Embed Size (px)
Citation preview
Trajnost drvenih konstrukcija
V. pred. Đuro Nižetić, dipl. ing. građ.
Sveučilište u Splitu; Građevinsko-arhitektonski fakultet
LITERATURA: [1] Tehnički propis za drvene konstrukcije NN 121-07 [2] HRN U.D0.001 1983. (Materijali) HRN U.C9.200 1984. (Konstrukcije od punog drva i ploča) HRN U.C9.300 1984. (Lamelirane lijepljene konstrukcije) HRN U.C9.500 1984. (Zaštita) [3] Trajnost konstrukcija – priručnik Trajnost drvenih konstrukcija Jure Radić i suradnici [5] DIN 1052:2004-08 Design of timber structures General rules end rules for buildings [6] EN 1995-1-1:2004 Eurocode 5: Design of timber structures General – Common rules and rules for buildings
Konstrukcije, koje studirate na ovom studiju, a kojima će se većina Vas baviti čitav život, sastavni
su i vrlo važni dio građevina.
Pogledamo li bitne zahtjeve za građevinu koje treba osigurati u fazi projektiranja i građenja a koje
postavlja Zakon o prostornom uređenju i gradnji, u dijelu koji se odnosi na konstrukcije uočit
ćemo i zahtjev da se „očuva nosivost konstrukcije tijekom određenog vremena utvrđena
posebnim propisom „
Uporabni vijek ili vrijeme tijekom kojeg se predviđa uporaba konstrukcije (uz predviđeno
održavanje, ali bez većih zahvata i popravaka) kreće se, ovisno o razredu konstrukcije, od 10 do
100 godina.
Prema Tehničkom propisu za drvene konstrukcije Članak 14. : Uporabni vijek građevine je
najmanje 50 godina.
U razrede konstrukcija 1-3 čiji je zahtijevani proračunski uporabni vijek 10-30 godina spadaju
privremene konstrukcije, zamjenjivi dijelovi konstrukcija, poljoprivredne i slične konstrukcije.
U 4. razred sa zahtijevanim uporabnim vijekom od 50 godina spadaju konstrukcije zgrada ili
druge uobičajene konstrukcije, a zahtijevani uporabni vijek od 100 godina postavlja se na 5.
razred konstrukcija u koje spadaju monumentalne građevine, mostovi i druge inženjerske
konstrukcije.
Zakon o prostornom uređenju i gradnji:
●
●
Tehnički propis za drvene konstrukcije:
●
●
Osiguranje trajnosti i traženog uporabnog vijeka svih konstrukcija, pa tako i drvenih, ostvaruje se
u vremenu uporabe konstrukcije kroz tri segmenta:
- projektiranje
- izvođenje
- održavanje
TPDK propisuje zahtjeve za sva tri segmenta.
U dijelu koji se odnosi na projektiranje, postavlja se zahtjev da se, za projektirani uporabni vijek
građevine, moraju predvidjeti sva djelovanja na drvenu konstrukciju koja se generiraju u fazi
građenja i uporabe građevine te utjecaji okoliša.
U dijelu koji se odnosi na izvođenje drvenih konstrukcija, postavlja se zahtjev da izvođenje
osigura tehnička svojstva i ostale zahtjeve iz projekta konstrukcije te da osigura očuvanje tih
svojstava i uporabljivosti konstrukcije u vijeku njena trajanja.
U dijelu koji se odnosi na održavanje postavlja se zahtjev da se pravilnim održavanjem očuvaju
tehnička svojstva drvene konstrukcije u vijeku njena trajanja.
Poseban prilog TPDK (Prilog E) odnosi se na zaštitu drvenih konstrukcija i upućuje na norme iz
tog područja.
U svom uporabnom vijeku konstrukcije dotrajavaju što je posljedica starenja, izloženosti svim
vrstama opterećenja i agresivnosti okoline tako da svojstva konstrukcije slabe i padaju, te se
smanjuje njihova nosivost i uporabljivost. Istovremeno, zahtjevi koji se postavljaju na
konstrukciju, u tom uporabnom vijeku stalno rastu.
Prema tome, pad svojstava konstrukcije posljedica je vanjskih djelovanja (uporabno opterećenje i
agresivnost okoline) i karakteristika same konstrukcije (koncept konstrukcije, oblikovanje detalja i
kvaliteta materijala od kojeg je konstrukcija izvedena).
Na svojstva konstrukcije u vremenu može se bitno utjecati održavanjem. Jasno je da će se
vođenjem brige o konstrukciji i pravilnim održavanjem produljiti njen uporabni vijek. Zahtjevi za
održavanje i troškovi održavanja u vezi su sa početnom rezervom svojstava konstrukcije
(povećanje početne rezerve smanjuje troškove održavanja ali u startu povećava troškove
građenja) pa je ove faktore potrebno uskladiti i potražiti optimalne odnose, odnosno projektirati
konstrukcije optimalne trajnosti.
Što se tiče zahtjeva na konstrukciju, oni vremenom postaju sve veći što je normalna posljedica
sveukupnog razvoja. Mi na promjenu zahtjeva ne možemo utjecati. Pa čak ako, u fazi
projektiranja, pokušamo predvidjeti razvoj i porast zahtjeva ne vjerujem da možemo sagledati taj
porast u dužem vremenskom periodu, recimo 100 ili čak 200 godina a takvih primjera ima.
NATKRIVENI DRVENI MOST BUCHFART Drveni most preko rijeke Ilm u Buchfartu pokraj Wiemara – Njemačka. Cestovni promet za vozila mase do 9 t. Dužina 43,00 m, širina kolnika 3,20 m, slobodna visina 3,05 m. Glavni nosači sistema dvostruke visulje. Građen 1816. – 1818. (u uporabi).
Što se tiče trajnosti materijala pojedinih botaničkih vrsta, klasifikacija je provedena svrstavanjem
u klase otpornosti 1-5, pri čemu je 1. klasa otpornosti klasa vrlo otpornog a 5. klasa otpornosti
klasa neotpornog drva.
Pravilan izbor vrste:
- Prirodna trajnost prema biološkoj razgradnji
- Mala kapilarna upojnost vode
- Prirodna dimenzijska stabilnost
[5] KLASIFIKACIJA PREMA TRAJNOSTI (KLASE OTPORNOSTI)
1. klasa – klasa vrlo otpornog drva 2. klasa – klasa otpornog drva 3. klasa – klasa srednje otpornog drva 4. klasa – klasa drva male otpornosti 5. klasa – klasa neotpornog drva
SMREKA
SMREKA (SMRČA) – PICEA ABIES European spruce, Rotficht, Rottanne Raste u sjevernoj Europi i planinskim predjelima srednje i južne Europe. Uvijek zeleno, 30 – 60 m visoko drvo. Ravno valjkasto deblo promjera 0,6 – 1,2 m. Gustoća 300 – 700 kg/m³. Dobro se i brzo suši, sklona dekoloraciji i uvtanju. Dobro se i lako obrađuje, dobro se lijepi, lijepo se polira. Spada u 4. klasu otpornosti (drvo male otpornosti ). KLASA C16: fm,k = 16 N/mm² E0,mean = 8 000 N/mm² ρk = 310 kg/m³
JELA OBIČNA
JELA (OBIČNA) – ABIES ALBA Silver fir, Edeltanne, Weisstanne Raste u srednjoj, zapadnoj i južnoj Europi. Uvijek zeleno 40 - 65 m visoko drvo. Ravno valjkasto deblo promjera do 1,0 m. Gustoća 300 – 750 kg/m³. Dobro se i brzo suši, neznatno sklona uvrtanju, donekle sklona pucanju. Dobro se i lako obrađuje, dobro se lijepi, teško se polira i tokari. Spada u 4. klasu otpornosti (mala otpornost ). KLASA C16: fm,k = 16 N/mm² E0,mean = 8 000 N/mm² ρk = 310 kg/m³
BOR OBIČNI
BOR OBIČNI – PINUS SILVESTRIS Redwood, Weisskiefer, Rotkiefer Široko rasprostranjen u Europi i u sjevernoj Aziji. Uvijek zeleno, do 40 m visoko drvo. Ravno i vitko deblo promjera 0,5 – 1,0 m. Gustoća 300 – 860 kg/m³. Suši se bez poteškoća. Dobro se i lako obrađuje, dobro se tokari a loše polira. Spada u 3. i 4. klasu otpornosti (drvo srednje i male otpornosti ). KLASA C24: fm,k = 24 N/mm² E0,mean = 11 000 N/mm² ρk = 350 kg/m³
ARIŠ EUROPSKI
ARIŠ EUROPSKI – LARIX DECIDUA European larch, Gemeine Lärche Europski ariš raste u Alpama, Karpatima i Sudetima. Listopadno drvo visine do 50 m. Ravno i vitko deblo promjera 0,6 – 1,0 m. Gustoća 350 – 850 kg/m³. Dobro se suši, sklon uvrtanju. Dobro se i lako obrađuje, teško pili, dobro se polira. Spada u 3. klasu otpornosti (drvo srednje otpornosti). KLASA C24: fm,k = 24 N/mm² E0,mean = 11 000 N/mm² ρk = 350 kg/m³
DUGLAZIJA
DUGLAZIJA – PSEUDOTSUGA MENZIESII Douglas fir, Douglaskiefer Po prirodi američko drvo, raste u zapadnom dijelu Sjeverne Amerike i u Kanadi, preneseno u Europu. Uvijek zeleno drvo visine do 100 m. Deblo je ravno, promjera do 4,0 m. Kora je u mladosti glatka i siva, u starijoj dobi smeđa, duboko ispucana, plutasta, debela (do 20 cm). Gustoća 320 – 750 kg/m³. Dobro se suši, stabilnih je dimenzija. Dobro se obrađuje, dobro se lijepi. Spada u 3. klasu otpornosti (drvo srednje otpornosti ). KLASA C30: fm,k = 30 N/mm² E0,mean = 12 000 N/mm² ρk = 380 kg/m³
SOUTHERN PINE
SOUTHERN PINE – PINUS PALUSTRIS Longleaf Pine, Sumpfkiefer Raste u Sjevernoj i Srednjoj Americi. Uvijek zeleno drvo visine do 50 m. Deblo je uspravno, promjera do 1,2 m. Kora dosta dugo glatka - sivozelena, kasnije ispucana - tamna. Gustoća 300 – 670 kg/m³. Lako se suši. Lako se obrađuje, nešto lošije se polira. Trajnost velika. Spada u 3. klasu otpornosti (drvo srednje otpornosti). KLASA C30: fm,k = 30 N/mm² E0,mean = 12 000 N/mm² ρk = 380 kg/m³
WESTERN HEMLOCK
WESTERN HEMLOCK – TSUGA HETEROPHYLLA Alaska pine, Tsuga, Westliche Raste u Sjevernoj Americi i u Kanadi. Uvijek zeleno drvo visine do 50 m. Deblo promjera do 2,0 m, ravno, krošnja čunjasta. Gustoća 300 – 900 kg/m³. Lako se suši. Dobro i lako se obrađuje, dobro se lijepi, fino se polira. Spada u 4. klasu otpornosti (drvo male otpornosti ). KLASA C35: fm,k = 35 N/mm² E0,mean = 13 000 N/mm² ρk = 400 kg/m³
YELLOW CEDAR
YELLOW CEDAR – CHAMAECYPARIS NOOTKATENSIS Nootka cypress, Yellow cypress, Alaska cedar Raste u planinama pacifičke obale Sjeverne Amerike i Kanade, od Aljaske do Oregona. Uvijek zeleno drvo visine do 40 m. Deblo je ravno, promjer debla do 1,8 m, krošnja piramidalna. Gustoća 380 – 800 kg/m³. Lako se suši, slabo se uteže, stabilnih je dimenzija. Dobro se obrađuje, fino se tokati i polira, može se lijepiti. Spada u 2. klasu otpornosti (otporno drvo). KLASA C40: fm,k = 40 N/mm² E0,mean = 14 000 N/mm² ρk = 420 kg/m³
HRAST LUŽNJAK
HRAST LUŽNJAK – QUERCUS ROBUR European Oak, Stieleiche, Traubeneiche Lužnjak je drvo nizinskih šuma Europe, sjeverne Afrike i zapadne Azije. Listopadno drvo, visoko i preko 40 m. Krošnja mu je široka, deblo ravno, promjera 0,6 – 0,9 m. Gustoća 480 - 980 kg/m³. Teško i sporo se suši, jako se uteže i puca. Lako se obrađuje, fino se polira i tokari. Spada u 2. klasu otpornosti (otporno drvo). KLASA D30: fm,k = 30 N/mm² E0,mean = 10 000 N/mm² ρk = 530 kg/m³
TIK
TIK (PRAVI) – TECTONA GRANDIS Teak, Teakholz Raste u Jugoistočnoj Aziji, od prirode u Myanmaru (ex. Burma). Uvijek zeleno, do 40 m visoko drvo. Deblo je ravno i vrlo dugo, promjera 0,4 – 1,0 m. Drvo je masna izgleda, sjajno, u svježem stanju jakog karakterističnog mirisa. Gustoća 440 – 800 kg/m³. Teško i sporo se suši, sklon pucanju. Lako se obrađuje, fino se blanja, tokari i polira. Spada u 1. klasu otpornosti (vrlo otporno drvo). KLASA D30: fm,k = 30 N/mm² E0,mean = 10 000 N/mm² ρk = 530 kg/m³
KERUING
KERUING – DIPTEROCARPUS SPP Yang, Keruing Raste u Jugoistočnoj Aziji. Uvijek zeleno, do 40 m visoko drvo. Ravno dugo deblo promjera 0,7 – 1,2 m. Gustoća 500 – 950 kg/m³. Teško i dugo se suši, puca i uvće se. Dobro se obrađuje, slabo se lijepi, fino se blanja, tokari i polira. Spada u 2. klasu otpornosti (otporno drvo). KLASA D30: fm,k = 30 N/mm² E0,mean = 10 000 N/mm² ρk = 530 kg/m³
BUKVA (EUROPSKA) – FAGUS SYLVATICA Beech, Gemeine Buche Naše najraširenije šumsko drvo, rasprostranjeno u centralnoj i južnoj Europi. Listopadno drvo, visoko do 40 m. Krošnja joj je čunjasta, deblo ravno, promjera 0,5 – 1,0 m. Gustoća 490 – 910 kg/m³. Kod sušenja jako se uteže, uvija i puca. Suši se teško i sporo, dobro se obrađuje, polira i tokari. Spada u 5. klasu otpornosti (neotporno drvo). KLASA D35: KLASA D40: fm,k = 35 N/mm² fm,k = 40 N/mm² E0,mean = 10 000 N/mm² E0,mean = 11 000 N/mm² ρk = 560 kg/m³ ρk = 590 kg/m³
BUKVA (EUROPSKA)
AFZELIA – AFZELIA AFRICANA Douisse, Papao Raste u zapadnoj Africi. Uvijek zeleno, do 40 m visoko drvo. Ravno dugo deblo promjera 0,6 – 1,2 m. Gustoća 500 – 900 kg/m³. Teško i dugo se suši, jako se uteže. Dobro se obrađuje, slabo se lijepi, fino se blanja, tokari i polira. Spada u 1. klasu otpornosti (vrlo otporno drvo). KLASA D40: fm,k = 40 N/mm² E0,mean = 11 000 N/mm² ρk = 590 kg/m³
AFZELIA
MERBAU – INTSIA BIJUGA
Merbau, Muluccan iron-wood, Merbau Staništa: jugoistočna Azija Drvo visine do 50 m, deblo ravno, promjera debla 0,8 – 1,0 m. Gustoća 540 – 1000 kg/m³. Teško se suši, slabo se uteže, vrlo je stabilnih dimenzija. Teško ali dobro se obrađuje, vrlo fino se polira. Spada u 1. klasu otpornosti (vrlo otporno drvo). KLASA D40: fm,k = 40 N/mm² E0,mean = 11 000 N/mm² ρk = 590 kg/m³
MERBAU
ANGELIQUE – DICORYNIA GUIANENSIS Tapaiuna, Basralocus Raste u kišnim šumama Južne Amerike. Uvijek zeleno, do 50 m visoko drvo. Ravno dugo deblo promjera do 1,5 m. Gustoća 500 – 1150 kg/m³. Teško i dugo se suši, jako se uteže. Dobro se obrađuje, može se lijepiti, fino se blanja, tokari i polira. Spada u 2. klasu otpornosti (otporno drvo). KLASA D40: fm,k = 40 N/mm² E0,mean = 11 000 N/mm² ρk = 590 kg/m³
ANGELIQUE
AZOBE (BONGOSSI) – LOPHIRA ALATA Ekki, Esore, Aba, Bakundu Raste u zapadnoj Africi i Guyani. Uvijek zeleno, do 50 m visoko drvo. Ravno vrlo dugo deblo promjera do 2,0 m, krošnja razmjerno malena, kuglaste forme. Gustoća 650 – 1300 kg/m³. Teško i dugo se suši, jako se uteže. Teško se obrađuje, slabo se lijepi, fino se blanja i polira. Spada u 1. klasu otpornosti (vrlo otporno drvo). KLASA D60: fm,k = 60 N/mm² E0,mean = 17 000 N/mm² ρk = 700 kg/m³
AZOBE (BONGOSSI)
IPE – TABEBUIA SPP Ipe, Lapacho, Bethabara Raste u kišnim šumama Srednje i Južne Amerike. Uvijek zeleno, do 50 m visoko drvo. Ravno dugo deblo, čisto do 30 m, promjera do 1,8 m. Gustoća 600 – 1150 kg/m³. Teško i dugo se suši, jako se uteže. Teško se obrađuje, vrlo fino se blanja, tokari i polira. Spada u 1. klasu otpornosti (vrlo otporno drvo). KLASA D60: fm,k = 60 N/mm² E0,mean = 17 000 N/mm² ρk = 700 kg/m³
IPE
LIJEPLJENI LAMELIRANI NOSAČI
LLD (GLULAM)
LIJEPLJENI LAMELIRANI NOSAČI (GLULAM)
[5] KLASIFIKACIJA PREMA TRAJNOSTI Klasa otpornosti LLN odgovara klasi otpornosti materijala lamela. U pravilu lameliraju se drva jele i smreke pa možemo kazati da LLN spadaju u 4. klasu otpornosti (mala otpornost).
Što se tiče trajnosti, moguće je izvesti drvene konstrukcije uporabnog vijeka od stotinu godina pa
i više (vidjeli smo primjer na mostu Buchfart). Da bi dostigli tako dug uporabni vijek moramo
poznavati mehanizme razaranja drva.
Oštećenja drvenih konstrukcija nastaju kao posljedica:
- prirodnog starenja drva
- bioloških djelovanja
- kemijskih djelovanja
- mehaničkih djelovanja
- požara
PRIRODNO STARENJE DRVA
Prirodno starenje drva je posljedica djelovanja sunčevih UV zraka koje uzrokuju razgradnju
lignina na površini drva. Ovako razgrađeni lignin voda ispire pa površina poprima karakterističnu
rebrastu strukturu i sivu boju.
Prirodno starenje
Pojam lignin odnosi se na grupu makromolekularnih spojeva izgrađenih od fenilpropanskih
jedinica a naziv mu potiče od latinskog naziva za drvo-lignum.
Uz ugljikohidrate lignin je sastavni dio drva, kod drva četinara udjel mu je prosječno 27% a kod
drva lišćara 24%.
Ova razgradnja ograničena je na površinski sloj pa je proces prirodnog starenja dugotrajan a
utjecaj na svojstva drva ograničen (smanjuje se tvrdoća i otpornost na struganje).
BIOLOŠKA DJELOVANJA
Biološka razgradnja drva može nastati kao posljedica gljivičnog napada ili napada insekata.
Kod napada gljivica dolazi do razaranja najvažnijih sastojaka drva: celuloze i lignina. Ovo
razaranje vidljivo je u promjeni boje i strukture drva a tu vrstu razaranja uobičajeno zovemo
trulež.
Gljivični napad (HE Kraljevac cca. 100 godina)
Razlikujemo više vrsta (vlažna, suha, smeđa, bijela) a vrsta ovisi o vlažnosti napadnutog drva i
vrsti gljivice koja ga je napala.
Da bi se gljivični napad razvio moraju biti istovremeno ispunjeni slijedeći uvjeti:
- napadnuto drvo mora osiguravati hranu
- mora biti prisutan kisik
- drvo mora biti vlažno
- temperatura mora pogodovati napadu
Napad se ne može razviti ili se teško razvija ako je vlažnost drva ispod 18% s tim da različitim
vrstama gljivica pogoduju različiti postoci vlažnosti (različiti rasponi između 18% i 65%).
Optimalna temperatura za razvoj gljivičnog napada kreće se od 20ºC do 30ºC.
U skladu s tim, propisima je ograničena dopuštena vlažnost drva u konstrukcijama:
- max 18% za klasične piljene materijale
- max 15% za lijepljene lamelirane materijale
Insekti kojima je drvo stanište ili izvor hrane mogu uzrokovati oštećenja ili potpuno uništiti drvo
bušenjem. Insekti uglavnom napadaju vlažno drvo međutim nekim vrstama odgovara i suhi
materijal.
Napad insekata
KEMIJSKA DJELOVANJA
Drvo je, u pravilu, otporno na kemijske utjecaje pa su oštećenja od kemijskih djelovanja rijetka.
Ovakva oštećenja ipak mogu biti izazvana jakim kiselinama i lužinama.
MEHANIČKA DJELOVANJA
POŽAR
ZAŠTITA DRVA
Zaštita materijala drvenih konstrukcija započinje u ranoj fazi projektiranja odabirom koncepcije
konstrukcije i oblikovanjem detalja na način da se konstrukcija zaštiti od izravnog djelovanja vode
i vlaženja elemenata. Kod zgrada to nije problem, konstrukcije su u zatvorenom, zaštićene
krovom i fasadnim zidovima, pa je moguće ostvariti dugi uporabni vijek.
Kod konstrukcija na otvorenom, na primjer mostova, problem se često rješava natkrivanjem ili
zaštitom drvenih elemenata limenim opšavima.
Most preko rijeke Necker, Remseck, Njemačka 1989.
Kicking horse river bridge, Kanada, 2001.
Forbach bridge, Njemačka, 1955.
Fengyu bridge, Kina, 1916.
Tynset bridge, Norveška, 2002.
Uz navedeno, povećanje trajnosti drva u konstrukcijama postiže se premazivanjem zaštitnim
sredstvima ili još bolje impregnacijom (posebne metode kod kojih sredstva duboko prodiru u
strukturu drva).
Zaštitni premazi upotrebljavaju se u svrhu povećanja vodootpornosti, zaštite od UV zraka, zaštite
od napada insekata i gljivica a u upotrebi su i protupožarni premazi.
Prilikom projektiranja mjera zaštite sa ciljem ostvarenja tražene trajnosti drva u konstrukcijama
prednost se daje građevinsko-fizikalnim i konstruktivnim mjerama (vidi TPDK-prilog E), a
kemijske mjere se primjenjuju:
- ako se građevinsko-fizikalnim i konstruktivnim mjerama ne postiže tražena razina
zaštite
- ako klimatski i ostali uvjeti posebno pogoduju razvoju bioloških učinaka na
razgradnju (insekti, mikroklima koja u vlažnoj i toploj okolini pogoduje jačem napadu
gljivica, itd.)
OSTVARENJE TRAJNOSTI U UPORABNOM VIJEKU
PROJEKTIRANJE KONSTRUKCIJA
Kao što je već rečeno, ostvarenje tražene trajnosti za projektirani uporabni vijek od najmanje 50
godina realizira se kroz projektiranje, izvedbu i održavanje. Ovo se odnosi na elemente
konstrukcija i na spajala (najčešće čelična).
U fazi projektiranja i odabira materijala potrebno je voditi računa o prirodnoj trajnosti i razredima
opasnosti.
Prirodna trajnost vrsta čija su svojstva obrađena u DIN 1052:2004-08 dana je ranije, a detaljno je
obrađena u normi HRN EN 350-2:2005 – Razredi prirodne trajnosti na gljivice (razredba
obuhvaća 20 vrsta četinara i 107 vrsta lišćara).
Izloženost konstrukcija obrađena je kroz svrstavanje u razrede opasnosti a dana je u
HRN 335-1:2005 – Opasnost od bioloških organizama u Europi:
Prema HRN EN 335-2:2005 Opasnost od bioloških organizama u Europi ovisno o
vlažnosti provedena je slijedeća klasifikacija:
U skladu sa gornjim klasifikacijama HRN EN 460:2005 daje upute za odabir vrste drva
(klasu ili razred trajnosti) i potrebu zaštite ovisno o razredu opasnosti:
Uz pravilan odabir materijala (vrste) u fazi projektiranja potrebno je provesti:
Građevinsko-fizikalne mjere zaštite
- eliminirati ili svesti na najmanju moguću mjeru utjecaj padalina i vlaženja
- zaštititi elemente izložene padalinama i omogućiti njihovu laku izmjenu
- izbjeći kontakt sa tlom
- omogućiti cirkulaciju zraka
- omogućiti dostupnost radi pregleda i eventualne izmjene elemenata
Konstruktivne mjere zaštite
- omogućiti cirkulaciju zraka i prosušivanje
- osigurati što bržu odvodnju i spriječiti prodor vode u elemente i spojeve
Kemijske mjere zaštite
- ukoliko se gornjim mjerama ne postiže traženi nivo zaštite primijeniti i kemijsku zaštitu
- kemijsku zaštitu obavezno primijeniti u agresivnim sredinama (vlažne i tople sredine koje
pogoduju biološkom napadu)
Uz navedene mjere potrebno je projektnim rješenjem spriječiti da drvena konstrukcija bude
ugrađena u zatvorenim prostorima relativne vlažnosti zraka preko 80%.
Zaštita čeličnih spajala se u pravilu provodi, a mora biti tako izvedena da ne utječe na
trajnost drvenih elemenata konstrukcije. Prema EC5 (EN 1995-1-1) čelična spajala je
potrebno štititi od korozije galvanskim pocinčavanjem, ovisno o razredu uporabljivosti
konstrukcije prema donjoj specifikaciji:
U sklopu glavnog projekta konstrukcije mora biti priložen program kontrole i osiguranja
kvalitete u kojem se navode svi uvjeti za izvođenje, ispitivanje i postupke dokazivanja
nosivosti i uporabljivosti konstrukcije, vlažnost drvenih elemenata prije ugradnje te uvjeti
građenja i ostali zahtjevi.
IZVOĐENJE KONSTRUKCIJA
U fazi izvođenja, osiguranje trajnosti se provodi kroz nadzor koji u izvedbi konstrukcije mora
osigurati pravilnu ugradnju i kontrolu kvalitete i ostvariti zahtjeve iz projekta konstrukcije.
Pri tome mora osigurati sukladnost prema zahtjevima odgovarajućih normi za:
- drvene proizvode (konstrukcijsko drvo, lijepljeno lamelirano drvo i pločaste proizvode na bazi
drva)
- mehanička spajala uključujući zaštitu od korozije
- ljepila
- predgotovljene elemente
- kemijska sredstva za zaštitu
Što se tiče vlažnosti vrijede poznata pravila:
- zabranjuje se ugradnja elemenata vlažnosti preko 22%
- zabranjuje se ugradnja elemenata koji nisu štićeni od vode u fazi transporta, skladištenja i
montaže
- drvo koje se lijepi mora imati vlažnost od 12% (±3%) i ispunjavati ostale zahtjeve normi i
tehničke upute proizvođača ljepila
- razlika vlažnosti elemenata na mjestu spoja ne smije biti veća od 2%
ODRŽAVANJE KONSTRUKCIJA
Održavanje mora biti takvo da se u vijeku trajanja konstrukcije očuvaju njena projektirana
svojstva i ispune zahtjevi normi glede nosivosti, uporabljivosti i otpornosti na požar.
Održavanje se provodi kroz:
- redovite preglede (određuju se projektom: 1/2, 1, 3 ili 10 godina, ciljano a ovisno o vrsti
konstrukcije i sredini u kojoj se konstrukcija nalazi)
- izvanredne preglede (nisu određeni projektom a provode se nakon izvanrednog događaja ili po
nalogu inspekcije)
- izvođenje radova koji su potrebni da bi konstrukcija ostala u stanju koje je predviđeno projektom
Sveučilište u Splitu, Građevinsko-arhitektonski fakultet
Hvala na pažnji.
w w w . g r a d s t . h r
