34
Iznos energije koji se u jednom hidropostrojenju (maloj hidroelektrani) može generisati, zavisi od lokacije njenog postavljanja na vodnom toku. Za nesmetan rad male hidroelektrane potrebno je najpre obezbediti pouzdan i dovoljan dotok vode, tj. odgovarajudi protok vode. Sem toga, studija za potencijalnu izgradnju male hidroelektrane na nekoj lokaciji, mora da sadrži i analizu topografskih uslova na lokaciji kako bi se obezbedio dovoljan pad za generisanje željene količine energije. Ovaj pad se formira izgradnjom brana ili preusmeravanjem vode iz rečnog toka kroz vod (ili kombinacijom oba pomenuta rešenja) tako da su gubici napora (pada) usled trenja manji od gubitaka u prirodnom vodnom toku. Planiranje eksploatacije vodenog potencijala na određenoj lokaciji je vrlo komplikovan zadatak, jer postoji praktično neograničen broj mogudih rešenja za: izbor lokacije male hidroelektrane, tip brane, sistem preusmeravanja vode, instalisane kapacitete i broj turbina, lokaciju različitih delova postrojenja, itd. Optimalno rešenje zavisi od iskustva i talenta projektanta, jer je matematička interpretacija problema i optimizacija rešenja praktično nemoguda zbog velikog broja mogudih rešenja i posebnih uslova.

3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Embed Size (px)

DESCRIPTION

dusan

Citation preview

Page 1: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Iznos energije koji se u jednom hidropostrojenju (maloj hidroelektrani) može generisati, zavisi od lokacije njenog postavljanja na vodnom toku. Za nesmetan rad male hidroelektrane potrebno je najpre obezbediti pouzdan i dovoljan dotok vode, tj. odgovarajudi protok vode. Sem toga, studija za potencijalnu izgradnju male hidroelektrane na nekoj lokaciji, mora da sadrži i analizu topografskih uslova na lokaciji kako bi se obezbedio dovoljan pad za generisanje željene količine energije. Ovaj pad se formira izgradnjom brana ili preusmeravanjem vode iz rečnog toka kroz vod (ili kombinacijom oba pomenuta rešenja) tako da su gubici napora (pada) usled trenja manji od gubitaka u prirodnom vodnom toku.

Planiranje eksploatacije vodenog potencijala na određenoj lokaciji je vrlo komplikovan zadatak, jer postoji praktično neograničen broj mogudih rešenja za: izbor lokacije male hidroelektrane, tip brane, sistem preusmeravanja vode, instalisane kapacitete i broj turbina, lokaciju različitih delova postrojenja, itd. Optimalno rešenje zavisi od iskustva i talenta projektanta, jer je matematička interpretacija problema i optimizacija rešenja praktično nemoguda zbog velikog broja mogudih rešenja i posebnih uslova.

Page 2: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Kada se neka lokacija identifikuje kao topografski pogodna za korišdenje vodne snage (kada lokacija poseduje odgovarajudi pad), prvi zadatak je ispitati i proceniti da li postoji adekvatna količina vode na datoj lokaciji toka tokom vremena.

Voda protičudi od tačke A do tačke B gubi potencijalnu energiju, određenu visinskom razlikom tačaka A i B - (Hg slika), bez obzira na tok kojim protiče (prirodni vodotok ili otvoreni kanal, cevovod i trubina). Pri tome je snaga koju voda „gubi“:

gde su:

P [kW] - snaga koju voda gubi,

Q [m3/s] - protok vode,

Hg [m] - bruto napor,

r [kg/m3] – gustina vode r=1.000 kg/m3,

g [m/s2] – gravitaciono ubrzanje g=9,81 m/s2.

Voda može da sledi prirodni vodotok, pri čemu gubi energiju usled trenja, što izaziva minimalni porast temperature vode. Ili, ona može da protiče od tačke A do B kroz izgrađeni cevni sistem za transport vode sa turbinom na samom

2

Page 3: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

donjem kraju. U ovom slučaju snaga koju poseduje voda „troši se“ prvenstveno za pokretanje turbine, dok se njen manji deo gubi usled trenja u cevovodu. Deo energije vode koji se gubi u turbini se pretvara u mehaničku energiju, a kasnije se ta mehanička energija u generatoru pretvara u električnu energiju.

Iz ovoga se vidi da je cilj dobrog idejnog rešenja da se umanje gubici snage koji nastaju od tačke A do tačke B, kako bi što veda snaga bila na raspolaganju za pokretanje turbine i obrtanje generatora.

Kako bi se procenio vodni potencijal neophodno je da poznavati promene u protoku tokom godine i koliki je dostupni bruto napor.

2

Page 4: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Količina vode koja protiče prirodnim vodnim tokom može značajno da varira tokom vremena. Te promene mogu da budu značajne čak i u toku jednog dana. Za pravilno dimenzionisanje hidroenergetskog postrojenja i određivanje mogude godišnje produkcije istog, potrebno je odrediti varijaciju protoka tokom jedne godine.

3

Page 5: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Najpogodniji način za dobijanje podataka o protoku na izabranoj lokaciji vodnog toka je dobijanje podataka o godišnjim varijacijama protoka od nadležne hidrološke institucije. Kod nas poslove pradenja i merenja stanja vodotokova obavlja Republički hidrometeorološki zavod - RHMZ http://www.hidmet.gov.rs. Protoci sa najznačajnijih rečnih tokova u Srbiji mere se na oko 190 hidroloških stanica. Podaci se obrađuju, sistematizuju po regionalnom principu (Hidrološke reonske stanice - mreža stanica površinskih voda) i po slivovima (Dunava, Save, Kolubare, Drine, Velike Morave, Južne Morave, Zapadne Morave, Timoka, Belog Drima i Egejskog mora). Ukoliko se lokacija na kojoj se planira energetsko korišdenje vode nalazi na rečnom toku u blizini neke hidrološke stanice, ovi podaci se pouzdano mogu koristiti za procenu protoka na lokaciji.

4

Page 6: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Čest je slučaj da se lokacije za i gradnju MHE nalaze na hidrološki neizučenim tokovma, gde nema sistematskih merenja. U tom slučaju uzimaju se podaci sa sličnog vodnog toka za koje postoje merenja i pretpostavlja se uniformnost promene protoka, pojave minimalnog, maksimalnog i srednjeg protoka u oba toka. Da bi se dobio protok na neizučenom toku, potrebno je vrednosti protoka sa hidraulički izučenog sličnog toka pomnožiti sa odnosom površina slivnog područja posmatrane lokacije i poznatog toka:

gde su:

Qn [m3/s] – dnevni protok ispitivanog vodnog toka,

Qp [m3/s] - dnevni protok izučenog vodnog toka,

Asln [m2] – površina slivnog područja ispitivanog toka,

Aslp [m2] - površina slivnog područja izučenog vodnog toka,

Ukoliko pomenuti podaci o merenju ne postoje, mogude je koristiti hidrološke metode bazirane na dugotrajnim podacima o količini padavina i isparavanju, podacima o površini slivnog područja i podacima o protoku sa sličnih slivnih područja. Ova metodologija omogudava samo izvođenje inicijalnih zaključaka o ukupnom hidrološkom potencijalu bez pravog posmatranja lokacije.

U slučaju da je izvodljivost projekta moguda, preporučuje sa da merenja protoka na samoj lokaciji prate studije RHMZ. Obim merenja zavisi od kvaliteta i pouzdanosti podataka dostavljenih od RHMZ-a.

5

Page 7: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Merenja protoka

Postoji relativno veliki broj metoda za merenje protoka tečnosti u otvorenim tokovima, koji u osnovi mogu biti direktni i indirektni.

Direktne metode

U direktne metode koje se najčešde koriste za određivanje protoka otvorenih vodnih tokova spadaju:

zapreminski metod,

metod korišdenja mernih objekata - preliva,

metodi rastvora i

6

Page 8: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Najjednostavniji metod za određivanje protoka najmanjih vodnih tokova (rečica i potoka) je tzv. zapreminski metod. On podrazumeva preusmeravanje celokupnog vodnog toka u posudu, kao što je bure, bačva, cisterna, čija je zapremina poznata. Poželjno je da to bude sud relativno vede zapremine (200 l ili 500 l). Pri tome, meri se hronometrom vreme potrebno da se posuda napuni vodom. Brzina kojom se sud puni je protok, koji se jednostavno računa kada se zapremina suda podeli sa vremenom punjenja.

7

Page 9: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Ukoliko je protok vodnog toka relativno manji, reda veličine nekoliko m3/s (manji od 4 m3/s prema [ESHA], tj. 50-1.000 l/s [UK Guide]), mogude je izgraditi privremeni vodotehnički objekat – merni preliv sa oštrom ivicom. Preliv je zid male visine ili brana postavljena poprečno na rečni tok čiji se protok meri, sa otvorom kroz koji se kanališe ceo vodotok. U ove prelive spadaju tri osnovne grupe:

• pravougaoni prelivi (sa oštrom ivicom i bez bočne kontrakcije),

• trougaoni prelivi i

• trapezni prelivi.

Za male protoke trougaoni preliv daje najpouzdanije rezultate, ali su trapezni i pravougaoni prelivi pouzdaniji kod vedeg raspona protoka. Prelivi mogu biti izrađeni od metala ili tvrdog drveta sa oštrim ivicama

Protok se određuje merenjem visine prelivnog mlaza – visinske razlike gornjeg nivoa vode na lokaciji uzvodno od preliva i dna otvora na pregradi. Naime, za svaki od navedenih tipova preliva postoji funkcionalna zavisnost između protoka kroz preliv i visine prelivnog mlaza, tako da je dovoljno izmeriti visinu preliva za izračunavanje protoka. Da bi se obezbedila tačnost merenja, potrebno je održavati ivice preliva oštrim i sprečiti akumulaciju sedimenta iza preliva. Visinu preliva potrebno je meriti na udaljenosti od preliva najmanje četiri puta vedoj od maksimalne visine preliva.

8

Page 10: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Pre nego što se izabere tip i odrede dimenzije preliva na lokaciji na kojoj se meri protok, potrebno je proceniti raspon protoka na mernom mestu, kako bi se obezbedile adekvatne dimenzije prelivnog otvora koje omogudavaju propuštanje potrebne količine vode.

8

Page 11: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

9

Page 12: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

10

Page 13: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Trapezni preliv koji se najčešde koristi se naziva Čipoletijev preliv (Cipoletti) (nagib 4:1)

11

Page 14: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

12

Page 15: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Trougaoni preliv koji se najčešde koristi se naziva Tomsonov (Thomson) teta=90

13

Page 16: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Metodi rastvaranja su metodi pogodni za određivanje protoka malih i plitkih izrazito turbulentnih tokova sa velikim nagibima dna strujnog toka, kod kojih se ne može koristiti metod brzina-površina i kod kojih je izgradnja vodotehničkih objekata preskupa.

Merenje protoka vodnog toka metodama rastvaranja podrazumeva ubrizgavanje rastvora hemikalije (tzv. trejsera) poznate koncentracije u vodni tok i prikupljanje uzoraka nizvodno od mesta gde je trejser ubrizgan, nakon što je došlo do potpunog mešanja trejsera i vode iz vodotoka.

Hemijski rastvor koncentracije c1 se može ubrizgavati konstantnim protokom q [m3/s], sve dok nizvodni uzorci ne pokažu nivo konstantne koncentracije c2. Uz zanemarivanje koncentracije trejsera prisutne u prirodnom vodnom toku pre ubrizgavanja c0, protok toka se određuje po izrazu (1).

Drugi metod – integracioni metod, podrazumeva ubacivanje jedne doze rastvora (poznate terminološki i kao gutljaj) zapremine V što je mogude brže u vodotok. U ovom slučaju uzorci koji se sakupljaju tokom vremena daju nam korelaciju između koncentracije i vremena, izraz (2).

14

Page 17: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

U oba slučaja koncentracija hemikalija u prikupljenim uzorcima se koristi za procenu razblaživanja, a potom primenom pomenutih jednačina može se izračunati protok. Hemikalije koje se koriste za ove metode moraju da imaju određena svojstva: da se lako rastvaraju, da budu stabilne u vodi, da se lako kvantifikuju u rastvorima male koncentracije, da budu netoksične za sve oblike živog sveta u vodnim tokovima i da na njih nema uticaja sediment i ostale prirodno prisutne hemikalije u vodi. Najpopularnije hemikalija je natrijum dihromat (Na2Cr2O7). Analiza uzoraka se obavlja kolorimetrijskom automatizovanom procedurom kojom se procenjuje koncentracija veoma malih količina jedinjenja hroma upoređivanjem sa uzorcima ubrizganog rastvora. Specijalizovana oprema koja se koristi za tu namenu je relativno skupa.

Danas se gore navedene metode sve više zamenjuju metodama gde se kao trejser koriste soli i gde se umesto koncentracije meri električna provodljivost. Ovakvi tipovi merenja podrazumevaju upotrebu jednostavnije opreme.

14

Page 18: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Indirektni metodi se koriste na srednjim i vedim vodotokovima, a svode se na merenje protočnog preseka vodnog toka i merenje brzine kroz pomenuti presek. Pri ovakvom načinu merenja, treba izabrati lokaciju gde je rečni tok relativno miran, rečno korito relativno pravo i bez rastinja. Kako brzina proticanja nije konstantna po površini protočnog preseka, neophodno je da se brzina vode meri na nekoliko različitih mesta kako bi se dobila srednja vrednost brzine. Ukoliko se radi o relativno malim tokovima, meri se brzina u jednoj tački toka i procenjuje se srednja brzina, a ako su u pitanju srednji i vedi tokovi meri se brzina u više tačaka po profilu (širini) i dubini toka, a zatim se vrši osrednjavanje brzine ili integraljenje po poprečnom preseku.

15

Page 19: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Kako bi izračunali veličinu poprečnog preseka prirodnog vodnog toka, potrebno je poprečni presek podeliti na trapeze (slika). Merenjem stranica trapeza, određenim redosledom, kao što je to ilustrovano na slici, poprečni presek bi se računao na slededi način

16

Page 20: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Postoji nekoliko uređaja da se izmeri brzina vodnog toka, od kojih se za procene hidroenergetskog potencijala vodotokova najčešde koriste:

plovak,

hidrometrijska kola,

elektro-magnetni merači.

Merenje brzine pomodu površinskog plovka je najjednostavniji metod koji se može koristiti za brza i gruba preliminarna određivanja protoka. Plovak (može biti i drveni čep ili delimično napunjena boca) koji je vedim delom potopljen, smešta se u centar vodnog toka. Meri se vreme t koje je potrebno da plovak prevali deonicu između dve lokacije l. Površinska brzina vode vp je količnik dužine l i vremena t. Obično se proces merenje obavlja nekoliko puta (minimalno 3) i određuje se srednja vrednost brzine. Kako bi dobili pretpostavljenu srednju brzinu neophodno je dobijeni rezultat pomnožiti sa korekcionim faktorom, koji zavisi od dubine vodotoka, kao i reljefa dna i obale (0,75 je najčešde uzimana vrednost) (tabela 1), tako da je protok:

Posebno izrađeni plovci se mogu izraditi da plove srednjom brzinom toka (slika sredina i desno).

17

Page 21: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Za određivanje protoka na permanentnim rečnim mernim stanicama najčešde se koriste mehanički hidrometrijski uređaji – hidrometrijska kola. Postoje dva osnovna tipa ovih uređaja: sa čašicama –sadrži 6 koničnih čašica koje se obrdu oko vertikalne ose i sa propelerom (elisom) –sadrži elisu koja rotira oko horizontalne ose koju rep peraja usmerava da bude paralelna sa tokom. Prvi tip se koristi kod manjih brzina, robusniji su (jer su njihovi ležajevi zaštideni od rečnih nanosa) i manje su tačni (tačnost ± 5 %). Drugi tip je precizniji (tačnost ± 2 %) i manje remeti strujni tok na mestu merenja.

Osnovni element hidrometrijskih kola je njihov obrtni deo (čašice ili elisa) koji se, kada se uređaj unese u vodu, okrede pod uticajem vodnog toka. Između brzine vodene struje i brzine okretanja obrtnog dela postoji odgovarajuda funkcionalna zavisnost za svaki korišdeni instrument. Broj obrtaja obrtnog dela se meri u kratkom vremenskom periodu (1 do 2 minuta), a izmerena vrednost se uz pomod pomenute funkcionalne zavisnosti pretvara u brzinu vode, dok moderna rešenja uređaja sa mikroprocesorskom tehnologijom računaju i prikazuju vrednost brzine trenutno na displeju.

Uređaji se ručno, sa mosta, iz žičare ili čamca lociraju u odgovarajudim tačkama u posmatranom protočnom preseku vodnog toka. Ovi uređaji su praktični za merenje lokalnih brzina vode i po mernom preseku se mogu jednostavno pomerati i po horizontali i po vertikali. Time se može dobiti raspodela brzina kroz protočni presek i integraljenjm kroz protočni presek - protok.

18

Page 22: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

19

Page 23: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

20

Page 24: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Elektro-magnetni merač brzine struje je električni indukcioni merni instrument, bez pokretnih delova, postavljen u potpuno zatvorenu aerodinamičnu sondu. Radi na principu Faradejevog zakona elektromagnetne indukcije po kome se magnetno polje (koje stvara senzor brzine) indukuje elektropotencijal u provodniku koji se krede (u ovom slučaju to je voda). Jednostavno rečeno, razlika potencijala koja se stvara u provodniku jednaka je proizvodu brzine kretanja provodnika (brzine proticanja vode) pomnožene sa jačinom magnetnog polja i dužinom provodnika. Sonda se može postaviti na štap ili se učvrstiti na kabl i spuštati na različite dubine. Prednost njegovog korišdenja je u tome što je manji i ima širi opseg merenja nego hidrometrijska kola. Veoma je koristan pri malim brzinama kada merači sa propelerom daju netačne podatke. Njegova osetljivost i otpornost na rastinje i nanose čine ih pogodnim za korišdenje u veoma zaprljanim ili zatravljenim tokovima.

21

Page 25: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Da bi se odredio protok pomodu hidrometrijskih kola ili elektromagnetnim meračem, potrebno je odabrati određen broj brzinskih vertikala i broj i položaja tačka po vertikali na kojima se mere brzine. Rastojanje između dve vertikale bi trebalo da bude između 1/10 (za vede tokove) i 1/5 (za male tokove) širine toka. Broj tačaka po vertikali je po pravilu 5 (za dubine preko 1 m): pri površini, 0,2h, 0,6h, 0,8h i pri dnu. Za manje dubine, broj mernih tačaka se smanjuje.

22

Page 26: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

23

Page 27: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

24

Page 28: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

25

Page 29: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Merenje brzina strujanja duž rečnog toka i određivanje protoka u kradim vremenskim intervalima nije praktično, jer je ovaj posao zametan i skup. Mnogo je celishodnije i jednostavnije kontinualno meriti nivo – vodostaj vodnog toka, jer svakom vodostaju odgovara određena količina vode. Mora se nadi odgovarajuda tačka na relativno ravnom i mestu na kome reka mirno teče gde de se postaviti merni instrument – vodomerna letva. Vodotok na ovom mestu mora da ima ujednačenu širinu, a oblast mora biti jasno definisana i čista. Kako protok vodnog toka varira, nivo vode raste ili opada. Stanje se proverava svakog dana u isto vreme i to na stubu izbaždarene vodomerne letve čita se trenutno stanje. Kod savremenih uređaja nivo vode se automatski registruje. Svega nekoliko puta tokom godine izvrše se tačna merenja protoka, pri čemu se označava koliki je bo vodostaj pri svakom merenju. Uzajamna veza između izmerenih nivoa i protoka u vodotoku daje krivu, koja se naziva konsumpciona kriva, koja omogudava procenu vrednosti protoka vodotoka merenjem vrednosti vodostaja.

Konsumpciona kriva se može matematički izraziti formulom na slajdu

gde su:

C i n konstante

H [m] – trenutni vodostaj

H0 [m]– nivo za nulti protok (korekcioni faktor)

26

Page 30: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Podaci koji se dobiju o godišnjoj varijaciji dnevnog protoka na jedan od prethodno pobrojanih načina treba sistematizovati na odgovarajudi način. Jedan je prikazati ih u formi hidrografa, koji predstavlja hronološki prikazanu dnevnu varijaciju protoka u kalendarskoj godini. Ovakav je prikaz lak za pradenje i razumevanje, ali nije previše korisan za izračunavanje energetskog potencijala vodnog toka.

27

Page 31: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Drugi način organizovanja podataka o godišnjoj varijaciji dnevnog protoka, predstavlja crtanje krive trajanja protoka koja pokazuje raspodelu protoka vodotoka tokom godine. Na apscisnoj osi je prikazan procenat vremena za koje protok na posmatranom mestu dostiže ili premašuje vrednost protoka na ordinatnoj osi.

Tako na primer, sa krive trajanja protoka može se odmah proceniti nivo protoka koji de biti dostupan najmanje 50 % godišnje (poznat kao Q50%). Protok koji se javlja preko 95 % vremena godišnje najčešde se uzima kao karkteristična vrednost minimalnog protoka vodotoka.

U jednom posmatranom regionu krive trajanja protoka su po pravilu slične, ali na njihov oblik znatno utiče i stanje zemljišta na kome se nalazi tok, pokrivenost vegetacijom i u manjem obimu oblik sliva, kao i uticaji ljudi: izgradnja rezervoara, zahvata i preliva. Uravnotežena kriva označava tok sa malo poplava gde najveda količina vode u toku potiče iz podzemnih izvora, dok strma kriva označava tok sa čestim poplavama i sušnim periodom i malom količinom vode iz podzemnih izvora.

28

Page 32: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Nekontrolisano izdvajanje vode iz rečnog korita, radi dovođenja do turbine, čak iako se vrada u rečni tok blizu mesta zahvata, može dovesti do isušivanja delova rečnog korita uz ozbiljne posledice po vodeni ekosistem. Kako bi se ova pojava izbegla, u dozvoli za preusmeravanje vode u turbinu ili dozvola za zahvatanje vode iz reke ili potoka, skoro uvek se naznačava protok tečnosti koji mora ostane u toku. Ovaj preostali protok se različito naziva: rezervisani, kompenzacioni ili biološki minimalni protok.

Vrednost ovog protoka treba pažljivo oceniti, jer sa jedne strane njegova suviše mala vrednost može negativno uticati na floru i faunu vodnog toka, a njegova prevelika vrednost utiče na proizvodnju električne energije) posebno u periodima niskog protoka), čime se smanjuje dobit od instalacije.

29

Page 33: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Bruto napor predstavlja vertikalno rastojanje koje voda pređe prilikom generisanja snage, odnosno rastojanje između gornjeg i donjeg nivoa vode.

Terenska merenja bruto napora se obično izvode korišdenjem tehnika posmatranja. Neophodan nivo preciznosti merenja sam namede metod koji de se pri tome koristiti.

U prošlosti najbolji način je bio nivelisanje položaja posmatrača sa štapom (slika 2), ali je proces bio spor. Tačnija merenja se dobijaju korišdenjem altimetra ili manje tačnije sa klinometrom ili Abni nivelisanjem (slika 3). Danas sa digitalnim meračima uglova, elektronskim digitalnim nivelatorima i posebno sa elektronskim kompaktnim stanicama ovaj posao je pojednostavljen. Moderni elektronski nivelatori omoguduju automatsko predstavljanje podataka o visini i udaljenosti za 4 sekunde sa tačnošdu merenja visine od 0.4mm, i interna memorija omogudava da se čuva oko 2400 podataka. Premeravanje uz pomod GPS-a je ved postala praksa i ručni GPS risiver je idealan za terensko pozicioniranje i grubu izradu mapa.

30

Page 34: 3 Odredjivanje Energetskog Potencijala Vodnog Toka

Kada se odredi mogudi bruto napor neophodno je uračunati gubitke koji se javljaju na ulazu u cev tj rešetke koja sparečava ulazak čvrstih predmeta u cev, trenje u cevima, kolenima i ventilima. Pored ovih gubitaka, određeni tipovi turbina moraju da izbaciju vodu na nivo koji je vedi od nivoa donje vode. Bruto napor od koga se oduzme suma svih gubitaka daje neto napor, koji predstavlja napor koji pokrede turbinu.

31