Papyrus Berolinensis
THE NAG HAMMADI LIBRARY IN ENGLISH TRANSLATED AND INTRODUCED BY MEMBERS OF THE COPTIC GONSTIC LIBRARY PROJECT OF THE INSTITUTE FOR ANTIQUITY AND CHRISTIANITY CLAREMONT, CALI FORNIA - James M. Robinson, General Editor THIRD, COMPLETELY REVISED EDITION WITH AN AFTER WORD BY Richard Smith, Managing Editor Harper San Francisco
1990.
 
RASPRAVA O USKRSNUU (I,4)
EVANELJE PO TOMI  (II,2)
EVANELJE PO FILIPU  (II,3)
EGZEGEZA DUŠE  (II,6)
EVANELJE PO EGIPANIMA  (III,2 i IV,2)
EUGNOST BLAENI  (III,3 i V,1) i  SOFIJA ISUSA KRISTA   (III,4 i BG 8502,3)
DIJALOG SPASITELJA  (III,5)
OTKRIVENJE PO ADAMU (V,5)
6
10
11
39
41
49
61
66
138
159
167
185
193
202
212
235
246
250
258
266
275
107
124
 
PLATON, DRAVA  588A-589B  (VI,5)
MOLITVA ZAHVALNOSTI  (VI,7)
 ASKLEPIJE  21-29 (VI,8)
ŠEMOVA PARAFRAZA   (VII,1)
OTKRIVENJE PO PETRU (VII,3)
TUMAENJE ZNANJA  (XI,1)
 VALENTINIJANSKO TUMAENJE (XI,2) te O  POMAZANJU, O KRŠTENJU A i B i O EUHARISTIJI A i B
 ALOGEN (XI,3)
HIPSIFRONA   (Xl,4)
DJELO PETROVO (BG 8502,4)
POGOVOR: MODERNI ZNAAJ GNOSTICIZMA
PREDGOVOR
Ova je knjiga temeljito revidirano izdanje Knjinice Nag Hammadi na engleskom. Prvo izdanje, objavljeno 1977., oznailo je kraj jedne i poetak druge faze znanstvenog izuavanja Nag Hammadija. U prvoj se fazi išlo za tim da ova zbirka tekstova postane dostupna; drugu su fa zu obiljeile rasprave i tumaenja tih tekstova.
Zbirka papirusnih rukopisa iz etvrtog stoljea sastoji se od dvana est kodeksa i osam listova iz trinaestog kodeksa, te sadri pedeset i dva odvojena traktata, odnosno, etrdeset i pet naslova izuzmemo li dupli kate. Kako veina traktata iz knjinice potjee od helenistiih sekti koje danas zovemo gnosticima, i to u koptskom prijevodu, zbirka je dobila naziv Koptska gnostika knjinica. Znanstvenika rivalstva, te situaci  ja u Egiptu u godinama nakon otkria knjinice 1945., znatno su omeli rad na rukopisima. Dvadeset godina nakon otkria obraen je i preve den samo mali broj tekstova, i to uglavnom od strane europskih znan stvenika, a na engleski je jezik prevedeno manje od deset posto zbirke. Godine 1966., tim ljudi odgovornih za nastanak ove knjige po prvi put se okupio u sklopu "Projekta koptske gnostike knjinice" ("The Co ptic Gnostic Library Project"), iji je pokrovitelj bio Institut za antiku i kršanstvo iz Claremonta u Kaliforniji.
Ureivanje i prevoenje knjinice moglo se nastaviti tek nakon što su rukopisi postali dostupni. Godine 1970. Ministarstvo kulture Arap ske Republike Egipta imenovalo je, u suradnji s UNESCO-om, Me unarodni odbor za kodekse iz Nag Hammadija. Za tajnika je izabran predstavnik Sjedinjenih Drava, James M. Robinson. Primarni je zada tak odbora bio nadgledati izdavanje fotografiranih pretisaka. Cjeloku pna je knjinica tako objavljena izmeu 1972. i 1977. u seriji Pretisak kodeksa iz Nag Hammadija (The Facsimile Edition of the Nag Hamma di Codices), izdava E. J. Brill iz Leidena. Uslijedilo je izdavanje Kar- tonae 1979., a potom i  Uvoda 1984., ime je dvanaestsvešano izda
 
lanovi 'Projekta koptske gnostike knjinice', koji su izmeu 1971. i 1979. u Koptskom muzeju u starom Kairu radili na rekonstrukciji i kon- zervaciji rukopisa.
Godine 1977., u isto vrijeme kad je cjelokupan sadraj zbirke postao dostupan u obliku pretisaka, E. J. Brill i Harper & Row objavili su pr  vo izdanje Knjinice Nag Hammadi na engleskom.  Jednosvešani en gleski prijevod izašao je u trenutku kad je projekt iznjedrio svoje pr  vo znaajno znanstveno djelo, potpuno kritiko izdanje pod naslovom Koptska gnostika knjinica  (The Coptic Gnostic Library). To višeto- mno djelo sadri redigirane koptske tekstove sa engleskim prijevodima, uvode, bilješke, te indekse. U izdanje je ukljuena cjelokupna knjinica Nag Hammadi, kao i tri slina rukopisa pohranjena u Berlinu, Londonu i Oxfordu. Koptska gnostika knjinica  (The Coptic Gnostic Library), u izdanju E. J. Brilla, sadri sljedee tomove: Nag Hammadi Codex I (The Jung Codex), sv. 1: Introduction, Texts and Translation; sv. 2: No tes, uredio Harold W. Attridge, 1985; Nag Hammadi Codices 11,1 and IV,1: The Apocryphon of John, Long Recension, uredio Frederik Wis- se, pred izlaenjem; Nag Hammadi Codex 11,2-7, together with XIII,2*, Brit. Lib. Or. 4926(1) and P. Oxy. 1,654,655, sv. 1: Gospel of Thomas, Gospel of Philip, Hypostasis of the Archons, Indexes; sv.2: On the Ori  gin of the World, Exegesis on the Soul, Book of Thomas, Indexes, uredio Bentley Layton, u tisku; Nag Hammadi Codex 111,1 and Papyrus Bero- linensis 8502,2: The Apocryphon of John, Short Recension, uredio Pe ter Nagel, urednik izdanja Frederik Wisse, pred izlaenjem; Nag Ham madi Codices 111,2 and IV, 2: The Gospel of the Egyptians (The Holy Book of the Great Invisible Spirit),  uredili Alexander Bohlig i Frede rik Wisse u suradnji sa Pahorom Labibom, 1975; Nag Hammadi Codi ces III, 3-4 and V, 1 with Papyrus Berolinensis 8502,3 and Oxyrhynchus Papyrus 1081: Eugnostos and The Sophia of Jesus Christ, uredio i pre  veo Douglas M. Parrott, u tisku; Nag Hammadi Codex 111,5: The Dia logue of the Saviour, urednik izdanja Stephen Emmel, 1984; Nag Ham madi Codices V,2-5 and VI with Papyrus Berolinensis 8502,1 and 4, urednik izdanja Douglas M. Parrott, 1979; Nag Hammadi Codex VII, urednik izdanja Frederik Wisse, pred izlaenjem; Nag Hammadi Codex VIII, urednik izdanja John Sieber, pred izlaenjem; Nag Hammadi Co
 
di Codices XI, XII and XIII, urednik izdanja Charles W. Hedrick, u ti sku; Nag Hammadi Codices: Greek and Coptic Papyri from the Car- tonnage of the Covers, uredili J. W. B. Barns, G. M. Browne i J. C. Shelton,  1981; Pistis Sophia, tekst uredio Carl Schmidt, prijevod i bi lješke Violet MacDermot, urednik izdanja R. McL. Wilson, 1978; The Books of Jeu and the Untitled Text in the Bruce Codex,  tekst uredio Carl Schmidt, prijevod i bilješke Violet MacDermot, urednik izdanja R. McL. Wilson, 1978.
Depno izdanje Knjinice Nag Hammadi na engleskom objavljenoje 1981., izdava Harper & Row, te 1984. godine, izdava E. J. Brill. Ova izdanja ukljuuju dodatak prijevodu Dijalog Spasitelja  koji se temelji na fragmentima (144, 15-146,24) koje je Stephen Emmel pronašao u knjinici Beinecke na sveuilištu Yale.
Kada je, prije više od desetljea, objavljena Knjinica Nag Hamma di na engleskom, izdan je bio samo jedan naslov iz serije Koptska gno-  stika knjinica. Sada, kada se rad na seriji blii kraju, ova je knjiga te meljito revidirana kako bi se prijevodi uskladili sa konanim prijevodi ma kritikog izdanja. U sluaju svezaka koji su ranije objavljeni, u kri tikom je izdanju izvedeno gdjekoje poboljšanje. Istraivanje na polju gnosticizma, uvelike potaknuto djelovanjem 'Projekta koptske gnosti- ke knjinice', u proteklih je deset godina takoer uznapredovalo. Na pisani su novi uvodi traktatima, kao potvrda da diskusija i dalje traje. Budui da se nekoliko naslova u knjinici pojavljuje u više od jedne  verzije, bilo je mogue kombinirati fragmentarne verzije nekih teksto  va da bi se dobio što potpuniji prijevod. Dva naslova iz srodnog berlin skog gnostikog papirusa takoer su ukljuena.
Budui da su originalni rukopisi iz knjinice na mnogim mjestima fragmentarni, trima su tokama (...) oznaena mjesta na kojima se na laze praznine, no ne i njihov razmjer . U tu su svrhu, kao pokazatelj šte te, u prijevodu ostavljeni brojevi stranica i redaka papirusnog kodeksa. Potpuni je prikaz fizikog stanja rukopisa naveden u Pretisku, te u kriti kom izdanju Koptska gnostika knjinica. Tekstovni znaci koji se ko riste u Knjinici Nag Hammadi na engleskom preuzeti su iz kritikog izdanja; za dodatnu znanstvenu grau, itatelj se upuuje na to izdanje. Za sve širu bibliografiju s polja gnostikih studija pobrinuo se David M.
 
 je Nag Hammadi Studies, objavljene 1971., izdava E. J. Brill, uz godi šnje auriranje u asopisu Novum Testamentom. Svi bi ti dodaci uskoro trebali biti sakupljeni i objavljeni u novom tomu serije Nag Hammadi
Studies,  pod naslovom Nag Hammadi Bibliography 1970-1985.  Izda  va Harper & Row u posljednje je vrijeme objavio dvije knjige rasprava o drevnom gnosticizmu i njegovu suvremenu znanstvenom izuavanju: Gnosis: The Nature and History of Gnosticism Kurta Rudolpha, 1983.; i The Jesus of Heresy and History: The Discovery and Meaning of the
Nag Hammadi Gnostic Library Johna Darta, 1988.
'Projekt koptske gnostike knjinice' velikodušno su tijekom godi na potpomagale mnoge organizacije, kojima bi ovom prigodom eljeli zahvaliti: Egipatska organizacija za starine, UNESCO, Ameriki centar za istraivanje u Egiptu, Nacionalna zaklada za humanistiku, Memori-  jalna zaklada John Simon Guggenheim, Ameriko filozofsko društvo, Zaklada Smithsonian i Fakultet za postdiplomski studij Claremont. U završnoj bi rijei zahvale trebalo istaknuti da je pripremu ovog temelji to revidiranog novog izdanja, svojim trudom u pripremanju prvog izda nja, uvelike olakšao njegov glavni urednik, Marvin W. Meyer.
Richard Smith glavni urednik
OZNAKE U TEKSTU
[ ] Zagrade koje oznaavaju mjesta u rukopisu na kojima nedosta  je dio teksta. Gdje tekst nije bilo mogue rekonstruirati, unutar zagra da stavljene su tri toke, bez obzira na veliinu praznine; etvrta toka u tom sluaju oznaava kraj reenice. Izuzetak je od ovog pravila mjes timina upotreba manjeg ili veeg broj toaka, kao procjene nedostat ka slova nekog imena. U nekoliko sluajeva tri toke stavljene su bez zagrada, i to na mjestima gdje niz koptskih slova nije tvorio prevedivu smislenu cjelinu. Zagrada nije stavljana na pola rijei, osim u sluajevi ma imena ili rijei odvojenih crticom. Sve ostale rijei u potpunosti su ostavljene unutar ili izvan zagrada, ovisno o itljivosti odreenih kopt skih slova, ili razumljivosti odreene rijei.
< > Zagrade koje oznaavaju ispravak pisarskog ispusta ili pogreš ke. Prevoditelj je na tim mjestima nadopisao slova koja je pisar nehoti ce ispustio, ili zamijeno slova koja su greškom upisana.
{ } Zagrade koje oznaavaju suvišak slova ili rijei, nastao greškom pri prepisivanju.
 
JAMES M. ROBINSON
1. Smisao tekstova
Knjinica Nag Hammadi je zbirka religioznih tekstova koji se po pi tanjima autorstva, vremena te mjesta nastanka meusobno uvelike raz likuju. Razlike postoje ak i u gledištima, i to do te mjere da je nemo gue sa sigurnošu ustvrditi da su tekstovi potekli od jedne skupine ili pokreta. Pa ipak, taj je raznoliki materijal morao imati neka zajedni ka obiljeja koja su potaknula sakupljae da ih odaberu za ovu zbir ku. Tvorci zbirke nedvojbeno su pridonijeli tom jedinstvu, pronalaze- i u tekstovima skrivena znaenja koja izvornim autorima ponekad i ni su bila na umu. Naposljetku, jedan od tekstova, Evanelje po Tomi, i za poinje savjetom: "Tko protumai ove rijei, taj nee iskusiti smrt". Tekstovi se, dakle, mogu itati na dvije razine: na razini poruke koju je izvorni autor vjerojatno namjeravao prenijeti, te na razini kasnijih tu maenja koja su proizašla iz te poruke.
Obiljeja koja ujedinjuju zbirku su: otuenje od veeg dijela ovje anstva, sklonost idealnom poretku koji posve nadilazi ivot kakav po znajemo, te radikalni otklon od uobiajenog naina ivota, koji je uklju ivao odricanje od svih dobara za kojima ljudi obino ude, i nagnue ka konanom osloboenju. Nema tu nekog htijenja za agresivnom re  volucijom, ve prije odbijanja sudjelovanja u zagaivanju koje uništa  va jasnou vienja.
Kao takvo, usmjerenje ove zbirke srodno je prvobitnim kršanstvom i istonjakim religijama, te poveznice sa "svetim ljudima" svih vreme na, i sekularnijim ekvivalentima današnjice, kao što su, primjerice, sub- kulturni pokreti iz šezdesetih godina 20. st. Odbacivanje dobara potro šakog društva, povlaenje u komune istomišljenika daleko od guve i
 
cesa, dijeljenje internih ideja o neminovnoj propasti kulture i o ideal noj, radikalnoj alternativi koja je poznata samo odabranima - sve je to i u moderno doba onaj stvarni izazov, korijene kojeg nalazimo u izvori ma poput knjinice Nag Hammadi.
No koliko god zadivljujui i provokativni, ti su korijeni esto zbu njujui i izazivaju frustraciju, ne samo kod pojedinca koji nije sasma upoznat sa njihovom porukom, ve i kod boljeg poznavatelja, koji na stoji slijediti traak svjetla što se nazire izmeu rijei. Jer, tijek povi  jesti oštetio je i fragmentirao samu bit knjinice Nag Hammadi, i u tak  vom je obliku ona konano ugledala svjetlo dana. Da bi se ta bit danas uope shvatila, na mnogim su razinama potrebni temeljiti zahvati. Pri mjena filozofske i religijske tradicije, odnosno mitologije antikog do  ba, bila je jedini nain na koji se moglo izraziti jedno, u suštini, netra- dicionalno gledište. To je gledište, štoviše, bilo i suviše radikalno da bi zaivjelo unutar organiziranih religija i filozofskih škola onoga doba, pa nije stoga ni imalo prilike iskoristiti prednost obrazovnih ustanova tih kultura u razvijanju i boljem objašnjavanju svih svojih implikacija. Gnostike su se škole poele javljati unutar kršanstva i neoplatonizma, koji su ih kasnije odbacili zbog "hereze" gnosticizma. Iz tog su razloga smisleni i elokventni mitovi i filozofske formulacije tog radikalnog gle dišta postali iskrivljene i zbrkane predaje, dodatno razvodnjene i zamu ene intervencijama kasnijih, opskurnijih autora, ije verzije sainjava  ju vei dio sauvanog materijala ... iako u knjinici Nag Hammadi mo emo nai i nekoliko "klasika".
Tekstovi su sa grkog na koptski jezik prevoeni zasebno, pri e mu neki prevoditelji nisu sasvim uspjeli shvatiti dubinu i sveobuhvat- nost teksta kojeg su prevodili. Prevoditelj kratkog odlomka Platonove Republike oito nije shvatio tekst, iako ga je smatrao vrijednim prevo enja i redakture. Veina je tekstova, sreom, bolje prevedena, premda se tek u onim sluajevima gdje postoje dvije prevedene verzije jednog teksta mogu vidjeti razlike izmeu dobrog i lošeg prijevoda - što otva ra pitanje o kvaliteti prijevoda veine tekstova koji postoje samo u jed noj verziji.
Sline su dvojbe prisutne i u pogledu transmisije tekstova, koje su na temelju iskvarenih prijepisa kopirale generacije i generacije prepisi-
 
nehotiminih pogrešaka, budui da ne postoji izvornik za usporedbu; a ne postoji niti, kao u sluaju Biblije, više verzija istog teksta koje jed na drugu nadopunjuju i ispravljaju. Pogreška se moe ispraviti samo kad se kao takva prepozna u jedinom prijepisu kojim raspolaemo. Uz to, zadatak je otean i injenicom da se knjige nalaze u stanju raspada. Proces je nedvojbeno zapoeo i prije nego su zakopane oko 400. g., na stavio se kroz razdoblje u kojem su bile pod zemljom, a na nesreu, ni  je pravodobno zaustavljen niti u periodu od otkria rukopisa 1945. g. do trenutka kad su konano konzervirani, tridesetak godina kasnije. U slu ajevima gdje nedostaje samo nekoliko slova, praznine se mogu odgo  varajue popuniti, no u sluaju veih cjelina, u tekstovima jednostavno mora ostati praznina.
Sve ove zapreke ipak ne bi smjele odbiti itatelja od ozbiljnog raz matranja sri ovih eseja. Naprotiv, problemi o kojima je ovdje rije - razumijevanje postojanja, odgovor na ljudsku dilemu i odnos spram društva - zasluuju ozbiljan pristup i vrijedni su panje svakoga tko se ikad osjetio sposobnim i spremnim uhvatiti se u koštac sa posljednjim pitanjima. Temeljna su stajališta tih tekstova dosad u pravilu bila po znata samo putem ogranienog vienja lovaca na heretike, koji su te tekstove naješe navodili samo da bi ih obezvrijedili ili izvrgli ruglu. Objavljivanje knjinice Nag Hammadi otvorilo je, stoga - posve neoe kivano - pristup gnostikom nauku u obliku u kojem su ga predstavlja li sami gnostici. Svemu onome što je bilo iskorijenjeno, ovime je mo da pruena nova šansa.
Sakupljai ove knjinice bili su kršani, kao i mnogi od autora izvor nih tekstova. To i ne iznenauje u tolikoj mjeri, budui da je prvobit no kršanstvo i samo bilo radikalni pokret. Isus je pozivao na korjeni to preispitivanje ustaljenih vrijednosti, zagovarajui kraj svijeta kakvog poznajemo, i dolazak novog, utopijskog ivota u kojem bi ono idealno  bilo stvarno. Njegovo je stajalište bilo posve opreno svemu što su za stupali autoriteti onog doba ... i nije im trebalo dugo da ga zbog toga uklone. Pa ipak, njegovi su sljedbenici potvrdili sve za što se on zalagao - i Isus je za njih postao personifikacija ultimativnog cilja. No, meu sljedbeništvom je postojao i krug onih praktinijih, koji su slijedili i za govarali nešto konvencionalniji nain ivota. Taj je krug postupno pre
 
reda, kontinuiteta, hijerarhije i stabilnosti. Ta je briga, meutim, postup no prerasla u brigu za ouvanjem statusa quo, ime se sve više odmica lo od prvotne udnje za konanim ciljem, veim od nekog pojedina nog ili sveukupnog uspjeha. Oni koji su slijedili radikalni san, posljed nju nadu, smatrani su nelojalnima i prijetnjom za organizaciju.
Kako se tijekom vremena kulturna situacija mijenjala, mijenjao se i sam jezik kojim se izraavala takva radikalna transcendencija. Svijet mis li Isusa i njegovih prvih sljedbenika bio je u stvari jednostavan pobo an svijet idovske sinagoge, po svojoj terminologiji usredotoen na obred Ivana Krstitelja, obred prijelaza sa starog u novi idealni svijet, i  ji je dramatian dolazak tek predstojao. Po tom vjerovanju, zao sustav koji prevladava nije prirodno stanje stvari. U naelu, iako ne u praksi, svijet je dobar. Zlo koje prevladava kroz povijest je pokora, u konanici strano svijetu kao takvom. Za neke je, meutim, pogled na ivot bivao sve mraniji; samo podrijetlo svijeta pripisivalo se strašnoj pogrešci, a zlo po tome nije samo uzurpator, ve vrhovni vladar svijeta. Jedina je nada, stoga, leala u bijegu, jer ljudi, ili barem neki ljudi, nisu u svojoj suštini proizvod takvog apsurdnog sustava, ve po samoj svojoj prirodi pripadaju onom konanom. Njihova je pokora u tome što su obmanu ti i namamljeni u zamku da pokušavaju pronai zadovoljstvo u takvom nemoguem svijetu, daleko od svog pravog doma. Za neke je usredoto enost na unutarnji ivot, neometan vanjskim utjecajima, postao jedini nain postizanja mira, jasnog vienja, i konanog stapanja u Sveukup no, što je sudbina boanske iskre u ovjeku.
Kršanski se gnosticizam, dakle, razvio kao reafirmacija - iako u po nešto drukijem obliku - izvorne transcendencije koja je bila kljuna za prvobitno kršanstvo, i koja je kršane inila kršanima, a gnostiki su se kršani - uzevši u obzir promijenjene okolnosti - zasigurno smatrali njezinim jedinim vjernim sljedbenicima. No ti "ponešto drukiji okviri" i "promijenjene okolnosti" u sebi su sadravali i stvarne razlike, zbog ega su ostali kršani smatrali gnosticizam izdajom izvornih kršanskih postavki. Ovakav stav nisu zauzimali samo oni koji su zagovarali sta tus quo, ve bez sumnje i mnogi koji su se svom snagom drali izvor nog protesta i ultimativne nade. Udaljavanje od izvornog jezika moglo se iskoristiti za pomirenje svih razliitosti unutar crkve, i crkva je stoga
 
U Novome zavjetu spominju se dva takva gnostika kršanina, kojih se crkva odrekla poetkom drugog stoljea (2 Tim 2, 16-18):
Svjetovnih se pak praznorjeja kloni: sve e više provaljivati prema bez-  bonosti i rije e njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i Filet, koji zastraniše od istine tvrdei da je uskrsnue ve bilo te nekima prevraa-  ju vjeru.
U knjinici Nag Hammadi nalazimo ak tri teksta - Rasprava o uskrs- nuu, Egzegeza duše i Evanelje po Filipu - u kojima se zagovara gledi- šte da se kršansko uskrsnue ve dogodilo kao duhovna stvarnost!
No, knjinica Nag Hammadi takoer dokumentira injenicu da je odbacivanje bilo uzajamno; kršani koji se ondje nazivaju "hereticima"  po svoj su prilici oni koje smatramo "ortodoksnima". Otkrivenje po Petru stavlja u Isusova usta rijei kritike upuene glavnoj struji kršanstva:
Oni e odavati poast imenu mrtvog ovjeka, mislei da e tako postati is ti. No, okaljat e se i pasti u ime pogreške, past e u ruke zlog, lukavog ovje ka i višestruke dogme, past e pod vladavinu hereze. Jer neki e od njih huli ti istinu i objaviti nauk zla. I govorit e zlo jedni protiv drugih ... A mnogi dru gi, koji se protive istini i glasnici su pogreške, svoju e pogrešku i svoje zako ne usmjeriti protiv mojih istih misli, gledajui iz jednog (kuta), mislei da do  bro i zlo potjeu iz istog (izvora). Oni trguju mojom rijeju ... A bit e i onih koji su izvan našeg broja i koji se nazivaju biskupima i akonima, kao da su svoju vlast od Boga primili. Klanjaju se svojim vladarima. Ti su ljudi kao pre sušena korita.
Kada je Rimsko Carstvo prihvatilo kršanstvo u njegovu konvencio- nalnijem obliku, izgledi za opstanak gnostikog kršanstva - onakvog, primjerice, kakvog nalazimo u knjinici Nag Hammadi - znatno su se smanjili. Ciparski biskup Epifan, ije je najznaajnije djelo svojevrsna "kutija prve pomoi" u sluajevima hereze, opisuje svoj prvi susret sa gnosticizmom koji se odigrao u Egiptu, i to otprilike u doba nastajanja zbirke Nag Hammadi:
Naišao sam na ovu sljedbu sam, ljubljeni, i osobno sam ove stvari uo iz ustiju gnostika. Ne samo da su mi te zabludjele ene otkrile svoj nauk, ve su me u svojoj besramnoj smjelosti pokušale i zavesti... No, milostivi me Bog spasio od njihove zloe - proitavši i njih i njihove knjige, te shvativši njihove prave nakane, nisam se dao zavesti i navui na mamac. Pobjegao sam, i ne gu-  bivši asa odmah obavijestio tamošnje biskupe, te pronašao one koji su se kri li unutar crkve. I tako su protjerani iz grada, njih otprilike osamdesetero, i grad
 
Kršanski se svijet u konanici riješio gnosticizma, izuzmemo li po  vremene pojave tajnih gnostikih pokreta, izvjesna gnostika naginja nja unutar srednjovjekovnog misticizma, te povremene krotke odjeke u knjievnosti, primjerice u engleskom romantizmu:
Roenje je naše tek san i zaborav: Duša koja se s nama budi, Zvijezda našeg ivota, Nastade na drugom mjestu I Dolazi izdaleka.
Svijet je i suviše jak u nama; od poetka pa do kraja, Dobivanjem i trošenjem, mi rasipamo svoje moi.
Odreeni oblici gnosticizma uspjeli su se ouvati van granica preo-  braenog Rimskog Carstva. Na nemirnim podrujima Iraka i Irana i da nas postoji mala sekta "mandejaca", u prijevodu "znalaca" iliti "gnos- tika".
Isto to povlaenje u unutarnji svijet ili oajavanje nad svijetom, od kojeg nastaje gnostika misao, nije se samo proširilo ranim kršan stvom i stvorilo kršanski gnosticizam, ve je openito dominantno u kasnom antikom razdoblju, stvarajui oblike gnosticizma i van kršan stva. Meu povjesniarima religije još uvijek traju rasprave treba li se gnosticizam shvatiti iskljuivo kao pokret nastao unutar kršanstva, ili kao mnogo širi, samim time neovisan pokret, koji je moda ak i stari  ji od kršanstva. Zahvaljujui zbirci Nag Hammadi ta je debata moda na pragu razjašnjenja, i to u korist shvaanja gnosticizma kao fenome na mnogo šireg nego što je to kršanski gnosticizam kakvog su doku mentirali hereziolozi.
Tu je, za poetak, pitanje idovskog gnosticizma. ini se da postoji izvjesna povijesna utemeljenost tvrdnji hereziologa po kojima neke krš anske hereze vuku korijen iz idovskih sekti. Konano, i samo se krš anstvo razvilo unutar judaizma, i bilo bi neobino da u sebi nije reflek tiralo razliite struje onodobne judaistike misli. Ni samo prvotno krš anstvo nije bilo jedinstven pokret. Prva generacija idovskih kršana u Galileji, koja je razvila zbirku izreka ukljuenih u Evanelja po Ma- teju i Luki, vjerojatno je smatrana heretikom od strane Pavla i helenis- ta, a mogue je i daje osjeaj bio obostran. Pavao je jasno odbacio krš anske "judaizere" kao heretike. U drugoj polovici prvog stoljea razli
 
me nastaje "normativni" judaizam kao odgovor na prijetnju idovskom identitetu nakon pada Jeruzalema 70. godine n. e.
Neki gnostiki spisi iz knjinice Nag Hammadi ne odraavaju krš ansku predaju, ve se nastavljaju na Stari zavjet, koji je, naravno, i idovska Biblija. No i sama ideja idovskog gnosticizma ponekad se odbacuje kao pojmovna kontradikcija. Kako bi idovi mogli smatra ti svog Boga zlom silom koja je jednim krivim potezom stvorila svijet, Boga koji ne posjeduje znanje o skrivenom dobrom Bogu iznad sebe? Budui da kršani štuju istog Boga kao i idovi, ovaj bi se argument mogao iskoristiti i protiv same ideje kršanskog gnosticizma. No, bu dui da su ranokršanski lovci na heretike jasno identificirali gnostike kao kršane, iako, naravno, heretike kršane, koncept kršanskog gnos ticizma vrsto je ustolien. Po drugoj analogiji, Šimun Mag, jedan od najranijih poznatih gnostika, vukao je porijeklo iz Samarije, iako su se Samaritanci, na svoj nain, klanjali istom Bogu kao i idovi i krša ni. Shvatljiv je, stoga, koncept idovskog gnosticizma, ak i ako se sa odreenog normativnog gledišta moe osporiti valjanost upotrebe ter mina idovski, kršanski ili samarianski za takvu jednu osobu ili tekst. Nisu nam, naravno, poznati gnostici koji su svoj nauk oslanjali na i dovsku ili starozavjetnu tradiciju na bilo koji drugi nain nego kroz tek stove samih tih tradicija, tako da, pri razmatranju pojma idovskog gnos ticizma, u stvari govorimo o idovskim kulturnim tradicijama bez vid ljivih kršanskih atributa, i time praktiki iscrpljujemo daljnju identifi kaciju nositelja tih tradicija.
Otkrie svitaka sa Mrtvog mora ve je skrenulo pozornost na inje nicu da je judaizam u 1. stoljeu bio prilino pluralistian u svojim teo loškim pozicijama i da je obuhvaao veliki broj razliitih grupa ili sek ti. Prije otkria svitaka s Mrtvog mora eseni su se nalazili u istoj situaci  ji kao i gnostici prije otkria knjinice Nag Hammadi: smatralo ih se po kretom o kojem se premalo zna da bi se pristupilo ozbiljnijem proua-  vanju. Danas znamo da su eseni bili idovska sekta koja je raskinula sa slubenim judaizmom jeruzalemskog hrama, i koja se povukla u pusti- nju pokraj Wadi Qumrana. Svoj su poloaj tumaili antitezom svjetlo sti i tame, istine i lai, dualizmom koji svoje porijeklo vue iz perzijskog dualizma i protee se sve do gnosticizma. Povijest gnosticizma, kako je
 
 jest esena, kako je dokumentiraju svici s Mrtvog mora. Kasnije idov ske mistike predaje, koje je uglavnom prikupio Gershom Scholem, po kazale su da su gnostike struje, koliko god to djelovalo inkonzistentno, svoj tajni ivot nastavile unutar konteksta normativnog judaizma.
Knjinica Nag Hammadi razotkrila je izvorno nekršansko porijeklo nekih znaajki koje su se ranije tumaile kao karakteristino kršansko- -gnostike, iako je idovski element u njima nedvojben. Irenej predstav lja Barbelo kao vodeu mitološku figuru u kršansko-gnostikoj grupi nazvanoj "Barbelo-gnostici". No, Tri Setove stele gnostiki je tekst bez kršanskih elemenata, koji bez obzira na to dodjeljuje Barbeli istak nuto mjesto. Hipolit navodi "Setovu parafrazu" kao kršansko-gnosti- ki tekst. No, vrlo slian tekst u zbirci Nag Hammadi, Šemova parafra  za, ne sadri kršanski element. Shvatljivo je da su kršanski hereziolo- zi bili prvenstveno zaokupljeni poricanjem kršanske forme gnostikim tekstovima i pokretima. No to ne bi trebalo koristiti kao indiciju da je kršanski oblik izvorni oblik, naroito zato što samo otkrie zbirke Nag Hammadi prua dokaze da su posrijedi nekršanski oblici.
Još jedan primjer, iako ne nuno gnostiki u ovom sluaju, mitološ ka je pripovijest o roenju u Otkrivenju 12, koju komentatori i uz naj  vee napore teško povezuju sa ijednom verzijom prie o roenju Isusa. No,  Otkrivenje po Adamu  sadri seriju nekršanskih pripovijesti o do lasku spasitelja koji imaju otprilike isti oblik, i stoga pokazuju zajedni ku mitološku pozadinu koja nije kršanska.
Setovi tekstovi iz knjinice Nag Hammadi još snanije svjedoe o nekršanskom gnosticizmu koji ranije nije bio tako jasno dokumenti ran. Taj korpus tekstova prikazuje prijelaz iz nekršanskog u kršanski gnosticizam, a prema rijeima jednog od vodeih strunjaka za setija- nizam: "Veina zapisa ove grupe tekstova ne sadri niti jedan kršan ski element (Tri Setove stele, Allogenes, Marsanes, Misao Noreje); ne ki sadre tek natruhe kršanskih motiva (Zostrijan, Otkrivenje po Ada mu)  ili su samo naizgled kršanski  (Trimorfna Protenoja, Evanelje po Egipanima);  dok se samo nekoliko njih  (Hipostaza Arhonata, Mel- kisedek, Ivanov apokrif) pribliava onome što nazivamo kršanskom gnozom."
Podrijetlo Setovih tekstova i u njima sadranih mitologija ne moe
 
dišnjoj ideji teksta da navodi na zakljuak kako ga je kršanski redak tor, prevoditelj ili pisar dodao izvorno nekršanskom tekstu, iako tekst u svom istom nekršanskom obliku više ne postoji. Trimorfna Proteno-  ja, naprimjer, koja je pretrpjela sekundarnu kristijanizaciju, vue uspr kos tome svoje korijene iz iste idovske mudrosti kao i prolog Evanelja po Ivanu. Kao primjer ovakvog trenda kristijaniziranja moemo istaknu ti i "Svetu Knjigu Velikog i Nevidljivog Duha", koju je neki pisar pre imenovao u "Evanelje po Egipanima". Za setovski korpus stoga moe mo zakljuiti da, iako je oito bio prihvatljiv kršanima (kao što su to bi li i neki drugi nekršanski tekstovi, primjerice Stari zavjet), on svoje po rijeklo vue iz nekršanskog, "idovskog" gnosticizma.
Knjinica Nag Hammadi podastire ak i jedan primjer procesa kris tijanizacije koji nam se odigrava gotovo pred oima. Nekršanska filo zofska rasprava  Eugnostos blagoslovljeni   arbitrarno je podijeljena na odvojene govore, koji su potom stavljeni u Isusova usta kao odgovori na pitanja (koja ponekad i nemaju previše veze s odgovorom) koja mu upuuju uenici tijekom njegova ukazanja poslije uskrsnua. Posljedi ca toga je odvojeni traktat naslovljen Sofija Isusa Krista. Oba se oblika teksta nalaze jedan pored drugoga u Kodeksu III.
Neki od tekstova u zbirci Nag Hammadi, ponajprije predaje o Se tu, jasno pokazuju svoju filozofsku i neoplatonistiku orijentaciju. Plo- tin, vodei neoplatonist treeg stoljea n. e., doista se i dotie gnostika u svojoj školi: "Osjeamo izvjesno poštovanje spram nekih naših prija telja koji su tu misao usvojili prije nego su nam postali prijateljima, i, premda ne znam kako u tome uspijevaju, nastavljaju tako misliti". No, kao što pokazuju Plotinove polemike, škola se okrenula protiv gnosticiz ma. Njegov uenik Porfirije zapisuje tako u svom ivotu Plotinovu:
Bilo je u njegovo doba mnogo kršana i drugih, i pripadnika sljedbi koji su napustili staru filozofiju, ljudi... koji... stvoriše otkrivenja po Zaratustri, Zostria- nu, Nikoteju, Alogenu, Mesosu i slinima, obmanjujui sebe i mnoge druge, i tvrdei da Platon nije pronikao u dubine shvatljive stvarnosti. Plotin je stoga e sto napadao njihova gledišta u svojim predavanjima, i napisao je raspravu koju  je naslovio "Protiv gnostika"; nju nam je ostavio kako bismo prosudili stoje na pisao. Amelije je protiv knjige Zostrianove napisao ak etrdeset svezaka.
Knjinica Nag Hammadi sadri dva takva naslova, rasprave Zostri- an i Alogen, moda upravo one koje su napadali Amelije i drugi neo-
 
zbirke, kao primjerice Trimorfna Protenoja  i  Marsanes. Plotinov na pad na gnostike "magine zazive" upuene "višim silama" moda je  bio usmjeren upravo na himnike tekstove poput Tri Setove stele. Knji nica Nag Hammadi daje, stoga, vrlo znaajan doprinos ne samo povi  jesti religije, ve i povijesti filozofije.
Knjinica Nag Hammadi takoer ukljuuje i materijal nastao na re ligijskim predajama koje ne pripadaju judeo-kršanskom naslijeu. Tu, primjerice, spadaju hermetiki tekstovi koji se temelje na egipatskim predajama. Rije je naješe o inicijacijskim dijalozima izmeu boan stava Hermesa Trismegistosa i njegova sina Tata.  Rasprava o Osmom i Devetom  iz knjinice Nag Hammadi jedan je takav, ranije nepoznat hermetiki tekst, i premda je mogue raspravljati jesu li odreeni tek stovi iz knjinice doista gnostiki ili ne, ovisno o tome kako definira mo gnosticizam i interpretiramo tekstove, nekoliko njih, kao na primjer Izreke Sekstove, posve oito nisu gnostiki. No, kao što je mogua gnos- tika interpretacija Biblije, moe se pretpostaviti da se i te moralistike maksime mogu smjestiti u gnostiku orijentaciju.
Budui da je zbirka Nag Hammadi po svemu sudei sastavljena kao kršansko-gnostiki korpus, teško je ponekad zamisliti da su se nekim tekstovima, primjerice onim hermetikima, sluili ljudi koji su sebe smatrali kršanima. Jedan se tekst ak poziva na zoroastersko naslje e, budui da se pripisuje njegovu djedu (ili moda ujaku) Zostrianu, i u kriptogramu spominje Zaratustru. Pa ipak, gnostiki je stav spram re ligijskih predaja, za razliku od ortodoksnog kršanskog, bio više eku menski i sinkretiki, dokle god je u njima nalazio ideje srodne svojima.  Ako su Seta mogli izjednaiti sa Isusom, vjerojatno su mogli proizvesti i kristijanizirane interpretacije Hermesa i Zaratustre.
Ne ini se, stoga, da je gnosticizam u svojoj suštini bio samo alter nativni oblik kršanstva, ve prije radikalna struja koja je teila oslobo enju od vladavine zla i unutarnjoj transcendenciji, struja koja se proši rila u razdoblju kasne antike i poela bujati unutar kršanstva, judaizma, neoplatonizma, hermetizma i slinih uenja. Kao nova religija, gnosti cizam je bio sinkretian i oslanjao se na razliite religiozne tradicije, a na okupu ga je drala vrlo vrsta ideja. Upravo je ona klju za razumi
 
2. Rukopisi
Znaaj je knjinice Nag Hammadi u tome što sadri mnoga izgublje na grka djela u koptskom prijevodu. Ona osvjetljava i proces nastan ka samih koptskih knjiga, što nam otkriva ponešto o ljudima koji su ih prepisivali, itali i naposljetku zakopali.
Knjinicu Nag Hammadi sainjava dvanaest knjiga, te još osam lis tova koji su odstranjeni iz trinaeste knjige u kasnoantikom periodu, da  bi kasnije bili umetnuti u prednje korice šeste knjige. Ovih osam listo  va sadri cjelovit tekst, samostalnu raspravu izvaenu iz knjige sabra nih eseja. Ustvari, sve se knjige, osim desete, sastoje od zbirki relativno kratkih djela. Ukupno je rije o pedeset i dvije rasprave. Budui da jed na knjiga sadri nekoliko rasprava, moglo bi se zakljuiti da su, poput  biblijskih knjiga, ovi tekstovi bili predodreeni za mali format, no da  je u razdoblju kada su nastali postojei prijepisi ipak upotrijebljen ve i format. Razlog tomu mogao bi se objasniti kratkim uvidom u povi  jest izrade knjiga.
Svitak je bio uobiajen oblik knjige sve do prvih stoljea nove ere, kada ga poinje zamjenjivati ekonominiji format koji je omoguavao pisanje na obje strane, odnosno oblik suvremene knjige odvojenih lis tova. Struno reeno, knjigu u obliku valjka nazivamo "svitak" ili "vo lumen" (od latinske rijei za glagol "kotrljati"), dok knjigu u suvreme nom obliku zovemo "kodeks", (lat. codex, pl. codices), prema latin skom nazivu za set drvenih tablica premazanih voskom i svezanih po put crtaeg bloka, pretee kasnijih knjiga sastavljenih od listova papi rusa, pergamenta ili papira.
I premda su se knjievna djela nastavila pisati u otmjenijem obliku svitaka, kršani (ali ne i idovi) vrlo su brzo usvojili ekonominije ko dekse. Kodeks je bio i praktiniji od svitka, kao što vjerojatno zna sva tko tko je ikad radio sa mikrofilmom. Poteškoe pri korištenju svitka, i njegovo trošenje pri svakom odmotavanju i namotavanju kada se eli nastaviti s itanjem ili potraiti neki podatak, dovele su do njegove po stupne zamjene kodeksom, isto kao što se i danas javlja trend zamjene mikrofilma u rolama filmom u arcima.
 
red druge, a potom bi se na njih pod pravim kutom polagao i drugi sloj. Prešanjem, sušenjem i laštenjem ovih traka dobivala se fleksibilna, glat ka i postojana površina za pisanje. Takvi listovi papirusa obino su bili dugaki samo dvadesetak centimetara, no oni iz knjinice Nag Hamma- di esto su premašivali metar duljine. Budui da je takav proizvod pred stavljao tehnološko postignue tog doba, on upuuje na vanost koju su knjigama pridavali njihovi tvorci.
Nekoliko takvih površina za pisanje od papirusa polagale su se jedna uz drugu, i to tako da se, na mjestima gdje se lijepe, preklapaju nekoli ko centimetara. Rezultat je bio svitak papirusa, esto dug oko tri metra. Listovi širine od 20 do 40 cm izrezivali bi se potom iz takvih svitaka, od desnog kraja svitka prema lijevom. Trebalo je razrezati dosta svitaka da  bi se dobio snop od 20 do 40 listova, koji su preklopljeni po sredini tvo rili knjigu kodeksa. injenica da je bilo potrebno od dva do šest svitaka za izradu jednog jedinog kodeksa pomae objasniti zašto je kodeks mo gao sadravati više od jednog teksta, ako znamo da se svaki tekst izvor no sastavljao imajui u vidu veliinu svitka.
Budui da svaka traka papirusa ima vlaknasti uzorak koji je jedin stven poput otiska prsta, fragmentarnije knjige iz knjinice Nag Hamma- di ponovno su sastavljane tako da je lociran poloaj vlakana fragmen ta ili lista na izvornom listu papirusa nainjenom od traka papirusa. Na taj se nain mogao odrediti njegov poloaj u svitku i, konano, u ko deksu.
Koptski muzej u Kairu, gdje se uva knjinica Nag Hammadi, sva ku je knjigu oznaio brojem. Numeracija je trebala oznaavati redosli  jed po kojem e se knjige objavljivati, ime je u svakom sluaju izraen svojevrstan vrijednosni sud u smislu vanosti i stanja ouvanosti poje dinih tekstova. Iznimku u odnosu na tu tendenciju predstavlja samo vr lo fragmentarna etvrta knjiga, koja je svoju relativno visoku poziciju dobila zahvaljujui tome što su dvije rasprave koje sadri duplikati ras prava u treoj knjizi. Radi lakšeg snalaenja, rasprave su u svakoj knji zi konsekutivno numerirane. Iako je sistem numeracije knjiga, raspra  va, pa ak i stranica varirao u velikoj mjeri tijekom posljednjih par de setljea, numeracija koja se ovdje koristi jest ona iz Koptskog muzeja i Pretiska kodeksa iz Nag Hammadija,  te bi stoga trebala zamijeniti sta
 
Od ukupno pedeset i dvije rasprave, njih šest su duplikati (III,1; IV,1 i 2; V,1; XII,2; i XIII,2) i nisu ukljuene u ovu knjigu, budui da  je pri uvrštavanju odabran bolji prijepis. Šest drugih rasprava postoja lo je i prije otkrivanja knjinice Nag Hammadi, bilo u grkom izvorni ku (VI,5 i 7, te XII,1), bilo u latinskom (VI,8) ili koptskom prijevodu (II,1 i III,4). Dva koptska prijevoda potjeu iz papirusnog kodeksa pod nazivom BG 8502, trenutno pohranjenog u Berlinu. Kodeks u tom po gledu ima slinosti sa knjinicom Nag Hammadi, pa su iz tog razloga i druge dvije rasprave koje sadri ukljuene na kraju ove knjige. Da bi smo dobili dojam o koliini tekstova koji su sauvani iskljuivo kroz knjinicu Nag Hammadi, mogli bismo oduzeti ukupno dvanaest dupli kata unutar ili izvan korpusa knjinice Nag Hammadi, i usprkos tome dobiti brojku od ak etrdeset novootkrivenih tekstova. Nekoliko frag menata tri teksta iz tog korpusa postojalo je i ranije, jedan na grkom (II,2) i dva na koptskom (II,5 i VII,4 ), no oni nikad nisu bili identifici rani kao takvi sve dok sa zbirkom Nag Hammadi nije postao dostupan cjelovit tekst. Sada kada nam je dostupna itava knjinica, mogue je identificirati i fragmente nekih drugih tekstova. No, takvi nam sauvani dijelovi rasprava zadaju više muke nego koristi. Ozbiljniji problem vrs- tom odreivanju brojke od etrdeset novih tekstova predstavlja inje nica da su i neki od tih tekstova prilino fragmentarni (VIII,1; IX,1,2 i 3; XI,1, 2, 3  i 4; i XII,3 ). Najsigurnije bi stoga bilo ustvrditi da knjini ca Nag Hammadi ukupnoj koliini knjievnih tekstova koji su preivje- li iz starog vijeka doprinosi sa trideset relativno cjelovitih i deset frag mentarnijih tekstova.
Iako je knjinica Nag Hammadi na koptskom, tekstovi su izvorno  bili sastavljeni na grkom jeziku. injenica da su otkriveni u Gornjem Egiptu moe nas, stoga, navesti na pogrešan trag. Neki su, naravno, bi li napisani u Egiptu, jer nekoliko ih sadri specifine aluzije na Egipat:  Asklepije naziva Egipat "odrazom nebesa";  O podrijetlu svijeta  pozi-  va "vodene hidre u Egiptu" i "dva bika u Egiptu" kao svjedoke; a Ras
 prava o Osmom i Devetom daje naputak sinu da "napiše ovu knjigu za hram u Diospolisu (Magni pokraj Luxora ili Parvi pokraj Nag Hamma- dija) hijeroglifskim pismom". Pa ipak, pisci na grkom jeziku mogli su se u starom vijeku pronai bilo gdje gdje se govorilo grki, u samoj Grkoj (VI,5), Siriji (II,2) ili Jordanu (V,5). Slian je sluaj i sa Bibli
 
staroga svijeta, i sauvanima u "suhom egipatskom pijesku". Knjini ca Nag Hammadi ukljuuje stoga zbirku izvorno grke literarne pro dukcije, meusobno naješe nepovezanih i anonimnih autora raštrka nih diljem istone polovice staroga svijeta, i pokriva razdoblje od goto  vo pola tisuljea (ili više, ako u obzir uzmemo kratak odsjeak Plato nove Republike, VI,5).
Izuzev onoga što moemo zakljuiti iz samih knjiga, gotovo se ništa ne zna o ljudima koji su prevodili rasprave na koptski, ili onima koji su ih prepisivali, koristili i zakopali. Egipatsko je itateljstvo toga doba bi lo prilino dobro upoznato s grkim jezikom, i grka se knjievnost u znatnoj mjeri uvozila i prepisivala. Grad Diospolis Parva, rimska voj na baza s galaanskim postrojbama iz Male Azije koje su govorile gr ki, nalazio se na drugoj obali Nila, nasuprot lokaciji gdje je bila zako pana knjinica Nag Hammadi. Grki natpis "Za [dobru] sreu cara [ce- zara] Trajana Hadrijana [Augusta]" pronaen je u Chenoboskiji, na des noj obali Nila, blizu mjesta zakapanja. Grke molitve upuene Zeusu Serapisu u kojima se spominje Antiohija, pronaene su u dvjema spilja ma na litici u blizini mjesta gdje je bila zakopana knjinica. No, grki tekstovi, kao što su Biblija i knjinica Nag Hammadi, sve su eše bili prevoeni i na domai, egipatski jezik. Na podruju gdje je knjinica sa kupljena, itana i zakopana, i to u priblino istom vremenskom razdob lju, tu tendenciju moe ilustrirati djelo ivot Sv. Pahomija.  Taj tekst, koji postoji u grkoj i u koptskoj verziji, kazuje kako je neki grki redov nik iz Aleksandrije pohodio Pahomija, "koji ga je smjestio na stan sa jed nim starijim bratom koji je poznavao grki", dok je taj redovnik uio domai jezik. Pahomije u meuvremenu "poduze svakojake napore da milošu Bojom naui grki, kako bi iznašao nain da mu prui utjehu. Pahomije ga potom postavi za kunog upravitelja aleksandrijskoj i dru goj stranoj brai koja su došla nakon njega".
Egipatski jezik zapisan grkim alfabetom (uz nekoliko slova za gla sove koje Grci nisu poznavali) naziva se koptskim. Knjinica Nag Hammadi napisana je na dva koptska narjeja. ak i meu tekstovima prevedenima na isto narjeje, neka manja odstupanja upuuju na vei  broj prevoditelja, koji ne odgovara broju prepisivaa zaslunih za sau  vane prijepise. U sluajevima duplikata radilo se o više prevoditelja ko
 
no se odvijao diljem velikog podruja što ga je inio Egipat, i vjerojat no je trajao više od stoljea.
Svaki je kodeks bio uvezan u kou. Skica eljenih dimenzija knji ge esto se urezivala u kou, dok se unutarnja strana skicirane površine oblagala rabljenim papirusom slijepljenim u debeli karton, takozvanom kartonaom, što je nalikovalo tvrdom ukorienju. Taj se rabljeni papi rus sastojao od grkih i koptskih pisama i poslovnih dokumenata, iz ko  jih doznajemo imena ljudi i mjesta, kao i datume koji pomau odredi ti vrijeme i mjesto izrade korica. Nakon što bi se uvez obloio kartona om, presavijao bi se uski pojas pri vrhu i dnu prednjih i stranjih ko rica, te okomiti vanjski rub stranjih korica. Budui da se linija ivo tinjske kraljenice obino pruala vodoravno preko korica, suenje ko e prema repu moglo se sauvati u obliku zaklopca koji se protezao od okomitog vanjskog ruba prednjih korica. Na njega se privršivao re men koji je vodoravno opasavao zatvorenu knjigu. Ta je praksa moda preuzeta iz proizvodnje papirusnih svitaka, gdje su se pergamentni ovi tak i remen tradicionalno koristili kako bi se svici zaštitili i drali za tvorenima. Remen je takoer bio potreban kako bi se kodeks drao za tvorenim. Svaka od knjiga iz knjinice Nag Hammadi sastoji se iz jed nog bloka od etiri lista, presavijenih po sredini da bi se dobila površi na za pisanje (iako je u Kodeksu I glavni blok nadopunjen i dvama ma njima). Takvi veliki blokovi esto su se rastvarali na vanjskim rubovi ma ako nisu bili vrsto povezani. Kako bi kodeks ostao zatvoren, ve zivali su se i krai, pomoni remeni koji su se protezali od vrha do dna prednjih i stranjih korica.
Na dva uveza (IV i VIII) nedostaje zaklopac na vanjskom rubu pred njih korica, iako imaju uobiajene remene, no na treem uvezu sline izrade (V) takav zaklopac postoji. Te su tri knjige, kako se ini, bile izraene od manjih koa, a na štednju upuuje i loša kakvoa papirusa u njihovim blokovima. Drugi uvezi ukljuuju kono pojaanje koje obla- e hrbat knjige, i tako štiti korice i listove od pritiska remena koji prola zi kroz središnji pregib knjige, te od dva horizontalna potporna remena stiješnjenih izmeu konog pojaanja i korica. Tri su uveza takve izra de (VI, IX, X). Oni ine drugu skupinu uveza, zajedno s još jednim sli no izraenim uvezom (II), kojemu obloga, kakvu god da je ve imao,
 
na metoda izrade, nego i vea estetska kvaliteta. Doista, uvez Kodeksa II veoma je lijepo ukrašen i obojen. Ostala etiri uveza (I, III, VII, XI) ne dijele neke znaajke zbog kojih bi se mogli svrstati u jednu grupu, izuzmemo li zajedniku im grubu izradu.
Pisare koji su sudjelovali u izradi trinaest kodeksa razlikujemo po njihovom rukopisu. Malo je jasnih primjera iz kojih bi se vidjelo da je  jedan pisar radio na više kodeksa: jedan je pisar tako prepisao veinu Kodeksa I, ali je drugi pisar prepisao raspravu 4 u Kodeksu I; taj drugi pisar prepisao je i rasprave 1 i 2 Kodeksa XI. Trei je pisar drukijim narjejem prepisao rasprave 3 i 4 Kodeksa XI, te Kodeks VII. Dakle, tri od etiri knjige koje se ne ine povezane s obzirom na nain izrade uve za, dovode se ipak u meusobnu vezu preko pisara koji su ih napisali. Ranije se smatralo da je jedan pisar prepisao Kodekse IV, V, VI, VIII i IX, što bi znailo da su dvije grupe uveza koje se razlikuju po konom uvezu povezane pisarovim rukopisom. Novija su istraivanja, meu tim, pokazala da se ipak radi o razliitim, premda slinim, rukopisima. Razlike su najjasnije ondje gdje nalazimo i razlike u uvezu, ime se sa zakašnjenjem potvruje, umjesto da se relativizira, podjela u grupe ko  ja se prvotno temeljila samo na konatom uvezu.
Postojanje dviju grupa slinih uveza uz dodatna etiri razliita uve za, te jedne grupe pisane rukopisom jednog pisara uz dodatne rukopise razliitih pisara, moglo bi ukazivati na to da je knjinica Nag Hammadi nastala spajanjem niza izvorno manjih knjinica ili zasebnih knjiga. To moda potvruje i raspodjela duplikata. Nijedan kodeks ne sadri dvi  je kopije istog djela, niti postoji duplikat traktata meu knjigama iz iste grupe uveza, a ne postoje, osim jedne iznimke, niti dva prijepisa istog teksta pisana rukom jednog pisara. Ta jedna iznimka su prijepisi II,4 i XII,2, gdje je jedan te isti tekst napisan istim rukopisom, i gotovo iden tinim izborom rijei. Pa ipak, drugi je prijepis odbaen kad je Kodeks XIII razderan, i samo je jedan traktat (XIII,1) sauvan unutar prednjih korica Kodeksa VI - zajedno sa nekoliko uvodnih redaka XIII,2 na po leini zadnjeg lista, koji nije mogao biti izbaen bez da se unakazi tekst kojeg se eljelo sauvati (XIII,1). injenica da je ovaj pisarov duplikat poništen odvajanjem XII,2 (izuzev neizbjenih uvodnih redaka) svje doi moda o svijesti da je takvo dupliciranje smatrano nepotrebnim.
 
negodovanje naruitelja teksta dupliciranjem onoga što ovaj ve posje duje. Kad se u okviru itave knjinice, stoga, naie na duplikat, namee se zakljuak da knjige sa kopijama nisu bile predviene za knjinicu od trinaest knjiga. Obje se rasprave iz Kodeksa IV nalaze i u Kodeksu III, tako da je Kodeks IV posve suvišan u sadašnjoj knjinici. Uz to, u Iva novom apokrifu postoje ukupno tri kopije (II,1; III,1 i IV,1), po jedne u svakoj kategoriji uveza. Moe se stoga zakljuiti da sadašnja knjinica proizlazi iz barem tri manje zbirke.
Datiranje koptskih knjievnih rukopisa, kao primjerice tekstova ko  ji su pred nama, mnogo je tee od datiranja grkih knjievnih rukopisa, ili kurzivnih poslovnih rukopisa i dokumenata iz onoga doba. Još nije provedena temeljita studija rukopisa iz knjinice Nag Hammadi, iako se razmatraju mogui datumi u razdoblju od ranog do kasnog etvrtog stoljea nove ere. Sami tekstovi uglavnom ne sadre datume niti povi  jesne reference koje bi omoguile datiranje. No u tekstu Razumijevanje Naše Velike Moi  postoji jedna referenca koja bi mogla posluiti kao polazna toka za datiranje Kodeksa VI: "Odvratite se od zlih pohota i udnji, i (uenja) Anomejaca, zlih hereza koje nemaju temelja!" Kada se aleksandrijski nadbiskup Atanazije skrivao u Pahomijevim samosta nima sredinom 4. stoljea nove ere, "anomejska" je hereza proivljava la kratkotrajan procvat u Aleksandriji. Ovaj tekst vjerojatno nije zado  bio svoj konaan oblik prije tog datuma.
Papirusu koji se upotrebljavao za pisma i poslovne dokumente, i koji se potom nanovno upotrijebio za podebljavanje konog uveza, lakše je odrediti vrijeme i mjesto nastanka nego listovima koji sainjavaju knji gu unutar tih korica. U "kartonai" Kodeksa VII zapisane su tako go dine 341., 346. i 348. To ukazuje na injenicu da korice Kodeksa VII izraene najranije 348. godine, a moda i nekoliko desetljea kasnije. Dokument pronaen u kartonai Kodeksa I spominje "Diospol[is] blizu Chenobos[kije]". U kartonaama ostalih korica spominju se i neki dru gi lokaliteti na istom širem podruju. Dio kartonae iz korica Kodeksa  VII pripadao je, ini se, redovniku po imenu Sansnos koji je bio zadu en za stoku u samostanu, što bez sumnje objašnjava njegovu poveza nost sa izradom konih uveza. Sjedište samostana Pahomijeva reda u Pabau, gdje je bila smještena bazilika Sv. Pahomija, te trei pahomijski
 
ski ivot kao pustinjak, udaljeni su samo 8,7 odnosno 5,3 kilometra od mjesta gdje je knjinica bila zakopana. Iz tog se razloga porijeklo ko deksa iz Nag Hammadija esto povezivalo sa pahomijskim monaškim redom, koji je, izmeu ostalog, imao razgranat literarni program u vri  jeme nastanka kodeksa iz Nag Hammadija. No, objavljivanje ove karto- nae 1981. g. potaknulo je kritiko preispitivanje dokaza, koji su se po kazali manje sigurnima nego što se to ranije smatralo. Povezanost ko deksa iz Nag Hammadija i pahomijskog pokreta ostaje i dalje zamamna mogunost, jer, iako je ta veza konkretnija od svih drugih ponuenih, ipak je još uvijek daleko od provjerene.
S obzirom na ortodoksiju pahomijskih samostana koja je vidljiva u  ivotu Sv. Pahomija  i drugim redovnikim legendama, neki znanstve nici oklijevaju povezati knjinicu Nag Hammadi i te samostane, osim ako se tekstovi nisu prepisivali u svrhu borbe protiv hereze. No brani telj kršanskog pravovjerja ne bi se trudio sakupljati nekršanske tek stove koje nalazimo u knjinici Nag Hammadi. Osim toga, neki kršan ski tekstovi nisu eksplicitno "heretiki", pa je malo vjerojatno da bi bili ukljueni na takovu crnu listu. Sama injenica da je knjinica vjerojatno nastala spajanjem nekoliko manjih zbirki, upuuje na individualne krš anske gnostike ili samostane koji su pojedine knjige ili manje zbirke stvarali za potrebe vlastita duhovnog prosvjetljenja, prije nego na pre pisivaku kampanju lovaca na heretike. Budui da je poznata anti-here- tika knjievnost na grkom jeziku, sa rezervom bi se trebala uzeti pret postavka o tako raširenoj anti-heretikoj aktivnosti i na koptskom jezi ku. Tu je takoer i injenica da je pahomijska knjievnost koja se pre nosila putem samostana mnogo nezanimljivija.
 Vrlo je vjerojatno da je izrada knjiga u to doba bila jedan od uobi ajenih samostanskih obrta kojima se proizvodila roba za razmjenu ili prodaju da bi se namaknula sredstva za ivot. Mogue je stoga zakljui ti da su se neispisane knjige izraivale u samostanima, a zatim prodava le gnosticima (ili bilo kome drugome) da ih ispisu po elji. No, postoje neki dokazi da su se u to doba knjige prvo ispisivale, a potom uveziva le, što se vidi u sluajevima gdje linija pisanja prelazi preko pregiba na hrptu. Osim toga, u knjigama iz Nag Hammadija mrlje se naješe na laze na prvim i zadnjim stranicama, ali ne i drugdje, što se moda moe objasniti vlanošu ljepila u kartonai u trenutku uvezivanja, a što opet
 
Niti brinost i pobona revnost kojom je stvarana knjinica Nag Hammadi ne upuuju na mogunost da su knjige izraivane iz osjeaja antagonizma ili nezainteresiranosti spram njezina sadraja, ve napro tiv, odraavaju duboko štovanje kakvo i prilii iskazivati svetim tek stovima. Koni uvezi nisu pretjerano kieni, naroito ako za usporedbu uzmemo opise manihejskih knjiga koje su navodno bile optoene dra guljima (iako su sauvani drveni uvezi manihejskih kodeksa iz Medi- net Madija izuzetno jednostavni, jednostavniji ak i od uveza knjini ce Nag Hammadi). Pahomijskim bi samostanima bila primjerena jed nostavnost. ivot Sv. Pahomija kazuje: "Brau je takoer uio da ne obraaju panju na draest i ljepotu ovoga svijeta, bilo da je posrijedi kakvo krasno jelo ili odjea, soba ili knjiga zavodljivih korica". Jedno stavni ukrasi na konim uvezima ukljuuju, meutim, krieve (II, IV,  VIII). Hijeroglif ivota ankh postaje kršanski kri ansata na prekrasno izraenom uvezu Kodeksa II i na kraju Molitve apostola Pavla. Akro- stihni simbol "ribe" u znaenju sintagme "Isus Krist, Sin Boji, Spasi telj", pojavljuje se u dvjema pisarskim bilješkama (u kodeksima III i  VII). U prvom je sluaju ime pisara sauvano u komentaru "moje tjeles no ime jest Gongessos", vjerojatno latinsko ime Concessus. Duhovno mu je ime ili naslov bilo Eugnostos, što znai da je imao neku vrst du- hovnikog statusa, budui spominje "svjetla srodna mu u nepropadlji-  vosti". Unutar tog duhovnog kruga, tekst je opisao rijeima "napisan od Boga". ak i ako tu bilješku nije sastavio pisar koji je prepisao sauva ni kodeks ve neki njegov prethodnik, autor starije verzije istog teksta, ipak se pisar Kodeksa III nije osjetio pozvanim da bilješku ukloni, nek moli da je zamijeni upozorenjem protiv hereze u tekstu. Za neke se pi sarske bilješke, zapisane na kraju sauvanog kodeksa, ipak moe pret postaviti da ih je sastavio upravo prepisiva tog kodeksa, a u njima je odraena pobonost koju je pisar pronašao (pronašla) u onome što je prepisivao (prepisivala). Kodeks II zakljuen je sljedeom bilješkom: "Sjetite me se, moja brao, (u) molitvama svojim: Mir svetima i oni ma koji su duhovni". Kodeks VII završava u slinom tonu: "Ova knji ga pripada oinstvu. Sin je taj koji ju je napisao. Blagoslovi me, oe. Ja tebe blagoslivljam, oe, u miru. Amen". Ove bilješke, i brinost kojom su pisari ispravljali pogreške, upuuju na to da su njihova vjerska opre djeljenja bila bliska sadrajima koje su prepisivali.
djeljenja bila bliska sadrajima koje su prepisivali.
 
Moda je uobiajena predodba redovnikog pokreta iz 4. st. n. e. kao pouzdano ortodoksnog zapravo anakronizam, i moda više govo ri o stanju kasnijeg monaštva, koje je i zabiljeilo legende o ranijem razdoblju. Kada bi se pustinjak povukao iz civilizacije u pustinju, on uglavnom nije bio u doticaju sa Crkvom, sa, primjerice, crkvenom bra om, sakramentima, sa njezinim autoritetom. U ranom je etvrtom sto ljeu na podruju delte ivio sveenik imenom Hierakas, pisar po zva nju i ueni tuma Biblije, iji su pogledi bili toliko asketski da je tvrdio kako je brak ogranien na stari zavjet, te da nitko vjenan "ne moe na slijediti kraljevstvo nebesko". Iako je zbog toga proglašen heretikom, to ga nije sprijeilo da pokrene sljedbu. Svjedoanstvo istine  iz knjini ce Nag Hammadi zastupa slino gledište:
I nitko tko je pod zakonom nee moi upraviti oi ka istini, jer nee mo i sluiti dva gospodara. Jer, oskvrnue Zakona je oito, no neoskvrnutost pri pada svjetlu. Zakon ljudima nalae da se udaju (ili) ene, da raaju i mnoe se kao morski pijesak. Ali strast koja im predstavlja uitak sapinje duše onih ko  ji su na ovome mjestu roeni, onih koji oskvrnjuju, onih koji su oskvrnuti, ka ko bi kroz njih Zakon bio proveden. A oni pokazuju da pomau svijetu; i otu uju se od svjetla, oni koji ne mogu [proi] kraj arhonta [tame] dok ne plate i posljednji [novi].
 ivot Sv. Pahomija pripovijeda  kako je "filozof iz Panopolisa (Ak- hmima), mjesta gdje je Pahomije podigao samostan samo 108 km niz  vodno od mjesta ukopa knjinice Nag Hammadi, došao da provjeri re- dovnikovo "razumijevanje svetih knjiga". Pahomije je poslao svog po monika Teodora da ga doeka:
Filozof mu postavljaše pitanja na koja nije bilo teško dati odgovor, "Tko se nije rodio, ali je umro? Tko se rodio ali nije umro? Tko je umro a da nije vo- njao po raspadanju?" Teodor odgovori da se Adam nije rodio ali je umro, Enoh se rodio ali nije umro, a Lotova ena je umrla, no pretvorivši se u stup soli, ni  je vonjala po raspadanju. Filozof prihvati te odgovore i ode.
Rije je, po svoj prilici, o blijedom odjeku pahomijskih debata sa krš anskim gnosticima prije sredine 4. st. n. e. U isto je to vrijeme Epifan u Egiptu poduzimao napore da protjera kršanske gnostike iz grada.
Godine 367. n. e. nadbiskup Atanazije napisao je uskršnju poslani cu koja osuuje heretike i njihove "apokrifne knjige kojima oni pripi suju drevnost, te ih nazivaju imenima svetaca". Teodor, tad ve glavar
 
nio je u samostanu da im slui za primjer", što nam ukazuje da je u to doba još bilo heretika ili heretikih knjiga koje su utjecale na pahomij- ski red, i zbog kojih bi bila opravdana nunost ovakvoga ina. Naravno, mnogi tekstovi iz knjinice Nag Hammadi doista su napisani pod pseu donimom, odnosno, pripisani u svojim naslovima nekom "svecu" iz prošlosti. U jednoj se drugoj pahomijskoj legendi iz neke od "tih knji ga koje pišu heretici" ali se "navode pod imenima svetaca", citira slje dee: "Nakon što je prevarena i nakon što je pojela plod drveta, Eva sa avlom zae Kajina". Hipostaza Arhonata  iz knjinice Nag Hammadi sadri pripovijest koja ide upravo u tom smjeru:
 Vladari tad prioše svome Adamu. I kad vidješe njegovu druicu kako s njime razgovara, od silnog se uzbuenja uznemire; i u nju se zaljube. I govora- hu jedan drugome, "Hajde, posijmo u nju svoje sjeme", i proganjahu je. A ona im se smijala zbog njihova bezumlja i njihove sljepoe; i u njihovim kanda ma ona posta drvetom, i ostavi im svoj sjenovit odraz koji bješe nalik njoj; i oni [ga] gnjusno oskvrnuše. - I oskvrnuše biljeg njezina glasa, i po obliju kojeg su oblikovali, skupa sa [svojim] (vlastitim) likom, izloiše sebe osudi.
Poetkom 5. st. n. e. Šenut, opat Bijelog samostana u onom istom Panopolisu gdje je Pahomije utemeljio svoje samostane, i odakle je 'fi lozof bio došao, u oblinjem je hramu Pneueita napao skupinu koja se nazivala "beskraljevskom", koja je štovala "demijurga", i nije prihva ala irila, aleksandrijskog nadbiskupa, kao svog "prosvjetitelja" ("ilu- minatora"). Ovi termini, koje Šenut izgleda posuuje od te skupine, do te su mjere uvrijeeni u knjinici Nag Hammadi da je mogue da je u pitanju bila kršansko-gnostika, moda ak setijanska skupina, prem da ih u svojoj polemici Šenut naziva poganskim hereticima. Njihove '"knjige prepune odvratnosti" i "svakakovih vrsti magije" Šenut je za plijenio. Doista, i u samoj knjinici Nag Hammadi nailazimo na nizo  ve samoglasnika i nerazumljivih maginih rijei (koje je Plotin nazi  vao "siktanjem"). Zapravo, i sam je Pahomije pisao glavarima samo stana koristei kod kojeg nisu uspjeli dešifrirati ak ni njegovi nasljed nici! Knjinica Nag Hammadi i Pahomijeve "knjige duhovnih slova" moda stoga ni same nisu izgledale puno drukije od onoga što bi Še nut nazvao knjigom magije. Šenut je hereticima zaprijetio: "Natjerat u  vas da priznate ... nadbiskupa irila, ili e ma sasjei veinu vas, a i oni. k tomu, koji budu pošteeni, biti e izgnani". Kao što su i svici sa
 
zee X. rimske legije, tako je moda i ovo pribliavanje rimskih vlasti, do tog vremena ve kršanskih, ubrzalo zakapanje knjinice Nag Ham madi u up.
injenica da je knjinica Nag Hammadi bila sakrivena u upu navo di na zakljuak da je namjera bila sauvati knjige, a ne uništiti ih. U tak  ve posude zbog ouvanja nisu bili pohranjeni samo svici sa Mrtvoga mora, ve i slino ouvani biblijski rukopisi pronaeni uz, i niz rijeku Nil na širem podruju regije Nag Hammadi, koji u nekim sluajevima i potjeu iz istog razdoblja.
Godine 1952. došlo je do drugog otkria rukopisa zakopanih u upu, u ovom sluaju zakopanih par stoljea nakon kodeksa iz Nag Hamma- dija, za koje je mnogo vjerojatnije da predstavljaju ostatke knjinice pahomijskog samostanskog reda, budui da su meu rukopisima pro naene i arhivske kopije slubenih pisama opata Pahomijskog reda. I ostatak ondje pronaenog materijala ide u red oekivanog sadraja pa- homijske knjinice: biblijski, apokrifni, martirološki, i ostali tekstovi pounog karaktera. Sadrani su, dakako, i neki grki (i latinski) klasi ni naslovi, ija se prisutnost moe objasniti pretpostavkom da su oso  be koje su pristupale pahomijskom pokretu darovale redu sva svoja ze maljska dobra, koja su gdjekad ukljuivala i takve nekršanske teksto  ve. I ti su tekstovi naknadno zadobivali uvaeni status kao i ostali u ar hivi, status krhkih i fragmentarnih ostataka koje treba ouvati, a ne vi še itati.
Na lokalnoj je razini ovo drugo otkrie poznato kao Dokumenti iz Dishne, budui da je Dishna veliki grad u blizini rijeke i eljeznice u kojem su tekstovi ponueni trištu. No, mjesto otkria nalazi se u pod noju Jabal Abu Mane, 5,5 km sjeverozapadno od Dishne, i, što je još znaajnije, 5 km sjeveroistono od sjedišta Pahomijskog reda, te 12 km istono od mjesta gdje su pronaeni kodeksi Nag Hammadi. Proteklih su desetljea u znanstvenim krugovima ovi rukopisi bili poznati kao Bodmerski papirusi, budui da je najvei dio njih otkupila Bibliotheque Bodmer kraj eneve. Tek je nedavno, meutim, u procesu istraivanja porijekla kodeksa iz Nag Hammadija, ustanovljeno i znanstvenom svi  jetu javno obznanjeno porijeklo Bodmerskih papirusa, koje je dosad bi
 
Biblija spominje zakopavanje u upu kao nain da se knjiga ouva, a spaljivanje kao nain da je se uništi (Jr 32,14-15; 36,23). ivot Sv. Pa- homija  pripovijeda da se Pahomije riješio knjige Origenove, kojeg je smatrao heretikom, tako što ju je bacio u vodu, i dodao kako bi je bio spalio da se u njoj nije nalazilo ime Gospodnje. Kršansko spaljivanje najvee knjinice staroga vijeka u Aleksandriji, krajem 4. st. n. e., su gerira nam da se jedno tako prikladno rješenje ne bi previdjelo da je na mjera uistinu bila uništiti knjinicu Nag Hammadi. Ako su kodeksi bili dio pahomijske knjinice, vjerojatno ih nisu uklonili lovci na heretike,  ve odani pristaše koji su ih dovoljno cijenili da bi ih radi ouvanja za kopali u upu, moda za budue naraštaje.
Dva teksta iz knjinice Nag Hammadi spominju njihovu pohranu u planini, radi ouvanja do kraja vremena. U zakljuku Evanelja po Egip- anima  stoji:
 Veliki je Set ispisao ovu knjigu slovima u stotinu i trideset godina. Pohra nio ju je u planini zvanoj Charaxio, da bi, na kraju vremena i era,... izašla i ot krila ovu neuništivu, svetu rasu velikoga spasitelja, i one koji s njima prebiva  ju u ljubavi, i velik, nevidljiv, vjeni Duh, i njegova jedinog Sina...
Pri kraju Allogena  pojavljuje se slina ideja:
Zapisi [ono što] u ti [ispripovijedati], i na što u te podsjeati zbog onih koji e biti dostojni poslije tebe. I ovu knjigu ostavi na planini i zazovi uva ra: "Doi, Strašni".
Sa obje strane doline Nila litice se strmo uzdiu do pustinje povrh njih. Dio litica na desnoj obali koji oznaava granicu doline Nila i plod nog tla izmeu Chenoboskije i Pabaua zove se Jabal al-Tarif. Jedna str- šea stijena, oblikom ponešto nalik stalagmitu, odlomila se u prethisto rijsko vrijeme s prednje strane litice, i pala na talus (nagnutu ravan po- padalog kamenja koja tijekom vremena formira svojevrstan potporanj u podnoju litice.) Zakopan ispod sjeverne strane jednog od velikih, ba-  vastih komada te razlomljene stijene, skriven je leao up sa knjini com Nag Hammadi.
U samoj litici, tono u visini vrha talusa na koji se moe popeti bez nekih teškoa, u davna su vremena opljakane grobnice iz razdoblja šes- te dinastije, iz vremena vladavine Pepija I. i II. (2350-2200. p. n. e.).
 
li svoju eliju, a redovnici svoje duhovno utoište, kao što je to inio i sam Pahomije. Po stijenkama spilja crvenom bojom ispisane grke mo litve Zeusu Sarapisu, uvodni reci biblijskih psalama na koptskom te na risani kršanski krievi, dokazuju da su one doista tako i koristile. Mo gue je da su spilje koristili i oni koji su sauvali knjinicu Nag Ham- madi, što bi objasnilo zašto je upravo ovo mjesto odabrano za njezin ukop. up je ondje leao tisuljee i pol...
3. Otkrie
U prosincu, seljaci iz regije Naj' Hammadi u Gornjem Egiptu gnoje svoju zemlju prenosei u bisagama svojih deva nitrate iz talusa Jabala al-Tarifa. Dva brata, Muhamed i Kalif 'Ali iz klana al-Samman, svoje su deve tako privezali s june strane leeeg kamenog bloka, i, kopaju i oko njegova podnoja, otkrili su up. Muhamed 'Ali priznao je kako se isprva bojao razbiti up iji je poklopac moda bio zapeaen smo lom, iz straha da je u njemu zatoen zloduh. No im mu je na um palo da se u upu moda nalazi zlato, hrabrost mu se povratila i on ga je raz  bio svojom motikom. Zrakom su se razletjele svjetlucave estice - ni zlodusi, ni zlato, ali moda komadii papirusa. Knjige je umotao u svo  ju tuniku, tuniku prebacio preko ramena, odvezao devu, te odnio knji ge kui, u svoju kolibu u seocetu al-Qasr, neko drevnoj Chenoboskiji gdje je Pahomije zapoeo svoj kršanski ivot.
Pola godine ranije, u noi 7. svibnja 1945., otac dvojice brae 'Ali ubio je jednog razbojnika dok je kao noni uvar straario nad opre mom za navodnjavanje polja, da bi ve sljedeeg jutra i sam bio ubi  jen u krvnoj osveti. Otprilike mjesec dana nakon otkria knjiga, selja- nin imenom Ahmed zaspao je za dnevne ege uz prašnjavu cestu blizu kue Muhameda 'Alija, stavivši uza se vr melase od šeerne trske ko  ju je kanio prodati. Jedan je susjed prepoznao u njemu ubojicu Muha- medova oca i odmah mu to dojavio. Muhamed je smjesta otrao kui i priopio vijest svojoj brai i obudovjeloj majci, koja je sedmorici svo  jih sinova naloila neka naoštre svoje motike. Obitelj se potom stušti- la na svoju rtvu, komad po komad odsjekla mu sve udove, te išupala i proderala srce kao ultimativni in krvne osvete.
 Ahmed je bio sin šerifa Ismaila Huseina, snanog ovjeka postavlje
 
 ji su lanovi u tolikoj mjeri izdvojeni iz društva da se niti ne smatra  ju Arapima, iako za se tvrde da porijeklo vuku izravno od Proroka. Se lo Hawara, Hamrah Dum, nalazi se u podnoju Jabal al-Tarifa, i Mu hamed 'Ali se bojao vratiti na mjesto otkria iz straha da ga ne stigne odmazda za njegovu osvetu. Ahmedov je brat nedugo potom doista i proveo svoju osvetu, ubivši dva lana klana al-Samman. Puno desetlje e kasnije Ahmedov je mlai sin, tada ve adolescent, nauo da e jed ne veeri al-Qasrom prolaziti pogrebna povorka obitelji Muhameda 'Alija. Svoju je muevnost dokazao time što je kradomice ušao u grad i pucao na povorku, ranivši ili ubivši dvadesetak ljudi. Muhamed 'Ali ponosno je kasnije pokazivao ranu tik iznad srca, dokaz da je pokušaj osvete bio neuspješan. Pa ipak, uporno je odbijao vratiti se na liticu i pokazati mjesto otkria, sve dok ga obeanja o prikrivanju identiteta, osiguranoj vladinoj pratnji i, naravno, odreenom novanom iznosu, ni su navela da promijeni mišljenje.
Seljanima al-Qasra odgovaralo je što su se riješili šerifova sina i ni  jedan se oevidac nije mogao nai da svjedoi na saslušanju. Tijekom tog razdoblja policija je svake veeri pretraivala kuu Muhameda 'Alija u potrazi za orujem. Kako mu je reeno da su knjige koje je na šao kršanske, nedvojbeno zbog koptskog pisma, Muhamed 'Ali je za molio koptskog sveenika u al-Qasru, Bazilija 'Abd al-Masiha, da po hrani knjige kod sebe, budui da policija ne bi pretraivala sveenikov dom. Koptski se sveenici ene, a ena tog sveenika imala je brata, Raghiba Andrawusa, koji je obilazio okolna sela poduavajui engleski  jezik i povijest u upnim školama koptske crkve. Jedanput tjedno kada  bi poduavao u al-Qasru, odsjedao bi kod svoje sestre. Vidjevši jednom prilikom jednu od knjiga (Kodeks III), prepoznao je njezinu potencijal nu vrijednost i uvjerio je sveenika da mu je da. Knjigu je odnio u Kai ro i pokazao koptskom lijeniku Georgeu Sobhiju, prouavatelju kopt skog jezika. Ovaj je odmah pozvao strunjake iz Odjela za starine koji su preuzeli knjigu, sloivši se da e za nju Raghibu platiti 300 funti. Na kon mnogih otezanja, Raghib je konano primio 250 funti, i to tek na kon što se sloio darovati dar u protuvrijednosti 50 funti Koptskom mu zeju, gdje je knjiga i pohranjena. U muzejskom je registru kao datum predaje zabiljeen 4. listopada 1946.
Mislei da su knjige bezvrijedne, moda ak i izvor nesree, 'Alijeva
 
uvano samo nekoliko nepotpunih listova). Nepismeni su muslimanski susjedi trampili ili kupili ostatak za neznatne iznose. Jedna je knjiga ta ko završila kod Nashida Bisadaha, koji ju je povjerio trgovcu zlatom iz Nag Hammadija kako bi je ovaj prodao u Kairu, nakon ega su podije lili zaradu. Druga je navodno završila kod trgovca itom koji ju je pro dao u Kairu po tako visokoj cijeni da je ondje ubrzo otvorio trgovinu. Seljani al-Qasra tvrde da je posrijedi Fikri Jabra'il, danas vlasnik "Tr govine Nag Hammadi" u Kairu; on, meutim, vrsto porie bilo kakvu  vezu, iako priznaje da je s priom upoznat. Bahij 'Ali, jednooki bandit iz al-Qasra, doepao se veine knjiga, i u pratnji poznatog trgovca anti kvitetima iz tog kraja, Dhakija Baste, otputio se u Kairo. Njih su dvoji ca knjige najprije ponudili trgovini Mansoor u hotelu Shepherds, a po tom trgovcu Phokionu J. Tanu, koji je kupio cijelu njihovu zalihu, a po tom i osobno otišao u Nag Hammadi kako bi pribavio ostatak.
 Vei dio Kodeksa I iz Egipta je iznio belgijski trgovac starinama iz Kaira, Albert Eid. Godine 1949. pokušao ga je prodati u New Yorku i  Ann Arboru, no bez uspjeha. Eidova je udovica Simone prodala Ko deks I 10. svibnja 1959. Institutu Jung iz Zuricha, nakon ega je prei menovan u "Jungov kodeks". Nakon objavljivanja, dio po dio je vraen u Kairo, gdje je naposlijetku i pohranjen u Koptski muzej. U meuvre menu, Tanovu je zbirku, kako bi sprijeio njezino iznošenje iz zemlje, preuzeo egipatski Odjel za starine. Poslije Naserova dolaska na vlast, zbirka je nacionalizirana uz kompenzaciju od 4000 funti. Zbirka Nag Hammadi danas je kompletirana i pohranjena u Koptskom muzeju.
U doba otkria knjinice, direkor Koptskog muzeja bio je Togo Mi na, bivši pariški student opata Etiennea Driotona, kasnijeg direktora egipatskog Odjela za starine. Togo Mina bio je školski kolega supruge Jeana Doressea, mladog francuskog znanstvenika koji je u Egipat do šao prouavati koptske samostane. Togo Mina mu je sa zadovoljstvom omoguio pristup Kodeksu III. Zajedno su planirali preteno francusko izdanje zbirke, no realizaciju te ideje sprijeila je Minova smrt 1949. Godine 1956. sastanak nekoliko lanova meunarodnog odbora u Ka iru doveo je do objavljivanja Evanelja po Tomi   1959. godine, te po stupnog objavljivanja Jungovog kodeksa u šest svezaka, od 1956. do 1975. U meuvremenu, novi je direktor Koptskog muzeja Pahor Labib isplanirao objavljivanje veeg dijela knjinice u suradnji sa njemakim
isplanirao objavljivanje veeg dijela knjinice u suradnji sa njemakim znanstvenicima Alexanderom Bohligom i Martinom Krauseom.
 
Poetkom 1960-tih generalni direktor UNESCO-a, Rene Maheu iz Francuske, sklopio je sporazum sa ministrom kulture i nacionalnog  vodstva Ujedinjene Arapske Republike, Saroiteom Okachaom, o objav ljivanju kompletnog izdanja putem Meunarodnog odbora kojeg bi zajedniki izabrali Egipat i UNESCO. No kada je ustanovljeno da su mnogi izabrani tekstovi ve odreeni za objavljivanje, plan UNESCO-a sveo se na izdavanje pretiska. Projekt je mirovao sve dok krajem 1970. godine nije imenovan Meunarodni odbor za kodekse iz Nag Hamma- dija. Pretisak kodeksa iz Nag Hammadija objavio je izdava E. J. Brill u dvanaest tomova, od 1972. do 1974. Do danas su izašli i brojni tek stovi ranije odreeni za objavljivanje, a trenutno se pripremaju cjelovi ta izdanja na engleskom, njemakom i francuskom. Ova se zbirka teme lji na prijevodima iz sedamnaestsvešanog engleskog izdanja naslovlje nog Koptska gnostika knjinica (The Coptic Gnostic Library).
Objavljivanje Knjinice Nag Hammadi na engleskom (The Nag Ham- mady Library in English) predstavlja tek prvi korak, i oznaava novi poetak u prouavanju gnosticizma. Prije više od stotinu godina ue njaci su zapoeli sa izuavanjem gnosticizma kako bi doznali o emu su to govorili crkveni oci - lovci na heretike. Na prijelazu stoljea, ško la povijesti religija proširila je tu domenu studija, tragajui za korije nima gnosticizma diljem drevnog Bliskog istoka. Izmeu dva svjetska rata, Hans Jonas ponudio je filozofsko tumaenje gnosticizma, ime je gnosticizam po prvi put predstavljen kao jedan od moguih naina da se shvati postojanje. Rudolf Butmann dao je potom novo tumaenje No  vog zavjeta u kontekstu interakcije sa gnosticizmom, podjednako nji hovih meusobnih prisvajanja i sukobljavanja. Pa ipak, rezultati dvade- setostoljetnog istraivanja porijekla, prirode i utjecaja gnosticizma, na odreeni su nain ambivalentni, kao da se išekuje nešto što tek slijedi. Teško je ostati ravnodušan nad uenom intuicijom, pronicavosti i kon struktivnosti znanstvenika koji su, iz ogranienih i sekundarnih izvo ra, uspjeli izgraditi radnu hipotezu koja zapravo vrlo dobro funkcioni ra. Tek je otkrie knjinice iz Nag Hammadija skrenulo pozornost na injenicu koliko su oskudni i nedostatni ti izvori u stvarnosti bili. Jer, iako je otkrie knjinice Nag Hammadi bilo sluajno, a njezin sadraj ponešto arbitraran, priliv novog izvornog materijala svojim znaajem
ponešto arbitraran, priliv novog izvornog materijala svojim znaajem uvelike nadmašuje sve konstrukcije ranijih znanstvenika. Kako je novi
 
 
DIETER MUELLER
Molitva apostola Pavla zauzima prvi list Kodeksa I, poznatog i pod imenom Jun- gov kodeks. Prepisiva je, ini se, dodao ovu molitvu zbirci traktata u kodeksu nakon što je završio s prepisivanjem Tripartitnog traktata  (I,5). Naslov, popraen kratkim kolofonom, nalazi se na kraju molitve. Naslov na grkom jeziku odaje da je bez sum nje i ostatak molitve originalno napisan na tom jeziku. Ovaj kratki tekst nepoznatog je porijekla, a gnostika su mu obiljeja jasno izraena. Pojedinosti kao što je referenca na "duševnog Boga" (A, 31) ukazuje na moguu poveznicu sa Valentinom. Ta nam asocijacija zauzvrat sugerira datum porijekla, smještajui ga izmeu druge polovice drugog i kraja treeg stoljea.
Formom i sadrajem Molitva apostola Pavla oponaša razna druga djela. Upadljiva  je slinost ne samo sa molitvama u Corpusu Hermeticumu  (1.31-32; 5.10-11; 13.16— -20), ve i sa invokacijama u magijskim tekstovima. Usto, njezin je poetak vrlo sli an poetku himne Prve stele iz Tri Setove stele (VII,5). Mogue je da oba dokumen ta dijele istu predaju. Postoje, takoer, i slinosti sa Evaneljem po Filipu (II,5). Mo litva apostola Pavla, openito gledano, mnogo toga duguje Psalmima i Pavlovim po slanicama. Najjai apostolov odjek, a istovremeno i jasan ukazatelj na gnostiku orijen taciju, molba je za onim što "aneoske oi ne vidješe i vladarsko uho ne u, i što u sr ce ovjeje ne ue" (usp. 1 Kor 2,9).
MOLITVA APOSTOLA PAVLA
I A, 1-B, 10
(Nedostaju otprilike dva retka.)  [tvoje] svjetlo, udijeli mi svoju [mi lost! Moj] Iskupitelju, iskupi me, jer [ja sam] tvoj; onaj koji je iz tebe iznikao. Ti si [moj] um, iznjedri me! Ti si moja riznica; otvori mi se! Ti [si] moja punina; uzmi me k sebi! Ti si [moj] mir; podaj mi [ono] savr šeno što se ne da pojmiti!
Zazivam te, tebe koji jesi i koji si prapostojao u imenu [koje je] uzvi šeno nad imenima, kroz Isusa Krista, Gospoda nad gospodima, Kralja
 
 jejeg, Duh i Paraklet [istine]. Svojom me vrstom rukom vodi, [kada] te zamolim; tijelo moje izlijei kada te, kroz Evanelista, zamolim; [i] iskupi moje vjeno svjetlo dušu i moj duh; i Prvoroenog od Plerome milosti - razotkrij ga mome umu!
Udijeli ono što aneoske oi nisu vidjele, niti vladarske uši ule, i što nije ušlo u ljudsko srce, koje ispade aneosko i (oblikovano) po uzoru na duševnog Boga kad je stvoreno u poetku, jer imam vjere i nade. I obasjaj me svojom ljubljenom i izabranom, blagoslovljenom uzvišenoš- u, Prvoroenim, i [prekrasnom] tajnom doma svoga; [jer] tebi pripada mo [i] slava, hvala i uzvišenost, za sve vijeke vjekova. [Amen.]
Molitva apostola Pavla.
FRANCIS E. WILLIAMS
Jakovljev apokrif  djelo je nepoznatog autora koje je na koptski prevedeno sa gr kog, poslanica koju je - kako nas sam tekst upuuje - napisao Jakov, Gospodinov  brat. Ime navodnog primatelja je neitljivo, ali mogue je da se radi o ranokršanskom heterodoksnom uitelju Cerinthusu. Poslanica sadri tajni zapis ili "apokrif' - odatle i naš naslov za cijeli traktat. Apokrif je namijenjen nekolicini izabranih - ak i meu uenicima samo Jakovu i Petru - ali spasenje je obeano onima koji prime poruku.
"Jakovljeva" poslanica navodi da je apokrif napisan hebrejskim pismom, i spo minje jedan još tajniji apokrif kojeg je Jakov ve poslao. Te su pojedinosti vjerojatno umetnute zbog dramatinosti.
Po apokrifu, koji zauzima veinu našeg traktata, Isus se ukazao svojim uenicima 550 dana poslije uskrsnua, i povukao na stranu Petra i Jakova da bi ih "ispunio" i dao im, u seriji govora, svoje konano i definitivno uenje koje je do tada iznosio samo "u parabolama". Potom uzlazi do Oeve desne ruke, a Jakov i Petar neuspješno ga po kušavaju slijediti. Apokrif time završava a poslanica se nastavlja, navodei da iznese no otkrivenje nije namijenjeno Isusovim uenicima, ve "djeci" koja e se tek "rodi ti". Iako su uenici povjerovali otkrivenju, razgnjevila ih je napomena o djeci koja e tek doi, i Jakov ih je stoga razaslao u druge zemlje. To bi vjerojatno trebalo poslui ti kao objašnjenje zašto naš traktat nije postao dijelom apostolskih propovijedi (ili ka nonskog pisma?).
Isusovi govori u apokrifu dijelom su sastavljeni od strane autora, ali ukljuuju i stariji materijal koji je, kako se ini, produkt sloene usmene, a moda i pismene pre daje; odreeni dio materijala se moe usporediti sa tekstovima koji ine osnovu ka nonskih evanelja. U govorima Isus objavljuje da je sišao s nebesa kako bi spasio "vo ljene" sinove Boje, i kako bi ih pozvao da ga slijede natrag do mjesta odakle je do šao (odakle su oni došli?). Snano ih uvjerava u spasenje, a istovremeno i poziva na ustrajnost i revnost, upozoravajui ih da bi se mogli izgubiti. Prvi i najdui govor, me utim, na pune dvije stranice uzdie mueništvo. Specifian stil, oblik i tematika tog govora upuuju da je moda rije o kasnijoj interpolaciji.
Oito je da su osobe kojimaje ovaj traktat upuen sebe razlikovale od šire kršan ske crkve. Vjerojatno su odbacivali doktrinu okajanja; svakako su odbacivali drugi Kristov dolazak i sveope uskrsnue, i nadali se kako e uzai, u duši ili duhu, u kra- ljevstvo nebesko, za koje su ionako vjerovali da je unutar njih samih. Takvo glediš- te, uz estu upotrebu tipino gnostike terminologije, navela je veinu istraivaa na
 
druge poznatije gnostike teologije. Svjedoanstvo o posebnom Isusovom ukazanju poslije njegova uskrsnua, i pozivanje na Jakova kao izvora tajne i nadmone tradici  je, sredstva su kojima su se gnostici esto sluili kako bi legitimirali svoju poruku.
Uzdizanje mueništva, Jakovljeva poslanica, i opis Isusova ukazanja uenicima, moda su od sekundarnog znaaja; ova i druga pitanja koja se odnose na knjievnu povijest dokumenta ve su bila predmetima istraivanja, i zasluuju daljnja istraiva nja. Traktat je, istie se, najvjerojatnije napisan prije 150. godine n.e., dok je još po stojala mogunost "prisjeanja" usmeno iznesenih Isusovih izreka i njihova zapisiva nja, jer takav se izriaj, po svoj prilici, ne bi koristio nakon uspostave Evanelja. Broj ne slinosti sa "oproštajnim diskursom" iz etvrtog evanelja takoer mogu pomoi pri datiranju ovog apokrifa, no u tom bi sluaju trebalo odluiti radi li se o aluzijama na konkretan tekst iz etvrtog evanelja, ili o neovisnim raspravama o istim pitanji ma. Traktat, u svakom sluaju, nije mogao nastati poslije 314. g. n. e., kada su okon ani progoni crkve, a samim tim i rizik mueništva.
JAKOVLJEV APOKRIF
I I , 1-16,30
[Jakov] piše [...] thos: Mir [s vama od] Mira, [ljubav od] Ljubavi, [milost od ] Milosti, [vjera] od Vjere, ivot od Svetog ivota!
Budui da si zatraio da ti pošaljem tajnu knjigu koja je meni i Petru otkrivena od Gospodina, nisam te mogao odbiti niti te osporiti (?), ve [sam] je [napisao] hebrejskim slovima i poslao tebi, i samo tebi. Kako si ti nositelj spasenja svetaca, nastoj i pobrini se ne ponavljati ovaj tekst drugima - ovo što Spasitelj nije elio razotkriti ni svima meu nama, dvanaestorici njegovih uenika. No, blagoslovljeni oni koji budu spa šeni kroz vjeru u ove rijei.
Prije deset mjeseci poslao sam ti još jednu tajnu knjigu koju mi Spa sitelj bijaše razotkrio. S obzirom na okolnosti, meutim, smatraj tu knjigu kao otkrivenje meni, Jakovu; dok ova  2  [neprevedivi fragmen ti]  dvanaestorica [su] uenika sjedila zajedno, prisjeajui se što je Spa sitelj rekao svakome od njih, bilo u tajnosti ili otvoreno, i [zapisujui to] u knjige - [No ja] sam zapisivao ono što je bilo u [mojoj knjizi] - gle, Spasitelj se ukaza [nakon] što [nas] je napustio [dok smo] gledali za njim. I pet stotina i pedeset dana nakon njegova uskrsnua iz mrtvih, rekosmo mu: "Jesi li nas napustio i udaljio se od nas?"
No, Isus ree: "Ne, ali otii u na mjesto odakle sam došao. Ako e
 
Svi odgovoriše i rekoše: "Ako nas pozivaš, poi emo."
On ree: "Zaista, kaem vam, nikada nitko nee ui u kraljevstvo ne  besko na moj poziv, nego (samo) ako ste sami ispunjeni. Ostavite Jako  va i Petra nasamo sa mnom, da ih ispunim." I prozvavši tu dvojicu, on ih odvede na stranu i ree ostalima neka se nastave baviti svojim po slom.
Spasitelj ree: "Primili ste milost 3 [neprevedivi fragmenti]  Ne eli te li biti ispunjeni? Vaše srce je opijeno; ne elite li biti trijezni? Stidite se! Odsad, bili budni ili spavali, upamtite da ste vidjeli Sina ovjejeg, razgovarali s njime i slušali ga. Jao onima koji su vidjeli Sina ovje  jeg; blagoslovljeni oni koji nisu vidjeli ovjeka, i koji se nisu druili s njime, i koji nisu razgovarali s njime, i koji nisu od njega ništa uli; vaš  je ivot! Znajte, stoga, da vas je on izlijeio kad ste bili bolesni, da biste mogli vladati. Jao onima koji su se oslobodili svojih bolesti, jer obolje ti e opet. Blagoslovljeni oni koji bolesti nisu iskusili, i koji su za olak šanje znali i prije nego su oboljeli; vaše je kraljevstvo Boje. Govorim  vam, stoga: 'Ispunite se i ne ostavljajte nijedno mjesto u sebi praznim,  jer onaj koji dolazi moe vas ismijati'".
Petar tad progovori: "Tri puta si nam, evo, rekao 4 '[Ispunite] se; [ali] mi smo ispunjeni."
[Spasitelj odgovori] i ree, ["Rekao sam] vam ['Ispunite se'] da ne  biste [udjeli. No, oni koji ude] nee [biti spašeni]. Jer, dobro je biti ispunjen, a udjeti je loše.
Stoga, jednako kao što je dobro da udite, a loše da ste ispunjeni, ta ko onaj koji je ispunjen udi, a onaj koji udi ne postie ispunjenje kao što ga postie onaj koji udi, a onaj koji je ispunjen postie savršenstvo kako i valja. Morate, stoga, udjeti da biste