3. međunarodni znanstveni skup Socijalizam na klupi KOMUNISTI I KOMUNISTIČKE PARTIJE: POLITIKE, AKCIJE, DEBATE

Knjiga sažetaka

3rd International Conference Socialism on the Bench COMMUNISTS AND COMMUNIST PARTIES:

POLICIES, ACTIONS, DEBATES Book of Abstracts

Biblioteka Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma CeKaPISarnica, svezak br. 11

Nakladnik

Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

Za nakladnika prof. dr. sc. Alfio Barbieri

Urednici izdanja Anita Buhin

Chiara Bonfiglioli Igor Stanić

ISBN 978-953-7320-63-8

Skup je organiziran uz potporu

Pula 2017.

Poziv na sudjelovanje / Call for papers Program skupa / Conference Program Sažeci /Abstracts Sudionici / Participants

5

10

18

64

6

Niz dvogodišnjih međunarodnih znanstvenih skupova pod zajedničkim nazivom

Socijalizam na klupi pokrenut je 2013. godine. U godinu ranije osnovanom Centru

za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma tim smo nazivom htjeli poručiti

da socijalizam postavljamo na školsku i studentsku klupu kao predmet istraživanja,

na optuženičku klupu zbog svega krivo učinjenog i na klupu za rezervne igrače

radi potencijala koji na bolji način može biti iskorišten u budućnosti. Povrh toga,

temi smo pristupili i generacijski, mahom iz perspektive onih koji nemaju vlastitog

odraslog iskustva života u jugoslavenskom socijalizmu jer su tada još bili u

školskim klupama, a danas tome razdoblju pristupaju kao istraživači. Tema prvog

skupa iz 2013. bile su Kulturološke i povijesne interpretacije jugoslavenskoga i

postjugoslavenskih društava, dok je 2015. tema Socijalizam: izgradnja i razgradnja

obuhvatila širi prostor i u Pulu dovela oko stotinu sudionika. Izlaganja s prvoga

skupa objavljena su već 2013. u zborniku Socijalizam na klupi i 2014. kao temati u

tri hrvatska znanstvena časopisa (Časopis za suvremenu povijest, Historijski zbornik,

Narodna umjetnost). Odabrana izlaganja s drugoga skupa izaći će 2017. u posebnom

zborniku.

Dok su se u temi prošloga skupa obljetnički odražavale 1945. i 1990. s početkom i

krajem društava državnog socijalizma, treći će Socijalizam na klupi ponovno biti

odjek prijelomnih povijesnih događaja. Temom Komunisti i komunističke partije:

politike, akcije, debate želimo potaknuti istraživanje komunističkoga djelovanja na

prostoru širem od onoga koji je obuhvaćala socijalistička Jugoslavija i u vremenu

duljem od trajanja te države. U prvom redu ponukani stogodišnjicom Oktobarske

revolucije, otvoreni smo za sva izlaganja koja će razmatrati ostvarene i neostvarene

komunističke politike, uspjele i neuspjele akcije, plodne i jalove debate. Drugim

riječima, svu slojevitost strujanja unutar komunističkih krugova koji su se za vlast

borili ili je osvojili, obnašali i gubili, svu težinu odnosa među komunistima i prema

protukomunističkim snagama, sve uspjehe i neuspjehe komunističkoga djelovanja

na području unutarnje i vanjske politike, društvenih i ekonomskih odnosa,

obrazovanja, znanosti, kulture i umjetnosti. Svjesni činjenice da su prošla dva

skupa mahom okupila znanstvenike koji se bave jugoslavenskim temama te da će

to i ubuduće biti tako, ističemo drugi važan obljetnički motiv: osamdesetu

godišnjicu dolaska Josipa Broza Tita na čelo Komunističke partije Jugoslavije te

početak njezine federalizacije osnivanjem KP Hrvatske i KP Slovenije. Savez

komunista Jugoslavije, širina njegova utjecaja i količina raznolikih dostupnih izvora

vape za novim istraživanjima i interpretacijama. Očekujemo da će predmet

izlaganja na skupu biti vodeći, anonimni i bivši komunisti, oni koje su smatrali

svojim unutarnjim i vanjskim neprijateljima, događaji koje su pokretali, procesi

kojima su upravljali, pojave koje su im izmicale kontroli, teorije i ideali koje su

zastupali te prakse koje su potvrđivale zadani kurs ili s njega skretale.

7

Pregledavanje kronologije otkrilo bi još nekoliko većih i manjih obljetnica koje

također mogu biti tema skupa, no 1917. i 1937. dovoljno su jaki okidači kojima u

ovom pozivu želimo pripremiti teren za uzbudljivu trodnevnu raspravu u rujnu

2017., ali do tada i gotovo jednogodišnje istraživanje i promišljanje sudionika čije

prijave znatiželjno očekujemo.

Cilj naših skupova, kao i cjelokupnog djelovanja Centra, ostaje isti: jačanje suradnje

među znanstvenicima s bliskim istraživačkim interesima, uočavanje tematskih,

metodoloških i interpretacijskih podudarnosti, upoznavanje različitih tumačenja,

poticanje dijaloga i novih istraživanja.

Službeni jezici skupa su hrvatski (i međusobno razumljivi jezici) i engleski. Pozvani

predavači održat će tri plenarna predavanja. Sudionici će držati izlaganja u trajanju

od 15 minuta unutar manjih panela. Prihvaćamo individualne prijave i samo

iznimno prijave cijelih panela s 3-4 izlagača. Ovisno o interesu sudionika, nakon

skupa moguće je dogovoriti zajedničko objavljivanje radova.

Skup će se održati na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli i u partnerstvu sa Zakladom

Rosa Luxemburg. Kotizacija nije predviđena. Organizator osigurava dva ručka i

dvije večere te popust u preporučenom hotelu, a sudionici sami snose trošak

putovanja i smještaja.

Rok za prijavu je 1. travnja 2017. Molimo vas da popunite prijavni obrazac i

pošaljete ga na adresu ckpis.conf@gmail.com. Do 30. travnja 2017. uslijedit će

obavijest o prihvaćenim izlaganjima uz daljnje obavijesti o skupu. Sve informacije

dostupne su na stranici http://www.unipu.hr/index.php?id=klupa2017.

Veselimo se vašim prijavama!

Pula, 4. studenog 2016. Organizacijski odbor

The series of biennial international conferences titled Socialism on the Bench was launched in

2013. At the time, in the one-year old Centre for Cultural and Historical Research of Socialism,

with this title we wanted to communicate that we place socialism on a pupils’ or students’ desk as

a research subject, on the court bench for all that was done wrong, and on a substitutes’ bench due

8

to its potential that might be better used in the future. Moreover, our approach was a generational

one and it mainly came from the perspective of those who had no personal experience with living

under Yugoslav socialism since they were still sitting at school desks, while nowadays they

approach that period as researchers. In 2013 the topic of the first conferencewas Cultural and

Historical Interpretations of Yugoslav and Post-Yugoslav Societies, while in 2015 the topic was

Socialism: Construction and Deconstruction, so it broadened the area covered and attracted

around a hundred participants. Already in 2013, many conference papers were published in the

edited volume Socialism on the Bench and in 2014 in the special issues of three Croatian

academic journals (Časopis za suvremenu povijest, Historijski zbornik, Narodna

umjetnost). A selection of papers from the second conference will be published in an edited

volume in 2017.

While the themes of the last conference reflected the anniversaries of 1945 and 1990, with the

beginning and end of state socialism, the third Socialism on the Bench conference will again be

echoing historical events. With the theme Communists and Communist Parties: Policies, Actions,

Debates, we want to encourage research into communist activity in a broader geographical area

than the one covered by socialist Yugoslavia, and during a period lasting longer than the existence

of that country. Primarily moved by the centenary of the October Revolution, we are open to all

presentations that will consider realized and unrealized communist policies, successful and failed

actions, fertile and sterile debates. In other words, all the stratified currents within the communist

circles who have fought for power, or gained it, kept it and lost it, all the weight of the

relationships between communists and towards anti-communist forces, all the successes and

failures of communist activities in the fields of internal and foreign politics, social and economic

relations, education, science, culture and art. Being aware of the fact that the last two conferences

gathered scholars who are mainly working on Yugoslav themes, and that this interest will

continue in the future, we emphasize another important commemorative motive: the 80 th

anniversary of Josip Broz Tito’s rise to the head of the Communist Party of Yugoslavia and the

beginning of its federalisation with the establishment of the Communist Parties of Croatia and

Slovenia. The League of Communists of Yugoslavia, the width of its impact and the amount of

various available sources, are urgently demanding new researches and interpretations. We expect

that the conference subjects will include: leading and anonymous party members, former

communists, as well as those defined as their internal and external enemies; the events that

communists initiated, the processes they managed, the occurrences they could not control; the

theories and ideals they promoted, as well as the practices which confirmed the chosen line or forced

them to divert from it. A look at the chronology would reveal even more major and minor

anniversaries whichalso can be a theme of the conference, but 1917 and 1937 are strong enough

catalysts for this conference call, and can help us to prepare the terrain for an exciting three days

discussion in September 2017. Until then, participants will have almost a year time for research

and for thinking through their submissions, which we are very much looking forward to receive.

9

The goal of our conferences, as well as the entire mission of the Centre,remains the same:

strengthening the cooperationamong scholars with similar research interests, revealing topical,

methodological and interpretational similarities, hearing various interpretations, enhancing

dialogue and new research.

The conference languages will be Croatian (and mutually understandable languages) and English.

Invited keynote speakers will deliver three plenary lectures. Participants’ presentation time is 15

minutes within small panels. We accept individual applications and only exceptionally entire

panels with 3-4 speakers. Depending on the participants’ interest, it will be possible to agree on

joint publication projects after the conference.

The conference will be held at the Juraj Dobrila University of Pula and in partnership with the

Rosa Luxemburg Foundation. There is no conference fee. Participants will have to arrange their

own trip and accommodation. Conference organizers will provide two lunches and two suppers

and arrange a discount at the recommended hotel.

Application deadline is April 1, 2017. Please, fill in the application form and send it to

ckpis.conf@gmail.com. By April 30, applicants will be notified about the acceptance of their

proposal and will receive further details about the conference. All information is available at

http://www.unipu.hr/index.php?id=klupa2017.

We are looking forward to your submissions!

Pula, November 4, 2016 Organizing Committee

11

MJESTO ODRŽAVANJA SKUPA/CONFERENCE VENUE Sveučlište Jurja Dobrile u Puli / Juraj Dobrila University of Pula Ivana Matetića Ronjgova 1 OTVARANJE, ZATVARANJE, POZVANA PREDAVANJA I OKRUGLI STOLOVI / OPENING, CLOSING, KEYNOTE LECTURES AND ROUND TABLES Svečana dvorana Tone Peruško, Filozofski fakultet, drugi kat/ Aula Magna Tone Peruško, Faculty of Humanities, second floor RAD PO SKECIJAMA/WORK IN SECTIONS Dvorane/Lecture rooms: 12 (prizemlje/ground floor), 17 (prvi kat/first floor), 18 (prvi kat/first floor), 28/4 (2. polukat/2ndmezzanine), 28/5 (2. polukat/2ndmezzanine) Po 15 minuta za svako izlaganje i 10 minuta za raspravu nakon svakog izlaganja./Duration: 15 minutes per presentation and 10 minutes per discussion after every paper. STANKE/BREAKS Osvježenje u prizemlju / Refreshments at the enterance hall RUČAK I VEČERA/LUNCH AND DINNER Studentski restoran / Student restaurant, ulaz iz / entrance from Preradovićeva 28 MREŽNA STRANICA/WEB-PAGE http://www.unipu.hr/index.php?id=klupa2017

GLAVNI RASPORED / GENERAL SCHEDULE

ČETVRTAK / THURSDAY, 28.9.2017.

10.00

REGISTRACIJA / REGISTRATION

Filozofski fakultet, Matetića Ronjgova 1, prizemlje / Faculty of Humanities, Matetića

Ronjgova 1, ground floor

12.30 OTVORENJE / OPENING

Svečana dvorana Tone Peruško, 2. kat / Aula magna Tone Peruško, 2nd

floor

13.00

PLENARNO PREDAVANJE / KEYNOTE LECTURE

Stephen A. Smith, University of Oxford: The Russian Revolution: a Hundred Years On

Svečana dvorana / Aula magna

14.30 Ručak, Studentski restoran, Kampus / Lunch, Student restaurant, Campus

16.00

RAD U SEKCIJAMA A–E / WORK IN SECTIONS A–E

Filozofski fakultet / Faculty of Humanities

Dvorane / lecture rooms 12, 17, 18, 28/5, 28/4

12

17.40 Stanka / Break

18.00 SEKCIJE A–E / SECTIONS A–E

20.00 Večera, Studentski restoran, Kampus

Dinner, Student restaurant, Campus

PETAK / FRIDAY, 29.9.2017. 9.30 SEKCIJE A–D / SECTIONS A–D

10.45 Stanka / Break

11.00 SEKCIJE A–D / SECTIONS A–D

11.50 Stanka / Break

12.00

OKRUGLI STOL / ROUND TABLE

Biblioteka CeKaPISarnica: zbornici Stvaranje socijalističkoga čovjeka i Socijalizam:

izgradnja i razgradnja

Igor Duda, Chiara Bonfiglioli, Boris Koroman, Tanja Petrović, Paul Stubbs

Svečana dvorana / Aula magna

12.50 Stanka / Break

13.00

PLENARNO PREDAVANJE/ KEYNOTE LECTURE

Jens Gieseke, ZZF Potsdam: Communist Parties in State Socialist Societies after 1956.

The Case of East Germany and beyond

Svečana dvorana / Aula magna

14.30 Ručak, Studentski restoran, Kampus

Lunch, Student restaurant, Campus

16.00 SEKCIJE A–D / SECTIONS A–D

17.40 Stanka / Break

18.00 SEKCIJE A–D / SECTIONS A–D

20.00 Večera, Studentski restoran, Kampus

Dinner, Student restaurant, Campus

SUBOTA / SATURDAY, 30.9.2017. 9.30 SEKCIJE A–D / SECTIONS A–D

10.45 Stanka / Break

11.00

OKRUGLI STOL / ROUND TABLE

Social Inequalities and Discontent in Yugoslav Socialism: Rory Archer, Igor Duda, Paul

Stubbs, Chiara Bonfiglioli, Brigitte Le Normand, Goran Musić

Svečana dvorana / Aula magna

11.50 Stanka / Break

12.00

PLENARNO PREDAVANJE/ KEYNOTE LECTURE

Pavel Kolář, EUI Florence: The End of the Party: Ideological Disbelief and the Decline

of Mass Politics since 1968

Svečana dvorana / Aula magna

13.15 ZATVARANJE / CLOSING

Svečana dvorana / Aula magna

13

A Sekcije / Sections A1–A7 Dvorana / Room 28/5 (2. polukat/2nd mezzanine)

ČETVRTAK / THURSDAY, 28.9.2017.

16.00 A1: KOMUNISTI I 1940-e / COMMUNISTS AND THE 1940s

Moderator: Milivoj Bešlin

Bartul Čović: Bratstvo i jedinstvo kao politička dimenzija Narodnog fronta: Kominterna, KPJ

i Ustanak naroda Hrvatske

Jelena Đureinović: Revolution, Liberation, Civil War. The (Re)Interpretation of the Agency

and the Goals of the Communist Party of Yugoslavia in the 1941 Uprising in Serbia

Vedran Duančić: Marks(izam), prirodne i tehničke znanosti u Jugoslaviji u drugoj polovici 1940-ih

18.00 A2: KOMUNISTI I 1950-e / COMMUNISTS AND THE 1950s Moderator: Marco Abram

Ivan Radenković: Neslaganja oko samoupravne privredne politike: debata Tempo – Todorović

Edvin Pezo: Strukture političke moći i unutarpartijski diskurs. Organizacija i pregovaranje

političke moći unutar Saveza komunista Jugoslavije u 1950/60-im godinama

Milivoj Bešlin: „Ništa što je stvoreno ne sme za nas biti toliko sveto da ne bi moglo biti

prevladano“: Usvajanje Programa SKJ 1958. i reformske tendencije u jugoslovenskom društvu 1960-ih i početkom 1970-ih

PETAK / FRIDAY, 29.9.2017.

9.30 A3: KOMUNISTI I 1960-e / COMMUNISTS AND THE 1960s Moderator: Vedran Duančić

Vinko Drača, Marija Dejanović: Radnički ideali u birokratiziranom obrazovanju: Reforme osnovnoškolskog obrazovanja od 1945. do 1965.

Vladan Vukliš: Na margini jedne pobune: Banjaluka i studentski protesti 1968.

Pieter Troch: Ideology in the periphery: the Communist vanguard in (Kosovska) Mitrovica and the ideological reform programme of the Yugoslav League of Communists during the

1960s

16.00 A5: KOMUNISTI I 1980-e / COMMUNISTS AND THE 1980s

Moderator: Goran Musić

Tomislav Branđolica: Partijski vrh, medijska strategija i „druga“ Deseta sjednica CK SKH 1983.: uvod u „Bijelu knjigu“

Marko Grdešić: Zašto je Milošević pobijedio na „Osmoj sjednici”?

Boris Mosković: Partija kao arena za sukobljavanje: konfrontacije između čelnih

jugoslavenskih komunista i njihova recepcija u javnom prostoru 1988.–1990.

Stevo Đurašković: Izgradnja socijalističkih nacija u SFRJ – izvor nacionalizma u 1990-ima?

18.00 A6: EKONOMIJA 1 / ECONOMY1 Moderator: Vladimir Unkovski-Korica

Saša Senjan: Važnost i svrha socijalističkih takmičenja za Komunističku partiju Jugoslavije na primjeru okruga Varaždin od 1945. do 1952. godine

Saša Vejzagić: Self-Managerialism Against Ideological Correctness – The Role of the Party in Yugoslav Big Companies on the Case of Industrija Nafte – INA 1965–1975

Davor Kovačić: Negativne pojave u jugoslavenskom socijalističkom nogometu -

namještanja utakmica i nezakonito trošenje društvenih sredstava

SUBOTA / SATURDAY, 30.9.2017.

9.30 A7: EKONOMIJA 2 / ECONOMY 2

Moderator: Saša Vejzagić

Krešimir Zovak: Komunisti i tržište protiv radnika

Domagoj Mihaljević: Je li Jugoslavija bila klasno društvo?

Mladen Panić: Nationalism as Ideology Behind the Privatization Theft in Croatia. Characteristics of social property and how was it expropriated from the Croatian workers

14

B Sekcije / Sections B1–B7 Dvorana / Room 12 (prizemlje / ground floor)

ČETVRTAK / THURSDAY, 28.9.2017.

16.00 B1: FRANCUSKA I RUMUNJSKA / FRANCE AND ROMANIA

Moderator: Vjeran Pavlaković

Catherine Samary: The impact of the Yugoslav revolution and self-management experience

as a dividing line among anti-Stalinist Marxist currents (the example of the French Revolutionary Communist League/LCR and the debates among Trotskyite currents)

Christophe Keroslian: The campaign of Jacques Duclos during the French presidential

election, from 2th May to 1st June 1969. Study on the development of communication strategies of the PCF in the late 1960s.

Anne Madelain: Komunizam, Tito i „Istočni blok” u francuskim školama

18.00 B2: GLAZBA / MUSIC

Moderatorica: Lada Duraković

Davor Vidaković: Suton jugoslovenskog komunizma u svjetlu odmetnute muzičke industrije

Ana Petrov: „Komunista po organizaciji, ne po osećaju”: komunizam u diskursima i

praksama jugoslovenskih muzičara

Danijela Špirić Beard: Rocking the Party Line: Jugoslavenski Festival Revolucionarne i

Rodoljubne Pjesme and Popular Music of Commitment (1975−1978)

PETAK / FRIDAY, 29.9.2017.

9.30 B3: LIKOVNA UMJETNOST / VISUAL ARTS

Moderatorica: Tanja Petrović

Vesna Kruljac: Politički disput i napad na enformelnu apstrakciju u Jugoslaviji (1962/1963)

Lidija Bencetić: EXAT 51 i kultura neslaganja

Ivana Hanaček: Slomljeni narativ: Veze između Komunističke partije Jugoslavije i

Udruženja umjetnika Zemlja u međuratnom periodu

11.00 B4: ARHITEKTURA / ARCHITECTURE Moderator: Mišo Kapetanović

Filip Kozina: „Dokaz i izraz prijateljstva“ sovjetskog i poljskog naroda? Palača kulture i znanosti u Varšavi iz (ne samo) književnog očišta

Harald Engler: Concrete fractions and reform heads – debates on reform of architecture and construction in and outside the communist party (SED) in the GDR

16.00 B5: KAZALIŠTE I FILM / THEATRE AND FILM

Moderator: Andrea Matošević

Leo Rafolt: Dramaturgija partije, kazalište particije: Brezovčev W&T i heterotopije političkog

teatra

Lada Stevanović: Razočarao si me i kao čovek i kao komunista: Lik komunistkinje i

komuniste u jugoslovenskom flimu

Sanja Radović: Kraj „crnog talasa“ i slučaj Plastičnog Isusa

18.00 B6: POPULARNA KULTURA / POPULAR CULTURE

Moderator: Boris Koroman

Anita Buhin: Miss socijalizma: komunistički moral i natjecanja ljepote. Komparativne studije

Jugoslavije i Italije

Tatjana Ileš: Komunizam u retrovizoru: šezdesete u hrvatskom romanu 21. stoljeća

SUBOTA / SATURDAY, 30.9.2017.

9.30 B7: MEDIJI / THE MEDIA Moderatorica: Magdalena Najbar-Agičić

Jan Pelikán: Nacionalni odnosi u Jugoslaviji na početku 70-ih godina u refleksiji Vjesnika i Politike

Željko Krušelj: Političke tiskovine kao faktor dezintegracije jugoslavenske federacije

Slađana Josipović Batorek: Protuvjerska propaganda na stranicama Glasa Slavonije od uspostave komunističkih vlasti do suđenja nadbiskupu Alojziju Stepincu (svibanj 1945. – listopad 1946. godine)

15

C Sekcije / Sections C1–C7 Dvorana / Room 17 (prvi kat / first floor)

ČETVRTAK / THURSDAY, 28.9.2017.

16.00 C1: TALIJANSKO-JUGOSLAVENSKI ODNOSI / ITALIAN-YUGOSLAV RELATIONS Moderatorica: Chiara Bonfiglioli

Marco Abram: The CPY, Internationalism and the Cominformist Opposition: the

Confrontation with Italian Communist Workers in Rijeka

Francesca Rolandi: Our village is dying. The League of Communists of Croatia and the

phenomenon of escapes from Istria

Mila Orlić: „Ovdje su crvene zvijezde veće nego u Istri!“. Odnos Komunističke partije Italije prema istarskim ezulima u poslijeratnoj Emiliji

Federico Tenca Montini: Talijanska titoistička stranka (1951–1962.)

18.00 C2: GLOBALNI ŠOK I LJEVICA: DUGE 1970-e U EUROPI / THE SHOCK OF THE GLOBAL AND THE LEFT: THE LONG 1970s IN EUROPE

Moderator: Paul Stubbs

Michele Di Donato: West European Communism, Social Democracy and the Challenge of

Globalization

Vladimir Unkovski-Korica: City, nation, globalisation: Yugoslav Communist town twinning

policies in the Cold War

PETAK / FRIDAY, 29.9.2017.

9.30 C3: SSSR / USSR

Moderatorica: Anne Madelain

Dimitrije Birač: Sovjetska debata o industrijalizaciji s naglaskom na poglede Lijeve

opozicije

Evgeny Manzhurin: Culture: The Soft Power of Losers

Andrei Dudchik: Communism as a science: development of the Soviet ideological canon in the 1920-80s (Belarusian case)

16.00 C5: JUGOSLAVIJA I ISTOČNA EUROPA / YUGOSLAVIA AND EASTERN EUROPE

Moderatorica: Radina Vučetić

Magdalena Najbar-Agičić: Partija i mediji poslije Drugoga svjetskog rata: Poljska i

Jugoslavija – pokušaj usporedne analize.

Ondřej Vojtěchovský: Privremeni rad u socijalističkom inozemstvu. Jugoslavenski radnici u

Čehoslovačkoj 70-ih i 80-ih godina

Milan Sovilj: Izveštavanje novina Rudé právo, centralnog organa Komunističke partije

Čehoslovačke, o Josipu Brozu Titu u vreme bitnih dešavanja u čehoslovačko-jugoslovenskim odnosima nakon Drugog svetskog rata

Boris Stamenić: Državnički posjet kao inscenacija ideološkog poretka: Enver Hoxha u

Zagrebu 1946. godine.

18.00 C6: JUGOSLAVENI U ISTOČNOJ EUROPI / YUGOSLAVS IN EASTERN EUROPE Moderator: Ondřej Vojtěchovský

Stefan Gužvica: Surviving the Soviet Thermidor: A Statistical Analysis of Yugoslav Victims of the Great Purge

Peter Vukman: Political views and political activities of Cominformist emigrants in Hungary in late 1950s and early 1960s

SUBOTA / SATURDAY, 30.9.2017.

9.30 C7: 1990-e I DALJE / THE 1990s AND BEYOND

Moderatorica: Katarina Peović Vuković

Alfredo Sasso: Burdens of the past, levities of the present. The Bosnian-Herzegovinian

Communists and the 1990 founding elections

Tatjana Šarić, Marijana Jukić: Partija u arhivskim spremištima – što očekivati?

Tamara Pavasović Trošt: Transforming the Communist Narrative: Communist Crimes in

History Textbooks in Post-Yugoslav Countries 2000–2017

16

D Sekcije / Sections D1–D7 Dvorana / Room 18 (prvi kat / first floor)

ČETVRTAK / THURSDAY, 28.9.2017.

16.00 D1: TEORIJA / THEORY Moderator: Domagoj Mihaljević

Toni Prug: Teorijske greške komunista u korištenju Marxovog rada kod promišljanja

socijalizma

Matija Jelača: Izmišljanje postkapitalističke budućnosti ili izbjegavanje komunizma?

Katarina Peović Vuković: Partija danas

Mirna Radin-Sabadoš: Revolution around the world translated – publishing the New Left in SFRY

18.00 D2: TITO I SIMBOLIČKE PRAKSE / TITO AND THE SYMbOLIC PRACTICES Moderator: Vjeran Pavlaković

Ivan Smoljan, Nikolina Rusac: „Živio Tito“ – parole povodom dolaska Međusavezničke

komisije za razgraničenje 1946. godine

Nikola Baković: Od ideološkog bratstva do komercijalnog prijateljstva. „Voz bratstva i jedinstva“ kao primer građenja translokalne infrastrukture u drugoj Jugoslaviji

Albert Bing: Titoizam i kultura neslaganja (pojava opozicije u kulturi)

PETAK / FRIDAY, 29.9.2017.

9.30 D3: TITO U AFRICI / TITO IN AFRICA Moderatorica: Anita Buhin

Radina Vučetić: Tito u Africi: reprezentacije moći

Jure Ramšak: Stari i novi revolucionari: interakcija između jugoslovenskih i afričkih lidera u osamdesetim godina

Nemanja Radonjić: Veoma različitim putevima u socijalizam: Jugoslovenski komunisti i

afrički „napredni pokreti“ 1945–1970.

11.00 D4: NESVRSTANI / THE NON-ALIGNED

Moderator: Jure Ramšak

Leonora Dugonjić: Yugoslav communists as non-aligned intellectuals

Paul Stubbs: The Non-Aligned Movement's Impact on UN Social Rights

16.00

D5: POVIJEST I NASLJEĐE AFŽ-a / HISTORY AND LEGACY OF THE ANTIFASCIST WOMEN'S FRONT OF YUGOSLAVIA (AFŽ)

Moderatorica i diskutantica: Tijana Okić

Chiara Bonfiglioli: AFŽ activists’ biographies: an intersectional reading of women’s agency

Ajla Demiragić: The Role and Position of the People's (Progressive) Female Teacher in the

Crucial Years of Building the New Socialist Society in Bosnia and Herzegovina

Danijela Majstorović: Construction of the “new” Yugoslav woman: emancipatory elements of the media discourse at the end of WWII

Boriša Mraović: Party, people and its organizations during the revolutionary formation of state and society in Yugoslavia 1945–1953

SUBOTA / SATURDAY, 30.9.2017.

9.30 D7: ROD / GENDER

Moderatorica: Ana Petrov

Rory Archer: Gendered and classed burdens of participation in the League of Communists

in the Yugoslav factory

Maja Solar: Ženotdel i AFŽ: Približavanja i razilaženja

Iva Jelušić: Ratno nasljeđe u praksi: uloga žena u općenarodnoj obrani i društvenoj

samozaštiti (1968–1971)

17

E Sekcije / Sections E1–E7 Dvorana / Room 28/4 (2. polukat / 2nd mezzanine)

ČETVRTAK / THURSDAY, 28.9.2017.

16.00 E1: BIOGRAFIJE KOMUNISTA / COMMUNISTS’ BIOGRAPHIES Moderator: Tomislav Branđolica

Marino Badurina: “Ništa tako ne izoštrava duh povjesničara kao poraz”: Eric Hobsbawm i

nasljeđe Oktobarske revolucije

Ivica Miškulin: U napad na „izdajnika revolucije“! Komunistički pokret, Ante Ciliga i „U zemlji

velike laži“: odjeci, tumačenja i akcije

Petar Žarković: Marko Nikezić: politički profil „revolucionarnog demokrate“

Dženita Sarač Rujanac: Branko MIkulić – paradigma socijalističkog sistema u Bosni i

Hercegovini

18.00 E2: STAMBENA POLITIKA / HOUSING POLICY

Moderator: Rory Archer

Iskra Krstić: Socijalističko delovanje u oblasti stanovanja u FNRJ/SFRJ: ostvarenja i razočarenja

Mišo Kapetanović: Nevolje u haustoru: Migracije u grad i kultura stanovanja u Sarajevu 1965–1984.

Aida Ličina Ramić: Stambena politika u SR Bosni i Hercegovini – od ideje do prakse

19

Pozvani predavači / Keynote speakers

Jens Gieseke

Communist Parties in State Socialist Societies after 1956. The Case of East

Germany and beyond

The Soviet-Style Communist Parties (CPs) of Eastern and East Central Europe

during the period of post-Stalinist, consolidated and „advanced“ socialism seem to

have been among the most powerful political organizations of the twentieth

century. They possessed unique political, societal, and cultural shaping powers; for

several decades they mobilized significant parts of their particular societies.

However, historians have tended to describe them mainly as a sphere of power

struggles between top functionaries and to stress their functions of passing on and

carrying out the politburos’ orders. In my talk, I will discuss some problems of

analyzing them through a sociocultural lense as communities with an inner life and

as state organizations in intense interaction with society in general. This includes

their function as producers and distributers of offers for a world of meaning, their

social practices of securing power and organizing economy and society, and their

dimension of being an organization with mass membership.

Pavel Kolář

The End of the Party: Ideological Disbelief and the Decline of Mass

Politics since 1968

This paper seeks a comparative trans-systemic perspective on the overall decline

of the mass left-wing politics in Europe since 1968. In this period, the two main

models of European socialism – Social Democracy in the West and Soviet-style

communism in the East – gradually faded, being undermined by both

socioeconomic restructuring and ideological transformations. While in Western

Europe the old-style socialism was dismantled by a deep re-composition of the

working-class and the rise of new social movements, in ‘actually existing socialism’

the suppression of the Prague Spring crushed down any radical mass-based

visions. Despite these differing circumstances, I want to suggest a convergent

approach to this transformation, emphasizing the parties’ growing

bureaucratization, the stagnation (or even decline) of membership and the

ossification of ideological language. Although late socialism has been

retrospectively described with notions like ‘disillusion’ and ‘opportunism’, we can

show that modern ideologies might work differently than just an explicit

commitment to political programmes. Rather than a complete ideological disbelief,

we can observe a gradual emergence of alternative narratives such as

environmentalism, human rights, nationalism or neoliberal technocracy.

20

Stephen A. Smith

The Russian Revolution: a Hundred Years On

The marginalization of the Left internationally following the rise of neoliberalism

and the collapse of communism has created a climate in which revolutions are no

longer looked on with much sympathy by historians. Historians of the Russian

Revolution nowadays are interested less in “what went wrong” with the Bolshevik

regime and more with demonstrating the inevitability of a minority revolution

leading to totalitarian dictatorship. For contemporaries, the significance of

October 1917 lay in the promise to commence a world revolution that would put

an end to capitalist exploitation and socio-economic inequality and put the

working class into power. A century on, that hardly looks to be its long-term

historical significance. What stand out are elements of the Russian Revolution that

were secondary so far as the Bolsheviks were concerned, such as women’s

emancipation, nation-building, and anti-imperialism. These were dimensions of

the Revolution that were radically undermined by Stalin but never repudiated.

None of this, of course, is to deny that one may discuss the legacy of the

Bolshevik Revolution in far more negative terms – in terms of one-party

dictatorship, the shutting down of a civil society, the easy recourse to terror etc.

The aim of the lecture, however, is to reminds us that the legacy of 1917 was

complex and contradictory, and included positive as well as negative elements.

Marco Abram TheCPY,InternationalismandtheCominformistOpposition:theConfrontatin with Italian Communist Workers in Rijeka

Between 1946 and 1948, more than 2.000 Communist and left-oriented Italian workers migrated to newly established Socialist Yugoslavia and in particular to the city of Rijeka. Grown in the myth of the October Revolution and disappointed bythe political outcomes of the partisan resistance in Italy, they preferred to emigrate and “build Socialism” in theneighboring country. During the Cominform crisis, the great majority of them sided with Stalin and the Soviet Union,openly contesting the results of the Yugoslav revolution and publicly accusing the Yugoslav leadership of betrayingthe international communist movement. Based on new archival findings, the paper investigates the difficultiesencountered by the Communist Party of Yugoslavia in dealing with this resolute opposition, acting between thedefense of internationalist values and the need to suppress internal dissidence and consolidate the power of theParty. Lasting for several months, until the definitive repression of dissent by the Yugoslav authorities, theconfrontation highlighted the controversies, debates and traumas that affected Communists and Communistorganizations in a multinational border territory. The analysis of

21

certain aspects of the most challenging crisis of theCPY can provide useful insights in the understanding of further developments of Yugoslav internationalism. Rory Archer Gendered and classed burdens of participation in the League of Communists in the Yugoslav factory

This paper explores autochthonous understandings of the institutions of self-management on the Yugoslav factory floor according to workers. Some workers engaged enthusiastically with workplace institutions of self-management and the League of Communists of Yugoslavia while other workers kept participation to a necessary minimum or even avoided such activities. Based on oral history research undertaken amongst working class Belgraders and the qualitative analysis of factory documents, the paper reflects on some of the ambiguous ways that one's position in social space and gender impacted upon participation and attitudes towards these institutions during late socialism (1976-1989). I argue that participation in institutions was both classed and gendered. For working class women, particularly those in unskilled positions like cleaning, couriering or food preparation, their labour was considered to be devalued according to Yugoslav factory hierarchies. As a consequence, participation in the League of Communists yielded different results than of more skilled workers. Marino Badurina „Ništa tako ne izoštrava duh povjesničara kao poraz“: Eric Hobsbawm i nasljeđe Oktobarske revolucije

Godina 2017. godinaje u kojoj koincidiraju dvije stogodišnjice, ona Oktobarske revolucije koja je snažno potresla svijet, i stogodišnjica rođenja britanskog povjesničara Erica Hobsbawma, ujedno i jedinog svjetski relevantnog marksističkogpovjesničara koji je, pored neosporne utemeljenosti i uvedenosti u povijesnu struku,unatoč svojem ideološkom, ali možda dijelom upravo zahvaljujući „metodološkom“ marksizmu (materijalističkom razumijevanju povijesti), do danas ostao dioistoriografskog i intelektualnog mainstreama čiji utjecaj uveliko preskače političke iideološke barijere. Prilika je to da se, kroz izlaganje, problematizira Hobsbawmovapercepcija Oktobarske revolucije i njezinoga značaja, analogije koje je u odnosu na nju uspostavljao, te konzekvenci koje je, s jedne strane kao homo politicus, a sdrugekaopovjesničar, izvlačio na kraju „kratkoga 20. stoljeća“ i uslijed sutona iluzijaprobuđenih crvenim oktobrom. Pritom valja poći koliko od činjenice da je najkasnije od osamdesetih nadalje uraznim debatama, od strane dijela marksističke ljevice, bionapadan kao svojevrsni „reformist“, „liberal“, „konvertit“ itd., toliko i od činjenice daje,unatoč svemu, ostao članom Komunističke partije Velike Britanije praktički do njezinedisolucije,

22

dok ga je problem uloge marksizma i nasljeđa (komunističke) ljevice u dvadesetom stoljeću, u akademskom smislu, okupirao do kraja života. Nikola Baković Od ideološkog bratstva do komercijalnog prijateljstva. „Voz bratstva i jedinstva“ kao primer građenja translokalne infrastrukture u drugoj Jugoslaviji

Predloženi rad ima za cilj da analizira Voz bratstva i jedinstva / Vlak bratstva in enotnosti (1961–1989) kao ritualizovani mehanizam građenja „simboličkeinfrastrukture“ na translokalnom nivou u dvema jugoslovenskim republikama, Srbiji i Sloveniji. Ono što odlikuje ovaj „karavanski“ ritual jeste da je nastaosamoinicijativnim angažovanjem grupe provincijalnih novinara, kao inovativni model komemorativne svečanosti kojom se obeležavao progon Slovenaca u Srbiju tokom Drugog svetskog rata. Ovakav ritual, uspostavljen „odozdo“, vrlo brzo je prigrljen odstrane lokalnih samouprava i partijskih elita, koje su u njemu videle pogodan načinza promociju koncepta bratstva i jedinstva među jugoslovenskim narodima, ali i od strane brojnih nepolitičkih aktera, koji su kroz učešće i podršku ritualu artikulisalisopstvene interese i gradili višeznačne translokalne mreže saradnje. Poseban fokus će biti na interakciji između nepolitičkih aktera (poput privrednih i društvenih organizacija ili preživelih deportiraca i domaćina) i lokalnih partijskih krugova, a u vezi s postepenim menjanjem funkcije rituala (sve udaljenijim od svojih komemorativnihpočetaka) i njegova uticaja na dugoročnu orijentaciju međuopštinske saradnje na političkom, kulturnom, obrazovnom i ekonomskom planu. Oscilirajući između ideologizacije i pragmatične komercijalizacije, Voz bratstva i jedinstva je stoga ocrtavao mogućnosti, ali i granice internalizovanja zvaničnih političkih diskursa na nivou lokalnih praksi u uslovima samoupravnog socijalizma. Lidija Bencetić EXAT 51 i kultura neslaganja

Kada govorimo o EXAT-u 51 i kulturi neslaganja, govorimo o počecima njihova djelovanja, odnosno o godini 1951. kada izlaze na kulturnu scenu s apstraktnom umjetnosti. U političkom pogledu, to je vrijeme promjena kada se Jugoslavija, makarnačelno, nastoji prikazati kao zemlja u kojoj je došlo do demokratskih pomaka ikada se u umjetnosti socrealizam zamjenjuje socijalističkim estetizmom, dio kojega je i apstraktna umjetnost. No, apstraktna umjetnost nije odmah prihvaćena te upravo utome, u hrabrosti umjetnika da ponude „neštonovo“, nešto što se ranije po komunističkoj ideologiji smatralo dekadentnim, možemo naći tragove kulturno-opozicijskoga djelovanja. No, s druge strane, ne slažu se svi povjesničari umjetnosti ikulturni djelatnici s tumačenjem kako je riječ o kulturi neslaganja. Spomenuta neslaganja problematizirat će se u izlaganju.

23

Milivoj Bešlin „Ništa što je stvoreno ne sme za nas biti toliko sveto da ne bi moglo biti prevladano“: Usvajanje Programa SKJ 1958. i reformske tendencije u jugoslovenskom društvu šezdesetih i početkom sedamdesetih godina 20. veka

Jugoslovenski otpor Staljinovom hegemonizmu bio je katalizator za konstituisanje alternative koja je kreirala reformski model socijalizma u Jugoslaviji. Pedesete godine, uvođenje samoupravljanja i početak demokratizacije revolucionarne diktature, bile su formativne, ali i otrežnjujuće za reformske strukture nikada monolitnog Saveza komunista. Mukotrpna borba reformskih tendencija, kao potreba ne samo jugoslovenskog društva, nego i težnja pripadnika pokreta izraslog i na otporu staljinizmu i na stalnim promenama i reformama kao putu suštinskog udaljavanja od sovjetskog modela države i društva, iznedrila je reformistički Program SKJ kao uporište za dalje reforme i demokratizaciju samoupravnog modela socijalizma. U tom kontekstu, fundamentalan korak je bilo donošenje novog Programa SKJ, u čije temelje su autori ugradili reformu i stalne potrebe promena i usavršavanja. Program Saveza komunista Jugoslavije, usvojen na Sedmom kongresu, održanom u Ljubljani 1958. bio je vodeći moderni programski akt jugoslovenskih komunista. Program SKJ će dalje otvarati prostor reformskim tendencijama u jugoslovenskom društvu i partiji i biti osnova za njihovu demokratizaciju tokom i posebno u drugoj polovini šezdesetih godina. Upravo će na koncu reformskog razdoblja, početkom sedamdesetih godina, sam Program SKJ biti dezavuisan partikularnim političkim proglasima značajno manje istorijske i političke vrednosti. Albert Bing Titoizam i kultura neslaganja (pojava opozicije u kulturi)

Kulturna politika bila je jedna od važnih poluga komunističke vlasti koju u razdoblju socijalističke Jugoslavije utjelovljuje Josip Broz Tito. U tom kontekstu titoizam se apostrofira kao oblik vlasti i sustav vrijednosti koji je na osebujan način obilježio jugoslavensku inačicu komunizma. U prilogu će se kontekstualizirati i interpretirati složena pojava geneze opozicijskoga djelovanja koja je proizašla iz kulturnih krugova hrvatskoga i jugoslavenskog društva uz osvrt na povijesne premise afirmacije titoizma. Dimitrije Birač Sovjetska debata o industrijalizaciji s naglaskom na poglede Lijeve opozicije

Rad se bavi jednim od najvažnijih perioda u povijesti Sovjetskoga saveza, 1920-im godinama. Tematizira poznatu debatu o industrijalizaciji u koju je bio uključen vrh boljševičke partije kroz tri političke struje. Suština debate o industrijalizaciji bila je

24

u odnosu partije i države prema seljačkom pitanju, ali i u odnosu partije prema izgradnji socijalizma. Sve tri struje (lijeva opozicija predvođena ponajviše Trockim, Preobraženskim i Rakovskim, desnica predvođena Buharinom i centar na čelu sa Staljinom i birokratskim aparatom) zalagale su se za industrijalizaciju, ali su razlike među njima bile u pristupu prema seljaštvu i u tempu industrijalizacije. Također, sve su se tri struje zalagale za izgradnju socijalizma, ali su se razlikovale po načinu izgradnje. Debata o industrijalizaciji, s kojom je usko povezana i Nova ekonomska politika, presudno je utjecala na daljnji razvoj sovjetske privrede i politike. Svrha rada je u kontekstu debate ukazati na osnovne razlike između političkih struja boljševičke partije te s dodatnim naglaskom prikazati stavove i razmišljanja lijeve opozicije s čijim je porazom potvrđen smjer kojim je ranije krenulo sovjetsko društvo. Dodatna je zanimljivost i razina ignoriranja i falsificiranja misli i pogleda lijeve opozicije od strane jugoslavenskih teoretičara. Chiara Bonfiglioli AFŽ activists’ biographies:an intersectional reading of women’s agency

On the basis of the digitalized AFŽ archive in Sarajevo, as well as on the basis of archival sources previously collected in the AFŽ collections in Belgrade, Zagreb and Ljubljana, the paper provides an intersectional reading of the Antifascist Women's Front, exploring how differences in education, ethnicity, class and political orientation contributed to shape women's different forms of communist engagement and political agency within the AFŽ. Feminist scholars (Lydia Sklevicky, Barbara Jancar-Webster, Jelena Batinić) wrote about the hierarchical differentiation between a minority of urban, educated, politicized AFŽ leaders and a majority of rank-and-file members of peasant and working class origin. Nonetheless, AFŽ activists’ biographies and processes of communist politicization remain under-researched, notably when it comes to intermediate cadres, who were invested with leadership tasks during the World War II and in its aftermath. As the paper shows through various intermediate cadres’ portraits (Vahida Maglajlić, Didara Dukazdjini, Sida Marjanović, Judita Alargić i Rajka Borojević), women’s different biographical paths – and the gendered framework of “progress” vs. “backwardness” - played an important role in the articulation of gender solidarity against patriarchal violence, and in the communist construction of modern, emancipated femininities in the post-war era. Tomislav Branđolica Partijskivrh, medijska strategija i „druga “Desetasjednica CKSKH 1983.: uvod u „Bijelu knjigu“

U kratkom razdoblju od veljače do travnja 1983. godine šire vodstvo Saveza komunista Hrvatske sudjelovalo je u idejno-političkoj ofenzivi prema javnim medijima kojom se nastojala formirati sadržajna medijska strategija SKH koja je

25

proizlazila iz općih stavova SKJ. U tim su aktivnostima značajan udio imale tada dvije vodeće ličnosti Partije, Jure Bilić i Josip Vrhovec, prvi kao predsjednik Predsjedništva Centralnog komiteta, a drugi kao vodeći član toga tijela. Na Predsjedništvu OK SKH Rijeke početkom veljače 1983. Jure Bilić održao je govor iznimno bogat referencama na kulturne događaje, knjige, časopise i novine te ispunjen svjetonazorskim istupima i shvaćanjima pojmova poput slobode govora i javne riječi, kritike, društvenoga dijaloga, liberalizma i demokracije. Njegov javni istup u Rijeci promatrat će se kao relevantan politički događaj u okviru javne kampanje koja je uključivala sjednice CK SKJ i CK SKH, kao i savjetovanja drugih društveno-političkih organizacija, a u izlaganju će se ponuditi i skica ove višetjedne idejno-političke kampanje u godinama kada je politički diskurs postajao sve konzervativniji u kontekstu sve produbljenije društvene krize. Anita Buhin Miss socijalizma: komunistički moral i natjecanja ljepote. Komparativne studije Jugoslavije i Italije

Natjecanja ljepote, koja korijene vuku iz SAD-a, fokusirajući se prvenstveno na ljepotu žene i njezinu komodifikaciju, u svojoj su srži bila suprotna komunističkoj ideologiji. Nakon Drugoga svjetskog rata, natjecanja su ljepote služila i kao odskočna daska za karijeru filmske glumice ili televizijske hostese. Uz sve veću amerikanizaciju europskoga društva i zahuktavanje kulturnoga hladnog rata, i komunističke partije morale su naći prihvatljiv odgovor fenomenu izbora ljepotica, koji nalaze svoje izraze na terenu – socijalistička natjecanja ljepote. Komparativni primjer dvaju iskustava komunističkih partija – Italije i Jugoslavije –trebao bi ponuditi neke odgovore na kompleksno pitanje objektivizacije žene u socijalističkom društvu. U Italiji organizirani od strane komunističkoga popularnog časopisa „Vie nuove“, kao odgovor i na amerikanizaciju talijanskoga društva i na kulturnu hegemoniju Demokršćanske stranke ikatoličke Crkve, a u Jugoslaviji, kao socijalističkoj državi, prvo kao dio turističke ponude na Jadranu (Sirena Jadrana), a od 1966. i kroz službeno sudjelovanje na izboru Miss svijeta, natjecanja ljepote u socijalističkom kontekstu otvaraju prostor mnogim specifičnim ideološkim debatama poput pitanja morala i socijalističke skromnosti s jedne, te emancipacije žena s druge strane. Bartul Čović Bratstvo i jedinstvo kao politička dimenzija Narodnog fronta: Kominterna, KPJ i Ustanak naroda Hrvatske

Bavit ću se događajima povezanim uz ustanak u Srbu 27. jula 1941. godine . Politička i nacionalna kompleksnost ovoga događaja u postsocijalističkom razdoblju služi kao nepresušni izvor revizionističkih tumačenja NOB-a, zbog čega na vidjelo rijeđe izlazi historijski doseg antifašističke borbe na ovim prostorima.

26

Polemizirat ću s tumačenjima Zlatka Begonje i Marija Jareba koji kao pokretačku snagu ustanka vide nacionalnu netrpeljivost, pa čak i suradnju komunista s četničkim pokretom i talijanskim okupacijskim aparatom. Analizom dokumenata KPJ i dokumenata kvislinške provinijencije, ukazivat ću na ključnu ulogu koju su u ustanku odigrale partijske organizacijske strukture, te linija internacionalne solidarnosti i suradnje. Ukazat ću i na unutrašnje kontradiktornosti KPJ prilikom nošenja s dinamičnim raspletima koje je u svojim memoarima najkonciznije opisao jedan od organizatora ustanka zapisavši da je „u prvim mjesecima Partija češće jahala na repu događaja, nego bila njihov tvorac“. Unatoč dominantnom tumačenju ustanka koje ga sagledava kroz etničku prizmu, opisivat ću konkretne historijske implikacije politike „bratstva i jedinstva“ te njene neraskidive veze s Kominterninom politikom Narodnog fronta kao i raznovrsne posljedice tih politika u revolucionarnoj praksi. Analizirajući historijske pomake koje je ustanak u Srbu omogućio na lokalu, koncentrirat ću se na demokratizaciju komunalnog upravljanja, emancipaciju žena i dokidanje klasne dominacije. Ajla Demiragić The Role and Position of the People's (Progressive) Female Teacher in the Crucial Years of Building the New Socialist Society in Bosnia and Herzegovina

Before the 1990s there was no single study that would focus on the status and social role of teachers and their contribution to the development of the schooling system in Bosnia and Herzegovina. The situation in this regard has not changed significantly even in the last twenty years. Our knowledge of the position and work of people's female teachers remains fragmented and scattered, mostly as side notes in larger works focusing on the beginnings of the teachers’ movement or on the broader problematics of the schooling system. This paper aims to address this gap by shedding light on the role and position of the people’s (progressive) female teacher from late thirties to early fifties of the twentieth century. Such a temporal focus is due to the fact that this was the crucial period of a comprehensive transformation of the state system, as well as of creation of a new type of the (female) teacher. The main goal of this paper is to recover and illuminate the socialist female teacher's trajectory: from the figure of the people’s (progressive) female teacher developed during the revolutionary struggle for a new, more just social order, to a figure that gradually became de-politicized and passivized. Michele Di Donato West European Communism, Social Democracy and the Challenge of Globalization

This paper aims to offer a new perspective on a debated historical question, i.e. the history of the Italian (PCI) and French (PCF) communist parties during the

27

years of “Eurocommunism”. I will argue that it is necessary to go beyond the traditional focus on the dialectics between “national roads to socialism”, on the one hand, and internationalist commitment and relations with the international communist movement and the CPSU, on the other. Eurocommunism, as I will suggest, should be examined in a broader perspective, centred on the interaction between the communist movement and the momentous changes of the “long 1970s”: the transformation of the Western economic and monetary system, of international relations, and of the very concept of national sovereignty, which was being redefined by the emerging process of globalization. In order to do so, I will focus on the relations the two parties established with the European social democratic organizations. A key element in the very definition of the communist identity, relations with social democracy fully displayed the different approaches the PCI and the PCF adopted in the face of the challenge of globalization, as well as the limits and contradictions of their attempt to renovate the communist political culture. The paper is based on an extensive research in the archives of the two communist parties, of the Socialist International, and of several West European social democratic parties. Vinko Drača, Marija Dejanović Radnički ideali u birokratiziranom obrazovanju: Reforme osnovnoškolskog obrazovanja od 1945. do 1965.

Od 1945. do 1960-ih teži se unificiranju osnovnoškolskog obrazovanja. FNRJ nasljeduje brojne modele osnovnoškolskoga obrazovanja koji su nastali u različitim prosvjetnim tradicijama. U raspravama o obrazovnim reformama koje su se vodile u CK SKH postoji svijest o nužnosti selekcije nakon završetka osmogodišnje škole. Deklarativno se ističe da postoji diskriminacija seljačke i radničke djece, ali se ona praktički zanemaruje te je se smješta u ideološki prihvatljivo polje. Ovaj problem dovodi do unutarnjega sukoba između antipatije prema birokratima i provođenja birokratskih metoda racionalizacije obrazovanja. Zbog težnje da se stare tendencije konsolidira u jedan obrazovni sustav, obrazovanju se pristupa prosvjetiteljski: fokus je na usvajanju cjelovitih nastavnih područja. Svrha je obrazovanja znanje, a ne njegova tržišna primjena; društveni se kontekst u raspravama analizira, ali u svrhu osiguravanja uvjeta unaprijed osmišljenoga obrazovnog procesa. Ne radi se o istraživanju društva kako bi se provodilo obrazovanje za tržište rada, nego o povratnoj sprezi između znanja i društvenih odnosa. Ipak, takvo obrazovanje nužno dovodi do otuđenja obrazovanja od ideoloških postavki Partije. Na primjer, transakcijski model obrazovanja primjer je otuđenja učenika i njihova pripremanja za automatiziran, nesvrhovit, birokratiziran posao. Iako su nastavni sadržaji socijalistički, skriveni kurikulum je 1. atavizam prijašnjih sustava obrazovanja 2. začetak racionalističko-kapitalističkog odnosa prema znanju kao robi.

28

Vedran Duančić Marks(izam), prirodne i tehničke znanosti u Jugoslaviji u drugoj polovici 1940-ih

Jugoslavensku su znanost u drugoj polovici 1940-ih obilježili generacijski sukobi i pokušaji uvođenja novih znanstvenih paradigmi. Oba su procesa bila blisko povezana s političkim previranjima. Obnova zemlje i ambiciozni modernizacijski projekti zahtijevali su velik broj novih, po mogućnosti „progresivnih“ znanstveno-nastavnih radnika, a sovjetski model bio je emuliran i u prirodnim i tehničkim znanostima – temeljima modernizacijskih nastojanja. Stare i nove generacije i paradigme istovremeno su se nadopunjavale i sukobljavale, no „sovjetizacija“ je razmjerno kratko trajala. Nijedan drugi politički pokret nije imao tako temeljito i opširno razrađenu teoretsku osnovu kao dvadesetostoljetni komunizam, čiji se teorijski kompleks nije odnosio samo na društvo već i na prirodu. Kroz analizu radova nekolicine znanstvenika i popularno-znanstvene literature, izlaganje će se osvrnuti na znanstvene i političke aspekte recepcije dijalektičkog materijalizma u drugoj polovici 1940-ih, imajući na umu i predratne rasprave o tim pitanjima u Jugoslaviji. Ako je dijalektički materijalizam u znanosti postao goruće političko pitanje u Sovjetskome savezu upravo nakon 1945., kako objasniti njegovo naizgled sekundarno značenje u narodnim demokracijama srednjoistočne Europe, uključujući i socijalističku Jugoslaviju? Je li stav KPJ bio podudaran shvaćanjima lijevo naklonjenih znanstvenika te koji su bili parametri ove rasprave u generacijski, politički i klasno heterogenoj zajednici jugoslavenskih (posebno prirodnih i tehničkih) znanstvenika s različitim profesionalnim pozadinama i karijernim izgledima? Andrei Dudchik Communism as a science: development of the Soviet ideological canon in the 1920-80-s (Belarusian case)

The area of science and education (especially in humanities) was an object of special attention of the Communists in the Soviet Union, whose ideology pretended to be scientifically grounded. The courses in dialectical and historical materialism, scientific communism, and scientific atheism were obligatory for all Soviet students. The content of the courses varied greatly, according to the period and to changes in the general Communist party line. Scientific and educational institutions were subordinated to the party and at the same time had some field autonomy (in terms of P. Bourdieu). The research project uncovers the main peculiarities of ideological institutions and the educational canon of the Marxist social sciences and philosophy in Soviet Belarus between the 1920s and the 1980s. A special attention is given to the sophisticated relations and mutual influence between the scientific and party institutions, as well as to the study practices developed by foreign students from other socialist countries within the ideological departments in the Soviet Union. The project is based on an interdisciplinary

29

methodology. I will make use of methods of conceptual history, discourse analysis, sociology of knowledge and studies of cultural transfer (for the analysis of the implicit influence of external ‘Western’ ideas and concepts). The external social and political context of the period will be examined in order to explain the changes in the theoretical discourse, as well as in ideology and politics. Leonora Dugonjić Yugoslav communists as non-aligned intellectuals

It is widely accepted that Yugoslavia’s President Josip Broz Tito played a leading role in the Non-Aligned Movement (NAM). What about other Yugoslav communists? Diplomatic history has reduced the NAM to a political platform — often heavily insisting on its rhetoric — while largely ignoring its social dimension. As intellectual historian Vijay Prashad observes, concepts such as “non-alignment” itself, “peaceful coexistence” and “active coexistence” were forged in order to root international relations in the field of morals, as opposed to national interest or power-relations. However, these concepts have rarely been analyzed in relation to their social and historical conditions of production and the sociological properties of their producers. The aim of this presentation is precisely to consider this less-known dimension through the intellectual production of Yugoslav communists such as Moša Pijade (1890-1957), Vladimir Dedijer (1914-1990) and Edvard Kardelj (1910-1979). To what extent was non-alignment a communist idea? Who were its main theorists? Were they translated and in what languages? What was their relationship to non-aligned intellectuals from other communist parties? Based on existing historical literature, I will combine qualitative and quantitative analyses of Yugoslav sources such as Arhiv Jugoslavije in Belgrade with UNESCO’s Index translationum and archives in Paris, thus contributing to a historical sociology of communist intellectuals. Stevo Đurašković Izgradnja socijalističkih nacija u SFRJ – izvor nacionalizma u 1990-ima?

U literaturi o SFRJ još uvijek je široko raširena teorija o jugoslavenskom socijalističkom režimu kao „supresoru“ nacionalnih identiteta. Ovo izlaganje polazi od potpuno suprotne teze, tj. da je uspješno oblikovanje srpskih i hrvatskih ekstremno nacionalističkih pokreta u 1980-ima i 1990-ima omogućeno autoritarnim konceptom socijalističkoga hrvatstva i socijalističkoga srpstva te njihovim korištenjem na razini svakodnevne politike. Federalne republike bile su konstituirane kao socijalističke nacionalne države, gdje je nacionalni identitet bio konstruiran kao „obvezni pripisani status“ (R. Brubaker) u statistikama, te snažno prisutan u nastavi povijesti i materinjeg jezika. Dotična nacionalna politika proizlazila je iz legitimacije SFRJ kao suprotnosti jugo-unitarističkoj Kraljevini Jugoslaviji, pri čemu je naglasak bio na povijesnoj suradnji odvojenih nacionalnih

30

identiteta, a potiskivala su se razdoblja sukoba. Temeljni osnivački mit bratstva i jedinstva najbolji je primjer toga, a njegov manihejski karakter potisnuo je suočavanje s traumama srpsko-hrvatskoga sukoba u Drugome svjetskom ratu i pitanje komunističkih zločina. S obzirom na izloženo, ovo izlaganje će prikazati kako je – umjesto očekivanoga efekta „primirivanja“ nacionalnih identiteta – režim svojom autoritarnom politikom doveo do suprotnoga efekta: neprerađene traume živjele su paralelno u neformalnim sferama društva, a korištenje optužbe za ekstremni nacionalizam kao sredstvo diskreditiranja oporbe održavalo je pojam nacionalizma stalno prisutnim u javnom diskursu. Zbog dotičnih politika krajem 1980-ih postalo je moguće da se komuniste prikaže kao „crvene četnike“ tj. kao „crvene ustaše“. Jelena Đureinović Revolution, Liberation, Civil War. The (Re)Interpretation of the Agency and the Goals of the Communist Party of Yugoslavia in the 1941 Uprising in Serbia

On 7 July 1941, a group of Partisans came to the village Bela Crkva and held political speeches to the locals who had gathered for the annual village fair. After they had left, two gendarms appeared to dissolve the gathering. Someone warned the Partisans, they returned, confronted the gendarms, and killed both of them in front of the local tavern. This rather small-scale event has been ascribed a large significance in Yugoslav and Serbian society, going through numerous reinterpretations suiting the dominant historical narratives. Established as the Day of the Uprising of the People of Serbia in 1945, the holiday was abolished in 2001 followed by the legal rehabilitation of the two gendarms in 2008, only to be re-established as a holiday in 2013. This paper examines the history of the Day of the Uprising since the immediate postwar period, focusing on the changing interpretations of the role of the Communist Party of Yugoslavia in the event and its wider goals. These changing interpretations have been central to the evaluation of the 7 July and the People's Liberation War in general, and have been used for legitimizing purposes during the Yugoslav period, as well as for the delegitimization of socialist Yugoslavia in post-Milošević Serbia. Harald Engler Concrete fractions and reform heads – debates on reform of architecture and construction in and outside the communist party (SED) in the GDR

In the 1980s, a debate about the quality of urban planning and housing construction took place in the GDR. Most of all was criticized the absolute dominance of the industrial prefabricated construction system, the neglect of the old building fabric of cities and their decay as well as the deficient city planning. The debate was characterized by three reform strands, the actors of which were:

31

representatives of the communist party itself, experts from construction and architecture (some of them party members) and members of the slow awakening civil society. With this paper it will be analyzed how the communist party of the GDR handled these debates, whether it was ready for changes or even reforms, and which conflicts arose in this debate. Both the institutional critics (i.e. the city architects of the GDR) as well as important individual actors with their networks will be placed in the focus of this political analysis of contemporary history. Particular attention will be paid to the emergence of the civil society reform movement and its (informal) links with professional circles of construction and architecture. Marko Grdešić Zašto je Milošević pobijedio na „Osmoj sjednici“?

Osma sjednica CK SK Srbije iz 1987. godine jedna je od prijelomnih partijskih sjednica socijalističke Jugoslavije. Riječ je o sjednici koja je uvelike konsolidirala vlast Slobodana Miloševića u Srbiji. I dan danas, ona ostaje upamćena kao točka koja dijeli srpsku i jugoslavensku povijest na jasno omeđeno razdoblje „prije“ i „poslije“. Također, ona nastavljati biti relevantna za suvremene političke diskusije i daje temelj za dugotrajne podjele u srpskome društvu. Premda je sjednica ostala upamćena po upečatljivoj, te televizijski prenošenoj pobjedi Miloševića, takav ishod nije bio nimalo siguran. Pogotovo je ishod prethodne sjednice Predsjedništva CK SKS, na kojoj su Miloševićevi suparnici (Ivan Stambolić i Dragiša Pavlović) imali velik broj pristalica, bio neizvjestan. Zašto je Milošević pobijedio? Na temelju intervjua s protagonistima i analizi prethodno strogo povjerljivoga transkripta sjednice predsjedništva, u ovome se radu nudi nova interpretacija Miloševićeve pobjede. Niz mogućih objašnjenja ne zadovoljava empirijsku provjeru te ne mogu objasniti glasanje članova predsjedništva: nacionalizam, generacijska podjela, korupcija ili represija. Umjesto toga, potrebno je analizirati proces kolektivnoga usmjeravanja koji se događa tijekom rasprave na samoj sjednici te „događaje“ koji su dali neodlučnim članovima uvid u to u kojem se smjeru kreće većina. Stefan Gužvica Surviving the Soviet Thermidor: A Statistical Analysis of Yugoslav Victims of the Great Purge

This paper will examine and reassess the hitherto dominant historiographical claims regarding the Great Purge within the Communist Party of Yugoslavia (KPJ), based on an analysis of records related to 270 Yugoslav émigrés in the Soviet Union, arrested between 1936 and 1938. Their information was compiled thanks to the information on individuals arrested and deported by the Soviet regime published by the Moscow-based NGO Memorial. It helps to shed a new

32

light on the impact that the Great Purge had on the KPJ and the Yugoslav émigré community as a whole. Through this newly-published data, we can analyze the arrested Yugoslavs by occupation, ethnicity, party membership, as well as type and duration of sentence. Furthermore, times of arrest, trial and execution help us to better understand the dynamic of the Great Purge within the KPJ and identify periods of increased or decreased repression between 1936 and 1938. Most notably, this paper uncovers the case of a mass shooting of eleven prominent Yugoslav communists, including two former general secretaries of the KPJ, which occurred well after the end of the Great Purge, on 19 April 1939, on the direct orders of Beria, Vyshinsky and the Politburo presided by Stalin. Ivana Hanaček Slomljeni narativ: Veze između Komunističke partije Jugoslavije i Udruženje umjetnika Zemlja u međuratnom periodu

Iako se bliži devedeseta godišnjica od osnutka Udruženja likovnih umjetnika

Zemlja, nosioca angažirane umjetničke prakse koji su manifestno djelovali u

Kraljevini Jugoslaviji (od 1929. do policijske zabrane 1935.) „zalažući se za našu

likovnu samostalnost sa željom da slikarstvo bude korisno u smislu buđenja

socijalne i klasne svijesti“ njihove veze s Komunističkom partijom Jugoslavije (u

ilegali) još uvijek nisu istražene. Prema riječima povjesničara umjetnosti Josipa

Depola „ideološki profil Zemlje kroz decenije ostao je tabu u koji nitko nije smio

dirati" što pak valja čitati u ključu složenih društveno-političkih odnosa

poslijeratne Jugoslavije pa tako i kulturne politike koja je levitirala „između istoka i

zapada“ i priječila kritička sagledavanja uloge (pojedinih) zemljaša u sukobu na

književnoj ljevici. Na temelju analize arhivskih dokumenata (policijski zapisnici

praćenja pojedinih zemljaša, dnevnički zapisi, pisma, autobiografije, memoarska

građa) izložit ću političke biografije pojedinih zemljaša direktno povezanih s KPJ

(Danilo Raušević, Đuro Tiljak, Krsto Hegedušić, Marijan Detoni, Vilim Svečnjak,

Franjo Mraz) koje će pokazati da je umjetnički angažman najprogresivnijega krila

Zemlje tek naličje političkoga rada u cilju rušenja državnoga kapitalizma i diktature

Karađorđevića.

Tatjana Ileš Komunizam u retrovizoru: šezdesete u hrvatskom romanu 21. stoljeća

Na primjerima četiriju romana suvremenih hrvatskih književnika, Kraljica noći

Josipa Cvenića, Ne dao Bog većeg zla Gorana Tribusona, Nebeski biciklisti Irene

Lukšić i Narodno veselje Pavla Pavličića, svi objavljeni od 2000. godine naovamo,

namjera je pronalaziti, interpretirati i prikazati specifičnosti autorskoga pogleda

unatrag, odnosno u šezdesete godine dvadesetoga stoljeća u hrvatskome društvu i

kulturi. Prepoznavanje autobiografskih elemenata unutar pripovjednoga teksta kao

33

onih koji ovjeravaju pripadnost likova određenome vremenu i prostoru pokazat će

sličnosti (i razlike) utjecaja karakterističnoga duha vremena u četirima manjim

hrvatskim gradovima – Osijeku, Bjelovaru, Dugoj Resi i Vukovaru. Likove, u

pravilu maloljetnika kao protagonista romana, promišljat će se kao nositelje

strategije autorskoga pripovijedanja, ali i kao predstavnika mlade generacije na

udaru novoga doba. Mikrorazdoblje šezdesetih predstavljeno u navedenim

romanima uvelike je obilježeno lokalnim, kao i globalnim sociopolitičkim

gibanjima toga vremena. U kompleksu šezdesetih godina u hrvatskoj književnosti i

kulturi veoma važnu ulogu ima ideologija/komunizam, odnosno život u

socijalizmu, ali i snažni prodori i utjecaji popularne kulture. U radu će se među

ostalim nastojati prikazati odnos i generacijski stav spram utjecaja ideologije i pop-

kulture na vrijeme i prostore odrastanja jedne nove generacije. Matija Jelača Izmišljanje postkapitalističke budućnosti ili izbjegavanje komunizma?

Nick Srnicek i Alex Williams u svojoj nedavno objavljenoj knjizi Izmišljanje

budućnosti: postkapitalizam i svijet bez rada (2015.) tvrde kako je glavni problem

političkoga mišljenja danas potpuna „paraliza političkog imaginarija“. Dok je kroz

najveći dio dvadesetoga stoljeća lijeva politička misao zamišljala različite vizije

bolje (postkapitalističke) budućnosti, suvremena je ljevica u potpunosti napustila

takve konstruktivne ambicije i zadovoljava se razvijanjem lokalnih oblika otpora

pojedinim čvorištima globalnog neoliberalizma. Rezultat je to današnjega lijevo-

političkog „zdravog razuma“ kojega Srnicek i Williams označavaju terminom

„pučka politika“, a koji podrazumijeva „fetišizaciju lokalnih prostora, izravnih

akcija, prolaznih, gesti i partikularizme svih vrsta“. Nasuprot tome, Srnicek i

Williams razlažu svoju alternativnu političku viziju koja reafirmira modernističke

ambicije ljevice te za svoj cilj postavlja ostvarivanje „univerzalnog prosperiteta i

emancipacije“. Knjiga je očekivano izazvala brojne i burne reakcije, kako pozitivne

tako i negativne. Jedan od izrazitije polemički intoniranih tekstova objavio je

Nathan Brown pod znakovitim naslovom Izbjegavanje komunizma (2016.). Brown iz

odluke Srniceka i Williamsa da za svoju viziju postkapitalističke budućnosti ne

upotrijebe ime komunizma iščitava temeljni problem njihova političkog projekta:

utoliko što izbjegavaju pitanje „dezartikulacije kapitalističkih društvenih odnosa“,

što je temeljno pitanje svakoga komunističkog projekta, budućnost koju Srnicek i

Williams zamišljaju, tvrdi Brown, zapravo nije postkapitalistička – riječ je tek o

novoj fazi kapitalizma nakon neoliberalizma. Izlaganje će ukratko predstaviti i

raščlaniti bitne momente ove zanimljive i za suvremenu lijevu teoriju iznimno

značajne polemike.

34

Iva Jelušić Ratno nasljeđe u praksi: uloga žena u općenarodnoj obrani i društvenoj samozaštiti (1968–1971.)

Narodnooslobodilačka borba bila je osnovni legitimacijski narativ jugoslovenskih vlasti. Zbog toga je jugoslavenska javna sfera bila natopljena sadržajima vezanim uz Drugi svjetski rat i Narodnooslobodilačku borbu. No, što je od ratnih praksi i postignuća usvojeno i preneseno u budućnost? Odličan primjer je čuveno ONO i DSZ. Zbog bojazni državnoga vodstva da bi Jugoslavija, poput Čehoslovačke, mogla biti napadnuta od strane Varšavskoga pakta, 1969. godine uveden je Zakon o općenarodnoj obrani i društvenoj samozaštiti. Dvije godine kasnije provedena je prva vojna vježba „Sloboda 71“ kojom su se ideje o „naoružanom narodu“ testirale u praksi. Kroz ovo izlaganje želim promišljati o spomenutom zakonu i „Slobodi 71“ kao o praktičnom sjećanju na Narodnooslobodilačku borbu. Kako je jedan od važnih elemenata narativa o partizanskom otporu bilo učešće žena u njemu, kroz izlaganje bih ocrtala uloge žena u mogućem sukobu predložene novim zakonom. Potom bih se osvrnula na diskusije koje je taj zakon potaknuo. Naposljetku bih to povezala s vojnom vježbom „Sloboda 71“ (u dijelu koji je provođen na Kordunu i Banovini) s obzirom na zastupljenost ženskoga stanovništva u njoj. Cilj ovog izlaganja je preispitati sjećanje na rat i na ulogu žena u njemu, te, posljedično, percepciju uloge žena u jugoslavenskom društvu, kako u ratu, tako i u miru. Slađana Josipović Batorek Protuvjerska propaganda na stranicama Glasa Slavonije od uspostave komunističkih vlasti do suđenja nadbiskupu Alojziju Stepincu (svibanj 1945. – listopad 1946. godine)

Uspostava komunističke vlasti 1945. godine u crkvenim je krugovima dočekana s velikim strahom i nepovjerenjem. Naime, Katolička je crkva teško mogla prihvatiti režim koji se temeljio na komunističkoj, dakle ateističkoj ideologiji, nastaloj po uzoru na SSSR. S druge strane, novi je režim, osim ideoloških razloga, imao izrazito negativan stav prema Katoličkoj crkvi i zbog njezine navodne suradnje s ustaškim režimom u razdoblju između 1941. i 1945. godine. Tijekom cijeloga razdoblja komunističke vladavine Katolička je crkva pretrpjela velik broj udaraca od strane državnih vlasti, koje su na taj način nastojale u potpunosti oslabiti i onemogućiti utjecaj Crkve među stanovništvom. Vrlo važnu ulogu u afirmaciji ideološko-političkoga autoriteta novih komunističkih vlasti imali su mediji, koji su predstavljali svojevrsnog posrednika između vlasti i stanovništva i koji su svojim jednostranim i neobjektivnim prikazivanjem Katoličke crkve i njezina klera imali vrlo važnu ulogu u pokušaju diskreditacije njezina utjecaja u društvu. U radu će se stoga na temelju analize novinskih članaka iz Glasa Slavonije: Glasila Narodne fronte za Slavoniju prikazati glavne značajke protuvjerske propagande promatranoga razdoblja, na koji su se način sporna pitanja u crkveno-državnim

35

odnosima prikazivala u tisku, kao i moguće lokalne posebitosti uvjetovane s jedne strane stavom vlasti o Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji kao biskupiji s „najjačom popovštinom“ te s druge strane nešto pomirljivijim stavom đakovačkoga biskupa Antuna Akšamovića prema komunističkim vlastima. Mišo Kapetanović Nevolje u haustoru: Migracije u grad i kultura stanovanja u Sarajevu 1965–1984.

Izgradnja socijalističke modernosti podrazumijevala je industrijalizaciju i rapidnu urbanizaciju. Veliki broj seoskog stanovništva je, u ovom procesu, došao u gradove i po prvi put iskusio radikalno drugačiji tip društvenog života. Samo u Bosni i Hercegovini u periodu od 1965–1975 je izgrađeno oko 60.000 stambenih jedinica u društvenom vlasništvu. Novi život je otvorio prednosti, ali je donio i nevolje, daljih, a bližih komšijskih odnosa. Komunistička partija, kao pokretač i implementator socijalistčke modernizacije, „strogo, ali pravedno“ vodi ovaj proces. Dok se dosta pažnje posvećuje ulozi partije u procesu na makronivoima, njeno bavljenje problemima svakodnevnice je u drugom planu, naročito u problemima kohezije i integracije seoskog stanovništva u gradovima. Rad ispituje koncept „loših navika“ novopridošlog stanovnistva i probleme suživota u stambenim zgradama. Fokusirajući se na izvještaje mjesnih ogranka partije, štampu, te znanstvene izvore, prvenstveno sociologe, rad skicira probleme zajedničkog života i stanovanja u stambenim zgradama u gradu Sarajevu u periodu od 1965. do 1984. Posmatrajući kako se koncept stanarske kulture i nekulture artikulisao u problematici stanovanja poznog i kasnog socijalizma, rad ispituje ko je na sebe preuzimao ulogu kultivatora/civilizatora i kako je stanarska kultura korištena za legitimizaciju kulturalnih hegemonija između modernizatora (građana) i modernizovanih (seljaka-radnika). Christophe Keroslian The campaign of Jacques Duclos during the French presidential election, from 2th May to 1st June 1969. Study on the development of communication strategies of the PCF in the late 1960s

The study of the French Communist Party campaign for the 1969 presidential

election aims to combines three histories: the history of the PCF, the history of

media and the one of political communication. It also focuses on an intense and

short period which, since the establishment of this election type under the Fifth

Republic, has become a catalyst for political-media relations in France. Moreover,

the nomination of Jacques Duclos was a new event for the French Communist

Party that had never run in this type of election before. This is all the more

striking if we take into account the evolution of the voting intentions; the polls

showed that the Communist candidate would get 10 % on the night of his

36

candidacy, while in fact he got 21.3 %. Therefore, we have to analyze the strategies

implemented by the PCF as well as their diffusion through the prism of media.

Then, raise the matter of the role of Jacques Duclos, who became, during this

campaign, the unique voice of the PCF. The study of his communication, his

representation and his relations with the media enable us to question the evolution

of the PCF communication strategies. Finally, the paper considers how the French

Communist Party capitalised on the electoral mediatisation of Jacques Duclos. Davor Kovačić Negativne pojave u jugoslavenskom socijalističkom nogometu – namještanja utakmica i nezakonito trošenje društvenih sredstava

Nakon uspostave komunističkoga režima u Jugoslaviji, usporedno s razvojem

socijalističkih odnosa razvijali su se i odnosi u nogometu koji je postao sport s

najvećim brojem članova, a pored toga privlačio je najviše publike na

utakmice. Međutim, ubrzo su se u jugoslavenskom nogometu pojavile i

određene negativnosti koje su odudarale od proklamiranoga samoupravnoga

komunističkog morala. Jedna od takvih negativnosti bila su namještanja

utakmica, što je dovodilo u pitanje regularnost nogometnih prvenstava.

Pojedine utakmice i postignuti rezultati izazivali su sumnje u njihovu

regularnost, koju je međutim bilo vrlo teško dokazati i sankcionirati. U

namještanju utakmica klubovi su se služili novcem iz crnih fondova koji su

stekli raznim manipulacijama. Cilj je ovoga rada istražiti I prikazati kako su i u

kojoj mjeri namještane pojedine utakmice te kako se NSJ borio protiv takvih

nemoralnih pojava, te prikazati odnos šire društvene zajednice prema toj

anomaliji u jugoslavenskome socijalističkom nogometu. Filip Kozina „Dokaz i izraz prijateljstva“ sovjetskog i poljskog naroda? Palača kulture i znanosti u Varšavi iz (ne samo) književnog očišta

Obnova Varšave bila je jedan od prioriteta poljskih komunističkih vlasti nakon preuzimanja vlasti 1945. godine, kako na simboličkoj (prijestolnicu su uništili nacisti nakon propasti Varšavskoga ustanka 1944. godine) tako i na političkoj razini (središte političkoga života Poljske). Obnova je započela ubrzo nakon završetka Drugoga svjetskog rata, a ovisno o „problematičnosti objekata“ (npr. Kraljevski dvorac) trajala sve do 1980-ih godina. Jedan od simbola obnove, ali i velikoga arhitektonskog i urbanističkog redizajna grada u odnosu na predratno razdoblje, bila je Palača kulture i znanosti (nekoliko godina imala je dodatak „Josifa Staljina“). Idejni je začetnik izgradnje bio Staljin, arhitektonski je projekt napravio Lav Rudnjev (autor sličnoga Lomonosovljeva sveučilišta u Moskvi), a Palača je – službeno propagirana kao „dar sovjetskih naroda poljskome“ te „dokaz

37

i izraz prijateljstva“– izgrađena u samo tri godine (1952–1955.). Drugim riječima, Palača je i u ideji i u realizaciji (spajala je elemente socrealizma, art decoa i starije poljske arhitekture) bila mnogo više od obične građevine, tj. najupečatljiviji simbol (ne samo!) prostorne politike poljskih komunista. U izlaganju ću stoga pokazati kako su neki od najvažnijih poljskih pisaca odgovorili na navedene „izazove Palače“ te pokušati odgovoriti na pitanje zašto navedena građevina i nakon pada komunizma budi oprečne stavove u Poljskoj. Iskra Krstić Socijalističko delovanje u oblasti stanovanja u FNRJ/SFRJ: ostvarenja i razočarenja

Praksa rešavanja stambenog pitanja u FNRJ/SFRJ reflektovala je uspehe i

neuspehe jugoslovenskog realno postojećeg socijalizma, tenzije nepotpunog

društvenog restrukturiranja, te promene u međunarodnim odnosima i globalnim

ekonomskim tokovima. Nakon Drugog svetskog rata KPJ se našla u poziciji da

pokuša da operacionalizuje principe egalitarnih društvenih i ekonomskih odnosa.

U tom kontekstu u zakonodavstvu i ekonomiji se postavljaju osnove novih odnosa

prema javnom i privatnom prostoru. Biva zakonski priznato pravo na stan.

Idealnotipski, pravo na stan se ostvarivalo putem učešća u društvenoj

(re)produkciji, za sve građane, bez izuzetaka. U prvim posleratnim decenijama, u

uslovima nagle industrijalizacije i visokog privrednog rasta, ostvarena je i

munjevita urbanizacija. U odnosu na predratne drastično su poboljšani uslovi

stanovanja velikog procenta jugoslovenske populacije i smanjen nivo društveno

prostorne stratifikacije. Ipak, i u ovom periodu u praksi se javljaju privilegovane i

deprivilegovane društvene grupe, što doprinosi tenzijama i nepoverenju u

socijalistički projekat. Ove tenzije narastaju u kasnijim dekadama, od sedamdesetih

godina, kada međunarodna ekonomska kriza, opadanje produktivnosti fordističke

privrede, te opadanje vojnopolitičkog značaja SSSR, uslovljavaju sledeće pojave:

poteškoće u proizvodnji i distribuciji stambenog prostora, jačanje tržišnih odnosa

u oblasti stanovanja i promenu u tumačenju značenja i postignuća socijalističkih

praksi rešavanja stambenog pitanja.

Vesna Kruljac Politički disput i napad na enformelnu apstrakciju u Jugoslaviji (1962–1963)

U istoriji jugoslovenske umetnosti dvadesetog veka enformel predstavlja jednu od

prvih „poetika pobune“ vezanih za egzistencijalistički pesimizam, u kojoj se

sumnja u socijalistički samoupravni poredak i sistem vrednosti manifestovala u

radikalnom obliku antislike. Reč je o antiestetičnoj apstrakciji zasnovanoj na

istraživanjima materije i tehnološkim eksperimentima, primeni neslikarskih

materijala i operativnih postupaka kroz koje se odvijalo paradigmatsko razaranje

38

klasične forme, oblikovnih principa i harmonije likovnih elemenata. Takav vizuelni

iskaz implicirao je ideološki provokativne, pesimistične i kritičke sadržaje, te

značio pobunu protiv zatečene situacije u jugoslovenskoj umetnosti, kulturi,

društvu, politici. Načelno percipiran kao prozapadna i epigonska tendencija,

otelotvorenje apsurda, nihilizma, dehumanizacije i otuđenja bez utemeljenja u

jugoslovenskoj socijalističkoj realnosti i lokalnom umetničkom nasleđu, ujedinio je

konzervativnu političku i kulturnu birokratiju u zajednički protivnički front.

Rezultat je bila agresivna politička kampanja, koja je kulminirala govorima

jugoslovenskog predsednika protiv apstrakcije 1962–63. Brozovi napadi usledili su

neposredno nakon njegovog boravka u Moskvi krajem 1962, koji je koincidirao sa

početkom političke kampanje protiv apstrakcije u SSSR-u. Jugoslovenska

kampanja bila je strategijski planirana i sinhronizovana akcija političkog i kulturnog

establišmenta, sprovedena prema sovjetskom scenariju. Enformelna apstrakcija

postala je centralna kontroverza jugoslovenske umetničke scene šezdesetih godina

prošlog stoleća, ali marginalnog statusa na institucionalnoj mapi značenja.

Željko Krušelj Političke tiskovine kao faktor dezintegracije jugoslavenske federacije

Karakteristika je političkih tiskovina koje su izlazile u jugoslavenskoj federaciji da

su bile gotovo isključivo usmjerene na svoje republičko čitateljstvo. Istraživanja

prodaje dnevnih listova i političkih tjednika pokazivala su da je izvan republičkih

okvira prosječno distribuirano tek tri do pet posto njihovih naklada. Štoviše, iz

godine u godinu niski su se postoci „vanjske“ prodaje dodatno smanjivali, što je

kulminiralo u posljednjem desetljeću opstojanja te višenacionalne države. U tom

kasnom socijalizmu, koji je smatran i „zlatnim razdobljem“ političkih tiskovina,

one dobivaju i snažne nacionalne pečate, postajući glasnogovornicima i

mobilizatorima projekata svojih republičkih rukovodstava. Često se to pretvaralo i

u utrkivanje u nakladama, posebno između beogradskih i zagrebačkih tiskovina,

primjerice NIN-a i Danasa, jer su se tu ocrtavali suprotstavljeni politički koncepti:

srbijanski neocentralistički te slovenski i hrvatski (polu)konfederalni. Uvidjevši tu

sve naglašeniju „republikanizaciju“ tiska, savezne su vlasti godinama pokušale

osnaživati jedina dva projekta koja su imala za cilj jačanje jugoslavenskoga

zajedništva. Riječ je o dnevnome listu Borba, koji je imao ćirilično i latiničko

izdanje s dobro ekipiranim republičkim redakcijama, kao i glasilo SKJ Komunist,

koji je u svakoj republici drugačije uređivan i posebno tiskan. Prvi je projekt,

međutim, naposljetku morao odustati od latiničkoga izdanja i zajedničkih

vrijednosti, a drugi je postao izraz parcijalnih interesa republičkih Partija, čija su

izdanja često i međusobno polemizirala.

39

Aida Ličina Ramić Stambena politika u SR Bosni i Hercegovini

Stambena politika u državama socijalističkog uređenja formirana je u skladu sa socijalističkim ideološkim principima. Ono što je izdvajalo jugoslavensku stambenu politiku u odnosu na druge zemlje socijalističkog uređenja jeste sistem samoupravljanja uveden početkom 1950-ih i društvene svojine koji je donekle omogućavao „flertovanje“ s principima tržišne ekonomije i privatnog vlasništva. Međutim, Jugoslavija se suočavala sa istim problemima