1 George R. Knight KRATKA POVIJEST KR'˘ANSKE …adventisti.info/knjige/Knight2.pdf · 2 KRATKA POVIJEST KR'˘ANSKE ADVENTISTI¨KE CRKVE Nakladnik ZNACI VREMENA 42243 Maru„evec,

1

George R. Knight

KRATKA POVIJESTKR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

2 KRATKA POVIJEST KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

NakladnikZNACI VREMENA

42 243 Maruπevec, Hrvatska

IzvornikA Brief History os Seventh-Day Adventists

by George R. KnightISBN 0-8280-1430-2

Glavni i odgovorni urednikmr. Drago ObradoviÊ

Prijevodmr. Darko Pirija

LekturaMarijan MalaπiÊ, prof.

KorekturaSnjeæana MikulËiÊ-GigiÊ

PrijelomGENESIS, Zagreb

TisakGRAFOLUX, Zagreb, 2002.

3

George R. Knight

Kratka povijestKrπÊanske

adventistiËke crkve


George R. Knight

KRATKA POVIJESTKR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

ISBN 953-183-102-5

5

PosveÊenoRobertu i Brendi Fusté-Bond —dvjema sasvim posebnim osobama

u mojem æivotu


7

Sadræaj

Popis kratica ............................................................... 10

RijeË Ëitatelju ............................................................ 11

1. Mileritski korijeni .................................................... 15William Miller: neodluËni prorok............................. 15Veliki korak naprijed s Joshuom V. Himesom ....... 18Charles Fitch i “pad Babilona” ................................ 21Vrijeme prolazi ........................................................... 22Pokret “sedmog mjeseca” i “istinski ponoÊni

povik” ................................................................... 24“Veliko razoËaranje” .................................................. 26Za one koji æele saznati viπe .................................... 29

2. Razdoblje doktrinarnog razvoja (1844.—1848.) . 31Ponovno definiranje Svetiπta..................................... 33ProroËki dar ................................................................ 37Subota .......................................................................... 41Uvjetna besmrtnost ..................................................... 44Stoæerne doktrine i tri aneoske vijesti ................... 46Misijski pristup “zatvorenih vrata” .......................... 49Za one koji æele saznati viπe .................................... 52

3. Razdoblje organizacijskog razvoja(1848.—1863.) ..................................................... 53

Konferencije πtovatelja subote .................................. 54Tiskanje “istine” ......................................................... 57Prvi koraci prema sluæbenoj organizaciji ................ 60


“Sestra Betsy” i potpora propovjedniËkoj sluæbi.... 62Zavrπni napori za ustroj Crkve ................................. 64“Zatvorena vrata” su malo odπkrinuta ..................... 66Za one koji æele saznati viπe .................................... 69

4. Razdoblje razvoja ustanova i æivotnog stila(1863.—1888.) ..................................................... 71

Zdrav naËin æivota i Institut Western HealthReform .................................................................. 72

Borba za civilnu vojnu sluæbu ................................. 76U potrazi za pravim odgojem i obrazovanjem ....... 78Napredak u financijskoj sluæbi ................................. 82Uloga Ellen White u razvoju adventistiËkog

naËina æivota ........................................................ 82Misije: inozemne i domaÊa ....................................... 84Drugi vaæni pomaci izmeu 1863. i 1888. ............. 87Za one koji æele saznati viπe .................................... 89

5. Razdoblje buenja, reforme i πirenja(1888.—1900.) ..................................................... 91

Zasjedanje Generalne konferencije 1888. ................ 91Posljedice Minneapolisa ............................................ 97Duhovno buenje i πirenje obrazovnog sustava ..... 99Eksplozija svjetske misije ....................................... 102Evangeliziranje ameriËkih Crnaca .......................... 105Doprinos æena-propovjednika ranom adventizmu . 108Za one koji æele saznati viπe .................................. 111

6. Razdoblje preustroja i krize (1901.—1910.) ..... 113Crkveni preustroj ...................................................... 114Napetosti u upravnim strukturama ......................... 118Napuπtanje Battle Creeka i novi poËeci ................ 123Ponovni naglasak na misiju .................................... 128Za one koji æele saznati viπe .................................. 129

9

7. Razdoblje svjetskog rasta (1910.—1955.) .......... 131Smrt Ellen White ..................................................... 132Razdoblje kriza i obeÊanja ...................................... 133NezapamÊen rast adventistiËke misije ................... 135Sazrijevanje adventizma meu ameriËkim

stanovniπtvom afriËkog podrijetla.................... 140Za one koji æele saznati viπe .................................. 144

8. Izazovi i moguÊnosti sazrijevanja (1955.—) ..... 145Sazrijevanje ............................................................... 147Misija sa svjesnim namjerama ................................ 152Izazovi s kojima se adventizam suoËava

u dvadeset prvom stoljeÊu ............................... 155BezgraniËne moguÊnosti .......................................... 159Za one koji æele saznati viπe .................................. 160

SADRÆAJ


Popis kratica

A&D William Miller’s Apology and DefenseAdv. Rev. Adventist ReviewAH Adventist HeraldAR Advent ReviewAS American Sentinel of Religious LibertyCTemp Christian Temperance and Bible

Hygiene, James White i Ellen G. WhiteEGW Ellen G. White1888 Materials The Ellen G. White 1888 Materials

(4 sveska)EW Early Writings, Ellen G. WhiteGCB General Konference BulletinJL Josiah LitchJVH Joshua V. HimesJW James WhiteLS Life Sketches of Ellen G. White

(izdanje 1915.)LS (1888) Life Sketches of James and

Ellen G. White (izdanje 1888.)MC Midnight CryMS ManuscriptMW Morning WatchPT Present TruthPUR Pacific Union ReaderRH Review and HeraldSDA Seventh-day AdventistSG Spiritual Gifts, Ellen G. White

(4 sveska)SM Selected Messages, Ellen G. White

(3 sveska)ST Signs of the Times (mileritski)T Testimonies for the Church,

Ellen G. White (9 svezaka)WCW William C. WhiteWM William Miller

11

RijeË Ëitatelju

Adventisti se nikada nisu smatrali samo joπ jednomcrkvom. Naprotiv, oni su od samog poËetka ovajpokret doæivljavali kao ispunjenje proroËanstva. Nji-

hova uloga, onako kako su je oni vidjeli, bila je propovije-danje jedinstvene poruke o tri aneoske vijesti iz Otkrivenja14,6-12, navijeπtanje posljednjeg Boæjeg poziva umiruÊemsvijetu prije nego πto se Krist vrati da “æanje” zemlju (redci14-20). Adventisti su naposljetku zakljuËili da ovu poseb-nu vijest trebaju propovijedati “svakom narodu i plemenu,jeziku i puku” (6. redak). Ovo vjerovanje, zajedno s osjeÊa-jem blizine kraja zemaljske povijesti, potaknulo ih je najedan od najobuhvatnijih misijskih programa u povijesti.

Ova knjiga je istinita povijest o tome kako su se adven-tisti poËeli smatrati proroËkim narodom, o njihovoj rastuÊojsvijesti o odgovornosti da svoju jedinstvenu poruku prenesusvijetu i o njihovom organizacijskom i institucionalnom ra-zvoju dok su nastojali ispuniti svoju proroËku misiju. Narav-no, ova priËa nije potpuna. Misija se nastavlja dok vi Ëitateove rijeËi. Crkva i svijet joπ uvijek oËekuju veliki vrhunacsvjetske povijesti prilikom drugog Kristovog dolaska. Sto-ga je adventistiËka povijest nepotpuna. Na kraju ove knjige,vi kao Ëitatelj i ja kao pisac, naÊi Êemo se u tijeku adventis-tiËke povijesti.

Ova knjiga nije “doprinos znanju”. Ona je uglavnomsaæetak vrhunaca adventistiËke povijesti. Meutim, u ovomdjelu graa je tako rasporeena da bude od koristi onimËitateljima koji nastoje razumjeti rast Crkve.


Kratku povijest KrπÊanske adventistiËke crkve napisaosam za one koji traæe kratak pregled razvoja adventizma.Ona Êe biti korisna crkvenim skupinama za prouËavanje,studentima, novim vjernicima i drugima koje zanima povijestCrkve. Ova knjiga nastoji istaknuti glavne niti adventistiË-ke povijesti s posebnim naglaskom na razvoj njezinog kon-cepta misije. Premda ne nastoji izbjeÊi znaËajne problemeu adventistiËkoj proπlosti i sadaπnjosti, ona upuÊuje na toda naπa prva briga trebaju biti moguÊnosti, a ne problemi.

Kao adventistiËki povjesniËar duænik sam svojih preteËa.VeÊina pitanja kojima se ova knjiga bavi drugdje su detaljnijeobraena. Onima koji æele prouËavati posebna pitanja pred-loæio sam dodatno πtivo za Ëitanje.

NakladniËka kuÊa Pacific Press tiskala je prvo izdanjeovog djela 1993. godine pod naslovom Anticipating theAdvent. Sadaπnje izdanje je sveobuhvatno pregledano. Tose posebno odnosi na posljednje poglavlje koje se bavi novimpitanjima i ispravlja “stare” statistike. Druga velika pro-mjena jest da sam u tekst unio izravne citate iz originalnihizvora. Zbog nedostatka prostora propustio sam citirati iz-vore za opÊe Ëinjenice i neizravne citate.

Treba primijetiti da se Kratka povijest KrπÊanske adven-tistiËke crkve mogla viπe baviti svjetovnim i religijskim kon-tekstom u kojem je adventizam poniknuo, ali saæet pristupzahtijevao je da grau o kontekstu ograniËim na najmanjumoguÊu mjeru.

Namjera je da ovo bude prva u nizu od pet knjiga kojeÊe se baviti baπtinom KrπÊanske adventistiËke crkve. Drugisvesci u ovom nizu obuhvatit Êe razvoj adventistiËke teolo-gije, pregled razvoja adventistiËkog naËina æivota, svezakkoji Êe se baviti adventistiËkim vjerovanjima koja dijelimos drugim krπÊanima te svezak koji Êe, cjelovitim pristupom,isticati vjerovanja koja adventiste Ëini posebnima u krπÊan-skoj zajednici.

13

Takoer æelim istaknuti da je niz Adventist Heritageusko povezan s mojim nizom knjiga o Ellen White: MeetingEllen White: A Fresh Look at Her Life, Writings, and MajorThemes (Upoznajmo Ellen White) (1996.), Reading EllenWhite: How to Understand and Apply Her Writings (1997.),Ellen White’s World: A Fascinating Look at the Times inWhich She Lived (1998.), i Walking With Ellen White: TheHuman Interest Story (1999.). Moja je namjera da ova dvaniza pruæe i adventistima i onima izvan adventistiËke zajed-nice pregled bitnih nauËavanja KrπÊanske adventistiËke crkve.Namjera je da svaka rasprava bude kratka ali pouzdana.Premda sam sve knjige pisao imajuÊi na umu adventistiËkeËitatelje, one su takoer namijenjene i πiroj zajednici kaosolidan uvod u navedena pitanja.

Æelio bih se zahvaliti Jennifer Kharbteng i Joyce Wernerkoje su utipkale moje izvorne rukopise u raËunalo, BonnieBeres koja je ponovno i u cijelosti utipkala ispravljeni ruko-pis, Robertu W. Olsonu, Richardu W. Schwartzu i AlbertuR. Timmu koji su proËitali izvorni rukopis i ponudili prijed-loge za njegovo poboljπanje, Geraldu Wheeleru i JeannetteR. Johnson za nadzor u postupku tiskanja te administracijiSveuËiliπta Andrews za financijsku pomoÊ i vrijeme za istra-æivanje i pisanje.

Vjerujem da Êe Kratka povijest KrπÊanske adventistiËkecrkve biti na blagoslov Ëitateljima koji nastoje saznati viπeo adventistima i njihovoj povijesti.

RIJE» »ITETELJU


15

1. poglavlje

Mileritski korijeni

Suvremeni adventizam vuËe izravne korijene iz dru-gog adventnog pokreta s poËetka devetnaestog sto-ljeÊa. Premda su mnogi propovjednici u Europi i dru-

gim dijelovima svijeta navijeπtali skori Kristov dolazak, ovovjerovanje bilo je najrasprostranjenije u Sjevernoj Americi.KljuËna osoba u adventnom pokretu u Sjevernoj Americibio je baptistiËki laik imenom William Miller (1782.—1849.).

William Miller: neodluËni prorokMiller, roen u krπÊanskom domu, u prvim je godinama

devetnaestog stoljeÊa odbacio svoja vjerska uvjerenja zbogdeizma. Deizam (skeptiËno vjerovanje koje odbacuje krπ-Êanstvo s njegovim Ëudima i nadnaravnom objavom) zago-vara otuenog Boga, Boga koji ne sudjeluje aktivno u ze-maljskim dogaajima. DeistiËka vjerovanja bila su popularnau Europi i Sjevernoj Americi tijekom druge polovine osam-naestog stoljeÊa, ali krvoloËnost i razuzdanost Francuskerevolucije tijekom 1790-ih u mnogima je probudila sumnjuu ljudski razum kao dostatnu osnovu za civilizirani æivot.Jedna od posljedica bila je sveopÊe odbacivanje deizma ipovratak mnogih ljudi krπÊanstvu tijekom prva dva desetljeÊadevetnaestog stoljeÊa.


Preporod koji je uslijedio u Sjedinjenim AmeriËkim Dr-æavama postao je poznat kao Drugo veliko buenje. Millerje bio meu onima koji su se tijekom ovog buenja vratilivjeri u Bibliju. Njegov skepticizam trajao je tijekom DrugogameriËkog rata za nezavisnost 1812. Ali suoËen sa smrÊui nasiljem, poËeo je iznova vrednovati svoj osobni æivot ismisao æivota opÊenito.

On je, kao i mnogi u njegovoj generaciji, osjetio potrebuza prouËavanjem Biblije te se, kao i drugi, obratio ili ponov-no obratio na krπÊanstvo u vrijeme kad je Drugo velikobuenje oæivilo ameriËke crkve. Miller je, za razliku odveÊine svojih suvremenika, postao posebno gorljiv istraæi-telj Biblije.

Njegova metoda prouËavanja Biblije bila je metodiË-ko usporeivanje biblijskih redaka. “PoËeo sam s Postan-kom”, pisao je Miller, “i Ëitao redak po redak, napredujuÊionoliko brzo koliko mi je znaËenje nekih redaka postajalojasno kako se ne bih osramotio... Kad god sam naiπao naneπto nejasno, obiËavao sam to usporeivati s drugim srod-nim redcima. PomoÊu biblijske konkordancije istraæivao samsve tekstove Pisma u kojima su se nalazile kljuËne rijeËiiz nejasnog dijela teksta. Zatim sam dopustio da toËan smisaosvake rijeË razjasni glavnu misao retka, i ako se moje razu-mijevanje slagalo sa svim srodnim redcima u Bibliji, onje prestao biti problematiËan.” (A&D 6)

Miller je dvije godine (1816.—1818.) temeljito prouËa-vao Bibliju na ovaj naËin. Na kraju je doπao do “ozbiljnogzakljuËka... da Êe se za dvadeset pet godina od tog trenutka(1843. godine) okonËati svi sadaπnji poslovi” i da Êe doÊiKrist (isto, 12).

Miller je ovo zakljuËio prouËavajuÊi proroËanstva u knji-zi proroka Daniela, posebno Daniela 8,14: “Joπ dvije tisuÊei tri stotine veËeri i jutara; tada Êe Svetiπte biti oËiπÊeno”.RukovodeÊi se opÊeprihvaÊenim tumaËenjem Brojeva 14,34

17

i Ezekiela 4,5 da dan u proroËanstvu znaËi godinu, Millerje izraËunao da proroËanstvo o 2300 dana zavrπava 1843.godine. TumaËeÊi da je Svetiπte u Danielu 8,14 zemlja, anjegovo ËiπÊenje konaËno ËiπÊenje zemlje vatrom, Millerje razumio da Êe se Krist vratiti na zemlju s istekom 2300dana, oko 1843. godine. Njegovo srce bilo je ispunjeno ra-doπÊu.

Ipak, bio je svjestan da njegov zakljuËak o Kristovompovratku na poËetku milenija (tisuÊu godina) na temelju Ot-krivenja 20 prkosi gotovo opÊeprihvaÊenoj teologiji njegovogvremena da Êe se Krist vratiti na kraju milenija. “Stogasam ih (svoje zakljuËke)”, napisao je, “oklijevao iznijetibojeÊi se da sam moæda pogrijeπio pa da ne postanem sred-stvo zablude” (isto, 13).

Zbog svojih strahova Miller je joπ pet godina upornoprouËavao Bibliju i traæio primjedbe na svoje zakljuËke.Rezultat je bio da je postao sigurniji nego ikad da Êe KristdoÊi oko 1843. godine. Tako je nakon sedam godina svojimsusjedima poËeo otvoreno govoriti o svojim vjerovanjima.Meutim, naπao je samo “nekolicinu koja ga je sluπala sazanimanjem” (isto 15).

Miller je nastavio prouËavati Bibliju iduÊih devet go-dina (1823.—1832.). U njemu je u meuvremenu raslo uvje-renje da treba propovijedati svoja otkriÊa o dolazeÊoj pro-pasti. Misao da treba “iÊi i reÊi svijetu u kakvoj je opasnosti”trajno ga je progonila. “UËinio sam sve πto sam mogao daizbjegnem misao da se od mene bilo πto oËekuje”, pisaoje Miller. Meutim, nije mogao umaknuti svojoj savjesti(isto, 15,16).

Miller se konaËno “sveËano zavjetovao Bogu” da Êe,ako mu Bog otvori put, obaviti svoju duænost. OsjeÊajuÊida treba biti odreeniji, Miller je obeÊao Bogu da Êe poÊii navjeπÊivati Kristov drugi dolazak ako primi poziv da javnogovori na nekom mjestu. “Moj teret je trenutaËno nestao”,

MILERITSKI KORIJENI


napisao je, “i ja sam se radovao πto vjerojatno neÊu bitipozvan jer nikada nisam primio takav poziv” (isto, 17).

Meutim, na Millerovo iznenaenje, prvi zahtjev da pro-povijeda o drugom dolasku primio je pola sata nakon svo-jeg zavjeta s Bogom. “Odmah sam se naljutio na sebe zbogzavjetovanja”, priznao je. “Odmah sam se pobunio protivBoga i odluËio da ne idem”. Onda je iziπao iz kuÊe da seu molitvi bori s Gospodinom, ali naposljetku se, nakon jed-nog sata, pokorio (isto, 18).

Njegovo prvo predavanje o drugom Kristovom dolas-ku bilo je povod za nekoliko obraÊenja. Miller je otad dobi-vao beskrajan niz poziva da odræava sastanke u crkvamarazliËitih vjerskih zajednica. Do kraja 1830-ih ovaj neod-luËni prorok pridobio je nekoliko propovjednika za svojeglediπte da Êe Krist doÊi oko 1843. godine. NajznaËajnijimeu ovim obraÊenicima bio je Joshua V. Himes iz ChristianConnexion.*

Veliki korak naprijed s Joshuom V. Himesom1839. godine Joshua V. Himes bio je utjecajni propovjed-

nik crkve Chardon Street u Bostonu. On nije samo bio is-taknuti pastor veÊ i priznati voa u meucrkvenom pokretuza ostvarenje zemaljskog milenija pomoÊu sveobuhvatne ob-nove pojedinca i druπtva. Meutim, Himes je u studenom1839. uputio poziv Williamu Milleru da odræi niz sastanakau njegovoj crkvi. Millerova poruka o drugom dolasku pretvo-rila je odluËnog Himesa u istaknutog navjestitelja porukeda Êe se Krist vratiti oko 1843. godine.

ShvaÊajuÊi hitnost poruke, Himes je osjeÊao odgovor-nost da svijetu objavi nauk o drugom dolasku. Pitao je Mille-

* Jedan od reformacijskih pokreta ameriËkog protestantizma s poËetka19. stoljeÊa (prim. prev.).

19

ra zaπto ne propovijeda u velikim gradovima. Miller je odgo-vorio da ide samo onamo kamo je pozvan. Prodornog Hime-sa ovaj odgovor nije zadovoljio pa je pitao Millera hoÊe liiÊi tamo “gdje mu vrata budu otvorena”. Miller je odgovoriopotvrdno. “Onda sam mu rekao”, tvrdi Himes, “neka se pri-premi za kampanju, jer Êe mu vrata svakog grada u Unijibiti otvorena buduÊi da ovo upozorenje treba doprijeti usve krajeve svijeta! Tako sam poËeo ‘pomagati’ ocu Milleru”.Nakon toga adventizam viπe nikada nije bio isti (S. Bliss,Memoirs of William Miller, str. 140,141).

U iduÊe Ëetiri godine aktivist Himes uËinio je mileri-zam i adventizam svakidaπnjim rijeËima u Sjevernoj Ame-rici. Himesova dosjetljivost uËinila je da se do 1844. o naukuo drugom dolasku Ëulo i izvan Sjeverne Amerike, diljemsvijeta. Rabio je nekoliko pristupa kako bi ispunio svojuzadaÊu upozoravanja svijeta da Êe Krist doÊi oko 1843. go-dine i da je “doπao Ëas njegova Suda” (Otkrivenje 14,7).Moæda su najvaænije i najutjecajnije bile tiskovine. Himesje otpoËeo, kako kaæe povjesniËar Nathan Hatch, “medijskirat bez presedana” (Democratization of American Christian-ity, str. 142). BuduÊi da je bio nemirna duha, Himes je trimjeseca nakon prvog poziva Milleru otpoËeo s tiskanjemËasopisa Signs of the Times kako bi adventistiËku vijest pred-stavio svijetu.

Himes je, osim Ëasopisa Signs of the Times, 1842. godinepoËeo tiskati novine Midnight Cry pokuπavajuÊi upozoritiNew York na blizinu Kristovog povratka. Osnovao je Mid-night Cry kao dnevni list, koji je stajao dva centa, zbogmileritske evangelizacije koja se odræavala u ovoj metropoli.Himes je svakodnevno tiskao 10.000 primjeraka tijekom ne-koliko tjedana, a prodavali su ih prodavaËi novina ili subili besplatno dijeljeni. Najmanje jedan primjerak slao jesvakom propovjedniku u dræavi New York. On je samo 1842.godine, za pet mjeseci, distribuirao viπe od 600.000 primje-

MILERITSKI KORIJENI


raka lista Midnight Cry. Kad je evangelizacija u New Yorkuzavrπila, list je postao tjednik.

Himesov pothvat u tiskanju publikacija uskoro su slijedilidrugi nakladnici i adventistiËka literatura je poËela izlazitiiz tiskara nezapamÊenom hitnoπÊu.

Himes je osim Ëasopisa tiskao velik broja pamfleta, trak-tata i knjiga. Mnoge knjige bile su uvrπtene u biblioteku“Drugi dolazak” koju su kupci mogli kupiti za manje oddeset dolara i πiriti ih u svojim zajednicama. Do srpnja 1841.godine adventistiËki nakladniËki program toliko se razvioda je bio zaposlen Josiah Litch (metodistiËki propovjed-nik) kao “glavni agent” Odbora za nakladniπtvo. ZahvaljujuÊiovom dogovoru, Himes se sada mogao odazvati na poziveda propovijeda u korist mileritskih izdanja.

On se u meuvremenu nije zadovoljio πirenjem adven-tistiËke poruke samo pomoÊu tiskovina. Roeni organizator,dinamiËni Himes je u listopadu 1840. osnovao prvu General-nu konferenciju krπÊana koji su oËekivali drugi Kristov dola-zak. Ova bostonska “Generalna konferencija” bila je prvaod najmanje petnaest prije 1844. godine ukljuËujuÊi i brojnemileritske mjesne konferencije.

Meutim, joπ je vaænije to πto je Himes igrao znaËajnuulogu u organiziranju adventistiËkih sastanaka u kampovi-ma. PoËevπi u ljeto 1842., mileriti su do jeseni 1844. godineodræali viπe od 130 sastanaka u kampovima. Procjena jeda je broj svih nazoËnih posjetitelja premaπio pola miliju-na (otprilike jedan od trideset pet ameriËkih graana). Me-utim, sastanci u kampovima nisu bili usmjereni samo nanazoËne, nego su bili praÊeni medijskim kampanjama, a odr-æavani su u velikim gradovima ili blizu njih.

Da bi smjestio mnoπtvo posjetitelja u mjestima gdjesastanci na otvorenom nisu bili prikladni a nije bilo ni odgo-varajuÊih dvorana, Himes je uveo uporabu πatora. Milerit-ski πator sa smjeπtajnim kapacitetom oko Ëetiri tisuÊe osoba

21

bio je najveÊi te vrste u Sjedinjenim AmeriËkim Dræava-ma. VeliËina πatora takoer je privlaËila sluπatelje. PriËase da je na nekim mjestima vani stajalo i sluπalo nekolikotisuÊa ljudi ne mogavπi uÊi u πator.

U mnoge dijelove svijeta izvan Sjeverne Amerike tako-er je doprla mileritska poruka. Mileritska metoda svjet-ske misije nije bila slanje misionara, veÊ slanje njihove lite-rature brodovima u razne luke. Tako Himes piπe da su doljeta 1842. mileritske tiskovine bile “poslane svim pozna-tim misijskim postajama u svijetu” (ST, 3. kolovoza 1842.).Pod njegovim vodstvom adventistiËka poruka izvrπila je zna-Ëajan utjecaj u Sjevernoj Americi, a pisanom rijeËju “objav-ljena” je i drugim dijelovima svijeta. Meutim, ovaj us-pjeh naiπao je na neizbjeæan otpor u crkvama.

Charles Fitch i “pad Babilona”Propovijedanje milerita da Êe se Krist vratiti oko 1843.

godine izravno se protivilo opÊeprihvaÊenom protestantskomnauku da Êe Krist doÊi nakon milenija. Iako su propovje-daonice i crkvene zgrade veÊine crkava bile otvorene adven-tistiËkim propovjednicima poËetkom 1840-ih, 1843. stanjese promijenilo. Mileriti su sve viπe bili ismijavani i Ëestosu se morali odluËivati izmeu adventistiËkog vjerovanja ivjerovanja drugih crkava. Crkve su sve viπe iskljuËivale onekoji su odluËili oËuvati vjeru u skori Kristov povratak. Dru-gim rijeËima, kako se bliæila “godina kraja”, rasplamsavaose sukob teologija oko drugog Kristovog dolaska.

U tom kontekstu Charles Fitch (popularni mileritski pro-povjednik KongregacionalistiËke crkve) dræao je propovijediz Otkrivenja 18 u ljeto 1843. usredotoËujuÊi se na pad Ba-bilona. Njegova poruka bila je “Iziite iz nje, moj narode”(Otkrivenje 18,2.4; usp. 14,8). Ova propovijed, poslije tis-kana u obliku traktata i Ëlanka, oznaËila je joπ jedan pomak

MILERITSKI KORIJENI


u razvoju mileritskog pokreta, a vjernici u drugi dolazaksve viπe su se smatrali zasebnom skupinom.

Sve do ljeta 1843. mileriti su, u skladu s veÊinom protes-tanata, papinstvo poistovjeÊivali s Babilonom iz Otkrivenja18,1-5. Ali, tvrdio je Fitch, antikrist je i svatko tko se protiviosobnoj vladavini Isusa Krista nad ovim svijetom. Fitchovadefinicija antikrista obuhvaÊala je sve katolike i protestan-te koji su odbacili nauk o skorom Kristovom dolasku.

“IziÊi iz Babilona”, pisao je Fitch, “znaËi biti obraÊenistinskim, biblijskim naukom o osobnom Kristovom dolaskui kraljevstvu... Ako ste krπÊanin, iziite iz Babilona! Akonamjeravate biti krπÊani kad se Krist pojavi, iziite iz Babi-lona, i iziite sada!... Iziite iz Babilona ili Êete propasti.”(Come Out of Her, My People, str. 18,19,24) Tako je Fitchmnogim mileritskim adventistima dao teoloπki razlog zaizdvajanje u posebnu skupinu prije svrπetka zemaljskogvremena kuπnje. UpuÊen im je poziv da napuste crkve kojesu odbacile poruku o vremenu suda.

Premda su mnogi mileritski voe s istoka u poËetkusuzdræano odgovorili na Fitchov poziv za odvajanje, mno-gim vjernicima u drugi dolazak, koji su se suoËavali sa sveveÊim protivljenjem i gubitkom Ëlanstva, on je bio prihvatljivzbog odluËnog otpora unutar razliËitih vjerskih zajednica.Himes nije bio zagovornik odvajanja do jeseni 1844., a itada vrlo nevoljko. Miller nikad nije pristao da zahtijevaodvajanje premda ga je baptistiËka crkva Low Hampton,Ëiji je bio Ëlan, naposljetku iskljuËila.

Odvajanje, na kraju, nije bilo odabir, veÊ je bilo izazvanodogaajima dok je svijet ulazio u proreËenu “godinu kraja”.

Vrijeme prolaziMiller je isprva odbijao toËnije odrediti vrijeme Kristo-

vog dolaska. Naglasak njegove poruke bio je na “oko 1843.

23

godine”. Ali u sijeËnju 1843. on je zakljuËio na temeljuproroËanstva o 2300 dana iz Daniela 8,14 i æidovskog kalen-dara da Êe se Krist vratiti negdje izmeu 21. oæujka 1843.i 21. oæujka 1844. “PRIPREMI SE DA SUSRETNE© BO-GA SVOG” glasila je naslovnica lista Western MidnightCry od 8. oæujka 1844. dok se bliæio kraj tog razdoblja.Ali Millerova “godina kraja svijeta” je proπla, a Krist senije vratio. Tako su mileriti doæivjeli svoje prvo razoËaranje.

RazoËaran, ali i duboko iskren, William Miller je 25.oæujka 1844. pisao Himesu: “Sjedim za svojim starim sto-lom... Primivπi pomoÊ od Boga, joπ uvijek Ëekam dragogSpasitelja... Vrijeme, kako sam ja izraËunao, sada se ispuniloi ja svakog trenutka oËekujem da vidim Spasitelja kako silazis Neba... Bez obzira na to je li me Bog odredio da i daljeupozoravam ljude ovog svijeta ili ne, ja ne znam... Nadamse da sam svoju odjeÊu oËistio od krvi ovih duπa. OsjeÊamda sam se, koliko je to u mojoj moÊi, oslobodio svake krivnjeu njihovoj osudi.” (MC, 18. travnja 1844.)

Jednako razoËaran, Himes je 24. travnja 1844. napisaou uvodniku: “Prolaskom æidovske godine naπi prijatelji i jav-nost... imaju pravo oËekivati neko objaπnjenje stava koji za-govaramo... Mi... u cijelosti i iskreno priznajemo da su svioËekivani i objavljeni datumi proπli. Æidovska godina je proπla,a Spasitelj se nije objavio pa neÊemo kriti Ëinjenicu da smopogrijeπili u toËnom vremenu isteka proroËkog razdoblja.”

Ipak, Himes je dodao: “Nikad nismo uspjeli naÊi nekodrugo vrijeme za istek proroËkog razdoblja.” On je tadanastavio buditi nadu u svojim Ëitateljima primjedbom da“se sada nalazimo u poloæaju koji je Bog prorekao za svojudjecu na kraju vienja, za πto se pobrinuo preko prorokaHabakuka”.

Nije li prorok pisao: “Jer ovo je vienje samo za svojevrijeme: ispunjenju teæi, ne vara; ako stiæe polako, Ëekaj,jer odista Êe doÊi i neÊe zakasniti.” (Habakuk 2,3) Himes

MILERITSKI KORIJENI


je ovaj redak povezao s Matejem 25,5 koji istiËe da Êe za-ruËnik kasniti u dolasku, dok Êe oni koji Ëekaju “zadrije-mati i zaspati”.

Na temelju ovih redaka Himes je mogao reÊi da “smosada spremni reÊi svijetu πto Êemo Ëiniti... Mi nepokolebljivonamjeravamo oËuvati naπu vjeru neokrnjenom... I dalje Êemovjerovati u Boæju rijeË, u njezino doslovno ispunjenje jernijedna jota ili kovrËica od svega πto je napisano neÊe ne-stati.” (AH, 24. travnja 1844.)

Tako su mileritski adventisti uπli u “vrijeme iπËekiva-nja”. Njihov je pokret od raspadanja spasila nepreciznostu vezi s toËnim datumom proroËkog ispunjenja i primjenaHabakukovog proroËanstva i drugih tekstova na njihovu situ-aciju. Adventisti su bili razoËarani, ali pokret je iπao daljepremda s manje oduπevljenja.

Pokret “sedmog mjeseca” i “istinski ponoÊnipovik”

Mileritskom pokretu æivot je produæen na sastanku uExeteru, u New Hampshiru, sredinom kolovoza 1844. Naovom je skupu mileritski propovjednik S. S. Snow razliËitimmatematiËkim izraËunima uvjerljivo pokazao da Êe se ispu-njenje proroËanstva o 2300 dana iz Daniela 8,14 dogoditiu jesen 1844. Zapravo, opπirnim prouËavanjem blagdanau æidovskoj godini, Snow je predvidio da Êe se DanielovoproroËanstvo o ËiπÊenju Svetiπta ispuniti na æidovski Danpomirenja, desetog dana sedmog mjeseca æidovske godine(vidi Levitski zakonik 23,27).

Snow je tvrdio da je izraËunao toËan dan ËiπÊenja kojisu mileriti joπ uvijek opÊenito tumaËili kao drugi Kristovdolazak. Snow je rekao da taj dan, prema karaitskom æidov-skom raËunanju, pada 22. listopada 1844. Krist Êe se vratiti,tvrdio je Snow, za oko dva mjeseca.

25

Ova je misao naelektrizirala sluπateljstvo. Napustili susastanak u Exeteru kako bi razglasili svoju æurnu porukuπto bræe i πto dalje. “Evo,” propovijedali su, “ZaruËnik do-lazi! Krist dolazi desetog dana sedmog mjeseca! Vrijemeje kratko, pripremite se! Pripremite se!” Premda su Miller,Himes i drugi vodeÊi adventisti nevoljko usmjerili svojunadu na odreen dan, oduπevljenje sedmim mjesecom me-u veÊinom vjernika πirilo se kao vatra strniπtem.

RijeËi Georga Storrsa daju nam uvid u ovu epidemijuoduπevljenja. On je u rujnu napisao: “Uzimam olovku sosjeÊajem koji nikad prije nisam doæivio. Nema sumnje, de-setog dana sedmog mjeseca bit Êemo svjedoci objave na-πega Gospodina Isusa Krista na nebeskim oblacima. Mi smosamo nekoliko dana udaljeni od ovog dogaaja. Bit Êe tostraπan trenutak za one koji nisu spremni, ali slavan za onekoji jesu. OsjeÊam da piπem posljednji poziv koji Êu ikadaposlati u tisak. Moje srce je ispunjeno... svi smo mi zadri-jemali i zaspali, mudri i ludi, ali naπ Spasitelj nam je rekaoda Êe tako biti, ‘tako se ispunjava Pismo’, i to je posljednjeproroËanstvo koje se odnosi na dogaaje koji prethode do-lasku naπega Gospodina. Sada dolazi ISTINSKI ponoÊnipovik. Prvi je bio samo upozorenje. SADA SE OGLA©AVAONAJ STVARNI: kakvog li sveËanog trenutka!” (MC, 3.rujna 1844.)

Miller, Himes i drugi mileritski voe naposljetku sukapitulirali pred silinom Snowovih dokaza. 6. rujna 1844.Miller je pisao o svojem oduπevljenju i nadi: “Dragi brateHimes: vidim slavu u sedmom mjesecu koju nikada prijenisam vidio... Zahvali Gospodinu, duπo moja. Neka budublagoslovljeni brat Snow, brat Storrs i drugi jer su bili sred-stvo za otvaranje mojih oËiju. Skoro sam stigao kuÊi. Slava!Slava! Slava!!! Vidim da je ovaj datum toËan...

Moja je duπa toliko ispunjena radoπÊu da ne mogu pi-sati. Pozivam vas, i sve koji se raduju Njegovom dolasku,

MILERITSKI KORIJENI


da Mu zahvale za Njegovu slavnu istinu. Nestale su mojesumnje, strahovi i tama. Vidim da smo u pravu. Boæja rijeËje istinita, a moja je duπa ispunjena radoπÊu... O, kako bihæelio da smijem vikati. Ali vikat Êu kad doe Kralj nadkraljevima.

»ujem da Methinks kaæe: Brat Miller je fanatik. U re-du, zovi me kako æeliπ. Nije me briga. Krist Êe doÊi u sed-mom mjesecu i sve Êe nas blagosloviti. O, slavne li nade!”(isto, 12. rujna 1844.)

16. rujna Himes je izjavio da Êe Ëasopis Advent Herald(bivπi Signs of the Times) prestati izlaziti. “BuduÊi da jeovo posljednji broj Heralda prije desetog dana sedmog mje-seca, neÊemo se brinuti za nabavu papira za sljedeÊi tje-dan... Evo dolazi ZaruËnik, iziite Mu u susret!” (AH, 16.rujna 1844.)

Iz ove perspektive mi samo moæemo zamiπljati uzbu-enje u mileritskim redovima, ali moæemo ga i djelomiËnodoæivjeti ako se zapitamo: kako bih se ja osjeÊao kad bihznao da Krist dolazi za nekoliko dana? Kako bih se ja po-naπao? Kojim bih vrijednostima dao prvo mjesto?

Vjernici su u svojem uvjerenju i veselju uloæili posljed-nje napore da svijet upozore na dolazeÊu propast. Nisu sebrinuli za buduÊnost, nisu trebali. Neki su ostavili nepoæ-njevene usjeve, drugi su zatvorili trgovine i napustili poslove.Isus dolazi. Ova misao bila je kao med u ustima, ali im jebilo nepoznato da Êe im postati gorka u utrobi (vidi Otkri-venje 10,8-10).

“Veliko razoËaranje”22. rujna deseci tisuÊa vjernika Ëekali su pojavu Isusa

na oblacima dok su bezbrojni drugi Ëekali sumnjajuÊi, stra-hujuÊi da su mileriti moæda u pravu. Ali taj dan je doπaoi proπao, πto je ohrabrilo rugalice i straπljivce, a milerite za-

27

teklo u potpunom rasulu i obeshrabrenju. Njihove isklju-Ëive tvrdnje o vremenu i bezgraniËno povjerenje u 22. rujnauveÊalo je njihovo razoËaranje.

24. rujna Josiah Litch je pisao Milleru: “Dan je mraËani oblaËan, ovce su rasute, a Gospodin joπ nije doπao.” (JL,WM i JVH, 24. rujna 1844.)

Hiram Edson poslije je napisao: “Rasprπene su naπenajdraæe nade i oËekivanja te nas je obuzeo takav duh opla-kivanja kakav nikada prije nisam doæivio. Izgleda da se stim ne moæe usporediti ni gubitak svih zemaljskih prijate-lja. Plakali smo i plakali dok nije svanulo.” (H. Edson MS)

Washington Morse je razmiπljao: “Taj dan je doπao iproπao, a tama joπ jedne noÊi spustila se na svijet. Ali stamom je doπla i bol razoËaranja za vjernike u drugi dolazakkoji se moæe usporediti samo sa æaloπÊu uËenika nakon ras-peÊa njihovog Gospodina. Kako je vrijeme proπlo, nastu-pilo je gorko razoËaranje. Istinski vjernici su sve dali zaKrista i oËekivali Njegovu nazoËnost kao nikada prije. Lju-bav Kristova ispunila je svaku duπu i oni su s neizrecivomËeænjom molili: ‘Doi, Gospode Isuse, doi brzo’, ali Onnije doπao. A onda ponovni povratak brigama, zbrci i opas-nostima æivota, pogrdnim i podrugljivim nevjernicima kojisu se rugali kao nikad prije; bila je to straπna kuπnja vje-re i strpljenja. Kad je starjeπina Himes posjetio Waterbury,u Vermontu, ubrzo nakon isteka vremena, i izjavio da sebraÊa trebaju pripremiti za joπ jednu hladnu zimu, gotovoda nisam mogao vladati osjeÊajima. Iziπao sam van i pla-kao kao dijete.” (RH, 7. svibnja 1901.)

Moæda bismo od Millera, kao osnivaËa i poËasnog voepokreta, oËekivali da ga ovo iskustvo straπno potrese. Me-utim, on je na prvi pogled odræavao vedar stav u odnosi-ma s javnoπÊu. “Premda sam se dvaput razoËarao”, izjavioje 10. studenog 1844., “joπ uvijek nisam poniæen ili obes-hrabren. Bog je bio sa mnom u duhu i utjeπio me... Premda

MILERITSKI KORIJENI


sam okruæen rugaËima i neprijateljima, moj je um ipak savr-πeno miran, a moja nada u Kristov dolazak snaæna kao iuvijek. UËinio sam ono πto sam nakon mnogo godina trijez-nog razmiπljanja smatrao da je moja sveËana duænost...

BraÊo, ustrajte, neka vam nijedan Ëovjek ne oduzmekrunu. Svoje sam misli usmjerio na drugo vrijeme i na tomeÊu stajati sve dok mi Bog ne daruje viπe svjetla. A to jeDANAS, DANAS i DANAS, sve dok On ne doe i ugledamOnoga za kim Ëezne moja duπa.” (MC, 5. prosinca 1844.)

Usprkos ovim uvjerljivim rijeËima, veÊina milerita od-bacila je vjeru u drugi Kristov dolazak. U meuvremenuoni koji su se i dalje nadali skorom Kristovom dolasku,promatrali su svoj, nekada priliËno skladan pokret, kakose rastaËe u kaosu dok su razliËiti voe i samozvani “voe”iznosili tvrdnje i protutvrdnje o svojem iskustvu i “istini”o drugom dolasku.

Iz ovog uzavrelog kotla i bezliËne gomile obeshrabre-nih i zbunjenih Ëekaoca proiziÊi Êe KrπÊanska adventistiË-ka crkva. Ali, naravno, 1844. godine nitko ne bi mogaopredvidjeti takav razvoj dogaaja. PriËa o tome bit Êe srediπtesljedeÊih dvaju poglavlja.

29

Za one koji æele saznati viπeFroom, LeRoy Edwin, The Prophetic Faith of Our Fathers, Wash-

ington, D. C.: Review and Herald, 1954., sv. 4, str. 443—851.Gordon, Paul A., Herald of the Midnight Cry, Boise, Idaho: Pacific

Press, 1990.Knight, George R., Millenial Fever and the End of the World: A

Study of Millerite Adventism, Boise, Idaho: Pacific Press, 1993.Knight, George R., ur., 1844 and the Rise of Sabbatarian Adventism,

Hagerstown. Md.: Review and Herald, 1994., str. 1—142. (Ovajsvezak sadræi veÊinu preslika dokumenata citiranih u ovom po-glavlju.)

Land, Gary, ur., Adventism in America: A History, pregledano izda-nje, Berrien Springs. Michigan: Andrews University Press, 1998.,str. 1—28.

Maxwell, C. Mervyn, Tell It to the World: The Story of Seventh-day Adventists, 2. pregledano izdanje, Mountain View, California:Pacific Press, 1977., str. 9-33.

Neufeld, Don F., ur., The Seventh-day Adventist Encyclopedia, 2.pregledano izdanje, Hagerstown. Md.: Review and Herald, 1996.,sv. 2, str. 73—82.

Nichol, Francis D., The Midnight Cry, Washington, D. C.: Reviewand Herald, 1994.

Schwartz, Richard W., Light Bearers to the Remnant: DenominationalHistory Textbook for Seventh-day Adventist College Classes,Mountain View, California: Pacific Press, 1979., str. 13—52.

MILERITSKI KORIJENI


31

2. poglavlje

Razdoblje doktrinarnograzvoja (1844.—1848.)

Posljedice velikog razoËaranja 22. listopada 1844. zatekle su milerite u stanju potpune zbunjenosti. Vrhunacnjihove nade odveo ih je u dubine oËaja. MatematiËka

sigurnost njihove vjere potresla ih je kad se oËekivani doga-aj nije zbio. Nije moguÊe stvoriti toËnu predodæbu o razo-Ëaranju milerita, ali vjerojatno je veÊina odbacila vjeru u drugiKristov dolazak, vratila se svojim bivπim crkvama ili svje-tovnoj nevjeri.

Moæemo smatrati da su se oni koji su zadræali nadu uskori Kristov dolazak podijelili u tri skupine, ovisno o nji-hovom tumaËenju onoga πto se dogodilo 22. listopada. Sku-pina pod vodstvom Joshue V. Himesa, koju je najlakπe pre-poznati, ubrzo je prihvatila vjerovanje da se tog dana niπtanije dogodilo.

SmatrajuÊi da su bili u pravu u vezi s oËekivanim doga-ajem (drugi Kristov dolazak), zakljuËili su da su pogreπnoizraËunali vrijeme. 5. studenog 1844. Himes je napisao:

“Sada smo uvjereni da se na autoritete na kojima smotemeljili svoje izraËune ne moæe osloniti za odreivanje toË-nog datuma.” Premda “smo blizu kraja... mi ne znamo toËandatum ili odreeno vrijeme, ali u cijelosti vjerujemo da


trebamo straæariti i Ëekati Kristov dolazak koji se moæe zbitiu svakom trenutku”. (MC, 7. studenog 1844.)

Pod Himesovim vodstvom ova skupina je poduzela ko-rake i ustrojila se u zasebnu adventistiËku skupinu u Alba-nyju, u dræavi New York, u travnju 1845. Ostarjeli WilliamMiller je, pod utjecajem Himesa, svojim autoritetom podupropokret u Albanyju. Fanatizam koji se neobuzdano πirio ad-ventistiËkim redovima bio je jedan od razloga za ustrojstvo.Stoga konferenciju u Albanyju treba smatrati pokuπajem sre-ivanja redova.

To nas vodi drugoj prepoznatljivoj skupini adventistanakon razoËaranja, skupini “produhovljenih”. Ovaj ogranakadventista dobio je ime po Ëinjenici πto je ponudio duhov-no tumaËenje dogaaja od 22. listopada. Produhovljeni susmatrali da su i dogaaj i datum bili toËni. Drugim rijeËima,Krist se vratio 22. listopada, ali je to bio duhovni dolazak.

Meu produhovljenima ubrzo se javio fanatizam. Nekisu tvrdili da su bezgreπni, a drugi su odbijali raditi jer subili u milenijskoj suboti. Drugi su, slijedeÊi biblijski nalogda trebaju postati kao mala djeca, odbacili ælice i vilice tepuzali na nogama i rukama. Nepotrebno je reÊi da su provalekarizmatskog zanosa preplavile njihovu sredinu.

TreÊa struja adventistiËkog pokreta nakon razoËaranjabila je ona skupina koja je tvrdila da su bili u pravu πtose tiËe vremena, ali su pogrijeπili kad je u pitanju oËekivanidogaaj. Drugim rijeËima, 22. listopada se neπto dogodilo,ali to nije bio drugi dolazak. Meu njima su bili i buduÊivoe pokreta koji se poslije razvio u KrπÊansku adventistiËkucrkvu.

Ovoj se skupini Ëinilo da je veÊina, pod vodstvom Hi-mesa, odriËuÊi se vrijednosti iskustva u pokretu 1844. godineodbacila i adventistiËku poruku. Premda je to prvobitno bilanajmanja skupina, ona se smatrala istinskim nasljednikomnekada moÊnog mileritskog pokreta.

33

Od tri ogranka mileritskog pokreta koje smo spome-nuli ovaj treÊi je posljednji postao uoËljiv. »ak i prije negoπto se mogao definirati kao osebujan oblik adventizma, mo-rali su objasniti dvije stvari: (1) ©to se dogodilo 22. listopada1844.? (2) Kakvo je to svetiπte koje je trebalo oËistiti?

Ponovno definiranje SvetiπtaPrvi korak prema jasnijem razumijevanju gore spome-

nutih pitanja dogodio se 23. listopada 1844. Tog se danaHiram Edson, metodistiËki farmer iz Port Gibsona, u dræaviNew York, uvjerio tijekom molitve s drugim vjernicima “daÊe primiti svjetlo” i da Êe naπe “razoËaranje biti objaπnjeno”.Uskoro nakon toga on i njegov prijatelj poπli su hrabritisvoje suvjernike. Dok su prolazili poljem, Edson kaæe: “Za-ustavljen sam na pola puta” i “Nebo se otvorilo mojem po-gledu... Nedvojbeno i jasno sam vidio da je naπ Veliki sveÊe-nik toga dana, umjesto da izie iz svetinje nad svetinjamai sie na Zemlju desetog dana sedmoga mjeseca, na kraju2300 dana prvi put uπao u drugi odjel Svetiπta te da prijedolaska na Zemlju mora obaviti posao u svetinji nad sve-tinjama.”

Edsonove misli bile su usmjerene i na Otkrivenje 10gdje se opisuje knjiæica koja je slatka u ustima, ali gorkau utrobi. Prepoznavπi u ovom slatkom i gorkom iskustvuiz Otkrivenja 10 iskustvo milerita dok su propovijedali pro-roËanstva iz Knjige proroka Daniela, Edson je primijetioda ovo poglavlje zavrπava zapovijeπÊu da se “ponovno pro-riËe”.

U tom trenutku Edson je, na poziv prijatelja koji jeiπao pred njim, ponovno postao svjestan okoline. Na pitanjeπto nije u redu, Edson je uzvratio da “je Gospodin odgovoriona jutroπnju molitvu davπi nam svjetlo u vezi s naπim razoËa-ranjem”.

RAZDOBLJE DOKTRINARNOG RAZVOJA (1844.—1848.)


Ovo “vienje” uskoro ga je potaknulo na opπirno prou-Ëavanje Biblije s O. R. L. Crosierom i dr. F. B. Hahnom.ZakljuËili su, u skladu s Edsonovim iskustvom 23. listopada,da Svetiπte iz Daniela 8,14 koje treba biti oËiπÊeno nijeZemlja ili Crkva, veÊ Svetiπte na Nebu, a zemaljsko Svetiπteje bilo njegova slika ili preslika.

Hahn i Edson zakljuËili su da su njihova otkriÊa “upravoono πto rasijanom ostatku treba” da objasni razoËaranje i“vrati braÊu na pravi put”. Oni su se stoga sloæili oko podjeletroπkova tiskanja ako Crosier “objasni predmet Svetiπta”.Prema Edsonu Crosier je poËeo objavljivati otkriÊa njiho-vih zajedniËkih prouËavanja u Ëasopisu Day-Dawn poËet-kom 1845. godine (H. Edson MS).

7. veljaËe 1846. Enoch Jacobs objavio je njihova otkriÊau Day-Star Extra pod naslovom “Mojsijev zakon”. Do togtrenutka njihovo glediπte je priliËno sazrelo. Crosier i njegoviprijatelji pruæili su prouËavanjem Biblije odgovore na pitanjaπto se dogodilo 22. listopada 1844. i koje je Svetiπte trebalobiti oËiπÊeno.

Njihove najvaænije zakljuËke, iznesene u “Mojsijevomzakonu”, moæemo saæeto prikazati u nekoliko toËaka: 1. NaNebu postoji doslovno Svetiπte. 2. Hebrejski sustav Sveti-πta je cjelovit vizualni prikaz plana spasenja naËinjen pre-ma uzorku nebeskog Svetiπta. 3. Kao πto su i zemaljski sve-Êenici imali dvije faze sluæbe u Svetiπtu u pustinji, tako jei Krist imao dvije faze sluæbe u nebeskom Svetiπtu. Prvafaza poËela je u svetinji prigodom Njegovog uzaπaπÊa, dokje druga poËela 22. listopada 1844. kad je Krist preπao izprvog u drugi odjel nebeskog Svetiπta. Stoga je stvarni ilinebeski Dan pomirenja poËeo tog dana. 4. Prva faza Kristovesluæbe bavila se oprostom, a druga obuhvaÊa brisanje grijehai ËiπÊenje i Svetiπta i pojedinih vjernika. 5. »iπÊenje iz Dani-ela 8,14 bilo je ËiπÊenje grijeha i ostvareno je krvlju, a nevatrom. 6. Krist se neÊe vratiti na Zemlju dok ne zavrπisluæbu u drugom odjelu.

35

Tako je zajedniËko prouËavanje Edsona, Crosiera i Hah-na potvrdilo Edsonovo “vienje” 23. listopada. Intenziv-nim prouËavanjem knjiga kao πto su Poslanica Hebrejimai Levitski zakonik zajedno s Otkrivenjem te 7. i 9. poglav-ljem Daniela, oni su objasnili i ËiπÊenje i Svetiπte kojemje ËiπÊenje bilo potrebno. Oni su takoer poËeli postupnorazumijevati zapovijed iz Otkrivenja 10,11 da razoËarani“trebaju ponovno proricati o mnogim pucima, narodima,jezicima i kraljevima”. Meutim, tijekom 1840-ih, kao πtoÊemo vidjeti, njihova zamisao o proricanju svijetu obuhvaÊalaje propovijedanje njihove novootkrivene istine samo onimmileritima koji joπ nisu bili prosvijetljeni u vezi s “ËiπÊe-njem Svetiπta” i srodnim doktrinama.

Novo razumijevanje ËiπÊenja Svetiπta postalo je kamentemeljac u razvoju kasnije adventistiËke teologije. Zajed-no s vjerovanjem u skori Kristov povratak koje su naslije-dili od Millera, Kristova nebeska sluæba u dvije faze postatÊe u iduÊa dva desetljeÊa temeljni nauk onih koji su izrastaliu crkvu.

Prije nego πto napustimo ËiπÊenje Svetiπta, valja primi-jetiti da su adventisti ovaj nauk uskoro povezali s idejomo istraænom sudu ili sudu koji prethodi drugom Kristovomdolasku.

Miller je, naravno, povezao ovaj prizor suda iz Daniela7, ËiπÊenje Svetiπta iz Daniela 8,14 i rijeËi “Doπao je Ëasnjegova Suda” iz Otkrivenja 14,7 sa sudom koji se trebazbiti prilikom drugog dolaska. Meutim, veÊ 1840. jedanod Millerovih zamjenika tvrdio je da sud mora prethoditidrugom dolasku. U veljaËi iste godine metodistiËki propo-vjednik Josiah Litch ukazao je na to da se sud mora dogoditiprije uskrsnuÊa. Litch je do 1842. godine usavrπio svojeglediπte i istaknuo da je boæanski Ëin podizanja neke osobeu æivot i slanje drugih u smrt prilikom Kristovog drugogdolaska izvrπni sud koji nuæno mora imati uvodni “parniË-



ni” dio (Prophetic Expositions, sv. 1, str. 49—54). Skupinakoja je prerastala u KrπÊansku adventistiËku crkvu poslijeje razradila ovu misao. Crosier, premda u svojem Ëlankuu veljaËi nije izriËito spomenuo sud koji prethodi drugomdolasku, istaknuo je da je Veliki sveÊenik nosio naprsnikna Dan pomirenja te da je ËiπÊenje Svetiπta bilo ËiπÊenjeod grijeha.

Josephu Batesu (bivπem mornariËkom kapetanu i aktiv-nom mileritskom laiku) trebalo je 1847. godine, a nekimaveÊ 1845. godine, samo korak da poistovjete nebeski danpomirenja s istraænim sudom koji se nuæno mora zbiti prijenego πto se Krist vrati i obavi adventni sud kada Êe sviprimiti pravednu nagradu. Premda su ga neki prvobitno od-bacili (ukljuËujuÊi Jamesa Whitea, mladog propovjednikaiz Christian Connexion, koji je postao silni zagovornik po-ruke iz 1844. godine), ovaj se nauk Ëvrsto uvrijeæio sredinom1850-ih.

Tako se tijekom razvoja adventistiËke teologije smatraloda je ËiπÊenje Svetiπta iz Daniela 8,14 Kristov Ëin istraæ-nog suda ili suda koji prethodi drugom dolasku u svetinjinad svetinjama u nebeskom Svetiπtu. Tako su oni koji suizrastali u KrπÊansku adventistiËku crkvu propovijedali pr-vu aneosku vijest (“Doπao je Ëas njegova Suda”, Otkrivenje14,7) i naposljetku je protumaËili kao najavu poËetka is-traænog suda 22. listopada 1844.

Dosad smo istraæili razvoj dva osebujna stupa adventis-tiËke teologije u nastajanju: (1) Isusov osobni, skori dolazak,premilenaristiËki povratak — vjerovanje naslijeeno od mi-lerita i (2) Kristovu sluæbu u dva odjela Svetiπta ukljuËujuÊii istraæni sud, doktrinarni stav koji su vjernici oblikovali doksu se muËili sa znaËenjem ËiπÊenja Svetiπta u Danielu 8,14.

Tako, dok je veÊina mileritskih adventista pod vodstvomHimesa gledajuÊi unatrag smatrala vremenski dio svojegtumaËenja proroËanstva o 2300 dana iz Daniela 8,14 po-

37

greπkom, skupina koja je izrastala u KrπÊansku adventistiËkucrkvu smatrala je da su mileriti toËno odredili vrijeme, alisu pogrijeπili u vezi s dogaajem koji se zbio 22. listopada1844. Nakon svega, primijetili su, nitko nije uspio pobitiMillerove izraËune vremena. Ali nakon daljnjeg prouËava-nja postalo im je oËito da su mileriti pogreπno protumaËilisimbolizam i “ËiπÊenja” i “Svetiπta”.

Ova mala skupina nepriznatih vjernika odbila je siÊi sproroËkog podija koji je mileritski pokret uËinio tako moÊ-nom silom. Umjesto toga, oni su gradeÊi na spoznajamaMillera i Snowa izvrπili nuæne ispravke. OsjeÊali su dubokouvjerenje da je Bog pozvao Millera da prosvijetli svijet po-rukom o blizini drugog Kristovog dolaska.

ProroËki darUsko povezano s proroËkom valjanoπÊu mileritske poru-

ke i ispravnoπÊu 22. listopada bilo je i pozivanje sedamnaes-togodiπnje Ellen Harmon (Ellen White nakon vjenËanja 1846.godine) u proroËku sluæbu. Ona je, zajedno s drugim mile-ritima, u studenom 1844. odbacila vjeru da se neπto dogodilo22. listopada. Ali na njezino iznenaenje, sjeÊa se ona poslije,“dok sam se molila kod obiteljskog oltara (u prosincu 1844.),na mene se spustio Sveti Duh”. Kad je, u vienju, traæilasvoju subraÊu adventiste i nije ih mogla naÊi, glas joj jerekao da podigne pogled. “Tada sam”, sjeÊa se ona, “podiglapogled i ugledala pravi i uski put... Adventisti su se nalazilina ovom putu i putovali u (nebeski) grad koji je bio nasamom kraju puta. Iza njih, na poËetku puta, nalazilo sejarko svjetlo za koje mi je aneo rekao da predstavlja po-noÊni povik.” Bog je na taj naËin potvrdio da je 22. listopadbio ispunjenje proroËanstva.

“Ovo svjetlo”, nastavlja Ellen Harmon, “sjalo je cijelimputem i osvjetljavalo im (vjernicima) stopala kako se ne



bi spotaknuli. Dok su njihove oËi bile usmjerene na Isusa,koji je bio pred njima i vodio ih u grad, bili su sigurni.”

Ali neki su se, izvjeπtava ona, “nepromiπljeno odreklisvjetla iza njih i rekli da Bog nije bio taj koji ih je dosadvodio”. Za njih se “svjetlo ugasilo ostavljajuÊi im stopalau potpunom mraku” i oni su “skliznuli s puta u tamni ibezboæni svijet” (EW 14,15).

Ovo prvo vienje govori nam mnogo o sluæbi EllenHarmon. Prvo i najvaænije je da ono istiËe njezinu æivotnupreokupaciju — skori Kristov povratak i Boæju brigu zaNjegovu djecu. Osim toga, ono prikazuje dvostruki naglasakkoji proæima cijelu njezinu sluæbu.

Prvi aspekt tog naglaska jest da se na Nebu dogodiloneπto vrlo vaæno 22. listopada 1844. i da adventisti nikadne smiju zaboraviti svoje mjesto u proroËkoj povijesti. Stogaje ona poslije mogla napisati da se “nemamo razloga bojatibuduÊnosti, osim ako zaboravimo put kojim nas je Gospo-din vodio i Njegovu poduku u proπlosti”. Adventisti su, sma-trala je ona, proroËki narod (LS 196).

Drugi aspekt ovog dvostrukog naglaska jest da svatkoosobno mora svoj pogled usredotoËiti na Isusa, svojeg Spasi-telja. Stoga adventisti nisu samo osobit, proroËki narod, veÊsu i krπÊanski narod. Kao πto Êemo vidjeti u petom poglavlju,ona je posebno naglasila ovaj drugi aspekt njezinog dvostru-kog naglaska u razdoblju nakon 1888. godine dok je nastojalada adventizam ova dva aspekta svojeg doktrinarnog susta-va promatra iz prave perspektive.

Ellen White je tijekom sedamdeset godina (od 1844.do svoje smrti 1915.) propovijedala Boæju ljubav, blizinuKristovog dolaska i poruku o vremenu Boæjeg suda. Naravno,u poËetku je njezin autoritet bio ograniËen. Ali Ëlanovi crkveu nastajanju postupno su prepoznali njezinu proroËku vi-jest kao Boæju poruku za Njegov narod o vodstvu kroz krizuna svrπetku vremena.

39

Ne iznenauje πto ona, s obzirom na karizmatski fanati-zam u redovima nekih adventista nakon 1844. godine, nijeæeljela biti Boæja glasnogovornica. Ona je nesumnjivo bilasvjesna da mileritski pokret, zbog nekih svojih iskustava,ima duboke predrasude prema vienjima i privatnim obja-vama. ToËnije, u svibnju 1845. skupina iz Albanyja javnose izjasnila da nema “povjerenja ni u kakvu novu poruku,vienje, san, jezik, Ëudo, poseban dar, objavu” i tako re-dom (MW, 5. svibnja 1845.). Boæjem proroku nikad nijebilo lako, a to se posebno odnosilo na 1844. — godinukad je svjetina u Illinoisu ubila Josepha Smitha, mormon-skog “proroka”. Ali Bog je rekao Elleni White da Êe jeosnaæiti. Kako je vrijeme prolazilo, adventisti su sve ozbilj-nije shvaÊali njezine poruke. PrimjenjujuÊi biblijsku pro-vjeru proroka na njezin æivot i djelo, sve je viπe i viπe ljudipotvrivalo vjeru u njezin poziv.

Ovdje trebamo istaknuti da Ellen Harmon nije bila niprva ni jedina od Boga izabrana osoba za proroËku sluæbumeu adventistima. U poËetku 1842. William Foy, crni slo-bodnjak koji je pripadao BaptistiËkoj crkvi, primio je dvavienja o drugom Kristovom dolasku i nagradi za praved-ne. Foy je neko vrijeme propovijedao ovu poruku. Ondaje Bog, prije samog velikog razoËaranja, u proroËku sluæbupozvao Hazena Fossa, ali je on odbio suraivati pa je iz-gubio ovaj dar. Foss je poslije ohrabrio Ellen Harmon dane uËini istu pogreπku.

Prije nego πto zavrπimo s ovim dijelom o proroËkomdaru, treba naglasiti da dar Ellen White nije igrao istaknu-tu ulogu u razvoju adventistiËke doktrine. U jednom odgo-voru 1874. godine kritiËarima koji su tvrdili da su adventistisvoju doktrinu o Svetiπtu primili preko vienja Ellen White,vodeÊi crkveni duænosnik je odgovorio: “O tom predmetunapisane su stotine Ëlanaka. Ali ni u jednom od njih nespominju se vienja kao neki autoritet o ovom pitanju ili



kao izvor iz kojeg je ovo glediπte nastalo... Uvijek se pozi-valo na Bibliju u kojoj se nalazi obilje dokaza za glediπtakoja imamo o ovom predmetu.” (RH, 22. prosinca 1874.)

Isto se moæe reÊi za svaku kljuËnu adventistiËku dok-trinu. Prvenstvena metoda koju su pioniri rabili za obliko-vanje crkvene doktrine bilo je prouËavanje Biblije dok sene postigne opÊa suglasnost. Tek tada bi Ellen White kat-kad primila vienje o predmetu o kojem se veÊ raspravljalo,prvenstveno zato da podupre veÊinsku suglasnost i da oni-ma koji joπ uvijek nisu bili u skladu s veÊinom pomogneprihvatiti ispravnost zakljuËaka koje je ova skupina izvelaiz Biblije. Stoga je uloga Ellen White u razvoju doktrinebila da je potvrdi, a ne zaËne. Meutim, kao πto Êemo vidjetiu Ëetvrtom poglavlju, ona je povremeno igrala istaknutijuulogu u razvoju nekog stava na podruËju adventistiËkog na-Ëina æivota nego u oblikovanju doktrine.

Neki od prvih adventistiËkih voa bili su posebno os-jetljivi na moæebitnu zloporabu dara proroπtva. Na primjer,adventisti su se godinama meusobno razlikovali u miπljenjukada toËno treba poËeti i zavrπiti subotu. Nakon temeljitogprouËavanja Biblije 1855. godine, doπlo se do opÊeg zakljuË-ka da subota poËinje i zavrπava zalaskom sunca. Meutim,Bates je joπ uvijek smatrao da poËinje u πest sati. U tomtrenutku Ellen White je primila vienje koje potvruje gle-diπte da subota poËinje i zavrπava zalaskom sunca, glediπtedo kojeg se veÊ doπlo prouËavanjem Biblije. To je bilo do-voljno da Bates i njegovi prijatelji usklade svoje glediπtes drugima. Zanimljivo je i to da je ovo vienje promijeniloi glediπte Ellen White o ovom pitanju.

Tada se pojavilo pitanje zaπto Bog nije odmah ovu nedo-umicu rijeπio vienjem. Odgovor Jamesa Whitea kljuËanje za razumijevanje uloge dara njegove supruge. “Izgledada”, napisao je on, “Gospodin ne æeli poduËavati svoj narodo biblijskim pitanjima preko dara Duha sve dok Njegovi

41

sluge marljivo ne istraæe Njegovu rijeË... Neka ovi daroviimaju svoje odgovarajuÊe mjesto u Crkvi. Bog ih nikadanije postavio pred nas i zapovjedio nam da ih gledamo islijedimo na putu istine, na putu u Nebo. On je uzvisio svojuRijeË. Sveto pismo, Stari i Novi zavjet, svjetiljka je ljudi-ma koja rasvjetljava put u kraljevstvo. Slijedite nju. Ali akozastranite od biblijske istine i doete u opasnost da bude-te izgubljeni, moæda Êe vas Bog u trenutku kad On odluËiispraviti, vratiti Bibliji i spasiti vas.” (isto, 25. veljaËe 1868.)

KrπÊanska adventistiËka crkva biblijski je usmjeren po-kret koji prihvaÊa biblijski nauk o daru proroπtva. Meu-tim, jedan od neæeljenih aspekata adventistiËke povijesti jestda su neki Ëlanovi Crkve preËesto zlorabili dar Ellen WhitestavljajuÊi ga iznad Biblije. I James i Ellen White, kao idrugi utemeljitelji Crkve, odbacili su ovaj nebiblijski stav.Dar proroπtva je blagoslov Boæjoj crkvi, ali istinski adventi-zam uvijek je ponajprije uzvisivao Sveto pismo.

SubotaIstodobno s gore opisanim razvojem doktrina, adventisti

koji su vjerovali u nauk o nebeskom Svetiπtu i valjanosti22. listopada poËeli su potpunije razumijevati Boæji zakoni sedmi dan subotu.

Prvi adventisti koji su prihvatili sedmi dan subotu Ëulisu o njoj od baptista sedmog dana koji su poËetkom 1840--ih ponovno osjetili potrebu da propovijedaju ovo posebnosvjetlo. Jedna njihova Ëlanica, ratoborna Rachel Oakes, po-zvala je jednog adventistiËkog propovjednika koji je pripadaoMetodistiËkoj crkvi da dræi sve Boæje zapovijedi. Zato jepastor Frederick Wheeler u proljeÊe 1844. poËeo svetkovatisedmi dan subotu.

Nekako u isto vrijeme nekoliko Ëlanova crkve u Wash-ingtonu, u dræavi New Hampshire, gdje je Wheeler Ëesto



propovijedao, takoer je poËelo svetkovati biblijsku subotu.Tako je prva adventistiËka crkva koja je svetkovala subo-tu nastala prije velikog razoËaranja.

U ljeto 1844. T. M. Preble, baptistiËki pastor koji jepostao milerit, takoer je prihvatio subotu preko svojih po-znanstava u crkvi u Washingtonu. MisleÊi da je vrijemekratko, ni Wheeler ni Preble nisu osjeÊali potrebu da istaknupitanje novootkrivene poruke o suboti.

Meutim, Preble je 28. veljaËe 1845., nakon velikograzoËaranja, objavio svoje glediπte o suboti u jednom brojuËasopisa Hope of Israel. Kasnije iste godine on je ponovnoiznio svoje glediπte u pamfletu od dvanaest stranica s na-slovom koji nije bio previπe suptilan: Traktat koji pokazujeda u skladu sa zapovijedima treba svetkovati sedmi dansubotu, a ne prvi dan.

U oæujku 1845. Prebleovi spisi dospjeli su u ruke Jo-sephu Batesu, jednom od tri najvaænija utemeljitelja Krπ-Êanske adventistiËke crkve. Bates je prihvatio subotu i napo-sljetku to podijelio s Crosierom, Hahnom i Edsonom. Edsonje prihvatio biblijsku subotu, dok su Crosier i Hahn biliskloni tom vjerovanju. Oni su u meuvremenu svoje novespoznaje o nebeskom Svetiπtu iznijeli Batesu i on je spremnopriznao njihovu biblijsku utemeljenost. Tako se krajem 1845.ili poËetkom 1846. godine poËela formirati mala skupinaadventistiËkih vjernika oko zajedniËkih doktrina o Kristo-voj sluæbi u Svetiπtu i obvezi svetkovanja sedmog dana su-bote. Odsad Êemo ih zvati adventisti πtovatelji subote. Onisu stvorili jezgru iz koje Êe poËetkom 1860-ih nastati Krπ-Êanska adventistiËka crkva.

Bivπi mornariËki kapetan Bates objavio je u kolovozu1846. traktat pod naslovom Sedmi dan subota, trajni znak.Bates je upoznao i Jamesa Whitea i Ellen Harmon (kojisu se vjenËali 30. kolovoza 1846.) sa sedmim danom subo-tom. Godinama poslije Ellen White se sjetila da je “u jesen

43

1846. godine poËela svetkovati, poduËavati i braniti sedmidan subotu” (1T 75). Tako su se krajem 1846. sva tri uteme-ljitelja KrπÊanske adventistiËke crkve ujedinila u vjeri u dok-trinu o suboti.

Bates je sedmom danu suboti dao bogatstvo i proroËkismisao koji nikada nije imala meu baptistima sedmog dana.Za baptiste je to bio samo puki ispravan dan. Ali za Batesa,uronjenog u proroËku vjeru koja se hranila opπirnim prou-Ëavanjem Knjige proroka Daniela i Otkrivenja, sedmi dansubota bila je obogaÊena eshatoloπkim znaËenjem koje jenadilazilo baptistiËko razumijevanje.

Bates je u nizu knjiæica rastumaËio subotu u okviruOtkrivenja 11—14. Izmeu 1846. i 1849. godine on je naj-manje triput dao svoj doprinos proroËkom razumijevanjusubote. Prvo, poËeo je uviati vezu izmeu subote i Svetiπta.Dok je prouËavao o oglaπavanju sedme trube u Otkrivenju11,15-19 (ulomak koji se oËito bavi posljednjim danima),Batesa je posebno privukao 19. redak: “Uto se otvori hramBoæji πto se nalazi u nebu i pokaza se njegov ‘KovËeg sa-veza’.”

Bates je primijetio snaæan porast broja napisa o sedmomdanu suboti. Zaπto? Kad je sedmi aneo zatrubio, smatraoje on, bila je otvorena druga prostorija Boæjeg hrama na Nebu,KovËeg saveza je bio duhovno otkriven i ljudi su poËeli istra-æivati Pismo. KovËeg saveza u zemaljskom Svetiπtu sadræa-vao je Deset zapovijedi. On je tako usporedbom zemaljskeslike i nebeske stvarnosti zakljuËio da se u svetinji nad sve-tinjama u nebeskom Svetiπtu, kao nekada u zemaljskom,Ëuva Deset zapovijedi. Boæji zakon je naposljetku shvaÊenkao temelj istraænog suda koji je poËeo 22. listopada 1844.Tog je dana otvoren drugi odjel na Nebu otkrivπi KovËegsaveza i prouzroËivπi ponovno naglaπavanje Boæjeg zakona.

Drugi Batesov doprinos razvoju razumijevanja suboteu proroËkoj povijesti nastao je kao rezultat njegovog prou-



Ëavanja triju aneoskih vijesti iz Otkrivenja 14. On ih jeprikazao uzastopnima. Prve dvije (Ëas Boæjeg suda i padBabilona), rekao je on, mileriti propovijedaju. Ali on je sma-trao da se 12. redak: “Na tome se temelji postojanost svetihkoji Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa” poËeo ispunja-vati nakon 22. listopada 1844. Tako se, pisao je on 1847.godine, narod “u posljednje dvije godine grupira oko Boæjihzapovijedi” (Seventh-day Sabbath /izdanje 1847./, str. 59).

Bates nije, naravno, previdio proroËku silinu Otkrive-nja 12,17: “Tada, obuzet gnjevom protiv Æene, Zmaj odeda vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onihkoji vrπe Boæje zapovijedi i Ëuvaju Isusovo svjedoËanstvo”.Otkrivenje 13 taj “rat”, smatrao je on, opisuje kao silu Zvijerikoja nastoji nadvladati Boæji narod koji vrπi zapovijedi iu konaËnici mu objavljuje smrtnu presudu u 15. retku. Takoje treÊi Batesov doprinos (u proroËkom okviru) teologijisubote razvoj koncepta Boæjeg peËata na kraju vremena iæiga Zvijeri u kontekstu odanosti ili Bogu ili Zvijeri. Vjernostbiblijskoj suboti, smatrao je on, bit Êe vanjska srediπnjatoËka ove borbe.

Uvjetna besmrtnostPosljednja osebujna adventistiËka doktrina je uvjetna

besmrtnost. VeÊina je krπÊana tijekom povijesti, slijedeÊigrËku filozofiju, vjerovala da se ljudi raaju besmrtni. Tako,kad njihovo tijelo umire, duh ili duπa vraÊa se da æivi sBogom ili u pakao koji vjeËno gori. Drugim rijeËima, ljudiposjeduju uroenu besmrtnost. NemoguÊe je umrijeti ili pre-stati postojati.

Brojni biblijski uËenjaci su tijekom povijesti, razma-trajuÊi ovo pitanje iz hebrejske, a ne grËke perspektive, nije-kali nauk o uroenoj besmrtnosti. George Storrs je bio je-dan od takvih pojedinaca. Nakon tri godine intenzivnog prou-

45

Ëavanja Biblije, ovaj je metodistiËki propovjednik 1840. go-dine zakljuËio da ljudska biÊa ne posjeduju uroenu be-smrtnost. Besmrtnost, smatrao je on, dobivaju oni koji slijedeKrista te je stoga uvjetna. Oni koji prihvaÊaju Krista vjeromdobit Êe besmrtnost, dok Êe oni koji Ga odbacuju ostatismrtni i podloæni smrti.

Naravno, ovaj nauk imao je izravnog utjecaja na nauko sudbini bezboænih. Ukratko, ako bezboænici nisu besmrtni,oni ne mogu vjeËno gorjeti. Vatra pakla Êe ih progutati, aposljedice Êe biti vjeËne. Tako je Storrs poËeo propovije-dati “uniπtenje”. Vjerovati neπto drugo, smatrao je on, znaËilobi napasti Boæji karakter ljubavi.

Storrs se 1842. godine pridruæio mileritskim adventis-tima i uskoro se razvio u jednog od vodeÊih aktivista i pisacaovog pokreta. U jesen 1844., kao πto smo vidjeli prije, onje postao jedan od najistaknutijih zagovornika pokreta “sed-mog mjeseca”. U meuvremenu je Chrales Fitch bio jedanod njegovih prvih propovjednika obraÊenika. “Dragi brateStorrs,” pisao je Fitch 25. sijeËnja 1844., “buduÊi da si dugosam vodio Gospodnju bitku o pitanju stanja mrtvih i konaË-noj propasti bezboænika, javljam ti da sam i ja nakon mnogorazmiπljanja i molitve spreman stati uz tebe” (Charles FitchGeorgu Storrsu, 25. sijeËnja 1844.).

Sva tri utemeljitelja KrπÊanske adventistiËke crkve, Jo-seph Bates i James i Ellen White, prihvatili su nauk o uvjet-noj besmrtnosti. Osim πto je on bio biblijski utemeljen, injihova teologija je to nuæno zahtijevala. Naime, vjerovanjeu besmrtne duπe koje su veÊ na Nebu ili u paklu uklanjapotrebu za uskrsnuÊem prije ili poslije milenija, opisanimu Novom zavjetu. Osim toga, ako su ljudi veÊ primili svojunagradu, Ëemu istraæni sud ili drugi dolazak? Tako je uvjetnabesmrtnost postala Ëvrsta veza u teologiji usredotoËenoj naKristovu sluæbu u nebeskom Svetiπtu.



Stoæerne doktrine i tri aneoske vijestiPoËetkom 1848. godine adventistiËki voe, πtovatelji

subote, opπirnim i intenzivnim prouËavanjem postigli su te-meljnu suglasnost o najmanje pet toËaka doktrine: (1) osobni,vidljiv, premilenaristiËki Isusov povratak; (2) ËiπÊenje Svetiπtai Kristova sluæba u drugom odjelu koja je poËela 22. listo-pada 1844. poËetak je stvarnog Dana pomirenja; (3) valja-nost duha proroπtva; sve veÊi broj vjernika postupno uviada je sluæba Ellen White suvremeno oËitovanje tog dara;(4) obveza svetkovanja sedmog dana subote; uloga suboteu velikom sukobu na kraju vremena proreËena je u Otkri-venju 11-14; (5) besmrtnost nije uroena ljudska osobina,veÊ neπto πto ljudi primaju vjerom u Krista.

Adventisti πtovatelji subote, a poslije i vjernici KrπÊanskeadventistiËke crkve, prihvatili su ove toËke vjere kao doktri-narne “meaπe” ili “stupove”. Oni su odvojili ovaj ogranakadventizma ne samo od ostalih mileritskih ogranaka, veÊ iod ostalih krπÊana opÊenito. Ovih pet doktrina stajalo je usrcu razvoja adventista πtovatelja subote, i to ih je uËiniloosobitom skupinom. ©tovatelji sedmog dana iznimno su cije-nili i odluËno propovijedali ova vjerovanja.

©tovatelji subote imali su, naravno, mnogo zajedniËkihdoktrina s drugim krπÊanima kao πto je spasenje miloπÊupo vjeri u Kristovu ærtvu i uËinkovitost molitve. Ali njihovnauk i propovijedanje usredotoËilo se na ove posebne, sto-æerne doktrine. Njihovo naglaπavanje djelomiËno je proiziπloiz Ëinjenice da su ova vjerovanja morali braniti susreÊuÊise s drugim krπÊanima, a djelomiËno iz njihove æelje daova nauËavanja podijele s ljudima koji ih nisu poznavali.Kao πto Êemo vidjeti u petom poglavlju, ovaj jednostranipristup u konaËnici je uzrokovao probleme u adventizmu.

Vaæno je, meutim, razumjeti da ovih pet stoæernih dok-trina nisu stajale same. One su tvorile jedinstvenu doktrinarnui proroËku cjelinu. U srcu ove cjeline bile su dvije biblijske

47

toËke — Svetiπte i tri aneoske vijesti. Roswell F. Cottrellpisao je 1863. godine o srediπnjoj ulozi Svetiπta u vjerovanjuπtovatelja subote: “ZakljuËujemo ne samo da je nebeskoSvetiπte veliko srediπte krπÊanskog sustava, kao πto je zemalj-sko Svetiπte bilo srediπte simboliËnog, veÊ da je ovaj predmetsrediπte i tvrava sadaπnje istine. BuduÊi da je naπ hramna Nebu, a u tom hramu ‘KovËeg saveza’ s Boæjih Desetzapovijedi i u samom srediπtu ovih zapovijedi Gospodnjasubota okruæena s devet moralnih uredbi koje se ne moguukinuti, nije Ëudno πto neprijatelji subote ne samo da nastojeukinuti Deset zapovijedi, veÊ i uniπtiti istinsko Svetiπte ukojem su one smjeπtene.” (RH, 15. prosinca 1863.)

Naπa prethodna rasprava istaknula je povezanost svakestoæerne doktrine sa Svetiπtem. U ovom trenutku vaæno jenaglasiti i srediπnju vaænost Svetiπta u adventistiËkoj teologijii Ëinjenicu da je teologija jedinstven niz meusobno pove-zanih vjerovanja. Stoga dovodeÊi u pitanje jedan dio sustava,dovodi se u pitanje cijeli sustav.

Druga biblijska tema koja sjedinjuje teologiju adven-tista πtovatelja subote jesu tri aneoske vijesti iz Otkrivenja14. Ove poruke ne samo da su povezale cijelu adventistiËkudoktrinu sa sluæbom u Svetiπtu i porukom o sudu (i spase-nju), veÊ su πtovateljima subote omoguÊile da nau svojemjesto u povijesti. Osim toga, tri aneoske vijesti postalesu proroËka sila koja je misiju adventistiËkih krπÊana raπiriladiljem svijeta dok je Crkva svoju jedinstvenu poruku na-stojala prenijeti “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku”(Otkrivenje 14,6). Ali ovakvo vienje misije bilo je dalekood umova nekolicine zbunjenih adventista πtovatelja subo-te krajem 1840-ih.

S druge strane, oni su veÊ tada poËeli uviati proroËkuvaænost triju aneoskih vijesti za njihovo djelo. James Whiteje 1850. godine tiskao vaæan Ëlanak u kojem je saæeo njihovaglediπta o ovom predmetu. On je prvu aneosku vijest (Ot-



krivenje 14,6.7) poistovjetio s mileritskim propovijedanjemo drugom Kristovom dolasku. Za njega je vremenska od-rednica “jer je doπao Ëas njegova Suda” bila presudna. “Ci-jelo adventistiËko mnoπtvo”, pisao je, “nekad je vjerovalo”da Êe se neπto posebno dogoditi oko 1843. godine. “Nevjeraonih koji sada sumnjaju”, nastavlja on, “ne dokazuje dasmo mi onda pogrijeπili. Istek vremena te neprekidno posr-tanje i nevjera adventista nije Boæju istinu pretvorila u laæ,veÊa ona i dalje ostaje istina”.

Drugi aneo (vidi Otkrivenje 14,8), naglasio je White,“slijedio je” prvog anela. Kad su, kao odgovor na propo-vijedanje o skorom drugom dolasku, crkve poËele zatvara-ti svoja vrata mileritima i iskljuËivati ih, tada je drugi an-eo, preko Charlesa Fitcha, objavio poruku: “Pade, padeBabilon... iziite iz njega, narode moj.”

“Ovo proroËanstvo”, napisao je White, “toËno se ispu-nilo, u pravo vrijeme i na pravom mjestu... »uli smo tovlastitim uπima, naπi glasovi su to objavili, a cijelo naπebiÊe osjetilo je njegovu silu, naπe oËi su vidjele njegoveposljedice kad je Boæji narod raskinuo okove koji su gavezali za razne sekte i pobjegao iz Babilona...”

“Druga aneoska vijest pozvala nas je iz otpalih crkavapa sada slobodno razmiπljamo i djelujemo sami u strahuBoæjem. Iznimno je zanimljiva Ëinjenica da se o pitanjusubote poËelo raspravljati meu vjernicima u drugi dolazakodmah nakon πto su drugom aneoskom vijeπÊu pozvaniiz crkava. Bog djeluje prema svojem planu. Istina o subotidoπla je u pravo vrijeme da bi se ispunilo proroËanstvo”.

White je poruku treÊeg anela smatrao vrhuncem pro-roËkog pokreta. To je trebala biti Boæja posljednja porukamilosti svijetu prije same velike æetve duπa prilikom dru-gog dolaska (vidi Otkrivenje 14,15-20).

Isticao je da Otkrivenje 13 i 14 i treÊa aneoska vijestpriznaju samo dvije skupine ljudi. Jedna progoni svece i

49

prima æig Zvijeri, dok druga nastavlja strpljivo Ëekati Kri-stov povratak (usprkos razoËaranju 22. listopada 1844.) i“VR©ITI BOÆJE ZAPOVIJEDI”.

“Nikad nisam bio ispunjen ovakvim osjeÊajima kao sadadok dræim olovku”, pisao je James White dok se u svojemopisu bliæio emotivnom vrhuncu. “I nikad nisam vidio iosjeÊao vaænost subote kao sada. Kao izlazak sunca od isto-ka, istina o suboti postajala je sve veÊe svjetlo, sve snaænije,dok nije postala istina koja zapeËaÊuje...”

“Mnogi su se zaustavili kod prve aneoske poruke, nekikod druge, a mnogi Êe odbaciti treÊu, ali samo Êe nekolicina‘pratiti Janje kud god ono ide’ i naslijediti zemlju. Premdamoraju proÊi kroz vatru i krv i biti svjedoci ‘vremena nevoljekakvo nikada nije bilo’, oni neÊe popustiti ni ‘primiti æigZvijeri’, veÊ Êe se nastaviti boriti i ustrajati u svetoj bicisve dok na ‘Boæjim harfama’ ne zasviraju melodiju pobje-de na brdu Sion.” (PT, travanj 1850.)

Adventisti πtovatelji subote doista su se smatrali pro-roËkim pokretom. Oni su Ëesto zbog svojih uvjerenja nazivalisvoj pokret “treÊom aneoskom vijeπÊu”.

Misijski pristup “zatvorenih vrata”Premda su tri aneoske vijesti iz Otkrivenja 14 oËito

upuÊivale na svjetsku misiju, ovaj aspekt aneoskih vijestiuopÊe nije bio oËit prvim adventistima πtovateljima subote.Istina je progresivna i, kao πto se to Ëesto dogaa u æivotu,πtovatelji subote su Boæji plan razumijevali korak po ko-rak. Zapravo, prve adventiste πtovatelje subote lakπe je ra-zumjeti kao protivnike, a ne zagovornike misije. Njihovumisijsku teoriju i praksu najtoËnije moæemo opisati kao pri-stup “zatvorenih vrata”.

Ovaj koncept nije izvorna zamisao adventista πtovate-lja subote, veÊ ga je iskovao William Miller koji je ovu



poruku povezao s “ponoÊnim poklikom” iz prispodobe odeset djevica (vidi Matej 25). Ova prispodoba kaæe da Êevrata prilikom ZaruËnikova (Kristova) dolaska biti zatvo-rena i da Êe neki ostati vani. “Zatvorena vrata”, nauËavaoje Miller u 1830-im i poËetkom 1840-ih, “podrazumijevajuzatvaranje posredniËkog kraljevstva i svrπetak razdobljaEvanelja” (Evidence From Scripture and History (izdanje1842.), str. 237). Nakon πto se Krist nije vratio 22. listopada1844., Miller, koji je joπ uvijek oËekivao Kristov skori dola-zak na nebeskim oblacima, protumaËio je zatvorena vratakao svrπetak vremena kuπnje.

Tako je Miller u prosincu 1844. mogao napisati: “Obavilismo svoj posao upozoravanja greπnika i pokuπali probu-diti sluæbenu crkvu. Bog je u svojoj providnosti zatvoriovrata, mi samo moæemo poticati jedan drugoga na strpljenjekako bismo uËvrstili svoj poziv i izbor. Mi sada æivimo uposebno vrijeme koje je spomenuto u Malahiji 3,18, Danielu12,10 i Otkrivenju 22,10-12. U ovim tekstovima ne moæe-mo a da ne vidimo da Êe malo prije Kristovog dolaska doÊido razdvajanja pravednika i nepravednika... Nikada od vre-mena apostola nije povuËena ovakva crta razdvajanja.” (AH,11. prosinca 1844.)

Ruæne i uvredljive reakcije nevjernika i bivπih mileritanakon velikog razoËaranja svakako su stvorile dojam da suvrata uistinu zatvorena. Osim toga, 22. listopada naglo sezaustavio golem dotok novih obraÊenika.

Gotovo svi mileriti prihvatili su nauk o zatvorenim vrati-ma odmah nakon velikog razoËaranja. Ali to se uskoro pro-mijenilo jer je nauk o zatvorenim vratima bio povezan sispunjenjem proroËanstva 22. listopada. Posljedica je bilada je veÊina milerita, kad su pod Himesovim vodstvom po-Ëeli tvrditi da su pogrijeπili u vezi s vremenom te da se22. listopada niπta nije dogodilo, takoer odbacila i vjero-vanje da su vrata kuπnje zatvorena.

51

S druge strane, adventisti πtovatelji subote, ukljuËuju-Êi i Batesa i Whiteove, i dalje su vjerovali u ispunjenjeproroËanstva 22. listopada i nauk o zatvorenim vratima. Takosu ih drugi mileritski adventisti poËeli nazivati “narodomsubote i zatvorenih vrata”, pogrdnim nazivom koji je opisivaonjihovu posebnost.

Problem skupine “zatvorenih vrata” bio je πto su odmileritskog pokreta naslijedili jednu zabludu u teoriji “za-tvorenih vrata” koja je bila usko povezana s njihovim pogreπ-nim razumijevanjem ËiπÊenja Svetiπta. Ako je ËiπÊenje Sve-tiπta znaËilo Kristov dolazak, onda je oËito vrijeme kuπnjeza greπnike bilo okonËano 22. listopada. Daljnje prouËavanjeBiblije, kao πto smo veÊ primijetili, pomoglo je πtovateljimasubote da uskoro uvide svoju zabludu u vezi s ËiπÊenjemSvetiπta, ali trebalo im je nekoliko godina da raπËiste s po-greπnim konceptima povezanim sa zatvorenim vratima.

Ali katkad Ëak i pogreπke donose pozitivne rezultate.Tako se dogodilo i sa zatvorenim vratima. Tijekom razdobljazatvorenih vrata u razvoju adventistiËke misije, adventistiπtovatelji subote vjerovali su da se evaneosko djelovanjenjihovog pokreta ograniËava na one koji su prihvatili mi-leritsku vijest iz 1830-ih i poËetkom 1840-ih. Vrata milostibila su zatvorena za sve druge.

Pogreπka “zatvorenih vrata” pruæila je maloj skupiniadventista πtovatelja subote obilje vremena da izgrade vlastiteteoloπke temelje. Malo su svojih oskudnih sredstava troπilina evangelizaciju dok nisu imali poruku. Nakon πto su stvo-rili vlastiti teoloπki identitet, njihov sljedeÊi korak bio jepokuπaj da uvjere druge milerite u svoje doktrine i proroËkotumaËenje. Ova zadaÊa obavljena je izmeu 1848. i 1850.(time se bavi sljedeÊe poglavlje).

“Korisnost” razdoblja zatvorenih vrata je u tome πtoje πtovateljima subote pruæeno vrijeme da oblikuju doktri-narni temelj i razviju Ëlansku bazu. Tek nakon πto su obavili



ovu zadaÊu, bili su spremni za sljedeÊi korak u svojoj pro-roËkoj zadaÊi.

Za one koji æele saznati viπeDamsteegt, P. Gerard., Foundation of the Seventh-day Adventist

Message and Mission, Grand Rapids: Eerdmans, 1977. (Ponov-ljeno izdanje: Andrews University Press, Berrien Springs, Michi-gan, 1988.)

Douglass, Herbert E., Messenger of the Lord: The Prophetic Ministryof Ellen G. White, Boise, Idaho: Pacific Press, 1998.

Froom, Leroy Edwin, The Conditionalist Faith of Our Fathers,Washington, D. C.: Review and Herald, 1965., sv. 2, str. 646—740.

Holbrook, Frank B., ur., Doctrine of the Sanctuary: A HistoricalSurvey (1845-1863), Silver Spring, Md.: General Conferenceof Seventh-day Adventists, 1989.

Knight, George R., Meeting Ellen White: A Fresh Look at Her Life,Writings, and Major Themes, Hagerstown, Md.: Review andHerald, 1996.

Knight, Geogre R., Walking With Ellen White: The Human InterestStory, Hagerstown, Md.: Review and Herald, 1999.

Knight, George R., ur., 1844. and the Rise of Sabbatarian Adventism,str. 143—190. (Ovaj svezak sadræi veÊinu dokumenata citira-nih u ovom poglavlju.)

Land, Gary, ur., Adventism in America, str. 29—52.Maxwell, C. Mervyn, Tell It to the World, str. 40—94.Schwartz, Richard W., Light Bearers to the Remnant, str. 53—71.White, Arthur L., Ellen G. White, Washington, D. C.: Review and

Herald, 1981.—1986., sv. 1, str. 45—138.

53

3. poglavlje

Razdoblje organizacijskograzvoja

(1848.—1863.)

PromatrajuÊi sadaπnji ustroj KrπÊanske adventistiËkecrkve, teπko je vjerovati da se veÊina prvih adventistaprotivila crkvenom ustroju iznad razine mjesne crkve.

George Storrs saæeto je iznio njihov stav kad je upozorioda se “nijednu crkvu ne moæe ustrojiti prema ljudskomnahoenju a da u trenutku kad je ustrojena ne postaneBabilon” (MC, 15. veljaËe 1844.).

Storrsovo razmiπljanje nije teπko razumjeti. KonaËno,nisu li ustrojene crkve, crkvena tijela koja su Fitch i njegovisljedbenici definirali kao Babilon, iskljuËile milerite? Za-πto, slijedi dalje, da ovi slobodni ljudi ponovno stvarajudrugi Babilon? Ovo miπljenje bilo je raπireno meu svimograncima mileritskih adventista ukljuËujuÊi i πtovatelje su-bote. Osim toga, Christian Connextion, skupina koja se tradi-cionalno protivila crkvenom ustroju iznad mjesne razine,takoer je snaæno utjecala na jaËanje protuorganizacijskogstava meu adventistima. Dvoje od troje utemeljitelja, πto-vatelja subote, James White i Joseph Bates, pripadali suChristian Connextion.


S druge strane, treÊi utemeljitelj, Ellen White, odraslaje u MetodistiËkoj episkopalnoj crkvi. Naslov djela CharlesaFergusona Organizing to Beat the Devil: Methodists andEarly America pomaæe nam da uvidimo kako je Ellen White,doπavπi iz najorganiziranije protestantske crkve onog vreme-na, ovo pitanje promatrala iz druge perspektive. Adventis-tima πtovateljima subote trebalo je gotovo dvadeset godinada nau rjeπenje za napetosti oko ustroja.

Kao πto smo veÊ vidjeli u drugom poglavlju, do 1848.godine mala skupina voa adventista πtovatelja subote spo-razumjela se oko skupa osnovnih doktrina i vjerovala daje njihova odgovornost propovijedati svoja vjerovanja onimadventistima koji su joπ uvijek zbunjeni u vezi s onim πtose dogodilo u listopadu 1844. ©tovatelji subote izabrali sutipiËno mileritski pristup propovijedanju svojih vjerovanja.Organizirali su niz konferencija na kojima su raspravili ovopitanje. Ove polusluæbene konferencije trebamo smatratiprvim organizacijskim korakom u razvoju KrπÊanske adven-tistiËke crkve.

Konferencije πtovatelja subotePrva konferencija πtovatelja subote odræana je u proljeÊe

1848. u Rocky Hillu, u Connecticutu. Iste godine odræanoje joπ najmanje pet, 1849. drugih πest, a 1850. godine joπdeset konferencija. Joseph Bates i Whiteovi nazoËili su veÊiniovih konferencija. Premda je veÊina konferencija odræanatijekom vikenda, neke su trajale od Ëetvrtka do ponedjeljka.Njihova svrha, prema Jamesu Whiteu, bila je “ujediniti braÊuoko velikih istina povezanih s porukom treÊeg anela” (RH,6. svibnja 1852.). Do 1848. godine mnogi adventisti u NovojEngleskoj i zapadnom New Yorku uvjerili su se u valjanostjedne ili viπe doktrina adventista πtovatelja subote, alinedostajala im je opÊa suglasnost.

55

IzvjeπÊe Jamesa Whitea o prvoj konferenciji πtovateljasubote oslikava i njihovu svrhu i dinamiku. “Te veËeri imalismo sastanak (Ëetvrtak, 20. travnja 1848.), bilo nas je ukupnopedesetak”, napisao je White. “U petak ujutro braÊa su do-lazila dok nas se nije skupilo oko pedeset. Nisu svi u cijelostiprihvaÊali istinu. Naπ sastanak tog dana bio je vrlo zanimljiv.Brat Bates iznio je zapovijedi u jasnom svjetlu, a neka dojm-ljiva svjedoËanstva istaknula su njihovu vaænost. Ova pro-povijed utvrdila je one koji su veÊ bili u istini i probudilaone koji se nisu konaËno odluËili.” (2SG 93)

Svrha i dinamika konferencija joπ je oËitija u izvjeπÊuEllen White o drugoj konferenciji koja je odræana u “πtag-lju brata Arnolda” u Volneyu, u dræavi New York, tijekomkolovoza 1848. “NazoËilo je oko trideset petero ljudi,” napi-sala je, “svi oni koje se moglo skupiti u tom dijelu dræave.Teπko je bilo naÊi dvoje koji isto misle. Svatko je upornozagovarao svoja glediπta izjavljujuÊi da su u skladu s Bib-lijom. Svi su gorljivo traæili priliku da iznesu svoja miπljenjaili da nam propovijedaju. ReËeno im je da mi nismo prevaliliovoliku razdaljinu da bismo sluπali njih, veÊ da smo ih doπlipoduËiti istini. Brat Arnold je smatrao da je tisuÊu godinaiz Otkrivenja 20 u proπlosti, a da su 144.000 oni koji suuskrsnuli prilikom Kristovog uskrsnuÊa...”

“Ove Ëudne razlike u miπljenjima teπko su me optere-Êivale, osobito kad je brat Arnold govorio o tome da jetisuÊu godina u proπlosti. Znala sam da je u zabludi, mojduh je obuzela velika æalost, jer mi se Ëinilo da obeπËaπÊujeBoga. Onesvijestila sam se zbog tereta. BraÊa Bates, Cham-berlain, Gurney, Edson i moj suprug molili su se za mene...Gospodin je Ëuo molitve svojih slugu i ja sam ponovnodoπla k svijesti. Svjetlo Neba poËivalo je na meni. Uskorosam izgubila dodir sa zemaljskim stvarima. Moj aneo pra-tilac prikazao mi je neke zablude prisutnih kao i istinu uodnosu na njihove zablude. Da su ova suprotna glediπta

RAZDOBLJE ORGANIZACIJSKOG RAZVOJA (1848.—1863.)


za koja su tvrdili da su u skladu s Biblijom samo njihovamiπljenja, da ih moraju ostaviti i ujediniti se oko treÊe ane-oske vijesti. Naπ sastanak okonËan je pobjedonosno. Istinaje odnijela pobjedu.” (2SG 97—99)

Zamijetite da su Bates i White odluËno preuzeli uloguvoa na ovim prvim konferencijama. Za oblikovanje sku-pine vjernika u kaotiËnim uvjetima meu adventistima na-kon razoËaranja trebalo je odluËno vodstvo usmjereno k cilju.Takoer treba primijetiti da je prvenstvena svrha ovih sasta-naka bila ujedinjenje skupine vjernika oko treÊe aneoskevijesti, vijesti koju su voe πtovatelja subote veÊ prouËilii prihvatili.

Prema Jamesu Whiteu, konferencije odræane do stude-nog 1849. ispunile su svoju temeljnu svrhu. “NavjeπÊivanjemistine o suboti u... vezi s adventnim pokretom,” izvijestioje brata Bowlesa, “Bog otkriva one koji pripadaju Njemu.U zapadnom New Yorku broj πtovatelja subote brzo raste.U posljednjih πest mjeseci broj je viπe nego udvostruËen.SliËno je i u dræavi Maine, Massachusetts, New Hampshire,Vermont i Connecticut...

Vrijeme rasula (kao posljedica velikog razoËaranja) kojesmo imali proπlo je, a sada je doπlo vrijeme da se svetiokupe u jedinstvu vjere i budu zapeËaÊeni jednom svetomvjerom. Da, brate, doπlo je...

Istina je da djelo sporo napreduje, ali napreduje pouz-dano, i svakim je korakom sve jaËe...

Naπe proπlo adventistiËko iskustvo, trenutaËni stav i bu-duÊe djelo napisano je u Otkrivenju 14 tako jasno kako gasamo proroËko pero moæe napisati. Hvala Bogu πto vidimo...

Vjerujem da Êe istina o suboti tek odjeknuti zemljomonako kako drugi dolazak nikada nije...

Umoran sam zbog adventistiËkih Ëasopisa i svih naπihurednika, jadna stvorenja. Svjetiljka se ugasila pokuπava-juÊi osvijetliti njihovu slijepu braÊu na putu u Boæje kra-

57

ljevstvo”. James je dodao da nema æelje sliËiti njima. “Samotraæim dragocjenu prednost da hranim, ako je moguÊe, mojujadnu braÊu ‘izopÊenike’.” (JW bratu Bowlesu, 8. stude-nog 1849.)

Tako su se πtovatelji subote od samog poËetka smatralinarodom motiviranim misijom, narodom koji pokreÊu zapo-vijedi iz triju aneoskih vijesti u Otkrivenju 14. Prvi koraku njihovoj evangelizaciji svijeta bio je propovijedanje zbu-njenim mileritima u kasnim 1840-im. Konferencije πtovateljasubote postale su poËetno sredstvo za ostvarenje ovog cilja.

Trebamo primijetiti da premda je prvenstveni cilj konfe-rencija bio ujedinjenje vjernika oko veÊ prouËene skupinedoktrina, konferencije su takoer omoguÊile usavrπavanjeovih stavova jer su nova pitanja vodila daljnjim odgovorimau kontekstu prouËavanja Biblije.

Tiskanje “istine”Drugi korak u razvoju organizacijske strukture πtovatelja

subote bio je podruËje nakladniπtva. Kao i konferencije πto-vatelja subote, prve tiskovine sluæile su za pozivanje, informi-ranje i ujedinjavanje skupine vjernika oko triju aneoskihvijesti iz rasutih redova joπ uvijek smetenih mileritskih ad-ventista. »injenica je da su tiskovine, usporedo s konferen-cijama, bile u srcu mileritske “organizacije” prije razoËaranja.

Prve publikacije πtovatelja subote bili su povremeni trak-tati koji su isticali novootkrivenu istinu u kontekstu mile-rizma kao proroËkog pokreta. Ovi traktati, ili knjiæice, bilisu Batesov The Opening Heavens (1846.), The Seventh-daySabbath, a Perpetual Sign (1846., ali znaËajno izmijenjen1847.), Second Advent Way Marks and High Heaps (1847.)i A Seal of the Living God (1849.).

Osim Batesovih pamfleta, prvi zajedniËki nakladniËkipothvat vodstva πtovatelja subote bio je A Word to the “Little



Flock” (1847.). Dokument od dvadeset Ëetiri stranice hrabrioje vjernike u drugi dolazak da oËuvaju iskustvo 1844. godinedok tragaju za veÊim svjetlom o svojoj buduÊnosti.

Vienje Ellen White u Dorchesteru, u dræavi Masachu-setts, tijekom studenog 1848. potaknulo je velike promjeneu adventistiËkom nakladniπtvu. Nakon svrπetka vienja, onaje rekla Jamesu da ima “vijest” za njega. “Moraπ poËetitiskati mali Ëasopis i slati ga ljudima. Neka u poËetku budemali, ali kad ga ljudi proËitaju, oni Êe ti poslati sredstvaza tiskanje i to Êe od poËetka biti uspjeπno. Pokazano mije da Êe ovaj mali poËetak postati kao rijeka svjetla kojeÊe obiÊi svijet.” (LS 125)

Njezino proroËanstvo o svjetskom nakladniËkom pro-gramu nije moglo proiziÊi ni iz Ëega ohrabrujuÊeg meurasutim vjernicima πtovateljima subote u tom razdoblju.Ljudski gledano to je zvuËalo apsurdno. ©to je nekolikosiromaπnih propovjednika s potporom oko stotine vjernikamoglo ostvariti? Ne moæe se zamisliti skromniji poËetaknakladniËkog djela.

Usprkos obeshrabrujuÊim okolnostima, financijski is-crpljen i bez doma, James White je vjerom uËinio prvikorak, napisao i tiskao “mali Ëasopis”. GledajuÊi unatragna to iskustvo, on je poslije napisao: “Sjeli smo da pripre-mimo grau za mali Ëasopis, napisali svaku rijeË, a naπacijela biblioteka sastojala se od dæepne Biblije od tri πilin-ga, Crudenove kratke konkordancije i starog WalkerovogrjeËnika bez jedne korice. BuduÊi da smo bili bez sredstava,naπa jedina nada u uspjeh bio je Bog.” (RH, 17. lipnja1880.)

White je, nemajuÊi izbora, potraæio neadventistiËkogtiskara koji bi tiskao pamflet od osam stranica za potpunonepoznatu osobu i Ëekao plaÊu dok moæebitni Ëitatelji nepovrate sredstva. White je takvog tiskara naπao u CharlesuPeltonu iz Middletowna u Connecticutu.

59

Prvo izdanje od tisuÊu primjeraka Ëasopisa Present Truthiziπlo je iz tiska u srpnju 1849. “Kad smo iz tiskare donijeliprvi broj,” sjeÊa se Ellen White, “svi smo kleknuli oko njegatraæeÊi Gospodina s poniznim srcem i mnogo suza da Nje-govi blagoslovi poËivaju nad slabim naporima Njegovihslugu. On (James) je onda adresirao Ëasopise na sve oneza koje je mislio da Êe ga Ëitati, odnio ih u poπtanski ured(udaljen osam milja) u platnenoj vreÊi... Uskoro su poËelastizati pisma sa sredstvima za tiskanje Ëasopisa i dobre vijestio mnogim duπama koje su prihvaÊale istinu.” (LS (1888.)260)

Sadræaj Ëasopisa Present Truth bio je subota, tri ane-oske vijesti i srodna doktrinarna pitanja, ono πto su πtovateljisubote smatrali porukom za to vrijeme. Ovaj “mali Ëasopis”odigrao je svoju ulogu u “æetvi” krajem 1840-ih.

Meutim, tiskanje Ëasopisa Present Truth bio je samoprvi korak u razvoju Ëasopisa πtovatelja subote. U ljeto 1850.James je objavio prvi broj Advent Reviewa, Ëasopisa kojije ponovno objavio brojne najvaænije mileritske Ëlanke spoËetka 1840-ih. Advent Review je nastojao uvjeriti rasutemilerite u snagu i istinitost dokaza koji su se nalazili uosnovi pokreta iz 1844. godine.

U studenom 1850. Present Truth i Adventist Review spo-jeni su u The Second Advent Review and Sabbath Herald.Ovaj Ëasopis, danas poznat kao Adventist Review, doistaje postao svjetski Ëasopis koji danas obuhvaÊa svijet “kaorijeka svjetla”.

Review and Herald (kako je nazvan od milja) za veÊinuπtovatelja subote bio je “crkva”. Oni nisu imali crkvenihzgrada, vjerske zajednice ni redovitih propovjednika. Povre-meno izlaæenje Reviewa donosilo je rasutim adventistimavijesti o njihovoj Crkvi i drugim vjernicima, propovijedi iosjeÊaj pripadnosti. Stoga je njegov utjecaj i vaænost u ranomadventizmu gotovo nemoguÊe procijeniti.



PoËetkom 1850-ih Ëasopisi πtovatelja subote dobili suprinovu. James White je 1852. godine poËeo tiskati Youth’sInstructor (Insight je njegov suvremeni nasljednik) za crkve-nu mladeæ. Youth’s Instructor bio je prvi organizirani pokuπajda se uËini neπto za mlade πtovatelje subote.

Uskoro je uslijedilo i osnivanje subotnjih πkola za kojeje Instructor tiskao biblijske pouke. Prva subotnja πkola po-Ëela je u 1850-im pod vodstvom Jamesa Whitea, Johna By-ingtona (koji je desetljeÊe kasnije bio prvi predsjednik Ge-neralne konferencije) i M. G. Kelloga.

Krajem 1850-ih nakladniËki napori πtovatelja suboteokrunjeni su osnivanjem vlastite nakladniËke kuÊe u BattleCreeku, u Michiganu, 1855. godine. Problem vlasniπtva na-kladniËke kuÊe u konaËnici je natjerao adventiste πtovate-lje subote na pravnu i sluæbenu organizacijsku strukturu.

Prvi koraci prema sluæbenoj organizacijiZbog agresivne evangelizacije preko konferencija i pub-

likacija namijenjenih velikom broju izgubljenih milerita, ad-ventisti πtovatelji subote doæivjeli su do 1852. godine naglirast. Prema jednoj, priliËno toËnoj, procjeni broj njihovihsljedbenika narastao je od oko dvije stotine 1850. na dvijetisuÊe u 1852. godini. Ovakav rast je blagoslov za vjerskipokret, ali donosi i unutarnje probleme.

Stoga se ne treba iznenaditi πto poËetkom 1850-ih voeπtovatelja subote i neke mjesne crkve zatiËemo kako se bave“evaneoskim ustrojem”. SuoËili su se s nekoliko problema.Prvo, nisu mogli opunomoÊivati propovjednike. Rasute mje-sne crkve bile su na milosti bilo kojeg putujuÊeg propo-vjednika koji je tvrdio da je propovjednik πtovatelj subo-te. Usko povezana s ovim pitanjem bila je i Ëinjenica daπtovatelji subote nisu imali naËina ni moguÊnosti za ruko-polaganje. Stoga je vjerojatno da Joseph Bates nikada nije

61

bio rukopoloæen, dok je James White bio rukopoloæen uChristian Connextion 1843. godine.

Drugo, vjernici nisu imali naËin dostavljanja sredstavapropovjednicima. Nisu, zapravo, imali ni sustavan naËin pri-kupljanja sredstava. Kao πto Êemo uskoro vidjeti, kriza slaboplaÊenih i demoraliziranih propovjednika skoro je uzroko-vala propast pokreta πtovatelja subote 1856. godine.

TreÊe, nisu bili zakonski registrirani pa nisu smjeli imativlasniπtvo. To nije bio veliki problem na poËetku 1850-ih,ali pri kraju tog desetljeÊa to je postalo sporno pitanje kojenisu mogli izbjeÊi.

Moæda se najvaænija rasprava meu πtovateljima suboteu vezi s evaneoskim ustrojem dogodila izmeu 1850. i1851. godine. U to vrijeme sporno je pitanje bilo iskljuËenjeËlanova koji su se bavili spiritizmom i drugim nekrπÊan-skim aktivnostima. Onda, poËetkom 1850-ih, zatjeËemo crkvekoje rukopolaæu akone za vrπenje “obreda u Gospodnjemdomu”. Te je godine obavljeno i prvo sluæbeno rukopolaganjeza sluæbu propovijedanja Evanelja. Osim toga, vodeÊa braÊaBates i White izdavali su do 1853. potpisane identifikacij-ske isprave “putujuÊoj braÊi” kako bi osujetili varalice.

James i Ellen White otvoreno su 1853. godine progo-vorili o pitanju evaneoskog ustroja. “Gospodin je pokazaoda se previπe plaπimo i zanemarujemo evaneoski ustroj”,napisala je Ellen. “Treba se kloniti formalnosti, ali ne trebazanemariti red. Red postoji i na Nebu. Kad je Krist doπaona Zemlju, u Crkvi je postojao red... A sada, u posljednjimdanima, dok Bog svoju djecu ujedinjuje u vjeri, postoji joπveÊa potreba za redom nego prije.” (EW 97)

Podloga njezinog dokaza je misao da se Crkva bori svrlo dobro organiziranim silama zla. Zato je jedini put po-bjede u ovom sukobu da se i Crkva organizira kako ne bibila nadmudrena. Zbog toga Sotona nastoji sprijeËiti i uniπtitiracionalan evaneoski ustroj meu πtovateljima subote.



U prosincu 1853. James White je ispalio salvu od ËetiriËlanka o crkvenom ustroju u Reviewu. U prvom se obruπiona Ëlanove protivnike ustroja meu πtovateljima subote. Na-stojeÊi izbjeÊi da postanu “Babilon”, optuæuje on, oni susami u stanju “savrπenog Babilona” ili smetenosti (RH, 6.prosinca 1853.). Iako su Whiteovi otpoËeli s bitkom za evan-eoski ustroj 1853. godine, trebalo im je joπ jedno deset-ljeÊe kako bi postigli taj cilj.

“Sestra Betsy” i potpora sluæbiDo jeseni 1856. meu adventistima je nastala kriza

velikih razmjera. Gospodin nije doπao, a neki su doæivlja-vali duhovno slabljenje. Posebno je to bilo oËito meu neko-liko mladih propovjednika πtovatelja subote koji su najvi-πe obeÊavali. Oni su i pretjerano radili, a bili su slabo plaÊeni— pouzdan spoj koji slama Ëovjekov duh.

Dobar primjer bio je mladi John Nevins Andrews, Ëo-vjek koji je poslije sluæio Crkvi kao vodeÊi struËnjak, nje-zin prvi “inozemni misionar” i predsjednik Generalne kon-ferencije. Ali sredinom 1850-ih pretjerani rad i oskudicaprisilili su ga na rano umirovljenje (u dobi od neπto viπeod dvadeset godina). Andrews to ovako opisuje: “Za manjeod pet godina (nakon poËetka javne sluæbe) bio sam sasvimiscrpljen” (CTemp 263). U jesen 1856. Andrews je odluËionapustiti sluæbu i postati sluæbenik u trgovini svojeg ujakau Waukonu, u Iowi. Waukon je, treba zamijetiti, brzo posta-jao kolonija bezvoljnih adventista πtovatelja subote.

Joπ jedan vodeÊi adventistiËki propovjednik koji je otiπaou mirovinu 1856. godine bio je John Loughborough. Onje postao, kako je i sam rekao, “pomalo obeshrabren zbogfinancija” (Rise and Progress of SDAs, str. 208).

Whiteovi su privremeno sprijeËili krizu meu adven-tistiËkim propovjednicima tako πto su sredinom zime poπli

63

na opasan put u Waukon da probude zaspalu adventistiËkuzajednicu i povrate posustale propovjednike. I Andrews iLoughborough u ovom su posjetu vidjeli Boæju ruku te po-novno posvetili svoje æivote propovijedanju treÊe aneos-ke vijesti.

Njihovo ponovno posveÊenje, naravno, nije promijeniloobjektivne financijske Ëinjenice. Loughborough je, na pri-mjer, za prva tri mjeseca rada nakon povratka iz Waukonadobio besplatan stan, hranu, kaput od bizonove koæe vrijedanoko deset dolara i deset dolara u gotovini kao plaÊu za svojpropovjedniËki rad. Problem uopÊe nije bio rijeπen.

OËekujuÊi financijske probleme, crkva u Battle Creeku(najutjecajnija crkva πtovatelja subote) osnovala je u proljeÊe1858. radnu skupinu da istraæuje Pismo za plan potporepropovjedniËkoj sluæbi. Pod vodstvom J. N. Andrewsa, ovaskupina je podnijela izvjeπÊe poËetkom 1859. godine. Onisu predloæili plan koji je postao poznat kao sustavno dari-vanje (ili “sestra Betsy”, kako su ga neki nazvali).

Plan je poticao muπkarce da daju pet do dvadeset petcenti tjedno, a æene dva do deset centi. Osim toga, objeskupine su trebale dati jedan do pet centi tjedno za nekretninevrijedne stotinu dolara.

James White je bio oduπevljen planom procjenjujuÊida tisuÊu moæebitnih darivatelja samo u Michiganu mogudarivati 5.980 dolara godiπnje, dovoljno da se poπalje pet“misionara” na Zapad “kao potpora djelu u ovoj dræavi” ada se darivatelji “ne liπavaju æivotnih nuænosti” (RH, 26.svibnja 1859.).

Premda “sestra Betsy” nije odgovarala sustavu davanjadesetine koji je KrπÊanska adventistiËka crkva prihvatila na-kon daljnjeg prouËavanja Biblije krajem 1870-ih, bio je toprvi korak u sustavnoj potpori Crkve i daljnji razvoj sluæ-benog organiziranja pokreta.



Zavrπni napori za ustroj CrkveDo ljeta 1859. James White je bio spreman uloæiti po-

sljednje napore za sluæbeno organiziranje Crkve. On je 21.srpnja u uvodniku Reviewa napisao: “Nedostaje nam sustav.Mi se ne bismo trebali bojati sustava kojem se Biblija neprotivi a zdrav razum ga potvruje. Posvuda se osjeÊa nedo-statak sustava.” Zatim je iznio neke prijedloge koji bi ne-red pretvorili u red.

“Svjesni smo”, nastavio je White, “da se svi neÊe sloæitis ovim prijedlozima. Brat Oprez bit Êe uplaπen i spremanupozoriti svoju braÊu da budu pozorni i ne idu predaleko,dok Êe brat Smeteni uzviknuti: ‘Ovo izgleda kao Babilon!Slijedimo otpalu crkvu!’ Brat Bezbriæni Êe kazati: ‘Ovo jeGospodnje djelo. Bolje je da to prepustimo Njemu, a OnÊe se pobrinuti.’ ‘Amen,’ kaæu Zaljubljenik u ovaj svijet,Ljenivac, SebiËnjak i ©krtac, ‘ako Bog poziva ljude da pro-povijedaju, neka idu i propovijedaju, On Êe se pobrinutiza njih i one koji povjeruju u njihovu poruku’, dok su Korah,Datan i Abiram spremni pobuniti se protiv onih koji noseteret djela i onih koji odgovorno paze na duπe pa uzvikuju:‘Vi prelazite mjeru!’” (isto, 21. srpnja 1859.)

OËito je proπlo vrijeme za “mlake” razgovore, a bitkaza ustroj nije bila ni blizu svrπetku. To je poËetkom 1860.godine postalo jasno svim Ëitateljima Reviewa. James Whiteje u veljaËi pokrenuo pitanje zakonskog ustroja prema ko-jem bi Crkva imala pravo posjedovati nekretnine i pitanjeusvajanje sluæbenog imena za crkvu u nastajanju. Ova dvapitanja bila su blisko povezana jer je bilo nuæno imenova-ti organizaciju da bi se zakonski registrirala u dræavi Michi-gan i bila zakonski ovlaπtena posjedovati adventistiËku na-kladniËku kuÊu i crkvenu zgradu u Battle Creeku.

Whiteov prijedlog izazvao je protivljenje R. F. Cottrella,pomoÊnog urednika Reviewa i predvodnika protivnika cr-kvenog ustroja. Cottrell je napisao da vjeruje “kako bi bilo

65

pogreπno pribaviti sebi ime buduÊi da je to u temelju Ba-bilona. Mislim da Bog to ne bi odobrio.” (isto, 22. oæujka1860.)

Tiskan tijekom Whiteova izbivanja iz uredniπtva, ovajËlanak iskusnog i utjecajnog voe adventista πtovatelja subotestvorio je okolnosti za dugu bitku. Tijekom sljedeÊih πestmjeseci u gotovo svakom izdanju Reviewa objavljivani suËlanci o ovom problemu dok je Crkva traæila rjeπenje prekojavne rasprave.

VodeÊi propovjednici zahtijevali su “generalnu konferen-ciju” πtovatelja subote od 28. rujna do 1. listopada 1860.Na tom sastanku, usprkos strasnom zagovaranju dokaza o“Babilonu”, nazoËni su odluËili zakonski registrirati naklad-niËku kuÊu. Takoer su prihvatili i naziv Sevanth-day Adven-tist Church (Crkva adventista sedmoga dana)* kao ime kojenajbolje opisuje vjerovanja crkve u nastajanju. SljedeÊi korakbio je zakonska registracija Udruge za nakladniπtvo Krπ-Êanske adventistiËke crkve 3. svibnja 1861. u skladu sa zako-nima savezne dræave Michigan.

Tako je izvojevana glavna bitka na organizacijskoj bojiπ-nici. U tom trenutku konaËna pobjeda nije bila daleko, prem-da je James White u kolovozu 1861. prigovarao zbog “glupenesigurnosti o pitanju ustroja” (isto, 27. kolovoza 1861.).

U listopadu je osnovana Michiganska konferencija Krπ-Êanske adventistiËke crkve Ëiji je predsjednik bio laik Wil-liam A. Higley. BuduÊi da je zastoj konaËno prevladan, 1862.godine ustrojeno je joπ sedam konferencija: Southern Iowa(16. oæujka), Northern Iowa (10. svibnja), Vermont (15. lip-nja), Illinois (28. rujna), Wisconsin (28. rujna), Minnesota(4. listopada) i New York (25. listopada). Uskoro su slijedilei druge.

* Sluæbeni naziv Crkve adventista sedmoga dana u Hrvatskoj je Krπ-Êanska adventistiËka crkva, pa je tako nazivamo u ovoj knjizi (prim. prev.).



Zavrπni korak u razvoju crkvenog ustroja zbio se nasastanku predstavnika konferencija u Battle Creeku 1863.godine. Tada je osnovana Generalna konferencija KrπÊan-ske adventistiËke crkve s Johnom Byingtonom kao prvimpredsjednikom. Za predsjednika Crkve jednoglasno je biopredloæen James White, ali je on poloæaj mudro odbio zbogsvoje vodeÊe uloge u stvaranju organizacije.

1863. godine novoosnovana KrπÊanska adventistiËkacrkva imala je oko tri i pol tisuÊe vjernika i oko tridesetpropovjednika. Tako je predsjednik Generalne konferencijemogao osobno upravljati svim detaljima crkvenog rada. Tose promijenilo tijekom sljedeÊa Ëetiri desetljeÊa kad je brojËlanova narastao, a Crkva se razvila u veliku instituciju iotpoËela sa svjetskom misijom.

Razvoju crkvenog ustroja vratit Êemo se u πestom po-glavlju. U meuvremenu moramo istraæiti kako je ova protu-misijska skupina “zatvorenih vrata” postala svjetski misij-ski pokret.

“Zatvorena vrata” su malo odπkrinutaSjeÊamo se iz drugog poglavlja da su adventisti πtovatelji

subote, slijedeÊi Milleorvo vodstvo, vjerovali da su vratamilosti zatvorena u listopadu 1844. za sve osim onih kojisu prihvatili skori Kristov dolazak prije velikog razoËara-nja. Tako su πtovatelji subote tijekom nekoliko iduÊih godinamisijski djelovali samo meu mileritima i bivπim mileriti-ma. Njihovo je razumijevanje misije bilo vrlo usko.

OËito je da su svi vodeÊi πtovatelji subote dijelili ovaj“protumisijski” mentalitet. Na primjer, 1874. godine EllenWhite je napisala: “Zajedno sa svojom braÊom i sestramai ja sam vjerovala da se greπnici nakon 1844. godine viπeneÊe obraÊati. Ali”, brzo je dodala, “ja nikad nisam primilavienje da se nijedan greπnik viπe neÊe obratiti” (1SM 74).

67

Naprotiv, neka njezina rana vienja upuÊivala su na evange-liziranje u svjetskim razmjerima. Ovo se posebno odnosilona njezino vienje o nakladniπtvu 1848. godine u kojemje vidjela adventistiËku literaturu “kao rijeku svjetla kojeje obiπlo svijet” (LS 125). Meutim, ni ona ni drugi πtovateljisubote u to vrijeme nisu u cijelosti razumjeli njegove po-sljedice.

PoËetkom 1849. godine Ellen White je poËela povezivatiterminologiju zatvorenih vrata s nebeskim Svetiπtem doksu πtovatelji subote postupno razumijevali i svoju porukui zadaÊu u svijetu. “Vidjela sam”, napisala je, “da je Isuszatvorio vrata svetinje i nijedan Ëovjek ih ne moæe otvoriti”(EW 42). Ona je uvijek vjerovala da su oni koji su odbaciliSvetog Duha nakon πto su se uvjerili u istinu o pokretu1844. godine izvan dosega Boæje milosti, ali je, zajedno sdrugim πtovateljima subote, postupno tijekom 1850-ih is-pravila svoje glediπte o zatvorenim vratima.

Dio razloga za promjenu glediπta o zatvorenim vratimaproiziπao je iz neoËekivanog dolaska novih obraÊenika meuadventiste πtovatelje subote. Na primjer, James White je1850. godine izvijestio, nesumnjivo iznenaen, o pristupa-nju Ëovjeka koji “nije ispovijedao vjeru” prije 1845. godine(AR, kolovoz, br. 2, 1850.). Broj ovakvih obraÊenja poveÊaose u iduÊe dvije godine. Ova Ëinjenica uzrokovala je pro-mjenu smjera u adventistiËkoj teologiji. James je do velja-Ëe 1852. prihvatio evaneoski pristup otvorenih vrata. “MinauËavamo o ovim otvorenim vratima i pozivamo sve kojiimaju uho da Ëuju da dou i nau spasenje po Isusu Kri-stu. VeliËanstveno je i slavno glediπte da je Isus otvoriovrata u svetinju nad svetinjama... Kad bi netko rekao dazagovaramo teoriju otvorenih vrata i subotu, mi ne bismoprigovorili jer je to naπa vjera.” (RH, 17. veljaËe 1852.)

Tako je narod zatvorenih vrata postao narod otvorenihvrata jer su polako uvidjeli da poËetak posljednje faze Kri-



stove sluæbe u svetinji nad svetinjama u nebeskom Sveti-πtu obuhvaÊa otvaranje nove poruke o suboti i treÊoj aneos-koj vijesti. Ova shvaÊanja napokon Êe pokrenuti Crkvu dakrene u cijeli svijet, a misiju uËini jednim od najistaknutijihobiljeæja KrπÊanske adventistiËke crkve. Meutim, trebaloje vremena da se ovakvo vienje razvije.

Vaæno je da ovdje primijetimo korisnost zablude za-tvorenih vrata. Adventisti πtovatelji subote naslijedili su jeod Wiliama Millera zajedno s njegovim pogreπnim zamislimao Svetiπtu i njezinom ËiπÊenju (one su bile povezane). Slikase postupno izoπtrila dok su ispravljali zablude. Ali ovupromjenu moramo shvatiti kao proces, a ne trenutak u vre-menu.

PoËetkom 1850-ih glavne sastavnice bile su na okupu.Zabluda o misiji bila je korisna jer je πtovateljima suboteosigurala vrijeme za izgradnju doktrinarne kao i Ëlanskeosnove za sljedeÊi korak u svojem misijskom programu.Krajem 1850-ih crkva u nastajanju razvila je i nakladniËku,financijsku i organizacijsku osnovu za poËetak svoje misije.Ali Ëlanovi joπ uvijek nisu bili spremni za djelovanje.

Premda su πtovatelji subote poËetkom 1850-ih smatralida je njihova jedinstvena funkcija u proroËkoj povijesti pro-povijedanje triju aneoskih vijesti iz Otkrivenja 14 i premdaOtkrivenje 14,6 jasno kaæe da je zadaÊa prvog anela daode k “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku”, oni suse i dalje suzdræavali od evangeliziranja cijelog svijeta.

Nema sumnje da je djelomiËan razlog bio i malo Ëlan-stvo i ograniËena financijska sredstva, ali bilo je i drugihrazloga. Prvo, neki πtovatelji subote vjerovali su da su mileritizavrπili propovijedanje prve aneoske vijesti cijelom svi-jetu slanjem svojih tiskovina diljem svijeta.

Drugi πtovatelji subote slijedili su vodstvo Uriaha Smi-tha, urednika Reviewa. 1859. godine netko je pitao Smitha“propovijeda li se treÊa aneoska vijest ili Êe se propovijedati

69

samo u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama?” Smith je odgo-vorio da, premda analogija moæe navesti na zakljuËak dase treÊa aneoska vijest navjeπÊuje istodobno s propovijeda-njem prve (to jest u cijelom svijetu), “to moæda i nije nuænoza ispunjenje Otkrivenja 10,11 buduÊi da u naπoj zemljiæive ljudi iz gotovo svih naroda” (isto, 3. veljaËe 1859.).Smithova argumentacija, posuena od Williama Millera, bilaje da se Evanelje samo treba propovijedati predstavnikusvakog naroda. BuduÊi da su Sjedinjene AmeriËke Dræavebile mjeπavina pojedinaca, tipiËnih predstavnika mnogih na-roda, misija u inozemstvu moæda i nije potrebna.

Premda su se zatvorena vrata poËela otvarati, nisu sedovoljno otvorila. Adventisti πtovatelji subote u najboljemsu sluËaju oklijevali. Ali krajem stoljeÊa to se dramatiËnopromijenilo.

Za one koji æele saznati viπeMaxwell, C. Mervyn, Tell It to the World, str. 95-105,125—146.Mustard, Andrew G., James White and SDA Organization: Histori-

cal Development, 1844-1881. Berrien Springs, Mich., AndrewsUniversity Press, 1988.

Neufeld, Don F. ur., Seventh-day Adventists Encyclopedia, izdanje1996., sv. 2, str. 249—252; 258—270.

Schwartz, Richard W., Light Bearers to the Remnant, str. 72—98.White, Arthur L., Ellen G. White, sv. 1, str. 139—151,163—178,256—

270,380—393,420—431,445—461; sv. 2, str. 23—33.



71

4. poglavlje

Razdoblje razvojaustanova i æivotnog stila

(1863.—1888.)

Dosad smo u naπem istraæivanju vidjeli da je razvojadventizma bio postupan, a svako razdoblje se oslanjalo na prethodno. Tako je mileritski pokret posta-

vio proroËki temelj u razdoblju do listopada 1844. godine.Od 1844. do 1848. utemeljitelji KrπÊanske adventistiËke cr-kve stvorili su vlastiti doktrinarni okvir na proroËkoj pod-lozi koju je postavio Miller. Kad su okonËali tu zadaÊu,πtovatelji subote bili su spremni organizirati se kako bi boljeoËuvali svoja vjerovanja i baπtinu te olakπali propovijeda-nje drugima. Usporedo s ovim osnovnim razdobljima, razvi-jao se i koncept misije.

1863. godina bila je svjedok velikog pomaka kad suse adventisti poËeli usredotoËivati na naËin æivota i razvi-jati ustanove koje bi poduprle takav æivotni stil. Razdobljeizmeu 1863. i 1888. donijelo je i velike promjene u adven-tistiËkom razmiπljanju o evangeliziranju svijeta.


Zdrav naËin æivota i Institut Western HealthReform

Borba za crkveni ustroj urodila je plodom 21. svibnja1863. osnivanjem Generalne konferencije KrπÊanske adven-tistiËke crkve. Tada je doπlo vrijeme za sljedeÊi korak uoblikovanju adventizma. Prvi veliki korak u tom smjeru po-duzet je na podruËju zdravog naËina æivota.

Samo petnaest dana nakon stvaranja funkcionalnogustroja, 5. lipnja 1863. Ellen White je primila svoje prvoopseæno vienje o zdravstvenoj reformi. Ovo vienje je nakoncu priskrbilo grau za opπirna djela o zdravom naËinuæivota, ali u pismu napisanom sljedeÊeg dana ona je toËnoobjasnila bitna naËela ovog vienja.

“Vidjela sam”, napisala je, “da je naπa sveta duænostpaziti na zdravlje i poticati druge na tu duænost... Naπa jeduænost govoriti i istupati protiv svih vrsta neumjerenosti— neumjerenosti u radu, prehrani, piÊu i uzimanju lijeko-va i ukazati ljudima na veliki Boæji lijek: vodu, Ëistu, me-ku vodu za bolest, zdravlje, ËistoÊu i uæivanje... Vidjela samda ne trebamo πutjeti o pitanju zdravlja, veÊ trebamo osvi-jestiti ljude o tom pitanju.” “Posao koji Bog traæi od nas”,zapisala je, “neÊe nas sprijeËiti da se brinemo za naπe zdrav-lje. ©to je naπe zdravlje savrπenije, i naπ Êe posao biti savr-πeniji.” (MS 1 1863)

Meutim, vienje iz 1863. godine nije bilo prvi poticajna zdravstvenu reformu meu prvim adventistima πtovate-ljima subote. Vrlo cijenjeni Joseph Bates je, na primjer, go-dinama bio svestrani zdravstveni reformator. On je poËet-kom 1820-ih godina, joπ dok je bio mornariËki kapetan,ostavio æestoka piÊa kad je shvatio da viπe Ëezne za ËaπompiÊa nego za hranom. Godinu dana poslije odbacio je i vi-no. A nakon krπtenja 1827. pomogao je u osnivanju jednogod prvih druπtava za promicanje umjerenosti u Sjedinje-

73

nim AmeriËkim Dræavama. U godinama koje su slijedilekapetan je odbacio crni Ëaj, kavu, meso i prezaËinjenu hranu.Umjesto toga traæio je jednostavnu, zdravu hranu. Tako jeBates, kad je postao adventist πtovatelj subote, veÊ godinamabio zdravstveni reformator.

Bates, meutim, nije smatrao da je zdravstvena refor-ma jednako vaæna kao pitanje sedmog dana subote, Kristovanebeska sluæba ili tri aneoske vijesti. Ona je bila vaæna,ali nije bila “sadaπnja istina”. Stoga je on uglavnom πutioo ovom pitanju sve do 1863. godine. James White je primi-jetio da je Bates, kad bi ga netko pitao zaπto ne konzumiraneke proizvode, odgovarao: “Ja sam svoj dio pojeo.” On uto vrijeme nije pokretao pitanje zdravstvene reforme “u jav-nosti ni privatno, osim kad bi ga netko pitao” (CTemp 252).

Krajem 1840-ih i tijekom 1850-ih meu adventistimaπtovateljima subote doπlo je do malog komeπanja o pitanjuzdravog naËina æivota. Ellen White je, na primjer, 1848.godine govorila o πtetnim uËincima duhana, crnog Ëaja ikave. Pedesetih godina Crkva je poduzela neke korake protivuporabe duhana. Ali zdravstvena reforma bila je sporednai ograniËena dok se crkva u nastajanju hrvala s vaænijimpitanjima.

Jedan od najzanimljivijih primjera dinamiËne, razvojnenaravi “sadaπnje istine” meu prvim adventistima bilo jepitanje neËiste hrane. James White je u studenom 1850.na temelju Djela 10 i drugih redaka opπirno dokazivao daje svinjsko meso dopuπtena hrana u providnosti Evanelja.On je 1854. godine u Reviewu ponovno objavio ovaj Ëla-nak zato πto su neki stalno pokretali ovo pitanje. Ellen Whiteje konaËno 1858. godine ukorila S. N. Haskella zbog ras-pravljanja o ovom pitanju. Njezin argument priliËno je za-nimljiv. Prvo, istaknula je, ako svoje zamisli o svinjskommesu zadræi za sebe, one neÊe πtetiti. Ali buduÊi da on nijeπutio o tom pitanju, uzrokovao je nemir u Crkvi.

RAZDOBLJE RAZVOJA USTANOVA... (1863.—1888.)


“Ako je duænost Crkve kloniti se svinjskog mesa,” nasta-vila je ona, “Bog to neÊe objaviti samo dvojici ili trojici.On Êe Crkvu poduËiti njezinoj duænosti.”

“Bog vodi svoj narod, a ne nekoliko pojedinaca od kojihjedan vjeruje jedno, a drugi drugo... TreÊi aneo vodi i Ëistivjernike i oni se trebaju ujediniti s njim... Vidjela sam daBoæji aneli neÊe voditi Njegov narod bræe nego πto ih onbude mogao slijediti i djelovati prema vaænim istinama kojesu im objavljene.” (IT 206,207)

Ovo je znaËajna izjava zato πto istiËe da (1) Bog radisa skupinama (crkvama), a ne samo s pojedincima, (2) daje Bog strpljivi voa i (3) da je sadaπnja istina dinamiËnai postupna. Pitanja koja uzrokuju podjelu u jednom razdobljucrkvene povijesti, mogu postati vaæna nakon πto se rijeπedruga pitanja.

Tako je bilo i sa zdravstvenom reformom. Nakon doktri-narnih i organizacijskih pomaka, pitanje naËina æivota (uk-ljuËujuÊi i zdravstvenu reformu) postalo je sljedeÊi koraku razvoju adventizma i sadaπnje istine. Istina je progresiv-na. Bog svoj narod vodi korak po korak. Tako se 1863.godine zbila velika prekretnica u adventistiËkoj povijesti.

Ovdje trebamo zamijetiti da adventisti nisu bili usamljeniu promicanju veÊine svojih zdravstvenih ideja i obiËaja. Na-protiv, oni su bili dio πireg suvremenog pokreta zdravstvenereforme u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. Ovaj pokretnastojao je ispraviti loπe æivotne navike i krajnje neznanjeo tome kako æivjeti i brinuti se za svoje tijelo. Mnoge odtih spoznaja kao πto su potreba redovitog pranja, πtetnostduhana, vaænost umjerene prehrane, o mikrobima kao uzroË-nicima bolesti i opasnost nekih vrsta lijekova mi danas sma-tramo opÊim znanjem. Ali sredinom devetnaestog stoljeÊau Americi je vladalo veliko neznanje o ovim pitanjima tesu se pojavili mnogi gorljivi reformatori da se bore protivovih pogreπnih shvaÊanja. Adventisti nisu bili jedini.

75

Sylvester Graham nauËavao je veÊ krajem 1830-ih ve-Êinu sadræaja “adventistiËke” zdravstvene reforme. Ustanoveza zdravstvenu reformu kao πto je “Our Home” doktora Ja-mesa C. Jacksona u Hillsideu, u dræavi New York, prednja-Ëile su u reformiranoj zdravstvenoj njezi i uputama onimakoji su privremeno æivjeli u ustanovi kao pacijenti. Ovak-va mjesta bila su preteËe adventistiËkih sanatorija.

Vienje Ellen White 5. lipnja 1863. smjestilo je adven-tiste unutar pokreta za zdravstvenu reformu. Na æalost, biloje lakπe Ëitati nego æivjeti zdravstvenu reformu. Posljedicaje bila da je 16. kolovoza 1865. predsjednik Generalne kon-ferencije James White, izmoren radom i neumjerenoπÊu, do-æivio moædani udar. Njegova supruga odluËila ga je odvestiu ljeËiliπte dr. Jacksona u Dansvilleu. Pridruæila su mu sejoπ dvojica boleæljivih adventistiËkih voa, J. N. Loughbo-rough i Uriah Smith. U meuvremenu je Bates, sedamdesettrogodiπnji zdravstveni reformator dobrog zdravlja, nasta-vio raditi.

Ako je adventizam gotovo propao 1856. godine zbognedostatka ustroja i nemoguÊnosti plaÊanja svojih propo-vjednika, 1865. godine doπao je do ruba propasti zbog loπihzdravstvenih navika njegovih vodeÊih propovjednika. Zdrav-stvena reforma nije bila neko Ëudno zastranjenje, veÊ velikanuænost.

Vienje Ellen White 25. prosinca 1865. bilo je koraknaprijed u razvoju adventistiËkog odnosa prema zdravstvenojreformi. Njezino vienje pozvalo je adventiste da osnujuvlastite ustanove za zdravstvenu reformu. Osim toga, onaje zdravstvenu reformu uklopila u adventistiËku teologiju.“Zdravstvena reforma”, primijetila je Ellen White, “dio jetreÊe aneoske vijesti i usko je povezana s njom kao rukas tijelom” (1T 486). Zdravstvena reforma, rekla je ona, dje-lomiËno priprema narod za uznesenje prilikom Isusovog dru-gog dolaska. Tako je, kao πto je primijetio J. H. Waggoner



1866. godine, zdravstvena reforma bila “bitan dio sadaπ-nje istine” (RH, 7. kolovoza 1866.).

Od 1865. godine nadalje zdravstvena reforma i zdrav-stvena skrb postajali su sve znaËajniji aspekt adventistiËkesluæbe Crkvi i svijetu. Health Reformer, mjeseËnik od πe-snaest stranica, poËeo je izlaziti 1866., a iste godine osno-van je i Institut Western Helath Reform u Battle Creeku usaveznoj dræavi Michigan. Bila je to prva meu stotinamazdravstvenih ustanova KrπÊanske adventistiËke crkve.

1876. godina bila je i svjedok imenovanja dvadeset Ëe-tverogodiπnjeg Johna Harveya Kelloga kao glavnog upra-vitelja Instituta Western Health Reform. Kellog je za nekolikomjeseci ovu ustanovu preimenovao u Sanatorij Battle Creek.RijeË sanatorij, tvrdio je, znaËi “mjesto gdje ljudi uËe bitizdravi”. Sanatorij Battle Creek postao je do 1890. godine,pod Kellogovim vodstvom, najveÊa institucija takve vrsteu svijetu i bio svjetski poznat.

Borba za civilnu vojnu sluæbuDrugo pitanje æivotnog stila s kojim se suoËila novoos-

novana Crkva odnosilo se na vojnu sluæbu. Najkrvaviji ame-riËki rat poËeo je 1861. i bjesnio je Ëetiri godine. Pojavilasu se dva pitanja: trebaju li adventistiËki muπkarci sluæitivojsku? Ako je odgovor na to pitanje potvrdan, trebaju lionda nositi oruæje i ubijati druga ljudska biÊa?

James White je 12. kolovoza 1862. pokrenuo ovo eks-plozivno pitanje u Reviewu. Problem kako ga je on vidiobio je u tome to πto “zahtjevi rata” nisu bili u skladu s“Deset zapovijedi... »etvrta zapovijed kaæe: ‘Sjeti se da svet-kujeπ dan subotni’, a πesta: ‘Ne ubij!’”

Nakon πto je pozorno razloæio problem, White je iznioproturjeËan prijedlog. “U sluËaju poziva u vojsku,” rekaoje, “vlada preuzima odgovornost za krπenje Boæjeg zakona

77

te bi bila ludost protiviti se. Mislimo da onaj koji se protividotle da prema vojnom zakonu bude strijeljan, ide predalekopreuzimajuÊi odgovornost za samoubojstvo.” (isto, 12. ko-lovoza 1862.)

Whiteov uvodnik izazvao je dopisniËki uragan. Dvatjedna poslije izvijestio je da su neki Ëlanovi odgovorili“na priliËno grozniËav naËin” optuæujuÊi ga za krπenje su-bote i ubojstvo. Dodao je da bilo koji adventist koji se protivinovaËenju moæe uvijek pokuπati “sukobiti se s vladom umje-sto da posluπa”. James je rekao da nema potrebu sporitise s njima “osim ako neki od protivnika ne otpoËne malirat prije nego πto bude pozvan da se bori za svoju zemlju”.Dodao je i da Êe “svaki dobro napisan Ëlanak Ëija je svrharazjasniti naπu duænost u odnosu na sadaπnji rat, dobiti za-sluæenu pozornost” (isto, 26. kolovoza 1862.).

Njegov poziv izazvao je poplavu Ëlanaka. SljedeÊa Ëetirimjeseca vodila se javna rasprava na stranicama glavnih cr-kvenih Ëasopisa. Raspravljalo se o gotovo svim moguÊnosti-ma. Neki su smatrali da je Daniel u lavskoj jami i tri Hebrejau peÊi biblijska paralela novaËenju. Druga krajnost bili suoni koji su, slijedeÊi Whiteove poËetne smjernice, tvrdilida je istinska biblijska paralela u nemoÊi hebrejskih robo-va u Egiptu. Prema njihovim tvrdnjama robovi se nisu moglismatrati odgovornima za krπenje subote.

Najradikalnije od svih bilo je glediπte Josepha Clarkeakoji nije æelio da “izdajniËki” Jug “dobije svoje pravednedezertere”. SanjajuÊi o “Gideonima, Jiftasima i borbenimDavidima”, Clarke je rat promatrao iz zavjetne perspektivezamiπljajuÊi “pukovniju πtovatelja subote koji bi ovoj po-buni nanijeli smrtonosni udarac snagom Onoga koji uvijekpomaæe svojem hrabrom narodu kad dræi Njegove zapo-vijedi” (isto, 23. rujna 1862.). S druge strane Henry E. Carverzauzeo je pacifistiËki stav “da nikakve okolnosti ne moguopravdati sljedbenika Janjeta da rabi tjelesno oruæje za odu-



zimanje æivota svojim bliænjima” (isto, 21. listopada 1862.).Do kraja rata KrπÊanska adventistiËka crkva i Vlada

Sjedinjenih AmeriËkih Dræava pronaπli su zadovoljavajuÊerjeπenje za Ëlanove ove mlade Crkve. Vlada je sa svojestrane omoguÊila vjernicima novacima s prigovorom savjestida obavljaju bolniËke i druge poslove πto im je omoguÊiloda sluæe naciji bez ubijanja. Crkva je zauzvrat savjetovalasvoje Ëlanove da pomognu zemlji u vremenima krize. Takoje Vlada 1864. godine omoguÊila civilnu vojnu sluæbu. Crkvase organizirala u pravom trenutku kako bi bila sluæbenopriznata i tako svojim Ëlanovima omoguÊila neborbenu op-ciju.

Adventizam je 1864. godine formulirao povijesni stavo vojnoj sluæbi. Crkva od 1860-ih, premda ne potiËe svojemladiÊe na dragovoljnu sluæbu, podupire neborbenu suradnjunovaka s vojskom na temelju savjesti. S druge strane, Crkva,imajuÊi na umu napetosti iz prvih rasprava, i dalje priznajeda odgovornost odabira izmeu brojnih vojnih opcija poËivana savjesti pojedinca.

U potrazi za pravim odgojem i obrazovanjemTreÊi pomak u razvitku æivotnog stila i institucionalnom

razvoju od 1863. do 1888. godine odnosio se na krπÊanskoobrazovanje. Do pomaka u obrazovanju doπlo je kasnijeod drugih podruËja jer vjerske skupine, usredotoËene na bli-zinu kraja svijeta, nisu osjeÊale posebnu potrebu za obrazo-vanjem svoje djece. Napokon, razmiπljali su vjernici, “zaπtoslati djecu u πkolu ako Êe svijet uskoro nestati i ona nikadneÊe odrasti da iskoriste svoje teπko steËeno znanje?”

Ovakav stav bio je sveprisutan meu adventistima. Joπ1862. godine jedan Ëlan Crkve pisao je Jamesu Whiteu pi-tajuÊi je li “ispravno i dosljedno da mi koji vjerujemo cijelimsrcem u skori dolazak Gospodina nastojimo naπoj djeci dati

79

naobrazbu? Ako jest, trebamo li ih onda slati u podruËneili gradske πkole gdje Êe nauËiti dvostruko viπe zla negodobra?”

White je odgovorio da “Ëinjenica da Êe Krist skoro doÊinije razlog da se um ne razvija. Discipliniran i informiranum moæe bolje primiti i voljeti veliËanstvene istine o dru-gom dolasku.” (isto, 23. prosinca 1862.) Njegov odgovorupuÊuje na dio razloga koji je poslije postao temelj za ra-zvoj adventistiËkog πkolskog sustava. Osim toga, ovo pitanjepokazuje poËetno nepovjerenje u javne πkole.

Sredinom 1850-ih problem πkolovanja poËeo je muËitineke adventiste u tolikoj mjeri da su odluËili pokuπati osno-vati nezavisne krπÊanske πkole. Prvi takav pothvat dogodiose u Buck’s Bridgeu, u New Yorku, 1853., a drugi u BattleCreeku, u Michiganu, 1856. godine. Ali obje πkole, smje-πtene u jednoj sobi, bile su zatvorene nakon trogodiπnjegdjelovanja.

1861. godine James White je, suoËen s pritiskom daosnuje drugu πkolu u Battle Creeku, napisao: “Imali smovelike teπkoÊe sa πkolom u Battle Creeku u najpovoljnijimuvjetima, i odustali smo jer nije ispunila oËekivanja zainte-resiranih.” (isto, 24. rujna 1861.) Sve do kraja 1860-ih nijebilo novih pokuπaja osnivanja adventistiËkih πkola. U meu-vremenu Crkva se brinula za vjersko obrazovanje svoje mla-deæi na stranicama Youth’s Instructora i preko subotnje πkoles tjednim poukama.

1867. godine adventisti u Battle Creeku opet su bilispremni osnovati πkolu, ali ovaj put pod vodstvom GoodloeHarper Bell, iskusne uËiteljice u javnoj πkoli. ©kola je po-vremeno djelovala sve do 1870. ili 1871. godine.

1872. godine Crkva je ozbiljnije poËela razmiπljati opotrebi za kvalitetnom πkolom, ne toliko za osnovnoπkolskudjecu koliko za starije studente kojima je trebalo obrazovanjeza πirenje poruke o drugom Kristovom dolasku. Vodstvo



Crkve odluËilo je otvoriti πkolu u Battle Creeku pod finan-cijskim pokroviteljstvom Generalne konferencije. Ona je tre-bala “temeljito” upoznati studente “s onim velikim biblij-skim istinama koje se odnose na ovo vrijeme” i pruæiti do-voljno opÊeg znanja da ih osposobi za πirenje adventistiË-ke vijesti (isto, 7. svibnja 1872.).

©kola u Battle Creeku, prva koja je primila crkvenupotporu, otvorena je u lipnju 1872., a uËiteljica Bell podu-Ëavala je dvanaest uËenika. Iz ovog skromnog poËetka 1874.godine razvio se Koledæ Battle Creek, a ravnatelj je bioSidney Brownsberger. Koledæ Battle Creek bio je vaænainstitucija u adventistiËkoj obrazovnoj povijesti ne samo zbogtoga πto je bio prvenac, veÊ zato πto je njegov rad bio pozor-no praÊen u odnosu na ono πto adventistiËka πkola trebaostvariti.

Predsjednik Generalne konferencije George I. Butler iπkolski odbor naglasili su da je svrha πkole nauËavati Bib-liju. Naglasak je trebao biti i na adventistiËkoj doktrinarnoji proroËkoj perspektivi i vjeπtinama nuænim za sve vrsteevangelizacije. Æeljeli su πkolu usredotoËenu na Boæju ri-jeË, rekao je Butler, a ne πkolu koja se usredotoËuje natradicionalno znanje kao druge u zemlji. “Æelimo da stoti-ne naπih ljudi provedu tri, πest, dvanaest, osamnaest ili dva-deset Ëetiri mjeseca na πkolovanju, koliko veÊ vremena budumogli odvojiti.” (isto, 21. srpnja 1874.)

Ellen White je napisala vaæan Ëlanak pod naslovom “Pra-vo obrazovanje” kako bi pomogla u donoπenju nastavnogprograma nove πkole. PretpostavljajuÊi da Êe πkola naglaπa-vati Bibliju, ona zakljuËuje da njezin cilj treba biti uravno-teæen razvoj umnih, tjelesnih i duhovnih sposobnosti stude-nata. Ona je posebno naglaπavala potrebu za praktiËnim obra-zovanjem koje povezuje fiziËki i akademski rad.

Mnogi drugi reformatori iz devetnaestog stoljeÊa po-dupirali su ovu zamisao. Glavni problem s provedbom refor-

81

macijskih ideala u AdventistiËkoj crkvi bio je πto je adven-tistima nedostajalo uËitelja koji su ih poznavali. Zato jeKoledæ Battle Creek postao tradicionalna, a ne reformacij-ski usmjerena ustanova. Studenti u najvaænijem programuKoledæa morali su provesti Ëetiri do πest godina uËeÊi latin-ske i grËke klasike (“poganske pisce”) kako bi diplomirali.©kola nije imala program tjelesnog rada ni obveznih biblij-skih predavanja kao ni program reforme. PovjesniËar KoledæaBattle Creek tvrdi da je πkolski program bio “filozofskaizdaja” (E. K. VandeVere, Wisdom Seekers, str. 23).

Na æalost, poËetkom 1880-ih stanje se joπ pogorπalo.U ljeto 1882. upravni odbor koledæa odluËio je trajno za-tvoriti πkolu. Tako je propao prvi sluæbeni pokuπaj formalnogobrazovanja.

Koledæ Battle Creek ponovno je otvoren u jesen 1883.s novom odluËnoπÊu da se primijene krπÊanska naËela ob-razovanja. Usprkos znaËajnim poboljπanjima, koledæ tije-kom 1880-ih nije ukinuo srediπnju ulogu “poganskih” klasikaili u cijelosti proveo reformirani program.

SreÊom, Crkva u svojim obrazovnim zaËecima nije za-boravila skupe pouke nauËene u Koledæu Battle Creek se-damdesetih godina. U proljeÊe 1882. osnovane su dvije sred-nje πkole pod pokroviteljstvom Crkve, Healdsburg Acade-my u Kaliforniji i South Lancaster Academy u Massachus-ettsu. Healdsburg Academy sljedeÊe je godine postala KoledæHealdsburg i danas je poznat kao Pacific Union College.South Lancester Academy izrasla je u Atlantic Union Colle-ge.

Brownsberger i Bell, vodeÊi odgojitelji u Koledæu BattleCreek, tijekom 1870-ih osnovali su svaki po jednu πkolu.UËeÊi iz prethodnog iskustva, oni su uËinili veliki napredaku provoenju reformiranog programa. Meutim, temeljitareforma Ëekala je do 1890-ih. Razvoj osnovnoπkolskog su-stava takoer nije poËeo sve dotad.



Napredak u financijskoj sluæbiNije trebalo puno vremena da Crkva otkrije slabosti

sustava darivanja. “Sestra Betsy” bila je nedostatna i glo-mazna, a nedostajao joj je i biblijski temelj. Crkva je tijekom1860-ih i 1870-ih postupno sve bolje razumijevala istin-sku desetinu. Ovo je pitanje sazrelo poËetkom 1876. godinekad je Dudley M. Canright objavio niz Ëlanaka u ReviewunaglaπavajuÊi da se u Malahiji 3,8-11 iznosi “biblijski planza financijsku potporu propovjedniËke sluæbe”. “Bog traæi”,tvrdio je on, “da Njegov narod daje desetinu, jednu dese-tinu od svih prihoda za potporu rada Njegovih slugu” (RH,17. veljaËe 1876.).

Canright je svoje dokaze iznio na zasjedanju General-ne konferencije u studenom procjenjujuÊi da bi riznica Gene-ralne konferencije godiπnje zaprimila 150.000 dolara umjesto40.000 kad bi svi adventisti vjerno odvajali desetinu. Kaorezultat ovog prikaza, na zasjedanju je zakljuËeno da je duæ-nost svih Ëlanova da “u uobiËajenim okolnostima odvojejednu desetinu od svih svojih prihoda za Boæje djelo” (isto,6. travnja 1876.). Otad je KrπÊanska adventistiËka crkvasve viπe primjenjivala biblijsko desetkovanje.

Uloga Ellen White u razvoju adventistiËkognaËina æivota

U drugom smo poglavlju istaknuli da Ellen White nijeimala vodeÊu ulogu u razvoju adventistiËke doktrine tije-kom 1840-ih. Umjesto toga postupak se zasnivao na prouËa-vanju Biblije sve dok se nije ostvarila puna suglasnost. EllenWhite je tek tada znala primiti vienje koje je potvrdilousuglaπeni zakljuËak i pomoglo onima koji su joπ uvijekimali pitanja da prihvate ispravnost biblijski izvedenih zaklju-Ëaka skupine. Tako je uloga Ellen White u oblikovanju dok-trina bila da potvrdi, a ne da objavljuje.

83

Ova se tvrdnja ne odnosi na ulogu Ellen White u pod-ruËju adventistiËkog naËina æivota. Premda su adventisti dva-desetog stoljeÊa skloni izjednaËiti pitanja doktrine i naËinaæivota, to nije bio stav utemeljitelja Crkve. Osnovne doktrineoni su iskovali intenzivnim prouËavanjem Biblije i odræa-vanjem konferencija radi postizanja suglasnosti, a razvojnaËina æivota odvijao se poneπto drukËije. Oblikovanje stavao naËinu æivota bilo je mnogo leæernije.

Moæda je razlika bila u Ëinjenici da doktrine definirajucrkvu. Doktrine su meu prvim adventistiËkim πtovatelji-ma subote bile kljuËno pitanje i stoga im je posveÊena velikapozornost. S druge strane, pitanja naËina æivota od drugoraz-rednog su znaËenja za crkve. Mnoga pitanja o naËinu æivotanisu temeljne odrednice crkvenog identiteta, kao πto je naËinæivota koji olakπava njezinu zadaÊu u πirenju doktrinarneporuke.

Iz ove perspektive zdravstvena reforma osposobljavaljude da postanu bolji misionari i osposobljava zdrave i izli-jeËene ljude da dou u stanje u kojem bolje mogu razumjetiEvanelje. KrπÊanski odgojitelji na sliËan naËin potiËu razvojpojedinih Ëlanova Crkve i propovjednika Evanelja. S drugestrane, kad se promatra iz perspektive spasenja i odnosa sBogom, doktrine su same po sebi vaæniji cilj od pitanjaæivotnog stila. Pitanja æivotnog stila treba smatrati sredstvomza ostvarenje cilja, propovijedanje Evanelja u kontekstuspasenja.

Iako utemeljitelji adventizma moæda nisu svjesno slijediliovakav naËin razmiπljanja, prvi voe pokreta su tako djelo-vali. Stoga su uloæili velike napore da toËno formulirajusvoje doktrine, dok su zanemarili veÊinu pitanja o naËinuæivota dok ih nuænost ili kriza nije prisilila da zauzmu stav.

PosljediËno tomu adventisti su prazninu u naËinu æivotaispunili na razliËite naËine, ovisno o problemu. Katkad senjihov stav razvio kroz prouËavanje Biblije i na konferen-



cijama kad bi nastala kriza, ali u drugim prilikama EllenWhite je preuzimala vodstvo u pokretanju pitanja ukazujuÊina rjeπenje te kako se to rjeπenje uklapa u πiru sliku o trianeoske vijesti.

Ovaj potonji pristup bio je oËit u podruËju zdravstve-ne reforme, dok je prvi pristup dominirao u podruËjima kaoπto je vojna sluæba i davanje desetine. BuduÊi da je EllenWhite Ëesto primjenjivala biblijska naËela na svakidaπnjiæivot crkve i æivot pojedinih vjernika, njezini su se savjetitijekom godina sve ËeπÊe nalazili u srediπtu rasprava o ad-ventistiËkom naËinu æivota.

Saæeto moæemo zakljuËiti da u razvoju ranog adventizmaEllen White igra dvostruku ulogu — manje aktivnu u pod-ruËju stvaranja doktrina i aktivniju u razvoju naËina æivota.

Misije: inozemne i domaÊaU drugom i treÊem poglavlju primijetili smo da prvi

adventisti uopÊe nisu bili oduπevljeni misionari. I to usprkosËinjenici da su tri aneoske vijesti iz Otkrivenja 14 bilesrediπnja toËka njihovog propovijedanja s oËitim nalogomo svjetskoj misiji. Prvi adventisti odustali su od zatvorenihvrata samo zato πto ih je nazoËnost novih obraÊenika prisililada to uËine. »ak i nakon toga oni su nastavili umanjivatisvoju evaneosku odgovornost.

James White je u mnogim prigodama stajao na Ëeluonih koji su za Crkvu osmislili sveobuhvatnije djelo. Whiteje mjesec dana prije Generalne konferencije 1863. godinetvrdio u Reviewu da “je naπa poruka za cijeli svijet” (RH,21. travnja 1861.). Nekoliko mjeseci prije on je istaknuopotrebu za slanje misionara u Europu. Onda je u lipnju 1863.Review izvijestio da “Êe ga (B. F. Snooka) Izvrπni odborGeneralne konferencije moæda poslati kao misionara u Eu-ropu krajem 1863. godine” (isto, 2. lipnja 1863.).

85

Premda novoosnovana Generalna konferencija nije imaladovoljno sluæbenika da poπalje Snooka u inozemstvo, imalaje propovjednika koji je viπe od iËega æelio ovu zadaÊu.Propovjednik Michael Belina Czechowski (bivπi rimokato-liËki sveÊenik koji se obratio na adventizam u Americi 1857.godine) 1858. godine je napisao: “Kako bih volio posjetitisvoju domovinu s onu stranu velike vode i ljudima govoritio Isusovom dolasku, slavnom obnovljenju i da trebaju dræatiBoæje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (isto, 23. rujna 1858.)Crkva je odbila poslati Czechowskog kao misionara zbogtoga πto je bio nedavno obraÊen, zbog osobne nestabilnostii drugih razloga.

Ojaen, ovaj gorljivi Poljak traæio je i dobio financijskopokroviteljstvo za misioniranje od Crkve adventistiËkih krπ-Êana (glavne skupine adventista πtovatelja nedjelje). Cze-chowski je nakon dolaska u Europu 1864. godine propovi-jedao poruku o sedmom danu suboti usprkos pokroviteljstvuCrkve adventistiËkih krπÊana. Promicao je svoje djelo jav-nim evangelizacijama, tiskanjem Ëasopisa te pripremanjemi πirenjem traktata. UËinkovit ali nepredvidljiv propovjed-nik posijao je sjeme adventistiËkih doktrina u ©vicarskoj,Italiji, Maarskoj, Rumunjskoj i drugim dijelovima Euro-pe, sjeme koje je naposljetku donijelo plodove.

Adventisti su u meuvremenu, premda joπ uvijek neod-luËni misionari, naËinili “odluËan” korak 1868. godine sla-njem Johna N. Loughborougha i D. T. Bordeaua u udalje-nu Kaliforniju. Primarni poticaj za ovu zadaÊu bila je molbanekoliko adventistiËkih emigranata u toj dræavi za propo-vjednikom. Ubrzo nakon njihovog dolaska u San FranciscoËovjek iz obliænjeg grada tvrdio je da je njegov prijateljimao dojmljiv dan u kojem je vidio dva evanelista podπatorom i reËeno mu je da im pomogne.

Od ovog po Bogu provienog poËetka djelo je brzoraslo u Kaliforniji i okolnim dræavama. Zanimljivo je primi-



jetiti da je Kalifornija postala uzorak za adventistiËku misijudiljem svijeta. Adventisti su osnovali nakladniËku kuÊu (Pa-cific Press) i Ëasopis (Signs of the Times) 1874. godine, sa-natorij u Sv. Heleni 1878. godine i akademiju a zatim ko-ledæ u Healdsburgu 1882. godine. Ova institucionalna os-nova oblikovana je u skladu s iskustvom u Battle Creeku ido danas se nalazi u srediπtu adventistiËke misijske strategije.

U meuvremenu, godinu dana nakon zaËetka misije uKaliforniji, obraÊenici Czechowskog poduzeli su korake kojisu natjerali neodluËnu KrπÊansku adventistiËku crkvu daproπiri svoje razumijevanje misije i misijsku praksu. Sljed-benici Czechowskog u ©vicarskoj sluËajno su otkrili posto-janje KrπÊanske adventistiËke crkve u Sjedinjenim AmeriËkimDræavama. Premda je to naljutilo samog Czechowskog, dopi-sivanje je na koncu navelo vodstvo ameriËkih adventistada pozovu πvicarskog predstavnika na zasjedanje Generalnekonferencije 1869. godine.

Iako je zakasnio na ovo zasjedanje, ostao je u Sjedinje-nim AmeriËkim Dræavama viπe od godinu dana da se utvrdiu adventistiËkim vjerovanjima. Zatim se vratio u Europu1870. godine kao rukopoloæeni adventistiËki propovjednik.

Jedan od plodova kontaktiranja s europskim adventis-tima bio je razvoj misionarske udruge na zasjedanju Gene-ralne konferencije 1869. godine. “Cilj ove udruge”, glasiproglas, “bit Êe upuÊivanje istine o treÊoj aneoskoj vijestiu strane zemlje i udaljene dijelove naπe dræave preko misio-nara, Ëasopisa, knjiga, traktata itd.”. PredstavljajuÊi udrugu,James White je tvrdio da Crkva prima “gotovo svakodnevnozahtjeve da poπalje tiskovine u druge zemlje” (isto, 15. lipnja1869.).

Do 1869. godine mnogim adventistima je potreba zaslanjem misionara u druge narode konaËno postala stvarnost.Crkva je sve jasnije i jasnije razumjela zapovijed o propovi-jedanju Evanelja iz Otkrivenja 10,11 i 14,6.

87

1874. bila je znaËajna godina. Crkva je u sijeËnju osno-vala True Midnight, prvi adventistiËki evaneoski Ëasopis.John Nevins Andrews otplovio je u rujnu u Europu kaoprvi “sluæbeni” crkveni inozemni misionar. Iste godine osno-van je i Koledæ Battle Creek. Vrijeme osnivanja koledæanije bilo sluËajno buduÊi da su utemeljitelji, u najboljoj na-mjeri, shvatili da je glavna svrha koledæa pripremanje misij-skih djelatnika za domaÊe i inozemna polja.

Izmeu 1874. i 1887. Crkva je proπirila svoju nazoËnostu mnogim dræavama Europe kao i u Australiji i Juænoj Africi.Ipak, njezino vienje misije joπ je uvijek bilo kratkovidno.Adventisti su na ovom stupnju vjerovali da je njihov ciljpozvati druge krπÊane (uglavnom protestante) iz njihovihcrkava da prihvate treÊu aneosku vijest. Dotad je KrπÊanskaadventistiËka crkva imala skromno ili nikakvo vienje misijeza “neznaboπce” ili velika rimokatoliËka podruËja u NewYorku.

Ali i nedostatak vizije bio je koristan. Ako je razdobljezatvorenih vrata osiguralo adventistima vrijeme za gradnjudoktrinarnog temelja, razdoblje evangelizacije protestanataCrkvi je pruæilo moguÊnost da stvori vjerniËku i financij-sku bazu u strateπkim mjestima πto je poslije mogla iskoristitiza slanje misionara diljem svijeta. Crkva je do 1890. godinebila spremna za evangelizacijsku “eksploziju” i πirenje u“svaki narod i pleme, jezik i puk” (Otkrivenje 14,6).

Drugi vaæni pomaci izmeu 1863. i 1888.Prije nego πto napustimo razdoblje izmeu 1863. i 1888.

godine, trebamo ukratko razmotriti joπ tri dogaaja. Prvije poËetak adventistiËkog djelovanja meu bijelcima na ame-riËkom Jugu. U kasnim sedamdesetim godinama poËeo jeredoviti adventistiËki rad u Virginiji, Texasu i drugim juænimdræavama, ali nekoliko je razloga (regionalna netrpeljivost



i druge teπkoÊe nakon graanskog rata) πto adventizam nijebio spremno prihvaÊen i rastao onom brzinom kojom jerastao na dalekom Zapadu.

Druga adventistiËka prekretnica u razdoblju izmeu1863. i 1888. godine bila je smrt dvaju utemeljitelja Crkve.Jospeh Bates umro je 19. oæujka 1872. godine u InstitutuWestern Health Reform u Battle Creeku, uoËi samog osam-desetog roendana. “Stari zdravstveni reformator” odluËnoje provodio svoj program sve do pred sam kraj. Godinudana prije svoje smrti odræao je najmanje stotinu sastanakane raËunajuÊi one u svojoj mjesnoj crkvi i na konferencijamakojima je bio nazoËan.

6. kolovoza 1881. godine umro je i James White u dobiod πezdeset godina, takoer u Sanatoriju Battle Creek. Krπ-Êanska adventistiËka crkva nikad ne bi postojala bez nje-govog odluËnog vodstva. White je doslovno sagorio gradeÊiCrkvu.

Posljednja toËka koju trebamo zamijetiti u razdobljuprije 1888. godine je sve veÊe zagovaranje zakona o nedjeljii njegovog donoπenja u mnogim dræavama. Sredinom 1880--ih mjesne vlasti uhitile su u Kaliforniji i Arkansasu ad-ventiste zbog zloËina — rada nedjeljom. Ova kriza dovelaje do pojave i redovitog tiskanja Ëasopisa American Sentinelof Religious Liberty za borbu protiv ove nepravde. Osimtoga, u adventistiËkim redovima doπlo je do velikog proroË-kog uzbuenja. Do ljeta 1888. uzbuenja Êe biti mnogo veÊa.

89

Za one koji æele saznati viπeKnight, George R., Ellen White’s World: A Fascinating Look at the

Times in Which She Lived, Hagerstown, Md.: Review and Herald,1998.

Knight, George R, ur., Early Adventist Educators, Berrien Springs,Mich.: Andrews University Press, 1983. str. 1—94.

Maxwell, C. Mervyn, Tell It to the World, str. 152—173, 205—230.Robinson, Dores Eugene, The Story of Our Health Message, Nash-

ville: Southern Pub. Assn., 1955.Schwartz, Richard W., Light Bearers to the Remnant, str. 98—150.Vande Vere, Emmett K., The Wisdom Seekers, Nashville: Southern

Pub. Assn., 1972. str. 1—52.White, Arthur L., Ellen G. White, sv. 2, str. 34—45,73—127,176—

204,297—311,372—384.



91

5. poglavlje

Razdoblje buenja,reforme i πirenja

(1888.—1900.)

Do 1888. godine KrπÊanska adventistiËka crkva uËvrs-tila je svoje doktrinarne i proroËke osnove, organi-zirala se zbog lakπeg propovijedanja triju aneos-

kih vijesti i razvila osebujan naËin æivota. Crkva je postalajedinstvena vjerska skupina koja se πirila svijetom.

Prirodno je da je naglaπavala svoju jedinstvenost, osobitosvojih stoæernih doktrina, ukljuËujuÊi i premilenaristiËki Kri-stov dolazak, Njegovu sluæbu u Svetiπtu, uvjetnu besmrtnost,duhovne darove i vaænost sedmog dana subote. Crkva je svojumisiju vidjela u obraÊenju drugih krπÊana na dragocjenuadventistiËku vijest. ImajuÊi ovaj cilj na umu, veÊina adventistazanemarila je sadræaje koje su dijelili s drugim krπÊanima.Ovaj nemar prerastao je do zasjedanja Generalne konferencije1888. godine u Minneapolisu u uzroËnika problema.

Zasjedanje Generalne konferencije 1888.Zasjedanje Generalne konferencije u Minneapolisu bilo

je jedno od najeksplozivnijih i najznaËajnijih koje je Crkva


ikad odræala. Da bismo razumjeli zaπto je bilo takvo, tre-bamo razmotriti kontekst u kojem je ono odræano.

1880-e nisu bile uobiËajeno desetljeÊe u adventizmu.Bilo je to razdoblje kad su se Sjedinjenje AmeriËke Dræa-ve postupno bliæile nacionalnoj krizi oko zakona o nedje-lji. Ona se razvijala od 1860-ih, kad su osnovane organizacijekao πto je Udruga za nacionalnu obnovu s ciljem da AmerikuoËuva krπÊanskom zemljom. Glavna toËka u programu udru-ge bila je æelja da se zaπtiti svetost nedjelje.

PoËetkom 1880-ih neki ameriËki graani, u nastojanjuda zaπtite “Gospodnji dan”, adventiste su smatrali “proble-mom”. Sukob se poËeo rasplamsavati 1882. godine kad sulokalne kalifornijske vlasti uhitile W. C. Whitea, najmlaegsina Jamesa i Ellen, zato πto je Pacific Press radio nedjeljom.Do 1885. godine adventisti su uhiÊivani i u Arkansasu, ado 1888. godine problem se proπirio i na Tennessee i drugedræave. SljedeÊih nekoliko godina neki adventistiËki propo-vjednici sluæili su zatvorsku kaznu okovani lancima s ostalimkriminalcima. Njihov zloËin bio je obeπËaπÊenje nedjelje.

Vrhunac uzbuenja oko pitanja nedjelje zbio se 21.svibnja 1888. kad je senator New Hampshira, H. W. Blair,predloæio u Senatu Sjedinjenih AmeriËkih Dræava zakon zapromicanje “Gospodnjeg dana” “kao dana vjerskog bogo-πtovlja”. Blairov nacionalni zakon o nedjelji bio je prvi takavzakon koji se naπao pred Kongresom od osnivanja adven-tistiËkog pokreta u 1840-im godinama.

AdventistiËki krπÊani nisu previdjeli proroËko znaËenjepredloæenog zakona o nedjelji. Njima se Ëinilo oËitim daje oblikovanje kipa Zvijeri iz Otkrivenja 13, davanje æigaZvijeri i kraj svijeta sasvim blizu. Jasno se Ëinilo da jeadventistiËko propovijedanje u proteklih Ëetrdeset godinana temelju knjiga proroka Daniela i Otkrivenja pred ispu-njenjem. ImajuÊi ovo na umu, nije teπko razumjeti zaπtosu neki adventistiËki voe naprasito i emotivno reagirali

93

kad su drugi Ëlanovi poËeli preispitivati neka crkvena tuma-Ëenja proroËanstava i teologiju zakona. Ovakvo preispitivanje,razmiπljali su, javna je prijetnja samoj sræi adventistiËkogidentiteta u vrijeme najveÊe krize.

Problem se javio kad su dva mlada adventistiËka ured-nika iz Kalifornije poËela objavljivati Ëlanke u Ëasopisu Signsof the Times izmeu 1884. i 1886. godine koji su proturjeËilicrkvenoj “tradiciji” u razvoju. A. T. Jones, predani istraæiteljproroËanstava, iziπao je s novim tumaËenjem jednog od desetrogova iz Daniela 7. Uriah Smith, dugogodiπnji urednik Re-view and Heralda i priznati autoritet za proroËanstva meuadventistima, to nije dobro prihvatio.

E. J. Waggoner je istodobno u tisku izrazio svoju misaoda je u GalaÊanima rijeË o moralnom, a ne obrednom za-konu. George I. Butler, predsjednik Generalne konferencije,u Waggonerovom je stavu vidio sjeme za ruπenje crkvenogstava o trajnosti Deset zapovijedi.

Oba pitanja poprimila su zastraπujuÊe razmjere u kon-tekstu rastuÊe krize oko zakona o nedjelji. Vrijeme se nijeËinilo povoljnim da adventisti javno raspravljaju o svojemproroËkom tumaËenju i teologiji zakona. Kriza je rasla iz-meu 1886. i 1888., a dosegla je vrhunac na zasjedanjuGeneralne konferencije u rujnu i listopadu 1888. Naæalost,zbog emocijama optereÊenog ozraËja i nepopustljivih karak-tera sudionika, konferencija se pretvorila u sukob i bila jepomalo nekrπÊanska.

Ellen White je poduprla pravo Jonesa i Waggonera daih se sasluπa usprkos prigovorima Smitha, Butlera i veÊinezastupnika. Nije odobravala teπke rijeËi i stav osuivanjakoji je pokazala Smithova i Butlerova struja, nazivajuÊi to“farizejskim duhom” ili “duhom Minneapolisa”.

Ellen White je tijekom konferencije sve jasnije uvia-la da tradicionalistima nedostaje Isusove ljubavi u srcu. Onisu temeljito prigrlili posebne adventistiËke doktrine o zakonu,

RAZDOBLJE BU–ENJA, REFORME... (1888.—1900.)


Svetiπtu i druge, ali nisu razumjeli πto znaËi biti spaπenKristovom pravdom i posveÊen Njegovom ljubavlju. Shvatilaje da su Smith, Butler i njihovi kolege trebali pozornijesluπati kristocentriËnu poruku koju je propovijedao Waggoner.

Posljedica je bila da se ona tijekom zasjedanja u Minnea-polisu pridruæila Waggoneru i Jonesu u veliËanju Isusa. “Mo-ja odgovornost tijekom sastanka”, napisala je nekoliko tjeda-na poslije, “bila je prikazati Isusa i Njegovu ljubav mojojbraÊi, jer sam vidjela oËite dokaze da mnogi nisu imali Kri-stovog duha” (1888 Materials 216).

“Mi æelimo istinu onakvu kakva je u Isusu”, rekla jevoama Crkve tijekom zasjedanja u Minneapolisu. “Vidjelasam da su se dragocjene duπe koje bi prigrlile istinu (adven-tistiËku) odvratile od nje zbog naËina na koji je ta istinaprikazana, jer u njoj nije bilo Isusa. I ovo vas cijelo vrijememolim — mi trebamo Isusa.” (isto, 153)

Neki adventistiËki pisci u dvadesetom stoljeÊu tvrdilisu da je poruka Jonesa i Waggonera 1888. godine bila neπtojedinstveno adventistiËko. Ali Ëinjenice ne potvruju ovutvrdnju. Naprotiv, dva najutjecajnija sudionika 1888. godineopetovano su proturjeËila ovoj tvrdnji.

E. J. Waggoner je, na primjer, napisao: “Ovo glediπtene smatram novom idejom... Ovo nije nova doktrinarna teo-rija.” PrihvaÊanje njegovog stava, tvrdio je, “bio bi samokorak bliæe vjeri velikih reformatora od Pavlovog vremenado Lutherovih i Wesleyevih dana. Bio bi to korak bliæe srcutreÊe aneoske vijesti.” (Gospel in Galatians, str. 70)

Ellen White se sloæila s Waggonerom da ova porukanije nova. 21. listopada 1888. ona je rekla okupljenim za-stupnicima: “Gospodin æeli da budemo uËenici u Kristovojπkoli... Bog ljudskim umovima iznosi boæanski odreene(Jones i Waggoner) dragulje istine, prikladne za naπe vrijeme.Bog je spasio ove istine da se ne zaborave i stavio ih unjihov pravi okvir... BraÊo, Bog ima najdragocjenije svje-

95

tlo za svoj narod. Ja to ne zovem novim svjetlom, ali onoje za mnoge Ëudesno novo.” (1888 Materials 139,140)

Oko mjesec dana nakon sastanka u Minneapolisu onaje opet razmatrala ovo pitanje: “Starjeπini E. J. Waggoneru”,napisala je, “darovana je prednost da jasno progovori i pri-kaæe svoja glediπta o opravdanju po vjeri i Kristovoj pra-vednosti u odnosu na zakon. Ovo nije bilo novo svjetlo,veÊ staro stavljeno tamo gdje i treba biti: u treÊoj aneoskojvijesti.” (isto, 211)

Istinsko znaËenje poruke iz Minneapolisa 1888. godi-ne, kao πto su u gore spomenutim navodima istaknuli iWaggoner i Ellen White, jest u tome πto je ona ujedinilavjeru u Isusa s treÊom aneoskom vijeπÊu. Prije 1888. adven-tisti su razumjeli da su dva od tri dijela Otkrivenja 14,12temeljni tekstovi za adventistiËko razumijevanje samih se-be; tekst je gotovo stotinu godina bio u cijelosti citiran is-pod naslova svakog broja Ëasopisa Review.

U kontekstu Otkrivenja 14,12 adventisti su rijeËi “natome se temelji postojanost svetih” razumjeli kao vjernostadventista u daljnjem Ëekanju drugoga Kristovog dolaskai propovijedanja poruke o Ëasu suda usprkos razoËaranju22. listopada 1884. RijeËi “koji Ëuvaju Boæje zapovijedi”oni su prepoznali kao adventistiËko veliËanje vjeËnosti Boæ-jeg zakona ukljuËujuÊi i istinsku subotu.

Ova dva dijela Otkrivenja 14,12 bila su posebni adven-tistiËki doprinos teologiji. Naæalost, Ëetrdeset godina pro-povijedanja jedinstvenih doktrina uzrokovalo je zanemari-vanje onih vjerovanja koja su adventisti dijelili s drugimkrπÊanima kao πto je spasenje miloπÊu po vjeri u Krista.ZnaËenje propovijedanja Jonesa i Waggonera u Minneapo-lisu bilo je u tome πto su njime ujedinjene posebne adven-tistiËke istine s najvaænijom porukom o spasenju u Kristu.Tako su 1888. godine neki adventisti poËeli potpunije razu-mijevati treÊi dio Otkrivenja 14,12, “vjeru u Isusa”, πto,



prema prijedlogu Ellen White, znaËi da “je Isus postao naπnositelj grijeha kako bi mogao postati Spasitelj koji praπtagrijehe” (isto, 217).

Razumljivo je da je ovo shvaÊanje uznemirilo one kojisu se pouzdali u zakon. Tijekom propovjedniËkog sastankapoËetkom 1890-ih Ellen White se morala suoËiti s ovimproblemom. Molila je okupljene propovjednike da s ovogsastanka odu s porukom o Kristovoj pravednosti koja Êebiti dio njih pa neÊe moÊi ostati mirni. Ako to uËine, reklaim je, “ljudi Êe reÊi: Vi ste tako uzbueni, previπe se baviteovim pitanjem i ne razmiπljate dovoljno o zakonu. Morateviπe misliti o zakonu, ne pozivajte se cijelo vrijeme na Kris-tovu pravednost, veÊ uËvrstite zakon.”

Elllen White na ova “dobra” adventistiËka miπljenja od-govara: “Neka se zakon brine za sebe. Bavimo se zakonomsve dok ne presuπimo kao gora Gilboa... Vjerujmo u Isusovezasluge... Neka nam Bog pomogne da naπe oËi budu po-mazane pomaπÊu za oËi kako bismo vidjeli.” (isto, 557)

ZnaËenje sastanaka 1888. godine je u tome πto su oniponovno krstili adventizam na krπÊanstvo. Adventisti, nekiod njih, konaËno su razumjeli cijelu treÊu aneosku vijest.Otad su mogli propovijedati cjelovitu poruku kojom su na-uËavali osebujne adventistiËke doktrine u kontekstu Kris-tovog spasonosnog djela.

Adventisti su naposljetku imali cjelovitu poruku tre-Êeg anela koju su trebali propovijedati “svakom narodu iplemenu, jeziku i puku” prije velike adventne æetve iz Otkri-venja 14. SljedeÊe desetljeÊe adventisti nisu samo napre-dovali u razumijevanju bitnih krπÊanskih istina, veÊ su seraπirili po cijelom svijetu kad je Crkva konaËno shvatilaopseg svoje evaneoske zadaÊe.

97

Posljedice MinneapolisaOdaziv sudionika konferencije na Jonesovu i Waggo-

nerovu poruku usredotoËenu na Krista bio je podijeljen. NekiadventistiËki voe su je prihvatili, ali je veÊina odbacila iljude i njihovu poruku. W. C. White je ubrzo primijetioda su se zastupnici nakon konferencije vratili kuÊama s “veli-kim razlikama u miπljenju. Neki su je smatrali velikim bla-goslovom u svojem æivotu, a drugi da je to zaËetak razdobljatame.” (WCW J. N. Loughborough, 20. studenog 1888.)

Neposredno nakon sastanka u Minneapolisu, Jones, Wag-goner i Ellen White poËeli su sa sustavnom kampanjompropovijedanja svoje poruke adventistiËkom vjerniπtvu. Svedo jeseni 1891. ovo troje je putovalo Sjedinjenim AmeriËkimDræavama propovijedajuÊi opravdanje po vjeri vjernicimai propovjednicima. Nakon πto je Ellen White otputovala uAustraliju 1891. a Waggoner u Englesku, Jones i W. W.Prescott nastavili su promicati ovu poruku u Sjevernoj Ame-rici. Tijekom cijelog ovog razdoblja i poslije Ellen Whiteje naglaπavala da je Bog izabrao Jonesa i Waggonera daovu posebnu poruku objave KrπÊanskoj adventistiËkoj crkvi.

George I. Butler podnio je ostavku na mjesto predsjed-nika Generalne konferencije u studenom 1888. u znak pro-svjeda protiv potpore Jonesu i Waggoneru. S druge srane,Butlerovi nasljednici u predsjedniËkom uredu, O. A. Olsen(1888.—1897.) i George A. Irwin (1897.—1901.), zauzelisu pozitivan stav prema mladim reformatorima i tijekom1890-ih omoguÊili im javno djelovanje. Imali su pristup Ëlan-stvu u crkvama, preko subotnjoπkolskih pouka, na koledæima,na predavanjima koja su πkole odræavale za propovjednikei preko crkvenih nakladniËkih kuÊa.

Posebno vaæna bila je Ëinjenica da su tijekom svakogzasjedanja Generalne konferencije od 1889. do 1897. godineJones i Waggoner imali vodeÊu uËiteljsku ulogu dok su svojuporuku propovijedali zastupnicima u brojnim propovijedi-



ma. Osim toga Crkva je Jonesa 1897. godine imenovalaurednikom Review and Heralda. On se kao najutjecajnijicrkveni urednik koristio Reviewom kao sredstvom za pro-micanje svojeg nauËavanja. Teπko bi bilo zamisliti programkoji bi reformatorima dao istaknutije mjesto tijekom 1890-ih.

Takoer trebamo spomenuti da je naglasak na srediπ-nju ulogu Krista u Minneapolisu izvrπio trajan pomak uspisima Ellen White. Shvativπi potpunije nego ikada jalovosti muËnost pretjeranog naglaska Crkve na puke doktrine, onaje poËela naglaπavati Isusov karakter ljubavi i Njegovu pra-vednost. Nakon 1888. godine iz njezinog pera iziπle su knjigeusredotoËene na Krista kao Steps to Christ (Koraci premaKristu) (1892.), Thoughts From the Mount of Blessing (Mislis Gore blagoslova) (1896.), The Desire of Ages (»eænjavjekova) (1898.), Christ’s Object Lessons (Kristove priËe)(1900.) i uvodna poglavlja u Ministry of Healing (1905).

Jedna od negativnih posljedica adventistiËke povijestijest da su neki vjernici tijekom 1890-ih oduπevljenu pot-poru Ellene White Jonesu i Waggoneru protumaËili kao nekuvrstu teoloπkog blanko Ëeka — posebno u pitanjima kojaobuhvaÊaju opravdanje po vjeri. Posljedica je bila da suse krajem 1892. godine neki poËeli odnositi prema Jonesukao nekoj vrsti proroËkog nasljednika Ellen White.

Ona se od Minneapolisa nadalje morala boriti protivovakvog shvaÊanja. Tijekom sastanaka 1888. godine onaje odluËno izjavila da “neka tumaËenja Svetog pisma kojaje iznio dr. Waggoner ne smatram ispravnim”. Zatim je po-novno 1890. godine morala reÊi skupini propovjednika daova dva reformatora nisu “nepogreπiva” (1888 Materials164,566).

Naæalost, neki sudionici na tom sastanku, a i drugi sto-ljeÊe poslije, teπko su prihvaÊali njezina upozorenja u vezis reformatorima 1888. godine. »ovjek je uvijek u kuπnji

99

da se osloni na ljude iako je jasna poruka Ellen White, Jo-nesa i Waggonera u Minneapolisu bila povratak Bibliji kaovjerskom autoritetu i biblijskom Kristu za spasenje.

U godinama nakon 1888. nastavila se napetost u dræavioko nacionalnog zakona o nedjelji. PoËetkom 1890-ih zaka-zano je pred Vrhovnim sudom Sjedinjenih AmeriËkih Dræavasasluπanje u sluËaju R. M. Kinga koji je bio osuen na za-tvorsku kaznu zbog “okopavanja svojeg krumpiriπta u ne-djelju” (D. T. Jones A. T. Jonesu, 25. lipnja 1890.). AliKing je umro u studenom 1891. i tako je sasluπanje otkazano.

Zbog promicanja zakona o nedjelji 1890-e su bile deset-ljeÊe velikog proroËkog uzbuenja meu adventistima. Osimtoga, bilo je to i vrijeme u kojem su oni pojaËali svojuaktivnost na podruËju vjerske slobode.

Duhovno buenje i πirenje obrazovnogsustava

Jedan od najznaËajnijih pomaka koji je potaknuo nagla-sak na srediπnju ulogu Krista na zasjedanju Generalne kon-ferencije 1888. godine bio je novo usmjerenje i πirenje ad-ventistiËkog obrazovanja. Do 1890. Crkva je osnovala samoπesnaest πkola, ukljuËujuÊi osnovne i srednje πkole i kole-dæe. Meutim, do kraja tog desetljeÊa Crkva je imala 245obrazovnih ustanova na svim razinama. Napredak je prvobio spor, ali izmeu 1895. i 1897. zahuktalo se obrazovnobuenje i πirenje, a nastavilo se i tijekom velike ekonomskekrize 1930-ih godina.

Premda je 1891. godine osnovan Union College u Nebra-ski, a 1892. godine i Koledæ Walla Walla u Washingtonu,stvarna prekretnica u adventistiËkom obrazovanju dogod-ila se na skupu u sjevernom Michiganu.

U razdoblju nakon 1888. godine Generalna konferencijaje odræavala brojne sastanke za propovjednike pod vodstvom



W. W. Prescotta, voe adventistiËkog obrazovnog progra-ma. Na ovim sastancima nastojala se propovjednicima Cr-kve razjasniti srediπnja uloga opravdanja po vjeri u adven-tistiËkoj teologiji i misiji. Prescott je poËetkom 1891. godineodluËio odræavati sliËne sastanke i za adventistiËke odgoji-telje. Ovaj kljuËni sastanak odræao se u Harbor Springsu,u Michiganu, tijekom srpnja i kolovoza 1891. Sudionici sa-stanka opisali su ga kao duhovnu gozbu — Jones je propo-vijedao iz Poslanice Rimljanima, a Ellen White je govo-rila o nuænosti osobnog odnosa s Kristom, potrebi za duhov-nim buenjem meu adventistiËkim odgojiteljima i srediπ-njoj ulozi krπÊanske poruke u obrazovanju.

Prescott je na zasjedanju Generalne konferencije 1893.godine izjavio da je sastanak u Harbor Springsu oznaËioprekretnicu u adventistiËkom obrazovanju. Od tog sastan-ka, rekao je, “vjera” je postala kljuËni pojam u adventistiËkimπkolama. Prije Harbor Springsa Biblija je imala sporednomjesto u programima adventistiËkih koledæa, ali od tog sa-stanka ove iste ustanove ostvarile su znaËajan napredak uprovoenju Ëetverogodiπnjeg biblijskog programa koji je tadapredloæen. Joπ je vaænije to πto se “Bibliju” prouËavalo “kaocjelinu”, “kao Kristovo Evanelje od poËetka do kraja”, auËitelji su sada adventistiËke doktrine iznosili u kontekstukriæa (1893 GCB 350).

KristocentriËno buenje u crkvenoj teologiji dovelo jedo buenja u obrazovnim programima, a pratilo ga je jasnijerazumijevanje svrhe obrazovanja. Kao izravna posljedica,tvrdio je Prescott 1893. godine, “tijekom dva posljednja de-setljeÊa obrazovni program je rastao viπe nego u prethod-nih sedamnaest godina” (isto, 357).

Ellen White je otplovila u Australiju tri mjeseca nakonzavrπetka sastanka u Harbor Springsu. Otputovala je svjesnijamoguÊnosti krπÊanskog odgoja i utjecaja Evanelja na od-goj.

101

Tijekom godina koje je provela u Australiji ona je imalajedinstvenu priliku da utjeËe na razvoj πkole za krπÊanskeradnike Avodnale u skladu s naËelima iznesenim u HarborSpringsu. »ak su i koledæi Battle Creek i Healdsburg pro-dali svoja imanja i preselili se u ruralna podruËja kako biprimijenili ideale Avondalea.

Iz pera Ellen White tekla je stalna rijeka pisama i Ëlana-ka o krπÊanskom odgoju na temelju iskustva u Avondaleu.Ovi spisi nisu samo usmjeravali krπÊanski razvoj postojeÊihadventistiËkih πkola, veÊ su meu adventistiËkim voamai Ëlanovima produbljivali svijest o vaænosti krπÊanskog odgo-ja.

Savjet Ellen White o osnovnom πkolovanju sredinom1890-ih bio je posebno vaæan za πirenje adventistiËkog ob-razovanja. ©kolovanje u Australiji bilo je obvezatno. Stogaje ona predloæila da adventisti osnuju osnovne πkole gdjegod se “moæe skupiti πestero djece” (6T 199).

Obrazovni reformatori u Americi proËitali su njezin sa-vjet, ukljuËujuÊi i Edwarda Sutherlanda i Percyja Morgana(predsjednik i dekan Koledæa Battle Creek) koji su odmahpoËeli poæurivati razvoj adventistiËkog osnovnoπkolskog su-stava. 1895. godine Crkva je imala osamnaest osnovnih πkolau svijetu, 1900. broj je porastao na dvije stotine dvadeset,1905. bilo ih je Ëetiristo sedamnaest, a 1910. godine petstotina devedeset i Ëetiri. Osnovno πkolovanje razvilo semeu adventistima moæda kasno, ali kad je jednom poËelo,raπirilo se meu svim adventistiËkim zajednicama.

Minneapolis s naglaskom na Kristovu pravednost, HarborSprings, Avondale i pokret za osnivanje osnovnih πkola nisubili nepovezani. Jedan je uzrokovao drugi snaæeÊi i razvija-juÊi cijeli sustav.

Usporedna eksplozija u broju adventistiËkih misija usvim dijelovima svijeta usko je povezana s buenjem i πire-njem adventistiËkog obrazovanja. ©kole nisu samo osigura-



vale evaneoske radnike i sluæbenike za misijske pothvateu razvoju, veÊ su nove misije uskoro osnovale vlastite obra-zovne ustanove. Kao πto je 1874. godine postojao izravanodnos izmeu slanja prvih misionara u inozemstvo i osni-vanja prvih adventistiËkih koledæa, tako je postojala vezaizmeu buenja u adventistiËkom obrazovanju i misiji u1890-im godinama. AdventistiËko obrazovanje uvijek je bilonajzdravije kad je bilo usko povezano s crkvenom misijom.

Eksplozija svjetske misijeKao πto smo veÊ vidjeli u prethodnim poglavljima, ad-

ventisti su bili neodluËni misionari u godinama kad je pokretnastajao, ali 1889. godine Crkva je bila na rubu misijskeeksplozije diljem svijeta.

Brzo πirenje zasnivalo se na nizu temeljnih odrednica.Prvo, razdoblje zatvorenih vrata (1844.—1850.) u adventis-tiËkom razmiπljanju omoguÊilo je razvoj doktrinarnog teme-lja. Drugo, razdoblje djelomiËno otvorenih vrata (1850.—1874.) bilo je vrijeme za izgradnju uporiπta u SjevernojAmerici koje Êe moÊi podupirati misije u drugim protes-tantskim nacijama. TreÊe, razdoblje evangeliziranja protes-tantskih naroda (1874.—1889.) omoguÊilo je sliËan razvoju Engleskoj, Europi, Australiji i Juænoj Africi. Premda jerazvoj joπ uvijek bio potreban u svim domaÊim misijskimuporiπtima i nakon 1890. godine, temelj je bio postavljen,a adventizam je bio spreman da postane istinska svjetskacrkva.

Sve veÊa predanost Crkve inozemnim misijama postajalaje oËitija poËetkom i sredinom 1880-ih. Niz posjeta istaknutihadventistiËkih voa od 1882. do 1887. europskoj misiji bioje jedan izraæaj ovog trenda. Prvo je doπao S. N. Haskellkojeg je u Europu poslala Generalna konferencija 1882. go-dine. Haskell je preporuËio tiskanje knjiga na viπe jezika,

103

a pomogao je Europljanima u razvoju funkcionalnije organi-zacijske strukture.

Meutim, vaænija su bila putovanja predsjednika Gene-ralne konferencije Georga I. Butlera 1884. godine i EllenWhite i njezinog sina W. C. Whitea od 1885. do 1887. Oviposjeti ujedno su osnaæili adventizam u Europi i pokazalizanimanje Crkve za misije.

Sredinom 1880-ih osnovan je Europski savjet za uprav-ljanje adventizmom u “Starom svijetu”. Osim toga europskiadventizam objavio je tijekom ovog desetljeÊa knjige najoπ nekoliko jezika te poduzeo korake prema stvaranju vlas-titih obrazovnih ustanova za izobrazbu crkvenih djelatnika.Adventisti su u meuvremenu poËeli raditi meu europskimprotestantima u Australiji (1885.) i Juænoj Africi (1887.).

Moæda se jedan od najsnaænijih signala da adventizampoËinje πiriti svoje misijsko vienje dogodio 1886. godine.Crkva je te godine tiskala svoju prvu knjigu o inozemnojmisiji, Historical Sketches of the Foreign Missions of theSeventh-day Adventists. Zatim je Crkva poËetkom 1889. go-dine poslala Haskella i Percyja T. Morgana na dvogodiπnjeputovanje oko svijeta kako bi prepoznali moguÊnosti, pro-bleme i moguÊa podruËja za adventistiËku misiju u razliËitimdijelovima Afrike, Indije i Istoka. Oni su na stranicama Ëaso-pisa Youth’s Instructor podnijeli Crkvi cjelovito izvjeπÊe oputovanju. Tako su misije i misijska sluæba poËele osvajatisrca i umove adventistiËke mladeæi.

Vaæno je zamijetiti da nije samo adventistiËka mladeæbila nadahnuta za misijsku sluæbu tijekom 1880-ih i 1890--ih. Protestantska mladeæ u Sjedinjenim AmeriËkim Dræa-vama i drugdje zainteresirala se za takvu sluæbu kao nikadprije. Jedan razlog bio je i Studentski dragovoljni pokretza inozemne misije koji je proiziπao iz poziva Dwighta L.Moodyja 1886. godine studentima da posvete svoje æivotemisijskoj sluæbi. Stotine studenata donijelo je odluku. Ovaj



broj poveÊao se na 2.200 u 1887. godini, a za nekolikogodina tisuÊe mladih ljudi posvetilo je svoj æivot inozem-nim misijama. Naglasak pokreta bio je da “svi trebaju poÊisvima”, a moto je bio “Evangelizacija svijeta tijekom ovognaraπtaja”.

SliËno buenje dogodilo se meu mladima u Engles-koj, Skandinaviji, NjemaËkoj, Francuskoj, ©vicarskoj i Nizo-zemskoj. 1890-e bile su veliko desetljeÊe za protestantskumisiju. Adventizam je bio pripremljen da sudjeluje u tomoduπevljenju i evangelizaciji.

Suvremeno misijsko oduπevljenje meu drugim prote-stantima nije samo poticao adventizam, veÊ su i sastanci1888. godine u Minneapolisu osposobili Crkvu da jasnijerazumije smisao treÊe aneoske poruke iz Otkrivenja 14 imisijsku zapovijed u njoj. Osim toga, kriza zbog zakona onedjelji promatrana u kontekstu poruke treÊeg anela, gdjese razlikuju oni koji primaju æig Zvijeri od onih koji dræeBoæje zapovijedi, dala je adventistima osjeÊaj æurnosti uπirenju njihovog nauka diljem svijeta.

U studenom 1889. na zasjedanju Generalne konferen-cije poduzeti su znaËajni koraci u stvaranju Odbora za ino-zemne misije KrπÊanske adventistiËke crkve “radi upravljanjainozemnim misijskim radom” Crkve (1889 GC 142). Istegodine pokrenut je Ëasopis Home Ministry s ciljem promi-canja raznih adventistiËkih misionarskih pothvata.

Stvaranje Odbora za inozemne misije bio je viπe negosimboliËan Ëin. Time je reËeno da su adventisti konaËnospremni ozbiljno ispuniti misijsku zapovijed iz Otkrivenja14,6; 10,11 i Mateja 24,14. Oni Êe propovijedati tri aneoskevijesti, ukljuËujuÊi i velike evaneoske istine otkrivene 1888.godine i osebujne adventistiËke doktrine, “svakom narodui plemenu, jeziku i puku” da kraj moæe doÊi.

Adventisti nikada viπe nisu zaostali u inozemnim misi-jama. Naprotiv, postali su poznati po svojim naporima da

105

svoju poruku raπire cijelom svijetu. Tijekom tog procesaosnovali su nakladniËke, zdravstvene i obrazovne ustanovekamo god su poπli.

Do kraja 1890-ih adventizam se uËvrstio na svim konti-nentima i mnogim otoËkim skupinama. U ovom razdobljuadventistiËke misije cilj Crkve bio je doprijeti i do “pogana”i rimokatolika kao i svih protestanata. S druge strane, adven-tistiËki misionari svoj rad u drugim narodima, Ëak i u nekrπ-Êanskim kulturama, joπ uvijek poËinju meu protestantskimskupinama. Ovi obraÊeni protestanti su skupina koju je jedno-stavno dosegnuti, a mogu postati i domaÊa baza za daljnjepropovijedanje.

Evangeliziranje ameriËkih CrnacaJedinstven sadræaj πirenja adventistiËke misije tijekom

1890-ih bio je evangeliziranje ameriËkih Crnaca. Premdasu neki Crnci sudjelovali u mileritskom pokretu (ukljuËujuÊii pastora Williama Foya koji je vrπio proroËku ulogu od1842. do1844.), prvi adventisti πtovatelji subote veÊinomsu bili pokret bijelaca. Proπlo je otprilike pola stoljeÊa nakonvelikog razoËaranja prije nego πto je KrπÊanska adventis-tiËka crkva zapoËela s uspjeπnim radom meu Crncima uSjevernoj Americi.

Procjenjuje se je da je do 1894. godine u SjedinjenimAmeriËkim Dræavama bilo samo pedeset adventista Crnaca,ali do 1909. godine ovaj broj popeo se na devet stotina.Rast crnaËkog Ëlanstva uglavnom je rezultat nekoliko misij-skih projekata s ciljem evangeliziranja Crnaca tijekom deve-desetih.

1870-e i 1880-e bile su svjedok djelomiËnog rada meujuænjaËkim Crncima u Texasu, Tennesseeju, Georgiji i drugimdræavama, a prva crnaËka crkva sluæbeno je ustrojena 1886.godine u Edgefield Junction, u Tennesseeju. Ali bijeli “jen-



kiji” nisu znali kako da se suoËe sa specifiËnim rasnim pro-blemima na Jugu. Ne samo da su se suoËili sa sumnjamaπto su bili sjevernjaci, veÊ su bili u πkripcu i kako se odnositiprema problemu segregacije.

Mjesni bijelci Ëesto su se nasilno protivili njihovomradu jer su se bojali da Êe ovi uljezi moæda propovijedati“opasnu” doktrinu o rasnoj jednakosti. S obzirom na teπ-koÊe, vodstvo je konaËno zakljuËilo da bi bilo najbolje slije-diti druπtvene norme i osnovati odvojene crkve za dvijerase. Charles M. Kinney, prvi afroameriËki adventistiËki pro-povjednik, sloæio se s tom odlukom. Premda Kinney odvo-jene crkve nije smatrao idealnim rjeπenjem, vjerovao je daje ovo rjeπenje bolje od odvajanja Crnaca u zadnje redoveu bjelaËkim crkvama.

Sam Kinney bio je krπten u integriranoj adventistiËkojcrkvi u Renu, u Nevadi, 1878. godine. Konferencija je, pre-poznavπi njegove sposobnosti, platila njegovo πkolovanjeu Koledæu Healdsburg od 1883. do 1885. godine. On jenakon toga radio kao kolporter u Kansasu. Poslije je postaopastor crkve Edgefield Junction u Tennesseeju, a kao propo-vjednik Evanelja rukopoloæen je 1889. godine.

1891. godine Ellen White je postala zabrinuta zbog ne-dostatka adventistiËkog djelovanja meu ameriËkim Crn-cima. 21. oæujka iznijela je “svjedoËanstvo” o ovom predme-tu zastupnicima na zasjedanju Generalne konferencije. Onaje posebno pozvala na rad meu juænjaËkim Crncima. Njezinpoziv uskoro je objavljen u obliku traktata od πesnaest stra-nica pod naslovom Naπa duænost prema ljudima drugih rasa.

Ali Crkva je zanemarila i traktat i njegovu poruku svedo 1893. godine dok James White nije “otkrio” ovaj doku-ment. Edson, Ellenin najstariji sin, nedavno prije toga doæivioje obraÊenje u Ëetrdesetim. U svojoj gorljivosti bio je uvjerenda on treba adventistiËku poruku propovijedati Crncima nadalekom Jugu.

107

Uvijek kreativan, Edson se ubrzo povezao s WillomPalmerom (novim obraÊenikom sumnjivog ugleda) radi grad-nje “misijskog broda” i otpoËeo s jednim od najuzbudljivijihpoglavlja u misiji sjevernoameriËkih adventista. Dva misio-nara izgradila su Morning Star u Alleganu, u Michiganu,1894. godine po cijeni od 3.700 dolara. Njihov brod sluæioje kao boraviπte za adventistiËke djelatnike. U njemu je ta-koer bio prostor za kapelu, knjiænicu, kuhinju, trgovinugrafiËkim materijalom i laboratorij za razvijanje fotogra-fija.

White i Palmer porinuli su svoju “misijsku postaju” najezeru Michigan, a zatim su se spustili niz rijeku Mississipido Vicksburga gdje su osnovali upravu. White i njegovisuradnici, ne uæivajuÊi povjerenje voa KrπÊanske adventis-tiËke crkve, sami su se uzdræavali u ovom misionarskompothvatu. Jedan projekt kojim su zaraivali novac bio jetiskanje knjige Gospel Premier. Prodaja ove uspjeπne maleknjiæice nije samo pomogla u financiranju misije, veÊ jeova knjiga bila dovoljno jednostavna da posluæi za opisme-njivanje nepismenih. Na taj je naËin preko nje prenoπenabiblijska istina.

Od Vicksburga djelo se proπirilo na okolna seoska pod-ruËja, Ëesto usprkos bjelaËkom odbacivanju i nasilju. U prvimgodinama dvadesetog stoljeÊa misija je imala gotovo pedesetπkola. Edsonova samostalna misija ustrojena je 1895. u Juænomisionarsko udruæenje. 1901. godine ovo udruæenje postaloje dio novoosnovane Juæne unije konferencija. I nakladniËkiogranak ovog pothvata naposljetku je postao vlasniπtvo Crkvekao Juæna nakladniËka udruga s upravom u Nashvilleu, uTennesseeju.

Sredinom 1890-ih osnovana je i πkola za izobrazbu cr-naËkih biblijskih radnika. Generalna konferencija otvorilaje Industrijsku πkolu Oakwood 1896. godine na plantaæi od360 rali blizu Huntsvilla u Alabami. Naziv “industrijska”



odræavao je pokuπaj Crkve da obrazovanje uËini praktiËni-jim i tako ga uskladi s reformacijskim idealima koje je EllenWhite iznijela 1872. godine u djelu “Pravi odgoj”. Adven-tisti su osnovali nekoliko srednjih πkola s nazivom “indus-trijska” tijekom 1890-ih ukljuËujuÊi i Keene Industrial Aca-demy u Texasu i Woodland Industrial School u Wisconsinu.Ove πkole bile su djelomiËno ustrojene po uzoru na Adven-tistiËku πkolu Avondale, tada joπ u razvoju, u Australiji.©kola koju je Booker T. Washington osnovao za bivπe ro-bove u Tuskegeeju, u Alabami, pruæila je joπ jedan uzor.

©kola Oakwood uskoro je postala srediπte za izobraz-bu crnaËkih voa. 1917. godine preimenovana je u OakwoodJunior College. 1943. Oakwood je postao koledæ, a prvuakademsku diplomu dodijelio je 1945. godine.

Doprinos æena-propovjednika ranomadventizmu

BuduÊi da su veÊina adventistiËkih propovjednika bilimuπkarci, malo je onih koji su prepoznali doprinos æenakoje su sluæile kao propovjednici ili na drugim sluæbenimmjestima. Uloga Ellen White je, naravno, bila kljuËna zaosnivanje i razvoj adventizma. Premda je Crkva nikada nijesluæbeno rukopoloæila, ona je veÊ 1872. godine stavljenana popis rukopoloæenih propovjednika kako bi mogla pri-miti punu propovjedniËku plaÊu. VjerujuÊi da je njezinorukopoloæenje od Boga, Ëini se da se nije brinula za ljud-sko polaganje ruku. Meutim, nema sumnje da je ona bilanajutjecajniji “propovjednik” koji je ikada sluæio u KrπÊan-skoj adventistiËkoj crkvi.

Mnoge druge æene radile su kao opunomoÊeni propo-vjednici krajem devetnaestog i poËetkom dvadesetog sto-ljeÊa. Meu prvima je bila Sarah Lindsay, opunomoÊena1872. godine. Crkveni godiπnjaci stavljaju na popis viπe

109

od dvadeset æena kao opunomoÊene propovjednike izme-u 1884. i 1904. godine, u prvih dvadeset godina tiskanjagodiπnjaka.

Usprkos Ëinjenici da su se ove æene katkad suoËavales diskriminacijom, Ëesto su davale velik doprinos Crkvi.Minnie Sype, na primjer, osnovala je najmanje deset crka-va. Osim evaneoskog rada, ona je obavljala propovjed-niËke obrede kao πto su krπtenja, vjenËanja i sahrane.

Lulu Wightman bila je jedna od najutjecajnijih i najus-pjeπnijih adventistiËkih æena evangelizatora. Pripisuje jojse osnivanje najmanje 17 crkava Ëime je daleko nadmaπilaveÊinu svojih muπkih kolega.

Poslije je Jessie Weiss Curtis pripremila 80 obraÊenikaza krπtenje na kraju svoje prve javne evangelizacije. Rezultatovog pothvata je crkva Drums u Pennsylvaniji. Ona je proπi-rila svoj utjecaj tako πto je poduËavala propovjednike pri-pravnike za konferenciju. Jedan od njih bio je i N. R. Dowerkoji je poslije postao tajnik Generalne konferencije za pro-povjedniËku sluæbu.

Premda su razgovori o rukopolaganju ovih i drugih æenaza propovjedniËku sluæbu povremeno izbijali na povrπinu,Crkva nikad nije sluæbeno djelovala u tom smjeru. Meu-tim, na zasjedanju Generalne konferencije 1881. godine za-kljuËeno je “da æene koje posjeduju potrebne kvalifikacijeza ovaj poloæaj, mogu, sasvim ispravno, biti odvojene ruko-polaganjem za djelo krπÊanske sluæbe”. Premda je zakljuËakupuÊen odboru Generalne konferencije, o ovoj se odlucinikada nije glasovalo (RH, 20. prosinca 1881.).

Osim ovih æena koje su imale propovjedniËku puno-moÊ, mnoge druge sluæile su Crkvi na razliËite naËine. VeÊinaje, naravno, imala tradicionalne æenske uloge uËiteljica imedicinskih sestara, a druge su pak obnaπale manje tradi-cionalne duænosti. Meu njima je bila i L. Flora Plummerkoja je 1897. godine postala tajnica Konferencije Iowa i



do 1900. godine sluæila kao vrπitelj duænosti predsjednikaKonferencije. 1901. godine postala je dopisna tajnica novo-ustrojenog Odjela subotnje πkole Generalne konferencije.1913. godine ona je postala ravnateljica ovog odjela, a tajje poloæaj obnaπala sljedeÊe dvadeset tri godine.

Anna Knight takoer je obavljala jedinstvenu duænostu adventizmu. Ona se, osim pionirskog obrazovnog radameu Crncima na Jugu, istiËe kao prva afroameriËka æena-misionar poslana iz Amerike u Indiju.

Brojne druge adventistiËke æene sluæile su krajem devet-naestog i poËetkom dvadesetog stoljeÊa na duænostima bla-gajnica konferencija, tajnica konferencija, voa obrazovnihodjela i odjela subotnje πkole.

PreËesto se previao doprinos æena razvoju adventiz-ma. Njihove moguÊnosti kao i problemi s kojima se suo-Ëavaju ponovno su izbili na povrπinu tijekom 1970-ih i 1980--ih godina. Vratit Êemo se ovom pitanju u posljednjem po-glavlju.

Na prijelazu u dvadeseto stoljeÊe adventizam je rastaoi u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama i diljem svijeta. Uspo-redo s brzim πirenjem misije tijekom 1890-ih, Crkva je os-novala zdravstvene, nakladniËke i obrazovne ustanove ka-mo god je iπla. PoËetak novog stoljeÊa zatekao je adoles-centnu Crkvu financijski i organizacijski prenapregnutom.Tako je dvadeseto stoljeÊe poËelo s krizom.

111

Za one koji æele saznati viπeGraybill, Ronald D., E. G. White and Church Race Relations,

Washington, D. C.: Review and Herald, 1970.Garybill, Ronald D., Mission to Black America, Mountain View,

California: Pacific Press, 1971.Habada, Patricia A. i Rebecca Frost Brillhart, ur., The Welcome Table:

Setting a Place for Ordained Women, Langley Park, Md.: TEAMPress, 1995. str. 27—59.

Knight, George R., Angry Saints: Tensions and Possibilities in theAdventist Struggle Over Righteousness by Faith, Washington,D.C.: Review and Herald, 1989.

Knight, George R., Early Adventist Educators, str. 32—44,115—183,220—238.

Knight, George R., The Fat Lady and the Kingdom: Adventist MissionConfronts the Challenges of Institutionalism and Secularization,Boise, Idaho: Pacific Press, 1995., str. 57—105.

Knight, George R., A User-friendly Guide to the 1888 Message,Hagerstown, Md.: Review and Herald, 1998.

Land, Gary, ur., Adventism in America, str. 77-96.Olson, A. V., Thirteen Crisis Years: 1888-1901, Washington, D.C.:

Review and Herald, 1981.Reynolds, Louis B., We Have Tomorrow: The Story of American

Seventh-day Adventists With an African Heretage, Washington,D.C.: Review and Herald, 1984.

Schwartz, Richard W., Light Bearers to the Remnant, str. 183—266.Valentine, Gilbert M., The Shaping of Adventism: The Case of W.

W. Prescott, Berrien Springs, Mich.: Andrews University Press,1992., str. 23—112.

Vande Vere, Emmett K., The Wisdom Seekers, str. 68—91.Vyhmeister, Nancy, ur., Women in Ministry: Biblical and Historical

Perspectives, Berrien Springs, Mich.: Andrews University Press,1998., str. 187—234.

White, Arthur L., Ellen G. White, sv. 3, str. 385—433,448—462;sv. 4, str. 42—47,146—161,287—314.



113

6. poglavlje

Razdoblje preustrojai krize (1901.—1910.)

PoËetkom dvadesetog stoljeÊa utvrena je struktura Krπ-Êanske adventistiËke crkve. Doktrine su bile priliËnodobro iskovane, kao i svojstven naËin æivota i svjetski

misijski program sa πirokom institucionalnom potporom, aCrkva je Ëak proπla glavno razdoblje buenja i reformu.

Ali na poËetku novog stoljeÊa nije sve bilo u redu. Crkvaje prerasla ustroj iz 1863. godine. Ta organizacijska struk-tura bila je prikladna za mali sjevernoameriËki pokret s neko-liko ustanova i zaposlenika, ali viπe nije bila funkcionalnau sve sloæenijim uvjetima.

Stoga godine reforme joπ nisu proπle. Meutim, ovajput reforma nije bila doktrinarna, kao 1888. godine, veÊstrukturna. Naæalost, organizacijska reforma poËetkom 1900.godine naiπla je na jednak otpor kao i doktrinarno oæivlja-vanje krajem 1800-ih. Promjena je teπka onima koji su zado-voljni postojeÊim stanjem Ëak i kad je promjena nuænost.Voe na steËenim poloæajima posebno se odupiru promje-ni.

Tako Crkva nije bila samo svjedok novog kruga reformiu novom stoljeÊu, veÊ je pretrpjela drugu krizu osoblja. Me-utim, do 1910. godine KrπÊanska adventistiËka crkva bila


je preustrojena i bolje osposobljena za ostvarenje svjetskemisije od bilo koje skupine u povijesti.

Crkveni preustroj1901. godina bila je kljuËna u adventistiËkoj povijesti.

Na zasjedanjima Generalne konferencije 1901. i 1903. go-dine Crkva se temeljito preustrojila za uËinkovitije voenjemisije.

Glavna teπkoÊa s ustrojem iz 1863. godine bila je utome πto je vlast bila previπe centralizirana u osobi pred-sjednika Generalne konferencije. Tijekom 1860-ih i 1870--ih predsjednik je mogao osobno upravljati djelovanjem Cr-kve. Ali izmeu 1863. i 1901. godine evaneoska vojskaCrkve skoËila je s 30 na oko 1.500 propovjednika. U meu-vremenu broj lokalnih konferencija narastao je sa πest nagotovo stotinu (57 konferencija i 42 misije). Tijekom istograzdoblja Ëlanstvo KrπÊanske adventistiËke crkve narasloje od 3.500 na viπe od 78.000 ili oko dvije tisuÊe mjesnihcrkava.

Drugi problem s organizacijskom strukturom 1863. go-dine bio je nedostatak jedinstva. Na primjer, subotnja πko-la, nakladniπtvo, medicinski i drugi ogranci crkvenog djelo-vanja radili su nezavisno od Generalne konferencije. To jeuzrokovalo stvarne probleme. Ove teπkoÊe ilustrira Ëinjenicada su Generalna konferencija, Odbor za inozemnu misiju,Zdravstveni misionari i Udruga za dobrotvorni rad slali misi-onare bez meusobnog savjetovanja. Osim toga, nedostatakjedinstva omoguÊio je nerazmjeran rast crkvenih programa.Zdravstveni rad je, na primjer, zapoπljavao viπe radnika odsvih drugih ogranaka zajedno, dvije tisuÊe u zdravstvenomdjelu nasuprot tisuÊu i pet stotina u drugim ograncima.

SljedeÊa teπkoÊa bila je ta πto Generalna konferencijanije imala prikladan financijski nadzor nad drugim crkve-

115

nim entitetima. Posljedica toga bila je da su se dugovi nadvilinad zdravstvenim, nakladniËkim i obrazovnim ograncima.Crkva je bila u teπkoÊama, a za rjeπenje problema trebaloje viπe od pukog dotjerivanja.

Ukratko reËeno, zadaÊa preustroja obuhvaÊala je i decen-tralizaciju i centralizaciju. Dok su s jedne strane predsjed-niËke administrativne ovlasti trebale biti razdijeljene, s drugeje Generalna konferencija trebala dobiti viπe izravnih ovlastinad svojim raznim ograncima.

Crkva je veÊ neko vrijeme osjeÊala potrebu za organiza-cijskom promjenom. Zapravo, tijekom 1880-ih i 1890-ihizvrπeno je nekoliko uspjeπnih pokuπaja. Prvi korak u raste-reÊenju administrativnih ovlasti dogodio se 1882. godinekad je Crkva osnovala Europski savjet KrπÊanske adventis-tiËke crkve za koordinaciju misije u Velikoj Britaniji i Europi.Drugi, uvjetno reËeno, pomak zbio se izmeu 1888. i 1893.godine kad je Crkva podijelila svoje djelovanje u svijetuna osam podruËja. Meutim, ovim podruËjima je nedostajaonadzor i administrativna uprava.

Sadræajnije i trajnije inovacije dogodile su se u JuænojAfrici i Australiji. PoËetkom 1890-ih A. T. Robinson organi-zirao je adventistiËko djelo u Juænoj Africi po odjelima.Umjesto da subotnja πkola i nakladniπtvo djeluju nezavisno,oni su postali sastavni dio konferencije. Tako je konferencijaimala tajnika za subotnju πkolu, za nakladniπtvo i za sveostale odjele. Tajnik svakog odjela radio je pod nadzorompredsjednika konferencije. Ovaj je pomak usmjerio Crkvuprema rjeπenju problema koji je nastao teπkoÊama izazva-nima decentralizacijom.

W. C. White i joπ jedan administrator iz Amerike, Ar-thur G. Daniells, prihvatili su “juænoafriËko rjeπenje” i zaaustralsko polje 1897. godine. Australija je u meuvremenudala vlastiti doprinos rjeπavanju velike centralizacije ovla-sti u adventistiËkom organizacijskom problemu. 1894. godine

RAZDOBLJE PREUSTROJA I KRIZE (1901.—1910.)


osnovana je srednja razina konferencijske administracije,unija konferencija, izmeu lokalne konferencije i Generalnekonferencije. Za razliku od podruËnog sustava, nova unijakonferencija imala je administrativne ovlasti i administra-tore.

PoËetkom 1897. godine Australska unija konferencijaimala je potpun sustav tajnika odjela, sustav koji je uskoropreslikan na sve konferencije u uniji. Tako je krajem devet-naestog stoljeÊa Crkva u Australiji, pod vodstvom Daniellsa,imala model koji je rjeπavao dvostruki problem centraliza-cije i decentralizacije, a koji je prijeËio uËinkovitost adventiz-ma. Ovaj model igrao je veliku ulogu na zasjedanju Gene-ralne konferencije 1901. godine.

1900. godine ostarjela Ellen White vratila se u SjedinjeneAmeriËke Dræave nakon gotovo cijelog desetljeÊa probo-ravljenog u Australiji. Naiπla je na Crkvu koja se suoËavalai s teoloπkim zastranjenima i s organizacijskim preoptereÊe-njem.

Postojala su dva glavna teoloπka zastranjenja. Prvo seodnosilo na sklonost panteizmu meu nekim vodeÊim cr-kvenim teolozima i moÊnim Johnom Harveyem Kellogom.Drugo je obuhvaÊalo nategnuto glediπte o savrπenstvu kojese oËitovalo u pokretu “Svetost tijela” u Indiani 1900. godine.Vodstvo je brzo uπutkalo pokret “svetosti tijela” premdasu suptilniji oblici perfekcionizma ostali. Ali panteistiËkakriza ispreplela se s pokuπajem preustroja. Posljedica je bilanajznaËajniji raskol u povijesti KrπÊanske adventistiËke crkve.Problemu podjele vratit Êemo se nakon πto zavrπimo razma-tranje preustroja.

1900. godine Ellen White je bila iskusni veteran u cr-kvenom djelu. Ali ona je i dalje bila sposobna odluËno ruko-voditi kao πto je to pokazala u vezi sa svojim suprugom iBatesom tijekom utemeljenja i ustrojavanja KrπÊanske ad-ventistiËke crkve. Zasjedanje Generalne konferencije 1901.

117

godine zateklo ju je jednako aktivnom u preustroju kao πtoje bila u prvom ustroju prije 38 godina. Dan prije uvodnogzasjedanja Ellen White se sastala sa skupinom voa u knjiæ-nici Koledæa Battle Creek. Ona je jasnim rijeËima zatraæila“novu krv” i “potpuno novi ustroj” (MS 43a, 1901.).

Prvog dana zasjedanja ona je ponovno uputila zahtjevza preustroj govoreÊi odreeno protiv onih koji teæe za “kra-ljevskom vlaπÊu” (1901 GCB 26). Njezin zahtjev naveo jeA. G. Daniellsa da predloæi odgodu redovitih poslova i is-takne preustroj kao prvu toËku dnevnog reda. Zasjedanjeje prihvatilo njegov prijedlog. Uz to je imenovan i odluËanmladi administrator (Daniells je tada imao 42 godine) davodi raspravu o preustroju. Ni on niti W. C. Willson (kojije blisko suraivao s Daniellsom u Australiji) nisu zabora-vili pouke koje su nauËili u razvoju unija konferencija isustava odjela u 1890-im.

S obzirom na istaknutu ulogu Daniellsa i W. C. Whiteau procesu preustroja, ne iznenauje πto je zasjedanje Gene-ralne konferencije 1901. godine prihvatilo i model unije kon-ferencija i model odjela. Rezultat je bio taj da je “australskorjeπenje” postalo uzorak za ustroj KrπÊanske adventistiËkecrkve. Izuzev jedne kljuËne prilagodbe, Crkva djeluje pre-ma ovoj strukturi i na ulasku u dvadeset prvo stoljeÊe. Prila-godba, uvedena izmeu 1913. i 1918., bila je Ëetvrta admini-strativna razina, divizije Generalne konferencije. Predsjedniksvake divizije ujedno je i dopredsjednik Generalne konfe-rencije. Slika administrativne strukture KrπÊanske adventis-tiËke crkve 1918. godine bila je sljedeÊa:



Zasjedanje Generalne konferencije 1901. godine uvelikeje rijeπilo i napetosti oko decentralizacije i centralizacije uadventistiËkoj administrativnoj strukturi. Ne samo da je us-postavljena srednja razina administracije za nadgledanje radakonferencija u raznim dijelovima svijeta, veÊ je prihvaÊeni sustav odjela za ujedinjenje i koordinaciju crkvenih poslova.Model odjela preslikan je na svim razinama adventistiË-kog ustroja ukljuËujuÊi i mjesnu crkvu. Tako je, na primjer,program vjerske slobode imao osobu odgovornu za taj oblikadventistiËkog djelovanja u Generalnoj konferenciji, u svakojdiviziji, uniji, konferenciji i mjesnoj crkvi.

Napetosti u upravnoj strukturiNaæalost, postojala je jedna iznimka u organizacijskoj

shemi odjela prihvaÊenoj 1901. godine. KljuËni segment Krπ-Êanske adventistiËke crkve i dalje je ostao nezavisan: Zdrav-stvena misija i Udruga za dobrotvorni rad, pod predsjeda-njem moÊnog i tvrdoglavog Johna Harveya Kelloga.

Osim πto je bio oduπevljen svojom nezavisnoπÊu, odluË-nom dr. Kellogu odgovarala je Ëinjenica da je Generalnakonferencija znaËajno oslabljena jer viπe nema predsjedni-

Generalna konferencija

Divizije Generalne konferencije

Unije konferencija i unije misija u svakoj diviziji

Konferencije i misije u pojedinoj uniji konferencija

t

t

t

119

ka. Ustrajnim dokazivanjem A. T. Jonesa, W. W. Prescottai drugih zastupnici su 1901. godine izglasovali da Êe Gene-ralnom konferencijom upravljati Izvrπni odbor.

Doktor je morao biti joπ sretniji kad su zastupnici odlu-Ëili njegovom zdravstvenom programu dati gotovo Ëetvrti-nu glasova u Izvrπnom odboru. To je znaËilo da bi Kellog,kad se ovi glasovi pridruæe glasovima njegovih prijatelja,moæda mogao ne samo ostati nezavisan, veÊ i uglavnomnadzirati odluke Generalne konferencije.

Meutim, jednako odluËan predsjednik Izvrπnog odboraGeneralne konferencije, A. G. Daniells, uskoro je osujetiosve ciljeve koje je Kellog moæda imao u ovom smjeru. Da-niells je bio dorastao Kellogu. U jednom trenutku se Ëiniloda Êe doktor nadvladati ovog mladog Ëovjeka, ali sredinom1902. godine ova se iluzija rasprπila.

Jednu stranu crkvene krize moæemo slijediti unatrag do18. veljaËe 1902. kad je golemi Sanatorij Battle Creek izgoriodo temelja. Ponovna gradnja sanatorija uskoro je stvorilaprobleme. Voe Generalne konferencije, uz potporu EllenWhite, æeljeli su skroman program rekonstrukcije, dok jeKellog od poËetka planirao podizanje veÊe institucije odprethodne. Ovo sporno pitanje postalo je za crkvu optereÊenudugovima stalni uzrok napetosti.

Sukob izmeu Kelloga i Daniellsa oko gradnje sana-torija u Velikoj Britaniji bio je joπ eksplozivniji. Obojicasu æeljela osnivanje institucije, ali Daniells je ustrajavaona tome da se ne zaduæuju. Svi novi pothvati, smatrao je,moraju biti financijski samoodræivi. Ovaj sukob je razbjesnioKelloga koji je s prethodna dva predsjednika Generalne kon-ferencije navikao ostvarivati svoje naume.

Kellog je ubrzo shvatio da je rjeπenje smjena Daniellsai postavljanje na mjesto predsjednika Izvrπnog odbora Gene-ralne konferencije osobe koja Êe biti viπe u skladu s njegovimplanovima. To se moglo jednostavno postiÊi buduÊi da pred-



sjednik nije imao vremenski odreeni mandat, a Kellog jeimao utjecajan glasaËki blok i naklonost Ëlanova Odbora.

U studenom 1902. Kellogove snage izvrπile su pritisakza izbor A. T. Jonesa kao predsjednika crkvenog Izvrπnogodbora umjesto Daniellsa. Daniells se pokazao dorastao si-tuaciji izjavivπi: “Ja nisam lopta za dobacivanje s noge nanogu.” (AS, srpanj 1922.) Nakon nepopustljive borbe dok-torov pokuπaj “prevrata” je propao, ali Jones nije zaboravionjegovo znaËenje. On je taj mjesec oznaËio kao trenutakkad je donio odluku da podijeli sudbinu s Kellogom.

Daniells je u meuvremenu zbog dnevnog reda preu-zeo titulu “predsjednika” u voenju Izvrπnog odbora. W. W.Prescott je u proljeÊe 1902., nakon πto je “obraÊen” na Dani-ellsovu stranu u ovom sukobu, izabran za dopredsjednika.

Tako su se u vrijeme zasjedanja Generalne konferencije1903. godine iskristalizirale strane u ovom sukobu — Dani-ells i Prescott suprotstavili su se Kellogu i Jonesu. Objestruje pristupile su sastanku s predvianjima. Prescott jetvrdio da Êe doÊi do “udruæivanja interesa kako bi A. T.Jones bio imenovan predsjednikom Generalne konferenci-je” (W. W. Prescott A. G. Daniellsu, 26. studenog 1903.).Kellog je pak rekao: “Ne vidim buduÊnost ovog djela akose savez Daniellsa, Evansa i Prescotta ne raskine.” (J. H.Kellog WCW, 18. oæujka 1903.) Obje strane pristupile suzasjedanju 1903. godine u duhu sukoba.

Nakon duge rasprave na zasjedanju 1903. godine izgla-sovane su dvije promjene u crkvenoj strukturi koje su napo-sljetku voe Kellogove struje potaknule na podjelu. Prvase promjena odnosila na ponovno uspostavljanje duænostipredsjednika. S Kellogovog i Jonesovog glediπta veÊ je tobilo loπe, ali zastupnici su stavili sol na ranu kad su na tuduænost izabrali Daniellsa.

Druga promjena bila je za doktora razornija od prve.Sve ustanove kojima upravlja Crkva morale su biti pod iz-

121

ravnim nadzorom crkvenog vodstva. Kellog se pred zastup-nicima prkosno zakleo da takvo pravilo nikad neÊe prihvatiti.

Njegova teoloπka zastranjena uËinila su sukob s novimvodstvom Crkve joπ sloæenijim i intenzivnijim. On je veÊnekoliko godina bio opËinjen panteistiËkim idejama kojesu Boga smatrale silom unutar, a ne iznad prirode. On jenapisao: “U drvetu je prisutna sila koja ga stvara i odræava,stvoritelj drveta u drvetu, stvoritelj cvijeta u cvijetu.” (TheLiving Temple, str. 29)

Ali ovo nije bila samo Kellogovo glediπte. Jedan odvodeÊih crkvenih teologa iz 1888. godine, E. J. Waggoner,na zasjedanju Generalne konferencije 1897. godine nauËa-vao je: “I reËe Bog i gle! ta RijeË (Krist) pojavila se kaodrvo ili kao trava.” (1897 GCB 34) Na zasjedanju 1899.godine Waggoner je tvrdio da “Ëovjek moæe biti opravdanu kupki ako zna odakle dolazi voda” (1899 GCB 80).

PanteistiËka kriza dosegla je vrhunac u kontekstu su-koba 1901. i 1903. godine izmeu Kelloga i Crkve. Kello-gova knjiga The Living Temple iz 1903. godine posebnoju je rasplamsala.

Doktor je slijedio primjer Ellen White koja je Crkvipoklonila prihod od svoje novoobjavljene knjige Christ’sObject Lessons. Svrha ove donacije bila je otplata dugovanastalih brzim πirenjem crkvenog obrazovnog sustava. Kellogje na sliËan naËin namjeravao darovati zaradu od svoje knjigeza ponovnu izgradnju sanatorija u Battle Creeku. Naæalost,Daniells, Prescott i drugi osudili su panteistiËka razmiπlja-nja u knjizi The Living Temple kao dodatni znak Kellogovenepouzdanosti.

Sukob Kelloga i njegovih kolega s Daniellsovom stru-jom trajao je nekoliko godina. Ellen White ih je neko vri-jeme pokuπala pomiriti, ali od 1903. ona je sve viπe u svojimjavnim nastupima i spisima stajala na stranu Daniellsa.Kellog je naposljetku napustio KrπÊansku adventistiËku cr-



kvu, a crkva u Battle Creeku iskljuËila ga je u studenom1907. godine. A. T. Jones i E. J. Waggoner, koji su Crkvuusmjerili prema potpunijem razumijevanju spasonosne pra-vednosti u Minneapolisu 1888. godine, stali su na stranuKelloga i takoer napustili Crkvu. Jones se do kraja æivotaborio protiv adventizma, crkvenog ustroja i Ellen White.Kellog i nekoliko njegovih suradnika pridruæili su mu seod 1906. do 1910. kad je rijeË o Ellen White.

Kellogovo odvajanje povuklo je za sobom nekoliko ad-ventistiËkih teologa i medicinskih voa. Doktor je uspiouspostaviti nadzor i nad novoizgraenim sanatorijem u BattleCreeku i crkvenom medicinskom πkolom The American Me-dical Missionary College.

Osim ove podjele, KrπÊanska adventistiËka crkva suo-Ëila se s joπ jednom nesreÊom u svojoj bazi u Battle Creeku.1902. godina bila je osobito teπka. 18. veljaËe sanatorij jeizgorio do temelja. Drugi poæar uslijedio je 30. prosincakad je izgorjela nakladniËka kuÊa KrπÊanske adventistiËkecrkve. Za sat vremena od nje je ostala gomila pepela usprkosvelikim naporima vatrogasne sluæbe.

Prve godine novog stoljeÊa bile su meu najteæima zaCrkvu. Uniπteno je ono πto je bilo teπko steËeno. Ali nijesve bilo izgubljeno. Pod dinamiËnim vodstvom Daniellsa iPrescotta i stalnim vodstvom Ellen White, iste godine kojesu donijele nesreÊe bile su svjedok ponovne izgradnje ad-ventizma na tvrim temeljima nego prije.

U ovom dijelu razmotrili smo jaËanje crkvene organi-zacijske strukture, a u sljedeÊem dijelu razmotrit Êemo po-novno institucionalno raanje adventizma.

Napuπtanje Battle Creeka i novi poËeciPoËetkom dvadesetog stoljeÊa stalno doseljavanje ad-

ventista u Battle Creek postalo je oËit problem. Umjesto

123

da æive u razliËitim mjestima gdje su mogli svjedoËiti osvojoj vjeri, velik broj adventistiËkih Ëlanova okupio se ugradu ogovarajuÊi se meusobno i ometajuÊi adventistiËkumisiju i na druge naËine.

Battle Creek je, osim velikog broja Ëlanova koji su unjemu æivjeli, postao previπe centralizirano uporiπte KrπÊan-ske adventistiËke crkve za cijeli svijet. Ne samo da su tamobile smjeπtene sve najveÊe i najutjecajnije institucije, veÊi uprava Crkve za cijeli svijet. Nekolicina ljudi, Ëlanovimeusobno isprepletenih odbora, “vladali” su cijelom KrπÊan-skom adventistiËkom crkvom. Zapravo, tijekom 1890-ih Ko-ledæ Battle Creek, Sanatorij Battle Creek i NakladniËka kuÊaReview and Herald poduzeli su u monopolistiËkom duhuonog vremena odluËne korake kako bi izravno nadzirali svedruge adventistiËke obrazovne, medicinske i nakladniËkeustanove.

Ukratko, 1900. godine Battle Creek je za adventizampostao ono πto je Jeruzalem bio za Æidove ili Salt LakeCity za mormone. Meutim, u istom stoljeÊu doπlo je doraspada adventistiËkog “svetog grada”.

Ellen White je na to pozivala od 1890-ih. Meutim,malo je bilo onih koji su se odazvali. Prvi crkveni voekoji su zagovarali selidbu iz grada bili su E. A. Sutherlandi Percy T. Morgan, predsjednik i dekan Koledæa Battle Creek1897. godine.

Ova dva Ëovjeka promijenila su usmjerenost πkole premaklasiËnom obrazovanju u reformiranu ustanovu u Ëijem susrediπtu bili Biblija, evangelizacija te program studiranjauz rad. Oni su u svojoj gorljivosti veÊ 1898. godine æeljelipreseliti πkolu iz Battle Creeka. Ali Ellen White je pozvalana oprez. Meutim, 1901. godine ona i drugi prepoznalisu da je vrijeme sazrelo. Vodstvo je stoga odluËilo preselitiπkolu u malo selo u Berrien Springsu, u jugozapadnomMichiganu. Tamo su Sutherland i Magan, s obiljem zemlje



za poljodjelstvo i druga zanimanja, osnovali Emmanuel Mis-sionary College.

Premda nova πkola i nije bila pravi koledæ, ona je zamislio reformi provela temeljitije nego πto su to uËinili refor-matori u Battle Creeku. Sutherlandova ideja bila je da stvori“ameriËki Avondale” u Berrien Springsu (P. T. Morgan EGW,14. srpnja 1901.). RijeË misionarski u nazivu ustanove upu-Êivao je na svrhu preimenovane πkole. Ova je rijeË brzostjecala popularnost kao naziv za adventistiËke koledæe. Osimu adventizmu, misionarski koledæi bili su glavni oslonacpokreta konzervativnih ameriËkih protestanta za evangeli-zaciju cijelog planeta tijekom 1890-ih. Tako je i za adventistei fundamentaliste u nastajanju koncept koledæa osnovanogzbog praktiËnog i biblijski usmjerenog cilja bio izravno po-vezan s njihovom odgovornoπÊu za inozemne misije.

Koledæ nije bio jedina adventistiËka ustanova koja jenapustila Battle Creek poËetkom 1900-ih. Poæar koji je 1902.godine uniπtio pogone Review and Heralda dao je nuæanpoticaj i za preseljenje nakladniËkog programa i uprave Ge-neralne konferencije iz grada. Sporno pitanje za mnoge biloje kamo poÊi. Isprva se Ëinilo da je New York moæda pri-kladno mjesto, ali do 1903. godine Washington D. C. jepostao najprivlaËniji.

Tijekom iduÊih nekoliko godina osnovana je nova upravau Takoma Parku, u saveznoj dræavi Maryland, u neposred-noj blizini grada Washingtona. Crkveni voe nisu samo os-novali upravu Generalne konferencije i NakladniËku kuÊuReview and Herald u Takoma Parku, veÊ su nekoliko miljadalje izgradili Sanatorij Washington i Washington TrainingCollege. Ova potonja ustanova preimenovana je 1907. go-dine u Washington Foreign Missionary Seminary. Tako jenova uprava uskoro bila okruæena cijelim nizom tipiËnihadventistiËkih institucija, uzorak koji je obiljeæio adventis-tiËku misiju u svim dijelovima svijeta.

125

Uprava KrπÊanske adventistiËke crkve za svijet gotovoje devet desetljeÊa bila u Takoma Parku. NakladniËka ku-Êa Review and Herald naposljetku se preselila u Hagers-town, Maryland, 1989. godine. Sanatorij i koledæ ostali suna starom mjestu. Prva ustanova je sada poznata kao Wash-ington Adventist Hospital, a potonja kao Columbia UnionCollege.

Napuπtanje Battle Creeka donijelo je sa sobom i velikipomak u adventistiËkom zdravstvenom programu, ali ga ovajput nije nadzirao moÊni Kellog.

Prvi oblik “novog” adventistiËkog medicinskog rada bioje nova generacija adventistiËkih sanatorija. Æariπte medi-cinskog programa premjestilo se iz Michigana u juænu Kali-forniju. Ellen White je poËela ukazivati na Kaliforniju 1902.godine, prije nego πto se sukob s Kellogom pretvorio u krizu.“Bog”, napisala je ona, “priprema put da naπa Crkva jeftinosteËe posjede sa zgradama koje se mogu uporabiti za naπedjelo” (EGW S. N. Haskellu, 27. rujna 1902.). Umjesto jedne“mamutske institucije” (7T 96), Ellen White je savjetovalada Crkva treba osnovati viπe malih sanatorija na razliËitimmjestima.

Vrijeme za ovu promjenu je sazrelo. U prethodna dvadesetljeÊa poduzetnici su izgradili brojna zdravstvena odma-raliπta u blagoj klimi juæne Kalifornije. Ali te su se ustanovenaπle u teπkoÊama i mnoge su prodavane po niskim cijenama.Ellen White je, prepoznavπi prigodu, zatraæila od dr. T. S.Whitelocka i pastora Johna Burdena da traæe prikladne po-sjede. Potraga se uskoro isplatila.

1904. godine skupina adventista pod vodstvom EllenWhite kupila je posjed koji je kasnije postao Sanatorij Para-dise Valley za manje od πestine iznosa plaÊenog za grad-nju prije petnaest godina. Osam godina skupina adventis-tiËkih propovjednika i laika vodila je ovu instituciju kaoprivatni pothvat. Ali oni su je poklonili kao dar konferenciji



kad je ona, 1912. godine, odluËila za nju preuzeti odgovor-nost.

1905. godine osnovana je druga adventistiËka medicinskaustanova u juænoj Kaliforniji, Sanatorij Glendale blizu LosAngelesa. Adventisti su ponovno, pod vodstvom Ellen Whitei Burdena, kupili posjed za djeliÊ prvobitne cijene.

Dr. David Paulson u meuvremenu je otvorio SanatorijHinsdale blizu Chicaga 1905. godine. Premda je Paulsonjoπ uvijek bio pod utjecajem Kelloga, on je ostao vjeranCrkvi i tijekom krize u Battle Creeku i nakon nje.

Meutim, najvaæniji dobitak novog adventistiËkog zdrav-stvenog djela bio je Sanatorij Loma Linda u juænoj Kalifor-niji. Adventisti su i njega, kao i druge kalifornijske ustanove,kupili po sniæenoj cijeni i poËeli primati pacijente 1905.godine kao i Hinsdale i Glendale.

NajznaËajnija Ëinjenica u vezi s Loma Lindom jest daje ovaj sanatorij uskoro postao srediπte za izobrazbu adven-tistiËkih zdravstvenih radnika. Ellen White je veÊ 1905. go-dine napisala da bi Crkva u Loma Lindi trebala obrazo-vati lijeËnike. Ali mnogim voama PacifiËke unije konfe-rencija Ëinilo se da bi ovakav program odnio viπe novcanego πto bi donio. Vremena nisu bila prikladna za osniva-nje nove medicinske πkole. Tijekom tog desetljeÊa AmeriËkomedicinsko udruæenje donijelo je pravila i uvelo standardekoji su viπe od polovine πkola prisilili na trajno zatvara-nje. Moæda je Ellen White, tumaËili su neki, mislila na bib-lijsku πkolu koja bi crkvene djelatnike uËila jednostavnimzdravstvenim postupcima. Drugi su smatrali da je ona mi-slila na u cijelosti opremljenu πkolu koja Êe poduËavati ibiblijske istine.

»injenica da je jedina adventistiËka πkola u to vrijemebila pod nadzorom Johna Harveya Kelloga, koji je utemeljioAmeriËki medicinski misionarski koledæ u Battle Creeku1895. godine, Ëinila je problem sloæenijim. Ali desetljeÊe

127

poslije adventistiËko vodstvo pitalo se je li mudro dopustitida Kellog utjeËe na studente.

Skupina adventistiËkih voa pismeno se obratila EllenWhite kako bi razjasnili πto je ona mislila pod medicin-skom izobrazbom. Ona je odgovorila da “medicinska πkolau Loma Lindi treba biti na najviπem stupnju”. “Crkvenamladeæ treba imati moguÊnost”, rekla je, “medicinskog obra-zovanja i osposobiti se da polaæe ispite koje zakon zahtijevaod svih koji se redovito bave lijeËniËkim poslom. Mi tre-bamo osigurati sve πto se zahtijeva kako ti mladi ne bi biliprisiljeni iÊi u medicinske πkole koje ne vode ljudi naπevjere.” (PUR, 10. veljaËe 1910.)

Voe su pozitivno odgovorili na ovaj savjet premda nisuznali kako ga ostvariti. Koledæ Medical Evangelists regis-triran je 9. prosinca 1909. Danas je poznat kao SveuËiliπteLoma Linda.

1910. godine Kellogov AmeriËki medicinski misionar-ski koledæ zatvorio je svoja vrata. Propast πkole djelomiËnoje bila posljedica sve manjeg broja studenata jer su se doktori Crkva meusobno udaljili, a djelomiËno zbog sve veÊihstandarda za medicinske πkole.

AdventistiËki zdravstveni program nije bio jedini insti-tucionalizirani dio Crkve koji je oæivio poËetkom dvadesetogstoljeÊa. U petom poglavlju spomenuli smo poËetak reformei πirenje adventistiËkog obrazovanja. Ovi procesi nezaus-tavljivo su se nastavili u prvom desetljeÊu novog stoljeÊa.Premda u ovom poglavlju nemamo prostora za razmatranjesvih promjena, vaæno je ukratko razmotriti novi obrazovnipomak Koledæa Madison.

Edward Sutherland i Percy Morgan osnovali su KoledæMadison 1904. godine u Madisonu, Tennesee. U to vrijemenazvan je Nashville Agricultural and Normal Institute. Dvo-jica reformatora napustili su svoje poloæaje u Berrien Spring-su da bi osnovali πkolu za izobrazbu misionarskih uËitelja



koji bi uzdræavali sami sebe. Njihova je æelja bila pripremitimlade ljude da mogu ne samo propovijedati Evanelje, veÊi poduËavati zdravstvena naËela i bolji naËin obraivanjazemlje.

Nova πkola od poËetka je bila jedinstvena na dva naËina.Prvo, cilj joj je bio vlastito financiranje (nije primala redovitukonferencijsku potporu), i drugo, ona je postala baza zaslanje dodatnih, financijski nezavisnih radnika u nova mjesta.Posebno podruËje Madisonovog utjecaja bio je ameriËki Juggdje je adventistiËko djelo joπ uvijek zaostajalo u odnosuna druge dijelove zemlje. ©kola je uskoro svojim objektimadodala sanatorij.

Jedan od najuspjeπnijih dijelova Madisonovog progra-ma bio je preslikavanje njegovog modela diljem Juga pre-ko osnivanja “ogranaka” na razliËitim mjestima. U idealnomobliku ovi ogranci bili su preslike Madisonovog institutau novim podruËjima. Mnogi ogranci instituta poslije su po-stali konferencijske πkole ili sanatoriji kako je konferencijskastruktura na Jugu jaËala. Drugi ogranci ostali su do danaπ-njeg dana ustanove koje same sebe uzdræavaju.

Ponovni naglasak na misijuPrije nego πto zakljuËimo ovo poglavlje, trebamo nagla-

siti joπ jedan oblik adventistiËkog djelovanja od 1901. do1910.: stalno πirenje i isticanje adventistiËke misije u svijetupod vodstvom Daniellsa i Williama A. Spicera. Snaæan na-glasak Crkve na misiju naposljetku je potaknuo na preus-troj i stvaranje novog naraπtaja ustanova i reformu preos-talih.

I adventistiËka misija je izmeu 1901. i 1910. imalanov naglasak: na evangeliziranju velikih gradova. Adventistisu uglavnom dolazili iz ruralnog okruæenja. Stoga im senije bilo jednostavno prilagoditi radu u velikim gradovima.

129

Ali ova nuænost postala je osobito hitna zbog sve veÊe urba-nizacije. Propovijedanje tri aneoske vijesti “svakom narodui plemenu, jeziku i puku” takoer je znaËilo evangeliziranjegradova bez obzira na teæinu i neugodnost zadaÊe. EllenWhite se ponovno, kao i u mnogim drugim inicijativama,dokazala kao pokretaËka snaga u pozivanju Crkve na na-predak.

Misija je bila kljuËna za adventistiËki naËin razmiπlja-nja u prvim godinama novog stoljeÊa. Na kraju prvog de-setljeÊa adventisti su bili spremni evangelizirati svijet s ve-Êom uËinkovitoπÊu i uravnoteæenoπÊu nego ikada prije.

Za one koji æele saznati viπeKnight, George R., From 1888 to Apostasy: The Case of A. T: Jones,

Washington D. C.: Review and Herald, 1987., str. 178—256.Land, Gary, ur., Adventism in America, str. 96—112.Moon, Jerry Allen, W. C. White and Ellen G. White: The Relationship

Between the Prophet and Her Son, Berrien Springs, Mich.: An-drews University Press, 1993., str. 264—320.

Neufeld, Don F., ur., Seventh-day Adventist Encyclopedia, sv. 1, str.173—179,851—853; sv. 2, str. 266—270.

Oliver, Barry David, SDA Organizational Structure: Past, Presentand Future, Berrein Springs, Mich.: Andrews University Press,1989.

Scwartz, Richard W. W., John Harvey Kellog, M. D., Nashville: South-ern Publishing Association, 1970. (Ponovljeno izdanje, AndrewsUniversity Press, 1996.)

Schwartz, Richard W., Light Bearers to the Remnant, str. 267—332.Valentine, Gilbert M., The Shaping of Adventism, str. 113—184.White, Arthur L., Ellen G. White, sv. 5, str. 70—110,198—222,243—

258,271—306,359—380; sv. 6, str. 11—32,270—290.



131

7. poglavlje

Razdoblje svjetskog rasta(1910.—1955.)

©est desetljeÊa, od 1840. do 1900. godine, bilo je svjedokstvaranja KrπÊanske adventistiËke crkve kao svjetske crkve.U desetljeÊu izmeu 1900. i 1910. godine Crkva je preus-trojila svoju strukturu i ustanove radi uËinkovitijeg ispunjenjasvoje misije. Nakon 1910. dogodio se rast koji je adventis-tiËkim pionirima bio nezamisliv. Od male i prezrene adventis-tiËke skupine od stotinjak osoba 1848. godine, Crkva jenarasla na sedamdeset osam tisuÊa 1900. Ovaj broj je preπaogranicu od deset milijuna 1988. godine, a procjene kojese temelje na sadaπnjoj stopi rasta upuÊuju na to da Êe Crkvado 2010. imati dvadeset milijuna Ëlanova. Dok su ËlanoviCrkve 1900. godine preteæito bili stanovnici Sjeverne Ame-rike, do sredine 1920-ih viπe od polovine Ëlanstva æivjeloje na drugim kontinentima.

Adventiste s poËetka dvadesetog stoljeÊa najbolje semoæe razumjeti kao narod s goruÊom zadaÊom πirenja trijuaneoskih vijesti u cijelom svijetu. Izmeu 1910. i 1955.Crkva je toliko ojaËala i proπirila svoj misijski program iz1890-ih da bi adventizam iz 1950-ih bio neprepoznatljivnjegovim utemeljiteljima.


Smrt Ellen WhiteKao πto smo spomenuli u prvih nekoliko poglavlja, Ellen

White, James White i Joseph Bates bili su utemeljitelji Krπ-Êanske adventistiËke crkve. Bates je umro 1872., James1881., a Ellen je nastavila voditi KrπÊansku adventistiËkucrkvu do 1915. godine. Premda nikad nije obnaπala sluæ-benu, administrativnu duænost u Crkvi, ona je posjedovalagolem karizmatski autoritet. Njezini spisi i savjeti imali suposebno znaËenje i za adventiste pojedince i za zajednicuu cjelini.

16. srpnja 1915. “mala, ostarjela æena sa sijedom kosomkoja je uvijek tako njeæno govorila o Isusu” (prema rijeËi-ma nekih njezinih susjeda, vidi A. L. White, Messenger tothe Remnant, str. 108), umrla je u dobi od 87 godina. Po-sljednje rijeËi koje su njezina obitelj i prijatelji Ëuli bilesu: “Ja znam kome vjerujem.” (LS 449)

Odræana su tri pogreba, jedan u Elmshavenu u Kali-forniji, u njezinoj kuÊi, drugi na sastanku pod πatorom uRichmondu i treÊi u crkvi u Battle Creeku. Predsjednik Gene-ralne konferencije, A. G. Daniells, obavio je sluæbu ukopau Battle Creeku. Viπe od 3.500 Ëlanova ispunilo je crkvudok se joπ tisuÊu vratilo zbog nedostatka prostora.

Iako je æivot Ellen White okonËan, nije bio okonËan injezin utjecaj. U trenutku smrti njezin knjiæevni opus sadr-æavao je viπe od 100.000 stranica knjiga, traktata, Ëlanakau Ëasopisima i neobjavljenih pisama i rukopisa. Njezinapisana ostavπtina KrπÊanskoj adventistiËkoj crkvi i dalje pruæavrijedne savjete crkvi kojoj je ona posvetila svoj æivot.

ShvaÊajuÊi da Êe najvjerojatnije umrijeti prije Isusovogdolaska, Ellen White se poËetkom 1912. godine u svojojposljednjoj oporuci pobrinula za svoje spise. Odredila jepet osoba koje Êe nakon njezine smrti sluæiti kao stalniupravni odbor za oËuvanje njezine ostavπtine i “rukovoditiposlovima”, “omoguÊiti tiskanje novih prijevoda” i “tiska-

133

nje kompilacija” njezinih rukopisa (cijela oporuka objav-ljena je u H. E. Douglass, Messenger of the Lord, str. 569—571).

Upravni odbor Ostavπtine Ellen G. White obavlja oveduænosti od 1915. godine sve do danas. Osim toga, on iadventiste i druge upoznaje s Ellen White i njezinim dje-lom. Glavna uprava Ostavπtine Ellen G. White smjeπtenaje u zgradi Generalne konferencije u Silver Springsu, uMarylandu. Diljem svijeta postoje ogranci i istraæivaËki centrikoji su povezani s Ostavπtinom Ellen G. White. Povezanis vodeÊim adventistiËkim obrazovnim ustanovama, ovi pro-duæeci glavnog ureda Ostavπtine Ellen G. White pruæajutrajne moguÊnosti za istraæivanje spisa Ellen G. White ipitanja povezana s njima.

Razdoblje kriza i obeÊanjaUsprkos nezapamÊenim svjetskim krizama — svjetskoj

ekonomskoj krizi, dva svjetska rata i hladnom ratu, Krπ-Êanska adventistiËka crkva bila je od 1910. do 1955. godinesvjedok najveÊeg rasta i πirenja u svojoj povijesti. Premdasu ove krize na neki naËin osujetile propovijedanje tri ane-oske vijesti, veliËina katastrofa poveÊala je zanimanje zadrugi Kristov dolazak. “Ratovi i glasovi o ratovima” potak-nuli su ljude da “znakove vremena” shvate ozbiljno. Razdob-lje kriza opÊenito je potaknulo adventistiËku evangelizacijupremda je djelo u ratom pogoenim dræavama bilo osujeÊenoi spreËavana komunikacija preko meunarodnih neprijatelj-skih granica.

Prva polovica dvadesetog stoljeÊa nije samo donijelaekonomsku krizu i ratove, veÊ i sveopÊi kulturoloπki pomakprema sekularizaciji. Ovaj kulturoloπki pomak na neki jenaËin dosegnuo vrhunac u godinama izmeu Prvog svjet-skog rata i velike svjetske ekonomske krize 1930. godine.

RAZDOBLJE SVJETSKOG RASTA (1910.—1955.)


Ovo se posebno odnosi na Sjedinjene AmeriËke Dræave,naciju koja je u tom trenutku joπ uvijek bila najutjecajnijipokretaË adventizma u svijetu. Tijekom 1920-ih godina do-gaaji u Sjevernoj Americi viπe su utjecali na Crkvu u svijetunego sliËni dogaaji u posljednjoj Ëetvrtini dvadesetog sto-ljeÊa.

Posebno vaæan za adventizam bio je obraËun izmeuprotestantskog liberalizma i fundamentalizma. Sræ sukobaizmeu liberala i fundamentalista obuhvaÊa narav nadah-nuÊa i objave. KrπÊanska adventistiËka crkva bila je sklonaslijediti vodstvo Ellen White koja je zagovarala nadahnu-Êe misli, a ne verbalno nadahnuÊe, te tako odmaknula ad-ventizam od ideja o nepogreπivosti. Biblija, smatrala je ona,nepogreπiva je u pitanju spasenja, ali nije nepogreπiva upotpunom smislu, bez ikakve moguÊnosti da sadræava prije-porne Ëinjenice ili propuste.

Krajem devetnaestog i poËetkom dvadesetog stoljeÊaadventistiËki voe kao πto su A. T. Jones i S. N. HaskellpriËinili su ozbiljne teπkoÊe adventizmu nauËavajuÊi ver-balno nadahnuÊe i nepogreπivost i Biblije i spisa Ellen White.Meutim, E. White je joπ uvijek bila æiva i mogla je zagova-rati uravnoteæenost o ovom predmetu. S njom su se udruæiliadventistiËki voe kao πto su A. G. Daniells i W. C. Whitekoji su stalno i neumorno zagovarali razumno, a ne krutoglediπte o nadahnuÊu Biblije i spisa Ellen White. Jones jenaposljetku odbacio Ellen White zbog njezinog zdravora-zumskog stava o pitanju nadahnuÊa, πto se protivilo njegovojdoktrinarnoj krutosti.

Naæalost, snaga i veliËina sukoba u ameriËkom protes-tantizmu tijekom 1920-ih uniπtili su ravnoteæu koju su zago-varali Whiteovi i Daniells. Ovo desetljeÊe bilo je svjedokpolarizacije o pitanju verbalizma i nepogreπivosti izmeufundamentalista i liberala. Dok su liberali umanjivali bo-æansko nadahnuÊe Svetog pisma, fundamentalizam ga je defi-

135

nirao tako kruto da joπ uvijek, tri Ëetvrtine stoljeÊa poslije,o tome piπe.

Adventizam se naπao u srediπtu krize nadahnuÊa i utom je procesu, naæalost, izgubio svoj uravnoteæen stav. Do-gaaji su tijekom 1920-ih gurnuli na sporedan kolosijekDaniellsa, Prescotta, W. C. Whitea i druge umjerenjake opitanju nadahnuÊa, a Crkva je, u strahu i nazadnog raspo-loæenja, otiπla tako daleko da je objavila udæbenik za adven-tistiËke koledæe pod pokroviteljstvom Generalne konferen-cije i izriËito porekla umjeren stav Ellen White o nadahnuÊumisli, zagovarajuÊi nepogreπivost i verbalno nadahnuÊe svakerijeËi.

Gubitak umjerenog stava o nadahnuÊu tijekom 1920--ih stvorila je Crkvi desetljeÊa teπkoÊa u tumaËenju Biblijei spisa Ellen White. TeπkoÊe koje su iz toga proiziπle uzro-kovale su ekstremizam, nerazumijevanje i prepiranje u ad-ventistiËkim redovima, a te su se pojave, naæalost, zadræalesve do danas.

S pozitivnog stajaliπta 1920-e su donijele oæivljavanjezanimanja za Kristovu pravednost i spasenje po Njemu. Oso-bito utjecajne bile su knjige Daniellsa Christ Our Right-eousness (1926.), Prescotta Doctrine of Christ (1920.) iSaviour of the World (1929.), MacGuirea His Cross andMine (1927.) i Life of Victory (1924.) te LeRoya FroomaComing of the Comforter (1928.).

NezapamÊen rast adventistiËke misijeDvojica crkvenih voa, najviπe usmjerenih prema misiji,

obnaπali su dvije najviπe duænosti u prva tri desetljeÊa dva-desetog stoljeÊa. A. G. Daniells sluæio je kao predsjednikGeneralne konferencije od 1901. do 1922. godine, a zatimjoπ Ëetiri godine kao njezin tajnik. William A. Spicer bioje tajnik od 1903. do 1922. godine, a predsjednik od 1922.



do 1930. Duænost predsjednika nesumnjivo je vaæna za odre-ivanje smjernica, ali u adventizmu je duænost tajnika jed-nako vaæna za svjetsku misiju buduÊi da je taj ured preuzeofunkciju crkvenog Odbora za inozemnu misiju 1903. godine.Spicer i Daniells nisu samo bili sposobni voe, veÊ su bilii posveÊeni misiji i propovijedanju treÊe aneoske vijesti“svakom narodu i plemenu, jeziku i puku”.

Teπko je shvatiti veliËinu promjena u adventistiËkojmisijskoj evangelizaciji, ali ovaj grafiËki prikaz koji pokazujerast broja adventistiËkih misija trebao bi nam pomoÊi dacijenimo πirenje koje je Crkvu poËelo pretvarati iz sjeverno-ameriËkog u svjetski pokret.

LetimiËan pogled na grafiËki prikaz br. 1 upuÊuje nanekoliko zakljuËaka. Jedan je nedostatak misijske djelatnostiprije 1890. godine. Drugi je, kao πto smo primijetili u petompoglavlju, presudna vaænost 1890-ih kao desetljeÊa u kojem

GrafiËki prikaz br. 1

©irenje misije KrπÊanske adventistiËke crkve

Bro

j m

isija

Krπ

Êan

ske

adve

nti

stiË

ke c

rkve

280

260

240

220

200

180

160

140

120

100

80

60

40

20

0

270

153

87

42

88

1880 1890 1900 1910 1920 1930

137

je adventizam shvatio svoju svjetsku misiju i odluËio jeprovesti.

TreÊe πto treba primijetiti jest da ovo razumijevanje iodluËnost nije sagorjela tijekom 1890-ih. Naprotiv, πirenjeiz devedesetih godina nesmiljeno se nastavilo tijekom Da-niellsovog i Spicerovog mandata. A ovo stalno πirenje usvijet nije samo promijenilo zemljopisne granice Crkve, veÊje sve viπe mijenjalo narav samog adventizma. Tablica br.1 pomaæe nam u razumijevanju nekih vaænih podruËja ovepromjene.

Tablica br. 1

Rast KrπÊanske adventistiËke crkve po desetljeÊima


Godina Evaneoski Evaneoski Crkve u Crkve »lanstvo »lanstvoradnici u radnici Sjevernoj izvan Sj. u Sj. izvan Sj.Sjevernoj izvan Sj. Americi Amerike Sjeverne Amerike

Americi Amerike

1863. 30 — 125 — 3.500 —1870. 72 — 179 — 5.440 401880. 255 5 615 25 14.984 5861890. 355 56 930 86 27.031 2.6801900. 1.019 481 1.554 338 63.335 12.4321910. 2.326 2.020 1.917 852 66.294 38.2321920. 2.619 4.336 2.217 2.324 95.877 89.5731930. 2.509 8.479 2.227 4.514 120.560 193.6931940. 3.001 10.578 2.624 6.300 185.788 318.9641950. 5.588 12.371 2.878 7.359 250.939 505.773

Pregled tablice br. 1 ne upuÊuje samo na stalni rast,veÊ i na Ëinjenicu da su 1890-e i 1920-e posebno zanimljive.1890-e, kao πto smo veÊ primijetili, bile su desetljeÊe kadje Crkva poËela propovijedati vijest o vremenu suda kao“svjedoËanstvo svim narodima”. Sredinom 1920-ih Crkvaje dosegnula toËku kad je imala viπe Ëlanova izvan SjeverneAmerike nego u njoj. Crkva nije samo propovijedala di-


ljem svijeta, veÊ je postajala meunarodna crkva. Ovaj seproces nastavlja i u dvadeset prvom stoljeÊu. Sve poslje-dice internacionalizacije adventizma, kao πto Êemo vidjetiu posljednjem poglavlju, tek se trebaju oËitovati u Crkvikoja je i dalje jedna od najbræe rastuÊih vjerskih tijela usvijetu.

Neke posljedice internacionalizacije veÊ su postale oËitena poËetku dvadesetog stoljeÊa. Jedna je bila πirenje do-maÊe baze za slanje misionara u inozemstvo. Premda seova zamisao poËela provoditi veÊ u devetnaestom stoljeÊu,Daniells je svjesno nastojao dodatno razviti adventizam uNjemaËkoj, Engleskoj i Australiji kako bi ojaËao njihovevlastite snage za dodatno πirenje.

Prva desetljeÊa dvadesetog stoljeÊa bila su svjedok kakoCrkva u NjemaËkoj, pod vodstvom Louisa R. Conradija,krËi put adventizmu na Srednjem istoku i u istoËnoj Africi.Australski misionari u meuvremenu su brzo πirili vijestdiljem veÊeg dijela Juænog Pacifika. Britanski adventizam,s nacionalnim imperijem i snaæno razvijenom misionarskomtradicijom, brzo je djelovao presaujuÊi adventizam u mnogedijelove svijeta. Kako je stoljeÊe odmicalo, bilo je sve viπemisija u razvijenim i nerazvijenim zemljama koje su pre-rastale u samostalne konferencije, a ove su opet mogle dje-lovati kao baze za daljnje misijske dosege.

Velikoduπno darivanje desetine i razliËitih misijskih da-rova te godiπnja kampanja prikupljanja novca za misiju po-dupirala je ambiciozan evangelizacijski program Crkve.Crkva je otpoËela s “Harvest Ingathering” tijekom 1900-ih kako bi neadventistima pruæila moguÊnost sudjelovanjau adventistiËkim projektima.

Adventizam je, naravno, πirio svoje zdravstveno, obra-zovno i nakladniËko djelo gotovo posvuda gdje se naπao.Institucijska baza Crkve πirila se u skladu sa πirenjem sa-me Crkve.

139

AdventistiËki kolporteri, prodavaËi knjiga od vrata dovrata, u mnogim su zemljama postali ulazna vrata za trianeoske vijesti. Usvajanje novih tehnika u podruËju komu-nikacija i transporta takoer je ubrzalo πirenje adventizma.

U skladu s tradicijom masovnih komunikacija JoshueV. Himesa, H. M. S. Richards je uvidio velike moguÊnostiradija za πirenje adventistiËke vijesti. On je 1930. godineotpoËeo s emisijom The Tabernacle of the Air na radijskojpostaji KGER u Long Beachu u Kaliforniji. Richardsovaemisija, poslije preimenovana u Voice of Prophecy, bila jejedna od prvih vjerskih emisija emitirana na nacionalnojradijskoj mreæi.

U svijetu u kojem je televizija bila joπ nov i neiskuπanmedij za komunikacije, emisija Williama Fagala Faith forToday prvi put je emitirana 21. svibnja 1950. 1950-ih je iGeorge Vandeman otpoËeo s televizijskom emisijom It IsWritten. Uspjeh Richardsa, Fagala i Vandemana uskoro supotaknuli adventiste da uporabe radio i televiziju u dru-gim zemljama.

PoËetkom 1990-ih Crkva je osnovala snaæne radiopo-staje u raznim dijelovima svijeta s namjerom da tri ane-oske vijesti obuhvate cijeli svijet. Krajem devedesetih Crkvaje uπla u strateπka podruËja za evangelizaciju kao πto suinternet i razvoj svjetske satelitske komunikacijske mreæes downlink lokacijama na tisuÊama mjesta. Sve moguÊnostii rezultate AdventistiËkog svjetskog radija te kreativne upo-rabe raËunalne i satelitske tehnologije tek treba sagledati.

AdventistiËki misionari bili su gorljivi korisnici napretkau prijevozu. Posebno su zanimljivi njihovi misijski brodovi.VeÊ smo spomenuli J. E. Whitea i njegovo inovativnu upo-rabu broda Morning Star na ameriËkom Jugu sredinom 1890--ih, ali njemu je prethodio joπ pustolovniji pothvat. 1890.Crkva je porinula brod Pitcairn za πirenje djela na otocimaJuænog Pacifika.



Ipak, nema sumnje da su adventistiËki misijski brodo-vi najviπe koriπteni za poËetak zdravstvenog djela. 1930.godine, pod nadahnuÊem Lea B. Halliwella, predsjednikamisije u Donjoj Amazoniji, Crkva je sagradila prvu brodi-cu. Luzeiro, imenovan 1931. godine, osiguravao je zdrav-stvene usluge i nosio adventistiËku poruku narodima kojiæive duæ obala rijeke Amazone i njezinih pritoka. Luzeiroje bio prvi od brojnih takvih brodica u Brazilu i u drugimzemljama. Adventisti su tijekom 1950-ih poËeli rabiti i avioneu sliËne svrhe.

Sredinom 1950-ih adventizam je doista bio svjetska cr-kva. Njezin misijski program uspio je iznad svih oËekivanja.Ovo razdoblje bilo je takoer svjedok πirenja adventizmameu veÊinskim i manjinskim stanovniπtvom SjedinjenihAmeriËkih Dræava. Sad Êemo se okrenuti znaËajnom rastumeu najveÊom rasnom manjinom u Sjevernoj Americi.

Sazrijevanje adventizma meu ameriËkimstanovniπtvom afriËkog podrijetla

Vaæna sjevernoameriËka “misija” koja se viπe integri-rala u adventizam tijekom dvadesetog stoljeÊa zahvaljujuÊicrkvenom djelovanju bila je ameriËko stanovniπtvo s afriË-kom baπtinom. Meutim, ovaj proces nije bio brz, a rezul-tati u poËetku nisu bili vidljivi sami po sebi.

Naæalost, u veÊini krπÊana prilikom obraÊenja nisu sa-svim iskorijenjene rasne predrasude kao ni drugi grijesi.Crkvama koje djeluju u svojoj druπtvenoj sredini takoernije jednostavno prevladati rasne napetosti utkane u kultu-ru. Stoga je æalosno, ali ne i iznenaujuÊe, πto su i adventistiimali svoje rasne ærtve kako je broj crnaËkih vjernika uCrkvi rastao. Jedna od prvih bio je L. C. Sheafe. Sheafeje zauzimao istaknuto mjesto u adventistiËkim krugovimau kasnim 1890-im kao Ëest govornik na zasjedanjima Ge-

141

neralne konferencije veÊim dijelom tog desetljeÊa.Meutim, 1907. godine Sheafe, pastor Narodne krπÊan-

ske adventistiËke crkve u Washingtonu, napustio je Crkvuzajedno sa svim svojim vjernicima. Rasna diskriminacijabila je dio razloga. KoristeÊi se situacijom, A. T. Jones jedoπao iz Battle Creeka da raspiri vatru nezadovoljstva. Schea-fe je zatim, zajedno s Jonesom, nastojao odvojiti crnaËkecrkve i u drugim dijelovima zemlje.

Dvije godine poslije, moæda kao odgovor na Sheafeovprebjeg, Generalna konferencija je osnovala Sjevernoame-riËki odjel za Crnce da se brine za probleme crnaËkih adven-tista. Prva tri tajnika ovog odjela bili su, kao πto smo moædaoËekivali, bijelci. Meutim, to se promijenilo 1918. godinekad je daroviti crnaËki odvjetnik imenom William H. Greenpostao tajnik obnaπajuÊi ovu duænost do svoje smrti 1928.godine. Pod vodstvom Greena djelo meu ameriËkim stanov-niπtvom afriËkog podrijetla napredovalo je usprkos daljnjojdiskriminaciji.

Iste godine veÊina istaknutih crnaËkih pastora zahtije-vala je crnaËke konferencije. Odvojene organizacije, tvr-dili su, unaprijedit Êe djelo meu ameriËkim stanovniπtvomafriËkog podrijetla. VeÊina bjelaËkih voa ovaj prijedlog nijesmatrala posebno dobrim te je proπlo joπ desetljeÊe i polprije nego πto su crne konferencije postale stvarnost. GeorgeE. Peters i Frank L. Peterson u meuvremenu su vodili Sje-vernoameriËki odjel za Crnce.

Posljednja kampanja za osnivanje crnaËkih konferencijavoena je poËetkom 1940-ih. Predvodili su je visokoobrazo-vani Ëlanovi mjesne crkve Ephesus u Washingtonu. Smje-πtena u blizini svjetske uprave Crkve, Ëlanovima mjesnecrkve u Washinghtonu bilo je teπko zanemariti svoj podre-eni rasni status nasuprot statusu u Crkvi. Svoju djecu nisumogli upisivati u Washington Missionary College i nisu smje-li jesti u blagovaonici Generalne konferencije.



Kriza je dosegla vrhunac u jesen 1943. godine kad jeWashington Adventist Sanatorium naredio da Lucy Byard,adventistiËka Crnkinja blijede boje koæe, prijee u druguustanovu nakon πto je bolnica saznala za njezin rasni iden-titet. Zbog niza odgoda prilikom selidbe u bolnicu Freed-men, ona je umrla od upale pluÊa. Razbjeπnjela crnaËkaadventistiËka zajednica smatrala je smrt ge Byard muËeni-πtvom zbog politike rasne netrpeljivosti.

Ovi su dogaaji uzrokovali emotivnu raspravu meuadventistiËkim voama o tome kako najbolje ispuniti potrebecrnaËkih adventista, a sve viπe voa bilo je uvjereno datreba udovoljiti æelji crnaËkih adventista za vlastitim konfe-rencijama. U travnju 1944. na proljetnom zasjedanju Gene-ralne konferencije izglasovano je osnivanje crnaËkih konfe-rencija. 1. sijeËnja 1945. konferencija Lake Region postalaje prva crnaËka konferencija u Sjevernoj Americi. Ubrzoje uslijedilo osnivanje drugih “regionalnih” konferencija.

CrnaËki vjernici tvrdili su da Êe rad meu njihovometniËkom skupinom biti daleko uspjeπniji ako ga budu obav-ljali ljudi iste rase. BrojËani rast crnaËkih adventista odosnivanja crnaËkih konferencija izgleda da obilno podupireovaj koncept. 1944. godine broj crnaËkih vjernika popeose na 17.000 ili osam posto ukupnog Ëlanstva Sjevernoame-riËke divizije. Sredinom 1997. godine broj crnih ËlanovapoveÊao se na 262.000 ili 30% ukupnog Ëlanstva. DrugimrijeËima, otkad radom meu sjevernoameriËkim Crncimaupravljaju Crnci, afroameriËki segment Crkve rastao je go-tovo Ëetiri puta bræe od ostatka divizijskog Ëlanstva.

1950-ih i 1960-ih sjevernoameriËki Crnci sve viπe ob-naπaju duænosti u Generalnoj konferenciji. Nema sumnjeda je utjecaj pokreta za graanska prava u πirem kulturnomokruæenju poËetkom 1960-ih ubrzao ovaj proces. 1962. go-dine Frank L. Peterson postao je prvi Afroamerikanac do-predsjednik Generalne konferencije. Crkva je tijekom 1960-

143

-ih progovorila i protiv rasne diskriminacije u crkvenim usta-novama.

Krajem 1960-ih i poËetkom 1970-ih iznesen je prijedlogza stvaranje crnaËkih unija konferencija u Sjevernoj Ame-rici. Meutim, naposljetku je odluËeno da umjesto stvaranjacrnaËkih unija treba dati viπe utjecaja crnaËkim voama uCrkvi birajuÊi crnaËke administratore za neke duænosti upostojeÊim unijama konferencija. CrnaËki predstavnici tako-er su dobili mjesta u odborima. Isti dogovor postignut jei s rastuÊom latinoameriËkom populacijom u Sjevernoj Ame-rici kako bi se osigurao i njihov glas na svim razinama.

Crkva u Sjevernoj Americi bila je do 1980-ih svjedokbiranja Crnaca za vodeÊe sluæbe o kojima se nije mogloni sanjati u 1950-im ili Ëak 1960-im godinama. Tako je,na primjer, Charles E. Bradford bio predsjednik Sjevernoa-meriËke divizije, Robert H. Carter sluæio je kao predsjed-nik Unije Lake, a Calvin Rock je bio glavni dopredsjednikCrkve u cijelom svijetu.

Neki se i dalje pitaju treba li Crkva imati odvojene kon-ferencije na rasnoj osnovi. Calvin Rock istiËe da sve unijenemaju odvojene konferencije, a u onima koje ih imaju nemarasne podijeljenosti. ToËnije, neke regionalne konferencijeimaju pastore bijelce, a bjelaËke konferencije imaju pastorei administratore Crnce. Rockov argument je da regionalnekonferencije trebaju ostati ako pridonose uspjeπnijem evan-geliziranju svijeta. S druge strane, kao πto smo veÊ primijetili,u mnogim podruËjima “rasno razgraniËenje” se gubi kadje u pitanju pohaanje crkve i Ëak vodstvo. To, naravno,ne znaËi da je ideal ostvaren ili da su sve napetosti nestale.

S daljnjom internacionalizacijom Crkve u razdobljunakon 1955. godine trend rasta svjetskog adventizma iz-meu 1910. i 1950. nastavlja se. BrojËani rast Crkve sliËanonome meu Crncima u Sjevernoj Americi zapaæa se di-ljem svijeta, ali i u drugim etniËkim skupinama u Sjedinjenim



AmeriËkim Dræavama, a bijelci iz Sjeverne Amerike, Eu-rope i drugih dijelova svijeta sve viπe vodeÊih mjesta prepuπ-taju domaÊem osoblju. Adventizam se u prvoj polovici dva-desetog stoljeÊa proπirio svijetom, a u drugoj polovici jeuËinio goleme korake prema istinskom meunarodno inte-griranom crkvenom tijelu.

Za one koji æele saznati viπeKnight, George R., Meeting Ellen White, str. 78—87.Land, Gary, ur., Adventism in America, str. 113—170.Reynolds, Louis B., We Have Tomorrow, str. 292—357.Schwartz, Richard W., Light Bearers to the Remnant, str. 333—629.Weeks, Howard B., Adventist Evangelism in the Twentieth Century,

Washington, D. C.: Review and Herald, 1969., str. 11—245.White, Arthur L., Ellen G. White, sv. 6, str. 302—448.

145

8. poglavlje

Izazovi i moguÊnostisazrijevanja (1955.—)

Dobro je poznata Ëinjenica da svatko u æivotu pro-lazi kroz ciklus koji poËinje s ranim djetinjstvom,nastavlja je s kratkim razdobljem adolescencije i

krepke mladosti da bi se stao usporavati u srednjim godi-nama. Ako osoba æivi dovoljno dugo, naposljetku Êe se su-oËiti s mentalnim i fiziËkim propadanjem u starosti.

Ipak, manje je poznato da organizacije, ukljuËujuÊi icrkve, prolaze kroz sliËne procese starenja. Adventizam nijeumaknuo ovoj dinamici. On je proπao kroz rano djetinjstvoizmeu 1844. i 1863. godine, a adolescenciju od 1863. do1901. godine. Do 1901. godine dosegnuo je, reËeno socioloπ-kim jezikom, etapu najveÊe uËinkovitosti. Naæalost, stadijinakon ovoga nisu najugodniji za Crkvu kao ni za pojedinca.Obiljeæava ih institucionalizam koji je sam sebi cilj, biro-kracija i nefunkcionalnost.

Meutim, dobra vijest je da, za razliku od pojedinaca,Ëiji je æivotni ciklus bioloπki odreen, druπtvene organiza-cije ne moraju nuæno proÊi degenerativne dijelove ovog ci-klusa. Alternativa je stalno buenje i obnova. Za Crkvu toznaËi dvoje: (1) uvijek imati na umu svoju misiju i (2) oËu-vati volju za restrukturiranjem i reformom organizacija i


ustanova kako bi se oËuvala funkcionalnost ovih tijela uostvarivanju crkvene misije.

U πestom poglavlju vidjeli smo kako su se provodilepromjene i restrukturiranje poËetkom 1900-tih kad se Cr-kva suoËavala s izazovom izrastanja u svjetsku crkvu s go-tovo 80.000 Ëlanova. Njezin prvobitni ustroj i neke ustanovepostale su nefunkcionalne i nesposobne da ostvare prvobitneciljeve na najuËinkovitiji naËin.

Adventizam na pragu dvadeset prvog stoljeÊa s viπe od10 milijuna Ëlanova stoji na sliËnom raskriæju. Ovo poglavljetvrdi da je adventizam dosegnuo crkvenu zrelost sredinom1950-ih te da se Crkva nakon gotovo pola stoljeÊa zrelostitreba svjesno reformirati i steÊi novu snagu. Alternativa jesuoËavanje s moguÊnoπÊu podlijeganja prijetnjama institucio-nalizacije, posvjetovljenja i neuËinkovitosti. Takva je sud-bina organizacija koje se odbijaju baviti problemima nastalimzbog neobiËnog uspjeha u prethodnim stadijima razvoja.

Napredak i postignuÊa adventizma tijekom ranih godinadvadesetog stoljeÊa bili su iznimni. Ovaj se uspjeh nastaviosve do danas, ali je doveo Crkvu do toËke kad ona svjesnomora odluËiti hrabro djelovati kao πto je to uËinila 1860--ih i u prvom desetljeÊu dvadesetog stoljeÊa, mijenjati seporadi daljnjeg napretka u promijenjenim uvjetima.

Adventizam je, kao πto Êemo vidjeti, razvio prodorne,nove misijske strategije, ali Crkva se takoer suoËava svelikim izazovima i problemima. SreÊom, ona nema samoprobleme, veÊ i nezapamÊene moguÊnosti ako voe i Ëlanovibudu voljni djelovati predano i s jedinstvenom vizijom, πtosu bila obiljeæja prijaπnjih vodstava pokreta.

SazrijevanjeDo sredine 1950-ih nekoliko je znakova upuÊivalo na

zakljuËak da je KrπÊanska adventistiËka crkva sazrela kao

147

crkva. Jedan je bio i priznanje utjecajnih voa evaneos-kih krπÊana da je Crkva doista evaneoska, krπÊanska sku-pina.

Nakon prividne propasti mileritskog pokreta 1840-ihveÊina protestanata sumnjiËavo je promatrala adventiste. »i-njenica da su Ellen White proglasili suvremenom proroËi-com te agresivno propovijedali trajnu obvezu vrπenja Desetzapovijedi, ukljuËujuÊi i sedmi dan subotu, pogorπalo je pro-blem. PoËetkom dvadesetog stoljeÊa veÊina protestanata sma-trala je adventiste sljedbom koju treba izbjegavati zbog krivo-vjernih glediπta. Mnogi su adventiste uvrstili meu nekrπ-Êane zajedno s Jehovinim svjedocima, mormonima i Chris-tian Science.

Ovo glediπte se promijenilo sredinom 1950-ih kao rezul-tat niza teoloπkih susreta nekih adventistiËkih voa s dvaistaknuta evaneoska krπÊanina. Jedan je bio Donald GreyBarnhouse, urednik Ëasopisa Eternity. Drugi je bio WalterMartin, struËnjak za nekrπÊanske kultove kojeg je nakladniË-ka kuÊa Zondervan zaduæila da napiπe knjigu o adventistima.

Barnhouse i Martin su, na svoje iznenaenje, zakljuËilida adventisti ne nauËavaju neka krivovjerja, ukljuËujuÊi ispasenje djelima, πto su im drugi pripisivali. Premda se oviznanstvenici, evaneoski krπÊani, nisu sloæili sa svim sadr-æajima adventistiËke teologije, oni su ipak zakljuËili da ad-ventisti nisu sektaπi. Umjesto toga oni su evaneoski krπÊanikoji zasluæuju da ih se takvima javno prizna.

Barnhouse je zbog toga pruæio ruku zajedniπtva adven-tistima u rujanskom izdanju Ëasopisa Eternity 1956. godine,a Martin je napisao korisnu knjigu pod naslovom The TruthAbout Seventh-day Adventism (1960.). Crkva je u meuvre-menu objavila knjigu Questions on Doctrine (1957.) kaoodgovor na pitanja evaneoskih krπÊana.

Od tog trenutka adventisti imaju mnogo bolji odnos saπirom krπÊanskom zajednicom. Jedna æalosna posljedica ovog

IZAZOVI I MOGU∆NOSTI SAZRIJEVANJA (1955.—)


priznanja jest podjela adventistiËke javnosti u ocjeni je liovakvo priznanje korak naprijed ili nazad u osebujnoj mi-siji Crkve.

Razvoj crkvenih sveuËiliπta krajem 1950-ih i poËetkom1960-ih bio je drugi znak adventistiËkog sazrijevanja. Ovajje korak zapravo poËeo u ranim 1930-im kad je Crkva ko-naËno prihvatila Ëinjenicu da Êe njezini profesori na kole-dæima morati steÊi akademske titule ako æelimo da suvre-meni svijet prizna diplome adventistiËkih koledæa. Ova spo-znaja dovela je do osnivanja Advanced Bible School 1934.godine. Krajem 1930-ih ova ustanova preimenovana je uSeventh-day Adventist Theological Seminary i smjeπtenau upravu Generalne konferencije u Takoma Parku, u Mary-landu. Veliki korak poduzet je na jesenskom zasjedanju Iz-vrπnog odbora Generalne konferencije 1956. godine, kadje odluËeno da se osnuje institucija na sveuËiliπnoj razini.SljedeÊe godine otvoreno je SveuËiliπte Potomac (od miljanazvano PU) a sastojalo se od teoloπkog fakulteta i novoos-novanog poslijediplomskog studija. Generalna konferenci-ja izglasovala je 1958. godine preseljenje ove ustanove uBerrien Springs u Michiganu, gdje je zdruæivanjem s Emma-nuel Missionary Collegeom nastalo SveuËiliπte Andrews.

U Kaliforniji je u meuvremenu, 1. srpnja 1961., crkveniMedical Evagelists College postao SveuËiliπte Loma Linda.I Andrews i Loma Linda razvili su se u 1970-im do takvogstupnja da su mogli ponuditi u potpunosti priznate akademskeprograme. Loma Linda je, naravno, obrazovala lijeËnike joπod 1914. godine.

Tijekom 1980-ih i 1990-ih osnovana su adventistiËkasveuËiliπta u mnogim dijelovima svijeta ukljuËujuÊi i zemljekao πto su Meksiko, NjemaËka, Kenija, Zimbabve, Argen-tina, Brazil, Koreja, Filipini i druge. Tako se mnoge crk-vene ustanove za visoko obrazovanje spremaju ponuditi iliveÊ nude magistarske i doktorske programe, Ëak i u podruË-

149

jima u koja su adventisti prvi put uπli kao u “primitivna”misijska polja prije svega nekoliko desetljeÊa.

TreÊi znak adventistiËkog sazrijevanja je dosljednija in-ternacionalizacija Crkve nego u proπlosti. InternacionalizacijadjelomiËno znaËi da “inozemni misionari” iz SjedinjenihAmeriËkih Dræava, Europe, Velike Britanije, Australije i Juæ-ne Afrike viπe ne upravljaju djelom u novijim poljima adven-tistiËkog rada. Umjesto toga Crkva je osposobila domaÊevoe u gotovo svakom podruËju svoje rasprostranjene misije.

Preseljenja uzrokovana Drugim svjetskim ratom potak-nula su donekle zamjenu “misionarskog” vodstva domaÊim.Ali duh nacionalizma koji se πirio svijetom od 1945. dokasnih 1960-ih uvelike je ubrzao ovaj proces. Posljedicaje da su administratori geografskih podruËja KrπÊanske ad-ventistiËke crkve sve do razine divizija Generalne konfe-rencije obiËno domicilni u odnosu na podruËje koje vode.To znaËi da Azijci vode djelo u Aziji, Afrikanci u Africi,a Latinoamerikanci u Juænoj i Srednjoj Americi. Voa svakesvjetske divizije istodobno je i dopredsjednik Generalne kon-ferencije. Osim toga, neke od najvaænijih duænosti u srediπ-njoj administraciji Generalne konferencije sada obnaπaju po-jedinci iz dijelova svijeta koji su joπ prije nekoliko godinaovisili o vodstvu iz Sjeverne Amerike ili Europe.

Ova vrsta internacionalizacije ne moæe se usporediti s“misionarskim” mentalitetom koji je uvelike vladao tijekom1950-ih i 1960-ih. Dosad nezabiljeæen rast u gotovo svimpodruËjima svjetskog adventizma pratio je nacionalizacijuvodstva. Tako je drugi vid crkvene internacionalizacije brzporast u samom broju sljedbenika. Tablica br. 2 prikazujebroj Ëlanova u pojedinim svjetskim divizijama do 1. sijeËnja1999.

Drugi znak sve veÊe internacionalizacije Crkve je raz-mjena “misionara” meu divizijama. Prije nekoliko godinabiti misionar znaËilo je iÊi kao Europljanin ili Sjevernoa-



merikanac u neke nekrπÊanske ili neprotestantske, moædavrlo primitivne zemlje, a na poËetku dvadeset prvog stoljeÊato podrazumijeva rad izvan vlastite domovine. Tako Afrika,Azija, Indija i Latinska Amerika πalju “misionare” u Europui Sjedinjene AmeriËke Dræave ili vrπe meusobnu razmje-nu. Naravno, Europljani, Australci, Britanci ili Amerikancijoπ uvijek sluæe u drugim zemljama, ali to je sada dalekoviπe dvosmjerna ulica nego πto je bila prije.

“Po cijelom svijetu” postala je poznata fraza u adventis-tiËkoj misijskoj terminologiji. BuduÊi da Crkva svoju misijupromatra iz globalne perspektive i buduÊi da ljudi iz cijelogsvijeta sluæe u drugim zemljama, izraz interdivizijski djelatnikprikladnije opisuje osobe koje rade za Crkvu u podruËji-ma izvan svoje domovine nego rijeË misionar.

Moæda je najdojmljiviji opis internacionalizacije CrkvesljedeÊi grafiËki prikaz. Prikaz br. 2 pokazuje da je nekadaπ-nja sjevernoameriËka vjera postala svjetski pokret, a da jeËlanstvo SjevernoameriËke divizije tek njegov djeliÊ.

»etvrti pokazatelj crkvenog sazrijevanja je veliËina. Cr-kva je tijekom 1998. godine premaπila brojku od 10 milijunaËlanova. 31. prosinca 1997. Crkva je zapoπljavala 153.617evaneoskih i administrativnih djelatnika, a te je godine

AfriËko-indijskoceanska divizija 1.297.398

IstoËnoafriËka divizija 1.710.862

Euro-afriËka divizija 498.721

Euro-azijska divizija 131.445

InterameriËka divizija 1.817.431

SjevernoameriËka divizija 891.176

Sjeverna azijsko-pacifiËka divizija 427.955

Tablica br. 2

Broj adventista u pojedinim svjetskim divizijamado 1. sijeËnja 1999.

JuænoameriËka divizija 1.581.227

JuænopacifiËka divizija 317.560

Juænoazijska divizija 290.209

Juæna azijsko-pacifiËka divizija 1.038.190

Transeuropska divizija 85.847

Pridruæena polja 75.393

Ukupno: 10.163.414

151

djelovanje Crkve bilo poduprto desetinom i darovima veÊimod 1,5 milijardu ameriËkih dolara. Ova brojka ne obuhvaÊafondove crkvenih institucija.

Adventisti su, kao πto je veÊ spomenuto, osnovali usta-nove posvuda u svijetu. PoËetkom 1998. godine Crkva jeupravljala sa 159 bolnica i sanatorija, 118 domova za umirov-ljenike i sirotiπta i 306 klinika i dispanzera. Osim toga Crkvaje vlasnik 89 koledæa i sveuËiliπta, 963 srednje πkole i 4.364osnovne πkole. Ukupni broj upisanih uËenika i studenatana svim razinama bio je 961.948. Crkva takoer posjedujei upravlja s 56 nakladniËkih kuÊa.

KrπÊanska adventistiËka crkva nije samo premaπila i naj-smionije snove svojih utemeljitelja iz kasnih 1840-ih, veÊi je i dalje jedna od najbræe rastuÊih krπÊanskih skupina.GrafiËki prikaz br. 3 prikazuje krivulju rasta Crkve od 1863.do 1998. godine. Na temelju ovih brojki KrπÊanska adven-tistiËka crkva mogla bi do 2010. godine imati viπe od 20milijuna Ëlanova.



Rasprostranjenost Ëlanstva KrπÊanske adventistiËkecrkve u odnosu na Sjevernu Ameriku

Postotci

LegendaSjeverna Amerika %Izvan Sj. Amerike %

100

90

80

70

60

50

40

30

20

10

0


Misija sa svjesnim namjeramaU prethodnim poglavljima primijetili smo da se za prve

adventiste nipoπto ne moæe reÊi da su bili oduπevljeni mi-sionari. PoËevπi s protumisijskom filozofijom, oni su poslijepasivno dopustili da smjer razvoja njihove misije slijedi vod-stvo onih koji su u drugim zemljama Ëitali adventistiËkuliteraturu i onda zatraæili posjet crkvenih predstavnika. Dru-gim rijeËima, nisu imali svjestan plan za sustavno evangeli-ziranje svijeta.

To se poËelo mijenjati u 1890-im i u prvoj polovicidvadesetog stoljeÊa, ali najveÊi se pomak prema svjesnomplaniranju dogodio kad je 1966. godine Katedri za teolo-giju pri SveuËiliπtu Andrews dodan i Institut za svjetskumisiju KrπÊanske adventistiËke crkve. Odjel za svjetsku mi-siju nudi predmete u vezi sa svjetskom misijom, dok Institut


Krivulja rasta KrπÊanske adventistiËke crkveod 1863. do 1998. godine

(Ëlanstvo u milijunima)

153

priprema muπkarce i æene za interkulturalnu sluæbu takoπto povremeno odræava posebne sastanke za nove misio-nare. Druge funkcije Instituta jesu istraæivanje i objavljivanjepublikacija o razliËitim sadræajima misije i rasta Crkve, savje-todavna sluæba o misijskom djelovanju te planiranje i odr-æavanje seminara i radionica o misiji i rastu Crkve u svimkulturama.

Jedna od najoËitijih posljedica veÊe svijesti o potrebiza sustavnim planiranjem svjetske misije vidjela se 1990.godine, kad je na zasjedanju Generalne konferencije zaËetaglobalna misija. Globalna misija oznaËava svjestan pomaku adventistiËkoj misiologiji dok Crkva nastoji izvrπiti svojuzadaÊu propovijedanja tri aneoske vijesti “svakom naro-du i plemenu, jeziku i puku”. Adventisti tradicionalno mjerenapredak svojeg misijskog djelovanja onim dijelom retkau kojem se govori o “narodu i plemenu”. Tako je poËetkom1998. godine KrπÊanska adventistiËka crkva djelovala u 205od 230 zemalja koje priznaju Ujedinjeni narodi. To zvuËidobro jer ukupan broj stanovnika u zemljama gdje nemacrkvene nazoËnosti iznosi samo 117.280.000 u svjetskoj po-pulaciji veÊoj od 6 milijardi.

Broj jezika kojima se adventisti sluæe u evangeliziranjutakoer je dojmljiv. 1998. godine broj jezika na kojima suse tiskale publikacije iznosio je 245, a na 735 jezika vrπilase pisana i usmena komunikacija.

Meutim, globalna misija je preusmjerila pogled Crkves ovih ugodnih statistika prema novom naËinu promatra-nja crkvene misijske odgovornosti. Umjesto usredotoËivanjana narode, globalna misija svraÊa pozornost na Ëinjenicuda adventistiËka misija treba dosegnuti “svako pleme, jeziki puk”. Ovakav pristup i nije tako utjeπan.

Istraæivanja pokazuju da je naπ planet 1990. godine imaooko 5.000 etniËkih i jeziËnih skupina od koji svaka imaprosjeËno milijun stanovnika. Adventisti imaju najmanje po



jednu crkvu meu 3.200 ovakvih skupina. To znaËi da uoko 1.800 skupina Crkva uopÊe nije nazoËna. U ovih 1.800skupina nalazi se viπe od dvije milijarde ljudi.

KrπÊanska adventistiËka crkva je, suoËena s takvim Ëi-njenicama, osjetila potrebu da otvori oËi za veliËinu zadaÊekoja stoji pred njom. Ona je prisiljena razmiπljati o crkve-noj zadaÊi u najteæim podruËjima, a ne samo u onima kojasu otvorena.

Cilj programa globalne misije pokrenute 1990. godinebio je “osigurati adventistiËku nazoËnost u svakoj od 1.800nedosegnutih skupina od po milijun stanovnika prije 2000.godine. To znaËi osnivanje najmanje jedne crkve svaki drugidan u ovim nedirnutim podruËjima iduÊih deset godina!”(Global Mission Insert, Adv. Rev., 5. srpnja 1990., str. 3)

Naravno, Ëak i ovaj cilj bio je samo poËetna toËka bu-duÊi da mi obraÊamo ljude Kristu osobno, a ne kao etniËkeskupine. S druge strane, bila je to poËetna toËka. Desetlje-Êe nakon poËetka globalne misije rezultati su zadovoljavajuÊi.Premda program nije ostvario svoj impresivni cilj, procjenepokazuju da je omjer nedosegnutih etniËkih skupina prepo-lovljen. Osim ovih procjena, sa sigurnoπÊu moæemo ustvr-diti da se KrπÊanska adventistiËka crkva poËela suoËavatisa svojom misijom svijetu svjesnije nego prije.

Crkva se ne brine samo o pukom evangeliziranju, veÊi o Kristovoj zapovijedi da hrani gladne i lijeËi bolesne.Stoga ona financira humanitarne programe kao πto su Adra(AdventistiËka agencija za pomoÊ i razvoj). Adra, djelujuÊiu cijelom svijetu, pomaæe pojedincima i zajednicama daosiguraju osnovne æivotne potrebe i osposobljava ih da po-stanu nezavisni. 1960. godine Crkva je razvila takozvaniPetodnevni plan za odvikavanje od puπenja (noviji nazivje Diπi slobodno) kako bi pomogla ljudima prestati puπiti.

Ovakvi humanitarni projekti nisu odvojeni od evangeliza-cije u najuæem smislu. Zapravo, crkvene humanitarne aktiv-

155

nosti Ëesto su poËetak adventistiËke evangelizacije buduÊida su ljudi Ëesto otvoreniji prema onima koji se za njih brinu.

Globalna misija tako rabi brojna sredstva, izravna i neiz-ravna, za ostvarenje svojeg cilja. Jedno od njih je stalnoπirenje AdventistiËkog svjetskog radija u pokuπaju da po-krije cijelu Zemlju trima aneoskim vijestima. Usporedo sovim naporima, druga polovina 1990-ih bila je svjedok upo-rabe internetske tehnologije od strane Crkve za πirenje svojeporuke i ozbiljnih nastojanja da se razvije satelitski i televi-zijski komunikacijski sustav s downlink jedinicama u lokal-nim zajednicama diljem svijeta. Tako je 1998. godine Crkvamogla istodobno doprijeti do tisuÊa mjesnih crkava na svimkontinentima. Ovakva tehnologija pruæa osnovu za globalneevangelizacijske programe kao πto su NET ’98 koji je bioemitiran na viπe od 40 jezika u viπe od 100 zemalja tijekomlistopada i studenog 1998.

Pad æeljezne zavjese takoer je pomogao adventistiË-koj evangelizaciji poËetkom devedesetih godina proπlog sto-ljeÊa. KrπÊanska adventistiËka crkva preuzela je inicijativui brzo osnovala teoloπki fakultet i nakladniËku kuÊu u Ru-siji. PoËetkom 1990-ih stotine adventistiËkih propovjednikai laika odræali su brojne evangelizacije u razliËitim dijelovimabivπeg Sovjetskog Saveza i drugim istoËnoeuropskim zem-ljama. Krajem desetljeÊa Crkva je znaËajno poveÊala Ëlanstvou mnogim bivπim komunistiËkim dræavama.

Sve u svemu uzbudljivo je biti adventist. Crkva predsobom ima neke od najveÊih izazova, ali, kao πto se moæeoËekivati, ona se suoËava i s nekim unutarnjim napetostima.

Izazovi s kojima se adventizam suoËavau dvadeset prvom stoljeÊu

Prirodno je oËekivati odreenu koliËinu nesklada u bilokojoj crkvi koja ima deset milijuna Ëlanova rasutih diljem



svijeta. To se dogaalo i u KrπÊanskoj adventistiËkoj crkviu proπlosti, a dogaa se i danas. Doktrina i kulturoloπkapozadina dva su podruËja u kojima Crkva proæivljava unu-tarnje napetosti na poËetku stoljeÊa.

Premda se adventisti πirom svijeta slaæu oko 27 temeljnihvjerovanja, rasprave, Ëak i povremena oπtra neslaganja na-stavljaju se u pitanjima kao πto je definiranje krπÊanskogsavrπenstva, Kristova ljudska narav tijekom utjelovljenja,narav opravdanja po vjeri, ispravni oblici bogoπtovlja, ulogaEllen White i neka pitanja u vezi s tumaËenjem nadahnutihspisa. Premda bi bilo lijepo ostvariti potpuno jedinstvo usvim teoloπkim pitanjima, ovaj ideal nikad nije bio dosegnutu povijesti adventizma kao ni πire krπÊanske Crkve.

Trebamo zamijetiti da pitanja oko kojih se adventisti slaæudaleko nadmaπuju, i brojem i vaænoπÊu, ona oko kojih sene slaæu. Osim toga, ako razliËite struje raspravljaju o razli-kama u Kristovom duhu ljubavi, moæe se oËekivati da Êepostupno postiÊi bolje teoloπko razumijevanje u buduÊnosti.

U osvit dvadeset prvog stoljeÊa kulturoloπko pitanje kojenajviπe podriva jedinstvo adventizma jest nacionalizam. Jedanod velikih izazova svjetskog adventizma bit Êe svoenjena zadovoljavajuÊu razinu prevlasti Sjeverne Amerike i Eu-rope uz istodoban brzi rast nekoliko crkvenih divizija u ma-nje razvijenim zemljama svijeta.

Drugo kulturoloπko pitanje koje podriva jedinstvo jestuloga æena u propovjedniËkoj sluæbi. U petom smo poglavljuzamijetili da su æene uvijek igrale odreenu ulogu u adven-tistiËkoj propovjedniËkoj sluæbi. Nekoliko njih bile su opu-nomoÊeni propovjednici u devetnaestom stoljeÊu, ali nijednaoËito nije bila sluæbeno rukopoloæena, premda je na zasje-danju Generalne konferencije 1881. godine ta moguÊnostrazmatrana u povoljnom svjetlu.

Pitanje rukopolaganja mirovalo je sve do 1970-ih i1980-ih, kad je veÊi broj æena poËeo sluæiti kao pastori ad-

157

ventistiËkih crkava. Otad se u Crkvi sve viπe raspravlja otom predmetu πto obostrano izaziva snaæne osjeÊaje. Tije-kom 1980-ih uËinjen je velik korak kad su mnoge crkve uSjedinjenim AmeriËkim Dræavama i drugim zemljama po-Ëele rukopolagati æene za starjeπine u mjesnim crkvama.Tijekom tog desetljeÊa neke æene-pastori krπtavale su noveËlanove.

S druge strane, Crkva je samo “prouËavala”, premdaenergiËno, pitanje rukopolaganja æena za propovjednike Evan-elja tijekom osamdesetih. Meutim, na zasjedanju Gene-ralne konferencije 1990. godine rukopolaganje je sluæbenouvrπteno na dnevni red. VeÊina zastupnika glasovala je protivovog prijedloga, a strane su se podijelile duæ kulturoloπkihcrta razdvajanja. VeÊina zastupnika iz Sjedinjenih AmeriË-kih Dræava i Zapadne Europe podupro je rukopolaganje æena,ali moÊan glasaËki blok koji zastupa Crkvu iz Juæne Ame-rike i afriËkih divizija nadmoÊno se usprotivio ovom prijed-logu.

Meutim, na zasjedanju 1990. godine priznato je pravo“odabranim” æenama-propovjednicima da vrπe obred vjen-Ëanja. Tako su 1990. godine adventistiËke æene-pastori i teo-rijski stekle pravo vrπenja svih bitnih funkcija rukopoloæenogpropovjednika, ali bez rukopoloæenja za sluæbu Evanelja.

Usprkos glasovanju iz 1990. godine, izgleda da u umo-vima mnogih Ëlanova pitanje rukopolaganja nije ni izblizarijeπeno. Ono je ponovno uvrπteno u dnevni red na zasjedanjuGeneralne konferencije 1995. godine kad je Sjevernoame-riËka divizija podnijela molbu da se divizijama koje to æeledopusti rukopolaganje æena za sluæbu propovijedanja Evan-elja u tim divizijama. Svjetska Crkva je glasovala protivove molbe.

Meutim, kao i pitanje ropstva i ljudskih prava, pitanjerukopolaganja æena vjerojatno neÊe nestati samo od sebebez obzira na to koliko puta se glasovalo. U pozadini ovog



osjetljivog problema su teæa pitanja na koja Crkva tek tre-ba odgovoriti. ©to, na primjer, znaËi biti svjetska crkva?Zahtjeva li to da svi dijelovi crkve moraju poπtovati istekulturoloπke norme ili postoji prostor za prilagodbu dokcrkva primjenjuje vjeËna naËela krπÊanstva na vrlo razliËitekulture i naËine razmiπljanja? Tako posljedice internacio-nalizacije imaju nekoliko strana s kojima se joπ nismo oz-biljno uhvatili u koπtac.

Osim doktrinarnih i kulturoloπkih napetosti, adventizamse na poËetku dvadeset prvog stoljeÊa suoËava s problemomustroja koji treba tako prilagoditi da ispuni potrebe, mo-guÊnosti i izazove koji su bili nezamislivi u vrijeme preus-troja 1901. i 1903. godine. Mi vidimo znakove da trebasmanjiti golemu crkvenu organizacijsku strukturu, dok neki(osobito u Sjevernoj Americi) dovode u pitanje adventis-tiËku hijerarhijsku strukturu i zahtijevaju kongregacijski us-troj. S druge strane mnogima se Ëini da je najzdraviji srednjiput izmeu ovih dviju krajnosti. Oni zagovaraju uËinko-vitu organizacijsku strukturu koja prihvaÊa najbolje inici-jative kao i sposobnost usmjeravanja snaga ujedinjene glo-balne Crkve na daljnje πirenje adventistiËke misije u svijetu.

Osim napetosti oko crkvene strukture, svi vjerski pokretibore se protiv kuπnje sekularizacije Ëlanstva i ustanova. Ob-nova i reforma na nekoliko razina vaæna su pitanja na sadaπ-njem adventistiËkom dnevnom redu. Kao 1861.—1863. i1901.—1903. godine, pomaci prema obnovi i reformi trebajuimati za cilj osposobljavanje Crkve kako bi postala funkcio-nalnija u propovijedanju poruke triju anela cijelom svijetu.

Drugi predmet zabrinutosti za mnoge adventiste na po-Ëetku dvadeset prvog stoljeÊa je pitanje odgode drugogaKristovog dolaska. Neki vjernici, zbunjeni, nastoje okrivitidruge (Ëesto voe) zbog Ëinjenice πto Krist joπ nije doπao.Drugi su, Ëini se, uspavani i ravnoduπni, dok neki æele pro-mijeniti ili odbaciti crkveno nauËavanje apokaliptiËkih pro-

159

roËanstava. Moæda je najraπireniji problem u vezi s drugimdolaskom, s kojim se suoËavaju mnogi adventisti, sklonostprema senzacionalizmu. Traæenje uzbuenja oni, izgleda,viπe vole nego Isusovu zapovijed da pozorno straæare, Ëekajui rade za kraljevstvo (vidi Matej 24,36-25,46). Crkva u dva-deset prvom stoljeÊu treba, kao i prvi uËenici, shvatiti πtoje Krist mislio kad je rekao: “Trgujte dok ne doem.” (Luka19,13 DF) Razvoj vjerovanja koja uravnoteæuju adventis-tiËku vjeru sa zdravim “trgovanjem” bit Êe trajan izazovsve do samog Kristovog dolaska.

BezgraniËne moguÊnostiU sadaπnjem adventizmu mi kao pojedinci moæemo birati

i usredotoËiti se na probleme ili moguÊnosti Crkve. Mi seu tome ne razlikujemo od naπih preteËa u 1840-im, 1880--im, 1950-im godinama ili u biblijska vremena.

Da su se James White, Joseph Bates, A. G. Daniells idrugi usredotoËili samo na probleme, danas ne bi bilo Krπ-Êanske adventistiËke crkve. Premda je vaæno odgovorno sesuoËiti s problemima, jednako je vaæno da to Ëinimo napozitivan i kreativan naËin, naËin koji izraæava vjeru Mojsija,Pavla, Luthera i adventistiËkih utemeljitelja.

Kako se bliæimo kraju ove kratke povijesti, æelim nagla-siti da je svatko od nas dio te povijesti. Povijest je viπeod neËega πto se dogodilo prije mnogo vremena; to je sadaπ-nja stvarnost i svatko od nas je njezin sudionik. Svi misvakodnevno donosimo odluke, igramo ulogu u ovoj stalnojdrami.

KrπÊansko razumijevanje povijesti nije cikliËno, veÊ line-arno. Povijest ovog planeta poËinje sa stvaranjem, a krajÊe mu biti prilikom drugog Kristovog dolaska. Adventistidosljedno vjeruju da oni igraju posebnu ulogu u tom do-gaaju dok kao Ëlanovi Crkve propovijedaju tri aneoske



vijesti iz Otkrivenja 14 “svakom narodu i plemenu, jezikui puku”. Odmah nakon propovijedanja ovih poruka iz Ot-krivenja dolazi velika “æetva” koja veÊ viπe od 150 godinapokreÊe adventiste. Stoga je adventizam uvijek bio pokretvjere i nade s vienjem bezgraniËnih moguÊnosti.

Ovo vienje nastavlja nositi adventistiËku poruku uudaljene kutove svijeta. Kao pojedinaËni Ëlanovi, svatko igrauzbudljivu ulogu u “svrπetku djela” dok “oËekujemo dola-zak dana Boæjega” (2. Petrova 3,12).

I dok se nastavljamo baviti zadaÊom KrπÊanske adven-tistiËke crkve, korisno je Ëesto se prisjeÊati rijeËi Ellen Whitekoja je napisala: “RazmatrajuÊi naπu proπlost... mogu reÊihvala Bogu! Kad vidimo πto je Gospodin uËinio, zapanjenasam i ispunjena pouzdanjem u Krista kao vou. Nemamose Ëega plaπiti u buduÊnosti ako ne zaboravimo put kojimnas je Gospodin vodio u proπlosti.” (LS 196)

Za one koji æele saznati viπeDybdahl, Jon L., Adventist Mission in the Twenty-first Century: The

Joys of Presenting Jesus to a Diverse World, Hagerstown, Md.:Review and Herald, 1999.

Johansson, William G., The Fragmenting of Adventism: Ten IssuesFacing the Church Today: Why the Next Five Years Are Crucial,Boise, Idaho: Pacific Press, 1995.

Knight, George R., The Fat Lady and the Kingdom, str. 15—53,129—166.

Knight, George R., Reading Ellen White: How to Understand andApply Her Writings, Hagerstown, Md.: Review and Herald, 1997.

Land, Gray, ur., Adventism in America, str. 144—146,151—154,171—190.

Schwartz, Richard W., Light Bearers to the Remnant, str. 333—629.Vyhmeister, Nancy, ur., Women in Ministry, str. 235—258,417—432.Weeks, Howard B., Adventist Evangelism in the Twentieth Century,

str. 246—309.

Documents

1 George R. Knight KRATKA POVIJEST KR'˘ANSKE …adventisti.info/knjige/Knight2.pdf · 2 KRATKA POVIJEST KR'˘ANSKE ADVENTISTI¨KE CRKVE Nakladnik ZNACI VREMENA 42243 Maru„evec,