POSLOVNE FINANCIJE

Prof. Silvije Orsag

(skripta + primjeri ispitne teorije )

PRVI KOLOKVIJ:

UVOD U UPRAVLJANJE FINANCIJAMA

FINANCIJE PODUZEĆA – novčana sredstva poduzeća u originalnom obliku ili uložena u imovinu poduzeća, druge subjekte ili financijske institucije.- znanstvena disciplina koja proučava zakonitosti u poslovanju novčanim sredstvima poduzeća-PRISTUPI FINANCIJAMA PODUZEĆA:1. EKSTERNI (pravni, društveni i investitorski) je onaj u kojem poduzeća pristupaju izvana, tj. sa stajališta subjekata u okruženju poduzeća. To je tzv. neupravljački pristup, kojem su u centru proučavanja vrijednosni papiri.

a) PRAVNI PRISTUP – sa stajališta tumačenja pravnih normi oko operacija s VP. b) DRUŠTVENI – razmatra ostvarivanje društvene kontrole VP, a izvorno je uspostavljen zbog određivanja osnovice poreza, mada mu je danas svrha zaštita malih dioničarac) INVESTITORSKI – sa stajališta ulagača – u svrhu ostvarenja cilja, tj. maksimalizacije prinosa od investicija u z prihvatljiv stupanj rizika ulaganja. MOGUĆI PRINOSI - TEKUĆI NOVČANI DOHODAK (prinos od dionica, dividendi, kamate, tantijema, najamnine…) i KAPITALNI DOBITAK (porast vrijednosti investicije, tj. razlika kupovne i prodajne cijene investicije). Mjera prinosa je ukupna profitabilnost.

2. INTERNI (upravljački) pristupa financijama poduzeća iznutra. U centru proučavanja su VP, tj. kako njima upravljati. Cilj poslovanja poduzeća je maksimalizacija profita. VRIJEDNOST samog poduzeća temelji se na novčanim tokovima, uključuje ciljeve poduzeća te međuovisnost rizika i nagrade. - PROBLEM AGENATA – javlja se kada određene interesne skupine vode poslove za druge interesne skupine, npr. ako jedna skupina forsira svoje interese na račun druge.- TROŠAK AGENATA – izgubljena vrijednost zbog djelovanja agenata, u uvjetima nesavršenog tržišta. Trošak agenata može biti neizravni (izbježivi) i izravni.

ORGANIZACIJSKI OBLIK PODUZEĆA

NOVAC – PREDUVJET KONTINUIRANOG POSLOVANJA. To je krajnji efekt poslovanja poduzeća, te preduvjet opstanka privrednog subjekta (solventnosti).

FINANCIRANJE – dinamički proces osiguranja novca potrebnog za kontinuirano poslovanje poduzeća. PROCESI FINANCIRANJA – 1) u procesu financiranja poduzeće pribavlja novac koji koristi za 2) investiranje te se na taj način novac privremeno imobilizira (zamrzava, nemamo ga na raspolaganju za druge potrebe, investicije). Obavljanjem poslovne aktivnosti poduzeća dolazi do oslobađanja novca iz kružnog toka (stvaranja novog novca), tj. do 3) dezinvestiranja. Tako oslobođena sredstva poduzeće koristi za vraćanje novčanih sredstava svojim izvorima (dobavljačima, investitorima u pod..) tj. do 4) definanciranja.

FINANCIJSKE STRUKTURE – formaliziranje financija u knjigovodstvu. Mogu biti VERTIKALNE (struktura aktive i pasive) i HORIZONTALNE ( pokazuju vezu između aktive i pasive).1. STRUKTURA AKTIVE – imovina raspoređena po oblicima i vrstama. Odnos konstitucije – odnos osnovnih i obrtnih sredstava. Sa stajališta financiranja bolje je prikazivati imovinu odnosom kratkoročno i dugoročno vezane imovine, tj. odnosom fluktuirajućih (cirkulirajućih) – povremenih obrtnih sredstava i permanentnih, stalnih obrtnih sredstava, te osnovnih sredstava. - HORIZONTALNA FIN. STRUKTURA – Predstavlja rokovnu povezanost dijelova aktive i pasive. Kaže kako DUGOROČNA ULAGANJA moraju biti financirana iz kvalitetnih izvora, a KRATKOROČNA UL. se financiraju iz kratkoročnih izvora, te su uvjetovana načelom profitabilnosti – tj. kad bi se ona financirala iz kvalitetnih izvora dio tih sredstava bi ostao neiskorišten. Da bi se umanjio rizik poslovanja smatra se kako se dio povremenih potreba ipak treba financirati iz kvalitetnih izvora jer se na taj način stvara rezerva sigurnosti koja se može držati u obliku

unovčivih VP. (vidljivo na slici)

Kratkoročna potraživanjaDugoročna potraživanja

POKAZATELJI LIKVIDNOSTI – 1. BRZI ODNOS (opori test, koeficijent ubrzane likvidnosti) stavlja u odnos kratkoročno vezana sredstva

(novac, VP) s kratkoročnim obvezama. (minimalni iznos je 1, što je veći, to bolje)2. TEKUĆI ODNOS (koeficijent tekuće likvidnosti) stavlja u odnos kratkoročno vezana sredstva i zalihe s

kratkoročnim obvezama. (iznosi minimalno 2).

2. STRUKTURA PASIVE – Pokazuje odnosom duga i glavnice, odnosom djelovanja poluge, stupnjem zaduženosti.STRUKTURA KAPITALA POD.= DUGOROČNI DUGOVI + VLASNIČKA GLAVNICA

LEGALNI ORGANIZACIJSKI OBLICI PODUZEĆA:

JAVNO D.D. – Emitira dionice cjelokupnoj investitorskoj javnosti. Potpada pod regulativu javnih poduzeća i tržišta kapitala, te je uvršteno na organizirana tržišta kapitala. Dionice mu dakle kotiraju na org. tržištima kapitala, a značajan dio dioničara je u rukama javnosti.- OPOREZIVANJE – dobiti, dohodaka (tekući i kapitalni), imovine i prometa.DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOORNOŠĆU – Kapital se ne sastoji od jednakih dijelova – dionica već od različitih uloga vlasnika koji nemaju tržišnu mobilnost poput VP. Mnogo je teže realizirati povećanje vrijednosti svog kapitala.

FINANCIJSKA OKOLINA

– dio je poslovne okoline poduzeća.a) INTERNO OKRUŽENJE-financijski odnosi na temelju posredovanjab) EKSTERNO OKRUŽENJE – financijski odnosi s drugim poduzećima. (npr. razmjena, međusobno

kreditiranje, ulaganje u glavnice drugih poduzeća, solidarnost…), te financijski odnosi s drugim institucijama, i to:

1. Depozitarne institucije: Poslovne banke (kreditiranje, likvidacija dužničko-vjerovničkih odnosa, ulaganje u glavnice, solidarnost…), Štedionice i Štedno-Kreditne zadruge.

2. Investitorske institucije: Mirovinski fondovi i Investicijski fondovi (institucionalni investitori ulažu u VP, te formiraju kapital emisijom sekundarnih VP. – Oni kanaliziraju ušteđena sredstva od pojedinaca na tržište kapitala, te emitiraju svoje VP kojima prikupljaju sredstva za financiranje kupnje VP poduzeća. Imaju dobro diverzificiran portfolio.)

3. Posredničke institucije: Osiguranja, Investicijske banke, Dealeri i Brokeri.

INVESTICIJSKE BANKE: Posrednici su pri emisiji VP. Obuhvaćaju se poslove od pripreme emisije do same distribucije VP. Posreduju između poduzeća koja trebaju sredstva i investitora koji raspolažu štednjom. Dakle, oni preuzimaju VP od emitenata i distribuiraju ih krajnjim investitorima preko brokera i dealera.FUNKCIJE INV. BANKARA: 1.Savjetodavna, 2.Distributivna (putem filijala, brokera i dealera) i3.Potpisnička – (KLJUČNA!!) označava da investicijski bankar preuzima rizik emisije VP te na taj način garantira uspjeh emisije uz cijenu VP određenu ugovorom. Potpisivanje se obavlja tako da inv.bankar otkupljuje od poduzeća cijelu emisiju po unaprijed dogovorenoj cijeni, nižoj od one po kojoj će se prodavati ili ustupati dealerima. Iz te razlike proizlazi prohod inv.bankarima. Ukoliko se procijeni kako se radi o rizičnim emisijama, onda inv.bankari ne preuzimaju rizik nego samo obavljaju distribuciju VP ali uz posredničku proviziju.PROCES DISTRIBUCIJE: Vodeći inv.bankar dogovara se s tvrtkom o emisiji te nastoji formirati POTPISNIČKI SINDIKAT kako bi mogao izvršiti potpisničku funkciju i osigurati široku distribucijsku mrežu. Potom se dionice nude GRUPI PRODAVATELJA koji posluju kao specijalisti za kupoprodaju VP i kao MEŠETARI na burzi. Na taj način kupci dolaze do VP.DISTRIBUCIJSKA MREŽA ostvaruje prihode kroz razliku cijene koju plaća krajnji kupac i one koju ostvaruje emitirajuća kuća – raspon (spread).ODREĐIVANJE CIJENE: vrše inv.bankari putem detaljnih analiza.

a) BROKERI (burzovni mešetari) su agenti između kupaca i prodavatelja VP. Oni rade u svoje ime i za račun komitenta, te naplaćuju posredničku proviziju.

b) DEALERI (trgovci VP) rade u svoje ime i za vlastiti račun. Oni zarađuju kroz razliku prodajnog i kupovnog tečaja. (8.str.slajdovi)

FINANCIJSKA TRŽIŠTA:- mjesto susretanja ponude i potražnje financijskih sredstava. Osnovni subjekti su POČETNI NUDIOCI (pravne ili fizičke osobe koje raspolažu viškom financijskih sredstava) i KRAJNJI TRAŽIOCI (koji imaju deficit financijskih sredstava za financiranje svojih ulaganja. Između njih se može uspostaviti izravan i neizravan novčani tok (preko posrednika).-Financijska tržišta mogu biti tržišta novca i tržišta kapitala.- FUNKCIJE posrednika – transformacija kvalitete financijskih sredstava, supstitucija dužnika, te transformacija financijskih sredstava. - Mogu biti: primarna (prva emisija) i sekundarna (promet postojećih VP).

1. TRŽIŠTE NOVCA – tržište kratkoročnih VP s dospijećem manjim od 1 godine. To je tržište kratkoročnih kredita, međubankovno tržište novca i devizno tržište.)

2. TRŽIŠTE KAPITALA – Tržište dugoročnih VP (dionice i obveznice). Ono je mjesto pribavljanja kapitala i tržišnog vrednovanja tvrtke.

TRŽIŠTE KAPITALA

DOGOVORNO TRŽIŠTE

(tržište kredita)

TRŽIŠTE VP

PRIMARNO SEKUNDARNO

SPONTANO ORGANIZIRANO

OTC (PREKO ŠALTERA)

BURZE

- BURZA – na burzama trguju samo ovlašteni trgovci i strogo su formalizirane. Proces izlaženja na burzu strogo je formaliziran i kompliciran pa na njima uglavnom kotiraju VP velikih, poznatih tvrtki. Ipak, postoje i tzv. nelistajuća tržišta na kojima kotiraju i VP tvrtki koje imaju određeni bonitet ali ne mogu udovoljiti svim zahtjevima potrebnim za listanje na burzi. Vrlo je bitan preduvjet za burze transparentnost tržišta, tj. kotacije cijena i izvještavanje javnosti o tvrtkama.

- TRŽIŠTE PREKO ŠALTERA (OTC) – organizirana mreža za trgovinu VP, koja se odvija preko dealerskih filijala (šaltera).

- ŠPEKULANT – osoba koja nastoji zaraditi na očekivanim promjenama cijena VP, izrazito kratko drži te VP te trguje bez investicija. Na taj se način osigurava likvidnost tržišta, te se špekulira rast i pad cijena VP. Moguće su:

o Bikova špekulacija – posuđuje se novac (npr. kredit), kupuju se dionice, i u slučaju porasta cijene te dionice prodaje. Zarađuje na pozitivnoj razlici cijene.

o Medvjeđa špekulacija – posuđuje se dionica, prodaje se i u slučaju pada cijene, pozicija se likvidira i na taj način zarađuje.

- ARBITRAŽER – nastoji zaraditi cijenama iste ili vezane imovine na različitim tržištima. Značajni su jer osiguravaju ZAKON ISTE CIJENE – Iste robe na različitim tržištima prodaju se po istoj cijeni.

- INVESTITOR – nastoji zaraditi kroz dugoročno investiranje novca koji je unaprijed rezerviran za tu djelatnost. Razdoblje držanja VP je u tom slučaju dugo. Ulaže se na principu diversifikacije VP (portfolio sastavljen od različitih VP, različitog stupnja rizika i vrijednosti). Institucionalni investitori funkcioniraju tako što iskorištavaju ekonomiju razmjera.

INSTRUMENTI – Mogu biti:a) FINANCIJSKI – Instrumenti pomoću kojih se promeću novčana sredstva. To su: VRIJEDNOSNI PAPIRI,

DOGOVORNI ARANŽMANI i dr. - utrživi VP: DIONICE (preferencijalne i obične), OBVEZNICE (prave i dohodovne) te IZVEDENICE (dioničke opcije, opcije i ročnice).

b) TRŽIŠTA NOVCA – Blagajnički zapisi, Potvrde o depozitima, Komercijalni zapisi i dr.-Nekretnine, zlato, umjetnine i kolekcije.

VRIJEDNOSNI PAPIRI

- Pisane isprave koje svojim vlasnicima omogućuju ostvarivanje određenih imovinskih prava. To su papiri koji predstavljaju instrumente dugoročnog financiranja.

- Razne vrste dionica i obveznica koje imaju sekundarno tržište.- Pisani dokumenti o učešću u vlasništvu poduzeća, odnosno u odobrenom kreditu. S druge strane, mogu se

tretirati i kao svojevrsna obećanja.- Najmobilniji oblik investicija – omogućava mobilizaciju decentralizirane štednje u privredne svrhe.

VRSTE VP:1. PREMA KARAKTERU FIN. ODNOSA:

a) Korporativni – osiguravaju vlasništvo, tj. udio u vlasništvu nad poduzećem i nemaju određen vijek trajanja.b) Zajmovni – rezultat su financijskog kreditiranja poduzeća. Imaju unaprijed fiksirano vrijeme povrata sredstava.

2. PREMA VREMENU TRAJANJA:a) Permanentni – pravo traje dok postoji emitent, tj. vremenski je neograničeno.b) Ostali – Kratkoročni i Dugoročni (obveznice i dionice) – imaju određenu dospjelost.

3. PREMA KARAKTERU NAKNADE:a) Fiksna – naknada se obračunava po složenom kamatnom računu na veličinu ustupljenog kapitala.b) Varijabilna – naknade su proporcionalne u odnosu na neto poslovni rezultat emitenta.

4. PREMA NAZNACI VLASNIŠTVA:a) Na ime – Prijenose se indosamentom.b) Na donosioca – Prenose se prodajom, zahtijevaju veće troškove oblikovanja i tiskanja.

5. PREMA MOGUĆNOSTI KONVERZIJE:a) Konvertibilni – mogu se konvertirati u druge VP uz pristanak vlasnika ili silom zakona.b) Nekonvertibilni.

- Korporativni (obične dionice)- DUGOROČNI VP - Hibridni (preferencijalne dionice i participativne obveznice), mogu biti i izvedeni (prava, opcije i varanti)

- Zajmovni (obveznice)

METODE EMISIJE VP: Kupci stječu prava iz VP tek nakon što uplate puni iznos njihove tržišne vrijednosti.1. OGRANIČENA EMISIJA – usmjerena je prema unaprijed poznatim ili pretpostavljenim ograničenim grupama investitora. Provodi se kako bi se smanjili troškovi emisije i osigurali interesi grupa investitora.

a) Privatni plasman – dionice cjelokupne emisije prodaju se u ruke unaprijed poznatih klijenata.Najjednostavniji način je neposredna podjela VP zainteresiranim osobama u zamjenu za novac i druga sredstva.

b) Ograničeni javni plasman – kada nisu unaprijed poznati svi kupci. Najprije se cijela emisijausmjerava na grupe investitora, a potom se VP koje oni nisu prihvatili nude javnosti na tržištu kapitala. Prvopozvani kupci su u tom slučaju privilegirani – Privilegirana pretplata..

c) Uvođenje – metoda kojom se nakon izvršenog privatnog plasmana VP omogućava njihov promet na organiziranim tržištima kapitala kako bi se iskoristila mogućnost njihova prometa na sekundarnim tržištima. Iziskuje velike troškove (sastavljanje financijskih izvještaja, revizija…).

2. OTVORENA EMISIJA – Tipična indirektna metoda financiranja – VP se prodaju cijeloj zainteresiranoj javnosti. Koriste se usluge investicijskog bankara.

a) Emisija s prospektusom – tj. legalnim dokumentom koji se mora predati svakom investitoru koji namjerava kupiti registrirani VP. On opisuje detalje o poduzeću koje provodi emisiju, te predstavlja koncentrat svih izvještaja i podataka o poduzeću. Visoki troškovi.

b) Dogovorna kupnja – tvrtka kojoj su potrebna novčana sredstva stupa u kontakt s investicijskim bankarom i pregovara s njim o emisiji, pregovori završavaju dogovorom o cijeni koju plaćaju emisijski bankar i njegov sindikat koji preuzimaju rizik. (8 faza – str. 157,158 FEVP)

c) Kupnja nadmetanjem – razlikuje se od b) po načinu izbora investicijskog bankara. Tu se različite grupe inv.bankara nadmeću za pravo kupnje emisije na licitaciji – kupnja po najpovoljnijoj cijeni. Karakteristična je za kompanije od šireg društvenog interesa i nacionalno poznate tvrtke.

d) Komisija – inv. bankar se pojavljuje u ulozi posrednika pri emisiji, ali ne preuzima rizik, te neprodane VP vraća emitentu. Sve to obavlja za utvrđenu proviziju.

KONCEPTI VRIJEDNOSTI:1. KNJIGOVODSTVENA VRIJEDNOST – temelji se na povijesnim cijenama i primjeni računovodstvenih

konvencija. Temelj procjene je imovinska bilanca poduzeća gdje su dugovi iskazani blizu nominalne vrijednosti ostatka duga, dok je vlasnička glavnica iskazana kao zbroj osnivačkog uloga i neto zarade, uz odbitak gubitka i osobnih potreba vlasništva. Radi se dakle o tzv. kriteriju nabavne vrijednosti. Svodi se na utvrđivanje čiste imovine poduzeća. Ne može biti postavljen kao ciljna funkcija poduzeća zbog svoje statičnosti.- Varijanta knjigovodstvene vrijednosti je reprodukcijska vrijednost, tj. iznos koji je potreban da se zamjeni postojeća fiksna imovina potpuno istom, ali novom imovinom. Problem proistječe iz toga je li moguće zamijeniti oblik fiksne imovine imovinom koja je konstruirana potpuno identično.2. LIKVIDACIJSKA VRIJEDNOST – Vezana je uz izvanredne poslovne situacije. To je vrijednost koju će realizirati financijeri poduzeća iz likvidacijske mase formirane prodajom poduzeća ili njegovih dijelova, tj. imovine.To je preostatak likvidacijske mase kojeg će primiti vlasnici nakon što su podmireni administrativni troškovi likvidacije. Karakterističan je za poduzeća u krizi i ne može predstavljati ciljnu funkciju poduzeća.- Varijacija likvidacijske vrijednosti je koncept raskomadane vrijednosti – počiva na pretpostavci da kombinirana ekonomska vrijednost pojedinih dijelova kompanije premašuje vrijednost kompanije u cjelini.3. TRŽIŠNA VRIJEDNOST – vrijednost poduzeća u trenutku kupoprodaje – fer tržišna vrijednost jer se pretpostavlja da se transakcija izvodi bez ikakve prisile. Lako se utvrđuje samo kod poduzeća čiji se VP promeću na organiziranim tržištima kapitala. Približava se realnoj intirizičnoj procjeni vrijednosti tvrtke. Ipak, ne radi se o realnoj vrijednosti instrumenata financijskog poduzeća, već je ona nastala u procesu nadmetanja kupaca i prodavatelja na tržištu.4. EKONOMSKA VRIJEDNOST –temelji se na sposobnosti imovinskih oblika i poduzeća kao cjeline da u budućnosti osigura čistu struju novčanih tokova. Do punog izražaja dolazi međuovisnost rizika i profitabilnosti jer se buduća struja čistih novčanih tokova svodi na sadašnju vrijednost. Svi troškovi i izdaci tretiraju se kao već nastali – nataloženi troškovi. Problem je vezan uz objektivnost procjene budućih novčanih tokova i likvidacijske vrijednosti imovine, tj uz utvrđivanje diskontne stope.- Varijanta ekonomske vrijednosti je going-concern vrijednost – tj. koncept vrednovanja tvrtke s pretpostavkom da je kontinuitet poslovanja vremenski neograničen. Utvrđuje se na temelju očekivanih budućih efekata i najbliži je realnoj, intirizičnoj procjeni vrijednosti tvrtke i njenih instrumenata financiranja.5. OSTALI KONCEPTI VRIJEDNOSTI:

a) Vrijednost jamstva – vrijednost imovinskog oblika ili VP koja se koristi kao jamstvo za zajmove ili kredite. Određuje se ispod tržišne vrijednosti imovine kako bi se osigurao određeni stupanj sigurnosti u slučaju izostanka vraćanja kredita.

b) Oporeziva vrijednost – utemeljena je na propisima za određivanje oporezive imovine. c) Procijenjena vrij. – subjektivno određena, kada imovina nema jasno definiranu vrijednost.

*EKONOMSKA VRIJEDNOST (dodatak) -VRIJEDNOST – koliko nešto vrijedi (objektivna mjera ili subjektivna vrijednost)

- CIJENA – iznos koji kupac plaća za nešto (stvar konsenzusa u ugovorima u kupcu)- MOGUĆNOST – uvjetuje hoće li se kupnja ili kupoprodaja ostvariti.

- Ekonomska vrijednost je primjenjiva za vrednovanje profitabilnosti imovine, orijentirana prema budućnosti. Određuju je očekivani novčani tokovi od profitabilne imovine, a utemeljuje se kroz međuovisnost rizika i nagrade.= Sadašnja vrijednost budućih novčanih tokova koje će svom vlasniku generirati neka profitabilna imovina.POSTUPAK IZRAČUNAVANJA EKONOMSKE VRIJEDNOSTI: 1) prognoza budućih novčanih tokova; 2) procjena vremena pritjecanja novčanih tokova; 3) procjena odgovarajuće diskontne stope; 4)svođenje očekivanih novčanih tokova na sadašnju vrijednost.

VREMENSKA VRIJEDNOST NOVCA:- Bazični model financiranja – matematika kamata – koliko novac vrijedi kroz vrijeme.- Vremenska preferencija novca: činjenica da pojedinac više preferira , tj.cijeni novac u sadašnjosti nego nominalno iste iznose novca u budućnosti. Dodatni razlog većoj sklonosti novca u sadašnjosti jesu rizik transformacije novca u budućnosti i inflacija. To znači da će ljudi odgađati potrošnju u sadašnjosti samo ako očekuju veću potrošnju u budućnosti. (novac=opći ekvivalent potrošnje). Što su primici novca udaljeniji od sadašnjosti veća je i preferencija novca u budućnosti.- Vremenska vrijednost novca = kvantifikacija vremenske preferencije novca. (Izračunavanje sadašnje vrijednosti očekivanih novčanih tokova je izračunavanje buduće vrijednosti sadašnjih ulaganja. Omogućuje usporedbu novčanih iznosa kroz vrijeme.)

- IZRAČUN: - sadašnje vrijednosti novca - tehnikom ukamaćivanja - buduće vrijednosti novca- tehnikom diskontiranja

- Izračunavaju se pomoću kamatne, tj. diskontne stope – oportunitetni trošak ulaganja novca, tj. stopa po kojoj su investitori voljni uložiti novac (cijena novca, kapitala).

- AVERZIJA PREMA RIZIKU – nesklonost investitora prihvaćanju rizika koji zbog toga primjenjuju veće diskontne stope pri ocjeni efikasnosti. Temelji se na teoriji opadajuće korisnosti, tj. povećanje bogatstva uz veći rizik ima manju korisnost.

- MEĐUOVISNOST RIZIKA I NAGRADE – između investicija sličnog očekivanog prinosa izabrat će se ona s manjim rizikom i obrnuto, između investicija sličnog stupnja rizika, biraju se one s većim prinosom. Za veći stupanj rizika dolazi i veći prinos – premija rizika.

- STRUKTURA CIJENE KAPITALA – cijena za ulaganje bez rizika (realna i nerizična kamatna stopa, premija rizika inflacije) + premija rizika (cijena prihvaćanja rizika, ovisi o stupnju rizika).

- STOPA TRŽIŠNE KAPITALIZACIJE – cijena kapitala formirana na tržištu. Predstavljena je nerizičnom kamatnom stopom i premijom rizika. To su kamatna i diskontna stopa.

- INTERNA STOPA PRINOSA (RENTABILNOSTI) – diskontna stopa koja će poznate novčane efekte u budućnosti svesti na vrijednost investiranog iznosa (ulaganja).

RIZIK I NEIZVJESNOST:- RIZIK – poznavanje nekog stanja u kojem se kao posljedica neke odluke može javiti niz rezultata. Pri tom je

poznata vjerojatnost svakog nastupanja svakog pojedinog rezultata. Može se ukalkulirati u troškove.- NEIZVJESNOST – poznavanje nekog stanja u kom se kao posljedica neke odluke može javiti niz rezultata pri

čemu nije poznata vjerojatnost nastupanja nekog rezultata ili je njeno poznavanje zanemarivo.- RIZIK FINANCIRANJA IMOVINE – rizik da se neće ostvariti očekivani prinosi. Procjenjuje se kao rizik

imovine u izolaciji, rizik portfolia i kontribucija rizika imovine rizičnosti projekta. - RIZIK IMOVINE U IZOLACIJI- varijabilnost prinosa na imovinu prema očekivanom prinosu. Javlja se

volatilnost prinosa – veći rizik, veće oscilacije…- OČEKIVANA VRIJEDNOST – profitabilnost za koju postoji najveća vjerojatnost da će se ostvariti.

Označava se slovom E = ponderirana aritmetička sredina distribucije vjerojatnosti pri čemu su ponderi vjerojatnosti nastupanja određene profitabilnosti.

- DISKRETNA DISTRIBUCIJA VJEROJATNOSTI – ona u kojoj je vjerojatnost dodijeljena svakom od mogućih skupova rezultata, a broj rezultata je konačan.

- KONTINUIRANA DISTRIBUCIJA VJEROJATNOSTI - ima neograničen broj mogućih rezultata i najčešće je normalno uređena.

- VARIJANCA – suma ponderiranih kvadrata odstupanja mogućih profitabilnosti od očekivane vrijednosti.- STANDARDNA DEVIJACIJA – osnovna mjera disperzije normalne krivulje = osnovna mjera rizika.- Između investicija istih očekivanih prinosa izabire se ona koja ima manju varijancu ili stdev.- Između investicija istih varijanci ili stdev odabire se ona koja ima veći prinos.- KOEFICIJENT VARIJACIJE – relativna mjera disperzije distribucije = omjer stdev i očekivane vrijednosti,

a pomaže sagledavanju rizika investicija različitih očekivanih vrijednosti.- STANDARDIZIRANO OBILJEŽJE – mjera površine ispod normalne krivulje, a koristi se za procjenu

vjerojatnosti ostvarivanja minimalnog prihvatljivog prinosa.

- SUBJEKTIVNA vs. OBJEKTIVNA DISTRIBUCIJA:- Ex ante – poznata je unaprijed, tj. subjektivno procijenjena, te gotovo i ne postoji.- Ex post – objektivizirana temeljem poznavanja podataka iz prošlosti – procijenjena distribucija

vjerojatnosti.- Dakle, postoje dva rizika: 1)rizik povezan s pretpostavljenom distribucijom vjerojatnosti (rizik VP) i 2)

rizik da pretpostavljena distribucija vjerojatnosti nije točna.

- PORTFOLIO – mapa u kojoj se čuvaju različiti VP. To je kombinacija profitabilne imovine koju drži pojedinac ili tvrtka sa svrhom zarađivanja, a zasniva se na diversifikaciji ulaganja.

- RIZIK PORTFOLIA – varijabilnost prinosa na portfolio prema očekivanom prinosu. Volatilan je. Ovisi o međuovisnosti profitabilnih i rizičnih karakteristika imovinskih oblika i načina njihova kombiniranja u potfoliu. Diversifikacija VP smanjuje rizik profitabilnosti.- PARAMETRE DISTRIBUCIJE određuju – 1) očekivana vrijednost, varijanca i stdev portfolia; 2) vrijednosna učešća investicija u portfoliu i 3) korelacija profitabilnih investicija u portfoliu (kovarijance i koeficijenti kovarijacije između investicija).- OČEKIVANA VRIJEDNOST PORTFOLIA – linearna funkcija vrijednosnih učešća investicija u portfoliu. To je ponderirana sredina očekivanih vrijednosti u portfoliu gdje su ponderi vrijednosna učešća investicija u portfoliu.- VARIJANCA PORTFOLIA –Izračunava se iz distribucije vjerojatnosti prinosa portfolia i iz matrice kovarijanci investicija u portfoliu. Ne predstavlja linearnu funkciju vrijednosnog učešća.

- MJERE KORELACIJE:a) Kovarijanca – mjera usklađenosti kretanja prinosa na 2 investicije – ponderirana suma umnožaka

odstupanja od očekivanih vrijednosti.b) Koeficijent korelacije – mjera usklađenosti kretanja prinosa na 2 investicije – odnos kovarijance i

umnoška stdev dvaju investicija. (+1 – savršena pozitivna korelacija (ne reducira se rizik); -1 – savršena negativna korelacija (rizik se reducira, tj poništavaju se), 0 – nema korelacije).

- EFIKASNI PORTFOLIO – ona kombinacija investicija koja osigurava postizanje najviše profitabilnosti uz bilo koji stupanj rizika ili najniži rizik uz bilo koju očekivanu profitabilnost.

- RIZIK PORTFOLIA = rizik kompanije (može se smanjiti ali ne i izbjeći) i nediverzificirajući rizik (tržišni rizik, sistematski, tj. na njega ne utječe poduzeće).

- RELEVANTNA RIZIČNOST individualne investicije je njen doprinos rizičnosti portfolia.- IZBOR OPTIMALNOG PORTFOLIA – izabire se samo efikasan portfolio (onaj na efikasnoj granici). To je

onaj portfolio po kom investicije postižu maksimalnu korisnost. On je tangenta krivulje indiferencije investitora na granicu efikasnosti.

- RELEVANTAN RIZIK INVESTICIJE – kako će se investicija uklopiti u investicijski portfolio, kako će se odraziti na rizik investicijskog portfolia, te dio ukupnog rizika investicije koji nije reduciran diversifikacijom. Za investitora koji drži dobro diversificiran portfolio relevantan je samo sistemski rizik dionica.

- PRAVAC TRŽIŠTA KAPITALA – k=kf+ β (kf-km)o β - mjera sistemskog rizika VP = mjera intenziteta prinosa VP prema kretanju prinosa cjelokupnog

tržišta. Ukoliko je β >1 radi se o agresivnoj dionici kod koje su promjene prinosa intenzivnije od promjena tržišta, ukoliko je β <1 radi se o defanzivnoj dionici kod koje su promjene prinosa slabije od promjena tržišta, te ukoliko je β =1 radi se o prosječnoj dionici kod koje promjene prinosa odgovaraju promjenama tržišta.

OBVEZNICE:- OBVEZNICA – pismene isprave kojima se njihov izdavatelj obvezuje da e vlasniku obveznice isplatiti,

dinamikom naznačenom na obveznici, iznose novčanih sredstava naznačenih na obveznici.- To su obligacijski VP s unaprijed određenim rokom dospijeća. Po pravilu su dugoročni.- Prenosivi su: ukoliko glase na ime- indosamentom, a ukoliko glase na donosioca – predajom.- Mogu se izdavati s jednokratnim i višekratnim dospijećem, te se na njih plaćaju kamate.- Obveznice sa serijskim dospijećem amortiziraju se u godišnjim i polugodišnjim anuitetima, a s jednokratnim

dospijećem obveznice se amortiziraju odjednom.- Sastoje se od plašta i talona obveznice.

KARAKTERISTIKE OBVEZNICA: - NAZIVNE KARAKTERISTIKE – određuju veličinu obaveza emitenta prema vlasniku te način izvršenja

obaveza.1.) NAZIVNA (NOMINALNA) VRIJEDNOST – pokazuje iznos novca s kojim se emitent suočava u

trenutku dospijeća mjenice, tj. iznos koji se mora nadoknaditi vlasnicima o dospijeću.

2.) NOMINALNA (KUPONSKA) KAMATNA STOPA – po kojoj se plaćaju kamate na obveznice. Budući da se kamate na obveznice isplaćuju temeljem kamatnih (jednokratne obveznice) i anuitetskih (serijske obveznice) kupona.

3.) AMORTIZACIJA OBVEZNICA – likvidacija tražbina iz obveznice. Može biti:a) Jednokratna – amortiziraju se obveznice odjednom, a kamate se na obveznice isplaćuju periodično

u jednakim iznosima. Prednost za emitenta je što raspolaže s cijelim iznosom sredstava odmah, a nedostatak je što mu sav teret duga pada odjednom. Prednost za vlasnika je što mu se uloženo vraća odjednom , a nedostatak je veći rizik ulaganja.

b) Višekratna (serijska) – amortiziraju se periodičnim isplatama jednakih anuiteta koji se sastoje od kamata i otplatne kvote, s tim da se kamate postupno smanjuju a kvota povećava. Prednost za emitenta je što mu se vremenom smanjuje teret duga i kamata, a nedostatak je što mu se smanjuju raspoloživa novčana sredstva. Prednost za vlasnika je smanjen rizik ulaganja a nedostatak je što se sredstva vraćaju usitnjena.

c) Kombinirani 4.)REVALORIZACIJA OBVEZNICA – postupak ponovne procjene nazivnih karakteristika i o u uvjetima inflacije da bi se zaštitili interesi vlasnika obveznica.

- PROCJENA VRIJEDNOSTI OBVEZNICA – zasniva se na konceptu ekonomske vrijednosti. Polazna osnovica je nominalna vrijednost, nominalna kamatna stopa, dospijeće i sistem amortizacije.

- Vrijednost obveznice ovisi o odnosu nominalne kamatne stope i tržišne kamatne stope za isti stupanj rizika ulaganja. Ukoliko je kuponska kamatna stopa jednaka tržišnoj, obveznice se prodaju po nominalnoj vrijednosti, ukoliko je manja od tržišne, obveznice se prodaju uz premiju, a ukoliko je veća od tržišne prodaju se uz diskont.

- OBVEZNICA BEZ KUPONA – jedinični financijski instrument. Svaka se obveznica može rastaviti na portfolio obveznice bez kupona. Kod njih se ne vrši periodična isplata kamata.

- ANUITETSKE OBVEZNICE – amortiziraju se periodično, isplaćenim jednakim anuitetima. Anuiteti se sastoje od kamata i otplatne kvote.

PRINOSI NA OBVEZNICE1.) Tekući prinos – odnos godišnjih isplata kamata i tržišne vrijednosti obveznice (godišnja profitabilnost

prinosa od kamata na obveznice). Ovisi o kretanju tržišne cijene obveznice koja ovisi o kretanjima zahtijevane stope prinosa na tržištu. S porastom tržišne cijene obveznice, smanjuje se tekući prinos i obrnuto.

2.) Prinos do dospijeća – diskontna stopa koja svodi prinose od obveznice u trenutku njezina dospijeća na tekuću vrijednost obveznice. To je u stvari interna stopa prinosa računata na tržišnu vrijednost. Postupak izračunavanja je složen – aproksimacija po Gabrielu.

3.) Prinos do opoziva – pokazuje profitabilnost kamata i cijene opoziva prema tržišnoj vrijednosti obveznice u vremenu do njezina najranijeg mogućeg opoziva.

MEĐUOVISNOST ZAHTJEVANE STOPE I VRIJEDNOSTI OBVEZNICE – pokazuje kretanja cijene obveznice i rizike ulaganja u obveznice različitih dospijeća i kamatnih karakteristika.

1. MEĐUOVISNOST – Vrijednost obveznica kreće se inverzno kretanju zahtijevanog prinosa do dospijeća – promijene vrijednosti obveznica inverzne su promjenama tržišnih kamatnih stopa.

2. MEĐUOVISNOST – Tržišna cijena obveznica veća je od nominalne ako je zahtijevani prinos do dospijeća manji od kuponske kamatne stope i obrnuto.

3. MEĐUOVISNOST – S približavanjem dospijeća obveznice njezina će se tržišna vrijednost približavati nominalnoj – o dospijeću obveznica vrijedi kao njena nominalna vrijednost.

4. MEĐUOVISNOST – Što je dulje vrijeme do dospijeća obveznice su više izložene kamatnom riziku. (rizik promjene kamatnih stopa)

5. MEĐUOVISNOST – Osjetljivost obveznice na promjene zahtijevanog prinosa ovisi i o modelu novčanih tokova obveznice.

- TRAJANJE OBVEZNICA – prosječno vrijeme dospijeća obveznice, mjera rizičnosti ulaganja u obveznice.

a) Macauleyevo trajanje – prosječno ponderirano vrijeme do dospijeća obveznice gdje su ponderi sadašnje vrijednosti novčanih tokova obveznice do dospijeća.

b) Modificirano trajanje – prva derivacija funkcije cijene obveznica po kamatnoj stopi. Mjera osjetljivosti obveznica na promjenu kamatnih stopa (što je veće trajanje obveznice su osjetljivije na promjene kamatnih stopa).

- IMUNIZACIJA – usklađivanje portfolia tražbina investitora s portfoliom njegovih obveznica s ciljem izbjegavanja kamatnog rizika, na taj se način eliminira kamatni rizik.

- KONVEKSNOST – mjera rizičnosti ulaganja u obveznice – funkcija cijene obveznice prema kretanju prinosa od dospijeća ima konveksan oblik.

DIONICE- Pismene isprave o uloženim sredstvima u glavnicu korporacije. To su korporativni vrijednosni papiri bez

unaprijed određenog roka dospijeća. Radi se o dugoročnim i permanentnim VP. - Prenosivi su na ime (indosamentom) i na donosioca (fizičkom predajom) , a sastoje se od i kuponskog arka.

- KORPORACIJSKA DEFINICIJA – Dionice su instrumenti pomoću kojih dioničko poduzeće prikuplja novčana sredstva potrebna za financiranje svoga poslovanja i ekspanzije. Na taj način poduzeće formira svoj kapital. Dionice su namijenjene za financiranje dugoročno vezane imovine. Taj permanentni kapital prezentiran je u jednakim malim zaokruženim iznosima – APOENIMA.- Dividende (prinos na dionice) ne izuzimaju se iz osnovice za oporezivanje poduzeća. - Izlaženje u javnost – koncept prerastanja u dioničko poduzeće – alternativa samofinanciranju kao ograničenom izvoru povećanja vlasničkog kapitala.- INVESTITORSKA DEFINICIJA – Dionice se mogu preprodavati, izuzetno su mobilne, služe kao osiguranja za zaduživanje, instrument plaćanja i osigurana plaćanja. Investitori su dvostruko motivirani: jedan motiv su očekivane buduće dividende, a drugi je očekivani porast tržišne vrijednosti dionice (kapitalni dobitak).- PODUZETNIČKA DEFINICIJA – dionice su pogodan instrument prikupljanja vlasničkog kapitala. Pomažu realizaciji ideja za poslovne aktivnosti, a nose i pravo glasa u pitanjima o upravljanju poduzećem. (kontrolni paket – 1/3 ili ¼ dionica mogu nositi pravo glasa.

PRAVA DIONICA – utvrđena su ugovorom o inkorporiranju u kom se ističu tzv. rezidualna potraživanja dioničara na poslovni rezultat i imovinu.

1.) DIVIDENDE – nakon što se iz ostvarenog poslovnog rezultata namire kreditori, fiskus i povlašteni dioničari, ostatak u cijelosti pripada vlasnicima običnih dionica, a može se akumulirati (u obliku zadržane dobiti što uvećava vrijednost dionica, ali je izvjesniji) ili podijeliti u obliku dividendi (što omogućuje tekući dohodak, a isplata dividendi smanjuje neizvjesnost investitorima. Indikatori su solventnosti poduzeća).

2.) IMOVINA – Vlasnici običnih dionica imaju i rezidualna potraživanja prema imovini poduzeća. Iznos imovine može se utvrditi tek kao reziduum (ostatak) likvidacijske mase u slučaju likvidacije poduzeća. U tom će slučaju vlasnicima pripasti preostatak likvidacijske mase poduzeća. Dakle, vlasnici običnih dionica su posljednji u redoslijedu tražbina.

3.) PRAVO GLASA – u pitanjima upravljanje dioničkim poduzećem. Moguće je izdati i obične dionice koje ne nose pravo glasa – non-voting stocks, međutim, one se izbjegavaju zbog utjecaja Komisije za VP.

- Prilikom osnivanja javnog dioničkog društva jedan dio osnivačke emisije dionica prodaje se javno, a drugi se dijeli među organizatorima. Dionice koje se dijele među organizatorima tijekom određenog razdoblja ne primaju dividende, ali imaju ukupno pravo glasovanja (serija A), dok javno emitirane dionice, bez obzira što nominalno imaju pravo glasa tijekom razdoblja dok dionice organizatora ne primaju dividende nemaju pravo upravljanja tvrtkom (serija B).

- Pravo upravljanja ostvaruje se glasovanjem na Skupštini dioničara. Vrlo je važno glasovanje o izboru ovlaštenih direktora. Može se glasovati putem opunomoćenika (proxy). U tom slučaju javlja se poteškoća jer određena skupina vlasnika nastoji pribaviti punomoći kako bi smijenili postojeće članove uprave koji nisu dobri ili im ne odgovaraju. To je tzv. proxy fight.

- Postoje 2 osnovne metode glasovanja:a) Većinsko glasovanje – svaka dionica donosi 1 glas. Svaki se član bira zasebno, tako da vlasnik koji

posjeduje 50% +1 dionicu, tj. većinski dioničar, može izabrati sve članove uprave. To je tzv. nekumulativno glasovanje.

b) Kumulativno glasovanje – dozvoljava multipliciranje glasova za jednog ovlaštenog člana uprave.tu svaka dionica nosi upravo onoliko glasova koliko se direktora odabire. Tako pojedinac može dati sve svoje multiplicirane glasove jednom direktoru. Ova metoda omogućava manjinskoj grupi (pojedincu) izbor određenog broja direktora. Na taj se način onemogućuje potpuna kontrola poslovanja većinskoj grupi.

4.) PRAVO PRVOKUPA – Kako bi se dioničari zaštitili od navedenih rizika (da će zbog nove emisije izgubiti kontrolu nad poslovanjem poduzeća ili da će se kapital razvodniti, tj. da će se nova emisija prodati po cijeni nižoj od tržišne, te će se tako smanjiti vrijednost njihova ulaganja) u ugovorima o inkorporiranju garantira se pravo prvenstva kupnje novoemitiranih dionica, proporcionalno broju dionica koje posjeduju.

5.) OSTALA PRAVA – 1) pravo prodaje dionica neovisno od društva emitenta; 2) limitirana odgovornost; 3) pravo primitka periodičnih izvještaja; 4) pravo uvida i kontrole poslovnih knjiga.

VRIJEDNOST DIONICA:- NOMINALNA VRIJEDNOST – nije ključni sastavni element dionice, a važna je zbog upisa u sudski registar

jer burza i komisije za VP zabranjuju emisiju dionica ispod nominalne vrijednosti. Umjesto nominalne vrijednosti može se koristiti određena navedena vrijednost koja ju zamjenjuje i ta se vrijednost registrira.

- PREFERENCIJALNE DIONICE – imaju prioritet u isplati dividendi i imovine, dok prema dugovima imaju podređen položaj.

MODELI VREDNOVANJA DIONICA:1.) Model kontinuiranog rasta dividendi – Vrijednost dionica opredijeljena je sadašnjom vrijednošću

očekivanih budućih prinosa na dionice. Kako su dionice permanentni VP ona je onda opredijeljena sumom diskontiranih budućih novčanih prinosa od trenutka kupnje do beskonačnosti. Pri tom je diskontna stopa oportunitetni trošak ulaganja u dionice, tj. tržišna stopa kapitalizacije za istu rizičnu skupinu ulaganja, odnosno zahtijevana stopa prinosa tog stupnja rizika. Pri tom dividende rastu po konstantnoj stopi rasta (g)

- Model kontinuiranog rasta dividendi naziva se još Gordonov model, te kaže kako tržišna cijena dionica ovisi o očekivanim dividendama, očekivanoj konstantnoj stopi rasta dividendi i o tržišnoj stopi kapitalizacije. Ključni problem Gordonova modela je upravo pretpostavka konstantnog rasta dividendi. Taj je model dakle primjenjiv samo za tvrtke koje isplaćuju dividende, a ne može se primjenjivati i kod supernormalnog rasta dividendi, tj kada je g>k.

2.) Vrijednost za razdoblje držanja – prognoza prinosa kroz razdoblje držanja (dividende kroz razdoblje držanja, cijena dionice nakon tog razdoblja).

3.) Model konstantnih dividendi – primjenjiv za preferencijalne dionice4.) Model varijabilnih dividendi – značaj sadašnje vrijednosti dividendi to je manji što su one udaljenije od

sadašnjosti zbog utjecaja diskontne tehnike. Za pravilno vrednovanje ključna je procjena očekivanih prvih nekoliko dividendi (3-5 godina).

5.) Model supernormalnog rasta – Model s dvije g stope. Supernormalan rast održiv je samo kroz kratko vrijeme, a potom nastavlja s normalnim rastom. To je varijanta Gordonova modela.

6.) Modeli tržišne kapitalizacije – Modeli kapitalizacije učinaka poslovanja poduzeća prikazanih zaradama ili dividendama po dionici temeljem tipičnih tržišnih pokazatelja, odnosno multiplikatora.

a) Model kapitalizacije zarada (P/E model) – P/E je odnos cijene i zarada (dobiti) po dionici, tj odnos cijena po dionici (PPS) i zarade po dionici (EPS – pokazatelj odnosa dobiti nakon kamata i poreza i broja glavnih običnih dionica).

b) Model kapitalizacije dobiti (353. str FEVP)c) Model kapitalizacije dividendi – dan je umnoškom odnosa dividendi po dionici i tzv. odnosa cijene i

dividendi po dionici. Smatra se da je bolji za male dioničare. Rezultiraju višom cijenom kod intenzivnije distribucije dividendi od standardne i obrnuto.

d) Model kapitalizacije dobiti i dividendi – Graham i Dodd su uspostavili na temelju analize kretanja cijena dionica. Autori su pretpostavili da 1/3 dobiti tvrtka zadržava, a 2/3 distribuira svojim vlasnicima.

e) Model kapitalizacije stope rasta – 2 varijante.

PRINOSI OD DIONICA:1. Prinos od dividendi2. Ukupni prinos3. Prinos od zarada vidjeti formule!!4. Prinos od dividendi u infinitnom razdoblju5. Očekivani prinos

DRUGI KOLOKVIJ:

BUDŽETIRANJE KAPITALA:- Postupak donošenja odluke o dugoročnim investicijama u realnu poslovnu imovinu poduzeća. To je postupak

donošenja odluka o dugoročnim investicijskim projektima. Predstavlja ocjenu financijske efikasnosti projekata.

- OBLICI INVESTIRANJA: Bilo kakvo ulaganje radi stjecanja ekonomske koristi – profita.Investicije se dijele na:1. Financijske – ulaganja u financijsku imovinu – dionice, obveznice i dr VP, kojoj je značajka visoka likvidnost

(jer su utrživi), te identifikacija veličine investicije i njenih prinosa.2. Kvazi-financijske – npr. ulaganja u zlato, plemenite metale, nekretnine rezidualnog karaktera, jer se u tom

slučaju drže kao štednja.3. Realne – ulaganja u dodirljivu materijalnu imovinu – u dugoročne investicijske projekte. U tom je slučaju

imovina fiksna i permanentna.4. Neopipljive – ulaganja u neopipljivu imovinu – patente, licence, koncesije…

- KARAKTERISTIKE PROJEKATA:1.) DUGOROČNI KARAKTER ULAGANJA – temeljna karakteristika investicijskih projekata. Pri tom je likvidnost imovine relativno niska, te je ona slabo utrživa. Zbog toga ti projekti dugoročno određuju financijski položaj i poslovanje poduzeća. Jednom nabavljena imovina teško se može mijenjati bez gubitka vrijednosti.2.) VREMENSKI RASKORAK ULAGANJA I UČINAKA – zbog toga se projekt utvrđuje preko novčanih tokova koji će od njih ubuduće pritjecati. Razdoblje investiranja je vrijeme potrebno da se investicija osposobi za generiranje profita i novčanih tokova. Razdoblje efektuiranja osigurava ekonomsku i financijsku efikasnost investicijskih projekata. U njemu investicijski projekt stvara novčane tokove i profite. Što je ono dulje, efikasnost je veća, ali što je udaljenije od sadašnjosti imat će manju sadašnju vrijednost.3.) MEĐUOVISNOST INVESTICIJA I NOVČANIH TOKOVA – svako dugoročno povećanje fiksne i permanentne imovine tekuće imovine izaziva potrebu dugoročnog financiranja tog povećanja resursa poduzeća. Na taj način dugoročne investicijske odluke izazivaju i potrebe za povećanjem dugoročnog kapitala poduzeća. Pritom se javlja ograničenje financijske okoline – tržište kapitala.4.) RIZIK I NEIZVJESNOST – ulaganje u sadašnjosti radi ostvarenja određenih efekata u budućnosti nužno je povezano s određenim stupnjem rizika.- FINANCIJSKA EFIKASNOST – određena je veličinom i dinamikom novčanih tokova za koje se očekuje da će se ostvariti u budućnosti, te njihovom vremenskom vrijednosti koja je određena međuovisnošću rizika i nagrade.

NOVČANI TOKOVI PROJEKTA 1. INVESTIRANJE:

a) INVESTICIJSKI TROŠKOVI – nastali za nabavu fiksne imovine2.EFEKTUIRANJE:

b) TEKUĆI NOVČANI PRIMICI I IZDACI– novčani primici od prodaje izrađenih proizvoda/ izvršenih usluga, te tekući izdaci koji su vezani za taj proces (električna energija, sirovine, opskrba, povezivanje…)

c) ČISTI NOVČANI TOKOVI – razlika tekućih novčanih primitaka i izdataka.- RAZGRANIČENJE INVESTIRANJA I EFEKTUIRANJA – podjela ne mora biti stroga. Moguće je da se investira u fazama tako da određene završene faze mogu davati učinke za vrijeme dok se investira u naredne faze.- REZIDUALNA VRIJEDNOST–na kraju razdoblja efektuiranja obično ostaje stanovita fiksna imovina s likvidacijskom vrijednošću (npr. građevinski objekti) ili mogućnosti alternativne uporabe (prodaja dijelova istrošene opreme). To je vrijednost fiksne imovine koja ostaje nakon isteka efektuiranja projekta.TIPOVI INVESTICIJSKIH PROJEKATA:1. PI-PO (Point input – Point output) 1__I __ 2_____3_____4__ V_ _ 5

- Jednokratno ulaganje, jednokratni efekti. Karakteristično je za financijske investicije.2. CI-PO (Continuous input – Point output) 1__ I __ 2__ I __ 3__ I __ 4__ V __ 5

- Višekratno ulaganje, jednokratni efekti. Karakteristično za realne investicije.3. PI-CO (Point input – Continuous output) 1__ I __ 2__ V __ 3__ V __ 4__ V __ 5

- Jednokratno ulaganje, višekratni efekti. Često je kod investicija u zamjenu postrojenja i opreme, fuzije i

akvizicije.4. CI-CO (Continuous input –Continuous output) 1__ I __ 2_ I,V _ 3_ I,V _ 4__ V __ 5

- Višekratno ulaganje, višestruki efekti. Čest je kod realnih projekata – nove investicije.- Godišnji novčani tokovi su kvantitativna osnovica tehnike budžetiranja kapitala.

VRSTE PROJEKATA:1.) TROŠKOVI BUDŽETIRANJA KAPITALA: Projekti pred poduzećem razlikuju se sa stajališta veličine

kapitala potrebnog za njegovo izvođenje.a) Veliki projekti – zahtijevaju znatna angažiranja kapitala jer očekuju znatne buduće koristi. Neuspjeh

može značiti i neuspjeh poduzeća. Takve projekte treba detaljno analizirati kroz različite faze.b)Mali projekti – Zahtijevaju skromna ulaganja ali ne modu dati ni tako presudne koristi a ni posljedice da bi

opravdali veličinu analize.2.) INVESTICIJE U ZAMJENU I EKSPANZIJU:a) Investicije u zamjenu (mali stupanj rizika) mogu biti: 1)Zamjena radi održavanja poslovanja – zamjena

istrošene ili uništene proizvodne opreme, nužne ako poduzeće namjerava nastaviti poslovanje, potrebno je analizirati hoće li poduzeće nastaviti proizvoditi s istom opremom. 2) Zamjena radi smanjenja troškova – zamjena postrojenja ili opreme koji se još uvijek mogu koristiti ali su zastarjeli. Uglavnom se koristi radi smanjenja troškova poslovanja, tj. rada, energije, održavanja itd.; 3) Zamjena uz ekspanziju – radi povećanja obujma poslovanja, budući da uključuje i ekspanziju, složeniji je proces analize.

b) Investicije u ekspanziju (dugoročna povećanja poslovnih operacija poduzeća), a mogu biti: 1) Ekspanzija postojećeg poslovanja – ekspanzija postojećih proizvoda i tržišta, odnosi se na povećanje postojeće proizvodnje, uvođenje novih proizvoda itd. Horizontalna ekspanzija – praćena je proširenjem ponude. 2) Ekspanzija novog poslovanja – zahtijevaju najveću analizu. Može biti horizontalna (preko proizvodnje novih proizvoda) i vertikalna (osvajanje prethodnih ili narednih operacija na tržištu na kom se nalazi). Najteža je ukoliko se osvajaju nova tržišta. 3)Diversifikacija –smanjuje izloženost poduzeća, jer se ekspanzijom pokazuje stabilnost poduzeća.

c) Ostale investicije – čiji se novčani učinci teško mogu odrediti prije realizacije. To su: 1) Istraživanje i razvoj – projekti s visoko spekulativnim očekivanim efektima, poduzećima koja posluju u industrijama brzih promjena tehnologije, investicije u istraživanje i razvoj su iznuđene, za razliku od poduzeća koja posluju u relativno stabilnim industrijama. 2) Sigurnost – Iznuđene investicije, ovise o odlukama Vlade, sindikatima, itd. te 3) Kozmetičke investicije – izgradnja i stjecanje zgrada, parkirališta, nabava automobila, aviona… služe za formalno iskazivanje novčane snage nekog poduzeća, te kao takve nisu neophodne.

3) MEĐUOVISNOST PROJEKATA – Važna je zbog analize. Mogući su: a) Neovisni projekti – moraju zadovoljiti 2 uvjeta: 1) mogućnost da se jedan od njih prihvati, a drugi odbaci; 2) čiste koristi od nekog projekta ne smiju biti pod utjecajem prihvaćanja ili odbacivanja drugog projekta. b) Međuovisni projekti – povećava se opseg njihove prethodne analize. Ti se projekti samo iznimno, kada su tehnički potpuno neodvojivi, mogu tretirati kao jedan, a u suprotnom se moraju detaljno analizirati sve varijante. Potrebno je razlučiti pozitivne i negativne učinke projekata na inkrementalne novčane tokove poduzeća.

POSTUPAK BUDŽETIRANJA KAPITALA:1. PRONALAŽENJE INVESTICIJSKIH OPORTUNITETA – najvažniji korak u budžetiranju kapitala.

Sposobnost stvaranja i razvoja ideja jedan je od presudnih momenata u usmjeravanju poduzeća budućoj profitabilnosti.

2. PRIKUPLJANJE PODATAKA – preduvjet ispravne artikulacije ideja. Dio podataka prikuplja se i obrađuje na temelju evidencija poduzeća, tj. kontinuirano, a drugi dio čine inženjerski podaci, pregledi tržišnih kretanja i drugih financijskih podataka. Prikupljeni podaci moraju se statistički obraditi.

3. ODREĐIVANJE NOVČANIH TOKOVA –utvrđivanjem predloženih projekata stvaraju se potrebe za njihovo fer vrednovanje. Te podloge sadrže investicijske troškove, očekivane efekte investicija, rezidualne vrijednosti te njihovu distribuciju vjerojatnosti da bi se procijenio rizik.

4. ODREĐIVANJE BUDŽETA KAPITALA – Raspoloživi novac za investicije, mogućnosti i uvjeti njihova

pribavljanja određuju visinu budžeta kapitala kojeg poduzeće može osigurati za investicije čime se određuje i maksimalna vrijednost projekata. Određuju se standardi profitabilnosti.

5. VREDNOVANJE I DONOŠENJE ODLUKE – Utvrđeni novčani tokovi i standardi profitabilnosti jesu sa stajališta budžetiranja kapitala definitivna analitička podloga za vrednovanje investicijskih oportuniteta.

6. ANALIZA IZVOĐENJA I PRILAGOĐAVANJA – proces investiranja potrebno je analizirati da bi se uočili mogući propusti prilikom projektiranja njihovih novčanih tokova, te je ukoliko se uvidi potreba važno obaviti određene prilagodbe.

- VAŽNOST BUDŽETIRANJA KAPITALA je u: 1) Dugoročnom usmjeravanju poslovanja, 2) Velika vrijednost investicijskih ulaganja; 3) Predviđanje budućeg poslovanja; 4) Određivanje najpogodnijeg vremena investicijskog ulaganja; 5)Dugoročno upravljanje vrijednosti poduzeća.

METODE FINANCIJSKOG ODLUČIVANJA:1. TEMELJNE METODE: u svim poslovima odlučivanja su: 1)Metoda čiste sadašnje vrijednosti i

2)Metoda interne stope profitabilnosti.2. DODATNE METODE – povećavaju se problemi izbor između varijanti, a to su; 1) Metoda razdoblja,

2)Metoda diskontiranog razdoblja povrata, 3)Metoda indeksa profitabilnosti i 4) Metoda sadašnje vrijednosti budućih troškova.

3. POSEBNE METODE – 1)Diferencije i 2)Modificirane interne stope.4. SPECIFIČNE METODE – 1)MAPI (za opravdanost ulaganja u zamjenu fiksne imovine) i 2)Metoda

diskontiranog novčanog toka (za najpovoljnije vrijeme zamjene).

PRAVILA BUDŽETIRANJA KAPITALA:

1.) RAZDOBLJE POVRATA – Najjednostavniji kriterij financijskog odlučivanja o realnim investicijama. To je broj razdoblja (godina) u kojima će se vratiti uložena sredstva u neki projekt, tj. u kojima će tekući novčani tokovi vratiti investicijske troškove. Nakon što je postignuto razdoblje povrata, poslovni novčani tokovi u ostatku vijeka efektuiranja predstavljaju zarađeni novac za poduzeće.a) Grafička ilustracija: A

- Za budžetiranje kapitala uzimaju se godišnji novčani tokovi. - Za izračunavanje broja razdoblja povrata za razdoblje kraće od 1 godine Pretpostavlja se ravnomjerno pritjecanje novčanih tokova.- Kumulativni novčani tok – razdoblje povrata gdje ih siječe pravac kojim je

B Naznačena vrijednost njihovih investicijskih troškova.

C

c) Uporaba kriterija: 1)Rangiranje projekta – favoriziraju se projekti koji brže vraćaju novac; 2) Prag efikasnosti – Gornja granica broja prihvatljivih godina za povrat inv. troškova (tp < tz).

d) Karakteristike kriterija: 1) Jednostavnost / likvidnost – temeljna karakteristika. Favoriziraju se projekti koji brže vraćaju uloženi novac u visini inv.troškova; 2)Povezanost s prosječnom računovodstvenom profitabilnošću – što je razdoblje povrata kraće viša je stopa prosječne godišnje profitabilnosti i obrnuto; 3) Ne uzima cjelokupni vijek efektuiranja – tj. nakon što se vrate inv.troškovi; 4)Ne uzima u račun vremensku vrijednost novca – ne rangira projekte ovisno o dinamici.

e) Slabosti razdoblja povrata: 1)Nije pravi kriterij financijskog odlučivanja; 2) Forsira likvidnost i sigurnost naspram ukupne profitabilnosti – svojevrsna je mjera ocjene rizika i predstavlja izračunavanje stupnja sigurnosti vraćanja investicijskih troškova; 3)Ne uključuje standarde profitabilnosti.

2.) DISKONTIRANO RAZDOBLJE POVRATA: Modifikacija originalnog razdoblja povrata novca u kojoj se nastoji uključiti vremenska vrijednost novca. To je broj razdoblja (godina) u kojima će se vratiti uložena sredstva u određeni projekt i pokriti trošak kapitala poduzeća. Predstavlja broj razdoblja u kojima će diskontirani novčani tokovi povratiti investicijske troškove.a) Upotreba kriterija – 1)Rangiranje projekta – zahtjeva što brže vraćanje uloženih sredstava kroz

diskontirane novčane tokove; 2) Prag efikasnosti – određen je gornjom granicom prihvatljivog broja godina za vraćanje investicijskih troškova koju određuje investitor. 3) Dodatni kriterij – Vraćanje inv.troškova zajedno s pokrićem troška kapitala u vremenu efektuiranja. Sadašnja vrijednost budućih novčanih tokova mora biti veća od sadašnje vrijednosti investicijskih troškova. Trošak kapitala je pritom dakle granica investiranja, a diskontirano razdoblje povrata je ZADANO.

b) Karakteristike kriterija: 1) Uzima u obzir vremensku vrijednost novca; 2) Favoriziranje projekata s kraćim vremenom vraćanja inv.troškova - uz pokriće troška kapitala smanjuje se rizik ulaganja; 3)Ne razmatra cjelokupni vijek efektuiranja – ne uzima u obzir efekte projekata nakon vraćanja inv.troškova s troškom kapitala; 4)Likvidnost – favoriziraju se projekti koji brže vraćaju troškove. To je svojevrsna metoda ocjene rizika i izračunavanje stupnja sigurnosti vraćanja inv.troškova.

3.) ČISTA SADAŠNJA VRIJEDNOST – Jedna od dvije temeljne metode financijskog odlučivanja. To je sadašnja vrijednost čistih novčanih tokova umanjena za investicijske troškove. Ona uzima u obzir cjelokupni vijek efektuiranja projekta, kao i vremensku vrijednost novca. Sve efekte potrebno je svesti na sadašnju vrijednost da bi se mogli međusobno uspoređivati. Diskontiraju se samo buduće vrijednosti projekta.a) Upotreba kriterija: 1) Rangiranje projekata – najefikasniji je onaj projekt koji ima najvišu ČSV; 2)Prag

efikasnosti – usklađen je s temeljnim ciljem tvrtke, maksimalizacijom njezine sadašnje vrijednosti. U skladu s tim, ne bi se trebali prihvatiti projekti koji imaju negativnu ČSV, tj. projekti se prihvaćaju ukoliko je S0≥0. Ukoliko je S0=0, tvrtka prihvaća projekt kako bi sačuvala sadašnji vrijednost tih slobodnih novčanih sredstava.

b) Karakteristike kriterija: 1) Uzima u obzir cjelokupni vijek efektuiranja i vremensku vrijednost novca kroz trošak kapitala; 2) Usklađena je s maksimalnom sadašnjom vrijednošću tvrtke; 3)Pozitivna ČSV ukazuje na povećanje vrijednosti dionica; 4) Osjetljivost na izbor diskontne stope (viša diskontna stopa smanjuje veličinu ČSV projekta i obrnuto).

4.) INTERNA STOPA PROFITABILNOSTI – jedna je od 2 temeljne metode financijskog odlučivanja. To je diskontna stopa koja svodi očekivane novčane tokove projekta na vrijednost investicijskih troškova, te ona uz koju je ČSV=0. a) Izračunavanje je složenije, preko jednog od sljedećih postupaka: 1) Iteracija – postupak pokušaja i pogrešaka, tj. ponavljanje postupka izračunavanja ČSV uz razne diskontne stope dok se ne dobije nulta ČSV.

Pritom se u svakoj novoj iteraciji diskontna stopa približava onoj traženoj – IRR (internoj stopi profitabilnosti) - +S0 --- diskontna stopa; -S0 --- diskontna stopa; 2) Interpolacija – iteracijom se utvrde dvije diskontne stope između kojih se nalazi tražena IRR. Jedna od njih mora biti ona uz koju je S0 pozitivna, te druga uz koju je ona negativna, pa se one interpoliraju po formuli:

y=y1+ (y2 – y1)/(x2 – x1) * (x – x1) 3) Jednaki čisti novčani tokovi – jednostavniji je izračun ako su čisti novčani tokovi projekta konstantni u vijeku efektuiranja, tada se sadašnja vrijednost novčanih tokova računa faktorom diskontiranja jednakih periodičnih iznosa, pomoću IV. Financijskih tablica. 4) Aproksimacija interne stope – Najprije se za projekt izračunavaju prosječni godišnji novčani tokovi , pa se preko IV.tablica računa aproksimacija IRR korištenjem prosječnog godišnjeg čistog novčanog toka.c) Upotreba kriterija: Rangiranje projekata / Prag efikasnosti –maksimalna profitabilnost, tj. najviše rangiran

projekt je onaj s najvećom IRR. Kao kritična točka prihvaćanja ili odbacivanja projekta uzima se trošak kapitala tvrtke investitora. Ukoliko je IRR>k povećava se bogatstvo, ukoliko je IRR<k onda se bogatstvo (vrijednost dionica) smanjuje.

d) Karakteristike kriterija: 1)Uzima u obzir cjelokupan vijek efektuiranja i vremensku vrijednost novca kroz trošak kapitala; 2) Pokazuje individualnu efikasnost projekta kroz uvećanje jedinice investicijskih troškova; 3)

Složen računski postupak; 4) Osjetljivost na izbor diskontne stope; 5)IRR je očekivana profitabilnost projekta kroz vijek efektuiranja; 6)Povezana je s kriterijem ČSV (ukoliko je S0>0, IRR>k i obrnuto).

5.) INDEKS PROFITABILNOSTI: Dodatni je kriterij za poboljšanje investicijskih odluka. Predstavlja dopunu kriterija ČSV. Za razliku od čiste sadašnje vrijednosti odluka se temelji na odnosu između diskontiranih novčanih tokova u cjelokupnom vijeku efektuiranja i investicijskih troškova – benefit/cost ratio. To je dakle odnos diskontiranih čistih novčanih tokova i investicijskih troškova.

a) Izračunavanje: - općenito i za jednake novčane tokoveb) Upotreba kriterija: 1)Rangiranje projekta – preferiraju se projekti s većim indeksom profitabilnosti; 2)

Prag efikasnosti – PI>1, tj. indeks profitabilnosti je veći od 1.c) Karakteristike kriterija: 1)Uzima u obzir cjelokupan vijek efektuiranja i vremensku vrijednost novca kroz

trošak kapitala; 2) Dopunjuje ČSV: između projekata s jednakim ili sličnim ČSV izabire se onaj koji ima manje investicijske troškove, tj. manje kapitalno intenzivne projekte; 3) Osjetljivost na izbor diskontne stope; 4) PI>1 znači da je S0>0.

d) Odnos koristi i žrtava – Odnos sadašnje vrijednosti primitaka i ukupnih izdataka investicijskog projekta uvećanim za investicijske troškove. U tom je slučaju ispravnije govoriti o odnosu koristi i žrtava nego o indeksu profitabilnosti. Taj odnos dopunjuje PI – Između projekata s jednakim ili sličnim PI izabire onaj s manjim tekućim investicijskim izdacima, tj. bira manje kapitalno intenzivne projekte.

6.) KRITERIJ ANUITETA – Pomoćno sredstvo za donošenje investicijskih odluka, promatra projekte na godišnjoj razini. Koristi i žrtve ne sagledava u njihovoj ukupnoj sadašnjoj vrijednosti nego u prosječnim iznosima. Uspoređuje prosječne godišnje čiste novčane tokove s prosječnim godišnjim investicijskim troškovima. a) Izračunavanje: Pomoću anuitetskog faktora (V. tablice); Anuitet inv.troškova=I * a b) Upotreba kriterija: 1) Rangiranje projekata – Maksimalna razlika između anuiteta čistih novčanih tokova i anuiteta investicijskog troška; 2) Prag efikasnosti – odnos anuiteta čistih novčanih tokova i anuiteta investicijskih troškova Av ≥ Ai .

c) Karakteristike kriterija: 1) Uzima u obzir cjelokupan vijek efektuiranja i vremensku vrijednost novca kroz trošak kapitala; 2) Pogodan je za specifične investicijske odluke; 3) Osjetljiv na izbor diskontne stope i 4) Povezan je s S0, tj. S0>0 Av>Ai i obrnuto.

IZBOR OPTIMALNOG PROJEKTA:

TIPOVI INVESTICIJSKIH ODLUKA: 1.) Odluka DA ili NE- najjednostavnija je inv. odluka – prihvatiti ili ne prihvatiti projekt. Komplicira se ako je

pred donositeljem odluke više projekata. U tom se slučaju javlja problem uspoređivanja financijske efikasnosti, te tako i problem rangiranja projekata.

2.) Međusobno isključivi projekti – najjednostavniji slučaj rangiranja je kada su projekti nevezani, te izbor jednog projekta ujedno znači i odbacivanje drugog/drugih investicijskih projekata.

3.) Kombinacija projekata – Najsloženiji je tip odlučivanja. U tom je slučaju potrebno izvršiti rangiranje inv. projekata koji mogu biti vezani ili neovisni, ili kada treba izabrati njihovu najpovoljniju kombinaciju, u slučaju da projekti nisu međusobno isključivi.

OCJENA INDIVIDUALNE EFIKASNOSTI PROJEKTA – omogućuje donošenje investicijskih odluka tipa 1. odvija se primjenom pojedinih kriterija financijskog odlučivanja. Razdoblje povrata ne razmatra sve financijske učinke pa drugi kriteriji dominiraju, a taj kriterij treba shvatiti kao dodatni – za ocjenu stupnja rizičnosti.

Ocjena efikasnosti ČSV IRR PI Kriterij anuiteta

Nije efikasan S0<0 R<k PI<1 Av<Ai

Granična S0=0 R=k PI=1 Av=Ai

Efikasan S0>0 R>k PI>1 Av>Ai

RANGIRANJE PROJEKATA: Problem usporedivosti projekata rješava se tako da se provocira mogućnost njihove usporedbe. Tako se mogu izdvojiti 3 tipična slučaja kad može doći do različitih rangiranja:

1.) Različite veličine projekata – (Veličine investicijskih troškova) Znatnije razlike u veličini investicijskih troškova mogu dovesti do različitog rangiranja.

2.) Različit vijek efektuiranja – kad projekti imaju različit vijek efektuiranja može doći i do konfliktnih situacija financijskih efikasnosti takvih projekata.

3.) Razlike u veličini i dinamici novčanih tokova – problem usporedivosti

MEĐUSOBNO ISKLJUČIVI PROJEKTI: - Rješenje konflikata je manje isključivo. U tim slučajevima dominira uglavnom ČSV, iako se može koristiti i vijek efektuiranja.

1. Stvarna isključivost (investicijska, fizička, lokacijska i ekološka) – Javlja se dominacija kriterija ČSV koji je dostatan za donošenje financijskih odluka. Koristi se kod projekata gdje nema razlika u vijeku efektuiranja.

- Problem vijeka efektuiranja je u tome što je teže pretpostaviti dominaciju ČSV jer se ne može odrediti koji bi projekt bio najprofitabilniji. Upravo zbog toga rješenje treba tražiti u izjednačavanju projekata, tj. novčanih tokova i to: 1) U jedinici vremena – Svođenje ČSV na prosječni godišnji iznos primjenom kriterija anuiteta. Promatra financijske efekte projekta u jedinici vremena, najčešće 1 godini. Čisti novčani tokovi se pomoću anuitetskih faktora razbijaju na prosječne godišnje anuitete. 2) U cijelom vremenu – Tako da se ranije primljeni novčani tokovi reinvestiraju do vremena isteka efektuiranja s drugim vijekom efektuiranja. Produljenje vijeka efektuiranja obavlja se korištenjem oportunitetnih troškova. Metode razrješavanja konflikata su: a)Čista sadašnja vrijednost oportunitetnih troškova – Sadašnja vrijednost oportunitetnih troškova manje investicijski troškovi. Pritom su oportunitetni troškovi čisti novčani tokovi projekata ukamaćeni prijenosom troška kapitala na najdulji vijek efektuiranja; b)Modificirana interna stopa profitabilnosti (MIRR) – Interna stopa profitabilnosti računata temeljem oportunitetnih troškova.; 3)U kraćem vremenu – svođenje duljeg vremena efektuiranja na kraće. Pritom se analiziraju samo novčani troškovi u kraćem vremenu efektuiranja. Sposobnost duljeg efektuiranja iskazana je procjenom rezidualne vrijednosti. Često se primjenjuje kod problema zamjene; 4)Reinvestiranje – ocjena mogućnosti reinvestiranja ranije primljenih novčanih tokova, tj. razlike između investicijskih troškova. Javlja se problem kombinacije investicijskih projekata koji se rješava metodom diferencije.2.) Financijska isključivost: jest ograničenost investicijskih sredstava. Ne radi se o stvarnoj međusobnoj isključivosti projekata, a problem se rješava: 1) Problem izbora kombinacije – diferencijom; te 2) Razmatranje mogućnosti povećanja budžeta kapitala – problem inkrementalnog troška kapitala.

-PROBLEM KOMBINACIJE PROJEKATA rješava se:1.) Metoda diferencije – uzima u obzir mogućnost reinvestiranja. Razmatra se diferencija čistog novčanog toka i investicijskih troškova. Ispituje financijsku efikasnost diferenciranih projekata preko IRR, te nastoji pronaći kombinaciju projekata koja će maksimalizirati bogatstvo dioničara tvrtke.2.) Izbor optimalne kombinacije projekata – Maksimalizacija ČSV budžeta kapitala. Izbor projekta vrši se pomoću IRR i Indeksa profitabilnosti. Potom se, ovisno o rangu, odbacuju neefikasni projekti, što ovisi i o tome jesu li oni međusobno isključivi. Postoji mogućnost matematičkog programiranja –matematičko linearno programiranje jer izbor optimalne kombinacije nije uvijek jednostavan. Ako neki projekt premašuje budžet bira se onaj koji je slabiji, tj. kojeg se u budžet može uključiti.

ČISTA SADAŠNJA VRIJEDNOST vs. INTERNA STOPA PROFITABILNOSTI:- ČSV ima prednost ako se radi o međusobno isključivim projektima, jer omogućuje maksimalnu vrijednost

običnih dionica dok je IRR bolja kod izbora optimalne kombinacije projekata.- Pretpostavke reinvestiranja novčanih tokova projekata: 1) Troškovi kapitala – ČSV diskontira buduće

novčane tokove uz trošak kapitala na sadašnju vrijednost, dok IRR računa stopu koja buduće novčane tokove svodi na visinu investicijskog troška. Za poduzeće je ključna crta razgraničenja projekata upravo trošak kapitala. U tom slučaju dakle, logika ČSV više odgovara od IRR. 2)Interna stopa – Metodom modificirane interne stope (IRR izračunata temeljem pretpostavke reinvestiranja uz trošak kapitala) ugrađuje se u kriterij interne stope reinvestiranja novčanih tokova prema profitabilnosti koja odgovara trošku kapitala. Problem predviđanja stvarnih mogućnosti reinvestiranja novčanih tokova bio bi najbolji način da se razriješi ovaj

konflikt.- Više internih stopa profitabilnosti – ukoliko se radi o nekonvencionalnim novčanim tokovima projekta, tj. on

se iskorištava i nakon što odbacuje negativne novčane tokove – to matematički izaziva postojanje dvije IRR.- Protegnuti prinos – metoda razrješavanja problema s više IRR. Troškom kapitala nekonvencionalni novčani

tokovi svode se na konvencionalne, tj. negativan novčani tok svodi se uz trošak kapitala na prethodni pozitivan novčani tok.

-BUDUĆI IZDACI KAO ČIMBENIK INVESTICIJSKE ODLUKE –koriste se u uvjetima kada novčani primici nisu bitni ta donošenje odluke. Takva su npr. ulaganja u neopipljivu imovinu, zamjenu strojeva, opreme… donose se odluke o izboru sredstava za obavljanje tih poslovnih operacija, pa su to uglavnom investicije javnog karaktera.- Rješenje problema: moguće je na 2 načina:1) Sadašnja vrijednost budućih novčanih tokova – uglavnom između međusobno isključivih projekata, u takvim uvjetima nisu bitni budući novčani primici jer su ili identični ili ih je nemoguće izmjeriti pa se investicijske odluke temelje na investicijskom trošku.2) Ekvivalentni godišnji novčani izdaci – varijanta kriterija anuiteta kod kojeg nisu važni novčani primici projekta. Izračunava se godišnji teret ukupnih novčanih izdataka projekta. Pogodan je kriterij za promatranje tereta investicija javnog karaktera.

PROCJENA NOVČANIH TOKOVA PROJEKTA - RELEVANTNI OVČANI TOK PROJEKTA – novčani tok s projektom umanjen za novčani tok poduzeća

bez projekta. Svaka je investicija za poduzeće promjena okolnosti.- INKREMENTALNI NOVČANI TOK – javlja se kao razlika novčanog toka između međusobno

koordiniranih poslovnih operacija s projektom i novčanih tokova koji bi rezultirali koordiniranim operacijama bez projekta. Uvođenje novih poslovnih operacija kroz projekt je inkrementalno povećanje poslovnih operacija poduzeća te promjena koordiniranih poslovnih operacija i eventualno prestrukturiranje imovine poduzeća. Kao takvo zahtijeva analizu:

1.) Nataloženih troškova – troškovi vezani uz projekt koji su nastali prije njegova razmatranja, nataloženi su na postojeće poslovanje poduzeća. Oni su već nastali i plaćeni pa se ne mogu izbjeći odustajanjem od projekta. Nisu inkrementalni.

2.) Oportunitetni troškovi – vezani su uz mogućnost alternativne uporabe resursa kojima poduzeće raspolaže. Dakle, to je korištenje imovine koje posjeduje poduzeće u okviru projekta. Predstavljaju inkrementalne troškove projekta jer poduzeće gubi tržišnu vrijednost te imovine.

3.) Eksternalije – vanjski utjecaji na poslovne učinke poduzeća koji ne nastaju djelovanjem samog poduzeća. U smislu inkrementalnih novčanih tokova pod eksternalijama treba razumjeti međuovisnost utjecaja analiziranog projekta na druge dijelove poduzeća i obrnuto.

- NOVČANI TOK NAKON POREZA – prognozira se temeljem očekivane prodaje i računovodstvenog algoritma utvrđivanja zarada poduzeća. To je u principu derivacija zarada nakon poreza. Pri tome se ne uračunavaju kamate. Aproksimira se veličinom zarada nakon poreza te aproksimacijom. Za izračun poreznog tereta koristi se marginalna porezna stopa.

- RAZLOG ISKLJUČIVANJA KAMATA: 1) Teret financiranja dugova mora se raspodijeliti na cjelokupno djelovanje poduzeća a ne samo na projekt; 2) Novčani tokovi se diskontiraju uz trošak kapitala poduzeća tako da novčani tok projekta mora biti dovoljan da pokrije zahtjeve kreditor i vlasnika. Dugovi terete tvrtku, pa je teret kamata nužno ravnomjerno raspoređen.

- UTJECAJ POLITIKE AMORTIZACIJE – Amortizacija se može tretirati kao neoporezivi dio novčanog toka. Mogući su razni obračuni amortizacije. Iako razne metode amortizacije ne mogu promijeniti ukupni amortizirajući iznos kroz vijek efektuiranja opreme, one mijenjaju njihov raspored kroz vrijeme, te time i veličinu poreznog zaklona koji uvećava novčane tokove poduzeća nakon poreza.

- PREDNOSTI I RIZICI PRIMJENE RAZLIČITIH POLITIKA AMORTIZACIJE: Trebalo bi, budući da je amortizacija porezni zaklon, maksimalizirati godišnji iznos amortizacije, što je moguće ako: 1) Poduzeće može profitabilno reinvestirati novac prikupljen ubrzanom amortizacijom. U protivnom bi poduzeće prilikom ubrzane amortizacije zapravo smanjilo bogatstvo svojih vlasnika; 2)Ako poduzeće ostvaruje dobit koja može podnijeti takve porezne uštede. U suprotnom se porezni zaklon od ubrzane amortizacije ne bi moga iskoristiti

jer se ne bi smanjio iznos poreza na dobit (npr. ako je dobit=0, ubrzana, veća amortizacija, znači gubitak za poduzeće).

- PROCJENA NOVČANIH TOKOVA – Osnovica za procjenu je prognoza prodaje, prema karakterističnim grupama novčanih tokova imamo: 1) Investicijski troškovi; 2)Tekući čisti novčani tokovi i 3) Primici od rezidualne vrijednosti. Pritom je bitna i dinamika novčanih tokova.

- PROCJENA INVESTICIJSKIH TROŠKOVA moraju odraziti visinu inicijalnog ulaganja u određeni projekt. Ulaganja u fiksnu imovinu mogu biti realna (ulaganja u zemljišta, zgrade, opremu) i neopipljiva. Procjena vrijednosti ulaganja u fiksnu imovinu tretira se jednostavno dijelom procjene investicijskih troškova. Vrijednost ulaganja je tako procjena stjecanja takvih imovinskih oblika. Što se tiče dinamike ulaganja – ta se ulaganja obično odvijaju kroz duže vrijeme, te se protežu na više godina. U određenim slučajevima može se javiti i potreba drugih financijskih ulaganja.

- ULAGANJE U POVEĆANJE NETO OBRTNOG KAPITALA – važno je da bi se poslovni proces mogao kontinuirano odvijati (zalihe i potraživanja koja se moraju dugoročno financirati, te potrebni saldo novca za tekuće isplate). Neto obrtni kapital je tekuća imovina koja se financira dugoročno, znatno je složenije od ulaganja u fiksnu imovinu. Dinamika ulaganja varira kroz vrijeme efektuiranja dok se ne ustali obujam poslovanja poduzeća.

- PROGNOZA ČISTIH NOVČANIH TOKOVA - obavlja se tako da se utvrdi veličina i dinamika dobiti projekta prije poreza, od čega se oduzme porez iz dobiti prema marginalnoj poreznoj stopi na dobit poduzeća. Neto poslovna dobit se potom uvećava za amortizaciju, pa dobijemo čisti novčani tok koji se potom korigira za eventualna ulaganja u povećanje neto obrtnog kapitala. Dakle, prognoza čistih novčanih tokova se zasniva na prognozi računovodstvene dobiti, pri čemu se polazi od prognoze veličine i dinamike prodaje:

1) Prognoza prihoda – prema prognozi veličine i dinamike prodaje, tako da se utvrde očekivane prodajne cijene za određenu veličinu prodaje – one pomnožene daju vrijednost prihoda.

2) Prognoze fiksnih troškova – režijski troškovi i troškovi amortizacije. Za amortizaciju je potrebno sastaviti predračun jer ona omogućava ostvarenje poreznih ušteda.

3) Prognoza varijabilnih troškova – za prodaju je potrebna proizvodnja, tj. troškovi po jedinici prodaje. Utvrde se normativi utrošaka (materijala, energije…) pa se dobije veličina troškova po jedinici prodaje.

- PROCJENA REZIDUALNE VRIJEDNOSTI – Vrijednost projekta koju će imati nakon istoka vijeka efektuiranja – konačna vrijednost. To je ujedno i procjena knjigovodstvene vrijednosti fiksne imovine na kraju vijeka efektuiranja. To je novčani primitak koji se ostvaruje na kraju efektuiranja – pozitivan novčani efekt – spašena vrijednost dugoročno imobiliziranog novca u projektu. Porezni tretman se utvrđuje preko poreza na dobit i na kapitalne dobitke. Novčani tok se računa od rezidualne vrijednosti nakon projekta.

- INFLACIJA: Problem uključivanja inflacije u ocjenu financijske efikasnosti projekata. Rizik inflacije uvećava stopu zahtijevane profitabilnosti za stopu inflacije, pa se to odražava na visinu troška kapitala, dakle potrebno je korigirati očekivane buduće novčane tokove za inflaciju. Prognoza inflacije nije jednostavna: utjecaj na prihode i troškove (jaz između prodajnih i nabavnih cijena), utjecaj na fiksnu imovinu i amortizaciju, utjecaj na trošak kapitala, te veličinu neto obrtnog kapitala.

ODREĐIVANJE VIJEKA EFEKTUIRANJA PROJEKTA:- EKONOMSKI VIJEK EFEKTUIRANJA – određen je očekivanim pozitivnim ekonomskim učincima nekog

projekta, tj. dok se oni ne ostvare. Ostvaruju se kada su godišnji prihodi veći od godišnjih troškova (u tom slučaju se ostvaruje pozitivan poslovni rezultat, tj. profit). Na taj se način transformira u zahtjev za ostvarivanjem pozitivnih čistih novčanih tokova (VT>0).

- FINANCIJSKI VIJEK EFEKTUIRANJA – Uzima u obzir rezidualnu vrijednost (kroz vrijeme se ona smanjuje), kao i vremensku vrijednost novca (novčani tokovi se moraju diskontirati kako bi bili usporedivi s prethodnim razdobljem – smanjenje sadašnje vrijednosti rezidualne vrijednosti) – vezano je za ČSV. Kriterij određivanja vijeka efektuiranja je:

(Vt+It)/(1+k) > It-1

SPECIFIČNOSTI NOVČANIH TOKOVA ZAMJENE – Ne investira se samo u ekspanziju nego i u zamjenu strojeva, opreme, i drugih oblika fiksne imovine. To je specifičan oblik projekta. Može se razmatrati kad je sredstvo dotrajalo, ili kad još uvijek može osiguravati postizanje pozitivnih čistih novčanih tokova. Bolja je situacija kad donositelj odluka razmatra zamjenu imovine efikasnijom imovinom. Na taj način su i vrijednost

imovine, njezina knjigovodstvena vrijednost kao i potencijalni financijski tokovi faktori financijske odluke. Moguće je:1.) Zamjena radi povećanja novčanih tokova iz poslovanja: Potrebno je definirati novčane tokove i primijeniti

tehnike financijskog odlučivanja. Čisti novčani tokovi zamjene sastoje se od operativnih prednosti novog stroja zbog smanjenja troškova i od neto učinaka poreznih ušteda od amortizacije.

2.) Zamjena radi popravka opreme: Rješava se kao i prethodni problemi. Razlika je samo u tretmanu troškova velikog popravka kako bi se oslobodila za poslovanje kroz znatan broj sljedećih godina, to su uštede koje bi se ostvarile umjesto zamjene.

- NOVČANI TOKOVI ZAMJENE:

- NETO INVESICIJSKI TROŠKOVI – Investicije u zamjenu (i ekspanziju) te oslobađanje postojeće imovine:

- ČISTI NOVČANI TOKOVI IZ POSLOVANJA:-

Operativne prednosti:

- ČISTI UČINAK AMORTIZACIJE:

- OSTALE POREZNE UŠTEDE = ostali neoporezivi izdaci * stopa poreza na dobit- REZIDUALNA VRIJEDNOST NOVE OPREME:

- VIJEK EFEKTUIRANJA – dolazi do izražaja kad se zamjenjuje oprema koja se još može koristiti. Uobičajeno je da se rješava kroz izjednačavanje vijeka efektuiranja nove opreme s preostalim vijekom efektuiranja stare opreme – preko rezidualne vrijednosti nove opreme, stoga se javlja problem njezina utvrđivanja.

RIZIK I NEIZVJESNOST PROJEKTA

- TRI KOMPONENTE RIZIKA PROJEKTA: 1) Individualna rizičnost projekta – volatilnost IRR projekta; 2) Rizičnost projekta za poduzeće : korelacija s profitabilnošću poslovanja poduzeća; 3)Tržišni rizik projekta – korelacija s profitabilnošću tržišta kapitala.1) INDIVIDUALNA RIZIČNOST PROJEKTA – rizik projekta kojeg on ima sam za sebe , tj. u izolaciji. Mjeri se distribucijom vjerojatnosti i to preko očekivane vrijednosti ili ČSV ili IRR. Volatilnost tih novčanih tokova određuje volatilnost IRR. Osim toga, koriste se i stand. devijacija i varijanca IRR.2) RIZIČNOST PROJEKTA ZA PODUZEĆE – kontribucija rizika projekta ukupnoj rizičnosti poduzeća. Ona ovisi o: 1)Individualnoj rizičnosti projekta; 2) Korelaciji ČSV ili IRR projekta i poduzeća (manja korelacija znači manju relevantnu rizičnost za poduzeće); 3) β -profitabilnost projekta i poduzeća (β =1 – jednake su; β <1- rizičnost projekta manja je od rizičnosti poslovanja poduzeća).Irelevantan je za portfolio investitore koje zanima samo tržišni rizik te koliko je važna rizičnost projekta za poduzeće. Značajan je za određene interesne grupe u poduzeću (manageri, zaposleni, vlasnici…).3) TRŽIŠNA RIZIČNOST PROJEKTA – Kontribucija rizika projekta rizičnosti dobro diferenciranog portfolia investitora, na efikasnom tržištu kapitala. U pravilu je manja od individualne rizičnosti projekta. Ovisi o: 1) individualnoj rizičnosti projekta; 2) korelaciji IRR (S0) projekta i tržišnog portfolia (manja korelacija znači i manju rizičnost); 3) β -profitabilnost projekta i tržišnog indeksa (stdev) – pokazuje kakvu bi diskontnu stopu trebalo primijeniti na struju očekivanih novčanih tokova projekta.

MJERENJE INDIVIDUALNOG RIZIKA – određivanje distribucije vjerojatnosti novčanih tokova, ČSV ili IRR projekta. Postoje 4 metode mjerenja individualnog rizika:1. ANALIZA OSJETLJIVOSTI (SENZITIVNA) – Analiza osjetljivosti temeljnih pokazatelja financijske

efikasnosti projekata na promjene parametara njihova formiranja (ključnih varijabli). Polazi od pretpostavke volatilnosti ključnih elemenata formiranja efikasnosti projekta. Pritom je uobičajeno promatranje određenih postotaka promjene ključnih varijabli ili pak intenziteta njihove promjene do granice efikasnosti projekta. Uglavnom se radi o analizi osjetljivosti ČSV i IRR. Pritom bazne veličine ključnih varijabli određuju očekivanu financijsku efikasnost. Postoje: 1) Senzitivna analiza promjena ključnih varijabli – za svaku varijablu izražavaju se postotne promjene i veličina financijske efikasnosti. Nakon toga se u odnosu na baznu vrijednost ocjenjuje postotak promjene efikasnosti. Ostale varijable drže se na očekivanim veličinama. 2) Senzitivna analiza do prijelomne točke – za svaku varijablu izračunava se promjena koja dovodi do granične financijske efikasnosti (ČSV=0). Ostale varijable drže se na očekivanim veličinama.

- Prednosti senzitivne analize – jednostavnost i određivanje ključnih parametara osjetljivosti. - Slabosti senzitivne analize – ne ispituje distribuciju vjerojatnosti (pa ne uvažava potpuno tehničku definiciju rizika. Ona govori o promjenama ČSV a le i o promjenama varijabli koje utječu na njezino formiranje), intenzivnija osjetljivost ne mora značiti i veći rizik.2. ANALIZA SCENARIJA – uključuje oba ključna faktora rizičnosti projekta – osjetljivost na promjenu

ključnih varijabli i vjerojatnost njihovih promjena. U osnovi je formiranje diskretne distribucije vjerojatnosti ostvarivanja ČSV. Uobičajeno se određuju najbolji slučaj, najgori slučaj i očekivani slučaj te se za svaki od njih određuju vrijednosti parametara kriterija efikasnosti i vjerojatnost njihova nastupanja.

- Prednosti analize scenarija – ona uključuje promjene i vjerojatnosti promjena, te predstavlja pravu analizu rizika.

- Slabosti analize scenarija –oslanja se na ograničen broj scenarija, ne proizvodi samo nekoliko diskretnih ČSV.

3. SIMULACIJA –analiza scenarija potpomognuta računalom. Ispravlja se nedostatak analize scenarija koja se oslanja na ograničen broj scenarija. Računalnom simulacijom pretvara se u ocjenu uvjeta bliskih stvarnom svijetu. Često se naziva Simulacija Monte Carlo jer je utemeljena na simulacijskim procesima igara na sreću.

- Postupak: 1.) Formiranje distribucije vjerojatnosti (za ključne faktore formiranja financijske efikasnosti); 2) Računalni izbor vrijednosti iz distribucije vjerojatnosti (iz distribucije vrijednosti svakog faktora prema tablicama slučajnih brojeva); 3)Kombiniranje tih vrijednosti (za izračunavanje ČSV); 4) Kontinuirano ponavljanje tog procesa; 5) Vrednovanje rezultata distribucije vjeroj. Rezultat analize scenarija je tako distribucija vjerojatnosti dobivena analizom

mnoštva slučajeva te se tako dobije razumnija distribucija vjerojatnosti od analize scenarija. Upotreba analize: 1) Analiza distribucije vjerojatnosti (pokazatelj ukupnog rizika projekta – stdev, varijanca, očekivana vrijednost; usporedba s rizičnošću poslovanja poduzeća i tržišnom rizičnošću); 2)Analiza osjetljivosti – vjerojatnost promjena do kritične točke.4. ANALIZA STABLA ODLUČIVANJA – razbija životni vijek projekta na određene faze u vremenu

investiranja i efektuiranja. Promatra vjerojatnost prelaska u narednu fazu ili napuštanja projekta, a može uključiti i niz upravljačkih opcija. Cilj analize je stvoriti potreban analitički okvir za reduciranje rizika projekta, a ne samo za njegovu ocjenu (pronalaženje alternativnih akcija).

5. KRITERIJ RAZDOBLJA POVRATA KAO INSTRUMENT ANALIZE RIZIKA – koristimo razdoblje efektuiranja umanjeno za razdoblje povrata. To je vrijeme u kojem projekt može nadoknaditi gubitke koji bi nastali zbog lošeg predviđanja. Pritom je važan i iznos novčanih tokova kroz to vrijeme. Diskontirano razdoblje povrata još je povoljnije od analize rizičnosti projekta. Mogući pokazatelji analize razdoblja povrata su: preostalo vrijeme efektuiranja i relativno preostalo vrijeme efektuiranja. Prema veličini godišnjeg novčanog toka: granični novčani tok, rezerva godišnjeg novčanog toka, relativna rezerva godišnjeg novčanog toka.

- UKLJUČIVANJE RIZIKA U OCJENU PROJEKTA –projekt se ocjenjuje promjenom diskontiranog novčanog toka. Postoje 2 mogućnosti: 1) Prilagodba rizičnih novčanih tokova (ekvivalent sigurnosti) - odnos rizičnog i nerizičnog novčanog toka koji svodi rizične novčane tokove na nerizične (množenjem rizičnih novčanih tokova s ekvivalentom sigurnosti te diskontiranjem sigurnih novčanih tokova uz nerizičnu kamatnu stopu). Karakteristike: Izveden je iz teorije korisnosti te predstavlja svojevrsnu uporabu krivulje indiferencije u budžetiranju kapitala.Uporaba: ne postoji objektiviziran postupak utvrđivanja ekvivalenta sigurnosti. Određuje ga management za vlasnike poduzeća. Rijetko se koristi u praksi a pogodan je za atipičnu rizičnost kroz vrijeme.2) Prilagodba diskontne stope (riziku prilagođena diskontna stopa) – određivanje premije rizika za preuzeti tržišni rizik u slučaju prihvaćanja projekta. Pritom se treba utvrditi sistemski rizik projekta (β ) te njegov utjecaj na trošak kapitala tvrtkea) Prema konceptualnom okviru – izražava međuovisnost rizika i profitabilnosti. Odgovara pod uvjetom da poduzeće neće bitno promijeniti svoju strukturu kapitala. Dakle, pokazuje mogućnosti prilagođavanja diskontne stope prema relevantnoj tržišnoj rizičnosti projekta. b) Prema klasifikaciji projekta prema riziku – svakoj skupini projekata pridaje se određena riziku prilagođena diskontna stopa. Javlja se problem subjektivnog odnosa prema klasifikaciji

TROŠAK KAPITALA:

PRISTUPI ODREĐENJU POJMA „TROŠAK KAPITALA“:1.) Pristup investitora – kako poduzeće mora zadovoljiti zahtjeve svojih investitora trošak kapitala se može

izjednačiti s pojmom profitabilnosti, tj zahtijevanom stopom profitabilnosti, odnosno, stopom tržišne kapitalizacije za instrumente financiranja. To je u principu minimalna očekivana profitabilnost investicije ili trošak alternativnih financijskih izvora.

2.) Pristup budžetiranja kapitala – u tom procesu troškovi kapitala tvrtke određuju i diskontnu stopu koju treba primijeniti na novčane efekte namjeravanih investicija tvrtke kako bi se mogla ispitati njihova efikasnost. To je u principu diskontna stopa koja bi se trebala koristiti u procesu budžetiranja kapitala ili indeksna stopa troška kapitala tvrtke koja se obično koristi u procesu budžetiranja kapitala.

3.) Pristup maksimalne vrijednosti dionica – oportunitetni trošak kojeg se mora nadoknaditi radi očuvanja vrijednosti tvrtke, tj. običnih dionica. To je u principu stopa profitabilnosti neophodna da se zadrži postojeća vrijednost dionica.

STRUKTURA KAPITALA – Dugoročna financijska struktura kapitala obuhvaća dugove i glavnicu (običnu i povlaštenu) poduzeća. Navedene komponente različito se kombiniraju u konkretnim poduzećima.DILEME PRI ODREĐIVANJU TROŠKA KAPITALA:1.) Eksplicitni vs. implicitni trošak kapitala – Eksplicitni trošak – isplate novca poduzeća (kamate, dividende),

Dugovi – prihvatljivije je određenje implicitnog troška duga koji odražava sadašnje a ne povijesne preferencije kreditora tvrtke; Povlašteni kapital – preferencijalne dividende se plaćaju u fiksnim, unaprijed

utvrđenim iznosima čime sliče kamatama, pa još više potenciramo značenje implicitnih troškova; Obična glavnica – eksplicitni trošak nema neke vrijednosti u utvrđivanju glavnice, stoga upravo kod troška kapitala do punog izražaja dolaze implicitni troškovi. Time je i koncept troška kapitala utemeljen na implicitnim troškovima.

2.) Tržišna vs. računovodstvena vrijednost – utemeljenost troškova kapitala na implicitnim a ne eksplicitnim troškovima ukazuje na nedostatak računovodstva u procjeni troška kapitala, jer je činjenica da ono evidentira povijesne podatke. To znači da trošak kapitala treba temeljiti na tržišnoj vrijednosti dionica poduzeća.

3.) Pojedinačni vs. ukupni trošak- svaka pojedina komponenta ima svoj pojedinačni trošak koji je nužno predstavljen relativnom veličinom, odnosno stopom, koja bi trebala biti utvrđena na temelju tržišne vrijednosti određene komponente kapitala. Postavlja se pitanje je li oportuno donositi odluke na temelju pojedinačnih ili se koriste ukupni prosječni troškovi kapitala tvrtke koji se sastoji od udjela pojedinačnih komponenti. Zaključak – koriste se ukupni troškovi.

4.) Problem kratkoročnog kapitala – oslanja se na tzv. zlatno pravilo financiranja koje zahtjeva da se dugogodišnje potrebe financiraju iz dugoročnih a kratkoročne iz kratkoročnih izvora financiranja. Pitanje je treba li se kratkoročni kapital uključiti u trošak kapitala

5.) Porezni tretman – treba razlikovati trošak kapitala prije poreza i trošak kapitala nakon poreza. Naknade koje se izuzimaju iz oporezive dobiti imaju realno manji trošak kapitala jer donose određene porezne uštede. Naknade koje nisu odbitne stavke ne donose uštede na porezima.

6.) Troškovi emisije – eksterno povlašteni kapital izaziva određene troškove (porez, administracija). Ti troškovi umanjuju ukupni iznos novca do kojeg će poduzeće doći pri novoj emisiji kapitala.

7.) Marginalni (inkrementalni) troškovi kapitala – novo ulaganje iziskuje i dodatno dugoročno financiranje te izaziva dugoročne troškove emisije. Zbog toga troškove kapitala treba analizirati po inkrementima povećanja kapitala pa se govori o inkrementalnim ali i marginalnim troškovima kapitala.

POJEDINAČNI TROŠKOVI KAPITALA – trošak osnovnih komponenti strukture kapitala poduzeća.Ci=kf (nerizična kamatna stopa) + kp(premija rizika)

1.) Trošak duga – mjeri se kamatnom stopom prema kojoj se plaćaju kamate kreditorima, i to diskontna stopa koja svodi novčane tokove od obveznica na tržištu vrijednosti duga. Riječ je dakle o internoj stopi profitabilnosti dužničkim instrumentima financiranja tvrtke. Ta se diskontna stopa naziva prinos do dospijeća i odražava zahtijevani prinos investitora u takve instrumente.

2.) Trošak povlaštenog kapitala – prinos od dividendi na preferencijalne dionice. Može se lako utvrditi.3.) Trošak običnog kapitala – puno je teže pronaći nego za druge komponente. Postoje 3 moguća postupka

izračunavanja troška kapitala:a) Primjena modela vrednovanja od kojih je najpoznatiji Gordonov model. Prednost mu je njegova

jednostavnost, međutim u njoj su i problemi. Temeljni je problem u tome što je primjenjiv samo za poduzeća koja isplaćuju dividende, te pretpostavka da one rastu po konstantnoj stopi. Osim toga, osjetljiv je na procjenu stope rasta dividendi, a ne uključuje rizik pa se preporučuje de se kombinira s drugim pretpostavkama.

b) Primjena β -koeficijenta – pristup teorije tržišta kapitala CAPM pristup – model procjene vrijednosti kapitalne imovine – trošak običnog kapitala je zahtijevana profitabilnost na ulaganje bez rizika uvećana za premiju rizika na tržišni indeks pomnoženu s β koeficijentom.

c) Trošak duga + premija rizika – trošak duga prije poreza + premija rizika – polazi od jednoznačno utvrđenog troška kapitala poduzeća – troška duga poduzeća. Dva su uobičajena načina procjene premije rizika: a) metoda anketiranja – među institucionalnim investitorima i profesionalnim analitičarima; b) metoda tržišne premije – pronalazi se prosječna premija rizika iz poduzeća s tržišta.

d) Aproksimacija troška – a) P/E odnos – odnos cijena i zarada, moraju se uzeti u obzir i procjene analitičara i b) Prinos od dividendi.

e) Trošak kapitala nakon poreza – Razlikuje se od troška kapitala prije poreza za one komponente čije se naknade oduzimaju iz oporezive dobiti (kamate). One pružaju zaklon, tj. omogućuju uštedu od poreza, te je zbog toga trošak kapitala nakon poreza manji nego prije.

f) Trošak novoemitiranog duga – Veći je u odnosu na trošak postojećeg jer je nova emisija opterećena troškovima emisije. Dugovi nose manje troškove emisije od glavnice. Poduzeće ipak neće primiti ukupnu tržišnu vrijednost emitiranog kapitala.

g) Troškovi emisije – potpisničke naknade, troškovi kolaterala, savjetodavne usluge, troškovi distribucije, listanja i administracije.

h) Trošak zadržanih zarada – zadržavanje zarada ne iziskuje nikakve troškove emisije. Trošak zadržanih zarada isti je kao i trošak postojeće obične glavnice. To je jeftiniji oblik povećanja glavnice od emisije novih dionica.

i) Trošak amortizacije – amortizacija ne predstavlja izvor financiranja u računovodstvenom i pravnom smislu. Ona predstavlja transformaciju fiksne imovine u novčani oblik te ima trošak kapitala. Odgovara prosječnom ponderiranom trošku kapitala, a ne treba ga zasebno izračunavati.

UKUPNI (PONDERIRANI) TROŠAK KAPITALA – prosječni ponderirani trošak kapitala ovisi o troškovima pojedinih komponenti kapitala te vrijednosnom udjelu svake komponente u ukupnoj strukturi kapitala. - Problemi utvrđivanja pondera – 1)Tržišna vs. knjigovodstvena vrijednost – pondere bi trebalo utvrditi na

temelju tržišne vrijednosti, no s druge strane postoji problem dostupnosti tržišnih sastavnica kapitala. Stoga, kad tržišne vrijednosti nisu dostupne koristimo knjigovodstvenu vrijednost; 2) Ciljna ili stvarna struktura – ako poduzeće vodi respektabilnu politiku strukture kapitala ono će dinamički optimizirati kapital. U tom je slučaju bolje temeljiti pondere na optimalnoj nego stvarnoj strukturi kapitala.

TROŠAK KAPITALA KAO GRANICA INVESTICIJSKOG HORIZONTA – prihvatljivi su samo oni projekti koji obećavaju profitabilnost veću od troškova kapitala tvrtke. Dakle, prihvatljivi su oni projekti sa pozitivnom ČSV ili IRR>k.MARGINALNI TROŠAK KAPITALA – trošak dodatne jedinice kapitala te je kao takav rastuća funkcija razine investiranja. Marginalna stopa prinosa na investicije je padajuća funkcija razine investicija – investicijski horizont.INKREMENTALNI TROŠAK KAPITALA – ponderirani prosječni trošak kapitala za određene slojeve (inkrementalne) povećanja strukture kapitala poduzeća. Kaže kako su prihvatljivi samo projekti koji obećavaju profitabilnost višu od troška kapitala. Rastuća je funkcija.

SNAGA POLUŽJA:

POLUGA –izraz preuzet iz mehanike, pokazuje kako se upotrebom sile na duljem putu može izvršiti ista količina rada kao i većom silom na kraćem putu.POLUGA U EKONOMICI – intenzivnija promjena jedne varijable uzrokovana promjenom druge varijable. To je svojevrsni multiplikator – elastičnost jedne varijable u odnosu na drugu.MEĐUOVISNOST RIZIKA I NAGRADE – upotreba poluge izaziva dvosmjerne učinke – proizvodi uspješne rezultate pod povoljnim okolnostima (povećanje ukupnih zarada, EPSa…), ali i izrazito smanjuje učinkovitost pod nepovoljnim okolnostima (povećanje poslovnog i financijskog rizika).KLASIČAN SLUČAJ POLUŽJA – čine poslovna poluga (povećanje zarada vs. poslovni rizik) i financijska poluga (povećanje zarada po dionici vs. financijski rizik) – kombinirano djelovanje poslovne i financijske poluge.POSLOVNA POLUGA: u osnovi jest zapravo upotreba suvremene tehnike i tehnologije, odnosno, oslanjanje na fiksne faktore, što zapravo znači i oslanjanje na fiksne troškove. To međutim pretpostavlja povećanje poslovnog rizika (jer se treba pokriti fiksna komponenta) ali i mogućnost povećanja zarada (jer s rastom obujma poslovanja dolazi do degresije fiksnih troškova).TOČKA INDIFERENCIJE - onaj stupanj poslovne aktivnosti uz koji dvije kombinacije faktora daju iste zarade, a ovisi o odnosu struktura troškova kombinacija.STUPANJ POSLOVNE POLUGE – mjera djelovanja poslovne poluge. Pokazuje koliko će se postotaka promijeniti zarade ako se obujam poslovnih aktivnosti promijeni za određeni postotak. Uz pretpostavku linearnog modela profita = odnos kontribucije i zarada. Pokazuje multiplikativan učinak promjene poslovnih aktivnosti na promjenu zarada – brža promjena zarada uvjetovana je promjenom poslovnih aktivnosti. Stupanj poslovne poluge je dakle koeficijent elastičnosti zarada na promjenu poslovnih aktivnost, te pokazatelj poslovnog rizika (najveća osjetljivost je u blizini prijelomne točke).POSLOVNI RIZIK – neizvjesnost glede budućih poslovnih zarada koja je prisutna zbog nemogućnosti preciznog predviđanja budućih zarada. Što je veći rizik očekivane se zarade ostvaruju s manjom vjerojatnošću. Neki od činitelja poslovnog rizika su: 1) neizvjesnost potražnje; 2) neizvjesnost budućih cijena; 3) neizvjesnost cijena inputa; 4) neizvjesnost životnog vijeka proizvoda; 5)stupanj poslovne poluge koji intenzivira činitelje poslovnog

rizika te je na moguće promjene veća elastičnost zarada. FINANCIJSKA POLUGA: govori o problemu financiranja. U suštini je oslanjanje na dugove u financiranju poslovanja kao i na druge oblike financiranja s fiksnim naknadama. To je svojevrsno ekonomiziranje fiksnim troškovima – jer dugovi uzrokuju kamate (rashode) čiji je karakter degresivan u odnosu na veličinu ostvarenih zarada. To međutim ujedno predstavlja i povećanje rizika (jer treba pokriti fiksne naknade financijerima), ali i mogućnost povećanja zarada po dionici (zbog degresije fiksnih naknada u odnosu na rast zarada). TOČKA INDIFERENCIJE – kritična točka na kojoj je profitabilnost imovine jednaka kamatnoj stopi na dugove tvrtke. Isplati se koristiti dug dok se ostvaruje profitabilnost viša od kamatne stope. Zarade (prije kamata i poreza) uz koju dvije različite strukture kapitala realiziraju iste zarade po dionici.STUPANJ FINANCIJSKE POLUGE – mjera djelovanja financijske poluge, pokazuje multiplikativni učinak promjene zarada prije kamata i poreza na promjenu zarada po dionici. Brža promjena zarada po dionici uvjetovana je promjenom zarada prije kamata i poreza. Koeficijent je elastičnosti zarada po dionici na promjene zarada prije kamata i poreza. Pokazuje koliko posto će se promijeniti zarade po dionici ako se zarade prije kamata i poreza promijene za 1%.FINANCIJSKI RIZIK – neizvjesnost glede budućih zarada po dionici. Sadržan je u financijskoj strukturi poduzeća. Upotreba financijske poluge stvara dodatni rizik za dionice.FINANCIJSKI vs. POSLOVNI RIZIK – poslovni rizik ovisi o nizu činitelja kao što su potražnja, konkurencija, proizvodi i poslovna poluga. Financijski rizik ovisi isključivo o formiranju strukture kapitala – što se više dugova upošljava, veći je rizik. Financijski rizik je prisutan i pri korištenju povlaštenog kapitala.KOMBINIRANO DJELOVANJE POLUŽJA – postoje 4 moguće kombinacije: 1) Intenzivno korištenje polužja; 2) Intenzivno korištenje poslovne i oprezan pristup financijskoj poluzi; 3) Intenzivno korištenje financijske i oprezan pristup poslovnoj poluzi; 4) Oprezno korištenje polužja.Kombinirani stupanj – mjera kombiniranog djelovanja polužja. Pokazuje multiplikativan učinak promjene polovnih aktivnosti na promjenu EPS. Brža promjena EPS uvjetovana je promjenom poslovnih aktivnosti. To je u principu koeficijent elastičnosti EPS na promjene poslovnih aktivnosti. Pokazatelj je ukupnog rizika. U uvjetima linearnog modela profita = umnožak stupnjeva poslovne i financijske poluge.

PRVA TEORETSKA RAZMATRANJA: tradicionalno se smatralo da struktura kapitala utječe na vrijednost tvrtke te da postoji optimalna struktura kapitala. Donald Durand je 1952. godine razvio tri pristupa strukturi kapitala:1.) Pristup neto dohotka: pretpostavlja se da tvrtka može povećavati kapital uz konstantne troškove glavnice i

duga, a pritom su troškovi glavnice veći od troškova duga. Što se više dugova upošljava u strukturi kapitala, trošak kapitala je niži pa je i vrijednost tvrtke veća. Zbog toga ne postoji optimalna struktura kapitala – jer je poduzeće najvrjednije kada je kapitalizacija poduzeća 100% sastavljana od dugova.

2.) Pristup poslovnog dohotka: Pretpostavlja da vrijednost tvrtke ovisi o poslovnim dohocima koje ona stvara kroz vrijeme, a ne o tome kako se tj poslovni dohodak dijeli između vlasnika i vjerovnika poduzeća. Niži troškovi duga ostaju isti s povećanjem zaduživanja. Troškovi glavnice rastu s povećanjem zaduženja tako da ukupni trošak kapitala ostaje isti za sve strukture kapitala. Za vrednovanje je važan samo poslovni dohodak a ne i njegova raspodjela na investitore poduzeća tako da struktura kapitala ne utječe na vrijednost poduzeća.

3.) Tradicionalni pristup – trošak duga je niži od troška glavnice, a i troškovi duga i glavnice rastu s povećanjem zaduživanja. Postoji optimalna struktura kapitala – s povećanjem zaduživanja prosječni se trošak kapitala smanjuje do jedne točke, a nakon toga rast pojedinačnih troškova kapitala izaziva povećanje ukupnog troška kapitala. Krivulja ima karakterističan U-oblik.

MM-REVOLUCIJA: (Modigliani-Miller) – Inicijalni MM-model razmatra uvjete savršenog i potpuno efikasnog tržišta. Vrijednost poduzeća određuju učinci njegovih investicija, a ne način na koji se ti učinci dijele između kreditora i vlasnika. Struktura kapitala tako nema utjecaja na vrijednost poduzeća. - Poučak 1. – Vrijednost poduzeća ovisi o njegovom poslovnom dohotku a ne i tome kako se on dijeli.- Poučak 2. – Trošak glavnice tvrtke s dugom ovisi o trošku glavnice tvrtke bez duga i premiji rizika.- MM S POREZOM NA DOBIT – tvrtke plaćaju porez na dobit - nesavršenost tržišta. Kamate se izuzimaju iz oporezive dobiti, stvaraju porezni zaklon. Tvrtka s dugom vrijedi više od tvrtke bez duga za sadašnju vrijednost poreznog zaklona. Nema optimalne strukture kapitala.TROŠKOVI BANKROTA – s povećanjem dugova povećava se i opasnost da tvrtka bankrotira. Troškovi

bankrota terete prinose investitora i vlasnika i kreditora, investitori ugrađuju troškove bankrota u svoje zahtjeve za prinosom, ravnomjerno povećavajući zaduženost poduzeća.OSTALE NESAVRŠENOSTI TRŽIŠTA: 1)Osobni porez investitora – porezi na prihod od kapitala i kapitalne dobiti, smanjuju prednosti poreznog zaklona; 2)Transakcijski troškovi – provizije i cjenovni te kamatni rasponi; smanjuju mogućnosti prilagođavanja investicijskih provizija i postupaka arbitraže.- ZAKLJUČNO: 1.) Teorija kompromisa – dvostruko djelovanje duga na vrijednost: a) povećanje vrijednosti

zbog poreznog zaklona i b) smanjenje vrijednosti zbog rasta izvjesnosti troškova bankrota. 2.) Postoji optimalna struktura kapitala; 3.) Ciljana struktura kapitala: na užem je stupnju zaduženosti od optimalne, a na nju utječu asimetričnost informacija i tržišnih šansi.

POLITIKA DIVIDENDI

- DIVIDENDE – Svaka distribucija vrijednosti koju dioničko društvo vrši svojim dioničarima.- Oblici dividendi: 1) Novčane dividende; 2) Dividende u dionicama; 3) Distribucija materijalnih vrijednosti.- Izvori dividendi: 1) Zarade poduzeća – tekuće i zadržane; 2)Likvidne dividende – distribucija dividendi na

teret uplaćenog kapitala, odvija se izuzetno, te zahtjeva legalnu registraciju.

TRI TEORIJE POLITIKE DIVIDENDI:1.) Teorija irelevantnosti dividendi – (Miller i Modigliani) – u uvjetima savršenog i popuno efikasnog tržišta

politika dividendi ne utječe na vrijednost poduzeća. Preduvjeti su: da svi ostvaruju prosječan profit, nema transakcijskih troškova, nema poreza, a uzimanje i davanje novca i kratka prodaja nisu ograničeni.

2.) Teorija ptice u ruci – u uvjetima stvarnog svijeta postoje potrebe za tekućim dohotkom, a osim toga, dividende predstavljaju izvjesniji dohodak od potencijalno većih dividendi od zadržavanja zarada. Zabluda ptice u ruci- mnogi investitori reinvestiraju primljene dividende u istu ili sličnu tvrtku. Dugoročno, vrijednost tvrtke ovisi o rizičnosti njenih investicija, a ne o rizičnosti dohodaka.

3.) Porezna diferencija – treba razlikovati dioničare koji su u visokim poreznim skupinama od onih koji su u niskim ili su oslobođeni poreza. Porez na kapitalne dobitke često je niži od poreza na dividende stoga porezno opterećeni dioničari preferiraju rast vrijednosti dionica naspram isplate dividendi. Osim toga, porez na kapitalne dobitke može se odgoditi.

REZIDUALNA TEORIJA DIVIDENDI –Politika dividendi treba ovisiti o profitabilnosti namjeravanih investicija. Ako investicije obećavaju viši prinos od troška kapitala treba zadržavati zarade. Isplata dividendi javlja se kao rezidual kada tvrtka nema profitabilnih investicija.RAZLOZI PRO I CONTRA DIVIDENDAMA – 1) U prilog isplate dividendi – a)Potreba za tekućim novčanim dohotkom (javljaju se transakcijski troškovi ali i nemogućnost domaćinskog stvaranja dividendi; b) Veći stupanj izvjesnosti prihoda od dividendi.; 2) Protiv isplate dividendi – a) Porezi i b)efekt klijentele (različito ponašanje interesnih grupa).INFORMACIJSKI EFEKT – dividende jesu sredstvo komunikacije poduzeća s investitorskom javnošću. Isplata dividendi predstavlja određeni indikator financijske snage tvrtke. Zahtjev za konzistentnim provođenjem politike dividendi – interesi klijenata, promjena se odvija samo ako se očekuju povoljniji učinci.TEORIJA OČEKIVANJA – Isplaćene dividende formiraju očekivanja investitora glede budućih dividendi. Teži se ka stabilnim dividendama. Svaki nagli pad dividendi izaziva smanjenje cijene dionica – iznevjerena očekivanja, a svako povećanje dividendi moguće je samo ako postoji čvrsta vjera da će se takva razina moći održati i u budućnosti.

OGRANIČENJA POLITIKE DIVIDENDI – 1) Zakonska ograničenja – zabrana isplate na teret uplaćenog kapitala, te zabrana isplate kada obveze premašuju imovinu; 2) Ugovorna ograničenja – nadređenost kamata i preferencijalnih dionica i druga ugovorna ograničenja, te 3) Solventnosna ograničenja – solventnosna situacija zahtjeva za investitore.PROCEDURA ISPLATE DIVIDENDI: 1) Datum izglasavanja – donosi upravni odbor, utvrđen je ugovorom o emisiji; 2) Datum oglašavanja – nije obvezan, ali mnoge tvrtke oglašavaju izdane dividende; 3) Datum kada se dividende odvajaju od dionica – najčešće je 4 dana prije sastavljanja liste dioničara; 4) Datum sastavljanja liste dioničara – kojima će se isplatiti dividende, 5) Datum isplate.

REDOVNE I EXTRA DIVIDENDE: Politika dividendi kod koje se kroz kvartale isplaćuju iste redovne dividende, a na kraju fiskalne godine mogu se isplatiti i extra dividende koje se kao takve i označavaju u financijskim izvještajima. Tu je izuzetno bitna komunikacija s investitorima – da ne formiraju svoja očekivanja prema ekstra dividendama. Međutim, više puta isplaćene ekstra dividende formirat će dodatna očekivanja za dividendama.

DIVIDENDNE DIONICE: Isplata dividendi kroz distribuciju dionica (novoemitirane dionice te trezorske dionice). Javlja se kompromis između zadržavanja zarada i isplate dividendi, tako što se dividende distribuiraju, a novac ostaje u poduzeću. UČINCI EMISIJE DIVIDENDNIH DIONICA: 1) Informacijski efekt – očekivanje rasta poduzeća i viših budućih dividendi; 2) Efekt dijeljenja (cijepanja) dionica – predstavlja smanjenje tržišne vrijednosti po dionici bez smanjenja bogatstva radnika, te omogućuje porast potražnje za dionicama. To je proces povećanja broja glavnih dionica tvrtke uz istodobno proporcionalno smanjenje njihove nominalne vrijednosti. Usmjereno je na postojeće dioničare (zamjena postojećih dionica za proporcionalno veći broj novih dionica manje nominale, ne mijenja se knjig. bogatstvo vlasnika). Učinci- moguć je porast cijene dionica – dionice manje tržišne cijene postaju dostupne manjim investitorima – problem brokerskih provizija.

DRUGE BONUSNE EMISIJE – svako povećanje broja dionica koje se distribuiraju interno postojećim dioničarima na proporcionalnoj osnovi. To je emisija dividendnih dionica, dijeljenje dionica, podjela dionica dioničarima na teret zadržane dobiti i drugih rezervi u okviru vlasničke glavnice.UČINCI BONUSNIH EMISIJA –povećanje uplaćenog kapitala – smanjenje moguće distribucije dividendi dioničarima na teret zadržavanja zarada, te povećanje izvjesnosti vlasničke glavnice.

OKRUPNJAVANJE DIONICA – reverzno dijeljenje dionica. To je smanjenje broja glavnih dionica tvrtke uz istovremeno, proporcionalno povećanje njihove nominalne vrijednosti. Usmjereno je na postojeće dioničare, a predstavlja zamjenu postojećih dionica za proporcionalno manji broj dionica veće nominale, ne mijenja knjigovodstveno bogatstvo vlasnika.

PLAN REINVESTIRANJA DIVIDENDI – pozivaju se dioničari da reinvestiraju izglasane dividende zbog namjeravanih investicija. Dividende se ne distribuiraju dioničarima koji su pristali na reinvestiranje. To su dugoročno oblikovani planovi s uspjehom od 20%, a moguće je i dodatno stjecanje dionica.

OTKUP VLASTITIH DIONICA – poduzeće može privremeno otkupiti vlastite dionice. Otkupljene dionice postaju trezorske dionice, ne nose nikakva prava, te se mogu ponovno prodati. To je kontrakcija aktive i pasive poduzeća. RAZLOZI PROVOĐENJA OTKUPA: 1) Zaustavljanje pada cijena dionica na tržištu; 2) Osiguravanje potrebnih dionica za obećane konverzije i prava kupnje dionica, provođenje namjeravanih poslovnih kombinacija te izvršenje managerskih i zaposleničkih opcija; 3) Reakcija na zlonamjerne poteze na tržištu; 4) Alternativa politici dividendi.

PRIMJERI ISPITNE TEORIJE

T Agresivnu strategiju upravljanja obrtnim kapitalom obilježava kratkoročno financiranje fluktuirajuće imovine

T Bankarski investicijski zajama fleksibilniji je od emisije obveznica

T Budžetiranje kapitala predstavlja postupak donošenja odluka o investicijskim projektima

T Ciljana struktura kapitala postavlja se uz nižu zaduženost od optimalne strukture kapitala.

TČista sadašnja vrijednost projekta pokazuje očekivano povećanje vrijednosti poduzeća uz prihvaćanje projekta koji će primarno pripasti vlasnicima običnih dionica

T Čisti novčani tok nakon poreza predstavljen je neto zaradama poduzeća uvećanim za iznos amortizacije

Dijeljenje (cijepanje) dionica mijenja knjigovodstveno bogatstvo vlasnika

TDijeljenje (cijepanje) dionica predstavlja smanjenje tržišne vrijednosti po dionici bez amanjenja bogatstva vlasnika

T Efekt klijentele traži da politika dividendi bude sukladna njihovim očekivanjima

N Emisija dionica sa pravima predstavlja oblik otvorene emisije koja odgovara kupnji nadmetanjem

T Financijski analitičari, glede kreditnog kapaciteta, obično tretiraju leasing blaže od investicijskog zajma.

TFleksibilnost i niži troškovi temeljne su prednosti kratkoročnog na dugoročnim financiranjem a dodatna prednosti može se izdvojiti stvaranjem povoljnih odnosa s poslovnim bankama

T Funkcije invest.bankarstva su: savjetodavna, distribucijska i potpisnička

TIndeks profitabilnosti različito rangira investicijske projekte čistih sadašnjih vrijednosti, a različitih investicijskih troškova, pa se smatra dopunom kriterija čiste sadašnje vrijednosti

T Inverzno kretanje cijene i zahtjevanog prinosa vrijedi samo za obveznice

TInvestitor koji drži dobro diverzificiran portfolio ne mora brinuti o mogućim pogrešnim odlukama managementa poduzeća čije dionice drži

TIskazivanje veće amortizacije smanjit će računovodstvenu dobit poduzeća i porezni zaklon što će utjecati i na smanjenje novčanog toka poduzeća zbog većeg iznosa plaćenog poreza

T Isplatu dividendi zagovara teorija ptice u ruci

Izvještaj o promjenama u financijskom položaju može se sastvljati na bazi obtrnog kapitala i na bazi dobiti?

TKarakterističan regresijski pravac vrijednosnog papira određen je alfa parametrom koji predstavlja odsječak pravca na osi ipsilon i koeficjentom smjera pravca koji se naziva betom

TKoncept ekonomske vrijednosti određuje vrijednost profitabilne imovine kroz sadašnju vrijednost očekivanih novčanih tokova ovisn o riziku njihovog pritjecanja

TKrivulja indiferencije povezuje investicije različitih profitno rizičnih karakteristika koje za određeng incestitora imaju jednaku korisnost

Kupnja call opcije može rezultirati sa većom profitabilnošću od kupnje dionice zbog upotrebe poluge

Kupnja dionice putem call opcije je investicijska strategija koja uključuje princip poluge

N? Leasing je povoljniji oblik stjecanja imovine od invest. kredita zbog nižih troškova financiranja

T Likvidnost je spoobnost cirkulacije imovine u poslovnim procesima poduzeća

NMetoda ČSV i metoda interne stope profitabilnosti polaze od pretpostavke da će se svi novčani tokovi projekta reinvestirati u profitabilnost koja odgovara trošku kapitala

TMonte Carlo simulacija može se tretirati kao scenario analiza pomoću kompjuterske simulacije kojom se ispituje mnoštvo mogućih scenarija

Načelo sigurnosti i formiranje rezervi sigurnosti prevladavaju kod konzervativne strategije financiranja obrtnog kapitala

TNajbolja mjera ex-post na utržive investicije je prinos (profitabilnost) za razdoblje držanja. Ova se mjera prinosa još naziva ukupan prinos, a uobičajeno se izračunava na godišnjoj razini.

T Najveće fluktuacije cijena obveznica treba očekivati kod obveznica bez kupona

TNeto obrtni kapital je ekonomska kategorija koja pokazuje onaj dio tekuće imovine poduzeća koje se financira dugoročno. Zbog toga, nužno povećanje neto obrtnog kapitala predstavlja investicijski trošak projekta

NObveznice po pravilu, ne nose nominalnu vrijednost, ali mgu postojati i obveznice koje ne nose nominalnu vrijednost, već se prodaju uz veliki diskont

TObveznice, po pravilu, nose nominalnu vrijednost iako postoje obveznice bez nominalne vrijednosti koje se prodaju uz duboki diskont

T Ocjena financijske efikasnosti investicijskih projekata zasniva se na tehnici diskontinuiranog novčanog toka

T Onog dana kada dionica ostane bez dividendi njihova će vrijednost pasti

NOportunitetni trošak projekta vezani su uz postojeće poslovanje poduzeća zbog čega ih treba isključiti iz relevantnog novčanog toka projekta

NOsjetljivost cijene obveznice na promjene kamatnih stopa ista je kod kuponskih i kod anuitetskih obveznica ako im je preostalo vrijeme do dospjeća isto

N Osnovne mjere rizika neke investicije jesu varijaca i koeficijent korelacije

Portfolio je investicijska strategija koja se zasniva na diverzifikaciji ulganja

NPotpisnička funkcija investicijskog bankarstva (underwriting) odnosi se na dugoročno kreditiranje investicijskih projekata dioničkog društva

TPravilo financijske poluge predstavlja mehanizam kamata i kamatnih stopa primjenjenih na poslovanje poduzeća a govori da se korištenjem dugova mogu povećati zarade po dionici prema onima bez korištenja dugova

TPrednosti kratkoročnog prema dugoročnom financiranju sastoji se u većoj fleksibilnosti financiranja i u nižim troškovima financiranja

NPrema Modigliani-Millerovom teoremu s porezima na dobiti postoji optimalna struktura kapitala zbog utjecaja poreznog zaklona koji poduzeću osiguravaju kamate na dugove

TPrema pravilu financijske poluge zaduživanje se isplati ako je profitabilnost imovine veća od kamatne stope na dugove

T Prema rezidualnoj teoriji dividendi, dividende se isplaćuju kada tvrtka nema profitabilnih investicija

T Prema tradicionalistima optimalna struktura kapitala postiže se uz najniži trošak kapitala

T Problem velikog broja vrsta tekuće imovine kod upravljanja obrtnim kapitalom rješava se pomoću izuzeća

TProjekt s čistom sadašnjom vrijednošću prihvatljivi su za poduzeće jer osiguravaju očekivano povećanje njegove vrijednosti koja će primarno pripasti vlasnicima običnih dionica

T Relevantni novčani tok investicijskog projekta je inkrementalni novčani tok za poduzeće

T Relevantni novčani tok investicijskog projekta je inkrementalni novčani tok za poduzeće

TRelevantni novčani tok određuje se kao novčani tok poduzeća s projektom manje novčani tok poduzeća bez projekta

TRezidualna vrijednosti od pretpostavljene prodaje fiksne imovine poreza smanjenje razdoblje povrata investicijskog projekta

Rizik refinanciranja i rizik kamatnih stopa temeljni su nedostatci kratkoročnog financiranja

TSa stajališta upravljanja neto obrtnim kapitalom ukupnu tekuću imovinu poduzeća možemo podjeliti na permanentnu i fluktuirajuću

T Sinking fund je poseban oblik fonda za amortizaciju opozivih kuponskih obveznica

NSvi kriteriji financijskog odlučivanja koji koriste trošak kapitala na isti način će odrediti individualnu efikasnost investicijskog projekta

T Tekući odnos obično je veći od brzog zbog zaliha koje ima poduzeće.

Temeljna karakteristika eksternih pristupa je da financijama poduzeć pristupaju sa stajališta financijera odnosno investitora u vrijednosne papire koje emitira poduzeće

NTemeljna obilježja običnih dionica jesu prava na dividende, pravo prodaje neovisno od poduzeća koje ih je izdalo i pravo upravljanja dioničkim društvom

N Temeljna prava dioničara jesu pravo na dividende i pravo upravljanja dioničkim poduzećem

TTemeljna razlika imeđu ročnica i unaprijedenica sastoji se u karakteru obligacije tako da se ročnice moraju izvršiti dok se kod unaprijedenca može izbjeći njihovo izvršenje

Teorije vremenskih struktura kamatnih stopa međusobno su isključive tako da se ne mogu zajedno koristiti za predviđanje vremenske strukture budućih kamatnih stopa

TTransakcijski trošak za investitore ne predstavlja potpisnički raspon, a predstavlja kamatni i cjensvni raspon te brokerska provizija

TTrošak amortizacije kao komponente ukupnog troška kapitala identičan je prosječnom ponderiranom trošku kapitala poduzeća

T Trošak kapitala od običnih dionica konceptualno se razlikuje od troška kapitala obveznica

T Trošak leasinga prema trošku kredita je po pravilu viši

NTrošak zadržanih zarada kao jedne komonente povećanja kapitala poduzeća uobičajeno je isti kao trošak novoemitiranih običnih dionica

TU uvjetima savršenog i potpuno efikasnog tržišta ne postoji optimalna struktura kapitala jer vrijednost poduzeća ovisi o učincima njegovih investicija, a ne o tome kako se ona dijeli između vlasnika i vjerovnika

U uvjetima savršenog tržišta cilj poslovanja poduzeća može se pretpostaviti kao maksimilizacija vrijednosti jer ne posotoji problem agenata

T Ukupan prinos za dionice sastoji se od prinosa od dividendi i stope promjene vrijednosti dionice

T Ukupni iznos kamata po invest. Zajmu s jednakim anuitetima veći je od zajma s istim otplatnim kvotama

NUpravljanje financijama poduzeća koristi se za označavanje znanstven-nastavne discipline koja proučava interni pristup financiranja poduzeća

TUpravljanje neto obrtnim kapitalom može se označiti kao investicija u tekuću imovinu i korištenje obveza a karakterizira ga međuovisnost rizika i nagrade

TVremenska vrijednost novca proizlazi iz opasnosti od smanjenja kupovne moći novca zbog stalno prisutne inflacije i pada kupovne moći novca

T Zaslađivači emisije su punomoći za kupnju i opcija konverzija

I. TOČNO/NETOČNO

1. Najbolja ex-post mjera prinosa na utržive investicije je prinos (profitabilnost) za razdoblje držanja. Ova se mjera prinosa još naziva i ukupan prinos, a uobičajeno se izračunava na godišnjoj razini. TOČNO (vidi knjigu str. 392)

2. Vremenska vrijednost novca proizlazi iz opasnosti od smanjenja kupovne moći novca zbog stalno prisutne inflacije i pada kupovne moći novca. NETOČNO

3.4. Koncept ekonomske vrijednosti određuje vrijednost profitabilne imovine kroz sadašnju vrijednost očekivanih

novčanih tokova ovisno o riziku njihova pritjecanja. TOČNO 5.6. Obveznice, po pravilu, nose nominalnu vrijednost ali mogu postojati obveznice koje ne nose nominalnu vrijednost

veće se prodaju uz veliki diskont. NETOČNO.

7. Temeljna obilježja običnih dionica jesu prava na dividende, pravo prodaje neovisno od poduzeća koje ih je izdalo i pravo upravljanja dioničkim društvom. NETOČNO.

8. Osnovne mjere rizika neke investicije jesu varijanca i koeficijenta korelacijeNETOČNO

9. Projekti s pozitivnom čistom sadašnjom vrijednošću prihvatljiviju su za poduzeća jer osiguravaju očekivano povećanje njegove vrijednosti koja će primarno pripasti vlasnicima običnih dionica. TOČNO

10.Neto obrtni kapital je ekonomska kategorija koja pokazuje onaj dio tekuće imovine poduzeća koje se financira dugoročno. Zbog toga nužno povećanje neto obrtnog kapitala predstavlja investicijski trošak. TOČNO

11.U uvjetima savršenog i potpuno efikasnog tržišta ne postoji optimalna struktura kapitala jer vrijednost poduzeća ovisi o učincima njegovih investicija, a ne o tome kako se ona dijeli između vlasnika i vjerovnika. TOČNO

12.Potpisnička fija investicijskog Bankara (underwritting) odnosi se na dugoročno kreditiranje investicijskih projekata d.d. NETOČNO

DOPUNITI SLIJEDEĆI TEKST

Temeljni cilj poslovanja poduzeća je maksimalizacija profita, dobiti i zarada. Temeljni financijski cilj dioničkog poduzeća je maksimalizacija tržišne vrijednosti tvrtke prezentirana kroz maksimalizaciju vrijednosti njenih običnih dionica (

Mjera sistemskog rizika investicije ili investicijskog portfolia je BETA KOEFICJENT.

Efikasan portfolio je ona kombinacija investicija koje uz određeni rizik obećavajunajveću profitabilnost ili uz neku zadanu profitabilnost imaju najmanji rizik.

Kriterij ocjene investicijskih projekata koji se zasniva na razlici sadašnje vrijednosti svih budućih novčanih tokova i sadašnje vrijednosti investicijskih troškova naziva se ČISTA SADAŠNJA VRIJEDNOST

Kumulativno glasovanje na skupštini dioničara karakterizira mogućnost multipliciranja glasova za jednog ovlaštenog člana uprave, odnosno direktora.

Teorija po kojoj bi se dividende isplaćivale samo u slučaju da poduzeće nema raspoloživih profitabilnih investicija naziva se REZIDUALAN PRISTUP DIVIDENDAMA

Prema pravilu financijske poluge financiranje dugovima je oportuno ako se tim poslovanjem ostvaruje stopa profitabilnosti veća od ponderirane kamatne stope po kojoj se plaćaju kamate na dug.

Cijena novca (kapitala) može se odrediti kao realna nerizična kamatna stopa plus premija rizika. (Interna stopa profitabilnosti je diskontna stopa koja novčane efekte u budućnosti svodi tehnikom složenog diskontiranja na vrijednost investicijskog ulaganja.

Dijeljenje dionica (stock split) označava postupak povećanja broja glavnih dionica tvrtke koji se vrši proporcionalnim smanjenjem nominalne vrijednosti dionica.

III ZAOKRUŽIVANJE

1. Trošak kapitala od običnih dionica prema trošku kapitala od obveznica je obično

a) viši ) b) nižic) istid) ne mogu se uspoređivati

2. Troškovi agenata su:

a) troškovi agencijskih uslugab) brokerske provizijec) potpisničke naknaded) niti jedan od odgovora

3. Trezorske dionice nisu one dionice koje je poduzeće:a) privremeno otkupilob) steklo donacijomc) zadržalo u trezoru prilikom emisije d) otkupilo od privatizacijskog fonda

4. CAMP (capital asset pricing model tj. model procjene kapitalne imovine)

određuje prinos na neku dionicu kao:

a) nerizičnu kamatnu stopu + premija tržišnog rizika b) nerizičnu kamatnu stopu + premija ukupnog rizikac) nerizičnu kamatnu stopu + premija specifičnog rizikad) nerizičnu kamatnu stopu + beta koeficijent

5. Zaokružite najtočniju tvrdnju:a) kuponske obveznice fluktuirat će intenzivnije od obveznice bez kupona.b) Kuponske obveznice fluktuirat će isto kao obveznice bez kuponac) Kuponske obveznice fluktuirat će slabije od obveznica bez kupona d) Kuponske obveznice fluktuirat će u obrnutom smjeru od obveznica bez kupona.

6. Vrijednost preferencijalnih dionica utvrđuje se kao:

a) umnožak odnosa cijene i zarada po dionicib) nominalna vrijednost dionica plus sadašnja vrijednost dividendac) vrijednost vječne rente od preferencijalnih dionica (nešto o vrijed. Pref. Dionica piše na str: 457)d) vrijednost običnih dionica

7. Prema Gordonovom modelu (konstantan rast dividendi) trošak kapitala od običnih

dionica najosjetljiviji

a) na procjenu očekivane stope rasta dividendi (mislim da je prema skripti str 17 a i knjizi str 349 ovo najbliže točnom odgovoru.

b) na procjenu očekivanih dividendic) na veličinu nominalne vrijednosti dionica

d) na stopu tržišne kapitalizacije

8. Tipični financijski specijalisti za industriju VP nisu

a) banke (knjiga str 17 - 22)b) brokerske kućec) dealerski šalterid) investicijski bankari

9. Temeljna prednost dioničkog društva naspram drugih oblika poduzeća je u:

a) postojanju dionicab) ograničenoj odgovornosti vlasnika za dugove poduzećac) razdvajanju poreza na dobit poduzeća od poreza na dohodak njegovih vlasnikad) mogućnost pribavljanja najvećih iznosa kapitala (knjiga str. 55 i 330)

10. Vlasnik konvertibilne dionice izvršit će konverziju:

a) kada je cijena konverzije viša od cijene dionicab) kada je cijena konverzije niža od cijene dionica (str.478,479) Opcija konverzije daje pravo vlasniku

obveznice ili preferencijalne dionice da je u bilo koje vrijeme tokom utvrđenog razdoblja (vrijeme konverzije) zamijeni za obične dionice emitenta po unaprijed utvrđenoj cijeni.

c) kada je cijena konverzije jednaka cijeni dionicad) kada ga na konverziju pozove poduzeće

TOČNO-NETOČNO

1. Agresivnu strategiju upravljanja neto obrtnim kapitalom karakterizira kratkorocno financiranje fluktuirajuce imovine. T

2. Ako statut dionickog drustva dade obicnim dionicarima pravo prvokupa novoemitiranih obicnih dionica, nova emisija se provodi ogranicenim javnim plasmanom uz emisiju prava T

3. Bankarski investicijski zajam fleksibilniji je od emisije obveznica T

4. Budzetiranje kapitala predstavlja donosenje odluke o investicijskim projektima. T

5. Cijena izvrsenja je uvijek nesto niza od trzisne cijene. T

6. Cijena konverzija je uvijek nesto visa od trzisne cijene. T

7. Cisti novcani tok nakon poreza predstavljen je neto zaradama uvecan za iznos amortizacije. T

8.Ciljana struktura kapitala postize se na nizem stupnju zaduzenosti od optimalne. T

9. Ciljana struktura kapitala postavlja se uz nizu zaduzenost od optimalne struk. kap. T

10. Cisti novcani tok nakon poreza predstavljen je neto zaradama poduzeca (nakon kamata i poreza) uvecanim za iznos amortizacije. T

11. Cista sadasnja vrijednost projekta pokazuje ocekivano povecanje vrijednosti poduzeca koja ce uz prihvacanje projekta primarno pripasti vlasnicima obicnih dionica. T

12. Dijeljenje (cijepanje) dionica predstavlja smanjenje trzisne vrijednosti po dionici bez smanjenja bogatstva vlasnika. T

13. Efekt klijentele trazi da politika dividendi ovisi o visini poreznog tereta interesnih grupa u

poduzecu. T

14. Efekt klijentele trazi da politika dividendi ovisi o poreznom teretu interesnih grupa dionicaraT

15. Eksterni ucnici izmedju projekta i poduzeca rezultiraju kroz oportunitetne i natalozene troskove T

16. Emisija dionica s pravima predstavlja – ogranicenu emisiju dionica T

17. Fiksni izvori financiranja karakteristicni su za tude izvore financiranja poput obveznica. T

18. Financijski analiticari, glede kreditnog kapaciteta, obicno tretiraju leasing blaze od investicijskog zajma. T

19. Fleksibilnost i nizi troskovi temeljne su prednosti kratkorocnog nad dugorocnim financiranjem, a kao dodatna prednost moze se izdvojiti stvaranje povoljnih odnosa s poslovnim bankama. T

20. Flukturajuca tekuca imovna poduzeca je povremeno potrebna za obrtna sredstva ili fluktirajuca sredstva. T

21. Indeks profitabilnosti razlicito rangira (investicijske) projekte istih CSV, a razlicitih investicijskih troskova, pa se smatra nadopunom kriterija CSV. T

22. Individualna rizicnost investicije procjenjuje se kroz ocekivanu vrijednost i standardnu devijaciju T

23. Interna stopa profitabilnosti predstavlja diskontnu stopu koja ce poznate (pretpostavljenje) novcane efekte u buducnosti svesti na vrijednost ulaganja T

24. Investitor koji drzi dobro diverzificirani portfolio ne mora brinuti o pogresnim odlukamamanagementa. (poduzeca cije dionice drzi) T

25. Isplatu dividendi zagovara teorija ptice u ruci. T

26. Karakteristican regresijski pravac vrijed. papira odreden je alfom koja predstavlja odsjecak pravca na osi Y i koeficijentom smijera pravca koji se naziva betom. T

27. Koncpet ekonomske vrijednosti odredjuje vrijednost profitabilne imovine kroz sadasnju vrijednost ocekivanih novcanih tokova ovisno o riziku njihovog pritjecanja. T

28. Kompenzirajuci saldo – bankarski zajmovi, vlastito ucesce, investicijski zajam. T

29. Korporacijske obveznice predstavljaju osnovni instrument formiranja dugorocnih dugova javnih dionich drzstava, a po pravilu se emitiraju kao kuponske obeznice. T

30. Krivulje indiferencije povezuju investicije razlicitih profitno-rizicnih karakteristika koje za investitora imaju istu korisnost. T

31. Leasing je povoljniji oblik stjecanja imovine od invest. Kredita zbog nizih troskova financiranja. N

32. Mjera individualne rizicnosti projekta je standardna devijacija. T

33. Monte Carlo simulacija moze se definirati kao scenario analiza u kojem se procjenjuje vise mogucih scenarija. T

34. Najbolja ex-post mjera prinosa na utrzive investicije je (profitabilnost) za radoblje drzanja. Ova se mjera prinosa jos naziva ukupan prinos, a uobicajeno se izracunava na godisnjoj razini. T

35. Najvece fluktacije cijena obveznica treba ocekivati kod obv. bez kupona T

36. Natalozeni troskovi poduzeca vezani su uz postojece poslovanje poduzeca zbog cega ih treba iskljuciti iz novcanih tokova poduzeca. T

37. Neto obrtni kapital predstavljen je permanentnom tekucom imovinom T

38. Neto obrtni kapital je ekonomska kategorija koja pokazuje onaj dio tekuce imovine koji je

financiran dugorocno. T

39. Neto obrtni kapital je ekonomska kategorija koja pokazuje onaj dio tekuce imovine koji je

financiran dugorocno. Zbog toga, nuzno povecanje neto obrtnog kapitala predstavlja investicijski trosak projekta. T

40. Obicne dionice obicno imaju pravo glasa, a njihova su temeljna profitna obiljezja pravo na dividende i pravo na imovinu dionickog drustva. T

41. Obveznice, po pravilu, nose kuponske kamate, no postoje i one koje ne nose kuponske

kamate, vec se prodaju uz duboki diskont. T

42. Ocjena financijske efikasnosti projekta temelji se na tehnici diskontinuiranog novcanog toka. T

43. Optimalna struktura postize se na visem stupnju zaduzenosti od ciljane. T

44. Poduzece koje je u tekucoj godini ostvarilo gubitke moze isplatiti dividende samo ako ima

zadrzane zarade od prosle godine ili formirane rezerve. T

45. Pravilo financijske poluge predstavlja mehanizam kamata i kamatnih stopa primjenjenih na poslovanje poduzeca, a govori da se koristenjem dugova mogu povecati zarade po dionici. T

46. Prednosti kratkorocnog prema dugorocnom financiranju sastoje se u vecoj fleksibilnosti i

nizoj kamatnoj stopi (nizim troskovima financiranja) . T

47. Prema pravilu financijske poluge zaduzivanje se isplati ako je profitabilnost imovine veca od kamatne stope na dugove. T

48. Prema Madgliani- Millerovom teoremu nema optimalne strukture kapitala T

49. Prema rezidualnoj teoriji dividendi, dividende se isplacuju kada tvrtka nema profitabilnih investicija. T

50. Prema tradicionalistima optimalna struktura kapitala postize se uz najnizi trosak kapitala.

T

51. Prijelomna tocka novcanog toka nalazi se na nizem obujmu poslovne aktivnosti od prijelomne tocke dobiti. (po bruto principu) T

52. Projekti s pozitivnom cistom sadas. vrijedsnocu prihvatljivi su za poduzece, jer osiguravaju ocekivano povecanje njegove vrjednosti koja ce primarno pripasti vlasnicima obicih dionica.T

53. Razlozi refundiranja duga – produljenje dospijeca dugova koji dospijevaju, smanjenje troskova, uklanjanje restriktivnih klauzula. T

54. Relevantni novcani tok odreduje se kao novcani tok poduzeca s projektom minus novcani tok poduzeca bez projekta, a predstavlja ga novcani tok nakon poreza T

55. Relevantni novcani tok (invest. Projekta) je inkrementalni novcani tok (za poduzece). T

56. Rezidualna vrijednost od pretpostavljene prodaje fiksne imovine nakon poreza smanjuje razdoblje povrata investicijskog projekta. T

57. S priblizavanjem dospijeca cijena obeznica ce se smanjivati i priblizavati nom. vrijednosti T

58. Sa stajalista upravljanja neto obrtnim kapitalom ukupnu tekucu imovinu mozemo podijeliti na permanentnu i fluktuirajucu. T

59. Sinking fund poseban je fond za amortizaciju (opozivih kuponskih) obveznica. T

60. Svi kriteriji financijskog odlucivanja koji koriste trosak kapitala na isti nacin ce odrediti individualnu efikasnost investicijskog projekta. T

61. Temeljna karakteristika eksternog pristupa je da financijama poduzeca pristupa sa stajalista financiranja odnosno investiranja u vrijednosne papire koje emitira poduzece. T

62. Temeljna obiljezja obicnih dionica jesu prava na dividende, pravo prodaje neovisno od poduzeca koje ih je izdalo i pravo upravljanja dionickim drustvom. N

63. Temeljna prava dionicara su pravo na dividende i pravo upravljanja dionickim poduzecem N

64. Temeljna profitna obiljezja obicnih dionica su rezidualne trazbine prema imovini i zaradama poduzeca. T

65. Temeljna razlika izmedu rocnica i unaprijednica je u karakteru obligacije tako da se rocnice moraju izvrsit, a unaprijednice ne moraju. (moze se izbjeci njihovo izvrsenje) T

66. Trosak amortizacija odgovara ponderiranom prosjecnom trosku kapitala. T

67. Trosak leasinga prema trosku kredita je po pravilu visi. T

68. Trosak kapitala kod dionica konceptualno je isti kao i trosak kapitala kod obveznica. T

69. U uvjetima savrsenog trzista temeljni cilj poslovanja poduzeca je maksimizacija njegove

vrijednosti. T

70. U uvjetima savrsenog i potpuno efikasnog trzista ne postoji optimalna struktura kapitala jer vrijednost poduzeca ovisi o ucincima njegovih investicija, a ne o tome kako se ona dijeli izmedju vlasnika i vjerovnika. T

71. U uvjetima stvarnog svijeta postoji optimalna struktura kapitala koja ovisi o oporezivanju

dobiti poduzeca i troskovima bankrota. T

72. U uvjetima stvarnog svijeta trosak kapitala ima karakteristican U oblik koji rezultira iz pozitivnog utjecaja poreznog zaklona i i negativnog utjecaja tzv. Troskova bankrota na vrijednost poduzeca. T

73. Ukupan iznos kamata po investicijskom zajmu s jednakim anuitetima veci je od zajma s istim otplatnim kvotama. T

74. Ukupan prinos za dionice sastoji se od prinosa od dividendi i stope promjene vrijednosti

dionice. T

75. Upravljanje financijama poduzeca koristi se za oznacavanje znastveno-nastavne discipline koja proucava interni pristup financijama poduzeca. T

76. Upravljanje neto obrtnim kapitalom moze se oznaciti kao investicija u tekucu imovinu i koristenje tekucih obveza, a karakterizira ga medjuovisnost rizika i nagrade. T

77. Varijabilne kamate karakteristicne su za vlastite izvore financiranja poput dionica. T

78. Vlasnik put opcije ce zaraditi ako cijena bude padala. T

79. Vremenska vrijednost novca temeljni je kvantitativni alat u financijama T

80. Vremenska vrijednost novca izraz je vremenske preferencije ljudi. T

81. Vremenska vrijednost novca proizlazi iz opasnosti od smanjenja kupovne moci novca zbog stalno prisutne inflacije i pada kupovne moci novca. T

82. Zasladivaci emisija su opcija konverzije i pravo prvokupnje (punomoc za kupnju). T

83. Za analizu trzisnog rizika projekta moze se koristiti i racunovodstvena beta T

84. Za razliku od financijskih investicija, ulaganja u, primarno, realnu imovinu cesce se nazivaju investicijskim projektima. T

85. Zbog nesavrsenosti trzista temeljni cilj poslovanja je maksimilizacija vrijednosti vlasnicke glavnice. T

86. Ukupan prinos za dionice sastoji se od prinosa od dividendi i stope promjene vrijednosti dionice T

87. Likvidnost je sposobnost cirkulacije imovine u posl. procesima poduzeca T

88. Transakcijski trosak za investitore ne predstavlja potpisnicki raspon, a predstavlja kamatni i cjenovni raspon te brokerska provizija.

ZAOKRUŽ i sve točne odgovore ili ako ni jedan nije točan prekriži zadatak:

1. Averzija prema riziku a) označava nesklonost riziku T

b) izvedena je iz teorije postojeće korisnosti ???

c) označava sklonost prosječnog investitora prema riziku

2. Defanzivnu strategiju financiranja neto obrtnog kapitala karakterizira: a) načelo likvidnosti

b) načelo sigurnosti T

c) stvaranje rezervi T

d) manje korištenje tekućih obveza

3. Investicijskim projektom označava se a) bilo koja investicija poduzeća

b) investicija poduzeća u realnu poslovnu imovinu T

c) investicija poduzeća u fiksnu imovinu i povećanje neto obrtnog kapitala T

d) investicija poduzeća u tekuću imovinu i korištenje tekućih obveza

4. Izvještaj o promjenama u financijskom položaju je: a) račun dobiti i gubitka

b) izvještaj o novčanom toku T

c) izvještaj o promjenama u neto obrtnom kapitalu T

d) izvještaj o promjenama u zadržanoj dobiti

5. Karakteristični regresijski pravac vrijednosnog papira a) je varijnata (varijanca) jedno???? modela

b) je varijanta (varijanca) više???? modela T

c) ima koeficjent smjera u visini beta koeficjenta T

d) ima koeficjent smjera u visini alfa koeficjenta

6. Karakteristike javnog dioničkog društva jesu (tri navedana t) c) Velik broj vlasnika T

d) obveza javnog publiciranja financijskih izvještaja T

7. Nataloženi troškovi: a) dio su relevantnog novčanog toka

b) nisu inkrementalni novčani tokovi T

c) zakljanjaju oporezivu dobit

d) zakonski su zabranjeni

8. Neto obrtni kapital može se promatrati kao a) permanenta tekuća imovina T

b) fluktirajuća tekuća imovina

c) tekuća imovina umanjena za zalihe

d) tekuća imovina umanjena za zalihe T

9. Oblici spontanog financiranja: (sve t)a) uobičajeni trg. krediti dobavljača

b) uobičajeni način isplate plaća

c) uobičaje način plaćanja poreza

d) neraspodijeljena tekuća dobit

10. Optimalna struktura kapitala a) ne postoji u uvjetima savršenog tržišta

b) ovisi o poreznom zaklonu zarada koju izazivaju dugovi

c) Obično se postiže uz višu zaduženost od ciljane strukture kaplitala

d) Postoji u uvjetima stvarnog svijeta

11. Ponderi utvrđivanje troška kapitala određeni su a) postojećom strukturom kapitala T

b) strukturom kapitala nakon investiranja

c) ciljanom strukturom kapitala T

d) prema tržišnim vrijednostima pojedinih komponenti strukture kapitala

12. Prefercijalne dionice a) nose fiksne dividende T

b) podređene su obveznicama

c) starije su od dionica T

d) po pravilu nemaju pravo glasa T

13. Razlozi za refundiranje: (sve t)a) produljenje dospjeća dugova koji dospjevaju

b) smanjenje troškova duga

c) oslobođenje od restriktivnih klauzula postojećih dugova

14. Stupanj zaduženosti i odnos duga glavnice jesu: a) Isti pokazatelji

b) komplementarni pokazatelji

c) suprostavljeni pokazatelji

d) inverzni pokazatelji T

15. Trošak kapitala prije i nakon poreza razlikuje se: a) kod svih komponenti kapitala

b) samo kod dugova T

c) kod svih kompnenti kapitala s fiksnim ??? (na….)

d) Kod kapitala prikupljenog emisijom kuponskih obveznica

16. Ukupni rizik investicije sastoji se od: a) sistematsko i spa??? rizika (sparitetnog?)

d) sistematskog i nediverzificiranog rizika T

c) standardne devijacije sistemskog rizika i standardne devijacije ???

d) sistemskog i tržišnog rizika T

17. Upotrebu financijske poluge karakterizira (sve krivo) a) viši potencijal zarade po dionici

b) veći rizik

c) veća volatilnost zarade podionici

d) oslanjanje na fiksne karakteristike kamata

18. U pokazatelje profitabilnosti prodaje spada: a) marža kontribucije T

b) marža troškova

c) bruto profitna marža T

d) neto profitna marža T

19. Utržive izvedenice ubrajaju se : a) opcije T

b) unaprjednice T

c) ročnice T

d) zamjene

A. TOČNO/NETOČNO

a1) U uvjetima nesavršenog tržišta temeljni cilj poslovanja tvrtke je maksimilizacija njene

vrijednosti.

NETOČNO a2) Vremenska vrijednost novca temeljni je kvantitativni alat u financijama.

TOČNO

a3) U osnovi definicije rizika neke investicije je distribucija vjerojatnosti njena prinosa.

TOČNO

a4) Korporacijske obveznice predstavljaju osnovni instrument formiranja dugoročnih dugova

javnih dioničkih društava, a po pravilu se emitiraju kao kuponske obveznice.

TOČNO

a5) Osnovna profitna obilježja običnih dionica su rezidualne tražbine prema zaradama i imovini

društva.

TOČNO

a6) Ako statut dioničkog društva dade običnim dioničarima pravo prvokupa novoemitiranih

običnih dionica, nova emisija se provodi ograničenim javnim plasmanom uz emisiju prava.

TOČNO

a7) Projekti s pozitivnom čistom sadašnjom vrijednošću prihvatljivi su za poduzeće jer

osiguravaju povećanje njegove vrijednosti koja će se ravnomjerno rasporediti na vlasnike i

kreditore poduzeća.

NETOČNO

a8) Prema tzv. zlatnim pravilima financiranja kratkoročne potrebe moraju se financirati

kratkoročno, dok se dugoročne potrebe mogu financirati dugoročno.

NETOČNO.

a9) U uvjetima "stvarnog svijeta" postoji optimalna struktura kapitala poduzeća koja ovisi o

oporezivanju dobiti i dohodaka pojedinaca i o troškovima bankrota koji se povećavaju

zaduživanjem.

TOČNO

a10) Investicijske banke su financijske institucije koje po pravilu odobravaju dugoročne kredite.

NETOČNO

B. DOPUNITE SLIJEDEĆI TEKST

b1) Moguća manja vrijednost poduzeća kada ga vodi profesionalni management prema

vrijednosti koju bi imalo da ga vode vlasnici naziva se... trošak agenata.

b2) Optimalni portfolio za nekog investitora ostvaruje se... kombinacijom investicija koje uz

određeni rizik obećavaju najveću profitabilnost ili uz neku zadanu profitabilnost imaju najmanji

rizik.

b3) Metoda glasovanja koja omogućuje manjini izbor određenog broja ovlaštenih direktora

poduzeća naziva se... kumulativno glasovanje.

b4) Opcija koja zamagljuje tradicionalnu podjelu dugoročnih v.p. na obveznice i dionice naziva se...

opcija konverzije.

skripta str. 71.

b5) Prema rezidualnoj teoriji dividende bi se isplaćivale ako poduzeće... nema profitabilnih

investicija.

b6) Prema pravilu financijske poluge financiranje dugovima je opurtuno ako se... tim

poslovanjem ostvaruje stopa profitabilnosti veća od ponderirane stope po kojoj se plaćaju

kamate na dug.

b7) Prema CAPM-u modelu zahtijevani prinos na neku dionicu određuje se kao... nerizičnu

kamatnu stopu + premiju tržišnog rizika.

b8) Indeks profitabilnosti je... dodatna metoda financ. odlučivanja, dopuna kriterija ČSV, svodi

sadašnju vrijednost čistih novčanih tokova projekta prema investicijskim troškovima.

b9) Beta koeficijent je mjera... sistemskog rizika, a izračunava se kao odnos... intenziteta kretanja

prinosa na vrijednosni papir prema kretanju prinosa cjelokupnog tržišta.

b10) Call opcija je... opcija koja daje njenom vlasniku pravo kupnje od prodavatelja opcije

ugovorenih v.p. (imovine) po izvršnoj cijeni u opciji na određeni dan ili kroz određeno vrijeme.

C. ZAOKRUŽIVANJE

c1) Najveću osjetljivost na promjene kamatnih stopa pokazuju:

a) blagajnički zapisib) anuitetske obveznicec) kuponske obveznice (nije sigurno)d) obveznice bez kupona

c2) Vrijednost preferencijalnih dionica utvrđuje se kao:

a) i vrijednost običnih dionica . (nije sigurno)b) sadašnja vrijednost preferencijalnih dividendic) umnožak odnosa cijene i zarada i zarada po dionicid) niti jedan od navedenih načina

c3) Gordonov model (konstantan rast dividendi) je:

a) opcijski model vrednovanjab) model ekonomske vrijednosti dionicac) model tržišne kapitalizacijed) niti jedan od navedenih načina

c4) Funkcija investicijskih bankara nije:

a) potpisivanjeb) savjetovanjec) investiranje distribucija

c5) Likvidnu dionicu koja ima aktivno tržište karakterizira:

a) mogućnost prodajeb) mogućnost prodaje po predvidivoj cijenic) mogućnost prodaje po utvrđenoj cijenid) mogućnost prodaje po dogovorenoj cijeni

c6) Vlasnik će izvršiti put opciju na dionicu

a) kada je izvršna cijena viša od cijene dionice

b) kada je izvršna cijena niža od cijene dionice

a) kada je izvršna cijena jednaka cijeni dioniceb) kada ga na to pozove sastavljač opcije

c7) Trošak duga prije poreza je:

a) tekući prinosb) prinos do dospijeća c) kamatni prinosd) prinos do opoziva

c8) Trošak kapitala od amortizacije je:

a) ukupni trošak kapitala

a) trošak obične glavniceb) trošak duga c) trošak povlaštene glavnice

c9) Nataloženi trošak

a) nije inkrementalni trošak projekt

a) predstavlja oportunitetni trošak projekta b) predstavlja eksterni učinak između projekta i poduzećac) uvijek se uključuje u novčani tok projekta

c10) CAPM određuje prinos na neku dionicu kao:

a) nerizičnu kamatnu stopu plus premiju tržišnog rizikab) nerizičnu kamatnu stopu plus premiju ukupnog rizikac) nerizičnu kamatnu stopu plus premiju specifičnog rizikad) nerizičnu kamatnu stopu plus beta koeficijent

D. ZAOKRUŽIVANJE ISPRAVNIH ODGOVORA ILI X AKO NEMA

ISPRAVNIH ODGOVORA

d1) Koje od navedenih mjera nisu pokazatelji ex-post prinosa:

a) realizirani prinosb) tekući prinosc) prinos za razdoblje držanjad) prinos do dospijeća (nije sigurno)

d2) Elementi bez koji ne može biti obveznica su:

a) nominalna vrijednostb) kamatna stopac) dospijeće

d) osiguranje

d3) U prilog zadržavanja zarada govori:

a) rezidualna teorija dividendi b) veći rizik dividendi od kapitalnih dobitakac) teorija očekivanjad) politika stalnih odnosa raspodjele zarada

d4) Marginalni trošak kapitala

a) koristi se u praksi za izračun investicijskog horizonta poduzećab) koristi se u praksi za izračun investicijskog horizonta poduzeća kao inkrementalni

trošakc) nema praktičnu upotrebnu vrijednostd) rastuća je funkcija potreba poduzeća za kapitalom

d5) Odnos cijene i zarada

a) najčešće je korišteni kapitalizacijski koeficijent za vrednovanje dionicab) daje iste rezultate kao i Gordonov model, ako je profitabilnost reinvestiranja jednaka

zahtijevanom prinosuc) ne može se primijeniti za vrednovanje preferencijalnih dionicad) može se primijeniti i za poduzeća koja ne isplaćuju dividende

d6) Obveznice istog dospijeća i istog stupnja rizika, ali s različitim kuponskim kamatnim stopama

a) imaju različite postotne promjene cijena izazvane promjenom zahtijevanog prinosab) imaju iste postotne promjene cijena izazvane promjenom zahtijevanog prinosac) imaju veće promjene cijena što je kuponska kamatna stopa niža d) imaju veće promjene cijena što je kuponska kamatna stopa viša

d7) Uz ostale uvjete nepromijenjene interna stopa profitabilnosti veća je što:

a) su tekući čisti novčani tokovi većib) je dulje vrijeme efekturanjac) je razdoblje povrata kraćed) je razdoblje investiranja kraće

d8) Prednosti kratkoročnog prema dugoročnom financiranju su:

a) manja osjetljivost na kamatni rizikb) veća fleksibilnost c) niži troškovid) lakše provođenje refinanciranja

d9) Brzi odnos je:

a) odnos tekuće imovine i tekućih obveza b) odnos zbroja novca, utrživih v.p. i naplativih potraživanja prema tekućim

obvezamac) odnos razlike tekuće imovine i zaliha prema tekućim obvezamad) tekući odnos umanjen za odnos zaliha prema tekućim obvezama

d10) Knjigovodstvena vrijednost dionica je:

a) uvijek jednaka nominalnoj vrijednosti b) uvijek je veća od nominalne vrijednostic) uvijek se razlikuje od nominalne vrijednostid) nema nikakve veze s nominalnom vrijednosti

Grupa B

A. TOČNO/NETOČNO

a1) Zbog nesavršenosti tržišta temeljni cilj poslovanja je maksimilizacija vrijednosti vlasničke

glavnice.

TOČNO

a2) Vremenska vrijednost novca u osnovi je rezultat inflacijskih očekivanja investitora.

NETOČNO

a3) Individualna rizičnost investicije procijenjuje se kroz očekivanu vrijednost i standardnu

devijaciju.

TOČNO

a4) Na razvijenom tržištu kapitala najčešći tip korporacijskih obveznica jesu anuitetske obveznice.

NETOČNO

a5) Obične dionice, po pravilu, imaju pravo glasa, a njihova su temeljna profitna obilježja pravo na

dividende i pravo na imovinu dioničkog društva.

TOČNO

a6) Zaslađivači emisije obveznica jesu opcija konverzije i pravo prvokupnje običnih dionica

emitenta.

TOČNO

a7) Projekti s negativnom čistom sadašnjom vrijednošću nužno imaju i negativne indekse

profitabilnosti koji tako ukazuju na očekivano smanjenje vrijednosti tvrtke.

NETOČNO

a8) Upravljanje neto obrtnim kapitalom može se tretirati kao upravljanje tekućom imovinom i

korištenje tekućih obveza, pa se neto obrtni kapital definira kao tekuća imovina manje dugovi i

glavnica.

TOČNO

a9) U uvjetima "stvarnog svijeta" trošak kapitala ima karakterističan "U" oblik koji rezultira iz

pozitivnog utjecaja poreznog zaklona i negativnog utjecaja tzv. troškova bankrota na vrijednost

poduzeća.

TOČNO

a10) Investicijske banke jesu institucionalni investitori koji ulažu dugoročno kupujući obveznice i

dionice dioničkih društava.

NETOČNO.

B. DOPUNITE SLIJEDEĆI TEKST

b1) Proces financiranja u najširem smislu dijeli se na... 1. pribavljanje novca od investitora

(financiranje u užem smislu), 2. investiranje novca u poduzeću, 3. novac stvoren poslovanjem

(dezinvestiranje), 4. reinvestiranje novca i vraćanje novca investitorima.

skripta str. 5. / knjiga str.35.

b2) Prema karakterističnom regresijskom pravcu vrijednosnih papira specifičan rizik neke

investicije predstavljen je... sistemskim rizikom investicije?

b3) Dioničar koji drži 52% običnih dionica s pravom glasa izabrat će na skupštini dioničara od pet

direktora većinskim glasovanjem ... svih pet?

b4) Likvidnom dionicom označava se ona koja... koju možemo prodati na tržištu po predvidivoj

cijeni.

b5) Za investicijski projekt nataloženi troškovi...nisu relevantni jer ih ...se tretira kao posljedicu

prošlih odluka kao već nastali troškovi, a s ekonomskog stajališta su irelevantni jer je ono

orijentirano na budućnost?

b6) Ako dva projekta imaju jednaku čistu sadašnju vrijednost veći indeks profitabilnosti imat će

projekt...s manjim investicijskim troškovima.

b7) Prema CAPM-u modelu zahtijevani prinos sastoji se od cijene vremena koju odražava...

nerizična kamatna stopa i cijene rizika koju odražava... premija tržišnog rizika.

b8) Razdoblje povrata je... najjednostavniji kriterij financ. odlučivanja o realnim investicijama, to

je broj razdoblja (godina) u kojima će se vratiti uložana novčana sredstva u određeni projekt,

odnosno tekući čisti novčani tokovi vratiti investicijske troškove.

b9) Efikasna granica nalazi se na... onome skupu portfolia gdje sve kombinacije investicija na toj

granici dominiraju u odnosu na sve druge kombinacije ili sa stajališta profitabilnosti ili sa

stajališta rizika (na gornjem lijevom dijelu).

b10) Put opcija je... opcija koja daje njenom vlasniku pravo prodaje sastavljaču opcije ugovorenih

v.p. (imovine) po izvršnoj cijeni u opciji na određeni dan ili tokom određenog razdoblja

C. ZAOKRUŽIVANJE

c1) S približavanjem vremena do dospijeća cijena kuponske obveznice će:

a) rastib) padatic) biti sve bliža nominalnoj vrijednosti .d) ostati ista

c2) Prema temeljnim obilježjima rizičnost preferencijalnih dionica je:

a) veća od rizičnosti običnih dionicab) manja od rizičnosti obveznicac) približno ista rizičnosti obveznicad) između rizičnosti dionica i obveznica

c3) Trošak kapitala od obveznica bez kupona je:

a) prinos do dospijeća b) tekući prinos c) prinos od kamatad) kuponska kamatna stopa

c4) Emisija dionica s pravima je oblik

a) kupnje nadmetanjemb) privatnog plasmanac) ograničenog privatnog plasmana d) komisije

c5) Temeljna prednost dioničkog društva naspram drugih oblika poduzeća je u:

a) postojanju dionica b) ograničenoj odgovornosti vlasnika za dugove poduzeća c) mogućnost pribavljanja najvećih iznosa kapitala d) razdvajanju poreza na dobit poduzeća od poreza na dohodak njegovih vlasnika

c6) Arbitražeri

a) zarađuju na promjenama cijene dionicab) osiguravaju djelovanje zakona jedne cijene c) špekuliraju i na rast i na pad cijena dionicad) preuzimaju poduzeća

c7) Zarade po dionici poduzeća koje ima stupanj financijske poluge 3, smanjit će se uz 15% manje

ukupne zarade za:

a) 5%b) 15%c) 35%d) 45%

c8) Trezorske dionice nisu one dionice koje je poduzeće:

a) privremeno otkupilob) steklo donacijomc) zadržalo u trezoru prilikom emisije d) otkupilo od privatizacijskog fonda

c9) Ako poduzeće koje je izvršilo dijeljenje dionica vodi politiku redovnih dividendi, dioničari bi

trebali očekivati:

a) veće dividendeb) manje dividendec) iste dividende d) obustavu dividendi

c10) Medvjeđe tržište dionica karakterizira:

a) tendencija rasta cijena dionicab) tendencija stabilnih cijena dionicac) tendencija pada cijena dionica

c) tendencija izrazite fluktuacije cijena dionica

D. ZAOKRUŽIVANJE ISPRAVNIH ODGOVORA ILI X AKO NEMA

ISPRAVNIH ODGOVORA

d1) Zaokružite netočne i točne tvrdnje:

a) tehničku situaciju neizvjesnosti karakterizira distribucija vjerojatnosti NETOČNOb) neizvjesnost je subjektivne prirode jer nije spoznata distribucija vjerojatnosti TOČNOc) neizvjesnost je bliže stanju totalne sigurnosti od rizika NETOČNOd) neizvjesnost je bliže stanju totalne nesigurnosti od rizika TOČNO

d2) Zaokružite netočne tvrdnje:

a) ekonomska vrijednost određena je sadašnjom vrijednošću očekivanih novčanih tokovab) ekonomska vrijednost nema nikakve veze s tržišnim cijenama imovine c) going concern vrijednost je varijanta ekonomske vrijednostid) ekonomska vrijednost je to manja što je rizik pritjecanja novčanih tokova veći

d3) Rezidualna teorija dividendi govori:

a) u prilog zadržavanja zaradab) u prilog isplate dividendi c) u prilog stabilnih dividendid) u prilog konstantnih odnosa u raspodjeli zarada

d4) Ponderi za utvrđivanje ukupnog troška kapitala određuju se prema:

a) tržišnim vrijednostima pojedinačnih kompnenti kapitala i ukupne kapitalizacijeb) knjigovodstvenim vrijednostima pojedinačnih komponenti kapitala i ukupne kapitalizacijec) kozervativnom pravilu 1:1d) prema ciljanoj strukturi kapitala

d5) Gordonov model (konstantan rast dividendi) je:

a) model sadašnje vrijednosti dividendi b) model ekonomske vrijednosti dionicac) model tršišne kapitalizacijed) niti jedan od navedenih modela

d6) Približavanja cijene obveznica nominalnoj vrijednosti s približavanjem njihova dospijeća

vrijedi:

a) za sve obveznice b) samo za kuponske obveznice

c) samo za obveznice bez kuponad) samo za anuitetske obveznice

d7) Financijski gledano vijek efektuiranja je u odnosu na ekonomsku definiciju tog vijeka:

a) uvijek duljib) nikad kraći c) različit ako nema rezidualne vrijednostid) dulji ako nema rezidualne vrijednosti

d8) Prednosti leasinga prema investicijskom kreditu jesu:

a) prikrivena poluga b) po pravilu niži troškovi financiranjac) korištenje ubrzane amortizacijed) lakše provođenje refinanciranja (nije sigurno)

d9) Brzi odnos je:

a) jednak tekućem odnosu ako poduzeće posluje bez zalihab) uvijek veći od tekućeg odnosac) najčešće manji od tekućeg odnosa d) najčešće veći od tekućeg odnosa

d10) Nominalna vrijednot običnih dionica

a) nije važnab) određuje tržišnu vrijednostc) je vrijednost u trenutku emisijed) ne mora se registrirati na sudu