SOVINSKA POTA

SOVINSKA POTAHarry Potter bio je po mnogo emu neobian djeak. Prvo, mrzio je ljetne ferije vie nego ijedno drugo doba godine. Drugo, ozbiljno je elio za vrijeme ferija kod kue uiti, ali je morao to raditi potajno, u gluho doba noi. Sluajno je jo k tome bio i arobnjak.Bliila se pono a on je leao potrbuke u krevetu, s pokrivaima navuenim preko glave poput atora, drei u jednoj ruci depnu bateriju pred otvorenom knjiurinom uvezanom u kou (Povijest magije Adalberta Wafflinga) naslonjenom na jastuk. Namrten, prelazio je vrhom orlovog pera po stranici i traio neto to bi mu moglo pomoi pri pisanju sastavka "Spaljivanje vjetica u etrnaestom stoljeu bilo je potpuno besmisleno", uz naputak - molim detaljno razraditi.

Pero mu je zastalo na poetku pasusa koji je neto obeavao. Harry bolje namjesti naoale s okruglim staklima na nosu, priblii bateriju knjizi i proita:U srednjem vijeku ljudi koji nisu bili arobnjaci (poznatiji pod nazivom bezjaci) posebno su se bojali magije, iako su je jedva znali prepoznati. U onim rijetkim prigodama kad bi uspjeli uhvatiti neku pravu vjeticu ili vjeca, spaljivanje nije imalo nikakva uinka. Vjetica ili vjetac izveli bi osnovnu aroliju za smrzavanje plamena, a onda bi toboe vritali od boli, iako su zapravo osjeali samo ugodno kakljanje. U stvari, Vendelinka Objeenjakinja toliko je uivala u samospaljivanju da je dopustila sebi da je ulove nita manje nego etrdeset sedam puta u raznim oblijima.

Harry je turio pero meu zube i posegnuo ispod jastuka za boicom tinte i svitkom pergamenta. Polako i vrlo oprezno otepio je boicu, umoio pero u tintu i poeo pisati zastajui svaki as da os-luhne nee li uti kakve umove, jer da je tko od Durslevjevih, na

J. A. KOWling

putu do kupaonice uo kripu pera, vjerojatno bi ga zatvorili u ugraeni ormar ispod stuba i drali u njemu do kraja ferija.

Upravo zbog obitelji Dursley u Kalininu prilazu broj etiri Harry nije nikad uivao u ljetnim ferijama. Teta Petunia, tetak Vernon i njihov sin Dudley bili su Harrvjevi jedini ivi roaci. Svi su oni bili bezjaci i zastupali su tipino srednjovjekovno miljenje o magiji. Harrvjevi pokojni roditelji, koji su i sami bili vjetica i arobnjak, nikad se nisu spominjali pod krovom Durslevjevih. Godinama su se teta Petunia i tetak Vernon nadali da e, budu li Harrvja neprestano drali na uzdi, uspjeti mu tu glupu magiju izbiti iz glave. Na njihovu veliku alost, to im nije polo za rukom pa su neprestano ivjeli u strahu da netko sluajno ne otkrije daje Harry u posljednje dvije godine najvie vremena proveo u koli za vjetice i arobnjake u Hog-wartsu. Najvie to su do tada Durslevjevi mogli uiniti bilo je da na poetku ljetnih ferija stave pod klju Harrvjeve arobnjake knjige, arobni tapi, kotli i metlu, i da mu zabrane razgovarati sa susjedima.

Harrvju je najvei problem bilo upravo to to nije mogao doi do svojih arobnjakih knjiga, jer su mu profesori u Hogwartsu bili zadali svu silu domaih zadaa. Posebno gaje muio sastavak o napicima za smanjivanje to mu ga je bio zadao profesor Snape, kojeg je najmanje volio i koji e jedva doekati priliku da mu izrekne jednomjesenu kaznu. Stoga se Harry ve u prvom tjednu ferija posluio lukavtinom. Kad su tetak Vernon, teta Petunia i Dudlev otili u vrt ispred kue da se dive novom slubenom automobilu tetka Ver-nona (na sav glas, kako bi za to saznali i svi susjedi), Harry se oduljao u prizemlje, pribadaom otkljuao lokot na ormaru, zgrabio nekoliko svojih knjiga i sakrio ih u svoju sobu. Pod uvjetom da ne napravi packe od tinte na posteljini, Durslevjevi nee nikad ni saznati da on po noi ui u svojoj sobi magiju.

Poto-poto je elio izbjei okapanja s tetom i tetkom, jer su oni bili ve nabrueni na njega, samo zato to ga je tjedan dana nakon poetka ferija nazvao jedan kolega arobnjak.

Ron Weasley, koji je bio jedan od njegovih najboljih prijatelja u Hogwartsu, bio je iz obitelji samih arobnjaka. To znai da je znao mnogo toga to Harry nije znao, ali i da nikad prije toga nije govorio telefonom. Na alost, na njegov poziv javio se upravo tetak Vernon."Ovdje Vernon Dursley."Harry, koji je u tom asu sluajno bio u sobi, sledio se kad je iz slualice zauo Ronov glas:"Halo? Halo? ujete me?Mogu... li... dobiti... Hanyja... Pottera?"

Ron je govorio tako glasno da je tetak Vernon skoio na noge, odmaknuo slualicu na tridesetak centimetara od uha i zagledao se u nju s mjeavinom bijesa i straha na licu.

"Tko je to?" zaurlao je prema mikrofonu. "Tko ste vi?""Ron... Weasley!" uzvrati mu Ron urlikom kao da se on i tetak Vernon dovikuju svaki s jednog kraja nogometnog igralita. "Ja... sam... Harryjev... prijatelj... iz... kole..."

Tetak Vernon skrene pogled svojih sitnih oiju na Harrvja, koji je stajao kao ukopan.

"Nema ovdje nikakvog Harrvja Pottera!" prodere se on drei slualicu u ispruenoj ruci, kao da se boji da slualica ne eksplodira. "Nemam pojma o kakvoj to koli govorite! Da me niste vie nazivali! I drite se to dalje od moje familije!"Pa zalupi slualicom kao da baca otrovna pauka.Slijedio je jedan od najgorih napada do tada."Kako se usuuje davati ovaj broj telefona takvima... takvima kao to si ti!" urlao je tetak Vernon prskajui Harrvja pljuvakom.Ron je oito shvatio da je uvalio Harrvja u nepriliku jer ga nije vie nazivao. Ni Harrvjeva najbolja prijateljica iz Hogwartsa, Her-miona Granger, nije mu se javljala. Harry je zakljuio da je Ron rekao Hermioni neka ne naziva Harrvja, to je bilo teta jer su roditelji Hermione, najbolje uenice na njihovoj godini, bili bezjaci pa je ona vrlo dobro znala telefonirati, i vjerojatno bi bila toliko pametna da ne spomene da pohaa kolu u Hogvvartsu.

I tako Harry punih pet tjedana nije imao nikakvih vijesti o svojim prijateljima arobnjacima, pa mu ovo ljeto nije bilo gotovo nita bolje od prethodnoga. Samo je jedna sitnica predstavljala kakav-takav napredak - nakon to se zakleo da nee po svojoj sovi Hedvigi slati pisma prijateljima, doputeno mu je da je puta nou van. Tetak Vernon je tu popustio samo zbog buke koju je Hedviga dizala kad je bila neprestano zatvorena u svojoj krletki.

Harry je prestao pisati o Vendelinki Objeenjakinji i zastao da ponovo osluhne nee li togod uti. Tiinu u mranoj kui remetilo je samo daleko, groktavo hrkanje njegova omanog bratia Dud-

"6leyja. Zacijelo je bilo ve vrlo kasno. Harrvja su svrbjele oi od umora. Moda e ipak biti bolje da dovri ovaj sastavak idue noi!

Zatvorio je poklopac na boici tinte, izvukao ispod kreveta staru jastunicu, potrpao u nju bateriju, Povijest magije, svoj sastavak, pero i tintu, pa sve to sakrio pod neprivrenu podnicu ispod kreveta. Zatim je ustao, protegao se i pogledao koliko je sati na budilici s fosforescentnim kazaljkama na nonom ormariu.

Bilo je jedan sat u noi. eludac mu se naglo skvrio. Nije ni znao da ve itav sat ima trinaest godina.Jo je jedna Harrvjeva neobinost bila u tome to se uope nije radovao svojim roendanima. Nikad nije dobio nijednu roendansku estitku. Durslevjevi uope nisu marili za njegova dva posljednja roendana, a nije imao razloga vjerovati ni da e ovaj put biti drukije.

Proe kroz mranu sobu, pored Hedvigine velike, prazne krletke, i prie otvorenom prozoru. Nasloni se na prozorsku dasku. Nakon to je onako dugo leao pod pokrivaima, godio mu je svjei noni zrak na obrazima. Hedvige nije bilo ve dvije noi. Nije se on bojao za nju - ve je i prije isto ovoliko vremena izbivala - ali se nadao da e mu se uskoro vratiti. Ona je bila jedino ivo stvorenje u ovoj kui koje se ne bi lecnulo kad bi ga ugledalo.

Iako je bio jo prilino sitan i mrav za svoje godine, Harry je u ovu posljednju godinu dana porastao za pet-est centimetara. Meutim, kao ugljen crna kosa bila mu je ista kao i uvijek - tvrdokorno razbaruena, radio on s njom to mu drago. Oi su mu ispod naoala bile jarkozelene, a na elu mu se ispod kose vidjela tanka brazgotina u obliku munje.

Od svih neobinih stvari na Harrvju, ta je brazgotina bila ipak najudnija. Nije to bio, kao to su Durslevjevi desetak godina tvrdili, spomen na automobilsku nesreu u kojoj su poginuli Harrvjevi roditelji, jer Lilly i James Potter nisu poginuli u automobilskoj nesrei. Njih je ubio, usmrtio najstraniji crni mag u posljednjih stotinu godina, lord Voldemort. Harry je preivio taj napad, a od njega mu je ostala samo ta brazgotina na elu. Voldemortova kletva nije ga ubila nego se odbila od njega na onoga koji ju je izgovorio. Jedva ostavi iv, Voldemort je pobjegao...

Harry se poslije opet naao s njim licem u lice u Hogvvartsu. Dok je stajao uz otvoren prozor svoje sobe prisjeajui se tog njihova

posljednjeg susreta, Harry je morao priznati sam sebi da moe biti sretan to je doivio svoj trinaesti roendan.

Potraio je na zvjezdanom nebu bilo kakav znak od Hedvige. Nadao se da se moda vraa s mrtvim miem u kljunu oekujui pohvalu za taj svoj pothvat. Zurei rastreseno iznad krovova, tek nakon nekoliko sekunda shvati to zapravo vidi pred sobom.

Na zlaanoj mjeseini ocrtavalo se i svakim trenutkom bivalo sve vee neko golemo, udno nakrivljeno stvorenje letei ravno prema njemu. Ukipio se gledajui kako se to udovite sve vie sputa. Drei ruku na kvaki prozora, askom je oklijevao da li da zalupi prozorom, ali je tada ono udnovato bie preletjelo preko jedne od ulinih svjetiljaka u Kalininu prilazu, pa Harry pojmi to je to, i naglo se skloni u stranu.

Kroz prozor su uletjele tri sove, od kojih su dvije u letu pridravale onu treu, koja je kanda bila bez svijesti. Sve su tri sletjele na Harrvjev krevet i proizvele neto kaoflop, a ona srednja, krupna i siva, prevrnula se umah na stranu i ostala nepomino leati. Za noge joj bijae vezan velik paket.

Harry uas prepozna onesvijetenu sovu - bijae to u stvari sovac obitelji Weasley po imenu Errol. Harry pohrli smjesta do kreveta, razvee uzice oko Errolovih nogu, uzme paket i odnese Errola do Hedvigine krletke. Errol otvori jedno mutno oko, tiho hukne u znak zahvalnosti i pone piti vodu.

Harry se okrene drugim dvjema sovama. Jedna od njih, velika bijela sova, bila je njegova Hedviga. I ona je nosila paket i bila neobino zadovoljna samom sobom. Dok ju je on oslobaao njezina tereta, njeno gaje kljucnula i onda odletjela do Errola.

Harry nije prepoznao treu sovu, utosmeu ljepoticu, ali je odmah shvatio odakle dolazi jer mu je ona, uz trei paket, donijela i pismo s peatom Hogwartsa. Kad ju je Harry oslobodio tereta, znaajno se nauurila, protegnula krila i odletjela kroz prozor u no.

Harry je sjeo na krevet, zgrabio Errolov paket, razderao s njega papir i otkrio dar umotan u zlatni papir i prvu roendansku estitku koju je dobio u ivotu. Pomalo drhtavim prstima otvorio je omotnicu. Iz nje su ispala dva komada papira - pismo i novinski izrezak.

Izrezak je oito potjecao iz arobnjakih novina, Dnevnog proroka, jer su se ljudi na crno-bijelim fotografijama micali. Harry uzme izrezak, izravna ga i proita ovo:SLUBENIK MINISTARSTVA MAGIJE OSVOJIO VELIKU NAGRADUArthur Weasley, predstojnik Ureda za zlouporabu bezjakih ar-tefakata u Ministarstvu magije, osvojio je ovogodinju Veliku nagradu Dnevnog proroka.Ushienig. Weasley izjavio je za Dnevni prorok: "Ovo emo zlato potroiti na ljetni odmor u Egiptu, gdje na najstariji sin Bili radi u zastupstvu arobnjake banke Gringotts na skidanju uroka.Obitelj Weasley provest e mjesec dana u Egiptu i vraa se do poetka nove kolske godine u Hogwartsu, koli koju trenutno pohaa petero Weasleyjeve djece.Harry razgleda pomine fotografije. Lice mu se razvue u osmijeh kad ugleda svih devet Weasleyja kako mu oduevljeno mau stojei ispred jedne velike piramide. Punana i mala gospoa Weasley, visoki i proelavi gospodin Weasley te njihovih est sinova i jedna ; ki, svi odreda (iako se to na crno-bijeloj fotografiji nije moglo vi-

djeti) jarkocrvene kose. U samoj sredini slike bio je Ron, visok i trkljast djeak, na ramenu mu njegov ljubimac, takor ugonja, u zagrljaju sa svojom malom sestrom Ginny.

', Harry se nije mogao sjetiti nikoga drugoga tko bi vie od Weas-

levjevih zasluio veliku hrpu zlata, jer su svi bili vrlo simpatini i vrlo siromani. Zatim uzme pismo i razmota ga.Dragi Harry, | sretan ti roendan!, uj, stvarno mi je ao zbog onog mog telefonskog poziva.'.} Nadam se da ti tvoji bezjaci nisu nakon toga zagorali ivot. Pitaoi\ sam tatu i on mije rekao da nisam smio onako vikati u telefon.: j Ovdje nam je u Egiptu sjajno. Bili nam je pokazao sve ovdanje] grobnice. Nema pojma kako su ih sve stari Egipani ukleli. Mamanije dopustila Ginny da ue u zadnju grobnicu. U njoj su bili sve : sami neki udnovati kosturi bezjaka koji su ih htjeli opljakati, pa

l! su im izrasle nove glave i sline stvari.L'j!j Nisam mogao vjerovati da je tata osvojio godinju nagradu;;i Dnevnog proroka. Sedam stotina galeona! Vei dio toga potroitji; emo na ovaj odmor, ali e ostati neto i za moj novi arobni tapi.ftHarry se vie nego dobro sjeao kako je Ronu pukao stari tapi. Dogodilo se to kad se auto kojim su njih dvojica doletjeli u Hog-warts zabio u stablo nedaleko od njihove kole.

Vraamo se oko tjedan dana prije poetka kolske godine. Tada emo skoknuti u London da kupimo tapi za mene i nove knjige za sve nas. Ima li nade da emo se vidjeti?Nemoj dopustiti da ti bezjaci pokvare raspoloenje! Nastoj svakako doi u London,Tvoj RonP. S. Percyje postao glavni prefekt. Prolog je tjedna dobio i slubenu obavijest.Harry opet zirne na fotografiju. Percy, koji e krenuti na sedmu zavrnu godinu u Hogvvartsu, djelovao je neobino samodopadno. Prikvaio je znaku glavnog prefekta na fes koji je kicoki nataknuo na uredno poeljanu kosu. Naoale u ronatu okviru sijevale su mu na egipatskom suncu.

Potom Harry uzme svoj dar i razmota ga. Bijae to neto nalik na mali stakleni zvrk. Ispod njega je bilo jo jedno Ronovo pisamce.

Harry, ovo ti je depni cinkoskop. Kad ti se u blizini nae kakva nepouzdana osoba, on se upali i zavrti kao zvrk. Bili kae da je to bezvezarija namijenjena za prodaju turistima arobnjacima, i da nije pouzdana, jer se sino za veerom neprestance palila. Ali on nije znao da su mu Pred i-George bili ubacili u juhu nekakve kukce.

Bok! Ron

Harry odloi depni cinkoskop na noni ormari gdje je ta spra-vica mirovala odraavajui fosforescentne kazaljke njegove budilice. Neko ju je vrijeme zadovoljno gledao, a onda je dohvatio paketi koji mu je donijela Hedviga.

I u njemu je bio umotan dar, estitka i pismo, ovaj put od Hermione.

Dragi Hany,

Ron mi je pisao o tome kako je telefonski razgovarao s tvojim tetkom Vemonom. Nadam se daje ipak sve dobro prolo.Ja sam trenutno na odmoru u Francuskoj pa nisam znala kako da ti ovo posoljeni (to bi se dogodilo da carina otvori moju poiljku?), a onda se pojavila Hedviga! ini mi se da se eljela pobrinuti da ove godine dobije bar neto za roendan. Ja sam darza tebe naruila preko Sova-ekspresa; nala sam njihov oglas u Dnevnom proroku. (Pretplatila sam se na njega kako bih pratila sve to se zbiva u arobnjakom svijetu.) Jesi li vidio sliku Rona i njegove obitelji prolog tjedna?Kladila bih se da e on tamo svata nauiti, stvarno mu zavidim - arobnjaci su u starom Egiptu bili veliki majstori!

I ovdje ima zanimljivih podataka o lokalnoj povijesti vjetiare-nja. Preradila sam svoj sastavak o povijesti magije i ubacila u njega neke stvari koje sam ovdje otkrila. Nadam se da mi sastavak nee biti predug - dva svitka pergamenta vie nego to nam je profesor Binns zadao.

Ron mi javlja da e u posljednjem tjednu ferija doi u London. Hoe li moi i ti doi? Hoe li te pustiti tvoja teta i tetak? Nadam se da e doi. Ako ne doe, vidjet emo se u Hogvvarts-ekspresu 1. rujna.

Voli teHermionaP. S. Ron mi je javio daje Percy postao glavni prefekt. Bit e daje Percy presretan, ali ne bih rekla daje Ron time previe oduevljen.Harry se ponovo nasmije kad odloi Hermionino pismo i uzme njezin dar u ruke. Bio je vrlo teak. Poznajui Hermionu, bio je uvjeren daje to neka knjiurina puna tekih arobnih formula - ali nije bila. Srce mu zaigra kad razdere papir i ugleda sjajnu, crnu, konatu kutiju na kojoj je srebrnim slovima pisalo: Pribor za odravanje arobne metle.

"Oho, Hermiona!" proape Harry otvarajui patentni zatvara na kutiji.

U kutiji je bila jedna velika boca Fleetvvoodova latila za udaranje zadnjeg sjaja na drku metle, blistava srebrna klijeta za podrezivanje zaperaka, mali mjedeni kompas koji se moe privrstiti na metlu za dulja putovanja i Prirunik za svakodnevnu njegu arobne metle.

Osim prijatelja, Harrvju je najvie nedostajao metloboj, najpopularniji sport u arobnjakom svijetu - vrlo opasna i uzbudljiva igra

na metlama. On je sluajno bio vrlo dobar igra metloboja - najmlai koji je igrao za jedan dom u Hogwartsu u posljednjih sto godina. Posebice je bio ponosan na svoju trkau metlu Nimbus 2000.

Odloivi konatu kutiju, Harry posegne za posljednjim paketom. Odmah prepozna vrakopis na pakpapiru - tako je pisao samo Hagrid, lovouvar u Hogwartsu. Poto je strgao najgornji sloj papira, spazi neto zeleno i konato, ali prije nego to je dospio potpuno razmotati paket, u zaveljaju se neto udno zatrese i glasno kljocne - kao da su posrijedi ralje neke ivotinje.

Harry se sledi. Znao je da mu Hagrid ne bi nikad namjerno poslao neto opasno, samo to Hagrid nije imao normalne pojmove o tome to je opasno a to nije. Bilo je poznato da se drui s orijakim paucima, da kupuje opake, troglave pse od ljudi po krmama i da kriom unosi u svoju brvnaru zabranjena zmajevska jaja.

Nervozno odgurne paket pred sobom. Opet zauje ono kljoca-nje. Posegne za baterijom s nonog stolia, vrsto je zgrabi jednom rukom i podigne iznad glave, spreman da udari svom snagom. Zatim drugom rukom dohvati pakpapir i skine ga.

Iz papira ispadne - knjiga. Imao je tek toliko vremena da opazi njene lijepe zelene korice ukraene slovima u zlatotisku udovina knjiga o udovitima, prije nego to se knjiga naglo uspravila i krenula postrance po krevetu kao kakav sablasni rak.

"Uh, uh", promrmlja Harry.

Knjiga se stropota s kreveta na pod i jurne kroz sobu. Harry oprezno poe za njom. Knjiga se sakrije u mrani zakutak ispod pisaeg stola. Molei Boga da Durslevjevi vrsto spavaju, Harry klekne i posegne za njom.

"Ajoj!"

Knjiga se naglo sklopila i zahvatila mu ruku, a onda je pohitala na koricama pokraj njega. Harry je bauljao i, bacivi se za njom, uspio je poklopiti rukom na podu. Tetak Vernon u susjednoj sobi glasno i sneno zaroke.Hedviga i Errol napeto su gledali Harrvja kako u naruju nosi jogunastu knjigu, urno odlazi do komode i vadi iz ladice remen da je njime vrsto povee. udovina se knjiga ljutilo opirala, ali se vie nije mogla otvoriti i sklopiti, pa je Harry baci na krevet i posegne za Hagridovom estitkom.

Dragi Harry,Sretan ti roendan!Mislim da bi ti ovo moglo dobro doi u sljedeoj kolskoj godini. Zasad vie ni rijei o tome. Rei u ti vie kad se vidimo. Nadam se da tvoji bezjaci dobro postupaju s tobom. Sve ti najbolje eli

Hagrid

Harryju se uini zloslutnim to Hagrid misli da e mu dobro doi knjiga koja grize ljude. Ipak odloi Hagridovu estitku do Ronove i Hermionine i osmjehne se jo irim osmijehom. Ostalo mu je jo samo pismo od kole u Hogwartsu.

Primijeti daje mnogo deblje nego to je bilo uobiajeno. Otvori omotnicu, izvadi iz nje prvi list pergamenta i proita ovo:tovani gospodine Potter,Molimo Vas da ne zaboravite da nova kolska godina poinje 1. rujna. Hogwarts-ekspres krenut e s perona devet i tri etvrt na kolodvoru King's Cross tono uli sati.Uenicima tree godine doputeno je da ponekad vikendom posjeuju selo Hogsmeade. Molimo Vas da priloeni obrazac za odobrenje posjeta dadete roditeljima ili skrbniku da ga potpiu.

Prilaemo Vam i popis knjiga za sljedeu kolsku godinu.

Srdano Vas pozdravlja

Prof. M. McGonagall Zamjenica ravnatelja kole

Harry uzme slubeni obrazac i pogleda ga. Nije se vie smijeio. Bilo bi divno vikendom posjeivati Hogsmeade! Znao je da je to iskljuivo arobnjako selo, iako nije nikad bio u njemu. Ali kako e, zaboga, nagovoriti tetka Vernona ili tetu Petuniju da mu potpiu ovaj formular?

Baci pogled na budilicu. Bilo je ve 2 sata u noi.Odluivi da e razbijati sebi glavu Hogsmeadeom tek kad se probudi, vrati se do kreveta i prekrii jo jedan datum na kalendaru, koji je sam izradio i na kojem je brojio dane to su mu jo preostali do povratka u Hogvvarts. Zatim skine naoale i legne otvorenih oiju, gledajui one tri roendanske estitke pred sobom.

Koliko god inae bio neobian djeak, Harry Potter bio je sad isto onako sretan kao i svi drugi - prvi put u ivotu bio je sretan to mu je danas roendan.

VELIKA POGREKA TETE MARGEKad je sutradan ujutro siao u prizemlje na doruak, Harryje zatekao Dursleyjeve kako ve sjede za kuhinjskim stolom. Gledali su program na novom televizoru koji su roditelji kupili Dudlevju u znak dobrodolice kui na ferije. Dudlev se prije toga tuio da mu je predug put od friidera do televizora u dnevnoj sobi. Najvei je dio vremena ljeti provodio u kuhinji zurei svojim sitnim, svinjskim oima u mali ekran i vaui tako da mu se neprestano tresao petero-struki podvoljak.

Harry je sjeo izmeu Dudlevja i tetka Vernona, krupnog, mesnatog ovjeka s vrlo kratkim vratom i velikim brcima. Ne samo to mu Durslevjevi nisu estitali roendan nego niim nisu pokazali da su primijetili daje doao u kuhinju. Meutim, Harry je bio na to ve toliko navikao da mu je bilo svejedno. Uzeo je kriku prepeenca i pogledao televizijskog spikera to je upravo itao izvjetaj o zatvoreniku koji je pobjegao iz zatvora.

"... upozoravaju se gledaoci da je Black naoruan i neobino opasan kriminalac. im ga tko primijeti, umoljava se da odmah nazove sljedei specijalni broj policije..."

"Ma ne moraju nam uope govoriti daje rije o lupeu", otpuhne tetak Vernon gledajui preko ruba svojih novina sliku bjegunca na ekranu. "Gledajte ga kako samo izgleda, prljava protuha! Pogledajte mu samo kosu!" Pa osine pogledom sa strane Harrvja, ija je razbaruena kosa oduvijek silno ljutila tetka Vernona. Meutim, u usporedbi sa ovjekom na slici, ije je izmodeno lice bilo okrueno upavom, lakat dugom kosurinom, Harry je smatrao daje on sasvim pristojno dotjeran.

Na ekranu se ponovo pojavi spiker i nastavi:"Ministarstvo poljoprivrede i ribarstva objavljuje daje danas...""ekaj malo!" vikne tetak Vernon na spikera. "Nisi nam rekao iz kojeg je zatvora pobjegao taj manijak! Kakva nam korist od toga? Moda e taj luak jo za koji as upasti u nau ulicu!"

Teta Petunia, koata ena konjske glave, naglo se okrene i napeto se zagleda kroz kuhinjski prozor. Harry je znao da bi teta Petunia bila presretna kad bi mogla nazvati onaj telefonski broj. Bila je to najznatieljnija ena na svijetu koja je najvei dio vremena u ivotu provela uhodei svoje dosadne susjede koji se dre zakona kao pijan plota.

"Kad e oni tamo konano nauiti da se tim ljudima samo vjeanjem moe stati na kraj?" ree tetak Vernon lupajui po stolu svojom velikom, crvenom akom."Ima potpuno pravo!" potvrdi teta Petunia zurei i dalje u susjedove pritke za mahune.Tetak Vernon iskapi alicu aja, pogleda na sat i ree:"Petunijo, najbolje e biti da odmah krenem, Margin vlak stie tono u deset sati."Harry, koji je u mislima jo bio na katu uz svoj pribor za njegu arobne metle, tresne iznenada iz oblaka na zemlju."Teta Marga?" propenta. "N-ne dolazi valjda ovamo?"Teta Marga bila je sestra tetka Vernona. Premda Harry nije bio s njom u krvnom srodstvu (njegova je majka bila roena sestra tete Petunije), morao ju je oduvijek zvati "teta". Teta Marga ivjela je u provinciji, u kui s velikim vrtom, i drala je buldoge. Nije esto dolazila u Kalinin prilaz jer nije imala srca napustiti svoje drage pse, ali je svaki njen posjet ostao Harrvju u vrlo neugodnom sjeanju.Na Dudlevjev peti roendan teta Marga izmlatila je Harrvja tapom po goljenicama kako bi prestao u igri tui Dudlevja. Nakon nekoliko godina dola im je na Boi i donijela Dudlevju kompjutoriziranog robota a Harrvju kutiju keksa za pse. Za njezina posljednjeg posjeta, one godine kad je Harry poao u kolu u Hogvvartsu, Harry je sluajno stao na apu njezinu najdraem psu. Raspara je potjerao Harrvja iz kue u vrt i na drvo, a teta Marga je odbila pozvati psa u kuu prije ponoi. Sjeanje na tu zgodu jo je Dudlevju na oi izmamljivalo suze od smijeha."Marga e ostati kod nas tjedan dana", zarei tetak Vernon. "A kad smo ve kod toga," priprijeti Harrvju debelim prstom, "moramo neke stvari raistiti sada, prije nego to odem po nju."Dudley se naceri i odvoji pogled od televizije. Njemu je najdraa zabava bila gledati kako tetak Vernon mui Harrvja."Prvo i prvo," proguna tetak Vernon, "kad bude razgovarao s tetom Margom, pazit e dobro to govori!""Hou", ogoreno e Harry, "ako i ona bude pazila to govori.""Drugo," proslijedi tetak Vernon pravei se da nije uo to je rekao Harry, "budui da Marga ne zna nita o tvojoj abnormalnosti, ne doputam da se bilo to udno dogodi dok ona bude ovdje. Mora se pristojno ponaati, je li jasno?""U redu, ako i ona bude pristojna sa mnom", procijedi Harry kroz stisnute zube."I tree," nastavi tetak Vernon, kojem su podmukle sitne oi na velikom purpurnom licu bile nalik na proreze, "mi smo Margi rekli da ti pohaa Popravni dom svetog Bruta za nepopravljive djeake.""to?" vrisne Harry."A ti e, klinjo, to i potvrditi, inae e biti zlo i naopako", pro-sike tetak Vernon.Harry je sjedio na stolcu, blijed i bijesan, i piljio u tetka Vernona jedva vjerujui svojim uima. Teta Marga dolazi im u goste na tjedan dana - bio je to najgori roendanski dar koji su mu Durslevjevi ikad dali, ukljuujui i onaj par starih arapa tetka Vernona."E pa, Petunijo," ree tetak Vernon teko ustajui sa stolca, "ja sad idem na kolodvor. Ide li, Dudliu, sa mnom da se provoza?""Ne idem", odgovori Dudlev, koji se, otkako je tetak Vernon prestao prijetiti Harrvju, opet usredotoio na televiziju."Dudli se mora dotle dotjerati za svoju tetiu", ree teta Petu-nia milujui Dudlevja po gustoj plavoj kosi. "Mamica mu je kupila prekrasnu leptir-manu."Tetak Vernon potape Dudlevja po pleki debeloj kao u svinjeta.Harrvju, koji je dotle sjedio kao u nekakvom jezovitom transu, padne odjednom neto na pamet. Ostavi prepeenac, bre skoi na noge i poe za tetkom Vernonom do ulaznih vrata.Tetak Vernon upravo je oblaio ogrta."Tebe ne vozim", zarei kad opazi Harrvja kako ga motri."Kao da bih ja htio poi s vama", hladno e Harry. "Nego, htio bih vas neto drugo zamoliti."Tetak Vernon odmjeri ga nepovjerljivim pogledom."Uenici tree godine u Hog... u mojoj koli, smiju ponekad posjeivati oblinje selo", ree Harry."Pa to?" obrecne se na nj tetak Vernon uzimajui automobilske kljueve s kuke pokraj vrata."Vi biste za mene morali samo potpisati odobrenje", izusti Harry brzoreicom."A zato bih ja to morao?" naruga mu se tetak Vernon."Pa, ovaj," nastavi Harry pomno vaui rijei, "meni nee biti ba lako pretvarati se pred tetom Margom da idem u tu svetu Kako--se-ono-zove...""Popravni dom svetog Bruta za nepopravljive djeake!" izdere se tetak Vernon. Harrvju je bilo drago kad je u glasu tetka Vernona razabrao jasnu primjesu panike."Tono", potvrdi Harry mirno motrei veliko, purpurno lice tetka Vernona. "Nije to ba lako upamtiti. A mora se i izgovoriti tako da zvui uvjerljivo, je li? to e biti ako se sluajno zabunim?""E, onda u te izmlatiti kao vola u kupusu!" zaurla tetak Vernon i poe prema Harrvju s podignutom akom, ali se Harry ne makne s mjesta."Ako me i izmlatite, teta Marga nee zaboraviti ono to u joj moda rei", ree on mranim glasom.Tetak Vernon se zaustavi, onako podignute ruke. Lice mu je bilo rune, buje boje."Ali, ako mi potpiete to odobrenje", nastavi bre-bolje Harry, "kunem vam se da u dobro upamtiti u koju kolu navodno idem, i da u se drati kao bez... kao da sam normalan i sve ostalo."Harry je vidio kako tetak Vernon napeto razmilja, iako je iske-sio zube a ila mu na sljepooicama nabrekla."Dobro", najposlije odsijee tetak kao na panju. "Ja u dobro paziti kako se ti ponaa dok teta Marga bude ovdje kod nas. Ako do samog kraja ne prijee granice pristojnosti, i ako ostane pri dogovorenoj prii, potpisat u ti to tvoje ugavo odobrenje."I naglo se okrene, otvori ulazna vrata i tako snano zalupi njima da s vrha vrata ispadne jedno malo staklo.Harry se ne vrati u kuhinju nego se popne u svoju sobu na katu. Ako se kani ponaati kao pravi bezjak, najbolje e biti da s time odmah pone. Polako i tuno pokupi svoje roendanske darove i estitke i sakrije ih uz zadanice pod neprivrenu podnicu. Zatim prie Hedviginoj krletki. Uini mu se da se Errol ve oporavio. I on i Hedviga su spavali, s glavom pod krilom. Harry uzdahne i oboje ih probudi."Hedviga," ree sovi sumornim glasom, "mora se izgubiti odavde na tjedan dana. Odleti odmah s Errolom, Ron e se ve pobrinuti za vas. Ja u mu napisati pisamce koje e mu ti odnijeti. I nemoj me tako gledati!" Hedviga gaje prijekorno motrila svojim krupnim oima jantarne boje. "Nisam ja nita kriv. To je jedini nain da dobijem odobrenje da s Ronom i Hermionom posjetim Hogsmeade."Nakon desetak minuta Errol i Hedviga (kojoj je Harry za nogu privezao pisamce za Rona) izletjeli su kroz prozor i nestali. Osjeajui se jadno i kukavno, Harry spremi praznu krletku u ormar ispod stepenica.Ali nije imao mnogo vremena za premiljanje. Zaas mu je teta Petunia doviknula iz prizemlja neka odmah sie i spremi se za dolazak drage goe."I daj sredi malo tu svoju kosu!" dobaci mu teta Petunia kad je siao u predsoblje.Harry nije vidio svrhe u tome da pokua zalizati kosu. Teta Marga ionako ga uvijek najradije kritizira, pa to bude neuredniji, to e ona biti zadovoljnija.Uskoro izvana dopre kripa ljunka, jer je tetak Vernon upravo stizao automobilom natrake, a onda se razlegne lupa automobilskim vratima i koraci na stazi u vrtu ispred kue."Otvori im vrata!" prosike teta Petunia Harrvju. Osjeajui munu teinu u elucu, Harry otvori ulazna vrata.Pred vratima je stajala teta Marga. Bila je vrlo slina tetku Ver-nonu. Imala je veliku, mesnatu glavu i bila sva crvena u licu, a imala je ak i brie, samo to joj nisu bili onako upavi. U jednoj je ruci drala velik koveg, a ispod pazuha druge ruke nosila je starog i zlovoljnog buldoga."A gdje je moj Dudli?" zaurla teta Marga. "Gdje je moj dragi sinovi?"Dudley se dogega u predsoblje - plava mu kosa zalizana uz debelu glavu a leptir-kravata jedva se nazire ispod viestrukog pod-voljka. Teta Marga gurne kovegom Harrvja u trbuh tako da ovaj ostane bez daha, pa zgrabi jednom rukom Dudlevja u vrst zagrljaj i cmokne ga u obraz.Harry je dobro znao da Dudley trpi zagrljaj tete Marge samo zato to e biti pristojno plaen za nj. I doista, kad su se napokon razdvojili, Dudlev je u tustoj aci drao novanicu od dvadeset funta."Petunijo!" cikne teta Marga i proe mimo Harrvja kao daje on tek vjealica za eire. Teta Marga i teta Petunija se poljube, odnosno teta Marga snano pritisne svoje velike vilice uz jagodinu kost tete Petunije.Napokon se pojavi i tetak Vernon i zatvori za sobom vrata slatko se smjekajui."Jesi li za aj, Margo?" zapita. "A to emo dati Rasparau?""I Raspara e popiti malo aja iz mog tanjuria", ree teta Marga kad svi nagrnu u kuhinju. Harrvja su ostavili sama u predsoblju s kovegom, ali njemu to nije bilo krivo. Njemu je bilo sve po volji, samo da ne bude s tetom Margom, pa je uzeo tegliti koveg uza stube da ga odnese u gostinsku sobu. Nije mu se ni najmanje urilo.Kad je opet doao u kuhinju, teta Marga je ve bila posluena ajem i vonim kolaima, a Raspara je glasno srkao u kutu. Harry je zapazio kako se teta Petunia malice trgnula kad je vidjela da joj je buldog poprskao isti pod ajem i slinom."A tko ti, Margo, uva ostale pse?" upita je tetak Vernon."Ah, ostavila sam ih na uvanje pukovniku Fubsteru", odgovori mu teta Marga na sav glas. "On je sad u mirovini pa mu nee koditi da se malo pozabavi njima. Ali, nisam mu ipak mogla ostaviti starog, dobrog Rasparaa. On previe tuguje kad ja nisam uz njega."im je Harry sjeo, Raspara je zareao, a teta Marga prvi put obrati pozornost na Harrvja."Tako, dakle!" okosi se na njega. "Jo si tu?""Jesam", odgovori Harry."Nemoj mi odgovarati 'jesam' takvim nezahvalnim tonom", zarei teta Marga. "Od Vernona i Petunije zbilja je lijepo to te dre pod svojim krovom. Ja te na njihovu mjestu ne bih drala. Da su te meni donijeli pred vrata, ja bih te smjesta upirala u sirotite!"Harryja je svrbio jezik da joj odbrusi da bi radije ivio i u sirotitu nego kod Durslevjevih, ali se svlada pri pomisli na odobrenje za posjet Hogsmeadeu. tovie, bolno se nasmijei."Nemoj mi se sad tu smijuckati!" zagrmi teta Marga. "Vidim da nisi nita bolji nego to si bio. A ja se nadala da e te u koli batinama nauiti da se pristojno ponaa." Progutavi velik gutljaj aja, obrie brie i zapita: "A kamo si ga Vernone, ono poslao?""Kod Svetog Bruta", umah joj odgovori tetak Vernon. "To je prvorazredna kola za beznadne sluajeve.""A, tako", ree teta Margo. "A slue li se, klinjo, kod Svetog Bruta i ibom?" dovikne mu preko stola."Pa, ovaj..."Tetak Vernon klimne mu glavom iza lea tete Marge."Da", odgovori Harry. A onda, zakljuivi da treba poteno odigrati svoju ulogu, nadoda: "Stalno nas tuku.""Izvrsno", opet e teta Marga. "Ja sam protiv onih besmislica idimi-doimi, hoe-nee, o tome da se ne tue one koji su to zasluili. U devedeset devet od sto sluajeva najbolji je lijek iba. Jesu li te bar vieput istukli?""O da", potvrdi Harry. "Bezbroj puta."Teta Marga opet stisne oi."I dalje mi se ne svia taj tvoj ton, klinjo", ree mu. "Ako ti moe o ibanju govoriti tako bezbrino, onda znai da te nikad nisu poteno iibali. Petunijo, da sam ja na tvom mjestu, ja bih im pisala. Reci im isto i bistro da nema nita protiv toga da se u sluaju ovoga deka poslue i krajnjom silom."Tetak Vernon pobojao se valjda da bi Harry mogao zaboraviti na njihov sporazum; bilo kako mu drago, iznenada je promijenio temu razgovora."A jesi li, Margo, sluala jutros vijesti? to veli na onog bjegunca iz zatvora, a?"Dok se teta Marga sve vie osjeala kod kue, Harry je zatjecao sebe kako gotovo eznutljivo misli na ivot u Kalininu prilazu broj etiri bez nje. Tetak Vernon i teta Petunia obino su bili sretni kad nisu susretali Harrvja, a i Harrvju je to bilo sasvim po volji. Meutim, teta Marga eljela je neprestano drati Harrvja na oku kako bimu mogla gromoglasno savjetovati to da radi. Uivala je usporeivati Harrvja s Dudlevjem, a dua joj je bila kupovati Dudlevju skupe darove ibajui istodobno Harrvja pogledom, ba kao da ga izaziva da je upita zato nije i on dobio kakav poklon. Isto je tako neprestance nabacivala pretpostavke o tome zato je Harry tako nevaljao. "Ne smije, Vernone, kriviti sebe to je taj mali takav kakav jest", rekla je za rukom treeg dana svoga boravka kod njih. "Ako je neto samo po sebi pokvareno, tome nema pomoi."Harry je nastojao koncentrirati se na jelo, ali su mu ruke podrhtavale i sav se zajapurio od gnjeva. Misli radije na odobrenje, govorio je sam sebi. Misli na Hogsmeade. Ne govori nita. Nemoj ustajati...Teta Marga posegne za aom vina."To ti je jedno od osnovnih pravila svakog uzgoja", nastavi ona. "To se najljepe vidi kod pasa. Ako s kujom neto nije u redu, ni sa tenetom nee biti sve u redu..."U taj mah aa vina koju je teta Marga drala u ruci odjednom prsne. Krhotine stakla razlete se na sve strane a teta Marga se sva zapjeni i zamirka. Niz veliko, crveno lice cijedilo joj se vino."Margo!" cikne teta Petunia. "Margo, kako ti je?""Ne brini", zaroke teta Marga otirui lice ubrusom. "Bit e da sam je suvie vrsto stisnula. To mi se neki dan dogodilo i kod pukovnika Fubstera. Nema razloga za zabrinutost, Petunijo, ja imam jako vrst stisak..."Ali teta Petunia i tetak Vernon sumnjiavo su gledali Harrvja, pa on zakljui da e najbolje biti odrei se pudinga i to prije pobjei od stola.Kad se naao u predsoblju, nasloni se na zid teko diui. Ve poodavno nije mu se nita slino dogodilo, nije izazvao nikakvu eksploziju. To mu se vie ne smije dogoditi. Nije samo Hogsmeade u pitanju, ako ovako nastavi, imat e okapanja i s Ministarstvom magije.On je jo bio maloljetni arobnjak pa mu je, po arobnjakim zakonima, bilo zabranjeno baviti se magijom izvan kole. Osim toga, ve je kanjavan zbog slinih prijestupa. Prolog je ljeta dobio slubenu opomenu u kojoj je jasno reeno da mu prijeti iskljuenje iz kole u Hogwartsu ako Ministarstvo sluajno dozna da se bavi magijom u Kalininu prilazu.uo je kako Durslevjevi ustaju od stola pa pohita uza stube.Harry je idua tri dana izdrao tako to je uporno razmiljao o svom Priruniku za njegu arobne metle kad god bi se teta Marga okomila na nj. Ta je metoda vrlo dobro funkcionirala, iako mu je pogled pri tome bivao staklenast jer je teta Marga sve ee izraavala miljenje daje on duevno zaostao.Napokon, naposljetku, dola je i posljednja veer Margina boravka kod njih. Teta Petunia spravila je izvrsnu veeru a tetak Ver-non naeo nekoliko boca vina. Pokuali su juhu i pojeli predjelo od lososa a da nijedanput nisu spomenuli Harrvjeve mane. Dok su jeli pitu od pjene bjelanca s limunom, tetak Vernon ih je sve zagnjavio dugom priom o Grunningsu, svojoj tvornici builica. Zatim je teta Petunia skuhala kavu a tetak Vernon donio bocu konjaka."Smijem li te, Margo, dovesti u napast?"Teta Marga bila je ve popila poprilino vina pa je bila sva crvena u licu."Dobro, ali samo jednu aicu", pristala je smijuckajui se. "Ma jo malo... daj jo malo... tako, tako."Dudlev je jeo ve etvrtu kriku torte. Teta Petunia pijuckala je kavu ispruivi mali prst u stranu. Harry bi se bio najradije pokupio u svoju sobu, ali je zapazio kako tetak Vernon ljutilo sijeva svojim sitnim oima, pa se pomirio s tim da ostane sjediti do kraja."Aaah!" izusti teta Marga oblizujui se i odlaui praznu aicu. "Izvrsna veerica, Petunijo! Ja ti obino kod kue naveer samo neto malo preprim, jer imam dvanaest pasa za koje se moram brinuti..." Podrigne se i pogladi po velikom trbuhu pokrivenom tvi-dom. "Oprostite. Ali zbilja volim gledati ovako zdrava i krupna djeaka", produi namigujui na Dudlevja. "Ti e, Dudliu, biti ljudina od ovjeka, kao i tvoj otac. Da, Vernone, daj mi jo malo tog konjaka...""A ovaj ovdje..."Ona mahne glavom prema Harrvju, koji osjeti kako mu se eludac gri. Prirunik, bre-bolje pomisli."On je sav nekako jadan, krljav. Tako isto biva i sa psima. Ja sam lani pukovniku Fubsteru dala jedno tene da ga utopi. Izgledao je kao mali takor. Slabaak. Neishranjen."Harry se nastojao prisjetiti to pie na dvanaestoj stranici knjige: arolija kojom se ubrzava sporo kretanje metle unatrag."Sve je to pitanje krvi, kao to sam vam neki dan rekla. Loa krv jednostavno kad-tad izbije na vidjelo. Ne mislim ja, Petunijo, nita loe o tvojoj familiji," nadoda i pogladi teti Petuniji koatu ruku svojom lopatastom akom, "ali tvoja je sestra bila muak. Takvih se muaka nae i u najboljim familijarna. I onda je jo pobjegla s onom propalicom i eto vam rezultata svega toga ovdje pred nama."Harry je zurio u svoj tanjur a u uima mu je nekako udno zvonilo. Dohvati metlu vrsto za rep, pomisli. Ali nije se mogao sjetiti kako dalje ide taj citat. inilo mu se da ga glas tete Marge bui kao builica tetka Vernona."A taj Potter," produi teta Marga glasno, pa dohvati bocu konjaka i natoi ga sebi prolijevajui po stolnjaku, "nikad mi niste rekli to je on bio po zanimanju?"Tetak Vernon i teta Petunia izgledali su kao da sjede na iglama. ak je i Dudlev digao pogled s torte i zapiljio se u roditelje."On... nije nita radio", odgovori tetak Vernon i zime na Har-ryja. "Bio je nezaposlen.""To sam si i mislila!" opali teta Marga, dobrano potegne iz aice i obrie bradu rukavom. "Nitarija, nikoristi, gotovan, koji...""Nije istina", iznenada e Harry. Svi za stolom umuknu. Harry se sav tresao. Nikad se u ivotu nije ovako razljutio."Jo malo konjaka!" vrisne tetak Vernon, blijed kao krpa, i istoi ostatak konjaka u aicu tete Marge. "A ti, balavce", obrati se Har-ryju, "smjesta u krevet!...""Pusti ga, Vernone!" tucne teta Marga i podigne ruku, zagledana svojim sitnim, krvlju podlivenim oima u Harrvja. "Nastavi samo, klinjo, nastavi! Ponosi se svojim roditeljima, jel'da? A oni su ti poginuli u automobilskoj nesrei (sigurno su bili pijani)...""Nisu oni poginuli u automobilskoj nesrei!" ree Harry i skoi na noge."Jesu, poginuli su u automobilskoj nesrei, odurni mali laljive, i ostavili tebe na teret pristojnim, potenim roacima!" podvrisne teta Marga sva naduta od gnjeva. "Ti si jedan bezobrazni, nezahvalni mrkavac..."Ali odjednom teta Marga uuti. Naas se uini daje ostala bez rijei. Reklo bi se da se sva nadula od neizrecivog gnjeva - samo to se i dalje nadimala. Velika, crvena glava poela se iriti, sitne joj oi nabrekle a usta se toliko razvukla da nije vie mogla ni rijei izgovoriti. Idueg trenutka otfrknulo joj je nekoliko puceta na jakni od tvida i odbilo se od zidova... Teta Marga nadimala se poput udovinog balona, trbuh joj ispao iz pojasa na jakni od tvida, a prsti joj bili nalik na salame..."Margo!" viknu, tetak Vernon i teta Petunia uglas dok se itavo tijelo tete Marge poelo dizati sa stolice prema stropu. Sad je ve bila potpuno okrugla, kao kakva velika plutaa sa svinjskim oima. Ruke i noge sablasno joj strile dok se penjala uvis glasajui se kao da ju je udarila kap. Raspara je uletio u sobu i poeo bjesomuno lajati."Neeeeeee!"Tetak Vernon dohvati je za nogu i pokua je zadrati, ali umalo da nije i njega podigla s poda. Idueg trenutka Raspara skoi na tetka Vernona i ugrize ga za nogu.Prije nego to gaje mogao itko zadrati, Harry izjuri iz blagovaonice i zaustavi se pred ormarom ispod stepenica. Vrata se ormara kao nekim udom sama otvore im je posegnuo rukom za njima. U tren oka odvue svoj koveg do ulaznih vrata. Odjuri uza stube na kat, baci se pod krevet, izvue neprivrenu podnicu i zgrabi jastunicu punu knjiga i roendanskih darova. Izvue se ispod kreveta, dohvati Hedviginu praznu krletku i sjuri se niza stube do svoga kovega, ba u trenutku kad je tetak Vernon izletio iz blagovaonice s razderanom i krvavom nogavicom."Vraaj se odmah!" povie. "Vraaj se odmah i... da si je vratio u normalno stanje!"Ali Harrvja je obuzeo nesavladiv bijes. Otvori koveg udarcem noge, izvadi iz njega svoj arobni tapi i uperi ga u tetka Vernona."Ona je to i zasluila!" ree mu ubrzano diui. "Zasluila je to to ju je snalo. A vi to dalje od mene!"Traio je pipajui iza sebe zasun navratima."Ja odlazim", ree jo. "Dosta mije svega."Sljedeeg je trenutka bio ve vani, u mranoj i tihoj ulici, vukui za sobom teki koveg i nosei pod pazuhom Hedviginu krletku.MONI AUTOBUSHarry je odmakao nekoliko ulica od Kalinina prilaza teglei koveg i prediui od napora dok se nije napokon skljokao na zidi u Magnolijinu vijencu. Posve je mirno sjedio na njemu svejednako proet gnjevom i oslukivao kako mu srce mahnito lupa.Ali nakon to je desetak minuta sjedio sam u mranoj ulici, obuzme ga novi osjeaj - panika. S koje god strane pogledao na situaciju, nikad nije bio u gorem kripcu. Ostao je nasukan, posve sam, u mranom bezjakom svijetu a da se nikom ne moe obratiti. Najgore je od svega bilo to to se maloprije posluio ozbiljnom arolijom, to znai da e ga gotovo sigurno iskljuiti iz kole u Hog-wartsu. Tako se teko ogrijeio o Dekret o ograniavanju arobnja-ke djelatnosti maloljetnika da se udio to se predstavnici Ministarstva magije nisu ve okomili na njega tu gdje sjedi.Zadrhtao je i bacio pogled s jednog na drugi kraj Magnolijina vijenca. to e biti s njim? Hoe li ga uhititi ili e jednostavno biti izopen iz arobnjakog svijeta? Sjeti se Rona i Hermione i srce mu jo vie klone. Bio je uvjeren da bi mu Ron i Hermiona i sad vrlo rado pomogli, ali su oboje bili u inozemstvu, a bez Hedvige, ionako nije mogao uspostaviti vezu s njima.Nije imao ni bezjakog novca. Imao je tek neto arobnjakih novia u novarci na dnu kovega, ali se ostatak blaga koje su mu roditelji bili ostavili nalazio u trezoru arobnjake banke Gringotts u Londonu. A kako e dovui ovaj svoj koveg ak do Londona? Osim ako ne...Pogleda svoj arobni tapi koji je jo grevito drao u ruci. Ako je ve iskljuen iz kole (srce mu je lupalo bolno brzo), onda nee nita koditi da se poslui jo kojom arolijom. Ostao mu je jo arobni plat nevidljivosti koji je naslijedio od oca - kako bi bilo da arolijomuini da mu koveg bude lak kao pero pa da ga svee za metlu, da se zaogrne arobnim platem i odleti u London? Ondje bi mogao podii ostatak novca iz trezora i... zapoeti ivot kao otpadnik. Bila je to grozna perspektiva, ali ne moe ni sjediti ovdje unedogled, jer bi se uskoro mogla pojaviti bezjaka policija kojoj e morati objasniti to radi u gluho doba noi na ulici, s kovegom punim knjiga arobnih formula i s metlom...Ponovo otvori koveg i potrai u njemu arobni plat nevidljivosti, ali prije nego to gaje uspio nai, iznenada se uspravi i pogleda jo jednom oko sebe.Zbog nekog udnog bockanja u iji imao je osjeaj da ga netko promatra, iako je ulica bila pusta i ni jedan od prozora na velikim kvadratnim kuama oko njega nije bio osvijetljen.Iznova se sagne nad koveg, ali se gotovo istog trena opet uspravi i grevito stisne u ruci arobni tapi. Prije bi se moglo rei da je naslutio nego uo kako netko ili neto stoji iza njega u uskom prostoru izmeu garae i ograde. Napeto se zagleda u taj mrani prolaz. Kad bi se bar to pomaklo, da zna je li to samo maka lutalica ili... ili neto drugo."Lumos", promrmlja Harry a na vrhu tapia pojavi se svjetlo koje ga malne zasjeni. Podigne tapi visoko u zrak. Iznenada se za-svijetli gruba fasada zgrade broj dva i bijesnu vrata garae, a izmeu njih Harry sasvim jasno ugleda obrise neega velikog, sa irokim, uagrenim oima.Harry ustukne i spotakne se o koveg. Kad je ispruio ruku da ne padne, tapi mu ispadne iz ruke i najednom se on nae u jarku.Odjekne zagluan prasak a Harry podigne ruke da zakloni oi od iznenadnog, zasljepljujueg svjetla....Kriknuvi prevrne se opet na nogostup, u posljednji as. Trenutak zatim orijaki par kotaa i farova zaustavi se kripei gumama pred samim Harrvjem. Kad je podigao glavu, Harry vidje daje pred njim dvokatni autobus, jarkopurpurne boje, koji se tu tko zna otkud stvorio. Iznad vjetrobrana pisalo je zlatnim slovima Moni autobus.Harry naas pomisli da mu se nakon pada pomutio um. Ali tada iz autobusa iskoi kondukter u purpurnoj odori i na sav glas progovori u mraku:"Dobro doli u Moni autobus, prometno sredstvo za hitne sluajeve nastradalih vjetica i arobnjaka. Samo pruite ruku u kojojdrite arobni tapi i ukrcajte se u autobus, kojim emo vas odvesti kamo god elite. Ja se zovem Stan Shunpike i bit u veeras va konduk..."Kondukter iznenada uuti. Tek je tad opazio da Harry jo sjedi na trotoaru. Harry dohvati svoj arobni tapi i osovi se na noge. Izbliza primijeti daje Stan samo koju godinu stariji od njega, da mu je najvie osamnaest ili devetnaest godina, da ima velike, izbuljene oi i lijep broj bubuljica."to s' dolje?" upita ga Stan posve drukijim, neprofesionalnim glasom."Pao sam", odgovori mu Harry."A to s' pa'?" zasmijulji se Stan."Nisam namjerno pao", odvrati Harry zlovoljnim glasom. Poderao je traperice na koljenu, a iz ruke kojom se doekao pri padu curila mu je krv. Odjednom se sjeti zato je pao, pa se bre okrene i zagleda u prolaz izmeu garae i ograde. Prolaz je bio jarko osvijetljen farovima Monog autobusa, ali u njemu nije bilo nikoga."Usto pilji?" upita ga Stan."Tu je maloprije bilo neto veliko i crno", ree mu Harry nesigurno pokazujui na prolaz. "Neto kao pas... samo ogromno..."Ponovo svrne pogled na Stana koji je malko zinuo. Obuzet nelagodom, Harry opazi kako se Stan zagledao u njegov oiljak na elu."A to 'ma na elu?" iznenada ga upita Stan."Nita", odgovori bre Harry i namakne kosu na elo. Ako ga doista trai Ministarstvo magije, ne eli im olakati posao."A to s' zove?" opet e Stan."Neville Longbottom", odgovori Harry. Bilo je to prvo ime koje mu je palo na pamet. "I tako... ovaj autobus", nastavi bre-bolje ne bi li svratio Stanovu pozornost na neto drugo, "veli da ovaj autobus vozi kamo god elim ?""Jes' tako", ponosno potvrdi Stan, "gdjegod ho, al' na suhom. Pod vodu ne mo. A uj," produi opet pomalo sumnjiavo, "jes' ti nas ope zva'? Jes' mah'o tap'em?""Jesam", brzo potvrdi Harry. "Nego, koliko bi stajala karta do Londona?""Jedanaest srpa", odgovori Stan, "al' za trinajst 'ma i 'ruu ok'ladu, a za petnaest i termofor i kef u za zube koje god farbe ho."Harry proeprka jo jednom po svom kovegu, izvadi iz njega novarku i tutne Stanu u ruku nekoliko srebrnjaka. Tada on i Stan podignu zajedno koveg i ukrcaju ga u autobus, s Hedviginom krletkom na vrhu.U autobusu nije uope bilo sjedala. Umjesto njih bilo je pet-est mesinganih kreveta uz prozore zastrte zastorima. Uz svaki krevet gorjele su svijee u draima i osvjetljavale stijenke obloene drvom. Jedan mali arobnjak s nonom kapicom na glavi to je leao na krevetu u dnu autobusa promrmlja: "Ne bih sad, hvala, upravo kiselim par pueva." I ponovo se prevrne u krevetu."Evo, otaj tvoj", apne Stan gurajui Harrvjev koveg pod krevet iza sama vozaa, koji je sjedio u naslonjau za volanom. "A otaj je na ofer, Ernie Prang. Ern, otaj ti je Neville Longbottom."Ernie Prang, postariji arobnjak s debelim naoalama, klimne glavom Harrvju, koji opet nervozno namjesti kosu na elu i sjedne na svoj krevet."Ajd' nagori!" ree Stan sjedajui u naslonja do Ernieja.Ponovo se razlegne strahovit prasak, a idueg irena Harry se nae na leima u svom krevetu, kamo ga je bacila brzina Monog autobusa. Poto se uspravio, Harry se zagleda kroz mrani prozor i opazi da sad jure potpuno drukijom ulicom. Stan je pak s velikim uitkom promatrao Harrvjevu zgranutu facu."Tudekarce smo bili kadli si nam mahn'o", ree Stan. "Di li smo li sad, Ern? Negdi u Walesu?""Mda", izusti Ernie."A kako to da bezjaci ne uju ovaj autobus?" priupita ga Harry. "Bezjaci!" prezirno proguna Stan. "A zna nji, ti ti nikad ne sluaju, nit' gledaju, nit' bogme primijeuju.""Stan, daj probudi gospu Marshovu", ree Ern. "Skor' smo u Abergavennvju."Stan proe pored Harrvjeva kreveta i popne se uz uske drvene stube. Harry je jo gledao kroz prozor osjeajui sve veu nervozu. inilo mu se da Ernie jo nije potpuno svladao vjetinu upravljanja autobusom. Moni autobus penjao se svakog asa na trotoar, ali nikad ni u ta nije udario, jer su nizovi ulinih svjetiljaka, potanski sanduii i koarice za smee skakali u stranu kad bi im se autobus pribliio, a im bi proao, vraali su se na svoja mjesta.Stan se vrati niza stube, a za njim se pojavi vjetica, pomalo zelena u licu, u putnom ogrtau."Ev' nas, gospa Marshova", zadovoljno objavi Stan kad Ern naglo pritisne konicu a kreveti se u autobusu pomaknu naprijed za otprilike pola metra. Gospa Marshova pokrije rupiem usta i zate-tura niza stube. Stan dobaci za njom njezinu torbu i zalupi vratima. Ponovo odjekne strahovit prasak i autobus zatutnja uskim drvoredom izvan grada. Drvee je ispred njega skakalo na stranu.Harry ne bi mogao spavati ak i daje putovao autobusom koji ne bi neprestano kloparao i poskakivao brzinom od sto ezdeset kilometara na sat. eludac mu se okretao dok je razmiljao o tome to e jo biti s njim, i jesu li Durslevjevi uspjeli skinuti tetu Margu sa stropa.Stan je pak rairio pred sobom primjerak Dnevnog proroka i itao drei jezik meu zubima. ovjek upalih obraza i duge, raupane kose na velikoj fotografiji namigne jedva primjetno Harrvju s naslovne stranice. Izgledao mu je, zaudo, nekako poznat."Taj ovjek na slici!" ree smetnuvi naas s uma svoje brige. "Bio je u vijestima na bezjakoj televiziji!"Stanlev se vrati na naslovnu stranicu i naceri."Sirius Black!" ree klimajui glavom. "Ma neg' daje bi' na bez-jakim vijestima, Neville. Di ti ivi?"I s visoka se naceri tupom izrazu na Harrvjevu licu, izvue iz novina naslovnu stranicu i dodaje Harrvju."Ti b' trebo, Neville, ipak malo vie itat novine!"Harry prinese novine svjetlu svijea i proita ovo:BLACK JO NA SLOBODISirius Black, vjerojatno najozloglaeniji zatvorenik koji je ikad bio zatoen u tvravi Azkaban, jo je uvijek u bijegu, potvrdilo je danas Ministarstvo magije."inimo sve to je u naoj moi da ponovo uhvatimo Blacka ", izjavio je jutros ministar magije Cornelius Fudge, "a arobnjaku zajednicu molimo da sauva mir."Neki su lanovi Meunarodnog saveza arobnjaka zamjerili Fudgeu to je i bezjakog premijera obavijestio o ovoj krizi."Pa, znate, stvarno sam morao to uiniti", zlovoljno je izjavio Fudge. "Black je manijak. On je opasan za svakoga tko mu se nadena putu, bio on arobnjak ili bezjak. Premijer mi je pruio uvjeravanja da nee nikome ni zucnuti o Blackovu pravom identitetu. Budimo poteni pa priznajmo - tko bi mu uope vjerovao?"Bezjacima je reeno da je Black naoruan pitoljem (jednom vrstom metalnog arobnog tapia kojim bezjaci ubijaju jedan drugoga). arobnjaka zajednica ivi u strahu od masakra slinog onome od prije dvanaest godina, kad je Black jednom jedinom kletvom pobio trinaestero ljudi.Harry pogleda u zasjenjene oi Siriusa Blacka, jedini dio njegova lica upalih obraza koji se doimao ivo. Harry nije nikad u ivotu vidio vampira, ali je vidio slike vampira na predavanjima iz Obrane od mranih sila. Black je, sa svojom votanom, bijelom puti, izgledao ba kao vampir."Opasna tipina, jel'da?" ree Stan, koji je gledao Harrvja dok je ovaj itao novine."I taj je pobio trinaestero ljudi?" ree Harry vraajui naslovnu stranicu novina Stanu. "Jednom jedinom kletvom?""Jes' daje", odgovori Stan. "I to jo pred svjedoc'ma usred bijela dana. To t' je bila vel'ka frka, jel'da, Ern?""Mda", potvrdi Ern sumornim glasom.Drei ruke na naslonu, Stan se okrene u naslonjau da bolje vidi Harrvja."Black ti je bi' vel'ki pristaa Zna-ve-koga", ree."to, Voldemorta?" priupita ga Harry bez razmiljanja.ak i pritevi na Stanovu licu problijede, a Ern tako naglo zavrti volan da je itava jedna farmerska kua morala skoiti u stranu da izmakne autobusu."Jes' ti lud?" vrisne Stan. "to s' mu rek'o ime?""Oprosti", ispria se bre-bolje Harry. "Oprosti, zaboravio sam...""Zaboravio!" izusti Stan slabanim glasom. "Ti vraga, to m' srce tue!""I tako... dakle... Black je bio pristaa Zna-ve-koga?" ponovi Harry kao da se ispriava."Aha", potvrdi Stan drei se svejednako za prsa. "Aha, to jes'. I to jako vjerni, bar se pria tako. E pa sad, kad se mali Harry Potter obraun'o s Zna-ve-s-kim", tu Harry opet nervozno namakne kosu na elo, "pronali su sve kompanjone Zna-ve-kog, jel'da, Ern?Skorom svi su tad nanjuili daje doo kraj, jer je Zna-ve-ko nest'o pa su s' pokrili u'ma, al' ne i Sirius Black. u sam daje mislijo da b' mog'o bit prvi do Zna-ve-kog ako b' ovaj zavlad'o.to bilo da bilo, ufatilo ga, tog Blacka, posred ul'ce pune bezjaka, a Black ti izvue tap' i rasturi po' ul'ce i zgromi jednog arobnjaka i tuce bezjaka to s' nalo na putu. Jeza i groza, jel'da? A znade ti to ga ondak uini?" proslijedi Stan dramatinim aptom."to?" upita ga Harry."Smijo se", odgovori mu Stan. "Samo je stajo i smijo se. A kad su dola pojaanja iz Ministarstva magije, o'o je s njima pitom k'o janje, samo se smijo k'o lud. Jerbo on je stvarno lud, jel'da, Ern? Jel lud U' nije, a?""Ako i nije bio kad je otiao u Azkaban, sad bogme je", ree Ern polako, kao i obino. "Ja bi' sebe dig'o u zrak prije nego to bi kroio u to mjesto. AF tako mu treba, nakon onog to je napravio...""A jes' se namuili to zatakat, jel'da, Ern?" opet e Stan. "Ipak je cijela ul'ca osla u zrak i tol'ko je bezjaka izgub'lo glavu. to s' ono rekli, da s' dogodilo, Ern?""Rekli su daje plin eksplodir'o", proguna Ernie."A sad ti on pobjee", nastavi Stan prouavajui opet Blackovo izmodeno lice na slici u novinama. "Ni'ko nikad nije iz tog Azkaba-na zbris'o, jel'da, Ern? A kako je onda on. Pojma ti ja nemam kako. Bome strano, jel'ne? Istinabog, kraj tih uvara iz Azkabana nee ba dugo lunjat okolo, a Ern?"Ernie se iznenada strese."Daj, Stan, priaj rade o neem drugom, budi tako dobar! Sav se najeim kad ujem za te uvare iz Azkabana."Stan neodluno odloi novine a Harry se nasloni na prozor Monog autobusa osjeajui se gore nego ikad. I nehotice pomisli to sve Stan u dvije-tri noi napria putnicima."A jes' u' to napravi onaj Harry Potter? Taj ti je roenu tetu napuh'o! I on je bi' u naem busu, jel'da, Ern? Bje'o je k'o muha bez glave..."I on je, Harry, prekrio arobnjake zakone, ba kao i Sirius Black. Bi li i on zbog napuhavanja tete Marge mogao zavriti u Az-kabanu? Harry nije znao nita pouzdano o tom arobnjakom zatvoru, ali svi koji su mu priali o njemu govorili su istim prestraenim glasom. Lovouvar u Hogvvartsu, Hagrid, proveo je lani dva mjesecau njemu. Harry nee tako skoro zaboraviti izraz strave na Hagrido-vu licu kad su mu rekli kamo ga vode, a Hagrid je jedan od najhrabrijih ljudi koje on poznaje.Moni autobus jurio je i dalje kroz mrak rastjerujui ispred sebe grmove i stupove, telefonske javne govornice i drvee, a Harry je leao, nemiran i jadan, na mekom krevetu. Nakon nekog vremena Stan se sjeti daje Harry platio i za vrui kakao, ali prolije sav kakao po Harrvjevu jastuku jer je u tom trenu autobus naglo skrenuo od Anglesea prema Aberdeenu. arobnjaci i vjetice silazili su jedno za drugim u spavaim ogrtaima i papuama s gornjih katova i izlazili iz autobusa. Reklo bi se daje svima drago to odlaze.Na kraju je Harry ostao jedini putnik u autobusu."E pa, onda, Neville," ree mu Stan i pljesne rukama, "gdjekamo os ti u Londonu?""U Zakutnu ulicu", odgovori mu Harry. "Mo", ree Stan, "paz' sad prim' se za net..." Tres!Tutnjali su po cesti Charing Crossa. Harry je sjedio i gledao zgrade i klupe kako se sklanjaju Monom autobusu s puta. Nebo je postalo malo svjetlije. Harry e se negdje pritajiti na koji sat, a onda e otii u Gringotts, im se banka otvori, i nakon toga e otii... ni sam ne zna kamo.Ern naglo pritisne konicu i Moni autobus se zanese i zaustavi ispred male i neugledne gostionice, upljeg kotlia, iza koje se nalazio arobni ulaz u Zakutnu ulicu."Hvala vam", dobaci Harry Ernu.Skoi niza stube i pomogne Stanu da mu iskrca na plonik koveg s Hedviginom krletkom na vrhu."E pa, zbogom, onda!" pozdravi ga Harry.Ali Stan ga nije uo. Jo je stajao na vratima autobusa i buljio u mrani ulaz u uplji kotli."A, stigao si, Harry!" javi se neiji glas.Prije nego to se Harry dospio okrenuti, osjeti na ramenu neiju ruku. U isti mah Stan vikne:"Ajuj! Ern, doi vamo! Vamo doi!"Harry digne pogled na ovjeka koji mu je stavio ruku na rame, i osjeti kako mu se eludac zgrio od muke - naletio je na samog Cor-neliusa Fudgea, ministra magije!Stan skoi iz autobusa na plonik."to s' to rekli ministre, kako se to Neville zove?" upita ga uzbuenim glasom.Fudge, punaan, onizak ovjek u dugoj, prugastoj pelerini, djelovao je promrzlo i iscrpljeno."Neville?" ponovi mrtei se. "Pa, ovo je Harry Potter.""E pa znao sam!" radosno usklikne Stan. "Ern! Ern! Daj pogodi 'koje Neville! Ern! Otaj ti je Harry Potter! Evo, vidim mu i oiljka naelu!""Da", kiselo potvrdi Fudge. "E pa, drago mi je to je Moni autobus usput pokupio Harrvja. Ali Harry i ja sad moramo u uplji kotli..."Fudge pojaa pritisak na Harrvjevo rame i povede ga u gostionicu. Na vrata iza anka izae pogrbljena spodoba s fenjerom u ruci. Bijae to Tom, naborani, bezubi gostioniar."Pronali ste ga, gospodine ministre!" usklikne Tom. "Hoete li togod popiti? Pivo? Konjak?""Moda samo malo aja", ree Fudge, koji jo nije putao Harrvja iz ruke.Iza njih se razlegne struganje po podu i dahtanje. Uskoro se pojave Stan i Ern teglei Harrvjev koveg i Hedviginu krletku i motrei uzbueno sve oko sebe."to m' nisi rek'o Neville 'ko s' ti zapravo?" upita ga Stan oduevljeno gledajui Harrvja dok je Ernie, sa svojom sovinskom facom, radoznalo virio preko Stanova ramena."I molim vas, Tome, jedan separe", nestrpljivo ree Fudge."Bok", dobaci Harry tunim glasom Stanu i Ernu kad Tom mahne Fudgeu prema hodniku iza anka."Ajd' bok, Neville!" dovikne Stan za njim.Fudge povede Harrvja kroz uski hodnik za Tomovim fenjerom, a onda u mali separe. Nakon to Tom pucne prstima, na ognjitu se upali vatra. Tom se potom nakloni i izae iz prostorije."Sjedi, Harry!" ree Fudge i pokae mu na stolicu uz vatru.Harry sjedne osjeajui kako se najeio, unato vatri. Fudge skine svoju prugastu pelerinu i odloi je, a onda zadigne hlae zagasito-zelenog odijela i sjedne suelice Harrvju."Ja sam, Harry, Cornelius Fudge, ministar magije."Dakako daje Harry to znao. On je ve jednom vidio Fudgea, ali kako je u tom asu nosio oev arobni plat nevidljivosti, nije smio to sad priznati Fudgeu.Ponovo se pojavi gostioniar Tom s pregaom pripasanom preko none koulje i donese im na pladnju aj s pogaicama. Stavi pladanj na stol izmeu Fudgea i Harrvja pa izae iz separea i zatvori vrata za sobom."E pa, Harry," ree Fudge toei aj, "moram ti priznati da si nam svima zadao grdnih briga. Kako si mogao samo tako pobjei od tete i tetka! Ja sam ve pomislio... ali sad si bar na sigurnome, a to je najvanije."Fudge namaze pogaicu maslacem i gurne tanjur prema Harrvju."Jedi, Harry, izgleda mi mrtav umoran. Elem... Bit e ti sigurno drago uti da smo sanirali sve nezgodne posljedice napuhavanja gospoice Margarete Dursley. Prije nekoliko sati uputili smo u Ka-linin prilaz dva slubenika Odjela za ispravljanje arobnjakih nezgoda. Oni su lijepo izduili gospoicu Dursley i izbrisali joj sjeanje na tu nezgodu. Vie se niega ne sjea. Stvar je ispravljena, ba kao da se nita nije dogodilo."Fudge se osmjehne Harrvju iznad ruba svoje alice, kao ujak koji gleda svoga najdraeg neaka. Harry, koji nije mogao vjerovati svojim uima, zausti da neto kae, ali kako nije znao to bi rekao, ponovo zatvori usta."A, zabrinut si zbog toga to ne zna kako su na to reagirali tvoji teta i tetak?" priupita ga Fudge. "E pa, neu, Harry, porei da su jako ljuti na tebe, ali su spremni da te sljedeeg ljeta opet prime pod svoj krov, pod uvjetom da ostane u Hogwartsu preko boinih i uskrsnih ferija."Harrvju se napokon vrati dar govora."Ja uvijek ostajem u Hogvvartsu preko boinih i uskrsnih ferija", ree, "i uope se ne elim vratiti u Kalinin prilaz.""No, no, Harry, siguran sam da e drukije misliti im se malo smiri", pripomene Fudge zabrinutim glasom. "Ipak su ti oni najblii roaci, i vjerujem da se vi svi skupa volite... ovaj... u dui."Harry nije imao volje ispravljati Fudgea. Jo je ekao da uje to e biti s njim."Sad nam jo samo preostaje da odluimo", nastavi Fudge maui jo jednu pogaicu maslacem, "gdje e provesti posljednja dva tjedna ovih ferija. Predlaem ti da uzme sobu ovdje, u Supljem kotliu, i da...""ekajte malo," izlane Harry, "a to je s mojom kaznom?"Fudge zatrepe oima."Kakvom kaznom?""Pa, ja sam se ogrijeio o zakon!" ree Harry. "O Dekret o ograniavanju arobnjake djelatnosti maloljetnika!""Ah, dragi moj deko, neemo te ipak kanjavati zbog takve sitnice!" uzvikne Fudge i nestrpljivo odmahne pogaicom. "To je ipak bio nesretan sluaj! Mi ne aljemo nikog u Azkaban samo zato to je napuhao tetu!"To se ipak nikako nije slagalo s Harrvjevim dotadanjim iskustvima s Ministarstvom magije."Pa, lani sam dobio slubeni ukor samo zato to je kuni vilenjak razbio u tetkovoj kui posudu s pudingom!" ree Harry mrtei se. "I Ministarstvo magije mije zaprijetilo da u biti iskljuen iz kole u Hogvvartsu ako se budem i dalje kod kue bavio magijom!"Ako Harrvja oi nisu varale, Fudge se najednom naao u neprilici."Prilike se, Harry, mijenjaju... treba tota uzeti u obzir... u dananjoj klimi... ne eli valjda biti iskljuen iz kole?""Dakako da ne elim", odgovori mu Harry."Pa, to se onda buni?" nehajno se nasmijei Fudge. "Hajde, pojedi bar jednu pogaicu, a ja u dotle pogledati ima li Tom sobu za tebe."Kad Fudge izae iz sobe, Harry se zagleda za njim. Zbivalo se neto zaista udno. Zato gaje Fudge uope doekao u Supljem kotliu ako ne da ga kazni zbog onoga to je uinio? I, kad Harry malo bolje promisli, nije valjda uobiajeno da se ministar magije osobno plete u arobnjake djelatnosti malodobnika?Fudge se vrati s gostioniarom Tomom."Harry, soba broj jedanaest je slobodna", ree mu Fudge. "Mislim da e se u njoj ugodno osjeati. Samo jo neto, a vjerujem da e i to razumjeti - ne elim da se smuca po bezjakom Londonu, jeli ti jasno? Dri se samo Zakutne ulice. I svakog se dana vrati ovamoprije mraka. Valjda ti je jasno zato? Tom e paziti na tebe umjestomene.""Razumijem," polako odvrati Harry, "ali zato?...""Ne bismo valjda htjeli da opet zaluta?" ree Fudge i srdano senasmije. "Ne, ne... najbolje e biti da znamo gdje si... Mislim..." Fudge se glasno nakalje i uzme svoju prugastu pelerinu. "E, ja sad moram dalje, imam, zna, posla preko glave." "Jeste li moda uli u trag Blacku?" upita ga Harry. Fudgeu isklizne iz prstiju srebrna kopa na pelerini."Kako, molim? Ah, uo si i za to... ovaj, nismo, nismo jo, ali to je jo samo pitanje vremena. uvari Azkabana nisu nikad dosad zatajili... i nikad ih jo nisam vidio tako ljutite." Fudge se malko najei. "E pa, onda, do vienja!"I prui ruku Harrvju, kojem iznenada, dok se rukovao, padne neto na pamet."Ovaj... gospodine ministre? Smijem li vas neto zamoliti?""Svakako", osmjehne se Fudge."Uenici tree godine u Hogvvartsu smiju posjeivati Hogsmea-de, ali meni teta i tetak nisu potpisali traeno odobrenje. Ne biste li mi ga vi mogli potpisati?"Reklo bi se daje Fudgea obuzela nelagoda."Ah", uzdahne. "Ne. Ne, ao mije, Harry, ali ja ti nisam ni roditelj ni skrbnik...""Ali vi ste ministar magije", gorljivo e Harry. "Ako mi vi dopustite...""Ne, ao mi je, Harry, propisi su propisi", odsjeno e Fudge. "Moda e moi dogodine posjetiti Hogsmeade. Zapravo, mislim da e biti bolje da ne ide tamo... da... e pa, sad zbilja moram dalje. elim ti, Harry, ugodan boravak ovdje!"I poto se po posljednji put osmjehne i stisne Harrvju ruku, Fudge izae iz sobe. Tom prie Harrvju ozarena lica."Izvolite za mnom, gospodine Potter", ree mu. "Ja sam ve odnio gore vae stvari..."Harry poe za Tomom uz lijepe drvene stube, do vrata s mesin-ganim brojem jedanaest, koja mu Tom otkljua i otvori.U sobi je bio vrlo udoban krevet, nekoliko komada ulatenog hrastovog pokustva i vatra to je veselo pucketala, a na vrhu ormara..."Hedviga!" usklikne Harry.Bijela sova kljocne kljunom i sleti Harrvju na ruku."Imate jako pametnu sovu", zasmijulji se Tom. "Stigla je otprilike pet minuta poslije vas. Ako vam bilo to zatreba, gospodine Pot-ter, nemojte se ustruavati da mi kaete."I ponovo se nakloni i izae.Harry je dugo sjedio na krevetu i rastreseno dragao Hedvigu. Nebo koje je vidio kroz prozor naglo se mijenjalo iz zagasita, barunasta plavetnila u hladnu, elinu, zelenu boju, a onda polako u ruiastu, proaranu zlatnim arama. Harry je jedva mogao povjerovati da je prije svega nekoliko sati otiao iz Kalinina prilaza, da nije iskljuen iz kole i da su pred njim dva tjedna u kojima uope nee vidjeti Durslevjeve."Ovo je, Hedviga, bila zbilja udnovata no", ree Harry i zijevne.I ne skinuvi ak ni naoale, zavali se na jastuke i zaspi.UPLJI KOTLIHarryju je trebalo nekoliko dana da se navikne na novu, neobinu slobodu. Nikad prije nije mogao ustajati kad eli, ni jesti kad mu se prohtije. Mogao je ak i odlaziti kamo god hoe, samo da ostane u Zakutnoj ulici, a kako je ta duga ulica, poploena oblim kamenjem, bila prepuna najzamamnijih arobnjakih duana na svijetu, nije ni pomiljao da prekri rije zadanu Fudgeu i odluta u bezjaki svijet.Svakog je jutra dorukovao u upljem kotliu, gdje je rado promatrao ostale goste - smijene male vjetice iz provincije, koje su dole u kupovinu na jedan dan, potovanja vrijedne arobnjake koji su raspravljali o najnovijem uvodniku u listu Preobrazba danas, divlje vjece i promukle patuljke, a jednom ak i jednu runu babus-karu, pravu zlu vjeticu, koja je ispod svoje debele, vunene kapuljae naruila porciju prijesne jetre.Nakon doruka bi Harry otiao u stranje dvorite, izvadio arobni tapi, kucnuo njime po treoj cigli s lijeve strane, iznad kante za smee, i priekao da se u zidu otvori nadsvodeni ulaz u Zakutnu ulicu.Duge sunane dane provodio je obilazei duane i jeduckajui ispod arenih suncobrana ispred kafia, gdje su ostali gosti pokazivali jedni drugima to su kupili ("Ovo ti je, stari moj, lunaskop - ne mora vie prtljati oko karata Mjeseeve povrine, kui?"), ili su razgovarali o sluaju Siriusa Blacka ("Ja osobno ne putam vie djecu samu van dok god ga ne strpaju opet u Azkaban"). Harry nije vie morao pisati domau zadau pod pokrivaem uz pomo depne baterije. Sad je lijepo sjedio na jarkom suncu ispred sladoledarnice Floreana Fortescuea i pisao svoje sastavke uz povremenu pomo samog Floreana Fortescuea, koji je ne samo znao vrlo mnogo o spa-ljivanju vjetica u srednjem vijeku nego je i svakih pola sata donosio Harrvju besplatne vone kupove.Otkako je Harry ponovo napunio svoju novarku zlatnim galeo-nima, srebrnim srpovima i bronanim knutovima iz svoga sefa kod Gringottsa, morao se ozbiljno svladavati da ne potroi odjednom sav taj novac. Neprestance je morao podsjeati sama sebe da e jo pet godina pohaati kolu u Hogvvartsu, i kako bi mu bilo kad bi morao moljakati Durslevjeve da mu dadu novac za knjige arobnih formula, kad ne bi vie mogao kupovati sebi lijepe kolekcije zlatnih hraaka (za hrakomet, arobnjaku igru slinu pekulanju u kojoj tvrdi hraci rigaju smrdljivu tekuinu u lice igraa koji je izgubio bod). Isto gaje tako silno mamio i savreni, pokretljivi model galaksije u velikoj staklenoj kugli, uz koji ne bi vie uope morao sluati predavanja iz astronomije. Ali tjedan dana nakon dolaska u uplji kotli, na najveu ga je kunju stavio njegov najdrai duan Birana metlobojska oprema.Radoznao da vidi to je to izazvalo guvu u tom duanu, Harry se probio unutra i ugurao medu uzbuene vjetice i arobnjake, te na netom podignutom podiju ugledao najvelianstveniju metlu koju je vidio u ivotu."Upravo je stigla... prototip..." govorio je arobnjak etvrtastih eljusti svom kolegi."To je najbra metla na svijetu, je li, tata?" propitivao se djeak mlai od Harrvja njiui se u oevu naruju."Irska je reprezentacija upravo naruila sedam ovakvih ljepotica!" objavio je okupljenima vlasnik duana. "A Irci su ove godine glavni favoriti za osvajanje Svjetskog kupa!"Kad se jedna krupna vjetica pomaknula ispred Harrvja, on proita ovaj natpis uz metlu:VATRENA MUNJAOva trkaa metla, najnovija rije tehnike, ima aerodinamian, superkvalitetan jasenov drak s politurom tvrdom poput dijamanta i runo upisanim tvornikim brojem. Svaka pojedinano izabrana brezova iba u repu izotrena je do aerodinaminog savrenstva, to Vatrenoj munji daje nenadmaivu ravnoteu i besprijekornu preciznost. Vatrena munja ima akceleraciju od O do 250 kilometara nasat za deset sekundi i opremljena je arolijom za koenje kojoj se kod ne moe razbiti. Cijenu moete doznati na vlastiti zahtjev.Cijenu moete doznati na vlastiti zahtjev... Harry nije elio ni nagaati koliko zlata stoji Vatrena munja. Nikad u ivotu nije nita vie poelio od ovoga. Ipak, jo nije izgubio ni jednu utakmicu svojim Nimbusom 2000, i kakva bi smisla bilo da isprazni svoj sef u Gringottsu radi Vatrene munje kad ve ima izvrsnu metlu? Stoga nije ni pitao za cijenu, ali je gotovo svakog dana navraao u taj duan samo da pogleda Vatrenu munju.Meutim, bilo je nekih stvari koje je trebalo kupiti. Otiao je u ljekarnu da popuni svoje zalihe sastojaka arobnih napitaka, a kako su mu kolske pelerine bile ve desetak centimetara prekratke za ruke i noge, svratio je i u duan gospoe Malkin Pelerine za sve prigode i kupio novu odjeu. A najvanije je bilo kupiti nove kolske knjige, meu kojima e biti i udbenici za dva nova predmeta, Skrb za magina stvorenja i Proricanje sudbine.Dok je razgledavao izlog knjiare, Harry se iznenadi. Umjesto uobiajenih zbirki arobnih formula s naslovima u zlatotisku, veliine ploa za nogostup, stajao je iza stakla veliki eljezni kavez u kojem je bilo sto primjeraka udovine knjige o udovitima. Knjige su se hrvale i natezale jedna s drugom, bijesno i ogoreno, tako da su poderane stranice letjele na sve strane.Harry je izvadio iz depa svoj popis knjiga i prvi put ga prouio. udovina knjiga o udovitima bila je navedena kao obvezatan udbenik za Skrb za magina stvorenja. Sad je tek shvatio zato mu je Hagrid rekao da e mu ta knjiga dobro doi. Odahnuo je jer se ve pribojavao da Hagrid oekuje od njega pomo za nekog svog groznog kunog ljubimca.Kad je uao u knjiaru Krasopis i bugaica, poslovoa mu pohrli u susret."Za Hogwarts?" upita ga. "Doli ste nabaviti nove knjige?" "Da", odgovori Harry. "Trebam...""Sklonite se malo u stranu", nestrpljivo mu ree poslovoa i odgurne ga od sebe. Zatim navue par vrlo debelih rukavica, dohvati veliki, kvrgavi tap i poe prema vratima kaveza za udovinu knjigu."ekajte malo!" dobaci mu Harry. "Ja ve imam tu knjigu.""Imate je?" Poslovoi se lice razvue od olakanja. "Hvala Bogu daje imate. Danas su me ve pet puta ugrizle..."Zrakom se prolomi zvuk paranja neega - dvije udovine knjige zgrabile su treu i uzele je parati."Prestanite! Prestanite!" uzvikne poslovoa pa proturi tap kroz ipke kaveza da razdvoji knjige. "Nikad ih vie neu uzeti u prodaju, nikad! Ovo je prava ludnica! Mislio sam da smo se najgore zeznuli kad smo naruili dvjesto primjeraka Nevidljive knjige o nevidljivosti -kotale su nas itavo bogatstvo, a nikad ih nismo vidjeli... Treba li vam togod drugo?""Treba", odgovori Harry i pogleda u svoj popis. "Treba mi knjiga Cassandre Vablatskv Odmagljivanje budunosti.""Ah, razumijem, upisali ste kolegij Proricanje sudbine, je li?" ree poslovoa svlaei rukavice i vodei Harrvja u stranju prostoriju, gdje je bio i kutak posveen gatanju. Na jednom stoliu bile su naslagane knjige kao to su Predvianje nepredvidljivog: Osigurajte se od okova i Razbijene kugle: Kad vam srea okrene leda."Evo izvolite", ree mu poslovoa nakon to se popeo uz ljestve i skinuo s police debelu knjigu u crnom uvezu. "Odmagljivanje budunosti. Vrlo dobar vodi kroz sve osnovne metode vraanja - gatanje iz dlana, iz kristalne kugle, iz utrobe ptica..."Ali Harry ga nije vie sluao. Pogled mu je bio pao na jednu drugu knjigu izloenu na istom stoliu: Znamenja smrti: to vam je initi kad znate da su vam dani odbrojeni."Ah, da sam na vaem mjestu, ja to radije ne bih itao", nehajno ree knjiar kad opazi u to se Harry zagledao. "Inae ete poeti primjeivati predznake smrti na svakom koraku, a to e vam na kraju utjerati strah u kosti."Ali Harry je i dalje zurio u korice te knjige, na kojima je bio naslikan crni pas, velik kao medvjed, uagrenih oiju. Bio mu je odnekud poznat...Knjiar mu tutne u ruku Odmagljivanje budunosti. "Moda jo neto?" priupita ga."Da", odgovori Harry odvajajui pogled od oiju onog psa i zbunjeno gledajui u svoj popis. "Ovaj... trebam jo i Preobrazbu po fazama i Zbirku standardnih arobnih formula, Trei stupanj."Harry je nakon desetak minuta izaao iz knjiare Krasopis i bugaica nosei pod rukom netom kupljene knjige, pa se zaputio natrag, U uplji kotli, jedva primjeujui kuda ide i sudarajui se s prolaznicima.Uspeo se stubama do svoje sobe, uao i istresao knjige na krevet. Netko je bio pospremio sobu - kroz otvorene prozore nadiralo je sunce. uo je autobuse kako tutnje kroz nevidljivu bezjaku ulicu, i vrevu nevidljive svjetine u Zakutnoj ulici. Spazi i svoj odraz u zrcalu iznad umivaonika."Ono nije mogao biti znamen smrti", prkosno ree svom odrazu. "Jednostavno me uhvatila panika kad sam spazio ono udo u Mag-nolijinu vijencu. Vjerojatno je to bio samo neki pas lutalica..."Automatski podigne ruku i pokua zagladiti kosu."Vodi unaprijed izgubljenu bitku, dragi moj", odgovori mu zrcalo sipljivim glasom.Kako su dani odmicali, Harry se sve ee osvrtao na sve strane nee li gdjegod spaziti Rona ili Hermionu. Sad kad se bliio poetak nove kolske godine, sve je vie uenika iz Hogvvartsa stizalo u Za-kutnu ulicu. Harry se susreo sa Seamusom Finniganom i Deanom Thomasom, svojim kolegama Grvffindorima, u Biranoj metlobojskoj opremi, gdje su i oni buljili u Vatrenu munju. Nabasao je i na pravog Nevillea Longbottoma, bucmastog i zaboravljivog djeaka, ispred knjiare Krasopis i bugaica. Harry nije zastao da poavrlja s njim. inilo se daje Neville zagubio svoj popis knjiga pa gaje stroga baka izgrdila na pasja kola. Harry se nadao da baka nikad nee saznati da se on predstavljao kao Neville dok je bjeao od Ministarstva magije.Kad se probudio na posljednji dan ferija, Harry je pomislio da e se bar sutradan vidjeti s Ronom i Hermionom u Hogwarts-ekspresu. Ustao je, obukao se i otiao po posljednji put pogledati Vatrenu munju. Ba dok je razmiljao gdje e ruati, netko izvikne njegovo ime pa se okrene."Harry! Harry!"Ugleda ih kako oboje sjede ispred sladoledarnice Floreana For-tescuea. Ron je bio nevjerojatno pjegav a Hermiona preplanula od sunca. Oduevljeno su mu oboje mahali rukama."Konano!" usklikne Ron smjekajui se Harrvju dok je ovaj sjedao uz njih. "Traili smo te u Supljem kotliu, ali su nam rekli dasi ve otiao, pa smo otili u Krasopis i bugaicu, i do gospoe Mal-kin, i do...""Ja sam ve juer nabavio sve kolske potreptine", objasni im Harry. "A otkud znate da sam odsjeo u upljem kotliu?""Tata mije rekao", jednostavno mu odgovori Ron.Gospodin Weasley, koji je radio u Ministarstvu magije, uo je, naravno, to se dogodilo teti Margi."Jesi li ti, Harry, stvarno napuhao tu svoju tetu?" upita ga Her-miona ozbiljnim glasom."Nisam htio", odgovori joj Harry dok se Ron valjao od smijeha. "Jednostavno sam izgubio ivce.""Nije to, Rone, nita smijeno", otro e Hermiona. "Stvarno se udim to Harry nije iskljuen iz kole.""I ja se udim", priznade Harry. "Ne samo iskljuen nego sam mislio da u biti i uhien." Pogledavi Rona, upita ga: "Tvoj tata ne zna ipak zato me je Fudge pomilovao?""Vjerojatno zato to si to bio ti", slegne Ron ramenima svejednako se smijuckajui. "Slavni Harry Potter i te stvari. Mrsko mi je i pomisliti to bi Ministarstvo sa mnom uinilo da sam/a sluajno napuhao tetu. Istina, prvo bi me morali iskopati iz groba jer bi me mama ubila. Uostalom, moe veeras pitati mog starog. I mi emo danas prenoiti u upljem kotliu! Moemo sutra zajedno na kolodvor King's Cross! I Hermiona e s nama!"Hermiona ushieno klimne glavom."Mama i tata su me jutros dovezli tamo sa svim mojim stvarima za Hogwarts.""Izvrsno!" zadovoljno e Harry. "Pa, jeste li ve kupili sve nove knjige i potreptine?""Pogledaj samo ovo!" ree mu Ron, pa izvadi iz torbe dugaku, tanku kutiju i otvori je. "Novi novcati tapi. Trideset pet centimetara dugaak, od vrbe, s jednom vlasi iz jednorogova repa. I kupili smo sve potrebne knjige!" Pa pokae na veliku torbu ispod svoje stolice. "A to kae na one udovine knjige, a? Prodava samo to se nije rasplakao kad smo mu rekli da ih trebamo dvije.""A to je, Hermiona, sve ovo ovdje?" upita je Harry pokazujui ne na jednu nego na tri krcate torbe na stolici do nje."E pa, bit e da sam ja upisala vie predmeta nego vi!" ree Hermiona. "To su ti moje knjige za Aritmanciju, Skrb za magina stvorenja, Proricanje sudbine, Prouavanje starih runa, Bezjake studije...""Zato si uzela i Bezjake studije?" upita je Ron kolutajui oima prema Harrvju. "Pa, ti si roena bezjakinja! Mama i tata su ti bezjaci! Ti ve zna sve o njima!""Ipak, bit e zanimljivo prouavati ih sa stanovita arobnjaka", ozbiljno mu odgovori Hermiona."A kad ti, Hermiona, uope misli ove godine jesti i spavati?" upita je Harry, a Ron se zasmijulji. Hermiona ih ne udostoji odgovora."Ostalo mi je jo deset galeona", ree ona zagledajui u svoju novarku. "U rujnu mi je roendan pa su mi mama i tata dali neto novca da si unaprijed kupim dar za roendan.""Kako bi bilo da si kupi jo jednu zgodnu knjigu?" priupita je Ron toboe nedunim glasom."Ne, ne dolazi u obzir", mirno mu odgovori Hermiona. "Treba mi zapravo sova. Harry ima Hedvigu, a ti ima Errola...""Nemam", presijee je Ron u rijei. "Errol pripada cijeloj obitelji. Ja imam samo ugonju." I izvadi iz depa svoga ljubimca takora. "Moram ga odnijeti na lijeniki pregled", nadoda stavljajui ugonju na stol. "Mislim da mu je boravak u Egiptu nakodio."ugonja je bio mraviji nego prije i brci su mu se nekako ovjesili."Ima tu preko puta jedan duan maginih stvorenja", ree Har-ry, koji je u meuvremenu dobro upoznao Zakutnu ulicu. "Moe ih tamo pitati imaju li kakav lijek za ugonju, a Hermiona moe kupiti sovu."I tako su platili sladoled i preli preko ulice da svrate u Maginu menaeriju.U njoj je bilo prilino tijesno. Svaki centimetar na zidovima bio je zastrt krletkama. Osjeao se ivotinjski zadah i bilo je vrlo buno, jer su zatoenici u krletkama svi kriali, skviali, klepetali ili frktali. Vjetica za tezgom upravo je davala savjete jednom arobnjaku kako se uzgajaju dadevnjaci sa dvostrukim repom. Harry, Ron i Hermiona dotle su razgledavali krletke.Dvije velike purpurne abe krastae upravo su se gostile gutajui mrtve muhe zunzare. Golema kornjaa s oklopom optoenim dra-guljima caklila se uz prozor. Otrovni naranasti puevi polako su plazili uza stjenke spremnika za vodu. Debeli bijeli zec neprestance se pretvarao u svileni cilindar, pa opet u zeca, proizvodei praskave zvukove. Bilo je tu i maaka svih boja, buna krletka puna gavranova, koara sa udnim, okruglim krznenim stvorenjima boje senfa to su glasno zujala, a na tezgi velika krletka sa sjajnim crnim takorima koji su se igrali preskaui jedan drugome preko dugih, golih repova.Kad je arobnjak s dadevnjakom dvostrukog repa otiao, Ron se obrati vjetici za tezgom:"Doao sam radi svoga takora. Nekako mi je izblijedio otkako sam se vratio s njim iz Egipta.""Metni ga samo tu na tezgu", ree mu vjetica vadei iz depa teke crne naoale.Ron izvue ugonju iz unutarnjeg depa i stavi ga na tezgu uz krletku, u kojoj su se crni takori odmah prestali igrati i pribliili se da ga bolje pogledaju.Kao i gotovo sve to je Ron posjedovao, takora ugonju dobio je iz druge ruke (prije toga je pripadao Ronovu bratu Percvju) i bio je pomalo izubijan. Osobito je jadno izgledao uz one blistave takore u krletki."Hm", izusti vjetica podiui ugonju s tezge. "A koliko mu je godina?""Nemam pojma", odgovori Ron. "Prilino je star. Nekad je pripadao mom bratu.""A kakve sposobnosti posjeduje?" upita ga vjetica pomno promatrajui ugonju."Pa, ovaj..." promuca Ron. Istini za volju, ugonja nije nikad iskazao nikakve posebne sposobnosti. Vjetica prijee pogledom sa ugonjina poderana lijevog uha na prednju apicu, na kojoj mu je nedostajao jedan prsti, pa glasno otpuhne."Ovaj je proao kroz sito i reeto", ustvrdi ona."Bio je isti ovakav i kad mi ga je Percy dao", ree Ron kao da se brani."Jedan obini kuni ili vrtni takor kao to je ovaj ne moe ivjeti dulje od tri godine", opet e vjetica. "Ako eli neto malo dugo-vjenije, moe uzeti jednoga od ovih..."I pokae na crne takore, koji odmah ponu iznova preskakivati preko repova. Ron promrmlja:"to se prave vani!""Pa dobro, ako ga ne eli zamijeniti, moe isprobati ovu tink-turu za takore", ree vjetica i izvue ispod tezge nekakvu crvenu boicu."U redu", ree Ron. "Koliko stoji... ajoj!"Naglo se sagne jer mu neto veliko i naranasto skoi s vrha najvee krletke na glavu, a onda se okomi na ugonju bjesomuno frkui."Nemoj, Krivonjo, nemoj!" vikne vjetica, ali ugonja joj isklizne iz ruke kao mokar sapun, doskoi na pod rairenih nogu i jurne prema vratima."ugonjo!" vikne Ron i pojuri za njim iz duana. Harry mu se pridrui.Trebalo im je gotovo deset minuta da pronau ugonju, koji se sakrio pod koaricu za smee ispred Birane metlobojske opreme. Ron strpa uzdrhtalog takora opet u unutarnji dep i uspravi se trljajui glavu."to je uope ono bilo?""Jedna vrlo velika maka, ili sasvim mali tigar", odgovori Harry."A gdje je Hermiona?""Vjerojatno kupuje sovu."Pou natrag kroz prometnu ulicu do Magine menaerije. Kad su doli do nje, Hermiona je ba izlazila, ali nije nosila sovu. U naruju je vrsto drala veliku riu maku."Kupila si to udovite?" upita je Ron i zagleda se u nju otvorenih usta."Zar nije prekrasan?" ushieno e Hermiona.To je stvar ukusa, pomisli Harry. Ria je maka imala bujno i pahuljasto krzno, ali je neosporno imala i okserice, te zlovoljnu i nekako zgnjeenu njuku, kao da se glavom zabila u zid. Meutim, kako ugonje nije bilo na vidiku, maka je zadovoljno prela u Her-mioninu naruju."Hermiona, to me je udo umalo skalpiralo!" ustvrdi Ron."Ma nije on to mislio ozbiljno, je li da nisi, Krivonjo?" odvrati Hermiona."A to emo sa ugonjom?" upita je Ron pokazujui na izboinu na svom kaputu. "Njemu je potreban mir i odmor! A kako e mirovati i odmarati se uz ovo udo?""Sad si me podsjetio da si zaboravio ovu svoju tinkturu za njega", ree mu Hermiona i tutne Ronu u ruku crvenu boicu. "I prestani se brinuti! Krivonja e spavati u mojoj spavaonici a ugonja u tvojoj! U emu je problem? Jadni moj Krivonja, ona mi je vjetica rekla daje itavu vjenost bio kod nje, jer ga nitko nije htio.""Da mi je samo znati zato", zajedljivo e Ron kad su poli prema Supljem kotliu.Gospodina su Weasleyja zatekli u toionici kako ita Dnevni prorok."Harry!" nasmijei se kad digne pogled. "Kako si?""Dobro, hvala na pitanju", odgovori Harry. On, Ron i Hermiona pridrue mu se sa svim svojim kupljenim stvarima.Gospodin Weasley odloi novine, a Harry opazi ve dobro mu poznatu sliku Siriusa Blacka kako pilji u njega."Nisu ga dakle jo uhvatili?" priupita."Nisu", odgovori gospodin Weasley neobino ozbiljno. "Povukli su nas sve iz Ministarstva s naih redovitih poslova da pripomogne-mo u potrazi, ali zasad bez ikakva uspjeha.""A bismo li mi dobili kakvu nagradu da ga ulovimo?" upita ga Ron. "Ne bi bilo zgoreg doi do jo neke love...""Ne budi smijean, Rone", ree mu gospodin Weasley, koji je oito bio vrlo napet. "Blacka nee uloviti trinaestogodinji arobnjak. Njega e uloviti uvari Azkabana, pazi to sam ti rekao!"U taj as u toionicu ue gospoa Weasley natovarena kupljenim stvarima, a za njom blizanci Fred i George, uenici pete godine u Hogwartsu, te nedavno imenovani glavni prefekt Percy i Weas-levjevo najmlae dijete i jedina kerka Ginny.Ginny, koju je Harry oduvijek posebno privlaio, kao daje bila jo zbunjenija nego inae kad ga je sad ugledala, moda i zato to joj je on prole kolske godine spasio ivot u Hogvvartsu. Pocrvenjela je kao rak i promrmljala "Zdravo" a da ga nije ni pogledala. Meutim, Percy mu je sveano pruio ruku, kao da se uope ne poznaju, i rekao:"Harry, kako mije drago to te vidim!""Zdravo, Percy!" pozdravi ga Harry svladavajui se da ne prasne u smijeh."Nadam se da si dobro?" dostojanstveno ree Percy rukujui se s Harrvjem. Bilo je to ba kao da se Harry upoznaje s gradonaelnikom."Jesam, hvala lijepa...""Harry!" usklikne Fred pa odgurne laktom Percvja i duboko se pokloni. "Sjajno je to te vidim, stari moj...""Divota!" ree George, pa odgurne Freda i stisne Harrvju ruku. "Apsolutno fenomenalno!" Percy se namrgodi. "E, sad je dosta toga!" ree gospoa Weasley."Mama!" opet e Fred kao daje tek sad opazio majku, pa i njoj stisne ruku. "Pa, ovo je upravo fantastino...""Rekla sam da je dosta toga", ree gospoa Weasley odlaui kupljene stvari na praznu stolicu. "Zdravo, dragi moj Harry! Valjda si uo za veliku novost?" I pokae na novu novcatu srebrnu znaku na Percvjevim prsima. "Ve drugi glavni prefekt u naoj familiji!" nadoda nadimljui se od ponosa."I zadnji!" procijedi Fred ispod glasa."O tome ne dvojim", ree gospoa Weasley i iznenada se na-mrti. "Primijetila sam da vas dvojica niste postali prefekti.""A zato bismo i bili prefekti?" priupita je George kao da mu se gadi sama ta pomisao. "Tada bi nam ivot izgubio sav ar."Ginny se zasmijulji."Trebalo bi da sestri dajete bolji primjer!" odbrusi mu gospoa Weasley."Ginny ima i drugu brau koja joj mogu posluiti kao primjer", uznosito e Percy. "Idem se presvui."Kad on ode, George duboko uzdahne i ree Harrvju:"Pokuali smo ga strpati u jednu piramidu, ali nas je mama uhvatila na djelu."Veera je u upljem kotliu bila izvrsna. Tom je u separeu spojio tri stola pa je sedmero Weasleyjevih, Harry i Hermiona s uitkom slistilo pet vrsta jela."A kako emo, tata, sutra do King's Crossa?" upita Fred oca kad su se prihvatili slasnog okoladnog pudinga."Ministarstvo e nam staviti na raspolaganje dva automobila", odgovori gospodin Weasley.Svi dignu glave i pogledaju ga. "A zato?" radoznalo e Percy."Radi tebe, Percy", ozbiljno e George. "Na autima e biti i zastavice na kojima e pisati VF...""... to e rei Vana Faca", objasni Fred.Svi osim Percvja i gospoe Weasley prasnu u smijeh."Zato nam, oe, Ministarstvo stavlja automobile na raspolaganje?" ponovi Percy pitanje dostojanstvenim glasom."Pa, zato to mi vie nemamo auta", odgovori mu gospodin Weasley, "a budui da ja tamo radim, ine mi tu uslugu..."Rekao je to neusiljenim glasom, ali Harry svejedno primijeti da su mu ui pocrvenjele, ba kao i Ronu kad bi se naao u neprilici."Sva je srea to je tako", ivahno nadoda gospoa Weasley. "Znate li uope koliko vi svi skupa imate prtljage? Putnici bi u bezja-koj podzemnoj eljeznici imali to gledati... Jeste li se svi spakirali?""Ron nije jo spremio sve svoje stvari u koveg", ree Percy pat-nikim glasom. "Bacio ih je sve na moj krevet.""Najbolje e biti, Rone, da se odmah spakira, jer sutra ujutro neemo imati mnogo vremena", dobaci gospoa Weasley Ronu, koji osine Percyja pogledom.Nakon veere svi su bili pospani. Odlazili su jedan za drugim u svoje sobe na katu da provjere jesu li spakirali sve stvari. Ron i Percy spavali su u sobi do Harrvjeve. Harry je upravo zatvorio i zakljuao svoj koveg kad zauje kroza zid srdite glasove, pa ode vidjeti to je posrijedi.Vrata sobe broj dvanaest bila su odkrinuta a Percy je vikao na sav glas:"Bila je ovdje, na mom stoliu, skinuo sam je daje ulatim...""Nisam je ni pipnuo, shvaa?" odvrati mu Ron isto tako glasno."to se dogodilo?" upita ih Harry."Nestala mije znaka glavnog prefekta", odgovori Percy i okrene se Harryju."Nestala je i ugonjina tinktura", nadopuni ga Ron vadei stvari iz svoga kovega da jo jednom provjeri. "Moda sam je ostavio dolje, u toionici...""Ne ide ti nikamo dok ne naemo moju znaku!" prodere se Percy."Ja sam se ve spakirao pa u ja potraiti boicu", ree Harry Ronu i ode niza stube u prizemlje.Bio je na pola puta u hodniku koji je vodio do toionice kad zauje iz separea jo dva srdita glasa. Zaas prepozna glasove gospodina Weasleyja i njegove supruge. Oklijevao je as jer nije elio da oni saznaju da ih je uo kako se svaaju, ali je zastao u hodu kad je uo da i njega spominju, pa se priblii vratima separea."... nema smisla da mu ba nita ne kaemo", gorljivo je govorio gospodin Weasley. "Harry ima pravo da to zna. Ja sam govorio to i Fudgeu, ali Fudge uporno postupa s Harrvjem kao s djetetom. A njemu je ve trin