8
ODLAGANJE ČVRSTOG KOMUNALNOG OTPADA I REKULTIVACIJA DEPONIJE BALABAN-ZVEČAN dr Ljubinko Savić, red.prof. FTN Kosovska Mitrovica, [email protected] dr Ljiljana Savic, docent,FTN Kosovska Mitrovica, [email protected] dr Slavko Branković, docent PMF-Kosovska Mitrovica, [email protected] Ovaj rad je realizovan u okviru projekta“ Istraživanje klimatskih promena na životnu sredinu: Praćenje uticaja, adaptacija i ublažavanje“ (43007) koji finansira Ministarstvo za prosvetu i nauku Republike Srbije u okviru programa Integrisanih i interdisciplinarnih istraživanja za period od 2011-2014. Apstrakt Otpad kao nešto „suvišno, nepotrebno ili neki ostatak" javlja se još od vremena nastanka čoveka, odnosno početnog zadovoljavanja čovekovih potreba. Pošto je čovek u vreme svog nastanka imao potrebu uglavnom samo za hranom tako je i otpad koji ga je okruživao bio samo biorazgradljiv (ostaci životinja, ostaci biljaka...). Vremenom čovek se sve više razvijao i kao socijalno i kao tehničko biće, pa se tako i otpad oko njega menjao po sadržaju i količini. Udruživanjem prvo u manja, a kasnije i veća naselja uz postepeni tehnički napredak čoveku već počinje da smeta sopstveni otpad i počinje da se suočava sa posledicama svog otpada. To se u početku odnosilo uglavnom na biorazgradljivi otpad gde je čovek doživeo prve bolesti kao posledicu gomilanja otpada oko sebe. Vremenom uporedo sa povećanjem biorazgradljivog otpada povećava se i količina „tzv. čvrstog otpada". To je naročito bilo primetno u doba velike industrijalizacije čovečanstva gde su se za vrlo kratko vreme formirali čitavi gradovi sa stanovništvom koje je sa sela dolazilo u grad u potrazi za poslom. Tada se već formira „potrošačko" društvo čime se naglo povećava količina čvrstog otpada po glavi stanovnika (odnosno po porodici) a dolazi i do velikog industrijskog zagađenja životne sredine čvrstim otpadom. To se u početku ogledalo kroz porodicu, kroz „potrošnju", pakovanje hrane, pića, potrebu za garderobom, obućom, potrebu za nameštajem, a industrijsko zagađenje čvrstim otpadom je počinjalo još od početka eksploatacije mineralnih sirovina preko separiranja željene sirovine pa sve do dobijanja produkata nekog proizvodnog procesa. U ovom radu biće prikazan način odlaganja čvrstog komunalnog otpada i rekultivacija na deponiji Balaban –Zvečan. Ključne reči: komunalni otpad, odlaganje, deponovanje, rekultivacija UVOD Dugo je ljudsko društvo „bežalo" od rešavanja problema otpada. Problem je rešavan individualno (odlagan je tamo gde ima slobodnog mesta), kako za lični, porodični otpad (koji je prerastao u komunalni otpad), tako i za industrijski otpad. Poznato je u istoriji (krajem XIX veka) nekoliko slučajeva da je usled neregulisanog otpada doveden u pitanje opstanak čoveka u nekom

1. Odlaganje Vrstog Komunalnog Otpada i Rekultivacija Deponije Balaban-zvean

Embed Size (px)

DESCRIPTION

DLAGANJE VRSTOG KOMUNALNOG OTPADA I REKULTIVACIJA DEPONIJE BALABAN

Citation preview

  • ODLAGANJE VRSTOG KOMUNALNOG OTPADA I REKULTIVACIJA

    DEPONIJE BALABAN-ZVEAN dr Ljubinko Savi, red.prof. FTN Kosovska Mitrovica, [email protected] dr Ljiljana Savic, docent,FTN Kosovska Mitrovica, [email protected] dr Slavko Brankovi, docent PMF-Kosovska Mitrovica, [email protected]

    Ovaj rad je realizovan u okviru projekta Istraivanje klimatskih promena na ivotnu sredinu: Praenje uticaja, adaptacija i ublaavanje (43007) koji finansira Ministarstvo za prosvetu i nauku Republike Srbije u okviru programa Integrisanih i interdisciplinarnih istraivanja za period od 2011-2014. Apstrakt

    Otpad kao neto suvino, nepotrebno ili neki ostatak" javlja se jo od vremena nastanka oveka, odnosno poetnog zadovoljavanja ovekovih potreba. Poto je ovek u vreme svog nastanka imao potrebu uglavnom samo za hranom tako je i otpad koji ga je okruivao bio samo biorazgradljiv (ostaci ivotinja, ostaci biljaka...). Vremenom ovek se sve vie razvijao i kao socijalno i kao tehniko bie, pa se tako i otpad oko njega menjao po sadraju i koliini.

    Udruivanjem prvo u manja, a kasnije i vea naselja uz postepeni tehniki napredak oveku ve poinje da smeta sopstveni otpad i poinje da se suoava sa posledicama svog otpada. To se u poetku odnosilo uglavnom na biorazgradljivi otpad gde je ovek doiveo prve bolesti kao posledicu gomilanja otpada oko sebe. Vremenom uporedo sa poveanjem biorazgradljivog otpada poveava se i koliina tzv. vrstog otpada". To je naroito bilo primetno u doba velike industrijalizacije oveanstva gde su se za vrlo kratko vreme formirali itavi gradovi sa stanovnitvom koje je sa sela dolazilo u grad u potrazi za poslom.

    Tada se ve formira potroako" drutvo ime se naglo poveava koliina vrstog otpada po glavi stanovnika (odnosno po porodici) a dolazi i do velikog industrijskog zagaenja ivotne sredine vrstim otpadom. To se u poetku ogledalo kroz porodicu, kroz potronju", pakovanje hrane, pia, potrebu za garderobom, obuom, potrebu za nametajem, a industrijsko zagaenje vrstim otpadom je poinjalo jo od poetka eksploatacije mineralnih sirovina preko separiranja eljene sirovine pa sve do dobijanja produkata nekog proizvodnog procesa.

    U ovom radu bie prikazan nain odlaganja vrstog komunalnog otpada i rekultivacija na deponiji Balaban Zvean. Kljune rei: komunalni otpad, odlaganje, deponovanje, rekultivacija UVOD

    Dugo je ljudsko drutvo bealo" od reavanja problema otpada. Problem je reavan individualno (odlagan je tamo gde ima slobodnog mesta), kako za lini, porodini otpad (koji je prerastao u komunalni otpad), tako i za industrijski otpad. Poznato je u istoriji (krajem XIX veka) nekoliko sluajeva da je usled neregulisanog otpada doveden u pitanje opstanak oveka u nekom

  • podruju koje je na primer zavisilo od upotrebe rene vode koju je ugroavao to komunalni, to industrijski otpad (pojava zaraze i trovanje).

    Danas ovek kao svesno bie sve vie postaje svestan uticaja otpada na samog sebe i na itavo svoje okruenje tako da kroz razne oblike organizovanja (naselja, grad, regije) poinje da primenjuje niz mera i postupaka prvo na smanjenju otpada a zatim na njegovom to bezbednijem regulisanju. ovek danas proizvodi otpade na koje moe uticati pojedinac ili grupa ljudi kroz neko organizovanje, a proizvodi i takve da njihovo to manje tetno rukovanje zahteva udruivanje znanja i sredstava jedne a esto i vie drava (nuklearni, radioaktivni otpad).

    Sa viim stepenom organizovanja oveka i drutva uopte (nastanak organizovanih naselja, gradova, regija), sazrevaju uslovi socijalni, higijenski, urbanistiki, ekonomski, prostorni do se mora prevazii individualni nain odlaganja otpada po principu gde ima mesto pored puta tu ga odloi. To sazrevanje uslova moralo je da prati i reakcija drave kao organa koji donosi propise i stara se o njihovoj primeni.

    Iako ivimo u XXI veku svedoci smo da je oblast upravljanja otpadom jo uvek nedovoljno primenjiva na terenu pre svega zbog svesti ljudi. Takoe smo svedoci da je problem upravljanja otpadom (naroito reciklaa i odlaganje) izdignut na najvii nivo drave preko formiranja odgovarajueg ministarstva i donoenja propisa koji su u skladu sa propisima EU tako da nam to d aje nad u i optimizam d a emo se k ao dru tvo k retati u pravcu smanjenja koliine otpada, prikupljanja, reciklae i to bezbednijeg naina odlaganja.

    NEGATIVNI UTICAJ NEPRAVILNOG DEPONOVANJA VRSTOG OTPADA NA IVOTNU SREDINU

    Racionalno upravljanje vrstim otpadom danas predstavlja jedan od kljunih segmenata

    strategije odrivog razvoja pod kojom se podrazumeva zadovoljavanje potreba sadanjih generacija, bez dovoenja u pitanje opstanka i kvaliteta ivljenja buduih. Razvijene zemlje sveta strategiju upravljanja vrstim otpadom zasnivaju na hijerarhiji, koja, kao to je ve navedeno, podrazumeva: izbegavanje nastajanja otpada, minimizaciju koliine nastalog otpada, reciklau otpada, adekvatan tretman (obino uz dobijanje energije ili korisnih nusproizvoda) i kontrolisano odlaganje, odnosno deponovanje (ponekad uz iskorienje izdvojenog metana).

    Poslednji funkcionalni element u sistemu za upravljanje vrstim otpadom je dispozicija ili odlaganje. Deponija za odlaganje otpada predstavlja krajnje odredite svih nastalih vrstih otpadaka, bilo da su oni komunalnog porekla, sakupljeni i prevezeni direktno na deponiju, bilo da je to mulj iz komunalnih industrijskih postrojenja za preradu otpadnih voda, pepeo i ljaka iz postrojenja za spaljivanje, zaostao kompost ili neke druge materije preostale iz postrojenja za preradu vrstih otpadnih materija koje vie nemaju upotrebnu vrednost.

    Problem konanog odlaganja komunalnog vrstog otpada danas se iskljuivo reava njegovim sanitarnim deponovanjem. Savremena sanitarna deponija predstavlja inenjersko postrojenje, gde se vri konano odlaganje i transformacija otpada njegovim ukopavanjem u zemlju ili odlaganjem na povrini na takav nain i pod takvim uslovima da se u najveoj moguoj meri eliminiu svi negativni uticaji otpada na ivotnu sredinu u smislu zagaenja vazduha, prirodnih vodnih resursa i zemljita (slika 1).

  • Slika 1. ematski prikaz negativnih uticaja nepravilnog deponovanja vrstog otpada na ivotnu sredinu [2]

    Planiranje, projektovanje i rad deponije ukljuuju primenu velikog broja naunih,

    inenjerskih i ekonomskih principa. Po konanom formiranju deponije i po njenom zatvaranju, zemljite na toj lokaciji moe se koristiti za razliite namene, kao sto je izgradnja terena za sport i rekreaciju, kamp naselja, parkiralita, strelita, ime se u sutini ostvaruje njegova rekultivacija i revitalizacija.

    Planiranje i izgradnja sanitarnih deponija predstavlja samo jedan deo u kompleksnom procesu upravljanja vrstim otpadnim materijama koji obuhvata tretiranje otpadaka od nastanka, preko minimizacije koliina, selekcije, reciklae, prikupljanja, transporta i odlaganja, do rekultivacije deponija i privoenja tog prostora novoj nameni. Meutim, iako je izgradnja sanitarnih deponija samo deo ireg procesa upravljanja vrstim otpadom, ovu aktivnost karakterie veoma sloena i dugotrajna procedura. METODE DEPONOVANJA VRSTOG OTPADA Osnovne metode za deponovanje meanog vrstog otpada su:

    povrinski metod, iskopavanje elije (metod rova) i metod kanjona (slika 2).

  • Slika 2. Metode deponovanja vrstog otpada [2]

    Kod visokog nivoa podzemnih voda jedini mogu nain deponovanja je povrinski. Priprema mesta za deponovanje ukljuuje izradu podloge i sistema za kontrolu procednih voda. Prekrivni materijal se dovozi sa odgovarajue lokacije. Kao to je ve napomenuto, na mestima gde je materijal za prekrivku ogranien moe se koristiti kompost proizveden od dvorinog otpada. Druge tehnike koje se koriste ukljuuju upotrebu privremene prekrivke, kao to je zemljite ili geomembrana. Zemljite i geomembrana, koje se privremeno nanose preko kompletirane elije, mogu se ukloniti pre nego to pone nanoenje sledeeg lifta. Iskopavanje elije (metod rova) - eliju ini na deponiju odloen i sabijen vrsti otpad koji se nanosi tokom jednog operativnog perioda, obino jednog dana i dnevna prekrivka (prekrivni sloj). Dnevna prekrivka se sastoji od sloja prirodnog zemljita debljine od 15 do 25 cm ili alternativnog materijala kao to je kompost; ona se nanosi na radno elo deponije na kraju operativnog (radnog) perioda.

    Slika 3. Presek kroz telo deponije: 1 - podloga, 2 - visina sloja (lifta), 3 - visina prekrivnog materijala,

    4 - zavrni prekrivni sloj, 5 - sekcija, 6 - radno elo [1] Namena prekrivke je da sprei odnoenje otpadnog materijala, razvoj glodara i insekata i da sprei, odnosno kontrolie prodor vode u deponiju. Ovaj metod je idealan za oblasti gde se

  • potrebna koliina materijala za prekrivku obezbeuje iskopavanjem do odreene dubine i gde nivo podzemnih voda nije blizu povrine. Obino se vrsti otpad odlae u elije ili rovove koji su prethodno iskopani. Iskopano zemljite se koristi kao dnevna i krajnja prekrivka. Ovakve elije ili rovovi se pripremaju tako to se kao podloga stavlja geosintetika membrana ili malo propustljiva glina ili kombinacija oba materijala, da bi se ograniilo kretanje gasova i voda. Iskopane elije su obino oblika kvadrata, duine i irine oko 300 m, sa nagibom kosina od 1,5:1 do 2:1. Duina rovova varira od 20 do 300 m, dubina je od 1 do 3 m, a irina od 4,5 do 15 m. Uz pojam elija vezan je i pojam lift, tako da je lift kompletan sloj elija nanet preko radne povrine deponije. Obino se deponija sastoji od serije liftova (slika 3). Terasa (zaravnjenje) obino se izvodi kada je visina deponije od 1,5 do 2,2 m. Koristi se da bi se obezbedio stabilan nagib deponije, za postavljanje povrinskih drenanih kanala i za lociranje cevi za deponijski gas. Poslednji lift ukljuuje i krajnji prekrivni sloj koji se nanosi na celoj povrini deponije kada deponovanje prestaje na datoj lokaciji. Ovaj sloj se obino sastoji od vie slojeva zemljita i/ili od geomembranskog materijala ija je namena da obezbedi drenau sa povrine, sprei prodiranje vode u deponiju i predstavlja podlogu za rast vegetacije. Metod kanjona ili depresije varira sa geometrijom mesta, karakteristikama prekrivnog materijala, hidrologijom i geologijom mesta, tipom procednih voda i sistemom za kontrolu gasova, kao i moguim pristupom lokaciji. Kontrola povrinskih voda je esto kritian faktor u razvoju kanjona/depresije. Obino punjenje za svaki lift poinje na samom kraju kanjona. Formira se vie liftova i metod je slian povrinskom. Ako je dno kanjona ravno i mogue je iskopavanje, poetno deponovanje moe se izvriti sa rovovskim metodom tako to se kopanjem dna napravi rov. Da bi se ova metoda uspeno primenjivala neophodno je obezbediti adekvatan materijal za prekrivanje individualnih liftova kako se kompletiraju i obezbediti krajnju prekrivku (kada je dostignuta projektovana visina). Prekrivni materijal se iskopava iz zidova kanjona ili dna pre nego to se uredi podloga. Takoe se kao prekrivka moe koristiti kompost, dobijen iz, na primer, dvorinog otpada. NANOENJE OTPADA Kada je pripremljeno mesto za deponovanje, sledei korak je nanoenje materijala. Otpad se nanosi u elije poinjui du radnog ela, nastavljajui napred i odozgo od ela. Naneti otpad se vozilima za transport i sakupljanje iri u slojeve visine od 40 do 50 cm i kompaktira. Obino je visina elije od 2,0 do 3,6 m, a obino iznosi 2,5 m. Radno elo je povrina deponije gde se vrsti otpad istovara, nanosi i kompaktira za vreme radnog perioda (slika 4).

  • Slika 4. Nanoenje vrstog otpada na deponiji [2]

    Duina radnog ela varira od uslova i veliine operacije. irina elije varira od 3 do 12,5 m, u zavisnosti od projekta i kapaciteta deponije. Sva izloena ela deponije se prekrivaju tankim slojem zemlje (15 do 34 cm, obino 15 cm) ili nekim drugim pogodnim materijalom na kraju svakog radnog perioda, sl.5.

    Slika 5. Ravnanje i zbijanje otpadaka buldoerom i kompaktorom: 1 - sloj otpadaka, 2 - buldoer, 3 - kompaktor, 4 - otpad, 5 - radno elo, 6 - prekrivni sloj [1]

    Na deponiji Balaban nanoenje otpada po visini je predvieno u III faze s tim da bi prva poela sa izravnavanjem dna deponije sa otpadom. Horizontalno gledano odlaganje se vri po elijama razliitog oblika, sl. 6. U toku odlaganja je predvieno prekrivanje svake faze otpada inertnim materijalom, sl. 7. Takoe je predvieno (zavisno od faze odlaganja i poloaja elije) premetanje pristupnih puteva na samoj deponiji, gde se i zemljana brana koristi kao pristupni put, sl. 8, i konstantna upotreba kompaktora za sabijanje otpada, sl 9.

    Slika 6. Deo elije koja treba da se zapuni Slika 7. Odlaganje otpada sa dnevnim prekrivanjem inertnim materijalom

  • Slika 8. Pristupni put na samoj deponiji Slika 9. Element za kompaktiranje otpada REKULTIVACIJA SANITARNE DEPONIJE

    Rekultivacija je zakonom obavezan postupak zavrnog ureenja deponije komunalnog otpada, prema Pravilniku o kriterijumima za odreivanje lokacije i uredenju deponija otpadnih materijala. Postupak rekultivacije je sloene prirode i ima za krajnji cilj obnovu funkcionalne vrednosti odreene povrine koja je pretrpela specifina negativna tehnogena dejstva. Obnova degradirane povrine izvodi se po savremenim ekolokim naelima, gde treba definisati skup efikasnih mera koje e spreiti eventualno zagaenje ivotne sredine u okruenju smetlita u njenoj eksploatacionoj fazi, pri emu ovako planski uraena povrina postaje i estetski prihvatljiva.

    Rekultivacija podrazumeva nanoenje novog sloja preko deponovanog materijala zatienog finalnom inertnom prekrivkom, to predstavlja njenu tehniku fazu", i zatim zasnivanje vegetacionog pokrivaa to ini bioloku fazu". Ovim se spreava erozija finalne prekrivke i deponovanog materijala pod dejstvom atmosferskih ili antropogenih uticaja to bi dovelo do nekontrolisanog rasturanja otpada i zagaenja ivotne sredine.

    Poto je svrha rekultivacije da se na degradiranim povrinama sanitarne deponije uspostavi biljni i ivotinjski svet za tehniku rekultivaciju (po pitanju izbora vrste i sastava zemljita), a naroito za bioloku (izbor kulture za zasad) neophodno je konsultovati strunjake iz oblasti biologije, poljoprivrede i umarstva.

    Kod projektovanja i izrade zavrne prekrivke razmatraju se sledei elementi: izgled, krajnju propustljivost, nagib povrine, izgled pejzaa, metode popravljanja ukoliko doe do sleganja i stabilnost pri statikim i dinamikim optereenjima.

    O rekultivaciji deponije se mora razmiljati jo pri izradi dokumentacije za deponiju kako

    bi se neke stvari u poetku gradnje namenski odradile u zavisnosti od mikrookruenja deponije i budue namene prostora deponije. Ali poto u realnom ivotu esto odstupamo zbog raznih faktora od poetnih zamisli deava se da se posle popune deponije u hodu razmilja o rekultivaciji deponije tj.buduoj nameni njene povrine.

  • Veoma je vano da se na rekultivaciji deponije ne tedi to je est sluaj jer sa loe uraenom rekultivacijom:

    nismo dovoljno bezbedno osigurali zadnji sloj otpada; nismo dovoljno obezbedili okolinu od tetnih uticaja deponije na sredinu; nismo dovoljno uticali na svest graana prema otpadu odnosno nismo doprineli

    pozitivnom stavu graana prema buduoj lokaciji za deponiju (esto je ba negativan stav graana problem za odabir lokacije).

    ZAKLJUAK

    Generalno gledano ljudsko drutvo je poelo ozbiljnije da sagledava i aktivno trai

    reenja za smanjenje zagaenja ivotne sredine, tek nedavno (pre 15 20 god.) U poetku se to gledalo kroz donoenje nekih dokumenata globalnog znaaja, a tek kasnije se radilo na konkretnim reenjima.

    Iz navedenog rada vidi se da se sada u svetu a i kod nas izgrauju deponije solidnog inenjersko - tehnikog nivoa. Realno je da e u bliskoj budunosti doi do vieg tehnikog nivoa na deponijama kako u samoj izradi tako i u eksploataciji. Ureene sanitarne deponije kao mesto odlaganja otpada imaju budunost i oekuje se da e u toj oblasti doi do novih tehnikih reenja. Vremenom e i kod nas doi do izgradnje deponija veeg obima gde e veliki deo otpada zbog svog sastava sluiti i kao energetsko postrojenje. U budunosti ima prostora za nova tehnika reenja u oblasti smanjenja otpada na gotovim proizvodima, u oblasti reciklae i u oblasti odlaganja otpada

    Literatura

    [1] Marijana R. Ili, Saa R. Mileti, Osnov i up rav ljan ja vrstim otp adom, In stitut za ispitivanja materijala, Beograd, 1998. [2] Mirjana Risti, Milovan Vukovi, Upravljanje vrstim otpadom, tehniki fakultet u Boru, Bor 2006 [3] Pravilnik o kriterijumima za odreivanje lokacije i ureenja deponija otpadnih materijala, Slubeni glasnik RS br. 54/92 [4] Projektna dokumentacija deponije Balaban