357

Prikazi i kritike

Ostali radovi u knjizi ne pripa-daju iolkloristickom podrucju i ne-eemo ih ovdje prikazati.

Ivan Loziea

Studies in East European Folk Narrative,Edited by Linda Degh, American Folklo-re Society "ad the Indiana UniversityFolklore Monogr,aphs Series, IndianaUniversity - Folklore Institute, Blo-omington, Ind., 1978, 678 str.

Knjiga radova 0 istocnoevropskimnarodnim pripovijdkama, i,ako ob-javljena tek 1978., rezuzultat jeznanstvenog skupa u Kj2Ibenhavnu iKielu 1959. i odluke Madarskog et-nografskog drustva da na engleskomjeziku objavi knjigu koja bi znan-stvenim krugov:ima Zapada pribli-zila rezultate istocnoevropskih is-traz.ivanja usmene proze. Ovdje tis-kani radovi napisani su izmedu 1961.i 1965., izdavacki su se poslovi odu-Uili, pa knjiga tako predstavljanaknadnu informaciju i ne mozevise posluz.iti onoj svrsi kojoj jeprvobitno bila namijenjena. Ipak,cak i ovako zakasnjeli podaci po-kazuju da su istocnoevropski istra-z,ivaci usmene proze bili medu pr-v:ima koji su se jalovom traganju za»izvornim« oblikom price suprotsta-vili uvodeei suvremenije i slozenijemetode istrazivanja prica u kontek-stu i posveeuju6i vise paznje pripo-vjedacima .i njihovoj interakciji spublikom. Urednica Linda Degh uuvodu je upozorila da su istocno-evropski znanstvenici takvim svo-j.im metodama otvorili put ist1'a2.i-vanjuoblika, stila, strukture i kom-pozicijskih elemenata, kao i istra-zivanju njihove meduzavisnosti, pr,i-jelaznih oblika i razlicitih etnickihi interetnickih posebnosti. Otvorenesu i moguenosti za istrazivanje es-tetike usmene proze. dihotomije fa-ntazije i realnosti itd.

Knjiga j,e podijeljena na dva di-jela. U prvom su dijelu komp31'a-tivne studije usmene proze. PertevNaili Borat,av pisao je 0 odnosu baj-ke i drugih pripovjednih zanroVa,

Maja Boskovie-Stulli 0 sizeima na-rodnih bajk,i u hrvatskim i srpskimepskim pjesmama, Imre Ferenczi 0povijesti, narodnim legendama i us-menoj tr;adiciji, Vlajko Palavestra 0genezi dviju legendi 0 vojvodi Stje-panu, Ilona Dobos 0 istinitim prica-rna, Vilmos Voigt 0 izucavanju us-mene knjizevnosti u Sovjetskom Sa-vezu, a Karel Horalek 0 balkanskimvarijlantama jednog motiva Anupi Bata, AaTh 315B).

Drugi dio knjige saddi radove 0pripovjedacima i .0 njihovoj umje-tnosti, a autori su Corneliu Barbu-lescu. Cvetana Romanska, P.V. Lin-tur, Sandor Erdesz, Olga Nagy, J6-:<efFarag6 i Tony Brill.

Ivan Lozica

Patterns in Oral Literature, In WorldAnthropology, general editor Sol Tax,editors Heda Jason, Dimitri Segal, Mou-ton Publishers, The Hague, Paris 1977,VII -/- 333 str.

ad 15. do 18. kolovoza 1973. odr-zan je u Kj2Ibenhavnu znanstveniskup 0 strukturi u usmenoj knji-zevnosti, kao dio 9. kongresa antro-poloskih .i etnoloskih znanosti (Chi-cago, rujan 1973). U knjizi su nekiod radova s tog znanstvenog skupa,a ukljuceni su i prilozi koji su sti-gli naknadno.

Proucavanje usmene knjizevnostioduvijek je hilo vezano uz lingvi-sticka ,istrmzivanja. Nerijetko su seisti ljudi bavili i lingvistikom i fol-kloristikom. Kao sto su u proslomstoljeeu obje discipline bile povi-jesno usmjerene, tako i u ovom sto-Ijeeu razvoj strukturalisticke lingvi-stike i semiotike donosi srodne po-kusaje i na folkloristickom podru-cju. Radovi u knjizi opisuju modeleusmene knjizevnosti na razlicitimrazinama Ii na razliCite nacine, Pro-llcavanj,e usmene knjizevnosti uzpomoe strukturnih modela moze po-mod rjesavanju mnogih problemavezanih uz pitanj.e 0 zakonitostimaizvedbe i kompozicij,e usmeno-knjli-zevnih tekstova. Poceci su takV1a

358

Narodna umjetnost XVII

pristupa u sovjetskoj folkloristiciprve treeine stoljeea, u djelimaPropp a, Sklovskog, Veselovskog, Ni-kiforova i drugih. Presudni poticajnovijim takvim istrazivanjima naZapadu dao je 1953. engleski priie-vod Proppove Morfologije bajl,e.Proppove su ideje kombinirane kas-nije s ucenjem C. Levi-Straussa, aposljednjih se godina osjeea i zajed-nicka tendencija reduciranja brojaProppovih funkcija, cime je posti-gnuta apstr.aktnija rallina jedinicai od nj,ih sacinjenih modela.

Strukturalisticki pristup pretpo-stavlja postojanje llajednickog kano-na usmene knjizevnosti, koji se sa-stojli od jedinica sadrZaja i kompo-zicijskih modela; izvodac, pripovje-dac ili pjevac nije svjestan kanona,ali mu kanon pomaze u izvedbi, baskao sto nam nesvjesno znanje gra-matike pomaze u govoru. Citalac oveknjige ipak ee morati primijetiti dasu upotrebljeni razliciti modeli, damnostvo modela moze biti konstru-irano ne samo za pojedini tip pri-povijetke, nego cak i za razliciteslojeve jedne iste pripovijetke. Uuvodu H. Jason i D. Segala stoji dacak neogran~cen broj modela mozeposluZiti istoj svrsi i da jos nemarazradene teorije koja bi omogueilakomparaciju i vrednovanje razlicitihmodela. Raznolikost i neujednace-nost priloga u knjizi izvrsno ilu-str,ira stanje u strukturalistickojanalizi usmene proze. Uskladivanjemetode postavlja se kao nuznostjer ako to ne bude postignuto, lakose moze dogoditi da gradnja razli-citih modela i pisanje tekstova op-remljenih matematickim i grafickim,aparatom strog.o znanstveno.g izgle-da preraste u zabavu dokonih znan-stvenika.

Ivan Lozica

E. V. Pomeranceva, 0 russkom fol'klore,Akademija nauk SSSR, Izdatel'stvo»Nauka«, Moskva 1977, 120 str.

Knjiga doktora povijesnih zna-nosti Eme Pomeranceve 0 ruskomfolkloru donekle se razlikuje popristupu, obradi materije i kompo-ziciji od slicnih knijga, To se uo-cava vee u nazivima poglavlja: Prvopoznanstvo, 0 vrstama ruskog fol-klora, Suvremena sudbina ruskogfolklora, Skupljajte folklor! i Maloo folkloristici.

U uvodu je rijec ·0 susretima au-torice s folklornim stvaralastvom(susret s »predstavom« »F.etruska«,s »ucemm« medvjedima, s narodnimdramama »Camoie« i »Car Maksi-mil:ian«, s lutkarskim kazalistem, srijecju i djelom Maksima Gorkog, snarodom na Uralu pri skupljanjuradnickog folklora itd.).

Drugo je poglavlje rasprava 0vrstama ruskog folklora: pricama,predajama, legendama, pjesmama,bilinama, castuskama, poslovicama idrug.im. Autorica pokazuje razno-vrsnost vrsta koje spaja prema raz-1icitim vezama, npr. biline, pjesmei Castuske povezuje s glazbom; pri-ce, predaje i legende s naracijom;maske i narodne igre s kazalistemi s1. Ona navodi da biline predaje,price i ljubavne pjesme zive uzobrede, da su tuzbalice, saljive pje-sme, kolede Ii proljetne pjesme cvr-sto povezane s obiteljskim ili kalen-darskim svecanostima, da uspavankezive u djecjim sredinama, a biline,povijPsne pjesme i legende meduodraslima itd. Govor.i ,i 0 r.azlikamamedu vrstama, 0 vezama pojedinihfolklornih vrsta sa zivotom i dru-stvenom stvaranoseu u kojoj je zivioruski covjek. Biljezi i primjere anavodi ti radove, odnosno misljenjafolklorist a iIi drugih koji su usputpisali iIi razmislj ali 0 folkloru.

U treeem poglavlju rijec je 0 zi-votu folklora u Rusij.i, 0 promjena-rna koje nastaju u raznim sredina-rna, 0 stvaralackom procesu i s1.Pomeranceva je uvjerena da ee fol-klor i dalje zivjeti i razvijati se,posebno masovne pjesme, poslovice,