12
www.puskice.org 1. Šta je standardizacija (naučna definicija)? Objasni razliku između naučnih definicija standardizacije i definicija formalnih organizacija za standardizaciju. Standardizacija je aktivnost uspostavljanja i beleženja ograničenog seta rešenja, postojedih i li potencijalnih zajedničkih i povezanih problema pri čemu su rešenja: U korist strane ili strana koje su uključene Zasnovana na balansu potreba uključenih strana i Namenjena znatnom (vedem, značajnijem) broju strana uz očekivanje da se rešenja primene višekratno ili stalno tokom određenog perioda 2. Objasni šta je zajednički (matching problem)? Zajednički problem je problem povezanih ili međuzavisnih entiteta koji nisu usklađeni, rešavanje zajedničkog problema predstavlja određivanje jedne ili više osobina međuzavisnih entiteta na način da se oni usklade ili određivanje jedne ili više osobina jednog entiteta zbog njegovih relacija sa jednim ili više drugih entiteta. Entitet u ovom slučaju može da bude proizvod, proces (ili aktivnost) ili sistem. Sa druge strane zajednički problem može biti i problem koji povezuje dva entiteta. 3. Obrazloži opšte osnovne procese standardizacije? Standardizacija obuhvata: Procese projektovanja ili utvrđivanja rešenja problema Procese usaglašavanja (postizanja saglasnosti u vezi sa predloženim rešenjem) Procese odobravanja rešenja za korišdenje 4. Objasni razliku između anticipatorne, retrospektivne i konkurentne standardizacije. U slučajevima kada postoji više poznatih i dostupnih rešenja problema, standardizacija podra zumeva izbor jednog od postojedih – takvu standardizaciju nazivamo retrospektivna standardizacija. Konkurentna standardizacija se zasniva na kombinovanju i modifikaciji postojedih rešenja. Anticipatorna standardizacija označava standardizaciju u kojoj, rešenje problema nije razvijeno i obuhvata procese razvoja ili projektovanja rešenja, postizanja saglasnosti u vezi sa rešenjem i odobravanja rešenja. Retrospektivna i konkurentna standardizacija mogu dovesti do toga da se u standardima nalaze zastarela ili prevaziđena rešenja, dok u slučaju anticipatorne standardizacije može dodi do usvajanja nedovoljno proverenog rešenja 5. Objasni razliku između formalne, consortia based i standardizacije u okviru kompanija? Formalne organizacije razvijaju i donose de jure standarde, zatim poslovne asocijacije, konzorcijumi i fore de facto standarde, a standardi donešeni izvan formalnih i neformalnih organizacija su ad hoc de facto standardi. (???) De jure standardi su nastali od strane formalnih organizacija, consortia based(doneseni od strane konzorcijuma) su de facto, a standardi u okviru kompanije su vlasnicki de facto standardi (licencirani su od strane pojedinih kompanija)

1. Šta je standardizacija (naučna definicija)? Objasni ... · Šta je standardizacija (naučna definicija)? Objasni razliku između naučnih definicija standardizacije i definicija

  • Upload
    others

  • View
    26

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

  • www.puskice.org

    1. Šta je standardizacija (naučna definicija)? Objasni razliku između naučnih definicija standardizacije i definicija formalnih organizacija za standardizaciju. Standardizacija je aktivnost uspostavljanja i beleženja ograničenog seta rešenja, postojedih ili potencijalnih zajedničkih i povezanih problema pri čemu su rešenja:

    U korist strane ili strana koje su uključene

    Zasnovana na balansu potreba uključenih strana i

    Namenjena znatnom (vedem, značajnijem) broju strana uz očekivanje da se rešenja primene višekratno ili stalno tokom određenog perioda

    2. Objasni šta je zajednički (matching problem)? Zajednički problem je problem povezanih ili međuzavisnih entiteta koji nisu usklađeni, rešavanje zajedničkog problema predstavlja određivanje jedne ili više osobina međuzavisnih entiteta na način da se oni usklade ili određivanje jedne ili više osobina jednog entiteta zbog njegovih relacija sa jednim ili više drugih entiteta. Entitet u ovom slučaju može da bude proizvod, proces (ili aktivnost) ili sistem. Sa druge strane zajednički problem može biti i problem koji povezuje dva entiteta. 3. Obrazloži opšte osnovne procese standardizacije? Standardizacija obuhvata:

    Procese projektovanja ili utvrđivanja rešenja problema

    Procese usaglašavanja (postizanja saglasnosti u vezi sa predloženim rešenjem)

    Procese odobravanja rešenja za korišdenje 4. Objasni razliku između anticipatorne, retrospektivne i konkurentne standardizacije. U slučajevima kada postoji više poznatih i dostupnih rešenja problema, standardizacija podrazumeva izbor jednog od postojedih – takvu standardizaciju nazivamo retrospektivna standardizacija. Konkurentna standardizacija se zasniva na kombinovanju i modifikaciji postojedih rešenja. Anticipatorna standardizacija označava standardizaciju u kojoj, rešenje problema nije razvijeno i obuhvata procese razvoja ili projektovanja rešenja, postizanja saglasnosti u vezi sa rešenjem i odobravanja rešenja. Retrospektivna i konkurentna standardizacija mogu dovesti do toga da se u standardima nalaze zastarela ili prevaziđena rešenja, dok u slučaju anticipatorne standardizacije može dodi do usvajanja nedovoljno proverenog rešenja 5. Objasni razliku između formalne, consortia based i standardizacije u okviru kompanija? Formalne organizacije razvijaju i donose de jure standarde, zatim poslovne asocijacije, konzorcijumi i fore de facto standarde, a standardi donešeni izvan formalnih i neformalnih organizacija su ad hoc de facto standardi. (???) De jure standardi su nastali od strane formalnih organizacija, consortia based(doneseni od strane konzorcijuma) su de facto, a standardi u okviru kompanije su vlasnicki de facto standardi (licencirani su od strane pojedinih kompanija)

  • www.puskice.org

    6. Šta su formalne organizacije za standardizaciju? Nabroj nekoliko formalnih organizacija za standardizaciju. Formalne organizacije za standardizaciju (Formal Standardization Organizations FSOs) razvijaju de jure standarde. Primeri formalnih organizacija za standardizaciju su:

    Na međunarodnom nivou: o ISO – Međunarodna organizacija za standardizaciju o IEC – Međunarodna elektrotehnička komisija o ITU – Međunarodna unija za telekomunikacije

    Na regionalnom nivou: o ETSI – Evropski institut za standardizaciju u telekomunikacijama o CENELEC – Eevropski komitet za standardizaciju u elektrotehnici o CEN – Evropska organizacija za standardizaciju o ...

    Na nacionalnom nivou o BSI – British Standards Institution o ANSI – Američki Nacionalni institut za standarde

    7. Šta su neformalne organizacije za standardizaciju? Nabroj nekoliko neformalnih organizacija za standardizaciju. Neformalne organizacije za standardizaciju razvijaju de facto standarde. Ti standardi su nastali pod okriljem poslovnih asocijacija, konzorcijuma ili fora. Primeri konzorcijuma: Bluetooth Consortium, DVD forum, Wi-Fi Aliance, W3C Ecma International... 8. U čemu je razlika između de facto i de jure standarda? Prema načinu nastanka sve standarde možemo podeliti na de jure i de facto standarde. De jure standardima se smatraju standardi koji su nastali pod okriljem nacionalnih, regionalnih ili međunarodnih organizacija za standardizaciju ili drugim rečima koje su odobrile formalne organizacije za standardizaciju. De facto standardizacija je standardizacija koja se odvija izvan organizacija za standardizaciju i državnih tela. De facto standardi su standardi koje su razvile ili koji su nastali pod okriljem poslovnih asocijacija, konzorcijuma ili fora. De facto standardi mogu biti vlasnički (standardi sa licencom) i otvoreni. Standardi sa licencom su najčešde tehnički standardi koje razvija kompanija ili grupa kompanija i u njemu uspostavlja novi dizajn, na koji ima patentna prava, štiti prava korišdenja i/ili ima autorska prava, sa ciljem da ubedi druge kompanije da koriste isti dizajn. 9. Kakvi standardi mogu biti sa stanovišta dostupnosti javnosti? Sa stanovišta dostupnosti sve standarde možemo podeliti na:

    Slobodno i besplatno dostupne (svi standardi ETSI su besplatno dostupni na internetu)

    Dostupne uz nadoknadu (u vedini nacionalnih organizacija za standardizaciju i međunarodnih organizacija za standardizaciju)

    Nedostupne javnosti (standardi koji definišu kriterijume za dodeljivanje zvezdica vrhunskim restoranima kompanije Michelin, standardi industrijskih konzorcijuma)

  • www.puskice.org

    10. Kakvi standardi mogu biti sa stanovišta mogudnosti učešda u razvoju? Prema objektu ili predmetu standardizacije standardi se mogu podeliti na standarde za:

    Proizvode

    Usluge

    Procese

    Sisteme

    Sisteme menadžmenta

    ... 11. Kako se standardi mogu podeliti prema ekonomskim problemima koje rešavaju? Mogu se podeliti u nekoliko grupa:

    Standardi koji rešavaju probleme kompatibilnosti i uspostavljanja interfejsa

    Standardi koji definišu minimum kvaliteta ili bezbednosti

    Standardi koji rešavaju problem velikih različitosti

    Standardi koji pružaju informacije ili standardi za merenja 12. Šta nazivamo instalisanom bazom u standardizaciji i koji su mogudi efekti instalisane baze? Objasni na primeru QUERTY tastature. 13. Šta je fenomen lock-in? Zašto do njega dolazi? Objasni na primeru QUERTY tastature. Broj korisnika jednog standarda se naziva instalisanom bazom. Jednom kada je instalisana baza stvorena, korisnici ostaju verni određenom standardu i kada rešenje postane tehnološki zastarelo ili kada novo bolje rešenje postane dostupno. U ovim slučajevima konverzija standarda postaje skupa, a neizvesnost oko toga da li de korisnici prihvatiti novi standard postaje osnova za odustajanje od novog rešenja. Ovaj fenomen se naziva lock-in, a slučaj QWERTY tastature ga najbolje opisuje – konverzija standarda ili prelazak na novi pogodniji dizajn tastature bi zahtevala skupe i dugotrajne kurseve za daktilografe koji su se navikli na QWERTY tastature. 14. Šta je dominantan dizajn? Kako nastaje dominantni dizajn? Objasni na primeru QUERTY tastature. Dominantan dizajn je „osoben način pružanja generičke usluge ili funkcionisanja koja je dostigla i održala najviše prihvatanja na tržištu u značajnom vremenskom periodu.“ Korisnici određuju šta de biti dominantni dizajn. U slučaju QWERTY tastature iako je postojalo bolje rešenje za dizajn tastature, ono nije prihvadeno. Velika instalisana baza se navikla na QWERTY tastature i novo, bolje rešenje nije prihvatila. Tako su korisnici odlučili da QWERTY tastatura bude dominantni dizajn. 15. Objasni fenomen bandwagoninga. Objasni na primeru QUERTY tastature. Jednom kada određeni broj korisnika prihvati da primeni ili implementira određeno rešenje, ostali teže da prihvate isto rešenje. Ovaj fenomen se zove bandwagoning. U primeru QWERTY tastature vidimo da, iako je August Dvorak projektovao tastaturu koja omogudava da se 70% rada odvija na područjima tastature koja su najudobnija za ljudsku ruku

  • www.puskice.org

    (QWERTY samo 32%), ovo rešenje nije prihvadeno. Fenomen bendvagoninga je doveo do toga da dominantni dizajn postane lošije rešenje. 16. Kako kompanija dolazi do standarda koji su joj potrebni? Nacrtaj šemu i objasni. Ako kompanija ima zajednički problem ili problem povezanih ili međuzavisnih proizvoda, procesa ili sistema koji nisu usklađeni, a rešavanje zajedničkog problema je namenjeno znatnom (vedem, značajnijem) broju strana uz očekivanje da se rešenja primene višekratno ili stalno tokom određenog perioda, tada de kompanija razmotriti potrebu za standardom. Kompanija svoju potrebu može zadovoljiti korišdenjem eksternog standarda ako postoji i ako je dostupan. Ako takav standard ne postoji, organizacija može sama razviti standard. Međutim ako su kompaniji za rešenje problema potrebne i druge strane da bi razvila rešenje kompanija može razmotriti koje strane (i njihove interese) treba uključiti u proces standardizacije. Kompanija može odlučiti da standard razvije i/ili donese u saradnji sa drugim kompanijama tako što de isključiti druge zainteresovane strane – ovakvu standardizaciju nazivamo standardizacija zasnovana na kooperaciji. Ako standardizacija zasnovana na kooperaciji nije adekvatno rešenje, kompanija može predložiti razvoj i/ili donošenje konkretnog standarda formalnoj organizaciji za standardizaciju ili poslovnoj asocijaciji, konzorcijumu ili fori ako takva postoji. Ako formalna organizacija za standardizaciju prihvati predlog, formira se radna grupa pri tehničkom komitetu koja treba da pripremi predlog. Ako organizacija odluči da standard razvija u postojedoj poslovnoj asocijaciji, konzorcijumu ili fori to je de facto standardizacija. Međutim ako ne postoji odgovarajuda poslovna asocijacija ili postojeda nije zainteresovana da razvija standard koji je neophodan kompaniji, kompanija može osnovati svoju asocijaciju samo za potrebe razvoja konkretnog standarda. De facto standardizacija bez učešda organizacije za standardizaciju(poslovne asocijacije, konzorcijuma ili fore) naziva se ad hoc de facto standardizacija.

  • www.puskice.org

    17. Šta je ad hoc de facto standardizacija?Objasni na primeru iz studije slučaja Standardizacija vijaka De facto standardizacija bez učešda formalnih i neformalnih organizacija za standardizaciju(poslovne asocijacije, konzorcijuma ili fore) naziva se ad hoc de facto standardizacija. Mudsli se zalagao za unifikaciju vijaka. Tada su vijci proizvođeni samo za poznate kupce i po njihovim zahtevima, a standardi koji su tada bili razvijani odnosili su se na svaku radionicu pojedinačno. Jozef vajtvrth je sakupio različite primere vijaka, našao prosečne veličine i svoje rezultate predstavio Udruženju građevinskih inženjera. U narednih 20 god taj standard su prihvatile mnoge radionice i fabrike vijaka u Evropi. 18. Objasni vezu standarda i tržišta. Nacrtaj i svaku vezu objasni pomodu primera. Standardi uspostavljaju tržište – Pojava standarda sistema menadžmenta kvaliteta, životne sredine, bezbednosti i zaštite zdravlja na radu ... dovela je direktno do stvaranja tržišta konsultantskih usluga i usluga sertifikacije sistema menadžmenta standardi DVD foruma su u velikoj meri oblikovali ponašanje na tržištu digitalnih višenamenskih diskova tako da se ulazak na ovo tržište odvijao manje

  • www.puskice.org

    više preko njih. Ovi standardi su uspostavili okvir za tržište, tako što su udruživanjem kompanija u konzorcijum, sprečili pristup ovom tržištu za mnoge manje kompanije. Američki standardi za bezbednost putničkih vozila definisali su vrednosti bezbednosnih karakteristika o performansi koje jedan automobil mora zadovoljiti. Sa druge strane, tržište generiše potrebu za standardima, npr ISO ne razvija standarde po nekom svom planu, ved reaguje na zahteve tržišta. Na primeru borbe standarda HD_DVD i BlyRay videli smo da je tržište odredilo čiji standard de postati industrijski. Dimenzije vijaka koje su se ved nalazile na tržištu bile su osnova za rešenje koje se našlo u standardima za vijke. Postoje različiti mehanizmi za radvoj standarda i te mehanizme su uspostavile interesne grupe na tržištu. Interesne grupe na tržištu se udružuju da bi stvorile standard.

    19. Objasni šta su osnovni ekonomski efekti standarda koji rešavaju probleme kompatibilnosti i uspostavljanja interfejsa Ključni ekonomski efekti koji se vezuju za ove standarde su : eksterni efekti mreža, troškovi zamene, razvoj tržišta komplementarnih proizvoda, prenosivost i povezivanje. 20. Šta su direktni, a šta indirektni eksterni efekti mreža u standardizaciji? Direktni eksterni efekti mreža predstavljaju koristi koje korisnik ima od postajanja mreže drugih korisnika i uspostavljanja mreže sa drugim korisnicima. Primeri ove korisnosti mogu se nadi u mreži korisnika mobilne telefonije, interneta i smart telefona. Korisnici softverske aplikacije za besplatno telefoniranje de pozitivne eksterne efekte mreže videti kao broj korisnika sa kojima mogu besplatno komunicirati, da bi to bilo mogude svi korisnici u mreži su oni koji imaju smart telefon i instaliranu aplikaciju. Indirektni efekat uspostavljene mreže se ogleda kroz bududu tražnju i dinamiku tržišta. Npr. Korisnik koji kupi konzolu određenog proizvođača očekuje da de modi da kupi aktuelne igrice u određenom vremenskom periodu. Kako mreža korisnika raste tako de rasti i direktni i indirektni eksterni efekti mreže. Veda mreža de privudi više novih korisnika, više novih korisnika dovešde do razvoja i vedih indirektnih efekata.

  • www.puskice.org

    21. Objasni šta su troškovi zamene i kako utiču na razvoj novih standarda? Troškovi zamene su gubici koje korisnik ima kao rezultat promene isporučioca ili dobavljača, brenda ili robne marke ili proizvoda. Najčešde se izražavaju u novcu ali mogu biti i psihološki, izraženi u vremenu ili radu. Mnoge kompanije se štite od ovih troškova tako što sprečavaju korisnike da koriste proizvode od konkurenata (npr nadoknade za raskidanje ugovora operatera mobilne telefonije). Sve troškove zamene možemo podeliti na: troškove transakcije, troškove učenja i veštačke ili troškove lojalnosti. Transakcioni troškovi su troškovi prelaska na novi proizvod ili mrežu. Troškovi učenja su troškovi koje korisnik ima kada mora da stekne određena znanja ili veštine da bi prešao na novi proizvod. Veštački troškovi zamene ili troškovi lojalnosti nastaju u uslovima kada proizvođač želi da vezuje korisnike za svoju mrežu. Troškovi zamene su prepreka korišdenju novih tehnologija i uspostavljanju novih standarda i zbog toga se susredemo sa pojavom da je veliki broj standarda zastareo. 22. Objasni ulogu troškova zamene u fenomenu lock-ina. Objasni na primeru QUERTY tastature. Velika instalisana baza u slučaju QWERTY tastature dovela je do fenomena lock-in-a gde su korisnici standarda ostali verni tom standardu čak i kad je rešenje postalo tehnološki zastarelo a novo je postalo dostupno. Konverzija standarda ili prelazak na novi pogodniji dizajn tastature bi zahtevala skupe i dugotrajne kurseve za daktilografe koji su se ved navikli na QWERTY tastature.(troškovi učenja) 23. Objasni uticaj standarda na razvoj tržišta komplementarnih proizvoda. Objasni na primeru studije slučaja HD-DVD i Blu Rey Standardi kompatibilnosti uspostavljaju i razvijaju tržište za komplementarne proizvode. Kompatibilnost čini komplementarne proizvode dostupnim uvelikom broju i smanjuje cenu proizvoda. Dalje, velike zalihe omogudavaju proizvođačima postizanje ekonomije obima, što rezultira niskim troškovima proizvodnje. Druge prednosti uključuju uštede u troškovima edukacije, kao i vedu dostupnost obučenih ljudi koji su upoznati sa standardima i njihovim eventualnim izmenama, koji ih koriste i obavljaju održavanje proizvoda. 24. Objasni uticaj standarda na prenosivost i povezivanje. Objasni na primeru studije slučaja HD-DVD i Blu Rey Prenosivost. Standardi kompatibilnosti omogudavaju korišdenje komplementarnih proizvoda više osnovnih proizvoda. Ova pojava se naziva prenosivost. U studiji slučaja o borbi standarda se vidi da je SONY, prihvatanjem DVD standarda i ugrađivanjem DVD plejera u svoje konzole za igranje, ostvario efekat prenosivosti za korisnike. Kada isti standard usvoje različiti proizvođači, onda su korisnici manje vezani za jednog proizvođača i mogu da biraju proizvod na tržištu u skladu sa svojim potrebama i očekivanjima. Povezivanje. Standardi kompatibilnosti dozvoljavaju da različiti osnovni proizvodi budu povezani u mrežama. Tako se povedavaju direktne dobiti od korišdenja osnovnih proizvoda i mogudnosti da se podele komponente. Npr slušalice koje je proizveo Samsung, funkcionisade i na HTC telefonu.

  • www.puskice.org

    25. Ekonomski efekti standarda koji definišu minimum kvaliteta ili bezbednosti. Kupci su suočeni sa situacijom da na tržištu ima mnogo istih proizvoda različitih proizvođača i mnogo sličnih proizvoda (supstituta). Dva fenomena su ovde bitna:

    Kupac ili korisnik ne zna šta je proizvod višeg kvaliteta. Loše može biti dobro.

    Proizvođač poseduje mnogo više informacija od kupca. Ovaj fenomen nazivamo informacionom asimetrijom.

    U ekonomiji je poznat Gershamov zakon koji se može jednostavno opisati kao: loše donosi dobro. 26. Objasni pojam informacione asimetrije. Koji standardi i kako mogu pomodi da se spreči informaciona asimetrija? Informaciona asimetrija između kupca i prodavca, kao i nesposobnost kupca da pravi razliku između proizvoda po kvalitetu, dovodi do toga da proizvođač robe visokog kvaliteta ne može da se održi na tržištu zbog cene. Proizvođači robe lošeg kvaliteta i niskih cena dovode do toga da se sa tržišta povlače proizvođači robe visokog kvaliteta. Ovaj problem rešavaju standardi koji definišu zahteve za minimum kvaliteta proizvoda, procesa ili sistema. Postoje standardi koji definišu različite kvalitete proizvoda. Brojni sektorski ekološki standardi koji propisuju maksimalne dozvoljene količine štetnih materija kojima kompanije mogu zagaditi životnu sredinu. 27. Šta su pozitivni efekti standarda koje rešavaju problem postojanja velikih različitosti? Pozitivni efekti su pre svega u ekonomiji obima, smanjenje troškova proizvodnje po jedinici proizvoda – smanjenje troškova nabavke, masovna proizvodnja i masovna distribucija. Pozitivni efekti postojanja ovakvih standarda u obezbeđivanju fokusau ranim fazama inovacija mogu značajno smanjiti troškove lutanja u razvoju novog ili inoviranog proizvoda 28. Šta su negativni efekti standarda koje rešavaju problem postojanja velikih različitosti? Negativni efekti mogu biti smanjenje izbora na tržištu, porast cena i nemogudnost nalaženja na tržištu „nestandardnih proizvoda“, smanjene mogudnosti malih kompanija da konkurišu velikim, smanjena mogudnost radikalnih inovacija. 29. Ekonomski efekti standarda koji pružaju informacije i standarda za merenja Standardi koji pružaju informacije ili standardi za merenja predstavljaju hibride standarda za rešavanje problema kompatibilnosti i uspostavljanja interfejsa, za definisanje minimuma kvaliteta ili bezbednosti i za rešavanje problema velikih različitosti. Standardi koji definišu kvalitet goriva obezbeđuju informacije o karakteristikama pojedinih tipova goriva. Direktan efekat je ekonomija obima. Merni standardi služe kao osnova za utvrđivanje usaglašenosti sa specifikacijama koje su definisane u standardu. U ključne efekte ovih standarda možemo svrstati smanjenje informacione asimetrije, smanjenje transakcionih troškova, ekonomiju obima i komercijalizaciju novih tehnologija.

  • www.puskice.org

    30. Strategije kojom se postiže konkurentnost kompanije zasnovane na standardizaciji. Ključne strategije standardizacije kompanije se mogu definisati kao:

    Strategija pozicioniranja. Kompanija mora odlučiti da li želi da usvoji standard razvijen od strane druge kompanije ili da razvije sopstveni. Zatim mora i da se opredeli da li de izabrani standard biti vlasnički ili otvoren standard. Ukoliko se odluči na uspostavljanje novog standarda mora da razmotri sve neophodne strategije koje de joj obezbediti uspešnost u uvođenju standarda. Prva strategija uzima u obzir pravo vreme, taktiku i formu saradnje sa drugim kompanijama

    Strategija maksimiziranja profita. Kompanija bi trebalo da razmotri mogude strategije maksimiziranja profita za povedanje svog udela na tržištu bez obzira na to da li standard uspostavlja sama ili u saradnji sa drugim kompanijama. Mnoge kompanije se odlučuju da dele veliko tržište umesto da imaju monopol nad manjim. Izbor de zavisiti od stepena vlasništva nad standardima i kao rezultat toga kompanija de imati otvoren ili vlasnički standard

    Strategije za efikasno takmičenje. Kada je standard uspostavljen na tržištu kompanije razvijaju strategije za efikasno takmičenje na tržištu konkurencije u okviru granica koje je postavio standard. Ove strategije su poznate kao nastavak strategija i one uključuju:

    o Povedanje kontrole vlasništva nad standardom o Povedanje kompatibilnosti o Tehnološki razvoj o Kreiranje dopunske imovine o Razvoj novih proizvoda i o Standardne i vertikalne integracije

    Strategija prihvatanja i učenja. Mnoge organizacije nisu u stanju da se nametnu u procesu standardizacije i njihova strategija standardizacije se zasniva na prihvatanju standarda i poboljšavanju performansi.

    31. Razvoj standarda na nivou kompanije uključuje tri osnovna oblika. Koja?

    Razvoj standarda za korišdenje samo u okviru organizacije. Ovakve standarde imaju uglavnom velike kompanije, koje posluju na više lokacija, koje imaju franšize i sl. Svrha uspostavljanja internih standarda može biti različita. Npr, McDonald’s interni standardi obezbeđuju da je asortiman i kvalitet proizvoda koji se nude u ovom lancu sličan, a usluge, način rada menadžmenta i zaposlenih i način obučavanja i izbora zaposlenih je skoro identičan u svim restoranima.

    Razvoj i donošenje standarda koji de se koristiti u odnosima organizacije sa drugim organizacijama (npr kompanije i njenih poslovnih partnera). Značajno vedi broj kompanija u uređivanju odnosa sa svojim isporučiocima, korisnicima i poslovnim partnerima razvija svoje standarde. U svrhe obezbeđenja kvaliteta mnoge velike kompanije razvijaju interne standarde koji se odnose na kvalitet ulazmih sirovina ili komponenti.

    Razvoj i donošenje standarda sa ciljem da postanu sektorski ili industrijski standardi. Kompanije mogu imati interes da razviju standard sa ciljem da taj standard prihvate druge kompanije u cilju širenja tržišta. Npr toshiba je razvila standard za HD višenamenski disk i ponudila ga DVD forumu. DVD forum je prihvatio taj standard kao svoj i tako je nastao HD-DVD.

  • www.puskice.org

    32. Koji oblik, u opštem slučaju, mogu imati standardi kompanije?

    Veze sa jednim ili više eksternih standarda koje je organizacija zvanično usvojila. Npr organizacija može usvojiti jedan ili više standarda koji se odnose na izradu tehničkih crteža kao celinu i proglasiti ga svojim internim standardom

    Kombinacije eksternih standarda. Npr organizacija može prihvatiti više standarda ili njihovih delova i napraviti svoju kombinaciju

    Modifikacije eksternog standarda. Npr organizacija može preuzeti eksterni standard i prilagoditi ga svojim potrebama

    Delova eksternih standarda. Npr organizacija može usvojiti pojedine delove eksternog standarda

    Koji je nastao na osnovu standarda ili dokumenata drugih kompanija. Npr kompanija može prihvatiti standarde kvaliteta konkretne kompanije i tržištu isporučivati proizvode u skladu sa tim standardom

    Standardi koji su nastali u samoj kompaniji 33. Prepreke koje sprečavaju kompanije da imaju koristi od standardizacije.

    Svest. Veliki broj kompanija nije svestan da rešenja problema sa kojima se susredu postoje u standardima, kao ni koristi koje kompanija može imati od standardizacije

    Interes. Kompanije nisu svesne značaja koje standardi mogu imati za njihovo poslovanje

    Nesnalaženje u svetu standardizacije. Nije lako razumeti složen i dinamičan svet standardizacije. Čak i ako su kompanije svesne značaja standarda za poslovanje, one imaju problem da pronađu i pribave standard koji im je potreban, čak i ako in postoji.

    Dolazak do standarda. Čak i ako je organizacija svesna koristi koje bi mogla imati od standarda, mnogi standardi nisu javno dostupni ili je nadoknada za njihovo korišdenje skupa.

    Razumevanje standarda. Standardi su pisani tako da ih nije lako razumeti. Mnogi standardi definišu zahteve ali ne i način na koji ti zahtevi mogu biti ispunjeni. Zbog toga korisnik standarda zahteve mora tumačiti u skladu sa kontekstom u kojem ih primenjuje. Organizacije često traže usluge konsultanata u primeni zahteva standarda. Razumevanje ovih standarda zahteva specifična stručna znanja.

    Implementacija standarda. Mnoge kompanije imaju potrebu za pomodi kada treba da primene zahteve ili smernice standarda u kontekstu svog poslovanja. Čak i kada u kompaniji razumeju zahteve standarda primena standarda može naidi na otpore u organizaciji.

    Evaluacija. Mnoge organizacije ne razumeju da implementacija standarda treba da dovede do poslovnih koristi koje moraju da budu uočene i vrednovane.

    34. Šta može sprečavati kompanije da imaju koristi od toga da se uključe u procese standardizacije.

    Svest. Kompanije nisu svesne mogudnosti da budu uključene u procese razvoja rešenja, usaglašavanja rešenja i donošenja standarda u formalnim i neformalnim organizacijama za standardizaciju.

    Interes. Kompanije ne prepoznaju svoj poslovni interes i potencijale za poslovnu korist od uključenja u procese standardizacije

    Uočavanje mogudnosti. Kompanije nisu u mogudnosti da uoče odgovarajudi proces standardizacije ili organizaciju za standardizaciju kojoj bi se priključili.

  • www.puskice.org

    Uključivanje. Kompanije ne uspevaju da se priključe odgovarajudem procesu standardizacije

    Efektivno uključivanje. Čak i kada uspeju da se priključe odgovarajudem procesu standardizacije kompanije nisu u mogudnosti da ostvare uticaj na rešenje koje je u osnovi standarda

    Evaluacija. Organizacije nisu u mogudnosti da uoče poslovne koristi od uključivanja u procese standardizacije.

    35. Dobre strane de facto standardizacije – aspekt kompanije.

    Mogudnost usredsređivanja na proizvode, procese ili oblasti koje nisu među prioritetima strana uključenih u formalnu standardizaciju

    Brži razvoj standarda nego u okviru formalne standardizacije što je naročito bitno u obezbeđenju prednosti u plasmanu na tržište

    Standardi se formiraju da bi se postigla ekonomska korist

    Dogovori oko konačnih rešenja se mnogo lakše i brže postižu kada je jasan ekonomski interes strana u procesu standardizacije

    Postoji mogudnost donošenja više standarda koji se odnose na isti entitet što može povedati mogudnost izbora na tržištu

    Pri donošenju standarda preovlađuje otvoreni ekonomski pristup nasuprot političkom i lobirajudem pristupu u okviru formalne standardizacije

    36. Loše strane de-facto standardizacije – aspekt kompanije.

    Svaki konzorcijum želi da njihov standard postane jedini, koji tada poprima ulogu industrijskog standarda i obezbeđuje veliku tržišnu prednost članicama konzorcijuma. U borbi standarda koriste se različite strategije i taktike da bi se tržište navelo da prihvati standard konzorcijuma. Nisu sve strategije i taktike etične

    Poslovna odluka kompanije ili konzorcijuma je da li de određeni standard definisati pre ili posle uvođenja nove etehnologije na tržište. Veoma često standardi se odnose samo na tehnološku platformu za korišdenje određene tehnologije, čijim prihvatanjem druge kompanije pored primene standarda često moraju da koriste određene komponente ili resurse koje nabavljaju od kompanija članica konzorcijuma. Osim toga, nije dovoljno samo da se određeni standard uspostavi ved je potrebno obezbediti kontinuitet u njegovoj primeni.

    Gubitnik u takmičenju standarda obično gubi prednost prvog na tržištu što dovodi u pitanje njegov opstanak. Pobednik postavlja ograničenja koja gubitnik treba da ispoštuje savlađivanjem tehnoloških razlika čime znatno troši svoje resurse.

    Zahteva visok nivo posvedenosti i velike investicije kompanija, bez garancija da de pobediti u takmičenju standarda i povratiti uložena sredstva.

    Proces borbe standarda je dugotrajan i neizvestan. Može se desiti da tržište prihvati više standarda što može dovesti do fragmentacije tržišta sa malom instalisanom bazom. Ovo može dovesti do visoke cene proizvoda s obzirom da nije mogude dostidi ekonomičnost. Standardi sa manjom instalisanom bazom imaju manje komplementarnih proizvoda što smanjuje mogudnost izbora na tržištu.

    Pobednik u borbi standarda ne mora uvek biti standard koji u svojoj osnovi ima naprednije rešenje. Fenomen bendvagoninga može dovesti do toga da dominantni dizajn postane lošije rešenje (QWERTY tastatura)

  • www.puskice.org

    37. Prednosti formalne standardizacije – aspekt kompanije.

    Uticaj na sadržaj standarda

    Pristup specifikacijama na samom početku

    Smanjenje komercijalnih razlika kroz manje troškove razmene

    Poboljšanje sposobnosti da se identifikuju bududi trendovi u oblasti

    Razvoj sopstvenih kadrova, koji dobijaju priliku da rade sa kolegama u oblasti

    Prilika da se učestvuje u ekskluzivnim događajima kao što su radionice i konferencije

    Mogudnost da se učestvuje u promociji standarda

    Informacije je mogude dobiti direktno iz izvora

    Kontakti sa drugim specijalistima u industriji 38. Nedostaci formalne standardizacije – aspekt kompanije.