Kineziološki fakultet – Split Preddiplomski studij

O P Ć A P S I H O L O G I J A

Podsjetnik za KOLOKVIJ I.

Split, siječanj 2014.

2

U V O D KINEZIOLOŠKA PSIHOLOGIJA – Primijenjena disciplina

� Psihologija sporta; Psihologija sporta i vježbanja; Kineziološka psihologija � U sva četiri područja primjenjene kineziologije:

� Sport � Rekreacija � Kineziterapija � Kineziološka edukacija

OSNOVNE ZADAĆE KINEZIOLOŠKE PSIHOLOGIJE:

� Primjena psihologijskih metoda na području kineziologije kako bi se proučila ponašanja povezana s uključenosti u vježbanje ili sport

� Istraživanje psiholoških ili emotivnih faktora koji utječu na sportsko postignuće ili ponašanje vježbanja.

COX (2005) - CILJ PRIMJENJENE PSIHOLOGIJE SPORTA:

� Poboljšanje postignuća u sportu � Aktualizacija sudionika u sportu

Područja primjene kineziološke psihologije:

� Psihološki i emotivni učinci sporta na natjecatelja (primjerice: pobjeñivanje, gubljenje, percipirana kompetencija, anksioznost, stres, ...)

� Načini na koji misli i emocije utječu na sportsko postignuće � Odreñene značajke pojedinaca koji vježbaju nasuprot onima koji rabe sedentarna

ponašanja � Bavljenje trenerovim “problemima”: kako najbolje motivirati sportaše, izgraditi ekipni

identitet, postići optimalnu izvedbu, ... � Predvidjeti sportski uspjeh (osobnost, testovi vještina, prepoznavane talenta, ...) � Učinkovitost intervencija (programa) na sportaševe/vježbačeve misli, stavove i

izvedbu Cilj predmeta

� Upoznati osnove sistematske psihologije ◊ UVOD U PSIHOLOGIJU

◊ OPĆA - PRIMJENJENA - anatomija, fiziologija, sociologija, psihologija, ...

� USVOJITI OSNOVNU TERMINOLOGIJU IZ OPĆE PSIHOLOGIJE � STEĆI KVALITETNU „ORIJENTACIJU“ U PODRUČJU PSIHOLOGIJE

� Predstaviti glavna područja i elemente psihologije � Usvojiti temeljne psihologijske spoznaje � Povezati temeljne psihologijske spoznaje s kineziološkom praksom i

potrebama � „Adresirati“ pitanja za primjenjenu kineziološku psihologiju

3

P S I H O L O G I J A - Što je to? Definicija

� Psihologija – je znanost o ljudskom ponašanju i psihičkim procesima.

� Grčki: – psyche – dah ���� duša – logos – govor, riječ ���� znanost

� Psihologija se bavi:

– Ponašanjem čovjeka u užem smislu – Svjesnim iskustvom pojedinca – Nesvjesnim psihičkim procesima

Svjesno iskustvo – odnosi se na pojedinčevu percepciju svijeta – kako vanjskog, tako i unutrašnjeg (misli, želje, osjećaji). Cilj psihologije

� Kao i za svaku znanost … UPOZNATI, PREDVIDJETI I «KONTROLIRATI»

� Objasniti, predvidjeti, te kontrolirati i ispravljati ponašanje ljudi (kada je to etički opravdano – u cilju pomoći pojedincu).

Povijest psihologije

Predznanstvene (spekulativne metode) – Raspravljanje o ljudskoj prirodi – Spoznavanje svijeta pomoću osjetila – Naslijeñene ili stečene osobine

Aristotel je smatrao kako je mozak organ za hlañenje krvi.

FILOZOFIJA ...

� Marko Marulić – prvi spomenuo riječ psihologija u radu De psihologiae anime –

početak 16. stoljeća

Znanstvena metoda � 1879. – Wilhelm Wundt – Leipzig – prvi laboratorij za eksperimentalnu psihologiju

� 1836. – fiziolog Weber E.H. započinje s ispitivanjem čovjekove sposobnosti

razlikovanja osjetnih podražaja

� 1883. – Francis Galton – objavljuje prve sustavne spoznaje o individualnim razlikama u ljudskim sposobnostima

� 1895. – Edward Thorndike – prvi eksperimenti o učenju životinja

4

Grane psihologije � TEMELJNE GRANE – bave se pronalaženjem psiholoških zakonitosti, načela i

provjeravanjem teorija bez obzira je li moguće nove spoznaje odmah primijeniti u praksi.

� PRIMJENJENE GRANE – se bave pronalaženjem načina kako psihološke spoznaje mogu konkretno pomoći čovjeku u njegovu svakodnevnom životu i radu.

TEMELJNE GRANE: – Opća psihologija – Biološka psihologija – Razvojna psihologija – Socijalna psihologija – Eksperimentalna psihologija – Komparativna psihologija (Zoopsihologija) – Psihometrija – Patopsihologija – ...

PRIMJENJENE GRANE: – Psihologija rada i organizacijska psihologija – Školska psihologija i psihologija obrazovanja – Klinička psihologija – Kineziološka psihologija – Vojna psihologija – Forenzička psihologija – Penološka psihologija – ...

Psihologijski pristupi ponašanju

PRISTUP PREDMET ISTRAŽIVANJA GLAVNE PRETPOSTAVKE

Biologistički Živčani sustav, sustav žlijezda s

unutrašnjim lučenjem, genetski čimbenici

Ponašanje i psihički procesi mogu se objasniti biološkim procesima

Kognitivistički Predodžba, obrada informacija,

mišljenje, jezik, govor

Ljudi imaju psihičku (mentalnu) reprezentaciju svijeta i svjesno ga pokušavaju

razumjeti

Humanstičko- egzistencijalni

Subjektivno iskustvo Ljudi čine slobodan i svjestan izbor temeljen

na svome jedinstvenom doživljaju (iskustvu) i okvirima poimanja svijeta

Psihodinamski Nesvjesni procesi,

rano dječje iskustvo

Obrambeni procesi sprječavaju ljude da postanu svjesni svoji temeljnih motiva;

tijekom života ljudi mogu biti pod utjecajem nesvjesnih ranih konflikata iz djetinjstva

Učenje Utjecaj okoline na ponašanje;

ponašanje kao navika; učenje opažanjem

Kad se tek rode, ljudi su vrlo slični, ali jedinstvena povijest doživljavanja i

potkrepljivanje stvara jedinstveni sklop razvitka ponašanja i vještina

Sociokulturalni Djelovanje etniciteta, spola, kulture

i socioekonomskog statusa na ponašanje i psihičke procese

Individualne razlike uzrokovane su socijalnokulturalnim čimbenicima kao i

biološkim i psihičkim procesima

5

Metode psihologije

� Empirijska znanost: istražuje se ono što se može opažati i provjeriti, a do spoznaja se dolazi sustavnim istraživanjem.

� Glavne metode:

– Samoopažanje (introspekcija) – Opažanje u prirodnim uvjetima – Anketno ispitivanje (upitnici) – Proučavanje slučajeva – Eksperimentalna metoda – Metoda testiranja, metoda korelacije, ...

� Samoopažanje – sustavno opažanje vlastitih psihičkih procesa. Isključivo metoda svojstvena psihologiji.

� Opažanje u prirodnim uvjetima – sustavno opažanje osoba u prirodnim uvjetima (djece i odraslih; životinja).

� Anketno ispitivanje – skup postupaka s pomoću kojih se pobuñuju, prikupljaju i analiziraju izjave ljudi kako bi se saznali podaci njihovu ponašanju ili stavovima i sl.

� Proučavanje slučaja – temeljito i produbljeno proučavanje jednog ili više pojedinaca (“slučajeva”) kako bi se došlo do općih spoznaja.

� Eksperiment – postupak kojim se u kontroliranim uvjetima, namjerno izaziva neka pojava radi opažanja ili mjerenja (... Hewthorne eksperiment; ... dvostruko slijepo

istraživanje.). � Metoda testiranja – postupak korištenja psihologijskih testova za mjerenja

sposobnosti i značajki (... mjerne značajke testova; varijable u odnosu na kineziološke

var) � Korelacijska metoda – postupak kojim se dovode u vezu dvije različite mjere

ponašanja ili značajke. Etička pitanja

� Za svaki postupak koji može štetiti ispitanik mora dati osobni pristanak � Za sudjelovanje djece u istraživanju pristanak daju skrbnici � Povjerljivost podataka (konflikt) � Upotreba zavaravanja (neinformiranje ili svjesno obmanjivanje) � šteti ugledu struke

(povjerenje i stav...)

6

Biološke osnove doživljavanja i ponašanja BIOLOŠKA OSNOVA:

� Živčani sustav – Središnji živčani sustav

� Mozak � Kralješnička moždina

– Periferni živčani sustav � Somatski sustav � Autonomni (vegetativni) živčani sustav

– Simpatički sustav – Parasimpatički sustav

� Žlijezde s unutarnjim izlučivanjem Živčana stanica

� Živčana stanica ili neuron – sastoji se od tijela i izdanaka � Stanična tijela grade sivu masu živčanog sustava

� Aferentni ili senzorni neuroni – od osjetila prema mozgu � Eferentni ili motorni neuroni – od mozga prema efektorima (mišićima)

� Izdanci živčane stanice:

– Dendriti � Više desetaka ili pak stotina � Prijem poruka iz osjetila ili živčanih stanica

– Akson � Obično samo jedan, dugački i po metar ili više, � Mijelinska ovojnica, završni čvorići, neurotransmiteri � Prijenos poruke za druge stanice ili izvršne organe (efektore)

7

Živčani impulsi � Iritabilnost ili podražljivost – svojstvo živčane stanice za reagiranje

elektrokemijskim promjenama � Živčani impulsi – kratkotrajne električne promjene na membrani živčane stanice

kojima se preko aksona prenose “obavijesti” � Sinapsa – mjesto na kojem se završni čvorić jedne živčane stanice spaja na membranu

druge (veza akson�dendrit) � Neurotransmiter (neuroprijenosnik) – se oslobaña na aksonu i veže za receptor

dendrita

� Neurotransmiter (neuroprijenosnik) – može se vezati samo za odreñene receptore – Acetilkolin – Noradrenalin – Dopamin – Serotonin – Gama-aminobutrička kiselina (GABA) – Neuroaktivni peptidi (endorfini ili endogeni opijati) – reguliranje osjetljivosti

za bol

� Premalo ili previše neuroprijenosnika smeta funkcioniranju: – Premalo acetilkolina – smetnje zapamćivanja – Premalo dopamina – drhtanje ruku i tegobe hodanja – Previše dopamina � može uzrokovati shizofreniju – Droge djeluju na količine NP u dijelovima mozga

Živčani sustav

� Središnji – Mozak – Kralješnička moždina

� Periferni – Somatski – Autonomni

8

PRIKAZ:

Autonomni živčani sustav (AŽS) – projekcije

9

Središnji živčani sustav � MOZAK

– Moždano deblo (Medulla) – Mali mozak (Cerebellum) – Veliki mozak

– Moždano deblo

� Stražnji dio mozga � Nadovezuje se na kralj. moždinu � Gornji dio - nakupine živčanih stanica povezanih s osjetilom vida i sluha � Retikularna formacija – struktura važna za budnost i pobuñenost � Centri za spavanje

Mali mozak

� Omogućuje održanje ravnoteže tijela, regulira tonus mišića, sudjeluje u izvoñenju svih pokreta

� Tegobe malog mozga � problemi u motorici i koordinaciji pokreta � Neurološki testovi

Veliki mozak

� Dvije polutke spojene poprečnim vlaknima � Kora velikog mozga – 4 režnja

� Frontalni – čeoni � Parijetalni – tjemeni � Okcipitalni – zatiljni � Temporalni - sljepoočni

Neki dijelovi velikog mozga

� TALAMUS – nakupine živčanih stanica ili jezgra. Impulsi se prenose iz svih osjetila (osim njuha).Važan za regulaciju emocija.

10

� LIMBIČKI SUSTAV I HIPOTALAMUS – unutarnja strana svake polutke. Važan za nastavak emocija (posebno straha i srdžbe). Smješteni su i “područja nagrade”. Hipokampus je uključen u proces pamćenja.

� HIPOTALAMUS – ispod talamusa. Povezan sa hipofizom i utječe na rad žlijezda. “Upravlja” autonomnim ŽS. Centri za žeñ i glad, regulira krvni tlak i temperaturu. Važan za regulaciju emocija.

KORA VELIKOG MOZGA – “najmlañi” dio mozga, odgovoran za najsloženije psihičke procese poput mišljenja i govora. Psihonervna aktivnost je praćena subjektivnim doživljajem.

� Područja: – SENZORNA – MOTORNA – ASOCIJATIVNA (čeoni režanj)¸

Centri za razumijevanje (stražnji dio sljepoočnog režnja) i produkciju govora (stražnja strana čeonog režnja) ���� lijeva moždana polutka

PROCES:

PODRAŽAJ – PRIJENOS UZBUðENJA– OBRADA INFORMACIJA –

„ODLUKA“ - PODUZIMANJE MOTORIČKE RADNJE

11

Središnji živčani sustav – moždina - PRESJEK

Žlijezde s unutarnjim izlučivanjem

� Hormoni – su tvari koje u krv izlučuju endokrine žlijezde i tim putem prenose do stanica. Kontroliraju se najviše metaboličke funkcije, ali i na funkciju živčanih stanica (� psihičke procese).

� Hipofiza – glavna žlijezda, a nalazi se na bazi mozga u blizini hipotalamusa koji utječe

na njen rad. Izlučuje hormone koji utječu na rad drugih žlijezda (hormon rasta i hormone koji kontroliraju rad štitnjače – tireotropin, kore nadbubrežne žlijezde – adrenokortikotropin i spolnih žlijezda – gonadotropini). � gigantizam ili patuljasti rast.

� Štitnjača – izlučuje tiroksin (regulira brzinu metaboličkih procesa u stanicama) � Nadbubrežne žlijezde – dva su dijela: srž i kora.

� Srž izlučuje adrenalin i noradrenalin � aktivacija organizma (krvni tlak i brže kucanje srca). Jake emocije uvijek prati izlučivanje hormona.

� Kora izlučuje kortikosteroide (reguliraju metabolizam minerala, ugljikohidrata, proteina,…). Dugotrajan stres može poremetiti izlučivanje � sniženje imuniteta organizma.

� Spolne žlijezde (ovariji ili testisi) – izlučuju estrogen i progesteron (ovariji) i

testosteron (testisi).

ENDOKRINI SUSTAV “SURAðUJE” SA ŽIVČANIM SUSTAVOM ���� ���� BITNO ZA

NORMALNO ODVIJANJE PSIHIČKIH PROCESA

12

O S J E T I ¸

Uvod � Stalna je interakcija čovjeka sa svojim okružjem. � Nužno je prikupljanje podataka za kvalitetnu orijentaciju i donošenje odluka. � Čovjek koristi osjetne kanale, odnosno osjetila. � Osjetila ili osjetni organi: vida, sluha, dodira, okusa, njuha, hladnoće i topline, boli i

kinestetičkih osjeta Definicija

� OSJET (JEDNOSTAVNI OPAŽAJ) – je doživljaj izazvan djelovanjem podražaja na osjetni organ. – najjednostavniji psihički doživljaj – svako osjetilo je “specijalizirano” za neko odreñeno svojstvo okoline

(podražaj) koje djeluje svojom energijom

� PODRAŽAJ – je energija koja djeluje na osjetilo izazivajući osjet. � Podražuje se osjetni receptor i osjetna informacija se prenosi u središnji živčani

sustav. VRSTE OSJETA:

– Osjeti vida – Osjeti sluha – Osjeti dodira – Osjeti okusa – Osjeti njuha – Osjeti hladnoće i topline – Osjeti boli – Kinestetički osjeti

Psihofizika

� Razvijena u drugoj polovici 19. stoljeća – Ispituje odnose izmeñu mehaničkih i elektromagnetskih energija, te kemijskih

supstanci – Ispituje opažanje tih energija i supstanci

� “otac” psihofizike – Gustav Fechner � … je područje psihologije koje se bavi odnosom izmeñu objektivno mjerljivih

značajki podražaja i osjeta koje oni izazivaju. Osjetni pragovi

� Podražaj mora imati odreñenu jačinu kako bi bio opažen. � Apsolutni limen (prag) je minimalni intenzitet podražaja koji može izazvati osjet. � Hoće li netko zamjetiti podražaj u nekom trenutku?

� Ovisi o njegovoj osjetljivosti u tom osjetnom području � VEĆA OSJETLJIVOST – ZAMJEĆUJU SE I SLABIJI PODRAŽAJI

� Ovisi o intenzitetu podražaja � VEĆI INTENZITET � VEĆI INTENZITET PODRAŽAJA

13

� RELACIJA INTENZITETA PODRAŽAJA I INTENZITETA OSJETA JE ZAKRIVLJEN � porastom intenziteta podražaja raste i intenzitet osjeta

Apsolutni limen (prag) - PRIKAZ

Uspješnost detekcije podražaja ovisi o:

� Unutrašnjim kolebanjima (kolebanjima u radu čitavog organizma i konkretnog osjetnoh sustava)

� Poznatosti podražaja (ako je podražaj poznat otprije, veća je vjerojatnost zamjećivanja čak i ako je slabijeg intenziteta)

� Očekivanosti podražaja (ako nešto očekujemo, lakše ćemo to zamjetiti, nego nešto neočekivano)

� Motivaciji (motivirani možemo osjetiti i slabije podražaje nego u uobičajenim prilikama)

� Podražajnom kontekstu (ako je slabi podražaj okružen jakim podražajima, manje je vjerojatno kako ćemo ga primijetiti i obrnuto)

Diferencijalni limen (prag)

� Osjeti, kao i percepcija ovise o fizikalnim svojstima podražaja, fiziološkim osobinama osjetnog i perceptivnog sustava i organizma u cjelini, te o psihološkim faktorima (prethodno iskustvo, očekivanja, stavovi, itd.).

� Diferencijalni limen (prag) je najmanja promjena u intenzitetu podražaja koju opažač može zamjetiti.

� Osobe se razlikuju i po diferencijalnoj osjetljivosti (neki mogu osjetiti male, a neki tek vrlo velike razlike podržaja).

� Što su dva podražaja intenzivnija, tim veća mora biti njihova razlika kako bi se ona opazila. (Weberova konstanta – vrijedi za podražaje srednjeg intenziteta)

14

Osjetni sustav � Receptor – dio osjetnog sustava na kojeg direktno djeluje podražaj (oko, uho, jezik,

...) � osjetilna stanica (ili njen dio) koja podražajnu energiju kodira u elektrokemijsku aktivnost. – Prema vrsti energije (elektromagnetski � vid; kemoreceptori � okus i njuh;

mehanoreceptori � sluh i dodir; termoreceptori � toplina i hladnoća) – Prema smještaju osjetnih organa (vanjski ili eksteroreceptori � daljinski i

blizinski receptori; interoreceptori; proprioceptori � mišići, tetive i zglobovi) – Prema adaptaciji na podražaje (tonički � ne adaptiraju se; fazički �

podložni adaptaciji) � Senzorna živčana vlakna � Osjetni centar u mozgu

� Proces nastanka osjeta:

PODRAŽAJ ���� RECEPTOR ���� SENZORNA ŽIVČANA VLAKNA ���� OSJETNI CENTAR U MOZGU

Osjetilo vida

� 85 - 90 % informacija kroz vidni kanal � Optički živac – 900.000 vlakana � slušni živac – 30.000 � ogromna razlika u

kapacitetu � Gledanjem zahvaćamo više objekata odjednom – slušanjem samo jednog � BOJA – tri dimenzije –

– ton � boja – saturacija, zasićenost – svjetlina (emisija ili refleksija)

15

Osjetilo sluha � Koristi za komunikaciju i u uvjetima slabe vidljivosti

� Frekvencije ljudskog govora od 80 – 1100 Hz

� Akustička energija – mehanički poremećaj izazove vibracije zraka koji se u obliku

krugova prenose kroz medij. – Zrak – brzina 332 m/s – Energija opada s kvadratom udaljenosti � puno glasnije za istu glasnoću

� Amplituda zvučnog vala – decibeli (dB)

– Subjektivna mjera čujnocti � ne LINEARNA (SHEMA) – Visoki i niski zvukovi moraju imati veću jačinu kako bi bili zamjećeni – Loudness na zvučnicima

� Izloženost jakoj buci

– Tegobe čujnosti – odreñeno vrijeme – Radna mjesta � zaštita od buke ili smanjenje ekspozicije

Osjetilo za dodir

� Zbog različitih pritisaka i deformacije kože – lagani dodir – Merkelove pločice – dodir – Meissnereva tjelešca – duboki dodir – Pačinijeva tjelešca

� Registrira se bol, temperatura predmeta i temperatura zraka

� Zovu ga konačnim osjetilom i ljudi mu puno vjeruju

� Daje informacije o teksturi, čvrstoći, težini, temperaturi slično � SPORT

16

� Nejednaka osjetljivost dijelova tijela – jagodice na prstima (diferenc. prag – 2 mm) – podlaktica (diferenc. prag – 30 mm) – dijelovi leña (diferenc. prag – 70 mm)

Osjetilo boli

� Bol je signal kako nešto u organizmu nije u redu � Bol u leñima, glavobolje, zubobolje, … � Smanjuje zadovoljstvo i vitalnost

� Izvor boli je na mjestu kontakta, a poruka mozgu počinje oslobañanjem kemijskih

tvari uključujući prostaglandine � pojačavaju cirkulaciju prema ozlijeñenom području (crvenilo i oteklina � upala). Upala privlači tjelešca koja organizam štite od bakterija. – ANALGETICI – koče produkciju prostaglandina

� Informacija: kralj. moždina � talamus � kora velikog mozga

� Melzack (1980) – teorija kontrole prolaza – ograničenost obrade informacija u

živčanom sustavu – trljanje ili češanje smanjuje bolnost

Kinestetički osjeti

� osjet koji obavještava o položaju i pokretanju dijelova tijela

� senzoričke informacije dolaze iz zglobova, tetiva i mišića

17

P E R C E P C I J A Definicija

� PERCEPCIJA – je aktivan proces organiziranja, integriranja i interpretiranja osjetnih podataka iz okoline.

� Perceptivni procesi – omogućuju da mnoštvo podražaja iz okružja primamo na cjelovit

način, a ne kao gomilu meñusobno izoliranih podražaja.

� U percepciji sudjeluju sva osjetna područja, ali relativni doprinos im nije jednak. � VID – preko 80 % informacija � SLUH, pa svi ostali osjetni sustavi

Razlika OSJET - PERCEPCIJA

� Kvalitativna razlika: – Osjetom zahvaćamo samo jedno svojstvo nekog predmeta (boja, težina,

temperatura, miris, okus, bol, …) – Percepcijom postižemo identifikaciju predmeta (ŠALICA VRUĆEG ČAJA)

PERCEPTIVNI PROCES

� Podražajni sklop

� Procesi u receptorima

� Putovanje živčanih impulsa do mozga

� Obrada jednostavnih značajki podražaja u stanicama mozga

� Složeni kortikalni procesi koji uključuju i apstrakciju podražaja u stanicama mozga – ovise i o motivaciji, emociji, pamćenju, mišljenju i ličnosti osobe

Osnovne funkcije percepcije

� PREPOZNAVANJE PREDMETA – svrstavanje predmeta u grupu kojoj pripada.

� LOKALIZACIJA PREDMETA U PROSTORU – najvažnija njena funkcija je percepcija udaljenosti predmeta, odnosno dubine ili trodimenzionalnosti podražaja.

PREPOZNAVANJE PREDMETA

� Ima izravne posljedice na naše ponašanje

� Dominantna značajka predmeta je njegov OBLIK � Značajne su još: VELIČINA, BOJA, TEKSTURA (glatka ili hrapava površina),

PROSTORNI SMJEŠTAJ I SL.

� Proces prepoznavanja oblika: u mozgu postoje stanice – detektori koje otkrivaju različite linije od koji se sastoji predmet. Informacije koje su linije prisutne, te koje nisu, integriraju se i dovode do prepoznavanja o kojem se predmetu radi.

18

Značajke prepoznavanja � KONTEKST – u kojem se predmet prepoznaje. Kontekst je značajan kod struktura

koje mogu imati nekoliko značenja. �

Zbog konteksta u kojem se nalaze, isti sklop jednom čitamo

kao slovo (B), a jednom kao broj (13)!

� OČEKIVANJE – može olakšati ili otežati prepoznavanje. Ako je ispravno – olakšava,

a ako nije – otežava.

� SELEKTIVNA USMJERENOST NA PODRAŽAJNI SKLOP – u svakom trenu se ograničavamo na dio perceptivnog polja (svih dostupnih podražaja) i to se naziva perceptivna pažnja. Selektivna usmjerenost je usmjerenost osjetnih organa prema onim dijelovima okoline u kojima se nalaze podražaji. Postiže se pokretima glave ili tijela koji se naziva orijentacijskim refleksom. – “koktel fenomen” – primjer selektivne pažnje u slušnom području

� PERCEPTIVNA KONSTANTNOST – pojava da percipirane objekte opažamo

podjednako velike, podjednake boje, svjetline i oblika neovisno o udaljenosti, smjeru ili drugim promjenjivim uvjetima percipiranja.

– Konstantnost vidne percepcije postoji iako slika predmeta koja se stvara na

mrežnici ne mora ličiti promatranom predmetu � � Vidna percepcija ne ovisi samo o slici na mrežnici nego i o drugim faktorima (poznatost predmeta ili osoba, uvjeti percipiranja, …).

LOKALIZACIJA PREDMETA

� Najvažnija funkcija je percepcija udaljenosti predmeta, odnosno dubine ili trodimenzionalnosti podražaja.

� Kod vidne percepcije moraju postojati dodatni znakovi za percepciju treće dimenzije

jer je slika na mrežnici dvodimenzionalna! – Monokularni znakovi

� prekrivanje, promjena teksture, crno-bijeli efekt, linearna perspektiva, relativna visina i veličina, meñupozicija, relativno kretanje,

– Binokularni znakovi

� RETINALNI DISPARITET – veličina kuta izmeñu dvije slike � KONVERGENCIJA – napetost muskulature oka

� Lokalizacija uključuje i percepciju gibanja podražaja. Percepciju gibanja omogućuje

pomicanje slike na mrežnici kako se predmet miče

19

Geštalt pravila organizacije

Blizina; Sličnost; Dobar pravac; Jednostavnost; Simetrija; Zatvorenost; “Zajednička sudbina”,...

Perceptivna organizacija

� Lik i pozadina – Rubinova vaza – Neckerova kocka

Perceptivne varke

� su percepcije čiji sadržaj ne odgovara u potpunosti sadržaju podražajnog sklopa � Muller-Lyerova varka