1. Metafizika

8/11/2019 1. Metafizika

1/33

Metafizika

ontologija


2/33

Ime formulirao u I. stolje!u peripateti"arNikola Dama#"anski

Androniko s Rodosa sa"inio zbirkuAristoelovih djela

Smisao nije jasan. Dvojak je:

1. meta ta fisika (knjige koje dolaze

nakon knjiga o fizici) - bibliotekarskaoznaka

2. ono #to dolazi nakon / iznad fizike


3/33

Aristotel se ne slu$i rije"ju metafizika.On govori o prvoj filozofiji

Bavi se: bi!em kao bi!em i prvimuzrocima bi!a

Zadatak joj je dvojak:

1. istra$ivanje cjelokupne zbilje u

njezinim temeljnim odre%enjima

2. istra$ivanje najvi#eg uzroka bo$anskog


4/33


5/33


6/33


7/33

Aristotel, Metafizika, IV, 1003a-b


8/33

Tijekom antike metafizika sve vi#e postajalaznano#!u o bo$anskom.

Boetie (470. - 524.) u svijest doziva Aristotelovu

definiciju o istra$ivanju bitka kao bitka i prenosije na srednji vijek.

Sve do u 12./13. stolje!e pod utjecajem

neoplatonizma i Augustina metafizika je znanosto prvom Uzroku.


9/33

Srednji vijek, pod utjecajem kr#!anstva iteocentri"ne slike svijeta, poja"ano interpretiracijelu zbilju pod vidom Boga Stvoritelja.

I izvan kr#!anstva, u arapskom i $idovskomsvijetu (izuzetak je Averoes) vlada istapredod$ba.


10/33

Od 13. st. metafizika je opet i jedno i drugo: i

znanost o bi!u kao bi!u

ens inquantum ens i theologiaphilosophica.

Pod utjecajem razvoja teolo#kih principa kojipretpostavljaju naravni, dakle, razumski put kBogu i nadnaravni, vjerski, postaje jasno:

metafizika je prirodna teologija. Ona se razlikujeod teologije koja po"iva na nadnaravnoj Bo$jojobjavi.


11/33

Znanost se bavi samo onim #to jest. Predmet znanosti

je naime istinito, a to se podudara s onim #to jest. Nofilozofske znanosti se ve!bave, osim i svim podru"jimabi!a, i Bogom zbog "ega se jedan dio filozofije poAristotelu naziva i teologijom ili naukom o Bogu. &inise kako naoko nemamo potrebu za drugim znanostima

izvan filozofije. No tom stoji nasuprot: razli"iti temeljspoznaje uvjetuje i razli"ite znanosti. Tako iste stvarimogu biti predmet filozofske znanosti ukoliko sudostupne razumu i istodobno, ukoliko su dostupnepreko objave, mogu biti predmet i druge znanosti.

Teologija koja spada u svetu nauku razlikuje se od posvojoj vrsti od nauke koja tvori dio filozofije.

Toma Akvinski,Summa theologiae, I 1, 1


12/33

Osim razlikovanja metafizike na naravnuteologiju i teologiju u smislu objave, malo po

malo se razlikuje kozmologija od psihologije pri"emu kozmologija obuhva!a cjelokupnu zbiljukoja se nalazi izvan ljudske du#e dok jepsihologija odgovorna za sva pitanja koja se ti"uljudske du#e.


13/33

Nastaje pitanje odnosa metafizike i spoznaje(logike) Duns Skoto uvodi razliku izme%u bi!a u

svojoj spoznatljivosti, odnosno mislivosti i bi!a usvojoj neovisnosti od mi#ljenja. Onaj je predmet

logike, ovaj metafizike. Pojam bi!a vi#e nijeunivo"an (univo!nost, ekvivo!nost, analogija).Razlikuje se bi!e koje mislimo od realnog bi!a.


14/33

U novom vijeku metafizika se jo#daljediferencira. Pojavljuje se pojam ontologija. Onase poistovje!uje s op!om metafizikom, to jest spitanjem o bi!u kao bi!u.

Uz op!u sada postoje i posebne metafizike kojese bave svijetom, du#om i Bogom.

Christian Wolff (1679. 1754.) utvr%uje:metafizika se dijeli u metaphisica generalisimetaphisica specialis.


15/33

Prva se bavi bi!em kao bi!em, to je prvafilozofija, znanost o bi!u kao takvom, a drugase dijeli na kozmologiju(nauka o fizi"kimpredmetima) psihologiju(nauk o ljudskojdu#i) i theologia naturalis(naravna teologija,nauka o Bogu).

Ova podjela ostaje klju"na za kasniji razvoj

filozofije.


16/33

R. Descartespromatra zbilju u odnosu naljudsku spoznaju. Za razliku od Duns Skota onpoja"ava stanovi#te po kojem sve manje postajeva$na zbilja neovisna o ljudskoj spoznaji. Timese bi!e kao bi!e sve vi#e pretvara u spoznato bi!e

kao spoznato bi!e.

Berkeley!e u tom smislu poja"ati stavglasovitom re"enicom esse est percipi Tako od

principa i uzroka bi!a postaju principi spoznaje iuzroci spoznaje. Postaje jasno da metafizika svevi#e postaje spoznajna teorija


17/33

Kant(1724. 1804.) radikalizira ovaj korakglasovitim kopernikanskim obratom od objektaprema subjektu kao mjestu na kojem se odlu"uje#to je stvarno a #to ne. Pri tom postavlja pitanje dali je metafizika kao znanost uop!e mogu!a. To

mo$e odlu"iti samo kritika ljudske spoznaje. Takritika mora ustvrditi da li je uop!e mogu!a znanosto zbilji kao cjelovitosti, o Bo$joj opstojnosti i obesmrtnosti du#e.

Kant odgovora: Zbilja kao cjelina nikada ne mo$ebiti predmet ljudske spoznaje u njezinojograni"enosti. To ne mo$e biti ni Bog. I za jedno idrugo ljudska je spoznaja preslaba.


18/33

No, postoji uro%ena te$nja za takvom

spoznajom, za spoznajom zbilje u cjelini. Ta sete$nja pokazuje na tri na"ina:

naspram zbilje koja nas okru$uje,

naspram zbilje koja smo mi sami i

naspram zbilje koja obuhva!a sve.

Prva cjelina se zove svijet, druga du!a, a tre!aBog. Za ova tri predmeta postoje i tri discipline.


19/33

No, kako to nisu tri zbiljska predmeta ljudskespoznaje, nego samo ciljevi, regulativi, Kant ihnaziva idejama "istog uma.

Iz tog za metafiziku proizlazi da ona vi#e nema

svog predmeta. Totalitet zbilje vi#e nije objektljudske spoznaje, a osim toga, i tamo gdje jesamo ideja, ona se razdijelila na tri cjeline. Zbogtoga se vi#e ne mo$e zamisliti ne#to kao

ontologija ili metaphisica generalis. Time otpadai metafizika. Na njezino mjesto dolazi teorijaspoznaje.


20/33

Nakon Kanta prevladava kritika metafizike nad

poku#ajima ponovnog utemeljenja jedneznanosti o bi!u kao bi!u i o Bogu. Tako

metafizika postaje termin o upitnom,dvojbenom, reakcionarnom.


21/33

Metafizika je, bez obzira na kritike, htjela bitiznanost koja izri"e temeljne i sveobuhvatnesudove o cjelokupnoj zbilji.

No, metafiziku ne!emo shvatiti ni kao znanost obi!u kao bi!u niti kao znanost o bitku niti kaofilozofsku teologiju.


22/33

Govor o bi!u kao bi!u je postao upitnim. Jezi"nafilozofija, naime, dr$i kako nije dopustivasupstancijalizacija glagola, kako je to "inilafilozofija od svog po"etka do Heideggera.

Glagol biti mo$e imati razli"ite funkcije u re"enici,kao kopula odnos subjekta i predikata (Petar je"ovjek), kao tvrdnja opstojnosti(Bog jest) kaotvrdnja identiteta(Petar je student teologije)

Ove se tri funkcije kopula, egzistencija, identitet ne mogu svesti jedna na drugu ili reducirati. Timese pokazuje kako nije mogu!e sve funkcije glagolabitisvesti na subjekt bi"eili bitaki integrirati ih.


23/33

Osim toga, u filozofiji je postalo iznimno te#ko

govoriti o Bogu. Nije samo rije"o porastusekularizacije ili kritici religije, nego je filozofijado#la i do pitanja uvjeta spoznaje i jezika.


24/33

Tko je iz doraslog podrijetla iskusio teologiju,kako onu kr#!anskog vjerovanja tako i onufilozofije, danas u podru"ju mi#ljenja radije #utio Bogu.

Martin Heidegger,Die onto-theologischeVerfassung der Metaphisyik, 1957., str. 45.


25/33

Mo$emo definirati metafiziku kao znanost koja

se bavi pitanjima koja istra$uje zbilju u svojojcjelovitosti u mjeri u kojoj je ona dostupna"ovjeku.


26/33

Metafizi"ka se pitanja bave zbiljom u njezinojcjelovitosti.

Rije"je o cjelini zbilje.

&to je to zbilja u svojoj cjelini?

Postoje li uop!e metafizi"ka pitanja, pitanja kojaciljaju na cjelinu zbilje?


27/33

Metafizika bi se tim pitanjima htjela baviti naznanstven na"in.

Za#to je to va$no?

&to zna"i znanstveno?

Pitanja metafizike o zbilji ukoliko je dostupna

"ovjeku ukazuje na ljudsku ograni"enost.


28/33

&to je to?O "emu je rije"kada se govori o teoriji o svemu?Tradicija metafizike pod rije"ju sve

podrazumijeva posebni predmet kojega se nemo$e predo"iti, ali koji na odre%eni na"in stojinasuprot subjektu koji spoznaje.Moderna logika i znanost o jeziku vele da podrije"ju sve mo$emo vidjeti samo dio re"enice

koji ne imenuje ni#ta,nije vlastito ime,nije predikat,nego ima funkciju uop!avanja izri"aja.

Zbilja u cjelini


29/33

No, zbilja se u svojoj cjelini "ovjeku nikada nedaje kao suma dijelova, nego, ako uop!e, ondakao red i sustav.

Istovremeno cjelina je pred "ovjekom ibeskona"na i beskona"no slo$ena a da bi jemogao vidjeti kao cjelinu.


30/33

Ne preostaje nam drugo doli reducirati

nepreglednost i slo$enost. Redukcija je mogu!asamo preko reda i sustava.

Metafizika bi onda bila poku#aj bavljenja

predmetom koji nije ni ne#to onostrano nitimisti"no, nego je sustav ili mno#tvo sustava kojite$e obuhvatiti zbilju u svojoj cjelini.

Metafizi"ki sustav ne mo$e onda biti jedno-,nego multidimenzionalan. Zbilja se ondamo$e misliti kao mre$a razli"itih sustava.


31/33

Pitanja postoje.

Filozofija, i kada ka$e da na njih ne mo$ebiti odgovore, ne nije"e postojanjepitanja.

Kada se i kako pojavljuju?


32/33

Kada zbilja izgubi svojusamorazumljivost.

Grani"ne situacije (Jaspers): udarsudbine, strah od smrti, smrt voljenoga

bi!a, borba, nasilje, negativna iskustvakoja sustav vi#e ne mo$e opravdati inositi.

Banalnost, dosada

Udivljenje, umjetnost, znanost, estetsko,misti"no, religiozno iskustvo.


33/33

Egzistencijalna iskustva ne vode sama po sebi ufilozofiranje.

Uglavnom vode u uop!ene odgovore, svjetonazore,religije, ideologije, knji$evnost, umjetnost.

Mo$e se dogoditi i filozofiranje, otvaranje vrata umetafiziku. To se doga%a kada se pitanja koja

name!e egzistencija po"nu sve vi#e univerzalizirati,iz sebe tjerati na razumijevanje svega, kada postajuapstraktnija, op!enitija, intersubjektivnija. Na istojrazini se doga%a i znanost.

Documents

1. Metafizika