1. Stara Knjizevnost Bliskog i Dalekog Istoka

7/29/2019 1. Stara Knjizevnost Bliskog i Dalekog Istoka

1/23

1

1. STARA KNJIEVNOST BLISKOG I DALEKOG ISTOKA

GILGAME

Izdava: SOUR Veselin Maslea, OOUR Izdavaka djelatnost, Sarajevo, 1985., 3. izdanje.

Preveo: Stanislav Preprek.

Ovaj ep nastao je prije vie od 3500 godina.

Engleski istraiva Austen Henry Layard (1817-1894) je 1845. zapoeo s

iskopavanjem breuljka kraj Nimruda (Mosul, Mezopotamija). On je uspio otkopati

Asurbanipalovu palau gdje je pronaao mozaike, skulpture, opeke sa slikama i ornamentima

u raznim bojama. 1849. nastavio je otkopavanje kod Kujundika gdje je prije njega otkopavao

Francuz Paul Emil Botta (1802-1870), te je otkrio Senaheribovu palau, koja se nalazila u

Ninivi. Uz tu palau je 1850. pronaao dvije dograene prostorije, u kojima je bila smjetena

Asurbanipalova biblioteka. Prema procjeni istraivaa, ova biblioteka je sadravala oko200000 knjiga, od kojih su mnoge imale kao listove na desetine, pa i stotine ploa. Te

glinene ploe su sadravale zapise iz medicine, astronomije, matematike, filozofije i

filologije, kao i razliita djela lijepe knjievnosti. Tu su pronaene i poznate liste kraljeva,

koje seu sve do legendarnog pretpotopnog vremena.

Hormuzd Rassam je na ruevinama Asurbanipalove biblioteke pronaao odlomak epa

o kralju Gilgameu ali on nije pronaen u cijelosti. George Smith (1840-1876) 1872. je

deifrirao one ploe o Gilgameu koje je Rassam poslao u London. On je i otkrio ostatak epa.Tvorcima klinastog pisma smatraju se Sumerci. Ovim pismom u razliitim razvojnim

fazama sluili su se i drugi narodi ovog podruja: Akadijci, Babilonci, Asirci, Elamci,

Amoriani, Mitani, Uratejci, Kapadokijci, Ugariani, Hetiti, Perzijanci, Armenci i jo neki

drugi. Najstariji sumerski pisani spomenici potiu iz vremena oko 3500. g. pr. Kr.,a sredita

njihove kulture bili su gradovi Ur i Uruk.

Pismo je Sumeraca bilo u poetku izrazito slikovno s oko 1500 znakova. Oko 3000. g.

pr. Kr., dobilo je svoj karakteristian klinasti oblik po trobridnom tapiu kojim su se ti znaciutiskivali u mekane glinene ploe. Te ploe su zatim bile peene i tako postale trajne.


2/23

2

Najvrjednija djela mezopotamske knjievnosti su eposi. Njihov postanak see u

najstarija vremena sumerske kulture, a nastali su uglavnom od himni i molitava raznim

bogovima.Najvrjedniji je s umjetnike strane ep o kralju Gilgameu na dvanaest ploa

(pjevanja).

PRVA PLOA

Na poetku ploe opisan je utvreni grad Uruk i njegov kralj Gilgame. On vlada kao

silnik i narod trai od bogova da stvore junaka koji e ga savladati. Po zapovjedi Anua, boga

neba1, boginja Aruru

2ga naini od blata ovlaivi ga pljuvakom. To je novi junak Enkidu.

Jeo je travu i pio vodu zajedno sa poljskim ivotinjama. Nekom je lovcu zasipao jame i

unitavao postavljene zamke. Ovaj se pridrui Gilgameu, koji mu dade mladu enu da svojim

arima zavede Enkidua i tako ga odvoji od stoke. Tako se sve i dogodi. ena opisuje EnkiduuGilgamea i njegovu snagu a Enkidu odlui da se s njim bori. Zajedno sa enom stie u Uruk,

gdje ih narod sveano doeka. Meutim, Gilgame je sanjao udan san. Po tumaenju Riat,

njegove majke, on je sanjao da e pobijediti jednog junaka koji e mu poslije borbe postati

prijatelj i brat.

DRUGA PLOA

U se dijelu opisuje sastanak Enkidua s Gilgameomi njihova borba u kojoj pobjeuje

Gilgame. Posredstvom njegove majke oni postaju prijatelji i braa. U drugom dijelu

Gilgame poziva Enkidua da zajedno pou u Cedrovu umu3i ubiju njena uvara, stranoga

Humbabu, koji je uvrijedio amaa, boga sunca, pa neprestano uznemiruje i stanovnike.

TREA PLOA

Enkidu ezne za stepom, naputa Gilgameovu palau i vraa se poljskim ivotinjama.

Gilgame je zbog toga alostan i odlui da ga potrai. Enkidu proklinje lovca i enu to su ga

odvojili od stoke. ama, bog sunca, ukori ga zbog toga, jer ga je ena upoznala s radostimaivota. U to dolazi Gilgame i obojica se vraaju u Uruk. Enkidu opisuje prijatelju svoj san u

kojem je bio baen u Podzemlje, gdje stanuju mrtvi. Kad ga je ugledala Eregikal, kraljica

podzemnog svijeta, naredila je pisarici da u glinu upie i njegovo ime. Slutei nesreu,

Gilgame savjetuje Enkidua da prinese rtvu sucu Utukiju, a da prinese maslac i med kao

rtvu bogu amau.

1 Anu. On je otac Ee, boga dubine. lan je prvog boanskog trojstva kojeg ine: Anu (nebo), Enlil (zrak i

zemlja) i Enki, kasnije Ea (voda). Samo ime Anu znai nebo. Nebeska majka, Antu, njegova je ena.2Aruru - boginja oblikovanja.

3Cedrova uma - dananji Libanon.


3/23

3

ETVRTA PLOA

ama, bog sunca, alje Gilgamea i Enkidua da ubiju stranog Humbabu jer ga je

uvrijedio. Gilgame to objavljuje knezovima u gradu. Njegova majka moli amaa da u borbi

pomogne njenom sinu. Gilgame i Enkidu dou do Cedrove ume iza koje se die Brijeg

bogova. Uz pomo amaa i ratnog boga Niniba, oni ubiju Humbabinog uvara ume. Enkidu

klone, a Gilgame ga hrabri i nagovara da pou dalje.

PETA PLOA

Dugo su putovali kroz Cedrovu umu ali Humbabu nisu sreli. Uveer zaspae. Enkidu

je sanjao kako njih dvojica stoje blizu vrha brda. U to se s vrha odlomi stijena i smrvi nekog

treeg. Gilgame protumai san kao povoljan: savladat e Humbabu! Opet su dugo putovali.

Slijedee noi Enkidu je sanjao kako je veliko nevrijeme, smrt pada s neba kao kia i nekog jeovjeka ubio grom. Gilgame tumai da e biti velika borba ali da e oni ipak pobijediti.

Zatim se penju na Brijeg bogova i nakon teke borbe ubijaju Humbabu. Pred samim vrtom

glas boginje Irnini, uvarice Brijega bogova, opominje ih da se vrate u Uruk jer 'onaj koji

pogleda lice bogova mora umrijeti'. Gilgame i Enkidu odlaze u Uruk nosei na koplju

Humbabinu glavu.

ESTA PLOA

Po povratku Gilgame opra svoje oruje i obue novu odjeu. Boginja Itar4 zove ga

da joj bude ljubavnik, ali on odbija i nabraja joj sva njena zla djela. Itarse potui ocu Anuu i

trai od njega da poalje arobnog bika koji bi ubio Gilgamea. Anu joj ispuni elju, ali

Gilgame i Enkidu svladaju bika. Itar se pope na zid grada Uruka i prokune Gilgamea.

Gilgame i Enkidu slave s narodom pobjedu nad nebeskim bikom.

SEDMA PLOA

Enkidu pria Gilgameu svoj posljednji san: zgrabio ga orao i odnio visoko a zatim gaispustio te se on razmrskao na tlu. On predosjea da taj san znai nesreu. I Gilgame uvia

da Enkiduu bogovi vie nisu naklonjeni.

Enkidu se razbolio i leao je dvanaest dana u groznici. Na kraju je prorekao svoju

smrt.

4Itar -boginja ljubavi, kerka Anua, boga neba, sestra amaa i ljubavnica mnogih bogova.


4/23

4

OSMA PLOA

Enkidu umire a Gilgame se, alostan, sjea sretnih dana koje je proveo s prijateljem.

est ga je dana i est noi oplakivao, a kad je vidio da on nee oivjeti, sedmi ga je dan

sahranio. Pun boli luta stepom i susree lovca. Jada mu se kako je izgubio prijatelja i kako se i

sam boji smrti.

DEVETA PLOA

Gilgame juri kroz stepu i hoe da ode do Utnapitima, svog praoca, od koga eli da

sazna kako se postie vjeni ivot. Utnapitim je prije opeg potopa5bio ovjek ali su ga

poslije bogovi uzdigli sebi i on sada uva otok ivota pokraj voda smrti. Gilgame je

jurei stigao do brijega Mau, na kojem je kapija kroz koju prolazi sunce. Nju uvaju ljudi-

korpioni, ovjek i ena. Na Gilgameovu molbu oni ga puste u mrani klanac. Dugo jeputovao kroz tamu, a kad je izaao na svijetlo, poklonio se amau, bogu sunca. Ovaj ga je

uputio do Vrta bogova, iza koga se nalaze Svjetsko more6

i Vode smrti, gdje na jednom otoku

ivi Utnapitim. Gilgame stie do Vrta bogova, iji cedrovi na sebi nose razne dragulje kao

plodove.

DESETA PLOA

Ulaz u Vrt bogova uva boginja Siduri Sabitu. Njoj Gilgame opisuje svoju bol za

prijateljem Enkiduom i moli je da je pusti u Vrt da potrai Utnapitima. Ona ga odvraa jer

'kad su bogovi stvorili ljude, za njih su odredili smrt, a ivot zadrali za sebe'. Savjetuje mu da

se vrati u Uruk i da uiva u radostima ivota. Ali on je uporan i Siduri Sabitu poputa. Otvara

mu vrata i upuuje ga Ur-anabiju, Utnapitovom laaru. Gilgame dugo trai laara i, ne

naavi ga, razbija sanduke s kamenjem koji su sluili kao prijevoz preko brzih Voda smrti.

Kad ga konano nae, laar pristaje da ga poveze. Sada, umjesto sanduka s kamenjem treba

ponijeti sto dvadeset dugih i zailjenih drvenih stupova. Gilgame ih nasijee, donese na lau

i, zabijajui ih u pliak Voda smrti, dovede lau sretno do Otoka ivota. Tu ga doeka

Utnapitim i Gilgame mu opie svoj dugi put. Doao je da mu Utnapitim kae kako postii

besmrtnost. Utnapitim mu odgovara da ovjeku nije dosuen vjeni ivot.

5Ova legenda prisutna je u mnogim kulturama, a da se doista neto dogodilo potvruju i znanstvena istraivanja.

Znanstvenici pretpostavljaju da se potop mogao dogoditi na mjestu gdje je danas Crno more.6Svjetsko more. Vjerovatno se misli na Sredozemno more, jer je ono bilo jedino veliko more kojeg su

Mezopotamci mogli poznavati.


5/23

5

JEDANAESTA PLOA

Utnapitim opisuje Gilgameu potop koji je, na Itarin savjet, poslao bog Bel, vladar

zemlje i zraka. Ea, vladar dubine, je o tome obavijestio Utnapitima i naredio mu da sagradi

lau i u nju sakupi svu rodbinu i sjeme svega ivog. Zatim Utnapitim slikovito opisuje sam

potop koji je trajao est dana. Sedmi dan je kia prestala i pojavilo se sunce. Laa se

zaustavila na brdu Nisir. est dana su bili na tom brdu. Sedmog dana su poslali goluba da vidi

ima li jo negdje ivota. Golub se vratio to znai da ivota nije bilo. Zatim su pustili lastavicu

ali i ona se vratila. Napokon su poslali gavrana. Voda se tada ve bila dobrano povukla i

gavran se nije vraao to e rei da je naao kopno. Kada su napokon izali iz lae, bog Ea

Utnapitimu je i njegovoj eni dodijelio vjeni ivot.

Utnapitim savjetuje Gilgameu da se vrati kui. Pri polasku, na nagovor ene,

Utnapitim mu odaje tajnu o travi koja raste na dnu slatkovodnog mora7a ovjeku daje

besmrtnost ako okusi od nje. Gilgame zajedno s laarom ide na put. Kad je doao do mjesta

gdje se nalazi ta trava, uzeo je teki kamen i tako brzo zaronio. Pronaao je travu i odluio da

od nje ne jede prije nego li je podijeli s ostalima u Uruku. Ali dok se kupao u jezeru, doulja

se zmija i ukrade mu je. Gilgame se s laarom vraa u Uruk. Pokazuje mu grad i predlae da

se nastani u njemu.

DVANAESTA PLOAGilgame nema mira. Poziva arobnjake i sveenike i trai od njih da mu pozovu

Enkiduov duh. Oni ga alju u Podzemni svijet. Kad je stigao tamo, pokucao je na vrata i

vratar ga je proveo kroz sedam kapija dok nije doao do boginje Erekigal, kraljice zemlje i

podzemnog svijeta, i od nje traio da razgovara s Enkiduom. Ali to nije bilo mogue.

Po povratku iz podzemlja, na Gilgameovu molbu, bog Ea mu omoguuje da vidi

Enkiduovu sjenu te da razgovara s njom. Enkidu mu ne otkriva tajnu ivota i smrti jer ako

bih ti otkrio zakon zemlje koju sam vidio, ti bi sjeo i zaplakao. Na ponovnu Gilgameovu

molbu Enkidu mu opisuje svoje stanje i nestaje prije nego to je Gilgame mogao da ga ita

pita.

Gilgame se vraa u Uruk i umire u svojoj palai dok je spavao.

7 Kaspijsko jezero?


6/23

6

VEDE

Budui da se religijski elementi proimaju kroz indijsku knjievnost i filozofiju, zaVedemoemo rei da su osnova vjerskog i filozofskog miljenja u Indiji. One sadre molitve,

propise o ceremonijama, rtvama itd. Za indijsko uenje u najkraim crtama moemo rei da

govori o postojanju jedne ope supstancije iz koje sve postaje i nestaje. Proizvodi ove

supstancije su s jedne strane bogovi, a s drugeivotinje i anorganska priroda. Izmeu

bogova i ivotinja nalazi se ovjek. ovjekov cilj je da svijest identificira sa supstancijom

putem molitve, prinoenjem rtava i strogim ispatanjem, i putem filozofije bavei se istom

milju.Rije Veda dolazi od korijena vid koji je sauvan i u naoj rijei vidjeti, ali je

znaenje preteno znati.

Pod pojmom Veda podrazumijeva se itava knjievnost jednog velikog povijesnog

razdoblja. Prema teoriji zapadnih uenjaka, najstarije himne nastale su oko polovice drugog

tisuljea pr. Kr.

Trajanje starijeg vedskog razdoblja, za kojim slijedi razdoblje starijih Upaniada,

rauna se redovito do 8. st. pr. Kr. U Indiji su do danas Vedeostale ivo ishodite knjievnograda, izuzevi svjetovnu beletristiku. Vedska knjievnost prvog razdoblja od najmanje 1000.

godina razvrstana je pod etiri naslova: Rig-Veda, Yagjur-Veda, Samo-Veda iAtharva-veda.

Rig-Veda je najstarija zbirka pjesama poredanih u grupe prema bogovima kojima su

posveene i prema brahmanskim obiteljima iz kojih su otekle. Ona se sastoji iz vie od 1000

himni.

Yagjur-Veda takoer ukljuuje pjesnike dijelove izRig-Vede, ali ih rasporeuje i

dodaje im razjanjenja u prozi.

Samo-Vedase sastoji gotovo iskljuivo od himni preuzetih izRig-Vede koje su

razvrstane prema ritualima.

Tekstovi Atharva-Vedesmatraju se znatno mlaim. U njoj se nalaze primitivniji oblici

vjerovanja koji su iskljueni iz pjesnike aristokracije.

Organski dijelovi Vede, koji istovremeno obiljeavaju i povijesne razmake u razvoju

ove knjievnosti, su: samhita, brahmana, aranyaka iupaniad.

Samhite su skup istovrsnih mantri, a mantre su obredni tekstovi, tj. sveti izriaji koji

mogu biti: strofe, napjevi i prozne izreke.


7/23

7

Brahmanepredstavljaju teoriju obreda. To su teoloke rasprave u prozi. Ovdje se

poinje razvijati spekulativno miljenje, no budui da je vezano za ritualne obrede i

fantastino objanjavanje vjerske simbolike, ono ostaje toliko zamreno da je jo gotovo

nepristupano.

Daljnji oblik razvitka suAranyake, djela pustinjaka (aranya znai uma). Ova je

vrsta nastala takoer iz ritualnih razloga a iznosi tajni nauk o obredima. Kod brahmana

(sveenika) je bio obiaj da se pod starost povuku u umu i posvete meditaciji. Materijalno

prinoenje rtava time postaje nemogue8.

Zavrno razdoblje razvoja ove knjievnosti je upaniadkoje je kasnije postalo temelj

indijske filozofije. Na Upaniadese nadovezuje filozofija kasnijih vedantskih kola koja

vrhunac dostie u filozofu ankari (8. st. pr. Kr.).

Hinduizam

Religijska tradicija koju zovemo hinduizam plod je razvoja dugog 5000 godina. Ime

Hinduizam datira od oko 1200. g. po Kr. Iz vremena kad su Turci eljeli napraviti razliku

izmeu svoje vjere i indijske. Hindui je perzijska rije i znai Indijac. Sami Indijci pak

govore o svojoj vjeri kao o vjenom uenju ili vjenom zakonu. Hinduizam nema ni osnivaa

ni proroka, nema niti odreenu institucionalnu strukturu, a niti strogo odreeno vjerovanje.

Naglasak je vie na nainu ivota nego na nainu miljenja. Moglo bi seslobodno rei da je

hinduizam vie kultura nego vjera. Hinduizam obuhvaa mnogo razliitih vjerovanja. Veina

hindua vjeruje u Boga na ovaj ili onaj nain, ali ima i onih koji ne vjeruju. Neki hindui vjeruju

da trebaju biti vegetarijanci, drugi pak jedu ivotinje sasvim slobodno. Neki oboavaju ivu,

drugi Vinua ili njegove inkarnacije, najee Krinu ili Ramu, trei opet tuju neke druge

bogove. Pojedini hindu moe tovati jednog boga, nekoliko ili mnotvo, ili pak nijednog.

Ipak, postoji neto to je zajedniko svim hinduima, a to je ideja reinkarnacije. ivot se za

Indijca odvija kroz mnoge egzistencije. Kljuni termin jest karma, doslovnodjelo, a znai

posljedice djelovanja u jednom ivotu koje se prenose u idui ivot i djeluju na oblikovanje

njegovog karaktera te se lanac tako nastavlja. Hindui vjeruju u osloboenje ili moku iz tog

kruga.

Korijeni hinduizma potjeu od prije nekoliko hiljada godina. Sredinom treeg

tisuljea pr. Kr. arijski je narod prodro u Indiju donosei svoj jezik i tradiciju, i utjeui na

stare religije. Njihov se jezik razvio u sanskrt. ini se da je njihova religija u bliskom

8Mistike struje u hinduizmu ograivale su se od materijalnog, a samim tim i od prinoenja rtava materijalne

naravi.


8/23

8

srodstvu s Homerovom. Arijski Panteon podsjea na bogoveIlijade i Odiseje. Vedski tekstovi

predstavljaju glavne svete knjige.

Za prouavanje hinduizma svakako je vano i poznavanje epske knjievnosti, naroito

Ramajane i Mahabharate.

Ramajana(Ramina svadba) je ep o mladiu Rami i njegovoj vjernoj eni Siti. Rama je

utjelovljenje (avatar) boga Vinua i simbol pravednosti. Njegova junaka djela su primjer za

svakog Hindusa. Sita je primjer vjerne ene koja se toliko poistovjetila sa svojim muem da

e se popeti na njegovu lomau i biti spaljena s njim.

Mahabharataje zbornik raznorodnih dijelova. Sadri 100000 strofa. Okosnica je borba

izmeu kraljevskih loza. Vrhunac je odluujua bitka. Najpoznatiji dio je Bhagavatgita

(pjesma Uzvienog). Tu je opisano kako Argjuna oklijeva ui u bitku protiv svojih roaka i

prijatelja. On je poveo razgovor sa svojim vozarom koji je bio sam Krina (utjelovljenje

Vinua). Krina ga je uvjerio da smrt ne unitava duu i da ovjek mora ispuniti dunost

prema klasi. U obavljanju dunosti nema krivice ako je to uinjeno u duhu nevezanosti.

Krina istie da su znanje, djelovanje i pobonost putovi k spasenju.Bhagavatgita se nekad

naziva Biblijom hinduizma.

U epsku predaju ubrajaju se ubrajaju se Purane(legendarna povijest). Po nainu

izraavanja su epske, a po sadraju vjerske, knjige u kojima su skupljeni nauci i vjerovanja

mlaeg hinduizma. Nastale su oko 6. st. pr. Kr. Za hinduse Purane su svete knjige iako su

podreene Vedi. To je objava za pripadnike sluinske kaste i za ene, kojima je Veda

zabranjena. Uz Purane vezane su tantre(knjiga). To su vjerski tekstovi mlaeg hinduizma.

Vedski mitovi o postanku

Sredinji mit Rig-Vedeje mit o postanku. On je opisan na nekoliko razliitih naina.

Prema jednom svijet je nastao iz kaosa kada je bog Indra, kralj bogova i bog kie, odvojio

nebo od zemlje. Nastala su tri svijeta: Nebo, Zemlja i Eter. Sunce nou putuje ispod zemlje aujutro se pojavljuje na istoku. Svijetom Svijetlosti upravlja Varuna, bog kozmikog reda i

gospodar voda. On je glavni meu vedskim bogovima.

U Rig-Vedi nalazimo i na drugaiji opis stvaranja. Kozmiki ovjek, Purua,

raskomadan je i iz njega je nastao svemir. Dalje stoji kako je svijet nastao iz Nebitka. S

vremenom se jedan bog smatra stvoriteljem, a to je Pradjapatigospodar svih bia, kasnije

poznat kao Brahma. On je imao etiri sina i jednu ker. Vatra, Voda, Sunce, Mjesec sinovi;

Zoraki (iz sjemena Brahminih sinova stvorio se strani Rudra). Agni je bog vatre irtvovanja, onaj koji sjedinjuje zemlju nebo i zrak. Smatraju ga ivotnom snagom u prirodi.


9/23

9

Postoji jo mnotvo bogova i boica koji simboliziraju neku od prirodnih pojava. Za hinduse

bogovi nisu bolji od ljudi nego su samo moniji.

Noviji hinduizam na elo dugog niza bogova stavlja trojstvo Trimurti. To su

Brahma, Vinu i iva. Brahmi pripada mo stvaranja, Vinuu odravanja, ivi razaranja.

Njihovo djelovanje odgovara ritmu svijeta. Brahmina uloga je dovesti mnotvo u ivot.

Energija koja dolazi od njega zove se Sarasvati. To je ujedno i njegova ena. Brahmu

prikazuju esto s etiri lica kako obuhvaa etiri strane svijeta, te s etiri ruke u kojima dri

etiri Vede. Ponekad ga prikazuju kako jae na labudu, a ponekad kako sjedi na lopou, to je

simbol injenice da dolazi od sebe i da nije stvoren. Za Vinua se dri da upravlja ljudskom

sudbinom. Njegovo je tovanje vrlo rasprostranjeno. esto ga se prikazuje kako je naslonjen

ili spava na oceanu koji predstavlja kaos. On je i simbol sunca. Takoer je simbol boanske

ljubavi. Ponekad je prikazan uz pratnju Lakami, boice ljepote dobre sree i bogatstva, no

najee se ovjeanstvu pribliava u milosti kroz deset silazaka, inkarnacija. Najpoznatija

njegova inkarnacija je Krina. iva je boanstvo u kojem se sve suprotnosti susreu i

razrjeuju u osnovno jedinstvo. Poistovjeen je s mukom ulogom u raanju. U veini

njegovih hramova nalazi se kip bika. iva je razaratelj ivota ali i njegov ponovni stvaratelj.

Straan je ali je i blag. Izvor je i zla i dobra. Prikazuje se s mnogo ruku: jedan par ravnotea

izmeu ivota i smrti; drugi sukob izmeu dobra i zla, itd. Kao i ostali bogovi i iva ima

enu kojoj su povjerene njegove moi. Imena njegovih ena, a najznaajnije su Durga i Kali.

Kod boice Kali (Crna) najee je naglaen aspekt divljeg, zastraujueg i krvoednog.

Najvanija indijska boanstva

Pragjapatigospodar bia; u vedskom razdoblju stvoritelj svemira, otac bogova, demona i

svih stvorenja, kasnije poznat kao Brahma.

Brahmapostvedski oblik Pragjapatija.

Vinu vedski bog sunca, kasnije jedan od dvojice glavnih bogova postvedskog hinduizma.

Rudragospodar zvijeri, vedski bog dungle i divlje prirode, bog bolesti i povezan sa smru,

kasnije se razvio u ivu.

ivauz Vinu glavni bog postvedskog hinduizma.

Kaliivina ena, zastraujua i okrutna boica.

Agnibog vatre.

Indrau vedskom razdoblju kralj bogova, gospodar oluje i rata, kasnije izgubio na znaenju.

Varunastari bog neba i kozmikog poretka.Krina(mrani) nestani govedar i princ, tovan je kao Vinuovo utjelovljenje


10/23

10

Ramakraljevi, junak jeRamajane, takoer utjelovljenje Vinua.

Gameabog sa slonovom glavom, veoma omiljen kao bog mudrosti i sretne budunosti.

BIBLIJA

Jugoslavenski prijevodi

Hrvatski: Sveto pismo starog zakonaPetar Katani, posthumno izdao Grgur

evapovi u Budimu 1831; Svetog pismo novog zakonaisti; Sveto pismo Staroga i novogauvitaIvan Matija Skari u Beu 1858-61; Sveto pismo Staroga i Novoga zavjetaDr. Ivan

ari, Sarajevo 1941-2 i Madrid 1959; Sveto pismo Novoga zavjetaFranjo Zagoda, Zagreb

1925, 1938-9, 1946; Sveto pismo. Stari zavjetfra Ljudevit Rupi, Sarajevo 1961, 1967;

Evanelje. ivot i nauka Isusa Krista Spasitelja svijetaBonaventura Duda, Zagreb 1962.

Srpski: Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta. Stari zavjet preveo uro Danii; Novi

zavjet preveo Vuk Stef. Karadi (Pregledano izdanje) London 1962; Sveto pismo Staroga i

Novoga zavjetaDr. Lujo Bakoti, London 1933.

Slovenski: Sveto pismo Stare zavezeDr. Matija Slavi, Maribor 1960-62; Sveto

pismo Nove zavezeDr. Franiek Jere, Dr. Gregorij Pejak i Dr. Andrej Snoj, Maribor 1961.

Redoslijed biblijskih knjiga

STARI ZAVJET

Petoknjije

Knjiga Postanka

Knjiga Izlaska

Levitski zakonik

Knjiga brojeva

Ponovljeni Zakon

Povijesne knjige

Joua

Knjiga o sucima

Ruta

Prva knjiga o Samuelu

Druga knjiga o Samuelu

Prva knjiga o kraljevima

Druga knjiga o kraljevima

Prva knjiga ljetopisa

Druga knjiga ljetopisa

Ezra

Nehemija

Tobija


11/23

11

Judita

Estera

Prva knjiga o Makabejcima

Druga knjiga o Makabejcima

Proroke knjige

Psalmi

Job

Mudre izreke

Propovjednik

Pjesma nad pjesmama

Knjiga Mudrosti

Knjiga Sirahova

Izaija

Jeremija

Tualjke

Baruh

Ezekijel

Daniel

Hoea

Joel

Amos

Obadija

Jona

Mihej

Nahum

Habakuk

Sefamija

Hagaj

Zaharija

Malahija

NOVI ZAVJET

Evanelje po Mateju

Evanelje po Marku

Evanelje po Luki

Evanelje po Ivanu

Djela apostolska

Poslanica Rimljanima

Prva poslanica Korinanima

Druga poslanica Korinanima

Poslanica Galaanima

Poslanica Efeanima

Poslanica Filipljanima

Poslanica Koloanima

Prva poslanica Solunjanima

Druga poslanica Solunjanima

Prva poslanica Timoteju

Druga poslanica Timoteju

Poslanica Titu

Poslanica Filomenu

Poslanica Hebrejima

Jakovljeva poslanica

Prva Petrova poslanica

Druga Petrova poslanica

Prva Ivanova poslanica

Druga Ivanova poslanica

Trea Ivanova poslanicaJudina poslanica

Otkrivenje


12/23

12

Knjiga o Jobu

Najvjerojatniji datum postanka Knjige o Jobujest poetak 5. st. pr. Kr. Spada u

Mudrosne knjige starog zavjeta. Mudrosna knjievnost je cvala na cijelom Starom Istoku. U

Mezopotamiji se od sumerskog doba sastavljaju izreke i pripovijetke o patnji, slineJobu.

Nikakvo stoga udo to su prva mudrosna djela u Izraelu veoma slina onima u njihovih

susjeda. Izuzmemo li Knjigu Sirahovu i Knjigu Mudrosti, koje su iz novijeg vremena,

mudrosne knjige se ne bave velikim temama Starog zavjeta kao to su: Zakon, Izabranje,

Savez, Spasenje. Izraelske mudrace ne mue pitanja povijesti i budunosti njihova naroda,

nego se radije bave sudbinama pojedinca, kao i njihova subraa Istonjaci. No sve to

promatraju pod viim svijetlom jahvistike religioznosti.

Mezopotamska mudrost prodire u Kanaan: u Rus amri su pronaeni mudrosni spisi

na akadskom. Iz sredine koja govori aramejski potieMudrost Akirova. Ona je asirskoga

podrijekla, a bila je prevedena na razne jezike. Ta je mudrost meunarodna, manje je

religiozna, a vie se bavi svjetovnim pitanjima.

Pisca Knjige o Jobune poznajemo. Bio je zasigurno Izraelac, nadahnut prorokim

djelima i poukama mudraca. Vjerojatno je ivio u Palestini ali je morao mnogo putovati,

osobito Egiptom.

Knjiga o Jobuje remek-djelo izraelske mudrosne knjievnosti. Sastoji se od pet

dijelova: Proslova, Dijaloga, Elihuove besjede, Jahvine besjede i Zaglavka.

PROSLOV

Proslov je napisan u prozi. Pripovijeda se o Jobovom ivotu. Job je ivio u zemlji Usu,

juno od Edoma, na istoku Palestine. Bio je poznat po svojoj neporonosti, ali uz to je bio i

bogat. Rodilo mu se sedam sinova i tri keri. Imao je sedam tisua ovaca, tri tisue deva, pet

stotina jarmova goveda, pet stotina magaraca i mnogo sluinadi. Svi na njegovom imanju

ivjeli su u miru i izobilju. Sotona trai od Boga da mu dopusti da udari na Joba kako bi

Gospodin uvidio da e ga Job prokleti. Bog doputa avlu da kua njegova slugu uvjeren da

e Job, usprkos svemu, ostati vjeran.

Najprije se Sila srui na stoku. Pljakaka plemena Kaldejci i Sabejci poubijae

volove, magarice i deve, dok je munja spalila ovce. Uskoro je pustinjski vjetar sruio kuu u

kojoj su bili Jobovi sinovi i kerke. Job je na to sve rekao: Jahve dao, Jahve uzeo!. Unato

tekoj nesrei koja ga je zadesila, on nije niti jednom rijei zgrijeio i ostao je vjeran Bogu.


13/23

13

avo trai od Boga jo veu poast: pogibeljna i teka bolest pogodi Joba po cijelom

tijelu i izazva nepodnoljive muke. Bog je odrijeio ruke Sotoni, samo mu nije dao da Joba

rijei ivota. Ovaj put i ena Joba nagovara da prokune Boga. Job i dalje ustrajava u vjeri.

Zatim dolaze tri Jobova prijatelja da ga oale: Elifaz iz Temana, Bildat iz uaha i

Sofar iz Naama. Poinje veliki dijalog pisan u stihovima.

DIJALOG

Najprije je to govor u etvero, u tri niza besjeda. Job i njegovi prijatelji ogledavaju

svoja shvaanja boanske pravednosti. Elifaz govori s odmjerenou koju oblikuje breme

godina, ali i sa strogou steenoj dugim iskustvom s ljudima. Sofar je mlad ovjek pa je

njegov govor buntovan i impulzivan, pun mladike iskrenosti i estine. Bildat nastupa kao

neki mudrac, drei sredinu izmeu te dvojice. Sva trojica su sloni u tome da Job trpi zatoto je zgrijeio. Job ih uvjerava da je nevin ali istodobno je i srdit to mu je naplata za

trpljenje uskraena. Oajniki se bori da nae Boga koji se skriva, a za koga ustrajno vjeruje

da je dobar. Job ga sada ipak krivi za svoj jad.

ELIHUOVA BESJEDA9

Elihu je lice koje se iznenada pojavljuje a da prethodno nije najavljeno. Elihu,

Barakeelov iz Buza, mlai je od ove trojice i ponavlja ono to su prethodnici ve kazali. On je

meutim jo stroi i uvjerljiviji u nastojanju da dokae Boje pravo kad kanjava Joba. Elihu

od tumaenja putova Bojih prelazi na pohvalu njegove Moi i njegove Mudrosti.

JAHVINE BESJEDE

Jahve progovara iz oluje odgovarajui Jobu da se ovjek nema pravo mijeati u

Boje putove i ovjek ne smije Boga stavljati pred sudite. Jahve izgovara dvije besjede. U

drugoj besjedi ubaeni su opisi Behemota i Levijatana10, dvaju mitskih udovita. Jahve ovdje

pravi usporedbu: svu Jobovu albu i gnjev Jahve je okarakterizirao kao da Job lovi Levijatanai pokuava se s tim udovitem uhvatiti ukotac.

Job shvaa da je pogrijeio to je hulio i kaje se.

9Neki smatraju da je ovo poglavlje naknadno dodano knjizi. Jedan od argumenata za to je to to se slijedee

poglavlje, Jahvine besjede, izravno vee na Dijalog ne dotiui se Elihuove besjede.10 Behemot je rije u mnoini i moe znaiti bilo koju divlju ivotinju ali u prvom redu grdosiju, dakle neman.

Pod ovim izrazom ovdje se podrazumijeva nilski konj. To je simbol silne snage kojom vlada Bog a koju ovjekne moe ukrotiti.Levijatan oznauje mitoloko udovite poetnog Kaosa za koje se smatralo da ivi u moru.


14/23

14

ZAGLAVAK

Zaglavak je, kao i Proslov, pisan uprozi. Jahve oprata Jobu a kori mudrace jer

nisu pravo govorili o Njemu. Budui da se Job zaloio za njih, Jahve ih nije kaznio.

Jobu je vraeno njegovo bogatstvo, a jo je i udvostrueno. Blago mu je brojilo

etrnaest tisua ovaca, est tisua deva, tisuu jarmova volova i tisuu magarica. Imao je

sedam sinova i tri keri. Prvoj nadjenu ime Jemina, drugoj Kasija a treoj Keren-Hapuk. U

svem onom kraju ne bijae ena tako lijepih kao Jobove keri. I otac im dade jednaku batinu

kao i njihovoj brai.

Poslije toga Job doivje dob od sto etrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje

djece do etvrtog koljena. Potom umrije Job, nauivavi se ivota.

Pjesma nad pjesmama

Pjesma nad pjesmama pjeva o Ljubljenoj i Ljubljenim koji se sastaju i gube, trae se i

nalaze.11

Sulamka12

je ime zarunice.

Ova knjiga, koja ne govori o Bogu i koja se slui jezikom ljubavi izmeu mukarca i

ene, uvijek je izazivala uenje. Nijedna se knjiga SZ nije tumaila na tako razliite naine

kao Pjesma nad pjesmama. Neka tumaenja trae porijeklo pjesme u kultu Itare i Tamuza te

obredu boanske enidbe, hijerogamije, koju je navodno sklopio kralj, boji zamjenik. Ova se

mitoloka teorija ne moe dokazati. Ako ima izraajne slinosti izmeu himana u ast Itari i

Tamuzu te spjeva Pjesme, to je zato to i jedni i drugi govore ljubavnim jezikom.

Alegorijsko tumaenje mnogo je starije. U idova se od 2. st. po Kr. prihvaa ljubav

Boga prema Izraelu i naroda prema Bogu kao odnos dvoje zarunika.

Kranski autori, naroito pod utjecajem Origena, ili su istim putem: alegorija je

primijenjena na jedinstvo Krista s Crkvom i due s Bogom.

Ali alegorijska tumaenja odve su, ini se, umjetna. Stoga se sve vie katolikih

egzegeta vraa doslovnom tumaenju, koje je danas gotovo jednoduno.

Po nekima Pjesma je nastala za vrijeme Salamona, ali arameizmi njezina jezika te

jedna perzijska i jedna grka posuenica ukazuju na to da je napisana nakon Progonstva, u

petom ili etvrtom st. pr. Kr. Sastavljena je sigurno u Palestini.

11

Pjesma se po predaji pripisuje Salamonu a neki smatraju da je upravo on taj zarunik.12Sulamka. Ime se povezivalo sa Salamonovim ili umanikinim. umanka se pojavljuje u povijesti Davida i

Salamona.


15/23

15

PROSLOV

Proslov nosi naslov enja za zarunikom i on je kratak. Pojavljuje se zarunica i

zbor djevojaka koje podravaju i hrabre zarunicu u njenim enjama za Ljubljenim.

Pjesma prva: PRVI SUSRET

Prva pjesma poiva na dijalogu izmeu zarunika i zarunice. Zaljubljeni su zajedno

pa rijetki i dragocjeni mirisismirna, nard, ciparoznauju uitak koji im donosi taj susret.

Dvoje zarunika se nadmeu u iskazima divljenja. Zarunik usporeuje zarunicu sa ivinom

upregnutom u carsku koiju.13Mjesto je susreta neodreeno: neka postelja od zelenila, neka

kua, neka odaja vina. Dogaanje je, naprotiv, jasno: zaljubljeni su zagrljeni i dragi moli da

ne probude draganu to se ponavlja kao pripjev. Draga se usporeuje sa aronskim cvijetom i

ljiljanom, a dragi sa umskom jabukom.

Pjesma druga: UZAJAMNA LJUBAV RASTE

Zarunik i zarunica se trae. Prizor je drukiji. Draga je kod svojih roditelja u gradu.

Dragi hiti iz polja i pojavljuje se na prozoru. Ovdje dragi poziva svoju prijateljicu da mu se

pridrui, da s njim zajedno pjeva ari proljea, godinjeg doba, cvijea, ptica i ljubavi. Tu

progovara osjeaj za prirodu i svjeinu: Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i doi,

Jer evo, zima je ve minula,

Kia je prola i nestala.

Cvijee se po zemlji ukazuje,

vrijeme pjevanja doe

i glas se grliin uje

u naem kraju.

Smokva je izbacila prve plodove,

Vinograd, u cvatu, mirie.

Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i doi.

Zatim, u drugom prizoru, zarunica trai zarunika. Okvir je ovdje grad, a vrijeme je

no. Djevojka u noi tri s odlukom da dragoga dovede svojoj majci. Spominju se none

strae.14

13To je veoma udna poredba, no u starih arapskih pisaca i u Teokrita to je bila posebna pohvala enskoj ljepoti.

14None strae su likovi tipini u narodnoj pjesmi, nekako kao straari u naim srednjovjekovnim pjesmama.


16/23

16

Pjesma trea: ZARUNICU DOVODE ZARUNIKU

Ovdje se pojavljuje i pjesnik, to jest onaj koji najavljuje radnju. Pjesnik opisuje

kraljevsku povorku koju povezuje sa svadbenim sveanostima. Povorka je poslana od strane

zarunika da preuzme zarunicu. Ovdje se spominje ime Salamona kao zarunika po prvi put

u pjesmi. Ljubljeni se obraa dragoj i hvali njenu ljepotu. Dragu naziva nevjestom i moli je:

Poi sa mnom s Libana, nevjesto,

poi sa mnom s Libana.

Sii s vrha Amane,

s vrha Senira i Hermona,

iz lavljih spilja,

s planina leopardskih.15

Zarunik naziva dragu vrtom zatvorenim.16Taj vrt je zatvoren dok ga zarunica ne

otvori svom dragom i svatovima. U vrtu se nalaze mogranj, nard, afran, mirisna trska i

cimet.17

Pjesma etvrta: ZARUNICINA LJUBAV NA KUNJI

Dragi je na vratima i eli ui jer je pokisao. Draga ga zadirkuje i iznosi protiv toga

nevane razloge koji bivaju opovrgnuti njegovim navaljivanjem da otvori. On pokuaje

provaliti pokreui zasun koji nije mogao podii izvana drvenim kljuem. Kad je zarunicanapokon ustala da otvori, dragi je ve iezao. Oaloena, poela je trati kroz grad traei

ga, ali ga nije nala. Ovdje se opet pojavljuju noni straari. Mislei da je djevojka skitnica,

istukoe je.

Zbor djevojaka takoer je prisutan. Zarunica ih zaklinje da joj pomognu traiti

ljubljenog. Zbor joj odgovara da njen dragi nije nita drukiji od ostalih da bi mu se iskazivala

tolika panja. Draga kazuje tada sve njegove vrline koje ga uzdiu i ine razliitim od drugih

mukaraca.

Novi nastup zbora priprema zakljuak: ne treba triti dragog, on je pristan u srcu!

Pjesma peta: PRISTALOST I RADOSTI ZARUNICE

Dragi izjavljuje da je njegova zarunica jedina i da vrijedi vie nego cio kraljevski

harem. Zbor djevojaka naziva zarunicu Sulamkom i toje ime upotrijebljeno samo u ovom

15 Ovo bi moglo biti poziv dragoj da napusti neku teku i opasnu zemlju da bi dostigla dragoga i postala njegov

vrt.16Vrt je ustvari slika ljupkosti drage. Tema o lijepoj vrtlarici nalazi se i u Egipatskoj poeziji.

17Ustvari razliita miomirisna ali rijetka stabla to je esta tema u ovim pjesmama.


17/23

17

ulomku.18

Sulamka je predstavljena kako pjeva izmeu dva zbora koji prate njene kretnje

ponavljajui vrati se.19Dragi prati njezine korake i uz to recitira rijei pohvale njenom

plesu. Zarunica poziva drago da idu u polja, da obilaze vinograde da vide je li se groe

poelo zametati. Spominje i mundragoru, biljku za koju se vjerovalo da pospjeuje ljubav i

donosi plodnost.20

POBJEDA I TRAJNOST LJUBAVI

Ovdje se pojavljuju dvije strofe koje nisu povezane s onim to slijedi i neovisne su

jedna od druge.21

Zatim slijedi govor zarunice koja najsnanijim i najljepim izrazima

opisuje ljubav: ljubav je nepobjediva, neizbjena, neusporediva. To je razlog zato je ova

pjesma, koja nije numerirana, postavljena kao kruna na kraju zbirke. Iza nje stoji jo samo

dodatak. U dodatku se nalaze dva mala odlomka koja nemaju izravne veze s Pjesmom ni u

pogledu osoba ni u pogledu sadraja, i dodana su kasnije.

Iz Pjesmevalja jo izdvojiti stihove zaruniinog hvalospjeva ljubavi koji su danas

jedan od glavnih obiljeja Pjesme:

Stavi me kao znak na srce,

kao peat na ruku svoju,

jer ljubav je jaka kao smrt,

a ljubomora tvrda kao grob.ar je njezin ar vatre

i plamena Jahvina.

Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav

niti je rijeke potopiti.

Da netko daje za ljubav

sve to u kui ima,

taj bi navukao prezir na sebe.

Knjiga Mudrosti

Autor Knjige mudrostije zacijelo neki idov, pun vjere u Boga otaca, ali je

helenizirani idov. ivio je u Aleksandriji koja je tada bila i glavni grad helenizma pod

Ptolomejeviima i veliki grad idovske dijaspore.

18Neki su u ovom imenu vidjeli aluziju na unamku koja je njegovala Davida, ili pak neki enski oblik imenaSalamonona koja pripada Salamonu.19

To je neka vrsta istonjakog plesa, ne uvijek vezana za svadbene sveanosti.20Voe sauvano za dragog ne znai vie prizivanje proljea ve jeseni, vrijeme dovrene ljubavi.

21Obe su strofe, ini se, bili poeci po jedne pjesme.


18/23

18

Knjiga je moda pisana u drugoj polovici 1. st. pr. Kr. i ona je najnovija knjiga Starog

Zavjeta. Napisana je na grkom. Patristiki oci njome su se sluili ve od 2. st. po Kr., te je,

uza sva kolebanja i stanovite oporbe, osobito sv. Jeronima, u kranstvu prihvaena jednako

kao i knjige idovskog kanona.

Knjiga se predstavlja kao djelo Salamona. Autor govori kao kralj i obraa se

kraljevima kao sebi jednakima. Ali posrijedi je oit knjievni domiljaj koji ovaj spis, kao

uostalom Propovjednika i Pjesmu nad pjesmama, pripisuje najveem mudracu Izraela.

Prvi dio knjige, koji Vulgata22

naziva jednostavnoLiber sapientiae (Knjiga Mudrosti),

ocrtava ulogu mudrosti u sudbini ovjeka i usporeuje sreu pravednika i grenika za vrijeme

zemaljskog ivota i poslije smrti. Ovaj dio se ustvari naziva Mudrost i kob ovjekova.

Drugi dio izlae porijeklo i narav Mudrosti, i naine kako je postii. Ovdje se u podnaslovima

spominje Salamon, dok u tekstu nije spomenut. U treem dijelu velia se djelo Mudrosti i

Boga u povijesti Izraela, istiui jedino (ako se izuzme kratakuvod koji see do samih

poetaka Biblije) temeljni trenutak te povijesti osloboenje iz Egipta. Jedan drugi umetak

sadri otru kritiku idolopoklonstva.

Judita

Ova knjiga, kao i neke druge knjige Starog Zavjeta, govori o pobijedi idova nad

svojim neprijateljima, ali ovaj put bez izravne boje intervencije. Svoju pobjedu zahvaljuju

lukavosti jedne udovice koja je svojom domiljatou spasila rodni grad Betuliju od Asiraca.

Radnja je smjetena u doba Nabukodonozora koji je, po ovojprii, kao kralj Asiraca stolovao

u Ninivi. Meutim povijesni podaci govore da je Nabukodonozor (604-562 pr. Kr.) bio

babilonski kralj nije se nikada nazivao kraljem Asiraca i nije nikad kraljevao u Ninivi. Ninivu

je 612. razorio njegov otac Nabopolasar.

Protivnik Nabukodonozora u ovoj pripovijetci je Arfaksad. On je povijesno nepoznata

osoba. Ime podsjea na Fraorta (675-653), utemeljitelja kraljevstva Medije.

Inae ova knjiga pokazuje potpunu ravnodunost prema povijesti i geografiji. ini se

da je autor namjerno ee puta iznosio iskrivljene i pobrkane povijesne injenice, da bi

svratio potpuno panju na religiozni konflikt i rasplet. Juditina knjiga svrstana je zajedno s

knjigama o Tobiju i Esteri. One zajedno tvore cjelinu koja se izvjesnim brojem osobina

razlikuje od drugih. Izvorni tekst ovih knjiga je slabo sauvan. Sve tri knjige ule su veoma

kasno u kanon Svetog pisma. Tobijina i Juditina knjiga ne pripadaju hebrejskoj Bibliji, pa ih

22 Vulgata - Jeruzalemska Biblija.


19/23

19

tako ni Reformatorska crkva ne smatra kanonskim. Katolika crkva ih je prihvatila nakon

izvjesnog kolebanja. U kanon Zapadne crkve slubeno su ule po Rimskoj sinodi 382. Istona

crkva ih priznaje od Carigradskog sabora 692.

Juditina knjiga je povijest pobjede Izraelaca izvojevane zaslugom jedne ene. Ovo

vjetosastavljeno djelo ima zajednikih crta s apokaliptinim nainom pisanja.

Nabukodonozorov sluga Holoferno je olienje zlih sila: Judita, ije ime znai idovka,

predstavlja boju stranu poistovjeenu s narodom. Dogaaji se odigravaju u ravnici Ezdrelon

blizu koje e i sv. Ivan, prema Otkrivenju, smjestiti eshatoloki boj na Harmagedonu. Centar

dogaanja Betulija, ne moe se smjestiti ni na kakvu geografsku kartu, ali to je, kao to je

ve spomenuto, jedna od karakteristika ove knjige. Knjiga je napisana polovicom 2. st. pr. Kr.

u klimi nacionalnog i vjerskog zanosa izazvanog Makabejskom pobjedom.

I. HOLOFERNOV VOJNI POHOD

Nabukodonozor upuuje poruku svima u Perziji i ire da ga podre u borbi protiv

Arfaksada. Meutim narodi se ogluie na njegov poziv, a kada on porazi protivnika, odlui

se osvetiti svima koji ga nisu prihvatili. Svog glavnog vojskovou Holoferna uputi prema

Zapadu da maem utjera strah u kosti neposlunom narodu. Dobio je i zadatak da uniti svako

bogosluje koje Nabukodonozora ne smatra bogom. Ovo je najvie uzbunilo idove jer oni

nisu dali da se uniti vjera otaca i stoga su odluili ne predati i boriti se. Bili su se tek vratili izbabilonskog ropstva i nisu eljeli vie da im se diraju svetinje. Stoga su se sakupili po brdima

i uzvisinama da se mogu lake braniti. Holoferna je zaudilo to to su se idovi odluili na

borbu dok su se drugi narodi bezuvjetno predali. Stoga je pozvao Amonca Ahiora da ga

izvijesti o tome kakav je to narod pa nema straha od njegove vojske.

Pisac kroz Ahiorova usta iznosi retrospektivno itavu povijest izabranog naroda sa

zakljukom da Bog vodi Izraelce. Ovaj govor nije obeshrabrio Holoferna koji je smatrao da se

nitko ne moe obraniti pred njegovim naletom. Napokon Holofern predaje ovog ovjeka

Izraelcima u Betuliju.

II. OPSJEDANJE BETULIJE

Holofernova vojska utaborila se podno Betulije. Savjetnici predlau Holofernu da ne

izlazi na otvoreni boj ve da se domogne vrela sa kojeg se Izraelci napajaju vodom. To

Holofern i uini. Stanovnike pogodi e i trae od sveenika da predaju grad. Ozija, glavni

sveenik, govori im neka se strpe jo pet dana a on e za to vrijeme pokuati iznuditi pomo

od Boga.


20/23

20

III. JUDITA

U ovom poglavlju se prvi put spominje ime Judite. Judita, Manaeva udovica, bila je

poznata po svojoj ljepoti, ali i po bogobojaznosti i estitosti. Ljudi u gradu su je cijenili. Ona

je bila upoznata sa cjelokupnom situacijom i odluila je, rekavi sveenicima da nitko nema

prava Bogu postavljati vremenske rokove, uuljati se u asirski tabor i unititi Izraelovog

neprijatelja. Starjeinama nije htjela razlagati svoj plan. Zatraila je samo da je puste a

rezultati e doi. Sveenici je, vidjevi njenu upornost i spremnost, blagoslovie i pustie iz

grada. Judita sa sobom povede i svoju slukinju.

IV. JUDITA I HOLOFERNO

Judita i njena slukinja, napustivi Betuliju, stigoe u Holofernov tabor. Judita kaza

asirskom voi kako je pobjegla od idova jer su zgrijeili protiv Boga i zamoli ga da je primea ona eim pomoi da zauzmu grad. Holoferna i njegove savjetnike zadivi mudrost i ljepota

ove ene, te je ugostie sa svim potovanjima. Holoferno, oaran njenom pojavom, dopusti joj

da ostane, uvjeren da se sada protiv idova urotio i njihov Bog. Stoga nee biti nikakvih

problema oko zauzimanja grada.

Jedne veeri, kad je Holofernopriredio gozbu za svoje asnike, Judita se uulja u

njegove odaje i, dok je ovaj spavao pijanim snom, odrubi mu glavu. Zajedno sa slukinjom

brzo napusti tabor nosei u torbi glavu njihovog neprijatelja. Kad dooe u Betuliju i kadnarod sazna za pothvat, u gradu nasta silna radost. Starjeine blagoslovie Juditinu hrabrost jer

su uvidjeli da ju je poslao sam Bog da spasi njihov grad.

V. POBJEDA

Ujutro izraelska vojska krenu prema asirskom taboru. Asirci, iznenaeni i mamurni,

poee se pripremati za obranu. Meutim, kad su vidjeli truplo bez glave svoga voe, nastala

je velika panika i dali su se u bijeg. Izraelska vojska pobjedonosnim koracima vratila se u

grad. Betulija je bila spaena. Slijedi veliko veselje graana i Juditin hvalospjev Bogu kao

zahvala za dobroinstva.

Judita je doivjela duboku starost. Umrla je u sto petoj ostavi vjerna svom Manau i

ivei u njegovoj kui do smrti.


21/23

21

HILJADU I JEDNA NOIzbor

Preveo: Alija Bejti

Predgovor: Adila Begovi abbuh

Zbirka pripovjedaka poznata kao Tisuu i jedna nosadri preko 300 bajki, aljivih

pria, legendi, anegdota. Nastala je meu arapskim narodima i to veoma rano, u

predislamskom periodu, a svoju pravu popularnost stekla oko 10. st. u Bagdadu. Tada je

obogaena folklornim elementima arapskih naroda i ak, prema nekim ocjenama, i dopunjena.

Dalje je zbirka oblikovana stoljeima, a dananji oblik dobila je u Egiptu negdje oko 15. st.

Okvir zbirci ini prva pripovijetka o caru ahrijaru i njegovom bratu ahzamanu. Ova

dva brata, oba carevi, ive svaki u svojoj carevini i rijetko se viaju. I kad je stariji ahrijar

odluio da posjeti svoga brata, sluajno otkriva nevjeru svoje ene i silno razoaran odlui da,

oenivi se svaki put ponovo, poslije prve brane noi svoju mladu dade ubiti. eherezada, ki

jednog uglednog stanovnika Bagdada, odlui da se lukavstvom spasi i da uz svoju sestru

Dunjazadu, spasi sve djevojke ija je sudbina bila neizvjesna. Ona mu pria svake noi novu

priu, ali tako da prije kraja uplete poetak slijedee prie i tako produi sebi ivot, jer car je

zainteresiran za ishod njenog kazivanja. Pri tome joj pomae sestra Dunjazada koja seraspituje ta bi se moglo dogoditi njihovom novom junaku ili junakinji. To traje tisuu i jednu

no. Nakon toliko pria, i nakon to je prekinuo svoju praksu kanjavanja, car ahrijar se eni

eherezadom, a Dunjazadu udaje za svoga brata ahzamana.

Prema nekim suvremenim piscima, jezgru zbirke ini perzijska zbirka poznata kao

Hezar efsene(Hiljadu pria).Njoj je opet kao osnova posluila zbirka pripovjedaka iz

indijske knjievnosti. Ne bi, dakle, bilo nita neobino ako je osnov svih ovih pria indijski!

Ali nain kazivanja i duh svih ovih pria ipak je tipino arapski. Nomadi, uvajui svoja stada

koza,pustinjskih ovaca i deva, od oaze do oaze, u potrazi za ispaom, pod nebom koje je

uvijek plavo, s ogromnim brojem zvijezda koje na takvom plavom nebu izgledaju jo sjajnije i

vee, s mjesecom ije su ih mijene uvijek iznova fascinirale, nou bi ispred svojih atora, uz

vatru ili bez nje, prepriavali sve to bi znali i to su oni u slinim situacijama doivljavali.

Vrijeme u kojem nema nikakvog naina komuniciranja sem usmenih predanja moralo

je raati sve te neobine prie od kojih su u svijetu najpoznatije ona o Ali-babi i etrdeset

razbojnika, sedam pria o Simbadu moreplovcu, pria o Aladinovoj svjetiljci i neke druge.

Svega ega taj nomad nije imao, dano je nekom junaku koji je, po pravilu, iskren, poten,


22/23

22

hrabar i lijep. On, taj junak, mora proi mnogo nevolja i tekoa da bi mu se na kraju dalo ono

to mu pripada. Obino su tu prisutni (ak veoma vani!) duhovi. Njih je raala mata ovjeka

koji je ivio u prirodi i vezan je za nju jakim vezama. Za sve to nikako nije bilo mogue

ostvariti obinom ovjeku, a treba mu, mogue je duhovima kojih ima dobrih i zlih. Tako se

poznata temeborba dobra i zlavjena i neiscrpna, ponovo susree u svakoj prii.

Kad su europski narodi uspostavili blii kontakt s Arapima, a to je, naalost, bilo

vrijeme kolonijalnih osvajanja, upoznali su, izmeu ostalih znanstvenih i kulturnih

dostignua, i ovu zbirku pripovjedaka od koje su Francuzi 1704. izdali u svom prijevodu neke

dijelove. Francuski su prijevodi prenoeni i na druge europske jezike. Kod nas su prie iz

Tisuu i jedne noi prvi puta prevedene krajem 19. st.

arobni konj

Kralj je imao tri keri i jednog sina. Jednom u dvor dooe tri mudraca koja su

donijela darove kako bi im car dozvolio da se oene njegovim kerima. Prvi mudrac donese

pauna koji je krijetao svakih sat vremena. Poklon drugog mudraca bila je truba koja se mogla

postaviti na vrata grada i zasvirati ako bi neprijatelj uao u grad. Kad se uvjerio u efikasnost

ovih darova, car dozvoli kerima udaju. Trei mudrac donio je konja od slonove kosti i

ebanovog drveta. Mudrac je rekao da taj konj moe ovjeka nositi kud ovaj eli. Tada je

istupio carev sin i zatraio da isproba konja. Dozvolie mu. Carevi je, nakon to mu je

mudrac rekao da pritisne neko dugme, odmah poletio. Na konju su inae bila dvatri

dugmeta koja su sluila za upravljanje. Carevi je ubrzo savladao vonju te je mogao ii kud

eli. Vonja ga je toliko zanijela da je zaboravio da se vrati.

Napokon je doao u neki grad na kraju kojega je bio dvorac. Taj dvorac bio je

sagraen samo za princezu te kraljevine koja bi tu dolazila zajedno sa svojim pratiljama i

eunuhom kad bi se eljela razonoditi. Ba taj dan, kad je carevi letao okolo, princeza se

zatekla u dvorcu. Eunuh, koji je bio zaduen da udvaraima zabranjuje pristup princezi, stao

je na put careviu, ali ga je ovaj svladao. Kad je doao sebi, eunuh je odmah pohitao

tamonjem caru i javio mu, prepavi se za svoju egzistenciju, da je neki div uzeo oblije

princa te sad dri carevu ker zarobljenu. Car je odmah pohitao tamo. Robinje mu rekoe da

ne znaju je li taj mladi ovjek ili div ali taj mladi im je tvrdio da ga alje sam princezin otac.

Carevi, koji se za to vrijeme uveliko udvarao princezi, postavi caru ovaj uvjet: neka car sutra

ujutro izvede svu svoju vojsku protiv njega. Ako ih uspije pobijediti, ima pravo uzeti princezu

za enu. Car se, uvi ovaj samoubilaki prijedlog, sloi s tim. Sutradan silna vojska izie na


23/23

megdan a mladi, uzjahavi udnog konja, odmagli ostavivi iza sebe zbunjene poglede

vojnika. Careviu ipak bi ao to je ostavio princezu.

Vrativi se u oevu carevinu saznao je da je onaj mudrac zatvoren onda kad je on

nestao. Vidjevi da mu je sin iv i zdrav, car pusti mudraca ali mu ne dade ker za enu. To

ovoga razbjesni i mudrac se zaree da e se osvetiti. Car zabrani sinu jahanje ovog ukletog

konja. No u mladievoj glavi slika princeze nije se mogla izbrisati. Zbog toga on ponovo

krenu u princezin grad San'u.Princezu je zatekao uplakanu od alosti za njim. Kad ga je

vidjela, obuzelo ju je veselje. Carevi joj predlae da tajno pobjegne s njim. Ona pristaje.

Kad su doli u prinev kraj, mladi je zajedno s konjem ostavi na nekom perivoju dok

on ne pripremi grad za njen dolazak. Dok je carevi bio u gradu, kraj perivoja je naiao onaj

srditi mudrac te, posluivi se lukavstvom, oteo djevojku i odletio s njom daleko. Kad su

konano stupili na tlo nepoznate zemlje, opkolie ih robovi ondanjeg cara te ih odvedu

gospodaru. Djevojka ispria caru kako je ona princeza u dalekoj zemlji i kako ju je ovaj

ovjek oteo. Vladar zatvori mudraca a djevojku i konja, o kojem nije znao nita, uze k sebi.

Carevi je u meuvremenu saznao tko je oteo njegovu dragu i dao se u potragu. Nakon

dugo lutanja, iz razgovora nekih ljudi u kako spominju nekog mudraca, konja i ljepoticu.

Informirao se gdje, ta, kako, i uputio se u carevu prijestolnicu. Kad je straarima rekao da je

iz Perzije, zemlje Kisra-a,oni mu rekoe da se i njihovom zatvoru nalazi jedan Perzijanac koji

tvrdi da je lijenik. Mladi od straara sazna itavu storiju: car je zaljubljen u djevojku,

djevojka je skrenula s uma, a mudrac je u zatvoru jer je ne moe izlijeiti.

Kad je sutra izveden pred cara (car je svakog stranca podrobno ispitivao), mladi ree

da se zove Harda, da je lijenik iz Perzije i da lijei sve bolesti, pogotovo one to se tiu

uma. Car se obradova i zamoli ga da izlijei djevojku u koju je on zaljubljen. Poto se uvjerio

da su i konj i djevojka OK, i da je ona samo hinila ludilo da se rijei napornoga cara, mladi

ree da djevojka i konj moraju biti na onom mjestu gdje su ih i nali jer je na tom mjestu u nju

uao zao duh. Zao duh e je napustiti kad stignu tamo. Car poslua. Kad se car, na mladievotraenje, s vojskom udaljio od djevojke, carevi i djevojka naprosto su mugnuli u

mladievu zemlju.

Vjenali su se a otac je konano razbio konja koji je donio toliko uzbuenja u njegovivot. Izmeu princezinih i carevievih zemalja razvili su se dobri odnosi.

Documents

1. Stara Knjizevnost Bliskog i Dalekog Istoka