SEMINARSKI, DIPLOMSKI I MATURSKI RADOVISEMINARSKI, DIPLOMSKI I MATURSKI RADOVI IZ SVIH OBLASTI, POWERPOINT

PREZENTACIJE I DRUGI EDUKATIVNI MATERIJALI.

WWW.DIPLOMSKI-RAD.COM

WWW.SEMINARSKI-RAD.COM

AKO VAM TREBA EDUKATIVNI MATERIJAL BILO DA JE TO SEMINARSKI, DIPLOMSKI , MATURSKI RAD, ILI POWERPOINT PREZENTACIJA NA NASIM SAJTOVIMA CE TE NACI SVE NA JEDNOM MESTU . SVI VAM PRUZAJU SAMO IME ZA SEMINARSKI, DIPLOMSKI ILI MATURSKI RAD A MI VAM DAJEMO DA POGLEDATE SVAKI RAD NJEGOV SADRŽAJ I PRVE TRI STRANE U PDF-U TAKO DA MOŽETE TACNO DA ODABERETE PRAVI RAD BEZ PROMASAJA. NASA BAZA SADRZI SVAKI GOTOV SEMINARSKI, DIPLOMSKI I MATURSKI RAD KOJI CE VAM IKADA ZATREBATI, MOŽETE GA SKINUTI I UZ NJEGOVU POMOC NAPRAVITI JEDINISTVEN I UNIKATAN RAD. AKO U BAZI NE NADJETE SEMINARSKI, DIPLOMSKI ILI MATRUSKI RAD KOJI VAM JE POTREBAN, U SVAKOM MOMENTU MOZETE NARUCITI DA SE IZRADI NOVI POTPUNO UNIKATAN SEMINARSKI, DIPLOMSKI ILI MATURSKI RAD NA LINKU NOVI RADOVI. SVA PITANJA I ODGOVORE MOŽETE DOBITI NA NAŠEM FORUMU KAO I BESPLATAN SEMINARSKI, PREPRICANE LEKTIRE, PUSKICE I POMOC. ZA BILO KOJI VID SARADNJE ILI REKLAMIRANJA MOZETE NAS KONTAKTIRATI NA KONTAKT FORMI.

SADRŽAJ

I UVOD 3

II Pojam i osnovne karakteristike osiguravajućih društava 4

2.1 Nastanak i istorijski razvoj osiguranja 5

2.2 Osnovne karakteristike osiguravajućih društava prema zakonu

o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju 5

2.3 Vrste osiguranja 6

2.2 Osnivanje osiguravajućih društava 13

III Osiguravajuća društva vs. dionička društva 15

3.1 Osnovna obilježja dioničkih društava 16

3.2 Nadležnosti unutar dioničkih društava 17

IV ZAKLJUČAK 18

V LITERATURA 19

2

U v o d

Ključni koncept u osiguranju jeste upravo vjerovatnoća nastanka određenog slučaja,

odnosno rizik nastanka nekog osiguranog događaja. Stoga se za cilj ovog rada postavlja

upravo definisanje i shvatanje rizika, osnovnih koncepta upravlja rizikom te izbor razliĉitih

metoda.

Vrste i oblici osiguranja danas su izuzetno razgranati pokrivajući gotova sva područja

čovjekovog djelovanja. Osiguranje podrazumjeva ne samo zaštitu života i imovine, već

zaštitu zdravlja, interesa, odgovornosti za obavljanje određenih djelatnosti, itd. Zahvaljujući

osiguravajućoj djelatnosti čovjek ne mora da se bespomoćno prepusti događajima kao što su

poplava, požar, grad i mnoge druge opasnosti koje mogu uništiti njegovu imovinu, oštetiti

njegovo zdravlje, ili odnijeti ljudske živote. Osiguranjem se može obezbjediti egzistencija

najbližih u slučaju smrti, kao i u slučaju gibitka opšte i radne sposobnosti. Zaštita i sigurnost

koju pruža osiguranje danas nema alternativu. Osnovni cilj osiguranja, kako su procjenili

ekonomisti, je da se izvrši transfer resursa od stanja niske granične koristi prihoda na stanje

u kom je granična korisnost prihoda visoka.

U radu će biti detaljno opisane osnovne karaktersitke osiguravajućih društava, kao i

rizici koji potiču iz poslovanja osiguravajuće kompanije. U skladu sa tim, rad je podjeljen

kroz nekoliko cjelina. U prvom se daju osnovne naznake o osnovnim pojmovima i vrstama

osiguranja te ključnim elementima za analizu osnovnih pojmova u osiguranju. Drugi dio

rada opisuje vrste osiguranja i rizike vezane za svaki od njih a sa kojima se suočava

osiguravajuća kompanija. Treći dio rada odnosi se na sagledavanje osigravajućih društava

odnos na opšti tio dioničkih drštava.

3

SEMINARSKI RADSpecifičnosti osiguravajućih društava u odnosu na opšti tip

dioničkog društva

4

II

Pojam, vrste i osnovne karakteristike osiguravajućih

društava

2.1 Nastanak i istorijski razvoj osiguranja

Sa prvim opipljivim oblicima osiguranja susrećemo se u praksi kineskih trgovaca još 3000 godina p.n.e. Trgujući na rijeci Jangcekjang trgovci su imali običaj da podijele robu u više čamaca jer je trebalo da je prevezu preko dubokih i nemirnih dijelova rijeke. Ako se tome doda i rizik od napada razbojnika, razumljivo je ovakvo njihovo ponašanje, jer su na taj način dijelili rizike, odnosno postizali da im sva roba ne bude istovremeno izložena opasnosti. Ukoliko bi neki od čamaca sa robom potonuo ili bio opljačkan, štetu su solidarno podnosili svi trgovci1.

Pisani tragovi o osiguranju se nalaze u Hamurabijevom zakonu iz 2250.godine p.n.e. u kom je postojala uredba o međusobnoj obavezi učesnika u trgovačkom karavanu da nadoknade štetu koja bi zadesila nekog od njih, u slučaju pljačke od strane razbojnika. Na prve začetke osiguranja nailazimo i u Siriji i Palestini, gdje su uzgajivači stada osnivali fondove iz kojih bi zajednički nadoknađivali štetu članu kome bi razbojnici oteli stado. Savrijemeniji oblici osiguranja su vidljivi od druge polovine XIX vijeka. U ovom periodu država stupa na scenu osiguranja kao jedan od jakih konkurenata.

Prvi put osiguranje se pojavilo u sjevernom dijelu Italije u dvanaestom stoljeću kada su trgovci počeli osiguravati brodove u pomorskoj plovidbi zbog opasnosti kojima se izlažu na moru.

Osiguranje su davali trgovci od kojih su većina bila židovi. Zatim, nakon dužeg perioda, uslijedila su osiguranja na kopnu. I to najprije osiguranje imovine od požara koje se pojavilo neposredno nakon strašnog požara 1666.g. u Londonu koji je odjednom progutao

1 E.Vaughan,T.Vaughan; “Osnove osiguranja, upravljanje rizicima”, MATE, Zagreb, 2000 godine, str.452

5

trinaest hiljada kuća. Ovaj događaj su iskoristili trgovci te su proširili osiguranje na novu oblast ljudskog života. Zatim se pojavio novi oblik osiguranja, poput osiguranja od automobilske odgovornosti, odgovornosti nezgoda na poslu, zanatske odgovornosti i slično. Poslije toga, osiguranje se rasprostanilo u svim sferama života. Tako da su osiguravajuća društva osiguravala pojedince od svake opasnosti kojoj se izlaže njegov život, imovina ili odgovornost.

Prvo osiguravajuće društvo u istoriji je "Lojd", koji je nastao u 12. vjeku, u istoimenoj kafani u Engleskoj. "Lojd" je nastao kao rezultat potreba brodovlasnika da naprave zajednički fond iz koga bi sanirali štete na brodovima i teretu koji su prevozili.

I zadnja faza u razvoju osiguranja je prinuda države na razne vrste osiguranja. Uvidjevši značaj osiguranja, njegov ekonomski i socijalni značaj, država hoće da iskoristi pogodnosti osiguranja za svoje interese. Za nju je posebno važno akumuliranje kapitala, kojima osiguravači raspolažu relativno dug vremenski period. Osiguravajući kapital čini izvor akumuliranja sredstava državnih fondova, izuzetno važan za savremeni razvitak državnog kredita.

2.2 Osnovne karakteristike osiguravajućih društava prema zakonu o

društvima za osiguranje u privatnom osiguranju

Zakonom o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju uređeni su obrazovanje, poslovanje, nadzor i prestanak društava za osiguranje obrazovanih u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i društava za osiguranje koja nisu obrazovana u Federaciji, a koja usluge osiguranja pružaju putem podružnice, u skladu sa ovim Zakonom.

U skladu sa pomenutim Zakonom, djelatnost osiguranja u Federaciji mogu obavljati samo društva za osiguranje koja su obrazovana kao dionička društva ili društva za uzajamno osiguranje. Društva za osiguranje mogu obavljati samo djelatnost osiguranja. Dionice dioničarskih društava za osiguranje mogu glasiti samo na ime.

Djelatnost osiguranja je zaključivanje i izvršavanje ugovora o neživotnom i životnom osiguranju ili reosiguranju.

Poslovi osiguranja su poslovi zaključivanja ugovora osiguranja i reosiguranja i obrada zahtjeva za naknadu koji proiziđu iz tih ugovora.

2.2. Vrste osiguranja

Osiguranje je finansijska aktivnost koja se sastoji u tome da registrovani subjekti na tržištu (osiguravajuća društva) prikupljaju sredstva (premija osiguranja) od fizičkih lica ili privrednih subjekata (ugovarači osiguranja, osiguranici) da bi im, u slučaju nastupanja rizika koji su predviđeni ugovorom o osiguranju (polisa osiguranja), isplatili naknadu štete.

6

Osnovne determinante osiguranja jesu2: rizik, premija osiguranja i osigurani slučaj.

U današnje vrijeme sve može da se osigura, pa možemo reći da su slučajevi osiguranja brojni3:

osiguranje zgrada, osiguranje vozila, osiguranje lica, osiguranje imovine, osiguranje od rizika osiguranje od odgovornosti, osiguranje nogu fudbalera i td;

Dakle, imamo raznovrsne oblike osiguranja jer postoji potreba za istima što je predočeno u sljedećoj tabeli:

2 Frederic S.Mishkin, Stanley G.Eakins, «Finansijska tržišta i institucija», Zagreb, 2005. godine, str.524. 3 Šulejić,P.,Kočović,J., «Osiguranje», Savremena administracija, Beograd, 2002. godine, str.48.

7

OSIGURANJE(vrste)

1. Prema prirodi rizika:

2. Prema predmetu osiguranja:

3. Prema načinu nastanka:

4. Prema načinu organizovanja:

5. Prema broju osiguranika:

- kopneno- pomorsko- vazdušno

dobrovoljno

obavezno

Transportno osiguranje

Osiguranje imovine

Osiguranje lica

uzajamno

premijsko

individualno

Osiguranje stvariOsiguranje od građ.odgovornosti

Osiguranje života Osiguranje od poslj.nesreć.sluč.

Tabela 1: Vrste osiguranja prema različitim kriterijima

S obzirom na oblik, osiguranje se dijeli na tri vrste:

I Kooperativno (zadružno ili uzajamno-pomagačko) osiguranje, tj. udruživanje nekoliko osoba koje se izlažu sličnim opasnostima gdje svako od njih uplati određeno učešće, pa kada nekoga od njih zadesi šteta daje mu se nadoknada od tog učešća. A ako vrijednost učešća bude veća od nadoknada za štetu, svaki član ima pravo da vrati svoj udio. Specifičnost ove vrste osiguranja je da njegovi članovi nemaju za cilj zaradu, nego umanjenje i olakšanje gubitka. Ova vrsta osiguranja još uvijek nije zaživjela u praktičnom životu.

II Poslovno (trgovačko) osiguranje, tj. rasprostranjeno osiguranje na koje obično se misli kada se govori o osiguranju. Njegova karakteristika je da je ono čista trgovina u kojoj osiguravajuće društvo, bez učešća korisnika, ubire zaradu osiguranja za razliku od kooperativnog čiji je karakter plemenit i human. S obzirom na tematiku dijeli se na:

1) Osiguranje od gubitaka; odnosi se na opasnosti kojima se izlaže imetak korisnika osiguranja, a njegov cilj je nadoknada gubitaka koje zadese korisnika zbog nezgode i slično. Primjer ovog osiguranja je osiguranje imovine od požara, krađe i slično.

2) Osiguranje od odgovornosti, tj. svaka odgovornost pojedinca ili grupe prema nekom drugom a koja je nastala kao rezultat greške, nemarnosti ili nanošenja štete iz bilo kog razloga. Poput odgovornosti arhitekta, ljekara, farmaceuta i slično, također osiguranje avionskih kompanija, brodova i vozova od odgovornosti.

3) Osiguranje osoba; u ovu vrstu spadaju sva osiguranja koja imaju veze sa samom ličnošću korisnika osiguranja i ne sa štetom koja mu se desi. Oblik ovog ugovora je da se osiguračko društvo obaveže da dâ korisniku ili trećoj osobi određeni imovinski iznos kada umre ili doživi određeni period, zauzvrat premijama koje plaća osiguranju. Dijeli se na dvije vrste:

a) osiguranje života, imaju tri vrste: ● doživotno ili ograničeno osiguranje za slučaj smrti ● osiguranje za slučaj doživljenja ● osiguranje za slučaj doživljenja i smrti

8

6. Prema načinu izravnanja rizika:

kolektivno

unutrašnje

spoljašnje

Saosiguranje

Reosiguranje

b) osiguranje od tjelesnih povreda

III Društveno osiguranje, tj. ono koje vrši država spram određene skupine građana, poput socijalnog, zdravstvenog (ovdje ne ulazi privatno zdravstveno osiguranje), penzionog i njima sličnog osiguranja. Ono što je zajedničko ovoj vrsti osiguranja je da nema trgovački karakter (tj. da država zarađuje na korisnicima ovih osiguranja) nego je cilj države da socijalno zaštiti ove kategorije ljudi. Sa druge strane, dobar dio troškova snosi sama država.

Djelatnost osiguranja uključuje4:

neživotno osiguranje, životno osiguranje.

NEŽIVOTNO OSIGURANJE

Djelatnosti osiguranja u pogledu na neživotno osiguranje su klasifikovane prema vrstama osiguranja i potklasifikovane prema vrstama rizika. U skladu sa navedenim društva mogu da obavljaju sljedeće djelatnosti koje su raspoređene i klasifikovane prema vrstama osiguranja kako je dato dalje u tekstu5:

Klasifikacija rizika prema vrstama osiguranja

1. Osiguranje nezgoda (uključujući radničke nezgode i profesionalna oboljenja), koje uključuje:

fiksne novčane naknade naknade koje odgovaraju visini štete

kombinacije gornjih dviju

povrede putnika

2. Zdravstveno osiguranje, koje uključuje:

fiksne novčane naknade naknade koje odgovaraju visini štete

kombinacije gornjih dviju

4 Zakon o osiguravajućim društvima u privatnom osiguranju, Sl. Novine FBiH br. 24/055 Zakon o osiguravajućim društvima u privatnom osiguranju, Sl. Novine FBiH br. 24/05, čl. 31

9

3. Osiguranje cestovnih vozila izuzev vozila na tračnicama, koje uključuje svu štetu ili gubitak na:

cestovnim motornim vozilima cestovnim vozilima bez motornog pogona

4. Osiguranje tračnih vozila, koje uključuje svu štetu ili gubitak na tračnim vozilima

5. Osiguranje zračnih letjelica, koje uključuje svu štetu ili gubitak na zračnim letjelicama

6. Osiguranje plovila (pomorska, jezerska, riječna i kanalska plovila), koje uključuje svu štetu ili gubitak na:

riječnim i kanalskim plovilima jezerskim plovilima

morskim plovilima

7. Osiguranje robe u prijevozu (uključujući trgovačku robu, prtljag i ostalu robu), koje uključuje svu štetu ili gubitak na: robi u prijevozu, prtljagu ili ostaloj robi (neovisno o vrsti prevoza).

8. Osiguranje imovine od požara i prirodnih sila, koje uključuje svu štetu ili gubitak imovine, osim imovine uključene u vrste od 3. do 7., usljed:

Požara Eksplozije

Oluje i drugih prirodnih sila osim oluje

Nuklearne energije

Slijeganja tla

9. Osiguranje od ostalih šteta na imovini koje uključuje svu štetu ili gubitak imovine osim imovine uključene u vrstu od 3. do 7., zbog tuče ili mraza kao i zbog bilo kog događaja kao što je krađa pod uvjetom da uzrok štete ne spada pod vrstu 8.

10. Osiguranje od odgovornosti za motorna vozila, koje uključuje svu civilnu odgovornost za nesreće koje proizilaze iz upotrebe motornih vozila na kopnu, kao i odgovornost vozara.

11. Osiguranje od civilne odgovornosti za zračne letjelice koje uključuje svu civilnu odgovornost koja proizilazi iz upotrebe letjelica, kao i odgovornost vozara.

10

12. Osiguranje od civilne odgovornost za brodove (morska, jezerska, riječna i kanalska plovila), koje uključuje svu civilnu odgovornost koja proizilazi iz upotrebe brodova, plovila ili čamaca na moru, jezerima, rijekama ili kanalima, kao i odgovornost vozara.

13. Osiguranje od opće civilne odgovornosti, koje uključuje svu građansku odgovornost osim onih oblika koji spadaju pod vrste 10., 11. i 12.

14. Osiguranje kredita. Ova vrsta, u kojoj osiguravač za plaćanje premije pokriva osiguraniku gubitak, koji bi se mogao pretrpjeti kao rezultat neispunjenja obaveza jednog ili više dužnika prema osiguraniku, uključuje:

opću nesolventnost izvozne kredite

kredite koji se isplaćuju u ratama

hipoteke

poljoprivredne kredite

15. Osiguranje jemstva. Ova vrsta, u kojoj osiguravač za plaćanje premija garantira u ime osiguranika izvršavanje njegovih ugovornih obaveza, uključuje:

jemstvo (posredno) i jemstvo (neposredno)

16. Osiguranje od različitih finansijskih gubitaka, koje uključuje:

rizike gubitka zaposlenja nedovoljnost prihoda (opća)

loše vrijeme

gubitak naknada

trajne opće troškove

nepredviđene trgovačke troškove

gubitak tržišne vrijednosti

gubitak rente ili prihoda

posredne trgovinske gubitke osim onih koji su već gore spomenuti

ostale finansijske gubitke (netrgovinske) i ostale oblike finansijskih gubitaka

11

17. Osiguranje troškova pravne zaštite, koje uključuje snošenje troškova sudskih postupaka i pružanja drugih usluga koje proizilaze iz ugovora o osiguranju.

18. Osiguranje pomoć, koje uključuje pomoć licima koja zapadanu u teškoće tokom putovanja dok su van kuće ili dok su van mjesta stalnog boravka.

ŽIVOTNO OSIGURANJE

Osiguranje života predstavlja zaštitu od novčanih gubitaka koji su posljedica ostvarenja neizvjesnih događaja u našem ţivotu. To moţe biti, na primjer: prerana smrt hranioca porodice, doživljavanje određene starosti i nedostatak novčanih sredstava potrebnih za zadovoljenje određenih potreba, iznenadna i dugotrajna bolest koja za posljedicu moţe imati smanjenu zaradu ili povećane troškove liječenja i drugo. Novčani gubici ili nedostatak novčanih sredstava uzrokovani nekom od navedenih situacija može se ublažiti ili nadoknaditi kupovinom osiguranja života. Osiguranje života je ugovor koji je zaključen između osiguranika i osiguravajućeg društva (osiguravača), gde se osiguravaĉ obavezuje da će korisniku osiguranja isplatiti određenu sumu novca odjednom ili u ratama ukoliko se ostvari događaj predviđen ugovorom. Taj događaj moţe biti smrt osiguranog lica ili neki drugi događaj kao što je trajna ili kritična bolest. Za uzvrat, osiguranik plaća ugovoren iznos novca, koji se naziva premija, odjednom, ili u određenim vrijemenskim intervalima

Klasifikacija prema vrstama

I Životno osiguranje, koje predstvlja vrstu osiguranja koja se sastoji posebno od6:

osiguranja doživljenja određene starosne dobi, osiguranja samo za slučaj smrti, mješovitog osiguranja doživljenja određene starosne dobi ili ranije smrti i životnog osiguranje sa povratom premija;

rente; i

dodatnog osiguranja koje pružaju društva za životno osiguranje je posebno osiguranje od tjelesne povrede (uključujući nesposobnost za zapošljavanje), osiguranje za slučaj smrti usljed nezgode i osiguranje invaliditeta koji proizilazi iz nezgode ili od bolesti, gdje su ove razne vrste osiguranja preuzete dodatno uz životno osiguranje.

II. Osiguranje braka i osiguranje rođenja.

III. Životno osiguranje , rente , brak i rođenje koji su povezani sa investicijskim fondovima

IV. Zdravstveno osiguranje (nezgoda, bolest), koje uključuje zaključenje i provođenje ugovora o osiguranju koji daju posebne naknade u slučaju da lice postane hendikepirano kao posljedica pretrpljene povrede kao rezutat nezgode ili nezgode određene vrste ili bolesti ili nemoći.

6 Zakon o osiguravajućim društvima u privatnom osiguranju, Sl. Novine FBiH br. 24/05, čl. 31

12

V. Tontine

VI. Poslovi povrata kapitala, koji predstavljaju poslove zasnovani na aktuarskim proračunima prema kojima se preuzimaju obaveze određenog trajanja i iznosa za jednokratno ili povremena plaćanja dogovorena unaprijed.

VII. Upravljanje grupnim penzionim fondom

VIII. Vrsta poslova sličnih socijalnom osiguranju, što uključuje poslove koji se sastoje od naknada u zavisnosti od trajanja ljudskog života a koji su određeni ili predviđeni u zakonodavstvu o socijalnom osiguranju, pod uvjetom da su ti poslovi zasnovani na privatnom ugovoru, da se provode ili se njima upravlja na njihov vlastiti rizik i da nisu u suprotnosti sa zakonskim odredbama.

Odvojena odobrenja za životno i neživotno osiguranje

Društvu koje ima sjedište u Federaciji izdaje se odobrenje za rad za obavljanje poslova ili neživotnog ili životnog osiguranja. Društvo može obavljati reosiguranje u vezi sa rizicima i životnog i neživotnog osiguranja7.

Društvo koje ima sjedište u Federaciji i koje u vrijeme stupanja na snagu ovog Zakona obavlja i neživotno i životno osiguranje istovremeno, može nastaviti takvo kombinovano poslovanje pod uvjetom da za svaku od ovih djelatnosti vodi odvojenu administraciju.

Ako društvo koje obavlja neživotno osiguranje ima finansijske, komercijalne ili administrativne veze sa društvom koje obavlja životno osiguranje, Agencija za nadzor će, u saradnji sa Agencijom za nadzor RS, ako je potrebno, osigurati da rezultati ovih društava ne budu iskrivljeni sporazumima između njih ili bilo kojim dogovorom koji bi mogao uticati na raspodjelu rashoda i prihoda.

Odvojeno administriranje je razdvajnje djelatnosti neživotnog osigurnja od djelatnosti životnog osiguranja kako:

a) interesi osiguranika životnog osiguranja i osiguranika neživotnog osiguranja ne bi bili oštećeni istovremenim vođenjem djelatnosti neživotnog i životnog osiguranja;

b) djelatnosti životnog osiguranja ne bi bile opterećene stvaranjem minimalnih finansijskih garancija, naročito margine solventnosti koja je potrebna za poslovanje neživotnog osiguranja i obrnuto;

c) bi mješovito društvo, ukoliko je pokrilo neophodne finansijske garancije kako je navedeno u odredbama ovog Zakona, nakon obavještavanja Agencije za nadzor moglo koristiti određena sredstva margine solventnosti koja su još uvjek na raspolaganju i za djelatnosti neživotnog i za djelatnosti životnog osiguranja;

7 Zakon o osiguravajućim društvima u privatnom osiguranju, Sl. Novine FBiH br. 24/05, čl. 34

13

d) bi Agencija za nadzor analizirala rezultate dviju djelatnosti i uvjerila se da se poštuju odredbe ovog stava.

Bilansi se moraju izrađivati na način da se prikažu izvori prihoda i rashoda za svaku od ove dvije djelatnosti posebno za neživotno osiguranje i posebno za životno osiguranje. Na taj način svi prihodi (naročito premije, plaćanja od reosiguravača, prihod od ulaganja) i rashodi (naročito naknade po osiguranju, dodavanja tehničkim rezervama, premije reosiguranja, troškovi poslovanja u vezi sa poslovima osiguranja) bit će raspodijeljeni u skladu sa njihovim porijeklom.

Na osnovu bilansa društvo mora pripremiti izjavu koja jasno određuje stavke koje formiraju svaku marginu solventnosti.

Ako jedna od margina solventnosti nije dovoljna, mjere predviđene za obnovu društva koje je u finansijskim teškoćama, koje se odnose na stvaranje odgovarajuće margine solventnosti i garantnog kapitala, primjenjivat će se na djelatnost koja je manjkava. Mjere mogu uključivati prijenos sredstava iz jedne djelatnosti u drugu, što podliježe odobrenju Agencije za nadzor.

Agencija za nadzor može odlukom objavljenom u „Službenim novinama Federacije BiH” odrediti pravila za razdvajanje elemenata aktive i pasive društva, kao i sve ostale neophodne pojedinosti za ostvarenje odvojenog administriranja.

2.3 Osnivanje osiguravajućih društava

Odobrenje za rad društvu iz Federacije važit će nakon registriranja obrazovanja društva u registru. Propisom Vlade Federacije mogu se regulirati sva specifična pitanja u vezi sa registriranjem obrazovanja društva.

Zahtjev za izdavanje odobrenja za rad podnosit će se Agenciji za nadzor zajedno sa svim dokumentima propisanim Odlukom o dokumentima koji se prilažu uz zahtjev za izdavanje odobrenja za rad. Agencija za nadzor izdaje odobrenje za rad pod uvjetom da su potpuno ispunjeni svi uvjeti predviđeni ovim Zakonom8.

Ako smatra neophodnim, Agencija za nadzor može provesti svoju vlastitu istragu u predmetu podnosioca zahtjeva, može sarađivati sa drugim nadležnim upravnim organima i može zatražiti bilo koja neophodna obavještenja koja se tiču ličnih podataka i podataka o bankovnom računu podnosioca zahtjeva.

U roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva za odobrenje, podnesenog u skladu sa zakonski predviđenim uvjetima, odnosno po podnošenju svih dokumenata predviđenih ovim Zakonom, Agencija za nadzor odlučit će da prihvati ili da odbije zahtjev za izdavanje odobrenja za rad.

8 Zakon o osiguravajućim društvima u privatnom osiguranju, Sl. Novine FBiH br. 24/05, čl. 50

14

Ako po isteku roka od 60 dana Agencija za nadzor ne odgovori na zahtjev, smatrat će se da je odgovor negativan, a podnosilac zahtjeva može pokrenuti upravni spor tužbom kod nadležnog suda.

Agencija za nadzor društvu će izdati rješenje o odobrenju za rad ako su ispunjeni predviđeni uvjeti i dostavljeni svi predviđeni dokumenti koji se prilažu uz zahtjev za izdavanje odobrenja za rad.

Društvo koje podnese zahtjev za dobijanje odobrenja za rad dužno je platiti naknadu za odobrenje Agenciji za nadzor koja može svojom odlukom usklađivati visinu naknade za odobrenje jednom godišnje u skladu sa godišnjom stopom inflacije.

Agencija za nadzor će u roku od 60 dana od dana uredno podnesenog zahtjeva i dokaza donijeti rješenje kojim odlučuje po zahtjevu, ili tražiti ispravku ili dopunu zahtjeva. Ukoliko podnosilac zahtjeva u ostavljenom roku ne dostavi ispravku ili dopunu zahtjeva, Agencija za nadzor će zahtjev odbiti. Rješenje Agencije za nadzor je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor tužbom kod nadležnog suda. Od trenutka dobijanja odobrenja za rad tokom njegovog roka važenja, društvo će plaćati godišnju naknadu za poslovanje koju će Agencija za nadzor određivati na osnovu premija prikupljenih u prethodnoj godini.

Društva će naknadu za poslovanje plaćati u rokovima određenim odlukom Agencije za nadzor. U slučaju da naknada za poslovanje ne bude plaćena u predviđenom roku, Agencija za nadzor je ovlaštena da izriče kazne za kašnjenje koje će biti propisane posebnim pravilnikom Agencije za nadzor koji se objavljuje u "Službenim novinama Federacije BiH”.

15

III

SEMINARSKI RAD Specifičnosti osiguravajućih društava u odnosu na opšti

tip dioničkog društva

Osiguravajuća društva vs. dionička društva

3.1 Osnovna obilježja dioničkih društava

Dioničko društvo (eng. corporation, share holding company) je legalni oblik

preduzeća čija je vlasnička glavnica podijeljena na jednake apoene - dionice. Pretpostavlja

ograničenu odgovornost vlasnika dionica. Dioničko društvo kao sastavni dio unutarnjeg

ustrojstva ima: upravu, nadzorni odbor i skupštinu.

16

Dioničko društvo (skraćeno d.d.) je trgovačko društvo i pravna osoba kod kojeg je

kapital društva podijeljen na jednake dijelove- dionice. Dioničko društvo je međunarodno

vrlo značajan, a u pojedinim državama prevladavajući, oblik organizacije privrednih

društava subjekata. U Republici Hrvatskoj minimalni temeljni kapital iznosi 200 000 kuna

(Zakon o trgovačkim društvima NN 111/99, 34/99, 121/99.), a u FbiH 50 000 KM (ZPD).

Jedno od najznačajnijih svojstava ovog načina organizovanja privrednog subjekta je

da je temeljni kapital društva podijeljen na vrijednosno jednake dijelove, tako da su sve

dionice iste vrijednosti, a da dioničari garantiraju za poslovanje društva samo do iznosa

vrijednosti vlastitih dionica. To znači da suvlasnik dioničkog društva u slučaju stečaja gubi

samo novac koji je uložio u društvo, dok bi se obrtniku zaplijenila i osoba imovina kako bi

se namirile obveze obrta u stečaju.

U pravilo, dionice mogu mijenjati vlasnika, bilo darivanjem ili najčešće prodajom.

One mogu biti i predmet trgovanja, ali to ne spada u osnovna i obvezujuća obilježja.

U većini država je samo manji dio dioničkih društava prisutan na burzi sa svojim dionicama.

Društvo može izdati dionice s nominalnim iznosom ili bez tog iznosa, ali u oba slučaja je

najmanja svota dionice 10,00 KM. Dionica je ulog odnosno dio temeljnog kapitala s kojim

dioničar sudjeluje u društvu. Odluku o izdavanju dionica donosi glavna skupština ili osnivači

društva u skladu sa statutom koji je temeljni akt društva9.

3.2 Nadležnosti unutar dioničkih društava

Prema Zakonu o privrednim društvima utvrđeni su slijedeći organi trgovačkog društva:

1. Skupština društva2. Uprava društva

9 http://hr.wikipedia.org/wiki/Dioni%C4%8Dko_dru%C5%A1tvo (pristupljeno 20.04.2011)

17

3. Nadzorni odbor

Skupština je organ upravljanja društvom. Skupština odlučuje o svim pitanjima koja spadaju u strategiju upravljanja društvom.

Uprava društva vodi cjelokupno poslovanje između dvije Skupštine na vlastitu odgovornost. Upravu društva imenuje nadzorni odbor u dioničkim društvima. U društvima sa ograničenom odgovornošću Uprava se određuje u društvenom ugovoru, odlukom članova društva na Skupštini ili odlukom članova društva donesenom u pisanom obliku.

ZADACI UPRAVE DRUŠTVA

1. planiranje poslovanja2. organiziranje radnog procesa3. donošenje poslovnih odluka4. zastupanje i predstavljanje5. rukovođenje, vođenje i kontrola6. zapošljavanje i raspoređivanje radnika i suradnika7. donošenje odluka o davaju ovlaštenja8. utvrđivanje rezultata rada9. komuniciranje sa dioničarima i okruženjem10. podnošenje izvještaja nadzornom odboru ili vlasnicima

Nadzorni odbor nadzire vođenje poslova društva u skladu s odlukama skupštine, aktima društva i propisima.

Nadzorni odbor ovlašten je pregledati poslovne knjige društva, godišnji obračun (bilancu) i dužan je o svom radu podnositi redovne i vanredne izvještaje Skupštini. Nadzorni odbor zaključuje s upravom - direktorima ugovore o radu i plati. Članovi Nadzornog odbora odgovorni su članovima društva za pričinjenu štetu za vrijeme trajanja svog mandata.

Efikasnost upravljanja u trgovačkim društvima postiže se kroz zajednički timski rad Nadzornog odbora i Uprave. Nadzorni odbori ukoliko žele ostvariti u potpunosti ulogu efikasnog i kvalitetnog upravljanja i kontrole trebaju donjeti transparentna pravila rada za uprave. Takođe trebaju postavljati profesionalne višečlane Uprave trgovačkih društava.

Z a k l j u č a k

18

Prirodne sile koje pružaju neograničene mogućnosti za razvoj društvene zajednice i za napredak svakog pojedinca u njoj, ujedno su i ĉinilac koji može svojom snagom uništiti decenijske napore ljudi. Nesrećni slučajevi su također uzrok velikih opasnosti za samog čovjeka, tako da je ljudsko društvo već na samim počecima svog postojanja uvidjelo neophodnost zaštite svojih članova, kao i ekonomskih vrijednosti koje je mukotrpno stvaralo. Osiguranje, kao izvor ovih težnji, predstavlja udržţivanje svih onih koji su izloženi istoj opasnosti, odnosno riziku. Osnovna pretpostavka postojanja osiguranja zapravo i jeste prisustvo rizika. Samo ukoliko postoji određeni rizik, nastaje i ekonomska potreba za njegovim pokrićem putem osiguranja.

Osiguranje je danas jedna od najznačajnijih i najprofitabilnijih aktivnosti u ekonomiji evropskih država, a ima takvu tendenciju razvoja i u BiH. Osiguranje zavisi od njegovih klijenata, koji su svjesni opasnosti sa kojima se njihova imovina suočava, zbog komplikovanih poslovnih procesa, neoĉekivanih prirodnih promjena, nenamjernih akcija i nesrećnih događaja, koji se ne mogu izbjeći čak i ako se preduzmu sve sigurnosne mjere.

U skladu sa postavljenim ciljem rada da se istim nastoji pokazati osnovne karakteristike i vrste osiguranja, te pitanje upravljanja rizikom osiguranja, mogu se donijeti sljedeći zaključci:

Osiguravajuća društva moraju da osiguraju profitabilno poslovanje koje će biti prilagođeno njihovim klijentima, jer se prodaja osiguranja bazira na povjerenju klijenata. Veoma je bitno racionalno upravljati rizicima osiguranja kako bi se održalo uspješno i sigurno poslovanje društva.

Svaka aktivnost može sadržati drugačiji rizik koji se isto moţe razvijati sa razvojem poslovanja. Osiguravač mora definisati visinu premije osiguranja koja će odgovarati visini rizika koji se pokriva, kako bi mogao ispuniti svoje obaveze a istovremeno ostati konkurentan na tržištu. Upravljanje rizikom osiguranja, osiguravajuća društva moraju reflektovati u sinergijskoj vezi između rizika, premije, prodaje osiguranja, likvidacije šteta i fondova osiguranja.

19

L i t e r a t u r a

Andrijić S. i Puljić M. (1987): Metodologija i tehnika izrade seminarskog i

diplomskog rada. Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo

Darko Tipurić (2006): Nadzorni odbor i korporativno upravljanje. Sinergija, Zagreb

E.Vaughan i T.Vaughan (2000): Osnove osiguranja, upravljanje rizicima. MATE,

Zagreb

IFC (2009): Korporativno upravljanje, priručnik za firme u Bosni i Hercegovini,

Sarajevo

Simić dr Milić, Trifković dr Miloš (1999): Poslovno pravo: osnovi prava i obligacija,

privredna/trgovačka društva. Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo

Zakon o privrednim društvima (Službene novine FbiH br. 23/99; 45/00; 2/02; 6/02;

29/03; 68/05 i 91/07)

Zakon o preduzećima (Službeni glasnik RS br. 24/98, 62/02, 66/02, 38/03, 97/04,

34/06)

Zakon o osiguranju imovine i lica (Službene novine FBIH br. 2/95; 6/98)

Zakon o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju (Službene novine FBiH br.

24/05; 36/10)

Zakon o posredovanju u privatnom osiguranju (Službene novine 22/05)

Internet:

www.sr.wikipedia.org

www . wmd . hr / rjecnik - pojmovi - i / web /

20