Author
others
View
3
Download
0
Embed Size (px)
RS /
2011
Gla
vn
o t
ajn
išt
vo
Vij
eća
ZB
IRK
A S
TR
UČ
NJA
KA
HR
doi:10.2860/29741
QC
-30-12-963-HR-C
© P
hoto
: Fot
olia
Rue de la Loi/Wetstraat 1751048 Bruxelles/Brussel
BELGIQUE/BELGIËTel. +32 22816111
www.consilium.europa.eu
2013.
Upute za održavanje videokonferencija u prekograničnim postupcima
Upute za održavanje videokonferencija
u prekograničnim postupcima
2013.
Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://europa.eu).
Kataloški podaci nalaze se na kraju ove publikacije.
Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2013.
ISBN 978-92-824-3977-7doi: 10.2860/29741
© Europska unija, 2013.Umnožavanje je dopušteno uz uvjet da se navede izvor.
Printed in Belgium
TISKANO NA EKOLOŠKOM PAPIRU
Napomena
Ovaj letak izradilo je Glavno tajništvo Vijeća i namijenjen je samo za informativne svrhe.
Za informacije o Europskom vijeću i Vijeću proučite sljedeće internetske stranice:www.european-council.europa.euwww.consilium.europa.eu
ili se obratite Odjelu za javno informiranje Glavnog tajništva Vijeća na sljedećoj adresi:
Rue de la Loi/Wetstraat 1751048 Bruxelles/BrusselBELGIQUE/BELGIË
Tel. +32 22815650Fax +32 22814977www.consilium.europa.eu/infopublic
http://europa.euwww.european-council.europa.euwww.consilium.europa.euwww.consilium.europa.eu/infopublic
3
SADRŽAJ
1. PREKOGRANIČNO ODRŽAVANJE VIDEOKONFERENCIJA U EU-u 5 1.1. Područje primjene i osnovne informacije 5 1.2. Pregled pravnog okvira u Europskoj uniji 6
2. PRAKTIČNA PITANJA VEZANO UZ ODRŽAVANJE VIDEOKONFERENCIJA 8
2.1. Priprema 8 2.2. Zahtjev 8 2.3. Nužne pripreme 10 2.4. Tumačenje 11 2.5. Saslušanje 14 2.6. Zapisnik o saslušanju 15
3. TEHNIČKA PITANJA 17 3.1. Osnovne informacije o tehničkim zahtjevima 17 3.2. Opći aranžmani i načela kvalitete 18
4. PRILOG I. – DALJNJE POJAŠNJENJE PRAVNOG OKVIRA ZA UPOTREBU VIDEOKONFERENCIJA U PREKOGRANIČNIM SLUČAJEVIMA 23 4.1. Pravni okvir u kaznenim stvarima 23 4.2. Pravni okvir u građanskim i trgovačkim stvarima 25
5. PRILOG II. – TEHNIČKI STANDARDI 27
6. PRILOG III. – KLJUČNI KORACI ZA ODRŽAVANJE VIDEOKONFERENCIJA U PREKOGRANIČNIM POSTUPCIMA 30
5
1.1. Područje primjene i osnovne informacije
Ove upute obuhvaćaju korištenje opreme za održavanje videokonferencija u prekograničnim sudskim postupcima u Europskoj uniji. U njima su razjašnjene organizacijske, tehničke i pravne strane korištenja tehnologije za održavanje videokonferencija. Nadalje, opisano je korištenje opreme u sudnicama i prostorijama za svjedočenje kao i uporaba prijenosne opreme. Upute se primjenjuju u slučajevima kada se održavanje videokonferencija primjenjuje na bilo koji dio pravnih postupaka, a osobito za izvođenje dokaza s udaljenih lokacija u drugim državama članicama Europske unije.
Upute sadrže savjete i naputke za pravne stručnjake, sudske službenike i tehničko osoblje. One sadrže praktična pitanja o uporabi opreme za održavanje videokonferencija koja su osobito važna pravnim stručnjacima i sudskom osoblju, a zatim daju uvid u tehnička pitanja koja su od posebnog interesa tehničkom osoblju. U prilogu uputama nalaze se pojedinosti o pravnom okviru za prekogranično održavanje videokonferencija u kaznenim, kao i građanskim i trgovačkim predmetima. U prilozima II. i III. navedeni su tehnički standardi koje je potrebno uzeti u obzir te je naveden sažetak ključnih koraka u postupcima upravljanja videokonferencijama u prekograničnim postupcima. Svrha ovog dokumenta jest korisnicima pružiti pomoć u obliku savjeta i uputa. On ne zamjenjuje detaljne upute za rad ili rukovanje.
Ove se upute uglavnom odnese na održavanje videokonferencija u pravnim postupcima pred kaznenim, građanskim i trgovačkim sudovima. Međutim, mnoga tehnička pitanja u vezi s održavanjem videokonferencija više su općenito primjenjiva na njihovu uporabu unutar pravosuđa. Saslušanje svjedoka i stručnjaka ne odvija se uvijek na sudovima pa je moguće organizirati videokonferencijsku vezu između sudova i drugih lokacija, kao što su konzularna i diplomatska predstavništva, zatvori, bolnice i centri za prihvat azilanata. Ovaj je dokument u ovom obliku moguće koristiti kao osnovu za održavanje videokonferencija i u drugim postupcima.
1. PREKOGRANIČNO ODRŽAVANJE VIDEOKONFERENCIJA U EU-u
6
U prekograničnim građanskim postupcima obično postoje dvije moguće situacije kada je moguće saslušanje svjedoka i stručnjaka putem videokonferencija:
i. neizravno izvođenje dokaza, kada sud u državi kojoj je upućen zahtjev provodi saslušanje npr. svjedoka (pod određenim uvjetima, uz sudjelovanje predstavnika suda koji upućuje zahtjev);
ii. izravno izvođenje dokaza, kada sud koji upućuje zahtjev obavlja saslušanje svjedoka u drugoj državi članici izravno putem videokonferencije.
U predsudskim postupcima kaznene istrage, istražni sudac ili tužitelj može odlučiti uzeti iskaz od svjedoka koji je u opasnosti, odnosno svjedoka ili stručnjaka koji boravi u inozemstvu, putem videokonferencije ili bilo kojim drugim prikladnim načinom audiovizualne komunikacije na daljinu, uz svjedokov pristanak, ako njegovo osobno pojavljivanje pred sudom nije moguće ili poželjno.
Dostupnost vještaka navodi se kao jedan od glavnih uzroka kašnjenja kako građanskih (npr. medicinski stručnjaci i psiholozi u slučajevima povezanim sa skrbi i zaštitom djece) tako i kaznenih parnica (npr. forenzički ili računalni stručnjaci). Uporaba opreme za održavanje videokonferencija sudovima daje veću fleksibilnost u smislu vremena i načina na koji su vještaci iz drugih država članica dužni dati iskaz. Pri saslušanju vještaka savjetuje se prethodno kontaktirati vještaka radi utvrđivanja vrste tehničke opreme potrebne tijekom saslušanja.
U slučajevima osjetljivih i uplašenih svjedoka videokonferencije mogu biti sredstvo smanjenja stresa i nelagode potencijalno uzrokovanih složenim putovanjem na strani sud. U slučajevima davanja iskaza bilo kojem stranom sudu, zasebna soba za svjedočenje vjerojatno je praktičnija od sudnice.
1.2. Pregled pravnog okvira u Europskoj uniji
Prijave u kaznenim predmetima obično su regulirane nacionalnim aktima i Konvencijom o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima između država članica Europske unije od 29. svibnja 2000. (dalje u tekstu Konvencija UPP iz 2000.).1
Prijave je također moguće podnijeti u građanskim predmetima na osnovi Uredbe Vijeća EU br. 1206/2001 od 28. svibnja 2011. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (dalje u tekstu Uredba o izvođenju dokaza iz 2001.).
1 SL C 197, 12.7.2000., str. 24.
7
Standardni obrasci i informacije o postupcima također su dostupni na internetskim stranicama Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima (u Europskom pravosudnom atlasu)1 te Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima.2
Daljnje područje primjene za uporabu videokonferencija u kontekstu EU-a moguće je pronaći u Direktivi Vijeća 2004/80/EC od 29. travnja 2004. koja se odnosi na naknade žrtvama kaznenih djela. U skladu s člankom 9. stavkom 1. te direktive saslušanje podnositelja prijave moguće je putem videokonferencije. Nadalje, članak 9. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 861/2007 od 11. srpnja 2007. kojim se uspostavlja Europski postupak za sporove male vrijednosti predviđa mogućnost izvođenja dokaza putem videokonferencije ako su za to dostupna tehnička sredstva. Direktivom 2008/52/EC od 21. svibnja 2008. o određenim aspektima posredovanja u građanskim i trgovačkim stvarima naglašeno je da se u postupku posredovanja ni na koji način ne bi smjelo sprečavati korištenje modernih komunikacijskih tehnologija.
Za većinu država članica EU-a većina ovih instrumenata već je primjenjiva (uz određene rezerve nekih država članica, osobito kada je riječ o saslušanju optužene osobe putem videokonferencije).3
Kada je riječ o pripremana povezanim s održavanjem videokonferencija, postoje razlike u građanskim i trgovačkim postupcima s jedne strane te kaznenim s druge. Koraci potrebni za izvođenje saslušanja putem videokonferencije te razlike između priprema prikazani su u tablici u Prilogu III.
1 http://ec.europa.eu/civiljustice/2 http://www.ejn-crimjust.europa.eu/3 Od Konvencije UPP iz 2000. suzdržale su se Danska, Njemačka, Mađarska, Nizozemska,
Poljska te Ujedinjena Kraljevina; Danska nije stranka povezana s bilo kojim od instrumenata iz Poglavlja IV. Sporazuma o EZ-u.
http://ec.europa.eu/civiljustice/http://www.ejn-crimjust.europa.eu/
8
2.1. Priprema
U prekograničnim sudskim postupcima cilj je videokonferencijsko zasjedanje učiniti što je moguće sličnijim uobičajenoj praksi pri svakome sudu na kojem se dokazi izvode na zasjedanjima dostupnim javnosti. U usporedbi s nacionalnim pravosudnim postupcima, kod prekograničnih postupaka postoje minimalne razlike. Nužno je poduzeti određene formalne mjere kada je riječ o pripremi prekograničnog saslušanja u kojem se koristi komunikacija putem videokonferencija.
U građanskim i trgovačkim stvarima zahtjev koji se odnosi na izvođenje dokaza putem videokonferencija podnosi se standardnim obrascima. Ti su obrasci dostupni na internetskoj stranici Europskoga pravosudnog atlasa1 Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima.
U kaznenim stvarima ne postoji obveza korištenja određenog obrasca za zahtjev ili određenih popratnih bilježaka. Europska pravosudna mreža u kaznenim stvarima oblikovala je popratnu bilješku za zamolnicu. Koristeći se popratnom bilješkom, nadležna tijela koja upućuju zahtjev kao i ona kojima je zahtjev upućen moći će uspostaviti izravan kontakt glede sadržaja i/ili izvršenja zamolnice (vidi Prilog III.)
Zahtjeve je moguće slati poštom, po dostavljaču, telefaksom (u svim državama članicama) ili e-poštom (ne u svim državama članicama). Određene pojedinosti o pravilima na snazi u državama članicama moguće je pronaći na internetskim stranicama Europske pravosudne mreže.
2.2. Zahtjev
Priroda zahtjeva za korištenjem videokonferencijskog sustava u sklopu uzajamne pravne pomoći ili izvođenja dokaza razlikuje se s obzirom na to je li riječ o građanskim ili kaznenim stvarima, a pojedinosti su navedene u Prilogu III. Obrasci
1 http://ec.europa.eu/justice_home/judicialatlascivil/html/index_en.htm
2. PRAKTIČNA PITANJA VEZANO UZ ODRŽAVANJE VIDEOKONFERENCIJA
http://ec.europa.eu/justice_home/judicialatlascivil/html/index_en.htm
9
su dostupni kako za građanske tako i za kaznene stvari i šalje ih sud koji upućuje zahtjev sudu u drugoj državi kojem se upućuje zahtjev (uporaba obrazaca nije obvezna kada je riječ o kaznenim stvarima). Obrasci obuhvaćaju informacije za kontakt sa strankama te predstavnicima, kao i s pojedinostima o sudu. U pojedinim slučajevima mogu se navesti i podaci o plaćanju za korištenje opreme te jezik koji se koristi tijekom videokonferencije.
Kada je riječ o građanskim stvarima, Uredba o izvođenju dokaza iz 2001. nudi dvije mogućnosti za korištenje videokonferencija u komunikaciji pri prekograničnom izvođenju dokaza:
— Prema člancima od 10. do 12. sud koji upućuje zahtjev može tražiti od suda u drugoj državi članici kojem je upućen zahtjev da omogući održavanje videokonferencije, odnosno može tražiti nazočnost, tj. sudjelovanje stranki u izvođenju dokaza pred sudom kojem je upućen zahtjev putem videokonferencije. Takav je zahtjev moguće odbiti jedino ako nije u skladu s pravom države članice u kojoj se nalazi sud kojem je upućen zahtjev, odnosno zbog postojanja velikih praktičnih teškoća. U članku 13. nadalje su navedene mjere prisile za izvršenje zahtjeva. Međutim, prema članku 14. svjedok ima pravo odbiti davanje iskaza u skladu s pravom države članice suda koji upućuje zahtjev, odnosno suda kojem je upućen zahtjev.
— Prema članku 17. sud koji upućuje zahtjev može tražiti izravno izvođenje dokaza u drugoj državi članici uz pristanak središnjeg tijela ili nadležnog tijela u državi članici. Prema članku 17. stavku 4. središnje tijelo ili nadležno tijelo obvezno je u tu svrhu poticati komunikaciju putem videokonferencije. U članku 17. stavku 2. navedeno je da do izravnog izvođenja dokaza može doći jedino ako ga je moguće ostvariti na dobrovoljnoj osnovi.
Osim mogućnosti za mjere prisile glavna razlika između dviju metoda jest u sudu koji vodi postupak izvođenja dokaza te mjerodavnom pravu.
Sud koji podnosi zahtjev uputit će sudu kojem se upućuje zahtjev zahtjev za održavanje videokonferencije i tražene podatke zajedno s obrascem A ili I iz Uredbe o izvođenju dokaza iz 2001. Za odgovor na zahtjev također je potrebno koristiti standardne obrasce. Ako je zahtjev sudu u drugoj državi članici za sudjelovanje putem videokonferencije odbijen, sud koristi obrazac E. U slučaju izravnog izvođenja dokaza, središnje tijelo ili nadležno tijelo obvezno je izvijestiti sud koji upućuje zahtjev u roku od 30 dana (koristeći obrazac J) o tome je li zahtjev prihvaćen ili odbijen. Ako je zahtjev prihvaćen, sud koji upućuje zahtjev može izvesti dokaz u vremenskom roku o kojem sam odlučuje.
10
U kaznenim stvarima država članica kojoj je upućen zahtjev mora se složiti sa saslušanjem putem videokonferencije pod uvjetom da korištenje videokonferencije za komunikaciju nije u suprotnosti s osnovnim načelima njezina prava te pod uvjetom da posjeduje tehnička sredstva za saslušanje. Postoji mogućnost da se mjere prisile odrede tijekom izvršenja zahtjeva za uzajamnu pomoć (npr. poziv za pojavljivanje, uz sankciju u slučaju nepojavljivanja) ako je prekršaj iz zahtjeva kažnjiv i u državi kojoj je upućen zahtjev.
Ako sud koji upućuje zahtjev ne osigurava opremu za izvedbu videokonferencije, svi troškovi prijenosa, uključujući troškove opreme za saslušanje i tehničkog osoblja koje njome rukuje, prvenstveno će biti odgovornost nadležnog tijela koje je zahtijevalo videokonferenciju te ih je ono dužno preuzeti. U skladu s Uredbom o izvođenju dokaza iz 2001. opće načelo je da izvršenje zahtjeva za neizravno izvođenje dokaza ne smije biti povod za bilo kakav zahtjev za bilo kakvim povratom pristojbe ili troškova. Međutim, ako sud kojem je upućen zahtjev to zatraži, sud koji upućuje zahtjev treba osigurati povrat troškova uzrokovanih održavanjem videokonferencije.
2.3. Nužne pripreme
Nakon prihvaćanja zahtjeva moguće je početi s praktičnim pripremama.
U prekograničnim građanskim i trgovačkim stvarima, a u slučaju zahtjeva upućenog sudu u drugoj državi članici, sud kojem je upućen zahtjev izvješćuje sud koji upućuje zahtjev i/ili stranke o danu, vremenu i uvjetima za sudjelovanje. Sa sudom koji upućuje zahtjev treba se prethodno savjetovati o danu i vremenu saslušanja. Sud kojem je upućen zahtjev poziva svjedoka i poduzima nužne mjere prisile ako je potrebno. Zahtjev mora biti proveden u roku od devedeset dana od primitka.
U slučaju izravnog izvođenja dokaza, sud koji upućuje zahtjev sam je odgovoran za organizaciju saslušanja i izvješćivanje svjedoka o danu, vremenu i mjestu saslušanja kao i za činjenicu da je izvođenje dokaza dobrovoljno. Središnje tijelo ili nadležno tijelo države članice kojoj je upućen zahtjev treba pružiti pomoć sudu koji upućuje zahtjev jer muje dužnost poticati održavanje videokonferencija. Sud koji upućuje zahtjev mora ispunjavati uvjete koje određuje središnje tijelo ili nadležno tijelo, koje također može odrediti sud u svojoj državi članici kako bi se osigurala sukladnost.
U kaznenim stvarima sudsko tijelo države članice kojoj je upućen zahtjev upućuje određenoj osobi poziv na sud u skladu s njezinim pravom. Metoda upućivanja zahtjeva za pojavljivanje na sudu određenoj osobi određena je nacionalnim zakonodavstvom.
11
Nadalje, sud koji upućuje zahtjev, kao i mjesto održavanja videokonferencije u državi članici kojoj je upućen zahtjev (koje može biti sud) trebaju rezervirati sudnicu ili sobe za svjedočenje. Ako tijekom saslušanja postoji potreba za tumačenjem, u građanskim stvarima u slučaju izravnog izvođenja dokaza, sud koji upućuje zahtjev kontaktira tumače i dogovara se s njima (o naknadi, eventualnim putnim i drugim troškovima).
Mogućnost korištenja videokonferencijske opreme ima ključnu ulogu u sklopu praktičnih priprema. Uvijek postoji potreba da se prije održavanja videokonferencije uspostavi kontakt između tehničkih stručnjaka na dotičnim sudovima, u zatvorima ili na drugim lokacijama za održavanje videokonferencija kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje videokonferencijske opreme (kamere, mikrofoni, zasloni, ISDN linije itd.). Savjetuje se testiranje opreme i veza bar jedan dan prije stvarnog održavanja videokonferencije. Nadalje, moglo bi biti korisno i slanje ISDN telefonskih brojeva i brojeva telefaksa tehničkom osoblju i službenicima dotičnih sudova.
2.4. Tumačenje
Pri prekograničnim videokonferencijama može se pokazati potreba za tumačem, bilo na sudu koji upućuje zahtjev bilo na onom kojem se upućuje zahtjev. Tumač može raditi s udaljene lokacije, dok su glavne stranke na istoj lokaciji, na primjer u sudnici (tumačenje na daljinu), ili kada udaljeni sudionik (npr. branjenik ili svjedok) ima potrebu za tumačem, tumač se ili nalazi na istoj lokaciji s udaljenim sudionikom ili se nalazi na glavnoj lokaciji (tumačenje na videokonferencijama).
Uporaba tumačenja tijekom videokonferencije izazov je kako za sudionike u saslušanju tako i za tumača. Svjedok može biti nenaviknut na rad s tumačima, a osjećaj udaljenosti može uzrokovati probleme s tumačenjem. Tumačima je od pomoći ako sudac odredi redoslijed izlaganja uključenih stranaka.
Izvođenje dokaza obično je popraćeno konsekutivnim tumačenjem. Tijekom konsekutivnog tumačenja sudac ima glavnu ulogu u upravljanju tumačenjem i davanju uputa svjedoku ili tumaču tijekom saslušanja. S obzirom na složenosti videokonferencija i tumačenja u pravnim okolnostima, preporučuje se korištenje konsekutivnog tumačenja kada je tumač odvojen od onih koji imaju potrebu za tumačenjem, s obzirom da je na taj način lakše pronaći prostor za pojašnjenja i intervencije koje mogu biti potrebne kako bi se osigurala točnost tumačenja.
Simultano tumačenje je zahtjevnije s obzirom da je potrebna posebna kabina za tumača, kao i na to da se prijevod slušateljima prenosi s pomoću opreme za posebne svrhe (mikrofon, prijamnik i slušalice). Ako se tijekom saslušanja ili
12
suđenja prilažu pisani dokumenti, često postoji potreba za nepripremljenim usmenim prevođenjem pisanog teksta. Ako u sudnici u kojoj se projicira određeni dokument nije prisutan tumač, potrebno je tijekom videokonferencije kamere usmjeriti na dotične dokumente.
Ako se tumači na daljinu nalaze na trećoj lokaciji, izvan sudnice, potrebno je obratiti pozornost na pripreme i prethodne informacije o tehničkoj opremi na toj trećoj lokaciji te na testiranje veza između lokacija prije samog saslušanja. Nadalje je potrebno obratiti pozornost i na akustiku i kvalitetu zvuka na lokaciji tumača koji radi na daljinu.
Druga pitanja koja je potrebno razmotriti odnose se na plan uređenja prostorija u kojima se odvijaju videokonferencija i tumačenje, kao i na pozicioniranje tumača i drugih sudionika. Vizualna i neverbalna komunikacija imaju ključnu ulogu u pomoći tumaču pri razumijevanju izrečenog kako bi uočio nijanse u značenjima i razriješio eventualne nejasnoće. Stoga tumač treba imati mogućnost vidjeti lica, izraze lica te po mogućnosti i pokrete usana sudionika s druge lokacije. Ovo ima posljedice za poziciju sudionika u odnosu na kamere koje tumaču omogućuju prikaz videoslike. Tumaču bi trebao biti dostupan frontalni prikaz sudionika na udaljenoj lokaciji. Istodobno tumač ne bi smio biti u središtu pozornosti samo radi njegove pojave na videozaslonu. Drugim riječima, razmještaj ne bi smio stvoriti situaciju u kojoj se glavne stranke moraju okrenuti jedna od druge kako bi vidjele tumača.
Pozornost bi također trebalo obratiti i na pouzdanost i sigurnost prijenosa kojeg treba osigurati.
Kada su u tijek videokonferencije uključeni tumači, pozornost je potrebno usmjeriti na sljedeće:
• Potrebnojeosigurativisokokvalitetnukomunikacijuitumačenje.
• Tijekom tumačenja, utjecaj tehničkih pitanja kao što su nadzor nadkamerom (npr. nadzor nad kretanjem kamere pri tumačenju koje se temelji na videoslici). Navedeno može biti osobito kritično kada je riječ o tumačenju na daljinu, pri čemu moraju biti osigurani prikaz i slika s udaljene lokacije.
• Upravljanje komunikacijom je ključno: trebaju postojati mogućnostiintervencije tumača (prije i tijekom tumačenja radi pitanja za razjašnjenje sadržaja).
• Kvalitetazvuka jepresudna,kao iutjecajodgodeprijenosapodataka(otprilike 0,5 sekundi) na probleme interakcije tijekom tumačenja.
13
Kada je riječ o kvaliteti tumačenja, kvalifikacije za sudske tumače razlikuju se među državama članicama. Navedeno je potrebno uzeti u obzir pri zahtjevima za održavanje videokonferencija u sklopu uzajamne pravne pomoći ili izvođenja dokaza.
Radi prevladavanja poteškoća održavanja videokonferencija uz tumačenje i eventualne negativne percepcije među stručnjacima, od pomoći bi mogle biti sljedeće preporuke kako provesti i kako se koristiti slikom prenosivog tumačenja:
A. Planiranje, nabava i instalacija videokonferencijske opreme u sudnicama
– Potrebno je odrediti potrebe: specifično okruženje, npr. tko razgovara s kim, tko treba koga vidjeti,
potrebno je unaprijed planirati.
– Stručan savjet treba potražiti već u fazi planiranja: od iznimne je važnosti da planiranje obuhvaća prevoditeljske/jezične,
pravne i tehnološke stručnjake radi razrade pojedinosti okruženja.
– Potrebno je koristiti visokokvalitetnu tehnologiju: potrebno je svim uključenim strankama omogućiti visoku kvalitetu
zvuka i slike, kao i dodatnu opremu za tumača po potrebi te treba koristiti odvojenu kameru za dokumente (za prezentaciju dokumenata, slika i drugih materijala koji mogu olakšati tumačenje). Potrebno je napomenuti da simultano tumačenje ima posebne zahtjeve za (većom) kvalitetom zvuka i slike te sinkronizacijom usana u odnosu na konsekutivno tumačenje.
– Potrebno je provesti fazu „pokušaja i pogreške”: osobito prije svake eventualne velike kupnje, implementacije i
primjene videokonferencijske opreme. Potrebno je odrediti kritične točke u komunikacijskom procesu te poduzeti odgovarajuće prilagodbe.
– Treba osigurati postepeno uvođenje nove tehnologije: treba početi sa slučajevima s malim utjecajem kako bi se obavila
procjena učinka tehnologije u svakoj fazi te procijenile implikacije za sljedeću.
– Tumaču je potrebno omogućiti odgovarajuće radno okruženje: kao što je ergonomsko i tiho radno okruženje te mu omogućiti nadzor
nad opremom.
14
B. Pospješivanje tečne uporabe tumačenja na daljinu putem videokonferencija u sudnici
– Potrebni su kvalitetni sudionici i tumači: Kako bi se osigurala kvaliteta dostatna za osiguranje pravednosti
postupaka, potrebni su prikladno kvalificirani tumači te članovi pravnog osoblja koji imaju iskustvo rada s tumačima.
– Tumačima i pravnom osoblju potrebno je ponuditi osposobljavanje: potrebno je ponuditi uvođenje u ranoj fazi, prije primjene
tehnologije. Nakon toga trebalo bi biti dostupno stalno profesionalno osposobljavanje (uključujući svijest o širem kontekstu, upravljanje tehnologijom, komunikacijskim situacijama kao i tehnike potpore poput upravljanja stresom).
– Potreban je konsenzus u vezi s postupcima procjene rizika: postupci povezani s odlučivanjem o tome je li primjereno koristiti
videovezu u kombinaciji s tumačenjem ili ne te je potrebno savjetovati se s iskusnim tumačima.
– Potrebno je razviti smjernice/protokole: One bi trebale određivati tko je odgovoran npr. za rezervaciju, vrijeme,
testiranje, početak i nadzor nad vezom, opisati postupak prije, tijekom i nakon zasjedanja (informiranje tumača, početak zasjedanja, uvodne riječi, pravila tijekom zasjedanja, saslušanje) za sve sudionike.
– Potrebno je odrediti postupak u slučaju kvara/prekida veze: potrebno je izraditi protokol za prekid komunikacije ili tehnološki kvar
obzirom da otklanjanje kvarova i smetnji ne bi smjelo biti prepušteno tumačima.
– Kodeks najbolje prakse: Sudske službe, pravni stručnjaci i udruge tumača trebali bi nastaviti
suradnju u vezi s unapređenjem zajedničkih kodeksa najbolje prakse za održavanje videokonferencija i tumačenje na daljinu.
2.5. Saslušanje
U većini država sudac će biti nazočan na lokaciji nadležnog tijela koje upućuje zahtjev prije uspostave videoveza te je obično neće napuštati prije nego što se veza prekine. Oni imaju ključnu ulogu u provedbi saslušanja.
U kaznenim stvarima saslušanje izravno izvodi sudsko tijelo države članice koja upućuje zahtjev ili se ono izvodi pod njegovim vodstvom u skladu s nacionalnim pravom te države članice („Konvencija UPP iz 2000.”).
15
U građanskim stvarima, u članku 12. Uredbe o izvođenju dokaza iz 2001. navodi se da predstavnici suda koji upućuje zahtjev, uključujući i sudsko osoblje, imaju pravo biti nazočni pri izvođenju dokaza pred sudom kojem je upućen zahtjev, ako je to u skladu s pravom države članice koja upućuje zahtjev. Prema članku 17. Uredbe o izvođenju dokaza iz 2001. (zahtjevi za izravno izvođenje dokaza) izvođenje dokaza obavlja sudac ili neka druga osoba koja je za to ovlaštena u skladu s pravom države članice koja upućuje zahtjev.
U građanskim ili kaznenim stvarima opremom obično rukuje sudac ili sudski službenik. Ispitivanje svjedoka na udaljenoj lokaciji slijedilo bi što je moguće više usvojenu praksu kada je svjedok u sudnici.
Dotične osobe trebale bi se moći savjetovati jedna s drugom, a da treće stranke to ne mogu čuti. Može doći do situacija u kojima se stranka želi savjetovati sa svojim odvjetnikom (s tumačem ili bez njega) tako da to sudac ili druga stranka ne mogu čuti. Stoga je nužno omogućiti uzajamno savjetovanje pri kojem treće stranke nemaju mogućnost čuti sadržaj. Obično je u sobama za svjedočenje moguće isključiti mikrofone, no u sudnicama ih može isključiti jedino sudski službenik ili sudac.
Ako stranka i njezin ili njegov odvjetnik nisu prisutni na istoj lokaciji, treba im omogućiti privatne razgovore primjerice sigurnom telefonskom linijom, mobitelom ili, ako je moguće, odvojenom videokonferencijskom opremom. Preporučuje se da sva oprema bude tako podešena da je jasno odvojena od drugih stranaka u sudskom postupku.
Unaprijed je potrebno objasniti postupak koji propisuje način na koji stranke jedna drugu mogu prekidati i uložiti prigovor na pitanje. U određenim situacijama, ako je moguće, trebalo bi razmotriti mogućnost da se strankama prikaže cjelovita slika, na kojoj bi bile prikazane sve stručne stranke jer bi se tako olakšalo upravljanje nepredvidivim prekidima.
2.6. Zapisnik o saslušanju
U prekograničnim kaznenim postupcima, nakon zaključenja saslušanja, sudsko tijelo države članice kojoj je upućen zahtjev treba sastaviti zapisnik o saslušanju putem videokonferencije. U zapisniku trebaju biti naznačeni datum i mjesto saslušanja, identitet saslušane osobe te identiteti i funkcije svih drugih sudionika saslušanja, sve zakletve koje su položene te tehnički uvjeti pod kojima se saslušanje odvijalo. Nadležno tijelo države članice kojoj je upućen zahtjev prosljeđuje dokument nadležnom tijelu države članice koja upućuje zahtjev.
16
Na sličan način, u građanskim i trgovačkim prekograničnim postupcima za zahtjeve podnesene prema člancima od 10. do 12. Uredbe o izvođenju dokaza (odnosno neizravne zahtjeve) sud kojem je upućen zahtjev šalje sudu koji upućuje zahtjev dokumente kojima se uspostavlja izvršenje zahtjeva te, kada je moguće, vraća dokumente koje je zaprimio od suda koji zahtjeve upućuje. Dokumenti trebaju biti popraćeni potvrdom o izvršenju uz korištenje obrasca H u Prilogu Uredbi o izvođenju dokaza iz 2001.
Kod izravnog izvođenja dokaza u građanskim i trgovačkim stvarima, ako sud koji upućuje zahtjev ne osigurava opremu za održavanje videokonferencije, svi troškovi prijenosa, uključujući troškove opreme za saslušanje i tehničkog osoblja koje njome rukuje prvenstveno će biti odgovornost nadležnog tijela koje je zahtijevalo videokonferenciju. Opće načelo za neizravno izvođenje dokaza jest da izvršenje zahtjeva ne smije biti povod za bilo kakav zahtjev za bilo kakvim povratom pristojba ili troškova. Međutim, ako sud kojem je upućen zahtjev to zatraži, sud koji zahtjev upućuje treba osigurati povrat troškova prouzročenih održavanjem videokonferencije.
U kaznenim stvarima, kada se primjenjuje Konvencija UPP iz 2000., trošak uspostave videoveza, troškovi održavanja videoveza u državi članici kojoj je upućen zahtjev, naknade tumačima koje su njome omogućene te dnevnice svjedoka i stručnjaka te njihovi putni troškovi u državi članici kojoj je upućen zahtjev treba toj državi članici refundirati država članica koja zahtjev upućuje, osim ako se prva ne odrekne povrata sredstava u cijelosti ili djelomično.
Slično kao i u građanskim i trgovačkim postupcima, ako sud koje je upućen zahtjev tako zatraži, sud koji upućuje zahtjev osigurava bez odgađanja povrat iznosa plaćenih stručnjacima i tumačima te troškove prouzročene održavanjem videokonferencije (primjena članka 18. Uredbe o izvođenju dokaza iz 2001.).
17
3.1. Osnovne informacije o tehničkim zahtjevima
U ovom odjeljku uputa govori se o tehničkim pitanjima vezano uz videokonferencije i videokonferencijsku opremu. To obuhvaća razmještaj kamera, osvjetljenje, zaslone i mikrofone. Navedenu opremu trebalo bi odabrati tako da na najbolji mogući način podupire razne korake u postupku sudskog saslušanja. Tehnički standardi za videokonferencije detaljno su opisani u Prilogu II.
Načelo istinitosti
Cilj je videokonferenciju učiniti što je moguće sličnijom uobičajenoj praksi na svakome sudu na kojem se dokazi izvode na zasjedanjima dostupnim javnosti. Radi maksimalne učinkovitosti potrebno je u obzir uzeti nekoliko razlika. Određena pitanja, koja se uzimaju zdravo za gotovo kada se dokazi izvode na konvencionalan način, dobivaju drukčiju dimenziju kada ih se uzima putem videokonferencija:primjerice, potreba da se osigura da svjedok razumije praktične strane videokonferencije, tko su stranke uključene u videokonferenciju te koje su njihove raznolike uloge. U nastavku se nalazi kontrolni popis praktičnih pitanja koja pridonose provedbi najbolje prakse pri održavanju videokonferencija.
• Prilikomispitivanjasvjedokauinozemstvupotrebnojeuzetiuobzirrazlike u vremenskim zonama. Također bi u obzir trebalo uzeti udobnost svjedoka, stranki, njihovih predstavnika i suda.
• Videokonferencijski bi alati u sudnici trebali imati najširumogućuprimjenu i koristiti se na način koji omoguće korisniku osjećaj da sudjeluju u tradicionalnom zasjedanju suda.
• Osobekojesudjelujuuvideokonferencijitrebajubitisvjesneda,čakiuztrenutačno dostupne najnaprednije sustave, dolazi do manjih kašnjenja slike u odnosu na prateći zvuk. Ako se ovo uzme u obzir, može doći do pojave „speak over”, odnosno situacije da se govori preko glasa svjedoka, čiji će se glas možda nastaviti čuti djelić sekunde nakon što se on/ona pojavio/la na ekranu kako bi završio/la govoriti.
3. TEHNIČKA PITANJA
18
• Uzsadašnjutehnologiju,kvalitetaslikejedobra,noipaknetakodobrakao televizijska. Kvaliteta slike je bolja ako se osobe koje se pojavljuju na videokonferencijskim monitorima minimalno pomiču.
3.2. Opći pripreme i načela kvalitete
Videokonferencijski sustav treba postaviti na takav način da se sudionicima omogući točan prikaz onoga što se događa na drugoj lokaciji (lokaciji nadležnog tijela koje upućuje zahtjev ili nadležnog tijela kojem je upućen zahtjev). Kada je riječ o kvaliteti vizualne i zvučne veze, potrebno je u obzir uzeti u dostatnoj mjeri i interese uključenih osoba. Posljedično, videokonferencijski sustav trebao bi biti visoke kvalitete. Jedino tako će saslušanje putem videokonferencije omogućiti razumnu alternativu saslušanju licem u lice. Konkretno, ovo znači da se zvukovi i slike moraju točno podesiti i reproducirati bez ikakvog uočljivog kašnjenja. Nadalje, vanjski izgled, izrazi lica i geste uključenih osoba trebaju biti jasno vidljivi.
Videokonferencijska oprema
Kako bi se olakšalo korištenje videokonferencijske opreme, sve komponente opreme trebale bi, što je više moguće, biti standardizirane glede vrste opreme i konfiguracije. Videokonferencijsku opremu trebalo bi, kada je to moguće, integrirati s uspostavljenim radnim okruženjem i infrastrukturom u sudnici. Videokonferencijski bi alati u sudnici trebali imati najširu moguću primjenu i koristiti na način koji stvara atmosferu tradicionalnog zasjedanja suda. U sljedećim odjeljcima bit će riječi o slici, osvjetljenju, zvuku te razmještaju i uporabi opreme (kamere, mikrofoni i zasloni).
Slika
Kod prekograničnih videokonferencija očekuje se korištenje zaslona na tri različita načina prikaza:
• fokusiraniprikaz,zaprijenosslikasudionikaudrugojprostoriji;
• pregledniprikaz,zapregledsituacijeudrugojprostoriji;
• informacijskiprikaz,zaprijenosdokumenataidrugihinformacija (ovo uključuje i sve zaslone koji se nalaze na „radnim stanicama” sudionika).
Kako bi se zajamčila objektivnost, trebalo bi da što je više moguće svi sudionici budu prikazani na jednak način na ekranu. Intenzitet osvjetljenja, rezolucija i brzina slike trebali bi biti odgovarajući za svakog sudionika. Osvjetljenje bi, što je god to više moguće, trebalo biti takvo da je izraze lica uvijek moguće jasno razabrati, da nema sjena u području oko očiju ili odraza na zaslonima. Treba imitirati kontakt očima koliko god je to moguće.
19
Razmještaj opreme
Opremu je potrebno razmjestiti tako da je moguće rad u sudnici i bez održavanja videokonferencije. Trebalo bi razmjestiti kamere, zaslone, rasvjetu i sudionike na način da je sve u cijelosti organizirano na način prikladan za saslušanje i davanje iskaza putem videa kako u građanskim tako i u kaznenim postupcima. Potrebno je obratiti pozornost na postavljanje kamera kako bi se, kada je to moguće, izbjeglo snimanje sudionika odozgo ili odozdo, s obzirom da tako može nastati iskrivljen prikaz i utjecati na način percepcije sudionika.
Zasloni
Kut i udaljenost gledanja trebaju omogućivati svim sudionicima korištenje istog zaslona na jednak način. Veličina zaslona treba bi biti dovoljno velika da osigura da – s obzirom na kut gledanja – sudionici su po mogućnosti prikazani u istom mjerilu kao i na uobičajenom sastanku. Trebalo bi biti moguće postići minimalnu rezoluciju WXGA standarda. Kada je riječ o slikama u sekundi, može se tražiti minimalnih 30 slika u sekundi. Treba postojati mogućnost jasnog razaznavanja izraza lica, a udobnost gledanja treba biti visoka.
Kamere
Kamere bi po mogućnosti trebale biti fiksne te imati nekoliko unaprijed postavljenih mogućnosti za pomicanje, nagib i zumiranje; jedna od mogućih pozicija treba biti postavljena kao pozicija prvog izbora. To osobi koja upravlja opremom omogućuje brzu izmjenu prikaza bez ikakvog ometanja sudskih postupaka. Kutna veličina kamera za fokusiranje treba omogućivati jasnu vidljivost lica, ramena i torza sudionika. Svi sudionici trebali bi biti u mogućnosti pomicati se i okretati prema drugim osobama unutar područja od 80 x 80 cm bez izlaska iz kadra.
Obično su u sudnici dovoljne dvije kamere: jedna kamera za praćenje usmjerena izravno na suca ispitivača, javnog tužitelja ili odvjetnika, svjedoka ili osumnjičenog, ovisno o tome tko govori (fiksne točke) te jedna kamera za pregledni prikaz sudnice prema potrebi. U određenim situacijama pregledni prikaz moguće je dati na početku zasjedanja, pomicanjem kamere za praćenje.
Prijenosna oprema nema mogućnost višestrukih kamera, stoga je u slučaju korištenja takve opreme pregledni prikaz ograničen. U određenim slučajevima može se pokazati potrebnim korištenje prostorije za svjedočenje, što bi zahtijevalo instalaciju kamere. Potrebno je uzeti u obzir potrebu da se svjedok u takvoj prostoriji savjetuje s pravnim stručnjacima bez korištenja kamera.
20
Govor
Govor uvijek mora biti takav da ga je lako razabrati te tijekom videokonferencije ne smije doći do gubljenja riječi. Kvaliteta zvuka mora biti kontinuirana bez vanjskog utjecaja. Potrebno je izbjeći rizik smanjenja kvalitete govora kao posljedica njegove kompresije. To znači da je potrebno zadovoljiti određene kriterije u odnosu na sinkroniju usana (kašnjenje manje od 0,15 sekundi), brisanje jeke te pozadinske zvukove i reverberacija. Navedeno je od posebne važnosti u situacijama kada su u videokonferenciju uključeni tumači. Poželjno je da sudac i sudski službenik znaju kako prilagoditi glasnoću na lokaciji kako bi se kompenzirale razlike u glasnoći govora.
Mikrofoni
Mikrofone je potrebno razmjestiti na način da je sve govornike moguće razumjeti bez distorzija prouzročenih pozadinskom bukom. Moguće ih je ugraditi (u stolove i drugdje) te bi oni po mogućnosti trebali biti otporni na prisluškivanje, osjetljivi na usmjerivanje i opremljeni dugmetom za isključenje tona. Tijekom saslušanja može doći do situacija kada sudsko osoblje mora znati kako ih isključiti (npr. savjetovanje stranke sa svojim odvjetnikom).
Prijenosna oprema
Prijenosna oprema (zaslon + kamera + zvučnik + mikrofon + dodaci) trebala bi biti iskoristiva ili u raznim kombinacijama ili u vezi s fiksnom postavom opreme. Ona treba biti lako prenosiva u smislu transporta (dakle ne nužno transport na kotačima), lako pomična između različitih lokacija te fleksibilna kada je riječ o uporabi. Posljedično, broj ograničenja koji se primjenjuju na opremu veći je kod prijenosne nego kod fiksne opreme (npr. kada je riječ o broju sudionika koji mogu istodobno biti jasno snimani).
Prijenosna oprema prikladna je za saslušanje svjedoka (npr. po zahtjevu dru-ge države) u slučaju kvara opreme, kao privremeni dodatak fiksnoj opremi ili na određenim posebnim lokacijama kao što su zatvorske bolnice. Međutim, mobilna oprema može biti prilično osjetljiva i njome može biti teško rukovati jer to primjerice može značiti potrebu ponovnih ugađanja pozicije kamera kako bi odgovarale novim lokacijama (teško je koristiti unaprijed definirane pozicije), što može iziskivati puno vremena.
Rukovanje videokonferencijskom opremom
Videokonferencijskim sustavom najlakše je rukovati putem dodirnog zaslona. Korisno je ako je rukovanje što jednostavnije za korisnika te se sastoji samo od određenog broja pokreta, primjerice isključivanja i uključivanja, uspostavljanja i zaključivanja veze te prijave/odjave.
21
Tijekom korištenja, audiovizualno rješenje ne bi trebalo zahtijevati intervenciju operatera. Ako se pojave problemi, operater mora biti u mogućnosti nazvati službu za potporu. Okončanje videokonferencije koja je ometena na ovaj način ovisi o sucu.
Snimanje i korištenje dokumenata
U većini slučajeva, postupci videokonferencije ne zahtijevaju nikakvo snimanje osim onih koji se obično zbivaju u takvim postupcima. U slučajevima kada se zahtjevom za održavanjem videokonferencije također zahtijeva da postupak videokonferencije bude snimljen, nadležno tijelo koje upućuje zahtjev dužno je dogovoriti da oprema za snimanje bude dostupna nadležnom tijelu kojem je upućen zahtjev kada je to potrebno, kako bi ono moglo u pravom formatu snimiti dokaz. Videosnimanje postupaka može biti podložno ograničenjima, ovisno o državama članicama uključenim u postupak.
Očekuje se od stranaka da predvide koji će dokumenti biti potrebni tijekom postupaka te da unaprijed izrade preslike koje će biti dostupne sudionicima. Stranke bi trebale nastojati postići dogovor o navedenom. Obično je najzgodnije veći broj preslika dokumenata pripremiti unaprijed, a onda ih nadležno tijelo koje upućuje zahtjev dalje šalje nadležnom tijelu kojem se upućuje zahtjev. Ako je to tehnički izvedivo, dokumente se može prezentirati koristeći se zasebnom kamerom za dokumente u sklopu videokonferencijske opreme.
U određenim situacijama kamera za dokumente nije dostatno sredstvo razmjene dokumenata. Korištenje kamere, primjerice, ne omogućuje stranci i odvjetniku da nasamo rasprave prezentirane dokumente. U takvim je slučajevima bolja dostupnost preslika dokumenta poslana telefaksom.
U svrhu razmjene dokumenata, videokonferenciju je moguće dodatno opremiti zajedničkim spremištima podataka ili poslužiteljima za dokumente. Ovakve mogućnosti sve su više u uporabi u svrhu razmjene podataka, no u pravnom kontekstu potrebne su posebne mjere opreza kako bi se osiguralo da je takvo spremište sigurno, lako dostupno strankama te da mu pristup imaju samo ovlaštene stranke povezane sa slučajem. Takva spremišta mogu biti dostupna putem računala na lokaciji nadležnog tijela koje upućuje zahtjev jednako kao i na lokaciji nadležnog tijela kojem je zahtjev upućen.
Višespojne veze i premošćivanje
U sklopu prekograničnog održavanje videokonferencija također bi trebalo biti moguće da sustav nadležnog tijela koje upućuje zahtjev bude povezan sa sustavima nadležnog tijela kojem se upućuje zahtjev. Obično prekogranične videokonferencije obuhvaćaju uspostavu vizualne i zvučne veze između dviju lokacija (point-to-point), lokacije nadležnog tijela koje upućuje zahtjev i nadležnog
22
tijela kojem se upućuje zahtjev. U određenim slučajevima može se pojaviti potreba uspostave veze između više od dvije lokacije istodobno (višespojno). To se primjerice može odnositi na slučaj kada se tumač spaja u sudski postupak s treće lokacije. Veze je moguće uspostaviti premošćivanjem preko treće stranke.
Veze između dviju lokacija i višespojne veze također bi trebale ispunjavati međunarodne standarde primjenjive na videokonferencije. Te standarde izradila je Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU). Detaljan popis nalazi se u Prilogu II. ovim uputama. Prekograničnu vezu videokonferencijskih sustava također treba osigurati na način koji će spriječiti da treće stranke nezakonito presretnu snimke. Ako se koristi veza IP to IP, sudovi se moraju dogovoriti o metodama kodiranja.
23
4.1. Pravni okvir u kaznenim stvarima
U kaznenim stvarima, članak 10. Konvencije o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima iz 2000. daje pravni okvir za prekogranične slučajeve. Primjenjuju se sljedeća pravila:
(a) sudsko tijelo države članice kojoj je upućen zahtjev bit će prisutno tijekom saslušanja, ako je potrebno, imat će pomoć tumača te će također biti odgovorno za osiguranje identifikacije osobe koju treba saslušati kao i za poštivanje osnovnih načela prava države članice kojoj je upućen zahtjev. Ako sudsko tijelo države članice kojoj je upućen zahtjev smatra da su tijekom suđenja temeljna pravna načela države članice kojoj je upućen zahtjev narušena, odmah će poduzeti nužne mjere kako bi osiguralo da se saslušanje nastavi u skladu s navedenim načelima;
(b) utvrdit će se mjere za zaštitu osobe koju treba saslušati, kada je potrebno, između nadležnih tijela države članice koja upućuje zahtjev i države članice kojoj je upućen zahtjev;
(c) saslušanje izvodi izravno sudsko tijelo države članice koja upućuje zahtjev ili se ono izvodi pod njegovim vodstvom u skladu s njezinim nacionalnim pravom;
(d) na zahtjev države članice koja upućuje zahtjev ili osobe koja treba biti saslušana, država članica kojoj je upućen zahtjev osigurava da ta osoba ima pomoć tumača, ako je potrebno;
(e) osoba koja se saslušava može zatražiti pravo izuzeća od svjedočenja, koje joj pripada prema nacionalnom pravu države koja upućuje zahtjev ili prema nacionalnom pravu države članice kojoj je upućen zahtjev.
Člankom 10. Konvencije UPP iz 2000. utvrđeno je načelo da zahtjev za saslušanjem putem videokonferencije može podnijeti država članica u ime osobe koja je u drugoj državi članici. Okolnosti u kojima je podnošenje takvog zahtjeva moguće su
4. PRILOG I. – DALJNJE POJAŠNJENJE PRAVNOG OKVIRA ZA UPOTREBU VIDEOKONFERENCIJA U PREKOGRANIČNIM SLUČAJEVIMA
24
da sudska tijela države članice koja upućuje zahtjev trebaju tu osobu saslušati kao svjedoka ili vještaka, jer za osobu nije poželjno ili moguće putovati u navedenu državu radi saslušanja. „Nepoželjno” bi se primjerice moglo primjenjivati na slučajeve kada je svjedok vrlo mlad, vrlo star ili bolestan; „nemoguće” bi primjerice moglo obuhvaćati slučajeve kada bi svjedok bio izložen ozbiljnoj opasnosti pojavivši se u državi koja upućuje zahtjev.
Država članica kojoj je upućen zahtjev mora se složiti sa saslušanjem putem videokonferencije pod uvjetom da saslušanje nije u suprotnosti s njezinim temeljnim pravnim načelima te pod uvjetom da posjeduje tehnička sredstva za izvedbu saslušanja. U tom kontekstu pozivanjem na „temeljna pravna načela ” implicira se da zahtjev nije moguće odbiti samo iz razloga što saslušanje svjedoka i vještaka putem videokonferencije nije omogućeno prema pravu države kojoj je upućen zahtjev, odnosno zato što prema nacionalnom pravu nije ispunjen jedan ili više detaljnih uvjeta za saslušanje putem videokonferencije. Kada je evidentan nedostatak relevantnih tehničkih sredstava, država članica koja upućuje zahtjev može, u dogovoru s državom članicom kojoj je upućen zahtjev, osigurati odgovarajuću opremu kako bi se omogućilo održavanje saslušanja.1
Zahtjevi za saslušanje putem videokonferencije obuhvaćaju informacije u vezi s nadležnim tijelom koje podnosi zahtjev, predmetom i razlogom zahtjeva kada je moguće, identitetom i nacionalnošću osobe o kojoj je riječ te, kada je potrebno, ime i adresu osobe kojoj je potrebno dostaviti zahtjev. U zahtjevu se također navodi i razlog zašto nije poželjna ili moguća osobna nazočnost svjedoka ili vještaka, naziv sudskog tijela i imena osoba koje će voditi saslušanje. Ovi se podaci navode u Konvenciji UP iz 2000. Sudsko tijelo države kojoj se upućuje zahtjev poziva osobu o kojoj je riječ da se pojavi na sudu u skladu s formama koje propisuje njezino pravo.
U sklopu Konvencije UPP iz 2000. člankom 10. stavkom 8. propisuje se da ako tijekom saslušanja koje se odvija putem videokonferencije osoba odbije svjedočiti ili svjedoči lažno, država u kojoj je ta osoba smještena trebala bi imati mogućnost postupanja prema toj osobi na jednak način kao da se ona pojavljuje na saslušanju koje se provodi prema njezinim vlastitim nacionalnim procedurama. Ovo proizlazi iz činjenice da obveza svjedočenja putem videokonferencije proizlazi, slijedom ovog stavka, iz prava države kojoj je upućen zahtjev. Stavak posebice ima namjenu osiguranja jamstva da će svjedok, u slučaju neispunjenja obveze svjedočenja, snositi posljedice svog ponašanja slične onima koje su primjenjive u domaćem slučaju kada se ne koriste videokonferencije.
1 Izvješće s objašnjenjima o Konvenciji od 29. svibnja 2000. o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima između država članica Europske unije (tekst odobrilo Vijeće 30. 11. 2000.) (2000/C 379/02).
25
U stavku 9. članku 10. navodi se da se korištenje saslušanja putem videokonferencije proteže na optužene osobe. Svaka država članica ima pravo na potpunu diskreciju kada je riječ o tome hoće li se složiti s izvršenjem zahtjeva za takvim saslušanjima ili ne. Država članica može se općenito očitovati da neće tako postupati1. Optužena osoba trebala bi u svakom slučaju dati pristanak prije početka svjedočenja.
4.2. Pravni okvir u građanskim i trgovačkim stvarima
Relevantan pravni okvir za izvođenje dokaza putem videokonferencija u građanskim i trgovačkim stvarima jest onaj iz Uredbe (EZ) 1206/2001 o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima. Prema Uredbi, dva su moguća konteksta u kojima je moguće koristiti videokonferencije u prekograničnom uzimanju iskaza. To je kad sud kojem je upućen zahtjev uzima iskaz prema člancima od 10. do 12. te izravno izvođenje dokaza prema članku 17.
Prema člancima od 10. do 12., stranke i njihovi zastupnici mogu biti nazočni tijekom postupka u kojem sud kojem je upućen zahtjev izvodi dokaz, ako je to obuhvaćeno pravom države članice suda koji upućuje zahtjev. Sud kojem je upućen zahtjev određuje uvjete pod kojima stranke i njihovi zastupnici mogu sudjelovati u skladu s člankom 10. Isti ih obavješćuje o vremenu i mjestu održavanja postupaka. Prema članku 11., sud kojem je upućen zahtjev također može zatražiti od stranaka i njihovih zastupnika da budu nazočni ili uključeni u izvođenje dokaza, ako je takva mogućnost predviđena pravom njegove države članice. Zastupnici suda koji upućuje zahtjev mogu biti nazočni tijekom postupka u kojem sud kojem je upućen zahtjev izvodi dokaz, ako je to obuhvaćeno pravom države članice ili suda koji upućuje zahtjev. Ako je tijekom izvođenja dokaza obvezno sudjelovanje predstavnika suda koji upućuje zahtjev, sud kojem je upućen zahtjev određuje uvjete sudjelovanja u skladu s člankom 10.
Kako bi olakšao nazočnost ili sudjelovanje stranaka ili suda koji upućuje zahtjev, taj sud od suda kojem je upućen zahtjev može zatražiti uporabu komunikacijske tehnologije, kao što je održavanje videokonferencija, pri izvođenju dokaza. Sud kojem je upućen zahtjev mora ispuniti ovaj zahtjev osim ako navedeni zahtjev nije u skladu s njegovim propisima ili zbog velikih praktičnih teškoća. U slučaju nesukladnosti, sud kojem je upućen zahtjev obavješćuje sud koji upućuje zahtjev. Ako ne postoji pristup tehničkim sredstvima, sudovi ga mogu omogućiti zajedničkim sporazumom.
1 Kada je riječ o saslušanju optuženih osoba, od Konvencije UPP iz 2000. suzdržale su se Danska, Njemačka, Mađarska, Nizozemska, Poljska i Ujedinjena Kraljevina.
26
Osim u slučaju zahtjeva za posebnim postupkom od strane suda koji upućuje zahtjev, sud kojem je upućen zahtjev izvršava zahtjev u skladu s pravom njegove države članice. On predsjeda saslušanjem, koje se u normalnim okolnostima održava na službenom jeziku suda kojem je upućen zahtjev. Sud kojem je upućen zahtjev također je zadužen i za pripremu saslušanja te pozivanje svjedoka. Ako je potrebno, primjenjuju se mjere prisile u skladu s propisima suda kojem je upućen zahtjev. Svjedok ima pravo odbiti davanje iskaza u skladu s pravom države članice kojoj je upućen zahtjev, odnosno suda koji upućuje zahtjev.
Prema članku 17., sud može zatražiti izravno izvođenje dokaza u drugoj državi članici te podnosi zahtjev središnjem tijelu ili nadležnom tijelu u drugoj državi članici. Izravno izvođenje dokaza mora biti na dobrovoljnoj osnovi bez mjera prisile. Sud koji upućuje zahtjev mora izvijestiti osobe koje će saslušati o tome da je izravno izvođenje dokaza dobrovoljno. Slijedom zahtjeva, središnje tijelo ili nadležno tijelo države članice kojoj je upućen zahtjev izvješćuje sud koji upućuje zahtjev je li zahtjev prihvaćen te o bilo kakvim uvjetima koji mogu biti potrebni u skladu s pravom države članice (primjerice sud države članice kojoj je upućen zahtjev može sudjelovati u izvođenju dokaza). Sud koji upućuje zahtjev izvršava zahtjev u skladu s pravom njegove države članice iako se moraju poštovati i pravo države članice kojoj je upućen zahtjev. Kao i članak 10., i članak 17. potiče održavanje videokonferencija. Ako ga se ne može tumačiti u skladu s Uredbom o izvođenju dokaza iz 2001. te ako ne sadrži sve potrebne podatke i ako je izravno izvođenje dokaza u suprotnosti s temeljnim pravnim načelima njegove države članice, središnje ili nadležno tijelo može zahtjev odbiti.
27
Video i audio komunikacijska konferencijska oprema treba zadovoljavati minimalne standarde kako bi omogućivala interoperabilnost lokalno i globalno. U nastavku su uobičajeni standardi industrije (većinom ih je odredila Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU)).
Videozapis
Standardi H.320 and H.310 za videozapis preko ISDN-a. Ovi standardi sadrže upute za kompresiju videozapisa i prijenos te za zvučne i kontrolne signale. Kada je videosustav jednog proizvođača u konferencijskoj vezi zajedno s drugim brendom, oba sustava za videozapis automatski se svode na zajednički nazivnik H.320. H.310 je standard za brže ISDN veze.
Standard H.323 za videozapis preko interneta. Standard H.323 daje osnovu za zvučne, vizualne i podatkovne komunikacije putem mreža koje se zasnivaju na internetskom protokolu. Ako su usklađeni s H.323, multimedijski proizvodi i aplikacije raznog podrijetla mogu biti međusobno interoperabilni, omogućujući korisnicima komunikaciju, a da se pritom ne moraju brinuti o kompatibilnosti.
Podatkovna konferencija
Standard T.120 za podatkovnu konferenciju. T.120 je protokol za razmjenu podataka za višestruku podatkovnu komunikaciju u multimedijskom konferencijskom okruženju. On omogućuje suradnje putem bijele ploče, prijenose datoteka, grafičke prezentacije i razmjenu aplikacija.
5. PRILOG II. – TEHNIČKI STANDARDI
28
Slika i zvuk
H.263 i H.264. Standardna kvaliteta slike od 30 slika u sekundi, zajednički format srednjeg stupnja (CIF) između 336 i 384 kbps (kilobita u sekundi). Standard od 30 slika u sekundi osigurava kvalitetu slike koja je vrlo blizu televizijske. Primjeri ITU standarda koji ispunjavaju ove kriterije su H.263 i H.264.
H.239 – Slika u slici (PIP). Slika u slici ili DuoVideo H.239 dozvoljava da se kodek prikaže na bar dvije slike na monitoru.
Standardi za zvučno kodiranje: G.711 (Modulacija pulsnog kodiranja (PCM) glasovnih frekvencija), G.722 (7 kHz audiokodiranje unutar 64 kbps), G.722.1 (Kodiranje niske složenosti na 24 i 31 kbps za hands-free rukovanje u sustavima s malim gubitkom slika).
Mikrofoni s brisanjem jeke s frekvencijskim odgovorom od 100 do 7 000 Hz, isključivanjem zvuka, prekidačem on/off te full-duplex zvukom.
H.281 – Kontrolni protokol krajnje kamere za videokonferencije koristeći standard H.224. H.281 je standard za kontrolni protokol lokalne i krajnje kamere za ISDN (H.320) videokonferencije, za kameru/e s mogućnošću pomicanja, nagibom i zumiranjem, ručno i koristeći postavke.
Kanali, širina frekvencije i premošćivanje
Minimalno šest kanala za sobne videokonferencijske sustave koristeći ISDN ili videosustave koji rade kao samostalna aplikacija na osobnom računalu ili veći sustav sobnog tipa trebalo bi imati kapacitet za korištenje tri ISDN linije. Ovaj kapacitet nužan je za postizanje 384 kbps i 30 slika u sekundi. Općenito, što je veća širina frekvencije krugova spajanja i procesne snage kodeka, bolja je i kvaliteta slike, osobito na velikim ekranima.
Standardi za kodeke: H.261, H.263 i H.264. Primarna funkcija kodeka je kompresija te dekompresija zvuka i slike. Višestruki identični izlazi mogu se omogućiti sustavom jednostrukog izlaza s pomoću uređaja koji je općenito poznat pod nazivom „amplifikator distribucije”.
Standardi Bandwidth On Demand Inter-Networking Group (BONDING) (samo ISDN i H.320) za inverzne multipleksore. Inverzni multipleksori kombiniraju individualne kanale od 56 K ili 64 K kako bi stvorili veću širinu frekvencije, što omogućuje bolju kvalitetu slike.
Standard za tehnologiju premošćivanja H.243 – H.320/H.323. Višespojna oprema premošćivanja opisana je pod standardom H.243. Višespojni most spaja sve sudionike na način da omogućuje videokonferencijskom sustavu da se spoji s više od dvije lokacije.
29
H.460 je standard za put videokonferencijskih signala H.323 kroz vatrozide te prijevod mrežne adrese (NAT). H.460.18 i H.460.19 su standardi koji omogućuju uređajima H.323 razmjenu signalizacije i medija uz ograničenja koja postavljaju NAT i vatrozidovi.
30
6.
PRIL
OG
III.
– KL
JUČN
I KO
RACI
ZA
OD
RŽAV
AN
JE V
IDEO
KON
FERE
NCI
JA U
PRE
KOG
RAN
IČN
IMPO
STU
PCIM
A
Kora
kVi
deok
onfe
renc
ija –
G
rađa
nske
i tr
gova
čke
stva
riVi
deok
onfe
renc
ija –
Ka
znen
e st
vari
1. Z
ahtj
ev z
a iz
vođe
nje
doka
za
1.1.
Sud
ioni
ciSu
d ša
lje z
ahtj
evSu
d na
koj
em s
u po
stup
ci z
apoč
eli z
ahtje
ve iz
ravn
o pr
enos
i („s
ud k
oji u
puću
je z
ahtje
v”) s
udu
u dr
ugoj
dr
žavi
čla
nici
koj
i izv
odi d
okaz
(„su
d ko
jem
je u
puće
n za
htje
v”).
Sud
koji
upuć
uje
zaht
jev
podn
osi z
ahtje
v za
izra
vnim
uzi
man
jem
dok
aza
(pod
čla
nkom
17.
) sr
ediš
njem
ili n
adle
žnom
tije
lu u
drž
avi k
ojoj
je u
puće
n za
htje
v.
Sud,
tuži
telj
ili d
rugo
nad
ležn
o su
dsko
tije
lo š
alje
za
htje
vSu
d („
sud
koji
upuć
uje
zaht
jev”
) ili
drug
o na
dlež
no
suds
ko ti
jelo
(npr
. jav
ni tu
žite
lji il
i cen
tri z
a uz
ajam
nu
prav
nu p
omoć
) izr
avno
pre
nose
zah
tjeve
nad
ležn
om
tijel
u dr
žave
koj
oj je
upu
ćen
zaht
jev.
31
1.2.
Obr
azac
za
htje
vaSt
anda
rdni
obr
asci
iz U
redb
e o
izvo
đenj
u do
kaza
iz
2001
. Za
htje
v je
pot
rebn
o po
dnije
ti ko
riste
ći s
tand
ardn
e ob
rasc
e pr
ilože
ne U
redb
i o iz
vođe
nju
doka
za iz
200
1.
Zaht
jev
mor
a sa
drža
vati
poje
dino
sti,
kao
što
su im
e/na
ziv
i adr
esa
stra
naka
ukl
juče
nih
u po
stup
ke, p
rirod
u i
pred
met
slu
čaja
, opi
s iz
vođe
nja
doka
za, i
td. R
elev
antn
i ob
rasc
i su:
Obr
azac
A: z
ahtje
v za
izvo
đenj
e do
kaza
(pod
čla
ncim
a od
10.
do
12.)
Obr
azac
I: z
ahtje
v za
izra
vno
izvo
đenj
e do
kaza
(pod
čl
anko
m 1
7.).
Stan
dard
ni o
braz
ac (n
ije o
bvez
no):
zaht
jev
za u
zaja
mnu
pra
vnu
pom
oć u
kaz
neni
m
stva
rim
a.Za
htje
vi z
a sa
sluš
anje
put
em v
ideo
konf
eren
cije
ob
uhva
ćaju
, osi
m in
form
acija
u v
ezi s
nad
ležn
im ti
jelo
m
koje
pod
nosi
zah
tjev,
pre
dmet
i ra
zlog
zah
tjeva
kad
a je
m
oguć
e, id
entit
et i
naci
onal
nost
oso
be o
koj
oj je
rije
č te
, kad
a je
pot
rebn
o, n
aziv
sud
skog
tije
la i
osob
a ko
je ć
e vo
diti
sasl
ušan
je.
Nad
alje
, mor
a uk
ljuči
vati
i raz
log
zašt
o za
svj
edok
a ili
vj
ešta
ka n
ije p
ožel
jno
ili m
oguć
e da
naz
oči o
sobn
o,
nazi
v su
dsko
g tij
ela
i im
ena
osob
a ko
je ć
e vo
diti
sasl
ušan
je.
1.3.
Sla
nje
zaht
jeva
Obr
asci
su
dost
upni
na
inte
rnet
skoj
str
anic
i Eur
opsk
og
prav
osud
nog
atla
sa (E
urop
ske
prav
osud
ne m
reže
za
građ
ansk
e i t
rgov
ačke
stv
ari)
http
://ec
.eur
opa.
eu/ju
stic
e_ho
me/
judi
cial
atla
sciv
il/ht
ml/t
e_do
cum
ents
_en.
htm
Zaht
jeve
je m
oguć
e sl
ati p
ošto
m, p
o do
stav
ljaču
, te
lefa
ksom
(u s
vim
drž
avam
a čl
anic
ama)
ili e
-poš
tom
(s
amo
u 13
drž
ava
član
ica)
.
Zaht
jeve
je m
oguć
e sl
ati p
ošto
m, p
o do
stav
ljaču
, te
lefa
ksom
(u s
vim
drž
avam
a čl
anic
ama)
ili e
-poš
tom
(s
amo
neke
drž
ave
član
ice)
.
http://ec.europa.eu/justice_home/judicialatlascivil/html/te_documents_en.htmhttp://ec.europa.eu/justice_home/judicialatlascivil/html/te_documents_en.htm
32
1.4.
Odg
ovor
na
zah
tjev
1. (N
eizr
avno
) Izv
ođen
je d
okaz
a od
str
ane
suda
ko
jem
je u
puće
n za
htje
v:Po
tvrd
a o
prim
itku
: U z
ahtje
vim
a pr
ema
član
cim
a od
10
. do
12. (
tj. z
ahtje
vim
a za
nei
zrav
no iz
vođe
nje
doka
za)
u ro
ku o
d se
dam
dan
a od
prim
itka
zaht
jeva
sud
koj
em
je u
puće
n za
htje
v ša
lje p
otvr
du p
rimitk
a su
du k
oji
upuć
uje
zaht
jev
koris
teći
obr
azac
B iz
Pril
oga.
Obr
azac
: Odg
ovor
je p
otre
bno
uput
iti k
oris
teći
ob
raza
c F,
koji
je u
pril
ogu
Ure
dbe
1206
/200
1. O
n sa
drži
ob
avije
st o
dat
umu,
vre
men
u i m
jest
u iz
vođe
nja
doka
za
i o u
vjet
ima
sudj
elov
anja
.Vr
ijem
e: A
ko z
ahtje
v ni
je m
oguć
e pr
ihva
titi,
ili s
u po
treb
ni d
aljn
ji po
daci
, sud
koj
em je
upu
ćen
zaht
jev
mor
a ob
avije
stiti
o to
me
sud
koji
upuć
uje
zaht
jev
u ro
ku
od tr
ides
et d
ana.
Oba
vije
st s
e po
dnos
i kor
iste
ći o
braz
ac
C ko
ji je
pril
ožen
Ure
dbi o
izvo
đenj
u do
kaza
.U
slu
čaju
nje
gova
prih
vaća
nja,
zah
tjev
se m
ora
izvr
šiti
u ro
ku o
d de
vede
set d
ana
od p
rimitk
a. A
ko d
ođe
do
zast
oja,
pot
rebn
o je
, kor
iste
ći o
braz
ac G
, oba
vije
stiti
sud
ko
ji up
ućuj
e za
htje
v. A
ko je
zah
tjev
odbi
jen
(obr
azac
H),
sud
koje
m je
upu
ćen
zaht
jev
mor
a o
tom
e ob
avije
stiti
su
d ko
ji za
htje
v up
ućuj
e u
roku
od
šezd
eset
dan
a od
pr
imitk
a za
htje
va.
Odb
ijanj
e ko
rišt
enja
vid
eoko
nfer
enci
ja: S
ud k
ojem
je
upu
ćen
zaht
jev
pošt
uje
taka
v uv
jet o
sim
ako
to n
ije
u sk
ladu
s p
ravo
m d
ržav
e čl
anic
e u
kojo
j se
nala
zi is
ti,
odno
sno
zbog
pos
toja
nja
velik
ih p
rakt
ični
h te
škoć
a.
Sud
odgo
vora
n za
pos
tupa
nje
po z
ahtje
vu p
otvr
dit ć
e pr
imita
k za
htje
va š
to je
rani
je m
oguć
e. M
eđut
im,
sud
koje
m je
upu
ćen
zaht
jev
nije
obv
ezan
pot
vrdi
ti pr
imita
k za
htje
va p
rem
a Ko
nven
ciji
UPP
iz 2
000.
Potv
rda
o pr
imit
ku b
it će
pos
lana
nad
ležn
om ti
jelu
dr
žave
čla
nice
koj
a up
ućuj
e za
htje
v te
će
sadr
žava
ti na
ziv,
adr
esu,
bro
j tel
efon
a i b
roj t
elef
aksa
sud
a te
, ak
o je
mog
uće,
ime
suca
koj
i je
odgo
vora
n za
nje
govu
ob
radu
.D
ržav
a čl
anic
a ko
joj j
e up
ućen
zah
tjev
izvr
šava
zah
tjev
za p
omoć
što
je p
rije
mog
uće,
pot
puno
uzi
maj
ući u
ob
zir
i kol
iko
je g
od m
oguć
e pr
oced
ural
ne ro
kove
i dr
uge
roko
ve k
oje
je n
azna
čila
drž
ava
član
ica
koja
upu
ćuje
za
htje
v. D
ržav
a čl
anic
a ko
ja u
puću
je z
ahtje
v ob
jašn
java
razl
oge
za ro
kove
.
Odb
ijanj
e od
ržav
anja
vid
eoko
nfer
enci
je: D
ržav
a čl
anic
a ko
joj j
e up
ućen
zah
tjev
odob
rava
sas
luša
nje
pute
m v
ideo
konf
eren
cije
pod
uvj
etom
da
koriš
tenj
e vi
deok
onfe
renc
ije n
ije u
sup
rotn
osti
s nj
ezin
im
tem
eljn
im p
ravn
im n
ačel
ima
te p
od u
vjet
om d
a po
sjed
uje
tehn
ička
sre
dstv
a za
izve
dbu
sasl
ušan
ja.
33
1.4.
Odg
ovor
na
zah
tjev
1. (N
eizr
avno
) Izv
ođen
je d
okaz
a od
str
ane
suda
ko
jem
je u
puće
n za
htje
v:Po
tvrd
a o
prim
itku
: U z
ahtje
vim
a pr
ema
član
cim
a od
10
. do
12. (
tj. z
ahtje
vim
a za
nei
zrav
no iz
vođe
nje
doka
za)
u ro
ku o
d se
dam
dan
a od
prim
itka
zaht
jeva
sud
koj
em
je u
puće
n za
htje
v ša
lje p
otvr
du p
rimitk
a su
du k
oji
upuć
uje
zaht
jev
koris
teći
obr
azac
B iz
Pril
oga.
Obr
azac
: Odg
ovor
je p
otre
bno
uput
iti k
oris
teći
ob
raza
c F,
koji
je u
pril
ogu
Ure
dbe
1206
/200
1. O
n sa
drži
ob
avije
st o
dat
umu,
vre
men
u i m
jest
u iz
vođe
nja
doka
za
i o u
vjet
ima
sudj
elov
anja
.Vr
ijem
e: A
ko z
ahtje
v ni
je m
oguć
e pr
ihva
titi,
ili s
u po
treb
ni d
aljn
ji po
daci
, sud
koj
em je
upu
ćen
zaht
jev
mor
a ob
avije
stiti
o to
me
sud
koji
upuć
uje
zaht
jev
u ro
ku
od tr
ides
et d
ana.
Oba
vije
st s
e po
dnos
i kor
iste
ći o
braz
ac
C ko
ji je
pril
ožen
Ure
dbi o
izvo
đenj
u do
kaza
.U
slu
čaju
nje
gova
prih
vaća
nja,
zah
tjev
se m
ora
izvr
šiti
u ro
ku o
d de
vede
set d
ana
od p
rimitk
a. A
ko d
ođe
do
zast
oja,
pot
rebn
o je
, kor
iste
ći o
braz
ac G
, oba
vije
stiti
sud
ko
ji up
ućuj
e za
htje
v. A
ko je
zah
tjev
odbi
jen
(obr
azac
H),
sud
koje
m je
upu
ćen
zaht
jev
mor
a o
tom
e ob
avije
stiti
su
d ko
ji za
htje
v up
ućuj
e u
roku
od
šezd
eset
dan
a od
pr
imitk
a za
htje
va.
Odb
ijanj
e ko
rišt
enja
vid
eoko
nfer
enci
ja: S
ud k
ojem
je
upu
ćen
zaht
jev
pošt
uje
taka
v uv
jet o
sim
ako
to n
ije
u sk
ladu
s p
ravo
m d
ržav
e čl
anic
e u
kojo
j se
nala
zi is
ti,
odno
sno
zbog
pos
toja
nja
velik
ih p
rakt
ični
h te
škoć
a.
Sud
odgo
vora
n za
pos
tupa
nje
po z
ahtje
vu p
otvr
dit ć
e pr
imita
k za
htje
va š
to je
rani
je m
oguć
e. M
eđut
im,
sud
koje
m je
upu
ćen
zaht
jev
nije
obv
ezan
pot
vrdi
ti pr
imita
k za
htje
va p
rem
a Ko
nven
ciji
UPP
iz 2
000.
Potv
rda
o pr
imit
ku b
it će
pos
lana
nad
ležn
om ti
jelu
dr
žave
čla
nice
koj
a up
ućuj
e za
htje
v te
će
sadr
žava
ti na
ziv,
adr
esu,
bro
j tel
efon
a i b
roj t
elef
aksa
sud
a te
, ak
o je
mog
uće,
ime
suca
koj
i je
odgo
vora
n za
nje
govu
ob
radu
.D
ržav
a čl
anic
a ko
joj j
e up
ućen
zah
tjev
izvr
šava
zah
tjev
za p
omoć
što
je p
rije
mog
uće,
pot
puno
uzi
maj
ući u
ob
zir
i kol
iko
je g
od m
oguć
e pr
oced
ural
ne ro
kove
i dr
uge
roko
ve k
oje
je n
azna
čila
drž
ava
član
ica
koja
upu
ćuje
za
htje
v. D
ržav
a čl
anic
a ko
ja u
puću
je z
ahtje
v ob
jašn
java
razl
oge
za ro
kove
.
Odb
ijanj
e od
ržav
anja
vid
eoko
nfer
enci
je: D
ržav
a čl
anic
a ko
joj j
e up
ućen
zah
tjev
odob
rava
sas
luša
nje
pute
m v
ideo
konf
eren
cije
pod
uvj
etom
da
koriš
tenj
e vi
deok
onfe
renc
ije n
ije u
sup
rotn
osti
s nj
ezin
im
tem
eljn
im p
ravn
im n
ačel
ima
te p
od u
vjet
om d
a po
sjed
uje
tehn
ička
sre
dstv
a za
izve
dbu
sasl
ušan
ja.
Zaht
jevi
za
izra
vno
izvo
đenj
e do
kaza
pre
ma
član
ku 1
7.:
U ro
ku o
d 30
dan
a od
prim
itka
zaht
jeva
sre
dišn
je ti
jelo
ili
nad
ležn
o tij
elo
izvj
ešću
je s
ud k
oji u
puću
je z
ahtje
v,
popu
nivš
i obr
azac
J, je
li z
ahtje
v pr
ihva
ćen
ili n
e te
o b
ilo
kakv
im u
vjet
ima
pod
kojim
a je
mog
uće
izve
sti d
okaz
. A
ko je
prih
vaće
n, s
redi
šnje
ili n
adle
žno
tijel
o m
ože
sudu
u
svoj
oj d
ržav
i čla
nici
dod
ijelit
i zad
atak
da
sudj
eluj
e u
izvo
đenj
u do
kaza
kak
o bi
se
osig
ural
a od
gova
raju
ća
prim
jena
ovo
g čl
anka
i po
stav
ljeni
h uv
jeta
.
1.5.
Pri
stup
vi
deok
on-
fere
ncijs
koj
opre
mi
Ako
na
sudu
koj
i upu
ćuje
zah
tjev
ili n
a su
du k
ojem
je
upu
ćen
zaht
jev
nem
a pr
istu
pa g
ore
spom
enut
im
tehn
ički
m s
reds
tvim
a, n
jih s
udov
i mog
u ga
om
oguć
iti
zaje
dnič
kim
spo
razu
mom
.
Ako
drž
ava
član
ica
kojo
j je
upuć
en z
ahtje
v ne
ma
pris
tup
tehn
ički
m s
reds
tvim
a za
vid
eoko
nfer
enci
je, t
akva
joj
sred
stva
zaj
edni
čkim
spo
razu
mom
mož
e os
igur
ati
drža
va č
lani
ca k
oja
upuć
uje
zaht
jev.
34
1.6.
Pra
ktič
ne
prip
re-
me
koje
pr
etho
de
vide
okon
-fe
renc
iji
1. (N
eizr
avno
) Izv
ođen
je d
okaz
a od
str
ane
suda
ko
jem
je u
puće
n za
htje
v:Su
d ko
jem
je u
puće
n za
htje
v: o
bavi
jest
sud
u ko
ji up
ućuj
e za
htje
v i/i
li st
rank
ama
o da
tum
u, v
rem
enu
i m
jest
u iz
vođe
nja
doka
za i
o uv
jetim
a su
djel
ovan
ja.
– po
zivi
svj
edoc
ima
Sudo
vi k
oji u
puću
ju z
ahtje
vi i
sudo
vi k
ojim
a je
upu
ćen
zaht
jev:
–
reze
rvac
ija s
udni
ce–
aktiv
acija
vid
eoko
nfer
enci
jske
opr
eme
(ukl
juču
jući
te
stira
nje
veza
) –
anga
žman
tum
ača
i teh
ničk
og o
sobl
ja
2. Iz
ravn
o iz
vođe
nje
doka
za:
Sud
koji
upuć
uje
zaht
jev:
– ob
avije
st s
vjed
oku
o da
tum
u, v
rem
enu
i mje
stu
izvo
đenj
a do
kaza
Sud
koji
upuć
uje
zaht
jev
ili o
bjek
t za
održ
avan
je
vide
okon
fere
ncije
(uz
pom
oć s
redi
šnje
g ili
nad
ležn
og
tijel
a):
– re
zerv
acija
sud
nice
ili o
bjek
ta z
a od
ržav
anje
vi
deok
onfe
renc
ije–
aktiv
acija
vid
eoko
nfer
enci
jske
opr
eme
(ukl
juču
jući
te
stira
nje
veza
) –
anga
žman
tum
ača
i teh
ničk
og o
sobl
ja
Sud
ili d
rugo
sud
sko
tijel
o dr
žave
čla
nice
koj
oj je
up
ućen
zah
tjev
upuć
uje
odre
đeno
j oso
bi p
oziv
na
sud
u sk
ladu
s n
jezi
nim
pra
vom
.
Sudo
vi k
oji u
puću
ju z
ahtje
v i s
udov
i koj
ima
je u
puće
n za
htje
v ili
obj
ekt z
a od
ržav
anje
vid
eoko
nfer
enci
je:
– re
zerv
acija
sud
nice
ili o
bjek
ta z
a od
ržav
anje
vi
deok
onfe
renc
ije–
aktiv
acija
vid
eoko
nfer
enci
jske
opr
eme
(ukl
juču
jući
te
stira
nje
veza
) –
anga
žman
tum
ača
i teh
ničk
og o
sobl
ja
35
1.7.
Jezi
ci i
tum
ačen
je1.
(Nei
zrav
no) I
zvođ
enje
dok
aza
od s
tran
e su
da
koje
m je
upu
ćen
zaht
jev:
Jezi
kKo
ristit
će
se je
zik
suda
koj
em je
upu
ćen
zaht
jev
Kori
šten
je u
slug
a tu
mač
aN
a za
htje
v su
da k
oji u
puću
je z
ahtje
v ili
oso
be k
oja
treb
a bi
ti sa
sluš
ana,
sud
koj
em je
upu
ćen
zaht
jev
osig
urav
a da
ta
oso
ba im
a po
moć
tum
ača,
ako
je p
otre
bno.
2. Iz
ravn
o iz
vođe
nje
doka
za:
Jezi
kU
skl
adu
s uv
jetim
a ko
je p
osta
vlja
sre
dišn
je ti
jelo
, od
nosn
o na
dlež
no ti
jelo
, u u
pora
bi ć
e bi
ti je
zik
suda
koj
i up
ućuj
e za
htje
v.Ko
rišt
enje
usl
uga
tum
ača
Sud
koji
upuć
uje
zaht
jev
osig
urat
će
pom
oć tu
mač
a pr
i sa
sluš
anju
odr
eđen
e os
obe,
ako
je p
otre
bno.
Jezi
ciSu
d ko
ji up
ućuj
e za
htje
v u
sam
om z
ahtje
vu iz
vješ
ćuje
su
d ko
jem
je u
puće
n za
htje
v o
jezi
ku k
oji ć
e se
kor
istit
i. Su
dovi
koj
i upu
ćuju
zah
tjev
i sud
ovi k
ojim
a je
upu
ćen
zaht
jev
mog
u, a
ko je
to p
rikla
dno,
odl
učiti
da
će s
e po
stup
ci p
rove
sti u
cije
lost
i ili
djel
omič
no n
a st
rano
m
jezi
ku.
Kori
šten
je u
slug
a tu
mač
aN
a za
htje
v dr
žave
čla
nice
koj
a up
ućuj
e za
htje
v ili
oso
be
koja
treb
a bi
ti sa
sluš
ana
drža
va č
lani
ca k
ojoj
je u
puće
n za
htje
v os
igur
ava
da ta
oso
ba im
a po
moć
tum
ača,
ako
je
pot
rebn
o.
36
2.1.
Sas
luša
nje
pute
m
vide
okon
-fe
renc
ije
Prim
jenj
uje
se p
ravo
drž
ave
kojo
j je
upuć
en z
ahtje
vVi
deok
onfe
renc
ije s
e or
gani
zira
ju u
skl
adu
s pr
avom
dr
žave
koj
oj je
upu
ćen
zaht
jev.
Međ
utim
, sud
koj
i up
ućuj
e za
htje
v m
ože
zatr
ažiti
izvr
šenj
e za
htje
va u
sk
ladu
s p
oseb
nim
pos
tupk
om k
oji j
e sa
drža
n u
prav
u nj
egov
e dr
žave
čla
nice
. Sud
koj
em je
upu
ćen
zaht
jev
to p
oštu
je o
sim
ako
to n
ije u
skl
adu
s pr
avom
nje
gove
dr
žave
čla
nice
, odn
osno
zbo
g po
stoj
anja
vel
ikih
pr
aktič
nih
tešk
oća.
Kad
sud
koji
upuć
uje
zaht
jev
izra
vno
izvo
di d
okaz
pr
ema
član
ku 1
7., t
aj s
ud iz
vrša
va z
ahtje
v u
skla
du s
a sv
ojim
nac
iona
lnim
pra
vom
.
Odb
ijanj
e sv
jedo
čenj
aO
soba
koj
a tr
eba
biti
sasl
ušan
a im
a pr
avo
odbi
ti sv
jedo
čenj
e ak
o za
to p
osto
ji os
nova
u z
akon
odav
stvu
dr
žave
koj
oj je
upu
ćen
zaht
jev,
odn
osno
drž
ave
koja
up
ućuj
e za
htje
v.
Zaht
jeve
za
izra
vno
izvo
đenj
e do
kaza
pre
ma
član
ku 1
7.
mog
uće