sam je umorila? Hajde, molim te! Nije ona poput tebe koji mi nikada ne da doi do rijei.- Bio bih spretan kad bi mi to uspjelo! - odgovorio je Wilfrid. Naklonio se pred Aurorom i poljubio jojpristojno ruku. To isto jeuinio i gospodin Morieres.- Evo mog zeta Melchiora koji vas je htio pozdraviti prije odlaska.Flavie je naglo ustala.- Sto, zar ve odlazi, Melchiore? Kazao si mi da e ostati nekoliko dana.

    - Jesam, no malo prije sam primio pismo. Moram otputovati na tjedan dana.Pogledao je svoju enu sa smijekom, jedva otvarajui svoje debele usnice uokvirene svilenkastombradom smee-crvene boje. To je bio ovjek blizu etrdesetih godina, dosta nizak, irokih ramena iokrugle glave s crvenom kosom. Njegove su oi u isti as bile i njene i odlune. itavo njegovo bieodavalo je ovjeka koji je u isto vrijeme i odluan i mek.- Donijet u ti neto to e ti se sviati, Flavie.Lice mlade ene se razvedrilo. Makastom kretnjom pritisnula je svoju glavu na ruku svog mua.Aurora je vidjela kako je Wilfrid lagano slegnuo ramenima, dok se na njegovim usnama pojavioprezriv osmjeh.Okrenuo se prema svojoj snahi i rekao pristojno, no veoma hladno, iako se u njegovim oima pojavilomalo uzbuenje:- Htio sam vam zaeljeli dobrodolicu, iako na alost tunu. Sada emo vas napustiti jer ne smijemo

    zlorabiti vau snagu.- Da, otii emo, draga Aurora. No esto emo se viati.- Flavie ju je snano poljubila. Zatim se naslonila na ruku svog supruga i izala zajedno s njim iWilburom.Aurora je legla na divan. Flavie ju je zaista umorila. Kako je njezin suprug mogao podnijeti takvubrbljavicu?U taj as je u sobu ula Barbeline i donijela au starog vina i dvopek.- Uzmite ovo, gospoo. ovjeku je potrebno da se oporavi nakon posjeta gospoe Flavie. Nije loa, tasirotica. A i svia se gospodinu Melchioru. Mukarci ponekad imaju udan ukus.- On esto putuje, zar ne? - zapitala je Aurora.- Da, veoma esto.Barbeline nije rekla zato putuje, a Aurora je nije dalje ispitivala. Melchior joj nije bio simpatian, a

    Flavie je bila nesnosna. to se tie Wilfrida...Njega je ona zapravo danas prvi puta vidjela. Svi ljudi koje je upoznala na dan vjenanja su u njezinusjeanju obavijeni maglom. Isticali su se jedino likovi njezina oca i Carlomana: onog koji ju je prisiliona brak i onog koji se pod tom prisilom povezao s njome.Wilfrid nije bio ni fiziki, a sigurno ni moralno nalik na svog brata. U njegovu se pogledu vidjelasnaga i privlanost koju je Aurora odmah osjetila.- Kada bi on bio taj za koga sam se trebala udati... moda... -pomislila je nesvjesno.

    VII

    Aurora je sutradan prvi puta sjedila za obiteljskim stolom. Wilfrid se vratio u Dijon, i tako su samo

    gospodin Somers i Flavie bili prisutni. Flavie je uivala u prianju, prelaze

    i sjedne teme na drugu snajveom moguom nehajnou. Njezin otac to izgleda nije zapaao. Jeo je polagano i ozbiljno poput

    ovjeka koji obavlja neku neophodnu ivotnu dunost. Aurori se povratio tek i godila joj je izvrsna

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    16/60

    kuhinja Montauberta iako nije bila profinjena kao kuhinja gospoe Thury. Pri kraju ruka, iskoristivias kada je Flavie poela jesti kremu, zapitala je:- Bili me, oe, netko mogao povesti poslije podne na groblje? Htjela bih poi na Carlomanov grob.Nije mogla izustiti rijei: "moj mu".- Da, drago dijete! Neka vaa sobarica obavijesti koijaa Philemona kada zaelite poi.- Na groblje? - upitala je Flavie. - Ja vas neu pratiti jer je i odvie alosno misliti na to da se siromahCarloman nalazi ondje. Kada se budete vraali, doite k meni. Zabavljat emo se, razgovarajui.Sat kasnije, Aurora je napustila dvorac kroz drvored stoljetnog bukvika. Na njezinu kraju koija jeprola kroz uvijek otvorena vrata uz koja su se nalazila dva kamena stupa obrasla mahovinom. Cesta jezatim prolazila panjacima i umom, sputajui se prema starom selu. Ono je bilo sagraeno napoumljenom obronku. Neke stare kue s visokim krovovima, uobiajenim u ovom planinskom kraju,bile su sagraene na obali rijeke.Koija se zaustavila ispred male crkvice sazidane od kamena potamnjelog od stoljetnih nepogoda.Aurora je kleknula. U crkvi je bilo prilino hladno, jer je vani grijalo proljetno sunce. Mlada je enavre omotala crni al. S desne strane kora stajala je neka ena i ureivala cvijee u vazi. Bila jevisoka i odjevena u sivo. Aurora je vidjela njezin profil vrstih crta i crnu kosu koja je padala naipkasti al. Njezini dugi i spretni prsti odabirali su cvijee i stavljali ga u vazu. Zatim je nepoznata

    ena odnijela vazu na oltar, kleknula i pola u sakristiju.Aurora je ustala, izala iz crkve i krenula prema groblju. Tisovi su rasli izmeu grobova ukraenihproljetnim cvijeem. Ptice su cvrkutale u staroj vrbi ije su se grane, obrasle blijedim listovima,sputale iznad grobova, sakrivajui tako grobnicu Somersovih s velikim granitnim kriem.

    CARLOMAN-LOUIS DE SOMERSUmro 28. travnja 1854.

    u dvadeset i sedmoj godiniBoe, smiluj se njegovoj dui!

    Carloman... Aurora je tiho opetovala to ime. On je za nju predstavljao samo uspomenu na velikunepoznanicu. Pomislila je pomalo strepei: "Da li bih bila sretna daje...?"Ipak je osjetila olakanje proteklih dana. Kleknula je i sakrila lice rukama. Ne, htjela je misliti samo naonoga koji je poivao pod ovim kamenom, na ovu duu kojoj je bila potrebna molitva. Bog od nje nije

    mogao zahtijevati vie jer je Carloman za nju bio gotovo stranac.Kada je ustala i okrenula se, vidjela je iza sebe onu visoku enu odjevenu u sivo.- Oprostite mi to vam se predstavljam. Ja sam Idalie Veyrier, sestrina vaeg svekra.Velike smee oi, blaga i duboka pogleda, promatrale su mladu enu. Aurorino je srce spontanopripalo ovoj stranoj eni koja joj je pruila ruku.- Flavie vas je spomenula danas za vrijeme ruka, no odmah je poela govoriti o neem drugome.Gospoica Idalie se podrugljivo nasmijeila.- Sirota Flavie! Ta mala glupaa. to bi bilo od Montauberta kada se Barbeline ne bi za sve brinula!Dijete moje, hoete li na trenutak doi k meni? Razgovarat emo malo.Aurora je pristala. Kad su naputale groblje gospoica Idalie je zapitala:- Hoemo li poi pjeice? Stanujem pet minuta odavde.- Svakako! Sada se ve osjeam potpuno zdravom.

    - U tom sluaju kazat emo vaem koijau neka vas eka ispred moje kue.Istog su se asa pojavila kola na trgu usred kojeg se dizala crkva. Bila je to otmjena otkrivena koija ukoju je bio upregnut ivahan lijepi konj. Vozila ih je mlada ena odjevena u bijelu haljinu. Aurora jeopazila njen lijepi profil.- Barunica Prauzelles - rekla je Idalie i pola prema koiji iz Montauberta da kae koijau gdje epriekati gospou. S Aurorom je zatim krenula putem kraj groblja. S obje strane tog puta dizale su seseoske kue s njegovanim vrtovima punim proljetnog cvijea koje je u brdima tek sada cvalo.Gospoica Idalie je rekla:- Ovdje proizvode satove. To je glavna proizvodnja u ovom kraju. Osim toga prave i sir. I gospodinSomers ima panjake na kojima pasu krave s njegova uzorno ureenog poljoprivrednog dobra.Prolazile su kraj drvene ograde obojene smeom bojom iza koje se pruao uski vrti pun procvalacvijea. Na kraju vrta uzdizala se niska kua uz koju se penjala loza, sada jo gola, bez lia.- Ovdje stanuje Aurelie Dore koja je izvrsna krojaica. Moda vam je o njoj ve priala Flavie jer njojsu haljine neizmjerno vane.

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    17/60

    - Da, prisjeam se toga imena.- Njezina kerka Estelle je takoer veoma spretna, naroito u vezenju. Evo je upravo.- Na pragu kue pojavila se mlada sitna djevojka plamene kose. Pogledala je obje ene, zatim seinilo kao da e se povui, no ipak je pozdravila.- Dobar dan, Estelle - kazala je gospoica Idalie.- Je li se tvoja majka posve oporavila od prehlade?- Oporavila se, gospoice.Glas mlade djevojke bio je nekako promukao. Bila je prilino lijepa. No njen je pogled izbjegavaopoglede drugih ljudi i ona se brzo povukla.- Ovo su poteni ljudi - rekla je gospoica Idalie. - Otac je bio carinik, no prije dvije godine ubili suga krijumari koje je progonio. Majka je divna ena ali nema vrst karakter. Nasuprot tome kerka je iodvie tvrdoglava. Nije ba lako upoznati Estelle i meni zapravo nije jasno to ona namjerava.Nedaleko se uzdizao zid obrastao brljanom. Kroz otvorena vrata vidjelo se poploeno dvorite, a izanjega velika siva kua. Bila je obrasla penjaicama na kojima e se uskoro pojaviti listovi.- Evo moje kue - kazala je gospoica Idalie. - Dobro doli, drago moje dijete!Aurora se uspinjala izlizanim kamenim stubama i ula u veliko nadsvoeno predvorje, a zatim u salonkoji je gledao na suncem obasjani vrt. Ovdje je, s mnogo ukusa, razmjeteno staro pokustvopresvueno svilom ivih boja. Cvijee u starim vazama, knjige na stoliu i razboj davali su toj lijepoj

    prostoriji prisan ton koji se Aurori odmah svidio.Oslukivala je znatieljno i zapitala:- to se to uje?- To je rijeka. Ona prolazi s donje strane mog vrta. Povest u vas jednog dana onamo, a pokazat uvam i svoj staklenik.- Imate staklenik?- Da, i to zato da bih cijelu godinu imala svjeeg cvijea za crkvu. Volim se baviti vrtlarstvom...Sjednite, naredit u da nas neim poslue.Aurora se prepustila njezinoj brizi. Od asa kada je ula u ovu staru kuu osjeala se vrlo ugodno. Kadse gospoica Idalie udaljila da narui uinu pomislila je: "Radije bih ivjela ovdje nego uMontaubertu."Gospoica Idalie se vratila i sjela kraj mlade ene, nasuprot prozoru koji je gledao u vrt i kroz koji je

    ulazio topao, suncem zagrijani zrak. Uzevi u svoje lijepe ruke, njene Aurorine prste, zapitala je:- Hoe li vam biti jako dosadno u naim planinama?- Ne znam, gospoice...- Zovite me sestrina, ako to elite. Sestrina je prije svega prijateljica. A to bih vam ja htjela biti, jerznam da ste pomalo izgubljeni, drago moje dijete.- Oh, da! -promrmljala je Aurora. U oima su joj se pojavile suze.- Bilo je toliko uzbuenja posljednjih dana. Brak koji mi je otac nametnuo. Ne moete ni pomislitistoje to za mene znailo!- Razumijem vas, dijete moje.Gospoica Idalie gledala je sa saaljenjem mladu enu iji je pogled odavao istou due, a i bol koju

    je prepatila."Kakvo draesno bie."- pomislila je. "to bi od nje postalo uz onog beznaajnog Carlomaria?"

    - Nikada nisam bila posve sretna - nadodala je zamiljeno Aurora. - Uostalom, nisam bila ni nesretna.Samo to se moja tetka i ja nismo mogle razumjeti.Nikada do tada nije to jo nikome rekla. No u tu je enu odmah imala povjerenja, iako je nijepoznavala.- A kakva e sada biti moja sudbina? to sam ja ovdje? Bila sam udana samo nekoliko sati, pa se nemogu zamisliti kao prava snaha gospodina Somersa. Nemam pravo ivjeti pod njegovim krovom.- Ne brinite se za budunost, draga Aurora. Najprije se morate oporaviti. Ja u vam pomoi. Zapoetak: vi ete sada uinati.Pijui svjee mlijeko, mlada je ena sluala gospoicu Idalie koja joj je priala o Montaubertu injegovim stanovnicima.- Gospodin Somers j e inteligentan ovj ek, uenj ak, snana linost koja moe zavoljeti onoga tko muse svidi. Vi ete mu se sigurno svidjeti. Njemu je bilo stalo do tog braka.- Zbog mog imetka sigurno? - kazala je Aurora s malo gorine.inilo se kao daje gospoica Idalie to preula. Nastavila je:

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    18/60

    - Poznajete pomalo Wilfrida?- Veoma malo. Jedva sam ga i vidjela.- On je isprva uvijek pomalo hladan, pomalo tajanstven, no ja mislim da ima veoma plemeniteosjeaje koji bi se mogli jo i razviti ukoliko netko ne bude negativno utjecao na njega.Aurora je zamijetila malo oklijevanje u glasu svoje domaice.- O Flaviji ste mogli suditi i sami. Kod nje nita nije nejasno. Njen karakter nije zamren. Ne bih tomogla kazati za njezina supruga.- On mi se ne svia - kazala je Aurora spontano. Gospoica Idalie je odmahnula glavom.- Oenio se Flavijom prije tri godine. Ja jo uvijek nisam stvorila sud o njemu. To je sve to vammogu rei, to vie to je on veoma esto odsutan zbog poslova.- Kakvih poslova? - upitala je Aurora.- Ne znam. Kad sam zapitala svog bratia on je izbjegavao odgovor, pa nisam vie ispitivala. Osimtoga, postoji jo i Barbeline. Ona je gotovo lan obitelji.Aurora se nasmijeila.- Da, ini se da ona svime upravlja.- To je pametna i dobra ena. Moete joj vjerovati. I to bi bilo sve. ivot e vam sigurno biti

    jednolian, drago dijete. Ljeti na okolnim posjedima borave susjedi.

    - Barunica Prauzelles?Lice gospoice Idalie se natmurilo.- I ona stanuje kraj granice, poput nas, ali sa vicarske strane. Njen je mu pripadao staroj porodici izkantona Neufchatel. On je roak gospodina Somersa, po majci. Prole gaje godine udarila kap. Bio jemnogo stariji od svoje ene.- Onaje veoma lijepa.- Da, to je zaista. Ona je strankinja, veanka. Imala je veliki uspjeh kao pjevaica. GospodinPrauzelles oenio se njome za vrijeme jednog od svojih estih putovanja. On je bio pravi udak. Divno

    je uredio svoj dvorac u Beudantu.- Posjeuje li gospoa Prauzelles mog svekra i njegovu djecu?- Prirodno, pa onaje njihova roakinja. - Kada je Idalie govorila o lijepoj udovici, u njezinom glasu iizraaju lica bilo je neto stoje iznenadilo Auroru.

    Ona se ubrzo oprostila i obeala da e uskoro opet doi. Koija ju je povezla u Montaubert. Vozei sepromatrala je ume i brda uronjena u zalazee sunce. Obuzela ju je nekakva radost. Radost zbog togato vie nije sama, stoje stekla novo prijateljstvo.Na kraju bukovog drvoreda pojavio se dvorac. To je bilo veliko sivo zdanje s ije se desne straneuzdizao uglati toranj. Kada je Aurora prekoraila prag ugledala je Flaviju kako podie ruke.- Stoje s vama, draga? Jeste li produili etnju?- Upoznala sam gospoicu Veyrier koja me pozvala svojoj kui.- Ah, ta draga sestrina Idalie! Kako vam se svia?- Draga je.- Da, no ponekad je i odvie stroga. Ne sviaju joj se moje toalete. Ona to nikada ne kae. No vidim

    joj na licu. Osim toga, ona ne voli Melchiora.- Zato to mislite?

    - Nikada ne govori o njemu, a i Melchior ne voli nju. Pristupivi Aurori Flavie ju je uzela pod ruku.- Hoemo li malo brbljati?Prije no to je Aurora mogla odgovoriti pojavila se odnekud Barbeline.- Gospoa se sada mora odmoriti do veere, gospoo Flavie -rekla je odluno.Oh, ta Barbeline! Ne osvrui se na uvrijeeni izraz lica mlade ene, Barbeline je ponudila rukuAurori koja se naslonila na nju i stala uspinjati stubama. Flavie je nestala u salonu.- Naa mala gospoa Flavie zasipavala bi vas rijeima bar jedan sat. Nastojte to izbjegavati jer onazamara poput mlina koji vam neprekidno umi kraj uiju. Grof i gospodin Wilfrid ne obraaju viepanju na nju. I vi ete se nauiti.- Nadam se - rekla je Aurora.Sada je bila spremna na strpljivost, sada kad je znala gdje moe nai moralnu podrku u neprilikamakoje su joj se mogle dogoditi u ovoj kui.

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    19/60

    VIII

    Prozori Aurorine sobe gledali su na vrt. Bio je to starinski vrt s grabovim drvoredima i grmljemimira. Idueg dana, nakon posjeta groblju, Aurora je iskoristila trenutak kad je Flavie pola u svojesobe, pa je kroz staklena vrata salona izala u poploano dvorite koje se prostiralo ispred vrata. S

    desne strane nalazio se staklenik sa stablima narane. Aurora je krenula drvoredom koji se pruao prednjom. Uz grabova stabla stajalo je nekoliko kipova od siva kamena ve dosta unitenih vremenom. Bili

    su to kipovi bogova i boica i Aurora se zabavljala nastojei ih prepoznati. Stigla je do malog jezeraokruenog grmovima podrezanim u obliku kugli i gljiva. Bilo je to isto jezerce koje se punilo vodomiz brdskih izvora, a odraavalo je plavetnilo neba i njeno svjetlo jasnog svibanjskog dana. Auroragaje neko vrijeme promatrala. Zatim je krenula dalje i nala se pod kupolom drvea pokrivenogsvjeim proljetnim listovima.Tamo je stajao kameni, ve pomalo pozelenjeli, kip ene. ena je drala u rukama vazu iz koje je teklavoda i padala u veliku mramornu posudu pokrivenu mahovinom. Iz posude je voda otjecala lijebompod zemlju. Tu je bila i klupa i Aurora je sjela.Ponijela je sa sobom knjigu pa je ostala ovdje dugo uivajui u tiini i udiui planinski zrak koji joj jedavao novu snagu. Zabranila je samoj sebi da misli na budunost. To joj je i Idalie rekla: "Ne muite

    samu sebe. Imajte povjerenja u Boga."Kada se vraala i prolazila kraj jezerca ugledala je mladu enu odjevenu u bijelu haljinu. Svjetlo ranogposlijepodneva kao da je oivljavalo mravo dugo lice, gotovo mramorne bjeline i srebrnkasto plavuotkrivenu kosu. Bila je to gospoa Prauzelles. U ruci je drala veliki eir. Pribliavajui se ugledala jeAuroru i smijeak je rastvorio, crvenilom istaknute, povee usnice na snjeno bijelom licu.- Dola sam vam izraziti svoju suut, gospoo...Govorila je dosta polagano, a glas joj je bio lijep. Oi, moda plave, a moda i sive promatrale su bezznatielje Auroru. Bar se tako inilo.- ...a htjela sam vas i upoznati. Moram li se predstaviti? uli ste o meni. Ja sam barunica Prauzelles ivaa daleka roakinja po tome to je moj mu bio brati vaeg svekra.- ula sam zaista govoriti o vama - odgovorila je Aurora, stiui joj finu ruku.I dok je s nekoliko uljudnih rijei odgovarala strankinji, njome je zavladao neki udan osjeaj:

    nepovjerenje, ili moda ak nagonska odbojnost.Zajedno su se vraale prema kui. Sigrid nije govorila ni o Aurorinom braku ni o umorstvuCarlomana. Aurori je to u ovim okolnostima bilo zaista drago.U salonu su zatekle gospodina Somersa, no odmah se pojavila i Flavie bacivi se o vrat goe naobazirui se na njezino hladno dranje. Donijeli su aj koji je posluila Aurora zajedno s Falvijom.Gospoa Prauzelles je utonula u veliki naslonja ukraen tapiserijom i pustila da Flavijine rijei tekupoput potoia, ne obraajui panju na to. Naslonila je svoje lijepe ruke na eir u krilu. Na njezinuprstu, uz vjenani prsten, bljeskao se jo jedan prekrasan smaragd. To je bio ujedno jedini prsten koji

    je mlada ena nosila. Izgledala je mirno i veoma pristojno, a ponekad, kada je Flavie prekinula svojebrbljanje, ubacila bi po koju rije. Malo se kasnije oprostila, a Flavie ju je otpratila.- Dakle, Aurora, to mislite o lijepoj katelanki Beudanta? Gospodin Somers pogledao je svoju snahui udan, jedva primjetansmijeak se pojavio na njegovim usnama.Aurora je oklijevala prije no stoje odgovorila. Ponovo je sjela u naslonja u kojemu je sjedila i prijeodlaska goe. Naslonila je lakat na stol.- Ne znam to bih vam kazala, oe... Teko je o nekome suditi nakon tako malo vremena.- U svakom sluaju nije vam na prvi pogled draga.- Zaista nije... To je sigurno inteligentna ena, ugodna ponaanja...- Inteligentna, da... a naroito, veoma spretna.Ispruivi svoje uzete noge i naslonivi se dublje u naslonja gospodin Somers je stao promatrati svojusnahu. Na njezinoj bijeloj puti vidjeli su se tragovi rumenila od svjeeg planinskog zraka. Smeetrepavice bacale su sjenu na lijepe zamiljene oi. Gospodin Somers je utio. Njegovo je lice odavalozadovoljstvo koje Aurora nije primjeivala.

    - Pisao sam vaem ocu, drago dijete, i pohvalio vas. Jutros sam primio pismo o kojemu vam kasnijegovoriti. Brinemo se kako bismo najbolje uredili vau budunost.

    Ove posljednje rijei probudile su u Aurori nemir. to je za nju mogla znaiti briga oca koji je imao

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    20/60

    tako hladno srce. Sigurno joj je spremao novu alost.Gotovo bez prijelaza gospodin Somers je nastavio:- Mislim da emo ovih dana ponovo vidjeti Wilfrida.U taj je as u sobu ula Flavie i stala priati o haljini gospoe Prauzelles. Njen se otac udubio uitanje. Aurora je uzela svoj runi rad nastojei ne sluati dosadno Falvijino prianje. Hoe li se ona nato nauiti, kako je rekla Barbeline?Wilfrid je stigao tri dana kasnije. Aurora gaje vidjela na ruku. Bio je u isti as i ljubazan i suzdran.Uspjelo mu je naas uutkati svoju sestru, pa je priao o svom boravku u Dijonu i o majinimroacima koje je tamo susretao. Aurora gaje sluala sa zanimanjem. Pitala se to se krije iza tehladnoe jer ponekad bi se u njegovu pogledu pojavio topli sjaj.Prekidajui ga usred reenice Flavie je uzviknula:- Aurora se ve sprijateljila sa sestrinom Idealie, jesi li to uo, Wilfrid?Mladi je ovjek pogledao Aurom i nasmijeio se. Imao je veoma ugodan osmjeh koji se meutimrijetko pojavljivao. Tako je bar Aurora mislila.- estitam vam. Naa j e sestrina veoma dobra osoba. Inteligentna i razumna.- No ini se da Aurora ba nije oduevljena sa Sigrid - nadodala je Flavie.- Ah! - to je bilo sve to je na to primijetio Wilfrid.

    Neto u njegovu pogledu i u njegovu glasu iznenadilo je Aurom.- Sigrid nas je posjetila prije tri dana - nastavila je Flavie. - Htjela je upoznati Aurom. Imala je veomalijepu novu haljinu. Moram rei Aurelie neka je pogleda da mi moe skrojiti slinu.Gospodin Somers je slegnuo ramenima.- to e ovdje s takvom haljinom? A siguran sam da su tvoji ormari ve puni.- Volim promjenu. A osim toga, Melchior me eli ovog ljeta povesti na malo putovanje. ini mi se daupravo sada mnogo zarauje pa je dareljiv.- To ne treba biti razlog da ovjek uludo potroi novac - promrsio je gospodin Somers.- Nije to uludo, ako me time obraduje - odgovorila je posve ozbiljno Flavie.I ona je nastavila brbljati i ne opaajui daje vie nitko ne slua. Wilfridovo lice se natmurilo kada jespomenula svog mua. Gospodin Somers se zatim obratio sinu:- Trebao bi povesti Aurom u stari dvorac. Ona jo ne poznaje taj dio naeg posjeda.

    - Veoma rado, ukoliko ona eli poi u etnju.Aurora je pristala i pola u svoju sobu po ogrta jer se nebo natmurilo i zahladilo je. Kad se vratila,Flavie vie nije bilo jer nije htjela pratiti etae da na malim puteljcima ne bi uprljala cipele.- Poite dakle, djeco moja - kazao je gospodin Somers. Gledao ih je kako se udaljavaju, oboje takootmjenih pokreta iaristokratskog izgleda.Oni su obili staklenik s naraninim stablima i poli u umu koja je ovdje poinjala. Neko je vrijemeWilfrid utio, a zatim je stao Aurori objanjavati kako su nekad njegovi preci ivjeli u drugom dvorcuod kojeg su ostale samo ruevine.- Vjerojatno novi dvorac nisu sagradili na mjestu staroga zbog toga to je u petnaestom stoljeu, kada

    je podignut dananji Montaubert, stari dvorac mogao jo neemu posluiti.- Obitelj iz koje je potjecala vaa baka udata za Leopolda Briisfelda morala je biti veoma stara?

    - Veoma stara, zaista. To dokazuju nai arhivi. Neki uenjak iz ovog kraja napisao jeo naoj obiteljiveoma dobro dokumentirano djelo. Ako vas to moda zanima moete ga nai u naoj biblioteci.- Svakako da me zanima! Mene zanima sve to se dogodilo u prolosti.Wilfrid je pogledao s odobravanjem fini profil koji se pomaljao ispod lagane marame prebaene prekoglave.- ini mi se po vaem pitanju, kao i po mnogima drugim, da se neete sloiti s mojom sestrom.- Sigurna sam da neu.Wilfrid se nasmijao uvi te iskrene rijei.- Treba vam estitati. Naa uboga Flavie je na alost utjelovljenje lakomislenosti. Nema smisla da topred vama skrivam. Nee vas ba moi mnogo zabaviti jer vi imate tako istanan ukus i volite glazbu iknjige.- Da, sve to volim.- Tada ete se najbolje sporazumjeti sa sestrinom Idalie.Hodali su razgovarajui po putu pokrivenom mahovinom u sjeni jo neprolistalog drvea. Put se

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    21/60

    uspinjao i postajao sve neravniji. uo se um planinskih potoia koji su tekli u provalijama. Stigli sudo napola gole visoravni. Tamo su stajali posljednji ostaci onoga to je nekad bio dvorac Montaubert.Ostalo je nekoliko sruenih zidova s velikim otvorima, velika sala s romanskim svodom i debelimstupovima, te toranj koji je bio jo dosta dobro sauvan. Iznad svega toga dizalo se brdo s planinskimpanjacima. Tamo su pasle krave i uo se zvuk njihovih zvona.- Eto prvog obitavalita Somersovih - kazao je Wilfrid. Upozorio je Aurom koja se pribliavala:- uvajte se. Svuda se nalaze ostaci kamenja.Jo je postojao otvor viseeg mosta. Preko jarka ispunjena vodom koja je dolazila s planinskih izvorastajao je privremeni most. Dalje je vladao pravi kaos odlomljena kamenja i sruenih zidova. Postojao

    je samo jedan prolaz koji je vodio do tornja. inilo se da su njime esto prolazili jer po njemu nijerasla trava kao posvuda uokolo.Aurora je krenula tim puteljkom razgledavajui oko sebe s velikim zanimanjem. Wilfrridjuje slijedio iobjanjavao joj ostatke prolosti. Stigli su i pred toranj iji su debeli zidovi prkosili vremenu. Ispod

    jednog otvora u obliku arkade vidjela su se vrata koja su bila u dobru stanju.- Bismo li mogli ui? Rado bih razgledala toranj - rekla je Aurora.- Nema nita zanimljiva, stube su napola sruene. Osim toga vrata su zakljuana.- teta. Pogled s vrha mora daje veoma lijep.

    inilo se kao daje Wilfrid neuje. On je obiao toranj i pomogao Aurori prije

    i preko ruevina da bimogla razgledati ostatke kapele. Od nje je bilo preostalo samo nekoliko stupova, dijelovi oltara, a na

    kamenim grobnicama jedva su se mogli nazrijeti natpisi.- Ovdje poivaju bivi gospodari Montauberta - kazao je Wilfrid.- Aurora j e na trenutak zastala i pomolila se. Lagani vj etar podigao je s njezina ela uvojak plavekose. Njezine svilenkaste trepavice lagano su se spustile na oi koje su promatrale stare grobove.Wilfrid ju je pogledao dirnuto i taj je pogled na trenutak izmijenio izraz njegova lica.- Njima su sigurno veoma potrebne vae molitve, jer, ako elimo povjerovati kronici, neki su od njihbili strani ljudi.Pogledala gaje zamiljeno.- Rado bih upoznala povijest nae obitelji.- Dobro, ispriat u van neto o tome. Imamo prilino dobro popunjenu arhivu.

    Vratili su se istim putem natrag. Kad su preli preko jarka, Aurora se okrenula i stala promatratipanjake.- Vai su? - upitala je.- Ne, oni pripadaju posjedu Beudant. Nalaze se na podruju vicarske. Ovdje se nalazimo na samojgranici.- Zaista? To je Beudant gdje ivi gospoa Prauzelles? Nisam mislila daje tako blizu.- Penjui se po planinskim putovima tamo se moe stii veoma brzo. Po cesti je potreban i sat, i to zadobra pjeaka.Razgovarali su o ljepotama tog kraja i sputali se prema dvorcu. U umi su sreli carinika koji ih jepozdravio. Aurora je zapitala:- Ima li ovdje mnogo krijumara?- Ima ih dosta. Iskreno govorei, jedan se dio stanovnitva bavi time. Ako sami ne krijumare, oni su

    ipak nijemi suuesnici.- To nije dobro - rekla je Aurora.Wilfrid je zautio. Njegovo se lice iznenada zamrailo. Vie nije govorio, osim nekoliko rijei, sve doknisu stigli u dvorac.U salonu je gospodin Somers itao "Gazette de France" i puio cigaru. Izmijenio je nekoliko rijei sAurorom, pitajui je kako je protekla etnja, a zatim se Aurora povukla u svoje sobe. Wilfrid je sjeonasuprot ocu koji mu je pruio kutiju s cigarama.- Istraga o smrti naeg sirotog Carla nije nita otkrila - rekao je gospodin Somers.- To sam i pretpostavljao. Jedino je Aurora vidjela ubojicu i to odvie kratko da bi ga mogla opisati.Gospodin Somers je povukao nekoliko dimova. Sjena tuge, koja se pojavila na njegovu licu kada sesjetio svog pokojnog sina, ve je nestala pod utjecajem nove misli.- U posljednje vrijeme dopisivao sam se s princem Briisfeldom. Tragian dogaaj duboko ga sedojmio. I on misli kao i ja da njegova kerka ne moe dalje ivjeti u tim uvjetima. Smrt tvoga brata nemoe izmijeniti nae obiteljske dogovore. Stoga smo odluili da se ti oeni Aurorom.

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    22/60

    Wilfrid je skoio i ispustio cigaru koju je upravo htio zapaliti.- Da se oenim Aurorom? Ja?- Da, jer ti si sada moj jedini sin i nasljednik naeg imena. Nakon smrti Aurorina oca CarlomanaBriisfelda, ti e naslijediti titulu prineva Brusfeld, a Aurora e ti donijeti velik imetak starije granenae obitelji.- Ali ja to ne elim!Wilfrid je tako naglo ustao daje gotovo sruio stolicu.- Taj je brak nemogu jer ja ljubim drugu enu. Gospodin Somers se podrugljivo nasmijeio.- Drugu enu? A koga, ako smijem pitati?- Sigrid.Kazao je to ime odlunim glasom. Izgled lica mladog ovjeka svjedoio je o njegovoj vrstoj odluci.No ironian izraz na licu njegova oca samo se pojaao.- Poznato mi je da vas dvoje gajite ve dugo vremena njene osjeaje. Vjerujem i to, da stari Max nijebio luda i da je njegova oporuka neto kao zagrobna osveta.- Njegova oporuka nije vana! - kazao je otro Wilfrid. - Nama nije potrebno njegovo bogatstvo.- Tebi sigurno nije, ali njoj... Moe li zamisliti lijepu Sigrid bez skupocjenih toaleta, divnih dragulja iluksuznog ivota? Zbog toga se i udala za ovjeka etrdeset godina starijeg od sebe. I ti bi htio da ona

    sve to napusti zbog ljubavi prema tebi? Ne treba odvie traiti od izvjesnih ena. Inae bi te one moglesmatrati budalom.

    Wilfrid je problijedio. Njegov je glas drhtao kada je odgovorio:- inite joj nepravdu, oe! Sigrid se udala za gospodina Prazeullesa zbog njegove inteligencije, zbogtoga to se divila njegovu glazbenom talentu. Njezino je srce tada bilo slobodno, pa je mislila da e utom zrelom mukarcu nai moralnu podrku i duboku ljubav koju je bila spremna uzvratiti. Ona, naalost, nije znala kakav je to sebinjak.- Male priice za mlade i neiskusne ljubavnike!Gospodin Somers se tiho nasmijao. Wilfridu je udarila krv u lice.- Ne mogu podnijeti toliku sumnju u njezinu ljubav, oe!- Dobro, dobro, sauvaj samo svoju obmanu. Razoaranja ionako dolaze i odvie rano. Nopretpostavljajui ak da ta mlada ena pristane da se odrekne svega zbog tebe, ja nikada neu pristati

    na taj brak. Upamti to dobro, Wilfrid! Ti e se oeniti Aurorom zbog toga da bi svi plemiki naslovi isav imetak pripali naoj kui.- Ne, oe, nikada se neu oeniti jednom enom dok ljubim drugu kojoj sam ak dao i svoje obeanje.Odluan Wilfridov ton Uinio je kraj miru gospodina Somersa, miru kojeg je on znao sauvati sve dosada.- Ti bi to uinio? Ti si njoj neto obeao? Pogledao je bijesno svog sina.- to si joj obeao?- Kazao sam joj da u joj uvijek biti vjeran i da moje srce zauvijek pripadati samo njoj.inilo se daje gospodinu Somersu laknulo.- Dobro! Nisi joj obeao brak, to bi bilo neugodno. Nemoj tako nabirati elo, dragi moj. A ona, akoeli da zauvijek ostane "bijela udovica" ne moe tebe sprijeiti da se oeni i nastavi svoj rod. Trebasve to razumno gledati, Wilfrid. Nemoj izigravati lijepog nesretnika koji uzdie do nogu svoje

    ljubljene. Aurora je draesna ena s kojom bi bio sretan i najizbirljivi]i ovjek. Ili to moe zanijekati?- Ne, nita ne nijeem. Alija ljubim Sigrid.- Dobro, dragi moj, ako je ljubi tada se mora oeniti njome.Wilfrid je poskoio uvi tu iznenadnu odluku svog oca. Gledao gaje iznenaeno i s nevjericom.- I vi biste pristali?- Svakako. Zato ne bih?Gospodin je Somers polagano trljao svoje isuene ruke i podrugljiv sjaj u njegovim oima jo sepojaao.- Ako je ti ljubi, ako te ona ljubi toliko da bi se svega odrekla, ja u vam rado dati blagoslov.- Ali vi ste...- to sam?Krajikom oka grof je promatrao svog sina koji nije znao to bi rekao.- Teko mije u tim okolnostima traiti od nje da se svega odrekne. To je osjetljivo pitanje.- I ti bi htio ekati da ona sama od sebe na to pristane? Pristao bi da uludo izgubi najljepe godine

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    23/60

    svoje mladosti kraj te spretne kokete? To se nee dogoditi! Dovoljno si inteligentan da shvati kako jesve to dosta dugo trajalo. Sigrid te zaarala svojom ljepotom, a naroito svojom spretnou. No iz togase mora izvui. Mora i mene shvatiti! -- Shvaam vas.U Wilfridovom se glasu ulo oklijevanje.- Promislit u, oe. Govorit u sa Sigrid...- Dobro! Nita drugo i ne traim od tebe. elim samo biti na istu, i to to prije. Sve dotada neu nitakazati Aurori. Njezin se otac slae sa mnom da bi se vjenanje trebalo odrati za pet, est mjeseci.Lako emo dobiti potrebne dozvole zbog injenica koje su se zbile. Dakle, sporazumjeli smo se?- Sporazumjeli smo se, oe.Wilfrid je izaao iz sobe zabrinuta izraza lica. Gospodin Somers je stao malo jae trljati ruke,govorei:- Mogao sam si to dopustiti. Ne postoji nikakva opasnost. I stao se tiho smijati.

    IX

    Idueg je jutra montauberka koija povela Auroru, Flavie i Wilfrida u selo na nedjeljnu misu. Kada

    su stigli na trg proli su kraj neke mrave ene kojoj je crna marama pokrivala glavu. Aurora jeprepoznala Aurelie Dore, krojaicu koja joj je saila crne haljine.im su sili s koije, Flavie je pourila do nje.- Aurelie, imam ovratnik koga treba izvesti. Recite Estelle neka doe do mene.- Na alost, Estelle je bolesna, gospoo Flavie.Aurora je pogledala ocvalo lice koje je nekada moralo biti lijepo i oi alosna pogleda koji je ve prijezamijetila. ena je bila oigledno umorna. Opazila je kako je toj eni neto veoma neugodno.- Bolesna? to joj je? - upitala je Flavie.- Ona kae daje veoma umorna...- To je i opet jedna od tih njezinih ideja. Sirota moja Aurelie, vi ste je ve i odve razmazili, kako to spunim pravom kae gospoica Idalie.inilo se da se tuga u Aurelijinom pogledu jo produbila.

    - To je istina, gospoo - promrmljala je.U crkvi se Aurora smjestila na klupi uz Flavie i Wilfrida. Bojala se da e Flavie i za vrijeme misenastaviti sa svojim brbljanjem. No crkva je bila jedino mjesto gdje je gospoa Morieres utjela. Uzamjenu zato nije joj izmakao ni jedan pokret vjernika. U tome je nalazila nove teme svojih razgovora.U crkvi je bila i gospoica Idalie. Kleala je u svojoj klupi. Blizu nje nalazio se malen starac sijedekose i mlada smeokosa ena tridesetih godina. Gospodin Somers je ve priao svojoj snahi o timsusjedima koji su stanovali iznad sela, meu borovima. Oni su dolazili u svibnju i odlazili im supoele prve hladnoe.Gospodin Piennes je dugo vremena bio lijenik. ivio je sa svojom boleljivom unukom, Mathildom,poznatom slikaricom. Ljeto su provodili u Nici, a svakog bi se proljea vraali u planine jer jeplaninski zrak i miris jela koristio djevojci.Predstavili su ih Aurori na izlasku iz crkve. Doktor Piennes je imao ugodno lice, gotovo bez bora, i oiu kojima se vidjela dobrota. Mathilda je bila jedna od onih privlanih runih ena, ivahna duha ivelike dobrote. Najavili su svoj posjet za sutradan i udaljili se u maloj koiji koju je vukao poni.Koiju je vozila gospoica Piennes.Gospoica Idalie se, nakon to je izala iz crkve, pridruila grupi mlaih roaka. Nakon to suizmijenili nekoliko rijei, Wilfrid je izjavio:- Povest emo vas sa sobom, sestrino. Ruat ete s nama.- Oh, da! - uskliknula je Flavie. - Ne smijete odbiti, sestrino Idalie.- Ne, ja to neu odbiti, draga djeco, no moram to najprije javiti kui.Pogledala je oko sebe i opazila Aurelie Dore koja je upravo izlazila iz crkve.Draga moja Aurelie, hoete li javiti Celeste da u ruati u Montaubertu?- Hou gospoice, smjesta u otii onamo. Pola je u pravcu svoje kue.

    -

    ini se da je Estelle bolesna - rekla je Flavie.- Vidjela sam je juer kako iva u svom vrtu. No zaista mi se uinilo kako ona veoma loe izgleda.- To nije razlog da ne bi mogla izvesti moj ovratnik - kazala je ljutito Flavie.

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    24/60

    - Izvezi ga sama, draga moja. Tako e bar imati nekog posla - rekao je Wilfrid. itav je dan bioveoma utljiv, lice mu je bilo natmureno. Za vrijeme ruka veoma je malo govorio i nije se zadravaou salonu. Pola sata kasnije odjahao je iz Montauberta i krenuo cestom prema granici.Krenuo je u Beudant. Nakon tekog uspona i dugog silaska on je stigao do sela koje se nalazilo u dnudoline. Neto vie, na visoravni okruenoj umom, nalazila se duga zgrada u talijanskom stilu s mnogoterasa. Kuu je sagradio djed baruna Prauzellesa i raskono je uredio iznutra. Kasnije su bile izvreneneke promjene, naroito posljednjih godina, da bi se udovoljilo ukusu mlade ene koju je doveo MaxPrauzelles.Wilfrid je uao kroz vrata reetkaste ograde, neupadljivo ukraene zlatom, koja se pruala oko dvoritapokrivenog pijeskom. U dvoritu je bila postavljena grupa kamenih kipova predstavljajui etirigodinja doba. Sluga u plavoj livreji sa srebrnim uresima uzeo je uzde Wilfridova konja. Dragi gajedoekao na pragu mramornog predvorja. Na stropu se nalazila slika Jupitera okruenog bogovima iboicama. Wilfrid je upitao:- Je li gospoa u plesnoj dvorani?- Da, gospodine.Wilfrid je otvorio jedna vrata, proao kroz veliki raskoni salon i uao u neto manju sobu. Zidovi subili pokriveni freskama koje su predstavljale nimfe u plesu meu udnim cvijeem i nepoznato drvee

    uz obalu jezera u kojem se vidio odsjaj sunca. Raskoni perzijski sagovi pokrivali su gotovoitav podod bijelog mramora. Koncertni klavir napravljen od raina drveta stajao je nasuprot vrata od terase.

    Osim njega, u sobi se nalazila samo mala biblioteka, stoli i stolica smjeteni kraj divana na kojem jeleala Sigrid.- Evo vas, prijatelju!Smijeak je obasjao oi mlade ene koje su u taj trenutak bile gotovo modre.Wilfrid je uzeo ruku koju mu je ona pruila i dugo je ljubio.- Stigao sam sino.- A sada neko vrijeme neete napustiti Montaubert, zar ne?- Mislim da neu.Mladi je ovjek sjeo na stolicu kraj gospoe Prauzelles.- to se dogodilo?

    Nagnula se prema njemu i pogledala u njegovo zabrinuto lice.- Imate neprilika?- Da, to je gore od neprilika. Moj otac eli da se oenim Carlomanovom udovicom, svojomsestrinom Aurorom Briisfeld.Izraz Sigridina lica se iznenada promijenio. Wilfrid ju je dobro poznavao i znao je da to laganostezanje usnica i sivi sjaj u oima znae veliko uzbuenje.- On eli da oenite svoju sestrinu? Neto se promijenilo i u boji njezina glasa.- A to ste mu vi odgovorili?- Daje moje srce ve zauzeto i da ga ja ne mogu ponuditi drugoj eni.Wilfrid je govorio ozbiljnim glasom, veoma strastveno. Mladi je stiskao Sigridinu ruku meu svojimrukama koje su gorjele.Blijedi kapci sa srebrnkastim trepavicama spustili su se na Sigridine oi i gotovo ih prekrili. Ona je

    zapitala:- A to je on rekao?- Rekao mi je da sam ja posljednji Somers, da moram zamijeniti svog brata i prihvatiti u nasljedstvobogatstvo i plemike naslove starije grane nae obitelji. Da sam u godinama za brak i da moramnastaviti nae plemstvo.Gospoi Prauzelles nije moglo izbjei uzbuenje u Wilfridovu glasu. Ona je utjela i gladila svojubijelu svilenu haljinu. Wilfrid je spustio oi i vidio odsjaj divnog smaragda koji je krasio njezin prst.Nastavio je traei rijei:- Rekao sam da u ostati vjeran svojoj ljubavi... da sam vama dao svoje obeanje.- I sada elite da vas toga oslobodim?- Sigrid!Njegovi su prsti stali jo jae stezati njezinu finu, dugu, bijelu i mirisnu ruku. Gledao je arkimpogledom mladu enu ije su oi jo uvijek bile zastrte kapcima.- Ne, ja to neu traiti od vas! Uvijek u vas ljubiti i zbog vas u se bez aljena odrei tog nasljedstva

  • 7/31/2019 55984589 Delly Miriam Aurora

    25/60

    naih predaka. Lako bih mogao uvjeriti oca...- Zar to zaista vjerujete? Dobro! ak kada bi se to i dogodilo, ja nikada ne bih pristala na tu rtvu.- Ali to ne bi bila rtva!- Sada moda i ne bi, ali kasnije sigurno bi. Tada, kad me ne biste vie arko ljubili, tad biste zapazilito ste zbog mene izgubili.Wilfrid je estoko prosvjedovao:- Nikada vas neu voljeti manje nego to vas danas volim.Ona je odmahnula glavom. Lagani, pomalo ironini smijeak, proao je njezinim usnama.- Tko zna! Pretpostavimo da biste uvjerili svog oca, u to sumnjam, kakvim bi on oima gledao snahuzbog koje njegov sin nije dobio bogatstvo Briisfeldovih, snahu koja bi ula potpuno siromana unjegov dom? Kakav bi bio moj poloaj? Jeste li o tome promislili, Wilfrid? Jeste li pomislili koliko bitrpio moj ponos u takvim uvjetima?irom je otvorila oi i pogledala njeno i odluno mladog ovjeka.- To je istina - promrmljao je on.Njegove su se ruke otvorile i ispustile Sigridinu ruku.- Ma to ja osjeala za vas, dragi prijatelju, nikada ne bih pristala na takvo iskuenje. Osim toga, bilobi mi neizmjerno neugodno kad bih ja bila razlog nespora