1 Ellen G. White ISUSOVE USPOREDBEelenvajt.com/pdf/IsusoveUsp.pdf · 2020. 8. 25. · I. Isus Krist Ñ Biblijska egzegeza 430513055. 5 Predgovor Krist, Veliki uŁitelj, veliki dio

1

Ellen G. White

ISUSOVE USPOREDBE

2 Isusove usporedbe

NakladnikADVENTUS d.o.o.

Maruπevec 82, 42243 MaruπevecTel./faks: 042/771-223

e-mail: [email protected]

IzvornikChrist’s Object Lessons

Copyright Ÿ by Ellen G. White Publications

UrednikDragutin Matak

PrijevodMilan ©uπljiÊ

KazalaIvan –idara

LekturaMarijan MalaπiÊ

KorekturaLjiljana –idara, Darko FilËiÊ

NaslovnicaDejan OstojiÊ

PrijelomGENESIS, Zagreb

TisakTIPOMAT d.o.o.

3

Ellen G. White

ISUSOVEUSPOREDBE

ADVENTUSZagreb, 2003.

4 Isusove usporedbe

Ako nije drukËije naznaËeno, svi su biblijski tekstovinavedeni iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.

CIP — Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuËiliπna knjiænica — Zagreb

UDK 232.33

WHITE, Ellen GouldIsusove usporedbe / Ellen G. White ;

[prijevod Milan ©uπljiÊ]. — Maruπevec :Adventus, 2003.

Prijevod djela: Christ’s object lessons.

ISBN 953-7119-02-5

I. Isus Krist — Biblijska egzegeza

430513055

5

Predgovor

Krist, Veliki uËitelj, veliki dio svojih misli izrekao je dokje sa svojim uËenicima πetao breæuljcima i dolinama Pale-stine ili se odmarao na obalama jezera ili rijeka. U svojimusporedbama povezivao je boæansku istinu s obiËnim zbi-vanjima, s iskustvima pastira, graditelja ili ratara, putnika ikuÊanica. Poznate pojmove udruæivao je s istinski prekras-nim mislima — mislima o Boæjoj njeænoj skrbi za nas, o za-hvalnosti koju od nas s pravom oËekuje i o naπoj duænostida se brinemo jedni za druge. Ove pouke o boæanskoj mudro-sti i praktiËnim, svakidaπnjim istinama objavljivao je snaæ-no i dojmljivo.

U ovoj knjizi Njegove usporedbe iz æivota podijeljenesu po tematici i razraene. Knjiga je puna dragulja istine imnogim Êe Ëitateljima pomoÊi da svestranije upoznaju vri-jednost i znaËenje onoga Ëime su okruæeni u svojem svaki-daπnjem æivotu.

Mnoga izdanja ove knjige na izvornom i na mnogim svjet-skim jezicima pokazala su njezinu vrijednost i omiljenost.Nadamo se da Êe i ovo izdanje, prvo na naπem jeziku, poslu-æiti na blagoslov svim Ëitateljima i na lak i jednostavan na-Ëin upoznati ih s Kristovim naukom.

Nakladnik

(5)

6 Isusove usporedbe

7

Usporedbe kao naËin pouËavanja

U Kristovom naËinu pouËavanja uz pomoÊ usporedbi ot-krivamo isto naËelo kojim se rukovodio u cijelom svojemposlanju na Zemlji. Da bi nam pomogao upoznati se s Nje-govim karakterom i æivotom, On je uzeo naπu narav i bora-vio meu nama. Boæansko se objavilo u ljudskome; nevidlji-va slava u vidljivom ljudskom obliku. Ljudi su o nepoznato-me mogli uËiti na temelju poznatoga; nebesko se objavlji-valo preko zemaljskoga; Bog se objavio u liku Ëovjeka. Takoje bilo i u Isusovom naËinu pouËavanja; nepoznato je bilooslikano poznatim; boæanske istine zemaljskim pojavama skojima su ljudi bili dobro upoznati.

Pismo kaæe: “Sve je to Isus govorio narodu u usporedbamai niπta mu nije rekao bez usporedaba, da se ispuni proroË-ka rijeË: ‘U usporedbama Êu progovoriti: otkrit Êu sakrive-no od postanka svijeta.’” (Matej 13,34.35) Zemaljsko je pri-kazivano duhovnim; pojave u prirodi i æivotna iskustva Nje-govih sluπatelja povezivana su s istinama pisane RijeËi. Vo-deÊi ih tako od zemaljskoga kraljevstva u duhovno, Kristo-ve usporedbe postajale su karike u lancu istine koji sjedi-njuje Ëovjeka s Bogom, Zemlju s Nebom.

U svojem pouËavanju iz prirode Isus je govorio o onomeπto je sam svojim rukama stvorio, o onome πto ima kvali-tetu i silu koju mu je On sam darovao. U svojem prvobit-nom savrπenstvu, sve stvoreno je izraæavalo boæansku mu-drost. Adamu i Evi u njihovom edenskom domu priroda jebila “puna Boæje spoznaje”, prepuna boæanskih pouka. Mu-drost je progovarala oku i bila primana u srce jer su ljudirazgovarali s Bogom preko djela koja je On stvorio. Meutim,Ëim je sveti par prekrπio zakon Najviπega, sjaj s Boæjega licanapustio je lice prirode. Zemlja je sada pokvarena i uprljana

(7)

18

17

8 Isusove usporedbe

grijehom. Ali i u takvom pomraËenom stanju saËuvala jeveliki dio prijaπnje ljepote. Pouke koje nam pruæa nisu iz-brisane; kad se pravilno shvati, priroda svjedoËi o svojemStvoritelju.

U Kristovo doba ove su pouke bile zanemarene. Ljudinisu prepoznavali Boga u Njegovim djelima. Greπnost ljud-skog roda bacila je sjenku na Ëisto lice stvorenoga; i umje-sto da prikazuju Boga, Njegova djela postala su prepreka daGa upoznamo. Ljudi su “se klanjali i iskazivali πtovanje stvo-renju umjesto Stvoritelju”. Tako su i neznaboπci “postali is-prazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce po-tamnjelo” (Rimljanima 1,25.21). I u Izraelu je ljudski naukuzdizan umjesto Boæjeg. Ne samo pojave u prirodi, veÊ iobredna sluæba i sama Biblija — πto je trebalo objavljivatiBoga — postalo je tako izopaËeno da je sluæilo kao sredstvoda se Njega prikrije.

Krist se trudio da ukloni sve πto je prikrivalo istinu. Onje doπao ukloniti veo koji je grijeh bacio preko lica pri-rode, iznijeti na svjetlo duhovnu slavu koju su sva stvore-na djela morala odraæavati. Pouke iz prirode i Biblije Onje iznosio u novom svjetlu, pretvarajuÊi ih u novo otkrive-nje.

Isus bi ubrao prekrasni ljiljan i stavio ga u ruke djece imladih; i dok su gledali Njegovo mladalaËko lice, osvjeæenosunËevom svjetloπÊu s lica Njegovog Oca, pruæio bi im po-uku: “Promotrite poljske ljiljane (u jednostavnosti njihoveprirodne ljepote) kako rastu! Niti siju, niti æanju. A ja vamkaæem da se ni Salomon u svoj raskoπi svojoj nije zaodje-nuo kao jedan od njih.” Izrekao bi im zatim ljubazno obeÊanjei dao vaænu pouku: “Pa ako tako Bog odijeva poljsku travukoja danas jest, a veÊ se sutra baca u peÊ, zar neÊe mnogoradije vas, malovjerni?!”

Ove su rijeËi u propovijedi na Gori bile upuÊene i drugi-ma, a ne samo djeci i mladima. Bile su upuÊene mnoπtvu ukojemu je bilo muπkaraca i æena optereÊenih brigama i ne-voljama, nesretnih od razoËaranja i tuge. Isus je nastavio:“Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: ©to Êemo jesti, iliπto Êemo piti, ili u πto Êemo se obuÊi?! — to sve traæe pogani— jer zna Otac vaπ nebeski da vam je to sve potrebno.” Is-pruæivπi zatim ruke prema mnoπtvu oko sebe, rekao je: “Zato

19

9

najprije traæite kraljevstvo Boæje i njegovu pravednost, a toÊe vam se nadodati!” (Matej 6,28-33)

Tako je Isus protumaËio poruku koju je sam uputio prekoljiljana i trave u polju. On æeli da je i mi Ëitamo sa svakogljiljana i sa svake vlati trave. Njegove su rijeËi pune obeÊa-nja i uËvrπÊuju naπe povjerenje u Boga.

Tako je πiroko bilo Isusovo razumijevanje istine, tako sve-obuhvatan Njegov nauk, da se koristio svakom mijenom uprirodi da njome oslika istinu. Prizori na kojima je svakogadana poËivalo Ëovjekovo oko bili su povezivani s ponekomduhovnom istinom, i tako se priroda pojavljivala u uspored-bama koje je izgovarao veliki UËitelj.

U ranom dijelu svoje sluæbe Krist se obraÊao narodu ri-jeËima koje su bile tako jednostavne da su svi Njegovi slu-πatelji mogli shvatiti istine koje Êe ih uËiniti mudrima za spa-senje. Ali u mnogim srcima istina nije mogla pustiti kori-jen, pa se brzo gubila. “Njima govorim u usporedbama,” rekaoje On, “zato πto gledajuÊi ne vide i sluπajuÊi ne Ëuju i nerazumiju... Jer je odrvenjelo srce ovog naroda; uπi mu otvrd-nule, oËi se zatvorile.” (Matej 13,13-15)

Isus ih je æelio potaknuti na istraæivanje. Pokuπavao jepokrenuti bezbriæne, utisnuti im istinu u srce. PouËavanjeuz pomoÊ usporedbi u Njegovo je doba bilo omiljeno, izazi-valo je pozornost i poπtovanje, ne samo meu Æidovima, veÊi meu pripadnicima drugih naroda. Zato Isusu nije stajalana raspolaganju neka druga metoda, uspjeπnija od ove. Nje-govi sluπatelji mogli su razumjeti Njegove rijeËi uz uvjet dasu æeljeli upoznati ono πto je boæansko; On ih je uvijek biospreman razjasniti iskrenim istraæivaËima.

Krist je morao objaviti istine koje ljudi nisu bili spremniprihvatiti ili barem razumjeti. Zato ih je i uËio uz pomoÊusporedbi. PovezujuÊi svoj nauk s prizorima iz æivota, ljud-skog iskustva ili iz prirode, privlaËio je njihovu pozornosti utjecao na njihovo srce. Poslije, kad bi promatrali predmetekojima je oslikavao svoje pouke, sjeÊali su se i rijeËi boæan-skog UËitelja. Onima koji su se pokoravali utjecaju Sveto-ga Duha, znaËenje Spasiteljevih pouka bivalo je sve jasnije.Tajne su se razjaπnjavale, i ono πto se teπko moglo razumjeti,najednom je postajalo oËigledno.

20

21


10 Isusove usporedbe

Isus je traæio pristup svakom srcu. SluæeÊi se raznoli-kim slikama, On je prikazivao istinu ne samo u njezinimrazliËitim oblicima, veÊ se obraÊao i razliËitim sluπateljima.Njihovu pozornost privlaËio je slikama i usporedbama iz nji-hovog svakidaπnjeg æivota. Nikomu tko bi sluπao Spasiteljanije se Ëinilo da je zanemaren ili zaboravljen. Najskromnijii najgreπniji u Njegovom je nauku prepoznavao glas koji muse obraÊao s mnogo njeænosti i suosjeÊanja.

Postojao je i drugi razlog zaπto je Isus pouËavao uz po-moÊ usporedbi. U mnoπtvu koje se okupljalo oko Njega biloje sveÊenika i rabina, knjiæevnika i starjeπina, herodovaca iupravitelja, licemjernih, Ëastoljubivih ljudi koji su voljeli svijeti koji su jedva Ëekali da nau neku optuæbu protiv Njega.Njihove uhode pratile su Ga svakodnevno kako bi Ga uhva-tile u rijeËi, osudile i tako zauvijek uπutkale Onoga koji je,Ëinilo se, cijeli svijet povukao za sobom. Spasitelj je znaokarakter ovih ljudi pa je istinu tako iznosio da nisu moglipronaÊi razlog koji bi im omoguÊio da Njegov sluËaj izne-su pred Veliko vijeÊe. U svojim usporedbama korio je lice-mjerje i pokvarena djela onih koji su zauzimali visoke polo-æaje i simboliËkim jezikom izraæavao tako oπtru istinu da onine bi ni htjeli sluπati Njegove rijeËi, veÊ bi se potrudili brzouËiniti kraj Njegovoj sluæbi da je otvoreno izgovarao svojeoptuæbe. Ali iako je izbjegavao uhode, istinu je iznosio takojasno da se zabluda sama razotkrivala i da su ljudi iskrenasrca mogli izvuÊi korist iz Njegovih pouka. Djelima Boæjeg

“Njima govorim u usporedbama, zato πto gleda-juÊi ne vide i sluπajuÊi ne Ëuju i ne razumiju. Nanjima se ispunjava proroËanstvo Izaije proroka:‘Uπima Êete sluπati, a neÊete razumjeti; oËima Êetegledati, a neÊete vidjeti. Jer je odrvenjelo srce ovognaroda; uπi mu otvrdnule, oËi se zatvorile — daoËima jednom ne vidi, da uπima ne Ëuje i srcemne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdra-vim.’” (Matej 13,13-15)

j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j

j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j

22

11

stvaranja uzdizao je boæansku mudrost i Njegovu beskrajnudobrotu. Putem prirode i æivotnih iskustava uËio je ljude oBogu. “Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vjeË-na moÊ i boæanstvo, promatrana po njihovim djelima, opa-æaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike.” (Rimljanima1,20)

Spasiteljev naËin pouËavanja uz pomoÊ usporedbi po-kazuje kako izgleda istinsko “viπe obrazovanje”. Krist je lju-dima mogao objaviti najdublje znanstvene istine. Mogao imje razjasniti tajne u koje bi mogli prodrijeti tek nakon mno-go stoljeÊa truda i prouËavanja. Mogao im je dati prijedlogeiz podruËja znanosti kojima bi hranio njihove misli i poti-cao njihovu pronalazaËku gorljivost sve do svrπetka vremena.Ali to nije Ëinio! Nije izrekao nijednu rijeË kojom bi zado-voljio radoznalost ili ljudsku Ëastoljubivu æelju da se popnedo svjetovne veliËine. Svojim svekolikim pouËavanjem Kristje ljudski um dovodio u dodir s Beskrajnim umom. Nije upu-Êivao ljude da prouËavaju ljudske teorije o Bogu, NjegovojRijeËi ili Njegovim djelima. Pozivao ih je da promatraju Bo-ga onako kako se objavio u svojim djelima, u svojoj RijeËii preko svoje promisli.

Krist se nije bavio teπko razumljivim teorijama, veÊ onimπto je bitno za razvitak karaktera, onim πto Êe poveÊati Ëo-vjekovu sposobnost da upozna Boga i da Ëini dobro. Govo-rio je ljudima o istinama kojima oblikuju ponaπanje u æivo-tu i koje su povezane s vjeËnoπÊu.

Sam Krist je odgajao Izrael. GovoreÊi o Gospodnjim za-povijedima i uredbama, rekao je: “Napominji ih svojim sino-vima. Govori im o njima kad sjediπ u svojoj kuÊi i kad ideπputem; kad lijegaπ i kad ustajeπ. Priveæi ih na svoju ruku zaznak, i neka ti budu kao zapis meu oËima! Ispiπi ih nadovratnicima kuÊe svoje i na vratima svojim!” (Ponovljenizakon 6,7-9) Svojim naukom Isus je pokazao kako se ovazapovijed moæe ispuniti — kako se zakoni i naËela Boæjegkraljevstva mogu tako prikazati da pokaæu svu svoju ljepo-tu i vrijednost. Kad je Gospodin poduËavao Izraelce da bu-du Njegovi posebni predstavnici, dao im je domove na bre-æuljcima i u dolinama. U svojem osobnom æivotu i vjerskojsluæbi dolazili su u stalni dodir s prirodom i s Boæjom rijeË-ju. Tako je i Krist uËio svoje uËenike kraj jezera, na padina-

23

24



ma breæuljaka, u poljima i πumarcima, na mjestima na koji-ma se mogu vidjeti prirodne pojave kojima je oslikavao svojnauk. I dok su uËili od Njega, primjenjivali su steËeno zna-nje pomaæuÊi Mu u Njegovom radu.

Tako se i mi trebamo upoznavati sa Stvoriteljem prekodjela stvaranja. Knjiga prirode je veliki udæbenik kojim se,zajedno s Biblijom, moramo sluæiti prikazujuÊi drugima Njegovkarakter i vraÊajuÊi izgubljene ovce u Boæji tor. Dok takobudemo prouËavali Boæja djela, Sveti Duh Êe osvjedoËavatinaπ um. To neÊe biti osvjedoËenje koje se stjeËe logiËkimrazmiπljanjem, veÊ Êemo, ukoliko naπ um nije postao pre-viπe pomraËen da upozna Boga, oko previπe mutno da gavidi, a uho preslabo da Ëuje Njegov glas, shvatiti njihovodublje znaËenje i uzviπene, duhovne istine pisane RijeËi utis-nut Êe se u naπe srce.

Ove pouke, izvuËene neposredno iz prirode, odlikujuse jednostavnoπÊu i neporoËnoπÊu i upravo zato su neizre-civo dragocjene. Svima su potrebne pouke koje dolaze izovog izvora. VeÊ sama ljepota prirode odvraÊa duπu dalekood grijeha i svjetovnih Ëari i pribliæava je neporoËnosti, mi-ru i Bogu. Misli uËenika vrlo su Ëesto preokupirane ljud-skim teorijama i nagaanjima koja se laæno nazivaju znanoπÊui filozofijom. Upravo zato oni moraju uspostaviti tijesnu ve-zu s prirodom. Neka shvate da djela stvaranja i krπÊanstvoslave istog Boga. Neka nauËe da se duhovno i prirodno na-lazi u savrπenom meusobnom skladu. Neka sve πto njihoveoËi vide i ruke opipaju iskoriste kao pouku prilikom izgradnjekaraktera. Tako Êe ojaËati svoje umne snage, karakter Êe serazviti i cijeli æivot oplemeniti.

PouËavajuÊi uz pomoÊ usporedbi i uzdiæuÊi svetost su-bote, Krist je imao isti cilj. Bog je ljudima dao ovu uspo-menu na svoju stvaralaËku moÊ da bi Njega prepoznali udjelima Njegovih ruku. Dan odmora poziva ih da u djelimastvaranja otkrivaju Stvoriteljevu slavu. I upravo zato πto jeæelio da i mi to Ëinimo, Isus je svoje dragocjene pouke po-vezivao s ljepotom djela prirode. Tijekom svetog dana od-mora, viπe nego ijednog drugog dana, trebamo prouËavatiporuke koje nam je Bog zapisao u prirodi. Spasiteljeve us-poredbe trebamo prouËavati tamo gdje ih je On izgovarao,u poljima i πumarcima, pod otvorenim nebom, okruæeni cvi-

25

26

13

jeÊem i travom. Kad se pribliæimo samoj prirodi, Kristovaprisutnost postat Êe nam stvarna i On Êe naπem srcu pro-govoriti o svojoj ljubavi i miru.

Meutim, Krist svoj nauk nije povezivao samo s danomodmora, veÊ i s radnim tjednom. On je svoje mudre savjeteupuÊivao i onima koji idu za plugom i bacaju sjeme. On jeæelio da u oranju i sijanju, kopanju i prikupljanju plodovavidimo sliku Njegovog djela dobroËinstva u srcu. Isto tako,u svakoj grani korisnog rada i u svakoj æivotnoj vezi On æe-li da nalazimo pouke o boæanskoj istini. Tada naπ svakidaπ-nji rad neÊe viπe zaokupljati svu naπu pozornost niti Êe nasnavoditi da zaboravimo Boga; on Êe nas neprestano podsje-Êati na naπeg Stvoritelja i Otkupitelja. Misao o Bogu provla-Ëit Êe se kao zlatna nit kroz sve naπe svakodnevne brige iposlove. Za nas Êe slava s Njegovog lica ponovo poËivati nalicu prirode. Stalno Êemo uËiti nove pouke o nebeskoj isti-ni i postajati sve sliËniji Njegovom neporoËnom liku. TakoÊemo stalno uËiti o Gospodinu i ostati s Bogom u æivotnompozivu na koji nas je pozvao. (Izaija 54,13; 1. KorinÊanima7,24).

27



“Izie sijaË da sije”Ovo se poglavlje temelji na Mateju 13,1-9.18-23;

Marku 4,1-20 i Luki 8,4-15.

SijaË i sjeme

Usporedbom o sijaËu Krist je oslikao nebesko kraljev-stvo i djelo koje veliki SijaË obavlja za svoj narod. Kao i si-jaË u polju, On je doπao posijati nebesko zrnje istine. I samoNjegovo pouËavanje uz pomoÊ usporedbi bilo je sjeme ko-jim su sijane najdragocjenije istine Njegove milosti. Zbog svojejednostavnosti, usporedba o sijaËu nije bila dovoljno cije-njena. Od prirodnog sjemena koje se baca u zemlju Kristje æelio naπe misli usmjeriti prema sjemenu Evanelja koje,kad se posije, navodi ljude da se vrate Bogu i da Mu posta-nu vjerni. Ovu usporedbu o malom sjemenu ispriËao je samVladar Neba, a isti zakoni koji upravljaju sijanjem zemalj-skog sjemena upravljaju i sijanjem sjemena istine.

Na obalama Galilejskog jezera okupilo se mnoπtvo davidi i Ëuje Isusa — æeljno mnoπtvo, puno iπËekivanja. I bole-snici su bili tu, leæali su na svojim prostirkama oËekujuÊida svoje nevolje podastru Njemu. Krist je imao od Boga danopravo da uklanja muke greπnog roda i On je zato sada lije-Ëio bolesti i πirio oko sebe æivot, zdravlje i mir.

Kako je mnoπtvo i dalje pristizalo, ljudi su se poËeli guratioko Krista i uskoro viπe nije bilo mjesta da ih primi. I tada,dogovorivπi se s ribarima, uπao je u ribarski Ëamac koji jeËekao da Ga odveze preko jezera, naredio uËenicima da gaodmaknu malo od obale i poËeo govoriti mnoπtvu na obali.

Uzduæ jezera pruæala se prekrasna Genezaretska ravni-ca, a iza nje su se uzdizali breæuljci. I na padinama breæu-

(14)

33

34

15

ljaka i u ravnici marljivo su radili sijaËi i æeteoci, jedni ba-cajuÊi sjeme, a drugi prikupljajuÊi ranu ljetinu. GledajuÊi tajprizor, Krist je rekao:

“Izie sijaË da sije. Dok je sijao, neko zrno pade krajputa i dooπe ptice te ga pozobaπe. Neko pade na kame-nito tlo, na plitku zemlju. Brzo izniknu jer ne imaπe dubokezemlje. Ali kad izie sunce, uvenu od æege, i jer ne imaπekorijena, posahnu. Neko, opet, pade u trnje, i trnje uzrastete ga uguπi. Neko, napokon, pade na dobru zemlju i doneserod: jedno stostruk, drugo πezdeseterostruk, treÊe tridese-terostruk.”

Ljudi Kristovog vremena nisu razumjeli Njegovo posla-nje. NaËin Njegovog dolaska nije bio u skladu s njihovimoËekivanjima. Na Isusu kao Gospodinu temeljio se cijeliæidovski vjerski sustav. Njegove uzviπene sluæbe odredio jesam Bog. Trebale su objaviti narodu da Êe se u odreenovrijeme pojaviti Onaj na koga su sve te sluæbe ukazivale.Ali Æidovi su uzdizali obiËaje i obrede gubeÊi iz vida nji-hovu svrhu. Ljudske predaje, izreke i uredbe spreËavale suih u prihvaÊanju pouka koje im je Bog æelio prenijeti. Teizreke i predaje postale su prepreka da razumiju i proveduu æivot naËela prave vjere. A kad se Isus Krist pojavio, oniu Njemu nisu prepoznali ispunjenje svih svojih nada i sim-bola koji su upuÊivali na Njega. Odbacili su Izvor i dræalise svojih beskorisnih simbola i obreda. Boæji Sin je doπao,a oni su i dalje traæili znak Njegova dolaska. Na poruku“Obratite se... jer je blizu kraljevstvo nebesko!” oni su od-govarali zahtijevajuÊi Ëudo (Matej 3,2). Kristovo Evane-lje postalo im je kamen spoticanja zato πto su zahtijevaliznakove umjesto Spasitelja. OËekivali su da Mesija doka-æe svoju vlast moÊnim osvajaËkim djelima i uspostavi svojekraljevstvo osvajajuÊi zemaljska kraljevstva. Na ova oËe-kivanja Spasitelj je odgovorio usporedbom o sijaËu. Kraljev-stvo nebesko trebalo je pobijediti ne silom oruæja, ne na-silnim nametanjem, veÊ usaivanjem novog naËela u ljud-ska srca.

“SijaË dobrog sjemena jest Sin »ovjeËji.” (Matej 13,37)Krist nije doπao kao kralj, veÊ kao sijaË; ne da obori kra-ljevstva, veÊ da posije sjeme; ne da ukaæe svojim sljedbeni-cima na zemaljske pobjede i nacionalnu veliËinu, veÊ na æetvu

35

“Izie sijaË da sije”


koja se mora prikupiti nakon strpljivog napora, uz mnogogubitaka i razoËaranja.

Farizeji su shvatili znaËenje Kristove usporedbe, ali imnjezina poruka nije bila po volji. Zato su se pravili da je nerazumiju. Za mnoπtvo ova je poruka bila Ëudna i tajan-stvena, a rijeËi novoga uËitelja tako su neobiËno dirnulenjihova srca i gorko razoËarale njihova oËekivanja. Ni samiuËenici nisu razumjeli usporedbu, ali su se ipak zainteresi-rali za njezino znaËenje. Pristupili su Isusu i zatraæili objaπ-njenje.

Upravo je tu æelju Isus htio razbuditi u njihovom srcuda bi im mogao dati odreenije upute. Objasnio im je us-poredbu, kao πto bi to uËinio svima koji Ga traæe iskrenasrca. Oni koji Boæju rijeË prouËavaju sa æeljom da Sveti Duhprosvijetli njihova srca, neÊe ostati u tami o znaËenju Rije-Ëi. Krist je obeÊao: “Ako tko htjedne vrπiti volju njegovu,znat Êe da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam odsebe.” (Ivan 7,17) Svi koji dolaze Kristu da steknu jasnijuspoznaju istine, primit Êe je. On Êe im otkriti tajne nebes-kog kraljevstva; te tajne razumjet Êe srce koje Ëezne da upoznaistinu. Nebesko svjetlo obasjat Êe hram srca i otkrit Êe se idrugima kao blistavi sjaj svjetiljke na tamnome mjestu.

“Izie sijaË da sije.” (Matej 13,3) Na Istoku je vladalavelika nesigurnost i tako velika opasnost od nasilja da suljudi preteæno boravili u utvrenim gradovima, odakle suratari svakoga dana odlazili da obave svoje poslove izvanzidina. Tako je i Krist, nebeski SijaË, iziπao da sije. Osta-vio je svoj sigurni i mirni dom, odrekao se slave koju jeuæivao kod Oca prije nego πto je svijet stvoren, napustioje svoj poloæaj na prijestolju svemira. Iziπao je kao napa-Êeni i iskuπavani Ëovjek, iziπao je u samoÊu da sije sa suzama,da sjeme æivota izgubljenom svijetu navodnjava svojom krv-lju.

I Njegovi sluge na sliËan naËin moraju izlaziti da siju.Kad je bio pozvan da postane sijaË sjemena istine, Abrahamje dobio nalog: “Idi iz zemlje svoje, iz zaviËaja i doma oËin-skog u krajeve koje Êu ti pokazati.” (Postanak 12,1) “Ode,iako nije znao kamo ide.” (Hebrejima 11,8) Tako je apostoluPavlu koji se molio u Hramu u Jeruzalemu doπla vijest odBoga: “Idi, jer Êu te poslati daleko, k poganima!” (Djela 22,21)

36

17

Tako i oni koji su pozvani da se sjedine s Kristom morajuostaviti sve da bi Ga mogli slijediti. Stara druæenja morajuse prekinuti, æivotni planovi odbaciti, zemaljske nade zabo-raviti. Sjeme Êe se morati sijati u trudu, u suzama, u samo-Êi i uz mnogo ærtava.

“SijaË sije rijeË.” (Marko 4,14) Krist je doπao da u svijetposije istinu. Joπ od pada Ëovjeka u grijeh Sotona sije sje-me zablude. Upravo je uz pomoÊ laæi u poËetku i zadobiovlast nad Ëovjekom i na isti naËin se sve dosad trudi da oboriBoæje kraljevstvo na Zemlji i da dovede Ëovjeka pod svojuupravu. Kao SijaË iz uzviπenijeg svijeta, Krist je doπao posi-jati sjeme istine. On koji je stajao u Boæjem savjetu, koji jeboravio u svetinji nad svetinjama Sveviπnjega, mogao je lju-dima donijeti Ëista naËela istine. Joπ od pada Ëovjeka u gri-jeh On je svijetu objavljivao istinu. Preko Njega je neras-padljivo sjeme, rijeË “æivoga i vjeËnog Boga” (1. Petrova 1,23)bila objavljena ljudima. I u onom prvom obeÊanju koje jeizgovoreno naπem greπnom rodu u Edenu, Krist je sijao sje-me Evanelja. Ali upravo se na Njegovu osobnu sluæbu me-u ljudima i na djelo koje je tako uspostavio posebno od-nosi ova usporedba o sijaËu.

Boæja rijeË je sjeme. Svako sjeme sadræi u sebi naËeloklijanja. U njemu je sakriven æivot biljke. I u Boæjoj rijeËi jeæivot. Krist kaæe: “RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duh iæivot.” (Ivan 6,63) “Tko sluπa moju rijeË i vjeruje onomukoji me posla, ima vjeËni æivot.” (Ivan 5,24) U svakoj zapo-vijedi i u svakom obeÊanju Boæje rijeËi je istinski æivot odBoga, sila kojom se zapovijed moæe izvrπiti i obeÊanje ispu-niti. Onaj tko vjerom prima RijeË prima i istinski æivot ikarakter samoga Boga.

Svako sjeme donosi rod po svojoj vrsti. Posij sjeme upovoljnim okolnostima i ono Êe se razviti u biljku. Primivjerom u svoju duπu neraspadljivo sjeme RijeËi i ono Êe obli-kovati karakter i æivot po ugledu na karakter i æivot samogaBoga.

UËitelji u Izraelu nisu sijali sjeme Boæje rijeËi. Krist sekao uËitelj istine ponaπao potpuno suprotno rabinima svo-jeg vremena. Oni su se bavili predajama, ljudskim teorija-ma i nagaanjima. »esto su ono πto je Ëovjek uËio ili napi-sao o RijeËi stavljali umjesto same RijeËi. Njihovo nauËava-

37

39

38



nje nije imalo snage da oæivi duπu. Tema Kristovog nauka ipropovijedanja bila je Boæja rijeË. On je sumnjiËavcima uvi-jek odgovarao: “Pisano je!” “©to kaæe Pismo?” “Kako Ëitaπ?”U svakoj prilici, kad bi prijatelj ili neprijatelj pokazao za-nimanje, On bi sijao sjeme RijeËi. On koji je sam Put, Istinai Æivot, koji je sam æiva RijeË, ukazuje na Pisma govoreÊi:“Upravo ona svjedoËe za mene.” I poËevπi od “Mojsija te,slijedeÊi sve proroke,” protumaËio je svojim uËenicima “πtose na njega odnosilo u svim Pismima”. (Ivan 5,39; Luka 24,27)

Kristovi sluge trebaju obaviti isto djelo. U naπe vrijeme,kao i u stara vremena, æivotodavne istine Boæje rijeËi zamije-njene su ljudskim teorijama i nagaanjima. Mnogi takozva-ni propovjednici Evanelja ne prihvaÊaju cijelu Bibliju kaonadahnutu RijeË. Jedan mudrac odbacuje jedan njezin dio,drugi sumnja u drugi dio. Oni svoje sudove stavljaju iznadRijeËi; i Pismo koje propovijedaju oslanja se na njihov auto-ritet. Njegova boæanska autentiËnost je uniπtena. I tako sesjeme nevjere sije na sve strane; jer ljudi postaju zbunjeni ine znaju πto da vjeruju. Postoje mnoga vjerovanja kojimase um nema pravo baviti. U Kristovo vrijeme rabini su mnogedijelove Pisma obavijali usiljenim, tajanstvenim mislima. Bu-duÊi da je jasan nauk Boæje rijeËi osuivao njihove obiËaje,oni su nastojali potkopati njegovu snagu. Isto se to Ëini idanas. Boæjoj rijeËi pridaje se tajanstveno i prikriveno zna-Ëenje da bi se opravdalo krπenje Boæjeg zakona. Krist je osudiotakve obiËaje svojeg vremena. On je govorio da Boæju rijeËtrebaju svi razumjeti. On je tvrdio da Pismo ima neoporeci-vi autoritet i mi moramo Ëiniti to isto. Biblija se mora pri-kazivati kao RijeË beskrajnoga Boga, kao rjeπenje svih suko-ba i temelj svake vjere.

Bibliji je bila oduzeta njezina snaga i posljedice se videu gubljenju snage duhovnog æivota. Danas u propovijedimas mnogih propovjedaonica nema one boæanske sile koja bu-di savjest i donosi æivot duπi. Sluπatelji ne mogu reÊi: “Zarnije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tuma-Ëio Pisma!” (Luka 24,32) Ima mnogo onih koji traæe æivogaBoga, koji Ëeznu za Njegovom boæanskom prisutnoπÊu. Filo-zofske teorije ili uËene rasprave, ma koliko bile blistave, nemogu zadovoljiti srce. Ljudske tvrdnje i pronalasci nemajunikakve vrijednosti. Neka Boæja rijeË progovori Ëovjeku! Neka

40

19

oni koji su sluπali samo predaje, ljudske teorije i izreke Ëu-ju glas Onoga Ëija RijeË moæe obnoviti duπu za vjeËni æi-vot!

Kristova omiljena tema bila je oËinska njeænost i pre-obilno Boæje milosre; On se posebno zadræavao na Njego-vom karakteru i Njegovom Zakonu; a sebe je ljudima pred-stavljao kao Put, Istinu i Æivot. Neka to budu teme kojimaÊe se baviti i Kristovi propovjednici! Objavljujte istinu ka-kva je u Isusu! Razjasnite zahtjeve Zakona i Evanelja! Go-vorite ljudima o Kristovom æivotu samoodricanja i ærtve; oNjegovom poniæenju i smrti, o Njegovom uskrsnuÊu i uzne-senju; o Njegovom posredovanju za njih u Boæjim dvorima,o Njegovom obeÊanju: “Vratit Êu se da vas uzmem k sebi ida vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3)

Umjesto da raspravljate o pogreπnim teorijama, ili dase pokuπavate boriti s protivnicima Evanelja, slijedite Kri-stov primjer. UËinite da nove istine iz Boæje riznice prodruu æivot. “Propovijedaj rijeË.” “Sijte pokraj svake vode!” “Biloda im je zgodno, bilo nezgodno.” “U koga je rijeË moja, ne-ka po istini objavljuje rijeË moju! ©to je zajedniËko slami iæitu?” “Svaka je rijeË Boæja prokuπana... Ne dodaji niπta nje-govim rijeËima, da te ne prekori i ne smatra laæljivim.” (2.Timoteju 4,2; Izaija 32,20; Jeremija 23,28; Izreke 30,5.6)

“SijaË sije rijeË.” Ovdje je objavljeno veliko naËelo kojetreba proæimati cjelokupno odgojno djelo. “Sjeme je rijeËBoæja.” Meutim, u mnogim πkolama naπeg vremena BoæjarijeË je potisnuta u stranu. Um zaokupljaju drugi predmeti.ProuËavanje autora koji sami ne vjeruju zauzima vaæno mjestou odgojnom sustavu. SkeptiËni stavovi utkani su u gradivokoje se nalazi u πkolskim knjigama. Znanstvena istraæivanjazavode s pravog puta jer se njihova otkriÊa pogreπno tumaËei izopaËuju. Boæja rijeË usporeuje se s navodnim znanstve-nim uËenjima i prikazuje kao nesigurna i nedostojna povje-renja. I tako se u misli mladih sije sjeme sumnje koje Êeproklijati u vrijeme kuπnji. Kad se izgubi vjera u Boæju rijeË,duπa nema vodiËa, nema sigurnosti. Mladi se usmjeravaju naputove koji ih vode daleko od Boga i vjeËnog æivota.

Ovom se uzroku u velikoj mjeri moæe pripisati πirokorasprostranjeno bezakonje naπeg danaπnjeg svijeta. Kad seBoæja rijeË potisne, odbacuje se i njezina sila da obuzda zle

41



strasti neobraÊenog srca. Ljudi siju u tijelo i od tijela æanjupokvarenost.

I tu se krije veliki uzrok umne slabosti i nesposobno-sti. Kad se odvrati od Boæje rijeËi i poËne hraniti spisimanenadahnutih ljudi, um zaostaje u razvoju i postaje nespo-soban. Gubi dodir s dubokim i sveobuhvatnim naËelimavjeËne istine. OgraniËava se na razumijevanje stvari s kojimaje upoznat i u toj zaokupljenosti onim πto je prolazno sla-bi, njegova snaga se smanjuje i nakon nekog vremena po-staje nesposoban da se razvija.

Sve to spada u pogreπno obrazovanje. Svaki uËitelj mo-ra nastojati um mladih usmjeriti prema veliËanstvenim isti-nama nadahnute RijeËi. Takvo obrazovanje je bitno za ovajæivot i za æivot koji Êe doÊi.

I neka nitko ne misli da Êe se tako onemoguÊiti izuËa-vanje znanosti ili izazvati sniæavanje odgojno-obrazovnih mje-rila. Znanje o Bogu je visoko kao nebo i πiroko kao svemir.Niπta tako ne oplemenjuje niti oæivljava kao prouËavanje ve-likih tema koje se bave naπim vjeËnim æivotom. Neka se mladitrude da shvate ove od Boga dane istine i njihov Êe se umpri tom naporu πiriti i jaËati. To Êe svakom uËeniku koji jevrπitelj RijeËi otvoriti πiroka podruËja razmiπljanja i osigu-rati mu bogatstvo znanja koje nikad neÊe propasti.

Obrazovanje koje se stjeËe prouËavanjem Biblije jest prak-tiËno poznavanje plana spasenja. Takvo Êe obrazovanje ob-noviti boæanski lik u duπi Ëovjeka. Ono Êe uËvrstiti i ojaËa-ti um u borbi protiv kuπnji i osposobiti uËenika da postaneKristov suradnik u Njegovom djelu donoπenja blagoslovasvijetu. Ono Êe ga uËiniti pripadnikom nebeske obitelji ipripraviti da sudjeluje u baπtini svetih u svjetlu.

Ali uËitelj svete istine moæe dijeliti samo ono πto je samsvojim iskustvom stekao. “SijaË sije svoje sjeme.” Isus je ob-javljivao istinu zato πto je sam bio istina. Njegove misli, Njegovkarakter, Njegovo æivotno iskustvo, sve je to bilo utjelovljenou Njegovom nauku. Tako je i s Njegovim slugama; oni kojipropovijedaju RijeË moraju je upoznati preko svojeg osob-nog iskustva. Oni moraju znati πto znaËi kad im Krist po-stane mudrost i pravednost, posveÊenje i otkupljenje. Objav-ljujuÊi Boæju rijeË drugima, ne smiju si dopustiti da je izgo-varaju nesigurno ili sa sumnjom. Trebaju reÊi zajedno s apo-

42

43

21

stolom Petrom: “Uistinu, nismo vam navijestili moÊ i dola-zak naπega Gospodina Isusa Krista dræeÊi se lukavo izmiπ-ljene bajke, nego jer smo bili oËevici njegova (boæanskog)veliËanstva.” (2. Petrova 1,16) Svaki Kristov propovjednik isvaki uËitelj treba reÊi zajedno s ljubljenim Ivanom: “Da, Æivotse oËitovao, mi smo ga vidjeli i svjedoËimo za nj, i navjeπ-Êujemo vam Æivot vjeËni, koji bijaπe kod Oca i koji se na-ma oËitovao.” (1. Ivanova 1,2)

Kraj puta

Usporedba o sijaËu najviπe se bavi utjecajem koji na rastsjemena ima tlo na koje je bilo baËeno. Ovom usporedbomKrist zapravo govori svojim sluπateljima: Nije korisno za vasda se ponaπate kao kritiËari mojeg djela niti da se prepuπ-tate razoËaranju zato πto ono nije zadovoljilo vaπe zamisli!Za vas je najvaænije da odgovorite na pitanje: Kako se od-nosite prema mojoj poruci? Vaπa vjeËna sudbina zavisi odtoga hoÊete li je prihvatiti ili odbiti.

GovoreÊi o sjemenu koje je palo kraj puta, On je rekao:“Svakomu tko Ëuje rijeË o Kraljevstvu a ne razumije, dolaziZli te mu otima πto mu je u srcu posijano. To je onaj kojije posijan ‘kraj puta’.”

Sjeme posijano kraj puta prikazuje Boæju rijeË koja pa-da na srca nepaæljivih sluπatelja. Kao ugaæeni put, utabannogama ljudi i æivotinja, takvo je srce koje sluæi kao pro-metnica trgovini ovoga svijeta, njegovim uæivanjima i grije-sima. Zaokupljena sebiËnim ciljevima i greπnim uæivanjima,duπa je “otvrdnula zavodljivoπÊu grijeha” (Hebrejima 3,13).Njezine su duhovne sposobnosti paralizirane. Ljudi Ëuju Ri-jeË, ali je ne razumiju. Ne shvaÊaju da se ona odnosi nanjih. Nisu svjesni svojih potreba ni opasnosti koja im pri-jeti. Ne opaæaju Kristovu ljubav; prolaze pokraj porukeNjegovog milosra kao pokraj neËega πto se ne odnosi nanjih.

Kao πto su ptice brze da pozoblju sjeme koje leæi krajputa, tako je i Sotona spreman da iz duπe ukrade sjeme bo-æanske istine. On se boji da Êe Boæja rijeË probuditi bez-briæne i utjecati na otvrdnula srca. Sotona i njegovi anelidolaze na skupove na kojima se propovijeda Evanelje. Dok

44



se nebeski aneli trude da Boæjom rijeËju utjeËu na srca,neprijatelj nastoji poniπtiti njezin utjecaj. S upornoπÊu kojase moæe usporediti jedino s njegovom zlobom, pokuπava one-moguÊiti djelovanje Boæjega Duha. Dok Krist privlaËi duπusvojom ljubavlju, Sotona pokuπava pozornost onih koji supokrenuti da traæe Spasitelja odvratiti od Njega. On zaokupljaum svjetovnim planovima. On budi kriticizam ili unosi sumnjei nevjerovanje. Govornikov izbor rijeËi ili naËin govora moædane odgovaraju sluπateljima i oni se zadræavaju na ovimmanama. I tako istina, koja im je potrebna i koju im je Bogmilostivo poslao, ne ostavlja nikakav trajan dojam.

Sotona ima mnogo pomagaËa. Mnogi koji tvrde da sukrπÊani pomaæu kuπaËu da ukrade sjeme istine iz srca dru-gih ljudi. Mnogi koji sluπaju propovijedanje Boæje rijeËi,kod kuÊe se bave njezinim kritiziranjem. Oni ocjenjujupropovijedi kao πto bi ocjenjivali rijeËi nekog predavaËaili politiËara. Vijest koju bi morali smatrati Boæjom porukom,upuÊenom sebi, razmatraju uz neozbiljne ili podrugljivekomentare. Opπirno raspravljaju o propovjednikovom ka-rakteru, njegovim pobudama i postupcima; o ponaπanjudrugih vjernika u crkvi. IzriËu oπtre sudove, uËestalo ogovara-ju i opadaju, i to sve pred neobraÊenima. »esto ovakve ri-jeËi izgovaraju roditelji u prisutnosti svoje djece. Na tajnaËin ruπe ugled Boæjih vjesnika i poπtovanje njihovih po-ruka. Mnogi tako uËe olako pristupati i samoj Boæjoj rije-Ëi.

I zato se u domovima mnogih takozvanih krπÊana mla-di pripremaju da postanu nevjernici. Roditelji se pitaju za-πto se njihova djeca tako malo zanimaju za Evanelje, zaπtosu tako spremna sumnjati u istine Biblije. »ude se zaπtomoralni i vjerski sadræaji tako malo utjeËu na njih. Nisusvjesni da su svojim primjerom otvrdnuli srca svoje djece.Dobro sjeme nije naπlo mjesta da pusti korijen i Sotona gaje odnio.

Na kamenitom tlu

“A posijan na ‘kamenito tlo’ jest onaj koji rijeË Ëuje iveselo je prima, ali, kako nema u sebi korijena, nestalan je:

45

46

23

kada doe nevolja ili progonstvo zbog rijeËi, odmah pod-legne.”

Sjeme posijano na kamenitom tlu pada na tanak sloj zem-lje. Biljka iznikne brzo, ali korijen ne moæe prodrijeti krozstijenu do hrane i tako omoguÊiti njezin rast, pa ubrzo pro-pada. Mnogi meu onima koji ispovijedaju vjeru spadajumeu ovakve sluπatelje. Kao stijena koja leæi ispod tankogsloja zemlje, tako se i sebiËnost njihovog neobraÊenog srcakrije ispod tla njihovih dobrih æelja i teænji. Nisu joπ svla-dali ljubav prema sebi. Nisu joπ uvidjeli krajnju snagu gri-jeha i njihovo se srce nije ponizilo, svjesno svoje krivnje.Ova vrsta ljudi lako se da osvjedoËiti, oni postaju sjajni obra-Êenici, ali je njihova vjera povrπna.

Ipak, ljudi ne otpadaju zato πto su smjesta prihvatili Ri-jeË ili zato πto joj se raduju. »im je Matej zaËuo Spasiteljevpoziv, smjesta je ustao, ostavio sve i poπao za Njim. »imboæanska RijeË doe do naπeg srca, Bog æeli da je prihva-timo, i oËekuje se da je prihvatimo radosno! “Kaæem vam,tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbog jednog greπnika kojise obrati...” (Luka 15,7) I doista je radosna duπa koja je povje-rovala u Krista. Meutim, oni koji su u ovoj usporedbi opi-sani kao ljudi koji su smjesta prihvatili RijeË, nisu proraËu-nali njezinu cijenu. Nisu razmatrali πto Boæja rijeË zahtijevaod njih. Oni se nisu suoËili sa svim svojim æivotnim navika-ma niti su se potpuno pokorili njezinoj vlasti.

Korijen biljke prodire duboko u zemlju i skriven od po-gleda odræava njezin æivot. Tako je i s krπÊaninom; nevid-ljivim sjedinjavanjem duπe s Kristom, putem vjere, odræavase njegov duhovni æivot. Meutim, sluπatelji, usporeeni skamenitim tlom, oslanjaju se na sebe umjesto na Krista. Onise uzdaju u svoja dobra djela i dobre pobude i u svoju ljud-sku pravednost. Nisu jaki u Gospodinu i u sili Njegove sna-ge. Takvi ljudi “nemaju u sebi korijena” jer nisu povezani sKristom.

Vrelo ljetno Sunce, koje jaËa i hrani otporno zrno, uni-πtava ono koje nema duboko korijenje. I tako se onaj “kojinema u sebi korijena” dræi neko vrijeme, ali “kada doe ne-volja ili progonstvo zbog rijeËi, odmah podlegne”. Mnogi pri-maju Evanelje da bi izbjegli patnje, umjesto da se oslobo-de grijeha. Raduju se neko vrijeme jer se nadaju da Êe ih

47



vjera osloboditi teπkoÊa i nevolja. Dok njihov æivot glatkoteËe, moæda izgledaju kao dosljedni krπÊani. Ali padaju navruÊem ispitu kuπnji. Nisu sposobni podnijeti ukor radi Kri-sta. Kad im Boæja rijeË ukaæe na neki omiljeni grijeh, kadazahtijeva samoodricanje ili ærtvu, oni se osjeÊaju uvrijeeni.»ini im se da Êe ih stajati prevelikih napora da uËine kor-jenitu promjenu u svojem æivotu. Gledaju na sadaπnje neu-godnosti i nevolje i zaboravljaju vjeËne stvarnosti. SliËno uËe-nicima koji su napustili Isusa, i oni su spremni reÊi: “Tvrdje ovo govor! Tko ga moæe sluπati?” (Ivan 6,60)

Ima mnogo onih koji tvrde da sluæe Bogu iako nemajunikakvog praktiËnog znanja o Njemu. Njihova æelja da ispu-njavaju Njegovu volju utemeljena je na njihovim vlastitimsklonostima, a ne na dubokom osvjedoËenju Svetoga Duha.Njihovo ponaπanje nije dovedeno u sklad s Boæjim zakonom.Oni govore da prihvaÊaju Krista kao svojeg Spasitelja, ali nevjeruju da Êe im On dati snage da svladaju svoje grijehe.Nisu uspostavili osobni odnos sa æivim Spasiteljem pa i nji-hov karakter pokazuje nedostatke, naslijeene i steËene.

Jedno je u opÊim crtama prihvatiti djelovanje SvetogaDuha, a sasvim je neπto drugo prihvatiti Ga kao Onoga kojiukorava i poziva na pokajanje. Mnogi osjeÊaju da su se uda-ljili od Boga, shvaÊaju da robuju sebiËnosti i grijehu; ula-æu napore da se poprave, ali ne razapinju sebe. Oni se nepredaju potpuno u Kristove ruke niti traæe boæansku sna-gu da tvore Njegovu volju. Nisu se voljni oblikovati po ugle-du na Boga. Na neki uopÊeni naËin priznaju svoje nedo-statke, ali ne odbacuju svoje poznate grijehe. I sa svakimgreπnim postupkom njihova stara sebiËna narav postaje svesnaænija.

Jedina nada ovih ljudi jest da priznaju da se i na njih spravom odnose Kristove rijeËi upuÊene Nikodemu: “Ne Ëu-di se πto ti rekoh: treba da se odozgo rodite!” “Zaista, zaista,kaæem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne moæe vidjeti kraljevstvaBoæjega.” (Ivan 3,7.3)

Istinska svetost je potpuna predanost u sluæenju Bogu.To je uvjet za istinsko krπÊansko æivljenje. Krist zahtijevaneograniËeno posveÊenje, osobnu sluæbu. On traæi srce, um,duπu, snagu. SebiËnost se ne smije gajiti. Onaj tko æivi sebi,nije krπÊanin.

48

49

25

Ljubav mora biti naËelo djelovanja. Ljubav je temeljnonaËelo Boæje vladavine na Nebu i na Zemlji i mora postatii temelj krπÊanskog karaktera. Jedino to krπÊanina moæe uËinitii odræati nepokolebljivim. Jedino to ga moæe osposobiti dase odupre nevoljama i kuπnjama.

Ljubav Êe se pokazati ærtvovanjem. Plan otkupljenja bioje utemeljen na ærtvi — na ærtvi tako πirokoj, dubokoj i vi-sokoj da je postala nemjerljiva. Krist je sve dao za nas i onikoji Ga prihvaÊaju bit Êe spremni da za svojeg Otkupiteljasve ærtvuju. Prije svega ostaloga oni Êe na umu imati Nje-govu slavu i Ëast.

Ako volimo Isusa, mi Êemo æivjeti za Njega, s radoπÊuMu prinositi svoje zahvalne ærtve i raditi za Njega. I samrad bit Êe nam lak. Njega radi mi Êemo priæeljkivati bol,napor i ærtvu. Bit Êe nam draga Njegova æelja da spasi sveljude. OsjeÊat Êemo istu njeænu teænju za spasenjem duπakoju je On osjeÊao.

To je Kristova vjera. Sve πto je manje od toga, prijevaraje. Nikakva teorija istine, nikakvo izjavljivanje uËeniπtva ne-Êe spasiti nijednu duπu. Mi ne pripadamo Kristu sve doknismo potpuno Njegovi. PoloviËnost u krπÊanskom æivotupridonosi da Ëovjek postaje neodluËan u namjerama i ko-lebljiv u æeljama. Napor da sluæimo i sebi i Kristu Ëini nassluπateljima kod kojih je sjeme palo na kamenito tlo i kojise neÊe odræati kada budu izloæeni kuπnji.

U trnju

“Posijan ‘u trnje’ jest onaj koji sluπa rijeË, ali svjetskatjeskobna briga i varavo bogatstvo zaguπe rijeË te ostane bezroda.”

Sjeme Evanelja Ëesto padne u trnje i veliki korov; i akone doe do moralnog preobraæenja u Ëovjekovom srcu, akose stare navike i obiËaji ne odbace, ne ostavi stari æivot ugrijehu, ako se sotonske osobine ne protjeraju iz duπe, æe-tva pπenice bit Êe zaguπena. Trnje Êe se pokazati kao jedinirod, a pπeniËno zrno Êe propasti.

Boæanska dobrota moæe uzrasti jedino u srcu koje seustrajno priprema za dragocjeno sjeme istine. Trnje grijehamoæe rasti na svakom tlu; njemu nije potrebna njega; ali

50



boæanska dobrota mora se briæljivo gajiti. »iËak i trnje uvi-jek su gotovi da proklijaju; i zato se djelo ËiπÊenja mora stalnoobavljati. Ukoliko srce nije pokoreno Boæjoj vlasti, ukolikoSveti Duh ne djeluje neprestano da proËisti i oplemeni ka-rakter, u æivotu Êe se pokazivati stare navike. Ljudi mogutvrditi da vjeruju u Evanelje; ali ukoliko nisu posveÊeniEvaneljem, njihove Êe tvrdnje biti potpuno beskorisne.Ukoliko ne postignu pobjedu nad grijehom, grijeh Êe po-stiÊi pobjedu nad njima. Trnje koje je bilo posjeËeno, aline i iskorijenjeno, ponovo Êe se razrasti i duπa Êe njime bi-ti prekrivena.

Krist je naveo ono πto predstavlja opasnost po duπu. Kaoπto Marko biljeæi, to su brige ovoga svijeta, varavo bogat-stvo i æelja za svim ostalim. Luka navodi brige, bogatstvo iosjetilne uæitke ovoga æivota. Sve to guπi rijeË, duhovno sje-me koje raste. Duπa prestaje crpsti hranu od Krista i du-hovnost u srcu odumire.

“Svjetske tjeskobne brige.” Nijedan druπtveni sloj nijeizuzet od briga ovoga svijeta. Siromaπnima teπki rad, odri-canja i strah od oskudice uzrokuju nevolje i teπko ih opte-reÊuju. Bogate optereÊuje strah od gubitaka i mnoπtvo dru-gih strahovanja i briga. Mnogi od Kristovih sljedbenika za-boravljaju pouku koju je On æelio da nauËe od cvjetova upolju. Oni nemaju povjerenja u Njegovu neprekidnu skrb.Krist ne moæe nositi njihove terete jer ih nisu ni stavili naNjega. I zato brige æivota, iako su ih trebale pribliæiti Spasi-telju da od Njega zatraæe pomoÊ i utjehu, Ëine prepreku kojaih odvaja od Njega.

Mnogi koji bi mogli biti uspjeπni u Kristovoj sluæbi po-sveÊuju se stjecanju bogatstva. Sve svoje snage troπe u po-slovnim pothvatima i misle da zato nemaju vremena za onoπto je duhovno. Na taj se naËin odvajaju od Boga. Nama jeu Bibliji nareeno: “Ne budite u poslu lijeni!” (Rimljanima12,11 DK) Mi moramo raditi da bismo mogli dati onima ko-ji su potrebiti. KrπÊani moraju raditi, oni se moraju bavitiposlovima, ali zbog toga ne moraju upadati u grijeh. Meu-tim, mnogi se tako predaju poslovima da viπe nemaju vre-mena za molitvu, nemaju vremena za prouËavanje Biblije,nemaju vremena da traæe Boga i da Mu sluæe. Katkad se unjihovoj duπi joπ javlja teænja za svetoπÊu i za Nebom, ali

51

27

viπe nemaju vremena da se odvrate od buke ovoga svijeta ida Ëuju veliËanstvene rijeËi Boæjega Duha. Ono πto je vjeË-no postaje podreeno, a ono πto je na svijetu uæiva pred-nost. Sjeme RijeËi viπe ne moæe donositi rod jer su snageduπe posveÊene njegovanju trnja svjetovnosti.

Mnogi koji se bave poslovima sa sasvim drugaËijim ci-ljem, Ëine sliËnu pogreπku. Oni æele raditi za dobro drugih,ali ih njihove duænosti optereÊuju, odgovornosti se umno-æavaju i oni dopuπtaju da rad potisne njihovu poboænost.Zanemaruju vezu s Bogom preko molitve i prouËavanja Bib-lije. Zaboravljaju da je Krist rekao: “Jer bez mene ne mo-æete niπta uËiniti.” (Ivan 15,5) Udaljavaju se od Krista, nji-hov æivot viπe nije proæet Njegovim milosrem pa do izra-æaja dolaze sebiËne osobine. Njihova sluæba biva obiljeæe-na æeljom za prvenstvom, uprljana grubim, neljubaznim cr-tama neobraÊenog srca. I to je jedna od osnovnih tajni porazau krπÊanskom radu. To je razlog πto su rezultati Ëesto takoslabi.

“Varavo bogatstvo.” Ljubav prema bogatstvu ima nekuzasljepljujuÊu, prijevarnu moÊ. PreËesto oni koji imaju svje-tovna blaga zaboravljaju da im je Bog dao snagu da steknubogatstvo. Oni govore: “Svojom sam moÊi i snagom svojihruku sebi namakao ovo bogatstvo.” (Ponovljeni zakon 8,17)Njihovo blago, umjesto da ih pokrene na zahvalnost Bogu,navodi ih da uzdiæu sebe. Gube svijest o svojoj ovisnosti oBogu i svojoj obvezi prema bliænjima. Umjesto da bogatstvosmatraju talentom koji se mora upotrijebiti na Boæju slavu ina uzdizanje ËovjeËanstva, oni ga proglaπavaju sredstvom dauzdignu sebe. Umjesto da u Ëovjeku razvije boæanske osobine,bogatstvo koje se ovako upotrebljava razvija u njemu soton-ske karakteristike. Sjeme RijeËi biva uguπeno trnjem.

“Sjetilni uæici.” Opasna su zadovoljstva kojima se preda-jemo da bismo zadovoljili svoje prohtjeve. Svako ugaanjesebi koje slabi tjelesne snage, koje pomraËuje um ili otup-ljuje duhovna osjetila predstavlja “tjelesne poæude” koje “vo-juju protiv duπe” (1. Petrova 2,11).

“Poæude za svim ostalim.” Ovo ne moraju biti æelje, greπnesame po sebi, veÊ sve ono πto cijenimo viπe od Boæjeg kra-ljevstva. Sve πto misli odvlaËi od Boga, sve πto Kristu uskra-Êuje naπu ljubav, postaje neprijatelj naπe duπe.

53

52



* * *

Dok je um joπ mlad, pun snage i sposoban da se brzorazvija, nalazi se u velikoj opasnosti da oboli od sebiËnogËastoljublja, da poËne sluæiti sebi. Ako mu svjetovni planoviuspiju, postaje sklon da krene putem koji mu umrtvljujesavjest i onemoguÊuje da pravilno procijeni πto Ëini istin-sko savrπenstvo karaktera. Kad okolnosti pogoduju takvomrazvitku, rast se nastavlja u smjeru koji Boæja rijeË zabra-njuje.

Roditelji nose vrlo veliku odgovornost u razdoblju kadse oblikuje karakter njihove djece. Oni se moraju pobrinutida svoju djecu okruæe pravilnim utjecajima, utjecajima kojiÊe im pomoÊi da steknu pravilne poglede na æivot i praviuspjeh. Umjesto toga, mnogi roditelji iznad svega æele svo-joj djeci osigurati svjetovno blagostanje. Biraju im druπtvoimajuÊi pred oËima upravo taj cilj. Mnogi podiæu svoju obi-telj u nekom velikom gradu i uvode svoju djecu u pomod-no druπtvo. Okruæuju ih utjecajima koji navode na svjetovnosti oholost. U takvom ozraËju i um i duπa zaostaju u razvit-ku. Djeca gube iz vida visoke i plemenite ciljeve u æivotu.Prednost da budu Boæji sinovi, baπtinici vjeËnosti, ona mi-jenjaju za svjetovni dobitak.

Mnogi roditelji se trude da svojoj djeci osiguraju sreÊuzadovoljavajuÊi njihovu teænju za zabavama. Dopuπtaju imda se bave sportovima, da posjeÊuju zabavne skupove, dajuim novac kojim se mogu razmetati i zadovoljavati svojeprohtjeve. ©to se æelji za uæicima viπe popuπta, ona postajesve snaænija. Zato ovi mladi ljudi postaju sve zaokupljenijizabavama dok ih konaËno ne poËnu smatrati velikim ciljemæivota. Stvaraju naviku da besposliËe i da popuπtaju svojimsklonostima pa je skoro nemoguÊe da ikada postanu ËvrstikrπÊani.

»ak i sama Crkva, koja treba biti stup i utvrda istine,katkad ohrabruje sebiËnu ljubav prema uæicima. Kad trebaprikupiti novac za vjerske potrebe, kojim sredstvima pribje-gavaju mnoge mjesne crkve? Priredbama, veËerama, pomod-nim sajmovima, Ëak i lutrijama i sliËnim naËinima! »estose mjesto odvojeno za sluæenje Bogu obesveÊuje gozbama,pijankama, kupovanjima, prodajama i veseljima. Poπtovanje

54

29

Boæjeg doma i Njegovih sluæbi umanjuje se u oËima mladih.Oslabljuju se ograde samosvladavanja. SebiËnost, prohtjevii ljubav prema razmetanju privlaËe i jaËaju ako im se popuπta.

Trka za uæicima i zabavama najjaËa je u gradovima. Mno-gi roditelji koji su svojoj djeci osigurali æivot u gradu sma-trajuÊi da Êe im to donijeti mnoge prednosti, doæivljavajurazoËaranje i prekasno pokuπavaju popraviti svoju straπnupogreπku. Danaπnji gradovi ubrzano postaju sve sliËniji So-domi i Gomori. Brojni praznici ohrabruju besposliËenje. Uz-budljivi sportovi, odlaæenje u kazaliπte, na konjske utrke ikockarnice, odavanje alkoholu i banËenju — sve to Ëini dase svaka strast æestoko razbuktava. Mlade jednostavno od-nosi rijeka popularnih aktivnosti. Oni koji zavole zabave ra-di zabave, otvaraju vrata poplavi kuπnji. Odaju se druπtve-nim zabavama i nepromiπljenim veseljima, a druæenje s lju-biteljima uæitaka opojno djeluje na um. S jednog oblika razo-node prelaze na drugi, sve dok ne izgube i æelju i sposob-nost za korisnim æivotom. Njihove se vjerske teænje hlade;duhovni æivot potamnjuje. IzopaËuju se sve plemenite spo-sobnosti duπe, sve πto Ëovjeka povezuje s duhovnim svije-tom.

Istina je da neki moæda uvide svoju ludost i da se po-kaju. Bog Êe im oprostiti. Ali oni su ranili svoje duπe i navuklina sebe doæivotnu pogibao. Sposobnost prosuivanja, kojabi uvijek morala ostati oπtra i osjetljiva da bi mogla razliko-vati dobro i zlo, u velikoj je mjeri uniπtena. Oni viπe nisubrzi da prepoznaju glas Svetoga Duha koji ih usmjerava ilida otkriju Sotonine zamke. PreËesto u vrijeme opasnosti pa-daju pod naletom kuπnji i udaljavaju se od Boga. Kraj nji-hove trke za uæicima je slom za ovaj æivot i za æivot koji ÊedoÊi.

Brige, bogatstva, uæici — sve to Sotona ulaæe u igru æi-vota oko ljudske duπe. Opomena je jasna: “Nemojte ljubitini svijeta ni onoga πto je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, unjemu nema ljubavi OËeve, jer niπta od onoga πto je u svijetu— poæuda tijela, poæuda oËiju, oholost zbog imetka — ne dolaziod Oca, nego dolazi od svijeta.” (1. Ivanova 2,15.16) Onajkoji Ëita ljudsko srce kao otvorenu knjigu, kaæe: “Pazite sa-mi na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstvai tjeskobnih briga za æivot.” (Luka 21,34) Apostol Pavao,

55



nadahnut Svetim Duhom, piπe: “A oni koji æele da postanubogataπi upadaju u napast, u zamku i u mnoge lude i pogubneæelje πto strovaljuju ljude u propast i uniπtenje, jer je po-hlepa za novcem izvor svih zala. BuduÊi da su joj se nekipredali, zalutali su od vjere i proboli sami sebe mnogimteπkim mukama.” (1. Timoteju 6,9.10)

Priprema tla

Cijelom usporedbom o sijaËu Isus pokazuje da razliËitirezultati sijanja zavise od tla. U svakom prikazanom sluËajui sijaË i sjeme su isti. Isus nam zapravo æeli pokazati da ukolikoBoæja rijeË ne uspije obaviti svoje djelo u naπem srcu i æi-votu, razloge moramo traæiti u sebi. Meutim, rezultat nijeizvan naπe vlasti. Istina, mi ne moæemo sebe promijeniti;ali snaga izbora je u naπim rukama i na nama je da odlu-Ëimo πto Êemo biti. Sluπatelji koji su usporeeni s tlom krajputa, s kamenitim tlom ili s tlom punim trnja, ne morajuostati takvi. Boæji Duh se neprestano trudi da raskine Ëaro-liju zaslijepljenosti koja ljude vezuje uz zemaljske stvari i dau njima razbudi æelju za nepropadljivim blagom. Jedino kadse odupiru Svetome Duhu, ljudi postaju nemarni prema Boæ-joj rijeËi ili je poËinju zanemarivati. Oni su sami odgovorniza tvrdoÊu svojeg srca koja spreËava da dobro sjeme pustikorijen i za korov koji spreËava njegovo napredovanje.

Vrt srca mora se obraivati. Tlo se mora pripremiti du-bokim pokajanjem za grijehe. Otrovne, sotonske biljke mo-raju se iskorijeniti. Tlo, nekada obraslo trnjem, moæe se po-praviti jedino marljivim radom. Tako se i zle sklonosti nepre-poroenog srca mogu svladati jedino ozbiljnim naporima uIsusovo ime i Njegovom snagom. Gospodin nas poziva pre-ko svojeg proroka: “ProkrËite sebi prljuπe, ne sijte po trnja-cima.” “Sijte pravednost, poæet Êete ljubav.” (Jeremija 4,3;Hoπea 10,12) On æeli za nas obaviti ovo djelo i zato nas po-ziva da suraujemo s Njim.

SijaËi sjemena moraju obaviti djelo pripremanja srca zaprimanje Evanelja. U sluæbi RijeËi ima previπe propovije-danja, a premalo stvarnog obraÊanja s ljubavlju. Potreban jeosobni trud oko izgubljenih duπa. S krπÊanskim suosjeÊanjemmi se moramo pribliæiti ljudima pojedinaËno i potruditi se

56

57

31

da probudimo njihovo zanimanje za velike Ëinjenice vjeË-nog æivota. Njihovo srce moæe biti tvrdo kao ugaæeni put imoæe nam se Ëiniti da se uzaludno trudimo da im otkrije-mo Spasitelja, ali, iako ih logika neÊe uspjeti pokrenuti, iakosu dokazi nemoÊni da ih osvjedoËe, Kristova ljubav, koja Êese oËitovati u osobnom pristupu, moÊi Êe omekπati kamenosrce tako da sjeme istine uhvati korijen.

Prema tomu, sijaËi imaju posao koji moraju obaviti dasjeme ne bi bilo uguπeno trnjem, da ne bi propalo zbog plit-kog tla. Na samom poËetku svojega krπÊanskog æivota svakivjernik mora nauËiti njegova temeljna naËela. Mora shvatitida neÊe jednostavno biti spaπen Kristovom ærtvom, veÊ daKristov æivot treba postati njegov æivot i Kristov karakter nje-gov karakter. Svima trebamo reÊi da moraju nositi terete iodbaciti svoje uroene sklonosti. Neka svi shvate kakveblagoslove dobivaju oni koji rade za Krista, koji slijede Nje-gov primjer samoodricanja, koji podnose teπkoÊe kao dobrivojnici. Neka nauËe oslanjati se na Kristovu ljubav i sve svojebrige predati Njemu. Neka okuse radost zadobivanja duπaza Njega. Kad se ispune ljubavlju prema izgubljenima, kadse zainteresiraju za njih, zaboravit Êe na sebe. Zadovoljstvaovoga svijeta izgubit Êe privlaËnu snagu i tereti ih neÊe obes-hrabrivati. Plug istine obavit Êe svoje djelo. On Êe preoratineobraenu zemlju. I neÊe otkinuti samo vrhove trnja, veÊÊe ga iπËupati iz korijena.

Na dobroj zemlji

SijaË neÊe uvijek doæivljavati razoËaranja. O sjemenu kojeje palo na plodno tlo Spasitelj je rekao: “Posijan ‘na dobruzemlju’ jest onaj koji Ëuje i razumije rijeË, te rodi i doneserod: jedan stostruk, drugi πezdeseterostruk, treÊi tridesete-rostruk.” “A πto [padne] ‘na dobru zemlju’, to su oni kojiËuju rijeË i Ëuvaju je u dobru i plemenitu srcu i rod nosezbog ustrajnosti.”

“Dobro i plemenito srce” o kojemu govori usporedbanije srce bez grijeha; jer Evanelje se mora propovijedatiizgubljenima. Krist je rekao: “Nisam doπao da zovem pra-vednike, nego greπnike.” (Marko 2,17) Dobro srce ima onajtko se pokorava uvjeravanjima Svetoga Duha. On priznaje

58



svoju krivnju i osjeÊa potrebu za Boæjom miloπÊu i ljubav-lju. Ima iskrenu æelju da upozna istinu da bi je mogao po-sluπati. Dobro srce je ono srce koje vjeruje u Boæju rijeË.Bez vjere nije moguÊe primiti RijeË. “Jer onaj koji æeli pri-stupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagraujeone koji ga traæe.” (Hebrejima 11,6)

To je “onaj koji Ëuje i razumije rijeË”. Farizeji Kristo-vog vremena zatvarali su oËi da ne vide i uπi da ne Ëuju;zato istina i nije mogla doprijeti do njihovog srca. Zato sumorali pretrpjeti kaznu za svoje hotimiËno neznanje i na-mjerno prouzrokovano sljepilo. Meutim, Krist je uËio svojeuËenike da trebaju otvoriti svoj um za pouke i biti spremnida vjeruju. On im je izrekao blagoslov jer su vidjeli i ËulioËima i uπima vjere.

Sluπatelji usporeeni s dobrom zemljom primaju RijeË“ne kao rijeË ljudsku, nego — kao πto uistinu jest — rijeËBoæju” (1. Solunjanima 2,13). Meu istinske uËenike spadajedino onaj koji prima Pismo kao glas kojim mu se obraÊasam Bog. On drhti od RijeËi; jer za njega je ona æiva stvar-nost. On otvara svoj razum i svoje srce da je primi. Takvisu sluπatelji bili Kornelije i njegovi prijatelji, koji su kazaliapostolu Petru: “Sada smo, dakle, svi mi skupljeni pred Bo-gom da Ëujemo sve πto ti je Gospodin zapovjedio.” (Djela10,33)

Znanje istine ne zavisi toliko od snage uma koliko odËistoÊe namjere, iskrene jednostavnosti i Ëvrste vjere. Boæjianeli su blizu onih koji u poniznosti srca traæe boæanskovodstvo. Njima se daje Sveti Duh da im otvori bogate riz-nice istine.

Sluπatelji usporeeni s dobrom zemljom dræe RijeË ka-da je Ëuju. Sotona, zajedno sa svim svojim silama zla, nemoæe im je oteti.

Samo Ëuti ili Ëitati RijeË nije dovoljno. Onaj tko æeli imatikoristi od Pisma, mora razmiπljati o istini koja mu je bilaobjavljena. Ozbiljno se trudeÊi i razmiπljajuÊi uz molitvu, ontreba shvatiti znaËenje rijeËi istine i duboko proniknuti usmisao svetih rijeËi.

Bog nas poziva da svoj um ispunimo velikim, Ëistimmislima. On æeli da razmiπljamo o Njegovoj ljubavi i milo-sru, da istraæujemo Njegovo Ëudesno djelo u velikom pla-

59

60

33

nu otkupljenja. Tada Êe sve jasnije i jasnije biti naπe razu-mijevanje istine, uzviπenija i svetija naπa æelja da steknemoneporoËnost srca i jasnoÊu misli. Duπa koja boravi u ËistomozraËju svetih misli preobrazit Êe se zato πto je prouËava-juÊi Pisma uspostavila vezu s Bogom.

“Te rodi i donese rod.” Oni koji posluπaju RijeË kada jeËuju, donosit Êe rod u posluπnosti. Boæja rijeË, primljena usrce, pokazat Êe se u dobrim djelima. Njezin Êe se rod vidjetiu karakteru i æivotu po uzoru na Krista. Krist je rekao osebi: “Milje mi je, Boæe moj, vrπit volju tvoju, Zakon tvojduboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,9) “Jer ne traæim svo-ju volju, nego volju onoga koji me poslao.” (Ivan 5,30) APismo kaæe: “Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako æi-vjeti kako je on æivio.” (1. Ivanova 2,6)

Boæja rijeË se Ëesto sukobljava s Ëovjekovim naslijee-nim ili steËenim karakternim crtama ili æivotnim navikama.Ali sluπatelji, usporeeni s dobrom zemljom, kada primajuRijeË, prihvaÊaju i sve njezine uvjete i zahtjeve. Oni svojenavike, obiËaje i postupke pokoravaju Boæjoj rijeËi. U nji-hovim oËima zapovijedi smrtnog, zabludjelog Ëovjeka postajubeznaËajne kad se suoËe s RijeËju beskrajnog Boga. Iz cije-log srca, s nepokolebljivom namjerom, oni traæe vjeËni æi-vot, i uz cijenu gubitaka, progonstava, pa Ëak i same smrti,ostaju posluπni istini.

Oni donose rod “zbog ustrajnosti”. Nitko meu onimakoji su primili Boæju rijeË nije poπteen teπkoÊa i kuπnji;ali kad se nevolje pojave, istinski krπÊanin ne postaje nemiran,nepovjerljiv ili oËajan. Iako mi ne moæemo vidjeti konaËniishod dogaaja, ili razaznati namjeru Boæje promisli, nesmijemo odbaciti svoje povjerenje. SjeÊajuÊi se njeæne mi-losti Gospodnje, trebamo sve svoje brige baciti na Njega istrpljivo Ëekati Njegovo spasenje.

U borbi duhovni æivot postaje jaËi. Nevolje, koje se str-pljivo podnose, razvijaju Ëvrstinu karaktera i dragocjene du-hovne vrline. Savrπeni rod vjere, krotkost i ljubav, Ëesto naj-bolje sazrijevaju usred olujnih oblaka i tame.

“Poljodjelac iπËekuje skupocjen rod od zemlje, strplji-vo ËekajuÊi na nj, dok ne primi ‘ranu’ i ‘kasnu kiπu’.” (Jakov5,7) Tako i krπÊanin treba strpljivo Ëekati da se u njegovomæivotu pokaæu rodovi Boæje rijeËi. Kada se molimo za vrline

61



Duha, Bog Ëesto usliπava naπe molitve dovodeÊi nas u okol-nosti u kojima se mogu razviti ti rodovi; ali mi ne razumije-mo Njegovu namjeru, Ëudimo se i bivamo potiπteni. Ipak,nitko ne moæe razviti duhovne vrline ukoliko se ne podloæiprocesu rastenja i donoπenja roda. Naπ zadatak je da primi-mo Boæju rijeË, da se nje Ëvrsto dræimo, da se potpuno po-korimo njezinoj vlasti i tada Êe se u nama ispuniti njezinanamjera.

Krist je rekao: “Ako me tko ljubi, dræat Êe moju rijeË, imoj Êe ga Otac ljubiti; k njemu Êemo doÊi i kod njega senastaniti.” (Ivan 14,23) Sjenka snaænijeg, savrπenog uma osje-nit Êe nas jer smo uspostavili æivu vezu s izvorom najtraj-nije snage. U naπem æivotu po Bogu bit Êemo dovedeni upokornost Isusu Kristu. Viπe neÊemo æivjeti uobiËajenimsebiËnim æivotom, nego Êe Krist æivjeti u nama. Njegov ka-rakter obnovit Êe se u naπoj naravi. I tako Êemo donijetirodove Svetoga Duha — “jedan stostruk, drugi πezdesetero-struk, treÊi trideseterostruk”.

35

“Najprije donosi stabljiku,zatim klas”

Ovo se poglavlje temelji na Marku 4,26-29.

Usporedba o sijaËu izazvala je mnoge nedoumice. Nekisu sluπatelji zakljuËili da Krist neÊe uspostaviti svoje kra-ljevstvo na Zemlji, dok su drugi postali radoznali ili Ëak zbu-njeni. ZapaæajuÊi njihovu zbunjenost, Krist se posluæio dru-gim slikama i dalje se trudeÊi da njihove misli odvrati odnade u neko zemaljsko kraljevstvo i da im pozornost skre-ne na djelo koje Boæja milost obavlja u duπi Ëovjeka.

“I proslijedi: ‘Tako, kraljevstvo je Boæje kao kad Ëovjekbaci sjeme na zemlju; on spava i ustaje noÊu i danju. SjemeniËe i raste, a da on o tome niπta ne zna. Zemlja sama odsebe donosi rod, najprije stabljiku, zatim klas — potom punklas zrna. A kad plod dopusti, odmah primiËe srp, jer jevrijeme æetve.”

Gospodar koji “odmah primiËe srp, jer je vrijeme æe-tve” ne moæe biti nitko drugi nego Krist. Upravo Êe On uposljednji veliki dan prikupiti æetvu na Zemlji. Ali sijaËsjemena prikazuje one koji rade umjesto Njega. Za sjeme jereËeno da “niËe i raste a da on o tome niπta ne zna”, i tose ne moæe odnositi na Boæjega Sina. Krist ne spava na svo-jem poslu, veÊ bdije nad njime dan i noÊ. Njemu nije nepo-znato kako sjeme raste.

Usporedba o sijaËu pokazuje da Bog djeluje u prirodi.Sjeme ima u sebi naËelo klijanja, naËelo koje je sam Bog unjega usadio; ali kad bi bilo prepuπteno samo sebi, ne biimalo snage da proklija. I Ëovjek treba odigrati svoju uloguu potpomaganju rasta sjemena. On mora pripremiti i obo-

(35)

62

63


gatiti tlo, mora posijati sjeme. On mora obraditi njivu. Alipostavljena je granica njegovoj moÊi da postigne uspjeh.Nikakvom snagom ni mudroπÊu Ëovjek ne moæe uËiniti daæiva klica isklija iz sjemena. »ovjek moæe napregnuti svojusnagu do krajnjih granica, ali Êe ipak ostati zavisan od Onogakoji je sijanje i skupljanje ploda povezao prekrasnim spo-nama svoje svemoÊne sile.

U sjemenu se krije æivot, u zemlji postoji snaga; ali akojedna beskrajna sila ne bi djelovala i danju i noÊu, sjemenikada ne bi donijelo ploda. Moraju se izlijevati pljuskovikiπe da bi navlaæili æedna polja, sunce treba poslati topli-nu, energiju da probudi zakopano sjeme. Æivot koji je samStvoritelj usadio samo On moæe pozvati u postojanje. Svakosjeme raste i svaka se biljka razvija jedino Boæjom silom.

“Kao πto zemlja tjera svoje klice, kao πto u vrtu niËesjemenje, uËinit Êe Gospod da iznikne pravda i hvala predsvim narodima.” (Izaija 61,11) Kao πto je u prirodi, tako jei u duhovnom sijanju; uËitelj istine treba se potruditi dapripravi tlo srca; on mora posijati sjeme, ali sila koja proiz-vodi æivot dolazi jedino od Boga. Postoji granica preko kojesvaki ljudski napor postaje uzaludan. Iako moramo propo-vijedati RijeË, mi ne moæemo udahnuti silu koja Êe oæivitiduπu i uËiniti da proklija pravednost, da se Bog proslavi.Prilikom propovijedanja R ijeËi mora djelovati sila kojanadmaπuje svaku ljudsku snagu. Jedino silom boæanskog DuhaRijeË Êe postati æiva i jaka, sposobna da obnovi duπu za vjeËniæivot. I to je Krist æelio objasniti svojim uËenicima. On ihje uËio da niπta od onoga πto imaju u sebi neÊe osiguratiuspjeh njihovom radu, veÊ da Êe Ëudotvorna Boæja sila uËi-niti da Njegova RijeË bude djelotvorna.

Djelo sijaËa je djelo vjere. Tajnu klijanja i rasta sjemenaon ne moæe razumjeti. Ali oslanja se na sredstva kojima BogËini da bilje buja. BacajuÊi sjeme u zemlju, on prividno gubidragocjeno zrnje koje je moglo osigurati hranu njegovoj obi-telji. Meutim, on se odriËe sadaπnjeg dobra oËekujuÊi daÊe biti bogato nagraen. On baca sjeme nadajuÊi se da Êeono donijeti mnogostruki rod u obilnoj æetvi. Tako morajuraditi i Kristovi sluge, oËekujuÊi æetvu od sjemena koje siju.

Dobro sjeme moæe neko vrijeme nezapaæeno leæati uhladnom, sebiËnom, svjetovnom srcu ne pruæajuÊi dokaz da

64

65

37

je pustilo korijen; ali poslije, kad Boæji Duh bude djelovaona duπu, skriveno sjeme Êe proklijati i na kraju donijeti rodna Boæju slavu. U naπem æivotnom radu mi ne znamo πtoÊe uspjeti, ovo ili ono. To nije pitanje na koje mi trebamodati odgovor. Mi trebamo obaviti svoje djelo i rezultate pre-pustiti Bogu. “Ujutro sij svoje sjeme, a naveËer neka ti ru-ka ne poËiva.” (Propovjednik 11,6) Boæje veliko obeÊanjeglasi da “sve dok zemlje bude, sjetve, æetve, studeni, vru-Êine, ljeta, zime, dani, noÊi nikada prestati neÊe.” (Posta-nak 8,22) OslanjajuÊi se na ovo obeÊanje, poljodjelac orei sije. Niπta manje povjerenja ne smijemo imati ni mi kojiobavljamo duhovnu sjetvu, oslanjajuÊi se na Njegovo obeÊa-nje: “Tako se rijeË koja iz mojih usta izlazi ne vraÊa k me-ni bez ploda, nego Ëini ono πto sam htio i obistinjuje onozbog Ëega je poslah.” (Izaija 55,11) “Iπli su plaËuÊi noseÊisjeme sjetveno: vraÊat Êe se s pjesmom noseÊi snoplje svoje.”(Psalam 126,6)

Klijanje sjemena prikazuje poËetak duhovnog æivota, arazvijanje biljke je prekrasna slika krπÊanskog rasta. Kao πtoje s prirodom, tako je i s boæanskom dobrotom; ne moæebiti æivota bez rastenja. Biljka mora rasti ili Êe propasti. Ikao πto ona raste tiho i neprimjetno, ali stalno, tako se ra-zvija i krπÊanski æivot. U svakoj etapi razvitka naπ æivot mo-æe biti savrπen; ako se ispuni Boæja namjera u nama, mi Êemoneprestano napredovati. PosveÊenje traje cijelog æivota. Kakose naπe moguÊnosti budu umnoæavale, tako Êe se πiriti naπeiskustvo i uveÊavati naπe znanje. Postajat Êemo snaæniji,sposobniji da nosimo odgovornosti, a naπa Êe zrelost biti uskladu s prednostima koje uæivamo.

Biljka raste primajuÊi ono πto je Bog pripremio da odr-æi njezin æivot. Ona πalje svoje korijene u zemlju. Upija sun-Ëevo svjetlo, rosu i kiπu. Prima æivotodavne sastojke iz zra-ka. Tako i krπÊanin treba rasti suraujuÊi s boæanskim sila-ma. OsjeÊajuÊi svoju bespomoÊnost, trebamo iskoristiti sveprilike koje nam se pruæaju da steknemo potpunije iskustvo.I kao πto biljka puπta korijen u zemlju, tako se i mi mora-mo duboko ukorijeniti u Kristu. Kao πto biljka prima sun-Ëevo svjetlo, rosu i kiπu, tako i mi moramo otvoriti svojesrce utjecaju Svetoga Duha. Djelo treba biti obavljeno “nesilom niti snagom, veÊ duhom mojim” (Zaharija 4,6). Ako

67

66

“Najprije donosi stabljiku, zatim klas”


naπe misli budu usredotoËene na Krista, On Êe nam doÊi“poput daæda jesenskog, poput kiπe proljetne πto natapazemlju” (Hoπea 6,3). Kao Sunce pravednosti, On Êe nam ogra-nuti “sa zdravljem u zrakama” (Malahija 3,20). Mi Êemo cvje-tati kao ljiljan, bujati kao pπenica, rasti kao loza! (Vidi Ho-πea 14,5.7.) OslanjajuÊi se neprestano na Krista kao na svo-jeg Spasitelja, u svemu Êemo uzrastati u Njemu koji je naπPoglavar.

Pπenica razvija “najprije stabljiku, zatim klas — potompun klas zrna”. Ratar sije sjeme i njeguje biljke koje rastuda bi na kraju sakupio zrno. On æeli kruha za gladne i sje-mena za buduÊe sjetve. Tako i boæanski Ratar oËekuje æe-tvu kao nagradu za svoj rad i ærtvu. Krist æeli obnoviti svojlik u srcima ljudi; On to i Ëini preko onih koji vjeruju uNjega. Cilj krπÊanskog æivota je donoπenje roda — obnavlja-nje Kristovog karaktera u vjerniku, da bi se on mogao ob-noviti i u drugima.

Biljka ne klija, ne raste niti donosi rod sama za sebe,veÊ “da bi dala sjeme sijaËu i kruha za jelo” (Izaija 55,10).Tako i nitko od nas ne smije æivjeti sebi. KrπÊanin se nalazina svijetu kao Kristov predstavnik da radi na spaπavanjudrugih duπa.

NeÊe biti nikakvog rasta ni donoπenja roda u æivotukoji je okrenut sebi. Ako ste prihvatili Krista kao svojegSpasitelja, morate zaboraviti na sebe i pokuπati pomagatidrugima. Govorite o Kristovoj ljubavi, priËajte o Njegovojdobroti. Izvrπavajte svaku duænost. Nosite odgovornost zaduπe na svojem srcu i trudite se svim sredstvima koja vamstoje na raspolaganju da spasite izgubljene. Kad primiteKristovog duha — duha nesebiËne ljubavi i rada za druge— vi Êete rasti i donositi rod. Vrline Duha pokazat Êe se uvaπem karakteru. Vaπa vjera Êe rasti, vaπe Êe se uvjerenjeprodubljivati, vaπa ljubav usavrπavati. Sve viπe i viπe odraæa-vat Êete Kristov lik u svemu πto je neporoËno, plemenitoi lijepo.

“Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost,blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdræljivost. Protiv ovihne postoji zakon.” (GalaÊanima 5,22.23) Ovaj plod nikadaneÊe propasti, veÊ Êe po svojoj vrsti donijeti æetvu za vjeË-ni æivot.

68

69

39

“A kad plod dopusti, odmah primiËe srp, jer je vrijemeæetve.” Krist oËekuje s dubokom Ëeænjom da se pokaæe usvojoj Crkvi. Kad se Njegov karakter savrπeno obnovi uNjegovom narodu, tada Êe ga On doÊi uzeti kao svoj.

Prednost je svakog krπÊanina ne samo da oËekuje, veÊi da ubrza dolazak naπega Gospodina Isusa Krista (2. Petro-va 3,12). Kad bi svi koji nose Njegovo ime nosili rodoveNjemu na slavu, kako bi brzo cijeli svijet bio zasijan sjeme-nom Evanelja! Brzo Êe sazreti posljednja velika æetva i KristÊe doÊi da prikupi dragocjeno zrno.

“Najprije donosi stabljiku, zatim klas”


LjuljOvo se poglavlje temelji na Mateju 13,24-30.37-43.

“Iznese im drugu usporedbu: ‘S kraljevstvom je nebes-kim kao s Ëovjekom koji posija dobro sjeme na svojoj njivi.Dok su ljudi spavali, doe njegov neprijatelj, posija ljulj popπenici i ode. Kad usjev naraste i donese rod, pokaza seljulj.’”

“Njiva je svijet”, rekao je Krist. Meutim, mi moramoshvatiti da ove rijeËi oznaËavaju Kristovu Crkvu u svijetu.Ova usporedba bavi se onim πto pripada Boæjem kraljev-stvu, Njegovom djelu spasenja ljudi, a to se djelo obavljapreko Crkve. Istina, Sveti Duh se nalazi u cijelom svijetu;posvuda On utjeËe na srca ljudi; ali upravo u Crkvi mi treba-mo rasti i sazreti za Boæju æitnicu.

“SijaË dobrog sjemena jest Sin »ovjeËji... Dobro sjemesinovi su Kraljevstva. Ljulj su djeca Zloga.” Dobro sjeme pri-kazuje one koji su roeni od Boæje rijeËi, istine. Ljulj prika-zuje skupinu ljudi koji su plod ili utjelovljenje zablude, od-nosno laænih naËela. “Neprijatelj koji ga posija jest avao.”Ni Bog ni Njegovi aneli nikada nisu sijali sjeme iz kojegaÊe izrasti ljulj. Ljulj uvijek sije Sotona, neprijatelj Boga i Ëo-vjeka.

Na Istoku se ljudi katkad osveÊuju svojem neprijateljutako πto po njegovom tek zasijanom polju posiju sjeme ne-kog πtetnog korova koji, dok raste, jako podsjeÊa na pπe-nicu. RastuÊi zajedno s pπenicom, korov umanjuje prinos,izaziva nevolje i donosi gubitak vlasniku polja. Isto tako, izneprijateljstva prema Kristu, Sotona sije svoje zlo sjeme iz-meu zdravog zrnja kraljevstva. Plodove svojeg sijanja pri-pisuje Boæjem Sinu. DovodeÊi u Crkvu one koji samo nose

(40)

70

71

41

Kristovo ime iako odbacuju Njegov karakter, NeËastivi æelida se Boæje ime obesveti, pogreπno protumaËi djelo spase-nja i ugroze duπe.

Kristovi sluge oæaloπÊeni su kad vide kako se istinski ilaæni vjernici mijeπaju u Crkvi. Oni bi na neki naËin æeljelioËistiti Crkvu. Kao i sluge Gospodara njive, spremni supoËupati korov. Ali Krist im kaæe: “Ne... da ne biste, Ëupa-juÊi ljulj, poËupali s njim i pπenicu. Ostavite oboje neka ra-ste do æetve!”

Krist je jasno naglaπavao da oni koji ustrajavaju uotvorenom grijehu moraju biti odvojeni od Crkve, ali nijenama predao posao da ocjenjujemo karaktere i pobude. Onpreviπe dobro poznaje naπu narav da bi nam povjerio to djelo.Kad bismo pokuπali iz Crkve iskorijeniti one koje smatramolaænim krπÊanima, sigurno bismo uËinili pogreπke. »esto upra-vo one koje Krist æeli privuÊi k sebi mi proglaπavamo bez-nadnim sluËajevima. Kad bismo se mi bavili ovim duπama injihov sluËaj rjeπavali u skladu s naπim nesavrπenim sudo-vima, moæda bismo im oduzeli i posljednju nadu. Mnogi kojisebe smatraju krπÊanima na kraju Êe biti proglaπeni laki. NaNebu Êe se naÊi mnogi koje su njihovi susjedi smatrali ne-dostojnima Neba. Ljudi sude po izgledu, a Bog sudi po sr-cu. Korov i pπenica trebaju rasti zajedno do æetve; a æetvaje kraj vremena kuπnje.

Spasiteljeve rijeËi kriju joπ jednu pouku, pouku o div-noj strpljivosti i njeænoj ljubavi. Kao πto je korijenje ljuljatijesno isprepleteno s korijenjem dobrog zrna, tako su i laæ-na braÊa u Crkvi usko povezana s istinskim Kristovim sljed-benicima. Pravi karakter tih laænih vjernika joπ se nije pot-puno pokazao. Kad bi oni bili odvojeni od Crkve, moæda bise sablaznili mnogi koji bi inaËe ostali Ëvrsti u vjeri.

Pouka iz ove usporedbe dobro je prikazana Boæjim po-stupanjem prema anelima i ljudima. Sotona je varalica. Kadje on sagrijeπio na Nebu, Ëak ni Bogu odani aneli nisu pot-puno prepoznali njegov karakter. Upravo zato Bog nije od-mah uniπtio Sotonu. Da je to uËinio, sveti aneli ne bi shvatiliBoæju pravednost i ljubav. Sumnja u Boæju dobrotu bila bikao zlo sjeme koje bi donijelo gorke rodove grijeha i boli.ZaËetnik zla bio je poπteen da bi potpuno pokazao svojpravi karakter. Tijekom dugih vjekova Bog je podnosio mu-

72

Ljulj


ke gledajuÊi djelo zla; On je radije dao beskrajni Dar na Gol-goti nego da dopusti da bilo tko bude prevaren laæljivimrijeËima NeËastivoga; korov se ne moæe poËupati bez opas-nosti da se s njime ne poËupa i dragocjena pπenica. Zar nebismo i mi trebali pokazati isto toliko strpljivosti prema na-πim bliænjima koliko je Gospodar Neba i Zemlje pokazaoprema Sotoni?

Svijet nema nikakvog prava sumnjati u istinitost krπÊan-stva samo zato πto u Crkvi ima i nedostojnih vjernika, nitise krπÊani smiju obeshrabriti zbog svoje laæne braÊe. Kakoje to bilo u prvoj Crkvi? Ananija i Safira pridruæili su seuËenicima. ©imun Mag je bio krπten. Dema, koji je iznevje-rio Pavla, smatran je vjernikom. Juda Iskariotski ubrajao semeu apostole. Otkupitelj nije æelio izgubiti nijednu duπu;Njegovo iskustvo s Judom zabiljeæeno je da bi se pokazaloNjegovo beskrajno strpljenje prema izopaËenoj ljudskoj na-ravi; i On nas poziva da takve podnosimo onako kao πto jeOn Ëinio. On sam je rekao da Êe se laæna braÊa nalaziti uCrkvi sve do svrπetka vremena.

Usprkos Kristovoj opomeni, ljudi su pokuπavali iskori-jeniti korov. Da bi kaznila one koje je proglasila zloËinci-ma, Crkva se oslanjala na graanske vlasti. Oni Ëija su sevjerovanja razlikovala od opÊeprihvaÊenih doktrina, bili suzatvarani, muËeni i ubijani; to su zahtijevali ljudi koji su tvrdilida djeluju po Kristovom odobrenju. Meutim, takva su dje-la nadahnuta duhom Sotone, a ne Kristovim Duhom. Soto-na se sluæio tom metodom da svijet pokori svojoj vlasti. Crkvaje pogreπno prikazala Boga ovim naËinom postupanja pre-ma onima koje je sama proglasila krivovjercima.

Ova Kristova usporedba uËi nas da ne osuujemo nitikudimo bliænje, veÊ da budemo ponizni i da se ne oslanjamona sebe. Nije dobro sjeme sve πto je posijano. »injenica daje netko u Crkvi ne dokazuje da je krπÊanin.

Ljulj je doista vrlo sliËan pπenici sve dok je liπÊe zeleno;ali kad zrno sazri za æetvu, bezvrijedni korov se potpunorazlikuje od pπenice Ëiji se klasovi savijaju pod teretom zdra-vog, zrelog zrna. Greπnici koji se pretvaraju da su poboænimogu se neko vrijeme druæiti s pravim Kristovim sljedbe-nicima; njihovo prividno krπÊanstvo ima za cilj prevariti mno-ge; ali kad se bude prikupljala zemaljska æetva, neÊe viπe

73

74

43

biti sliËnosti izmeu dobra i zla. Tada Êe se otkriti oni kojisu se pridruæili Crkvi, ali se nisu pridruæili Kristu.

Korovu je dopuπteno da raste zajedno s pπenicom, dauæiva sve prednosti sunca i kiπe; ali u vrijeme æetve “opetÊete razlikovati pravednika od greπnika, onoga koji sluæi Boguod onoga koji mu ne sluæi” (Malahija 3,18). Sam Krist ÊeodluËiti tko je dostojan da æivi s nebeskom obitelji. On Êesuditi svakom Ëovjeku po njegovim rijeËima i djelima. Nanjegovim mjerilima prazno izraæavanje vjere neÊe znaËitiniπta. Karakter Êe odluËivati o sudbini svakog Ëovjeka.

Spasitelj ne govori da Êe nekada u buduÊnosti sav ko-rov postati pπenica. Pπenica i korov samo Êe zajedno rastido æetve, do svrπetka svijeta. Tada Êe se ljulj svezati u sno-pove da se spali, a pπenica Êe se prikupiti u Boæju æitnicu.“Tada Êe pravednici zasjati poput Sunca u kraljevstvu Ocasvojega.” I “Sin Êe »ovjeËji izaslati svoje anele da pokupeiz njegova kraljevstva sve zavodnike i zlikovce te da ih baceu ognjenu peÊ, gdje Êe biti plaË i πkrgut zuba.”

75

Ljulj


“SliËno goruπiËnom zrnu”Ovo se poglavlje temelji na Mateju 13,31.32;

Marku 4,30-32 i Luki 13,18.19.

U mnoπtvu koje je sluπalo Kristov nauk bilo je i mnogofarizeja. Oni su prezrivo primjeÊivali da Ga malo Njegovihsluπatelja priznaje kao Mesiju. Pitali su se meu sobom ka-ko bi taj jednostavni uËitelj uopÊe mogao uzdiÊi Izraela dosveopÊe vlasti. Bez bogatstva, moÊi ili Ëasti, kako bi On mogaouspostaviti to svoje novo kraljevstvo? Krist je proËitao nji-hove misli pa im je odgovorio:

“»emu je sliËno kraljevstvo Boæje? S Ëim da ga uspore-dim?” Svjetovne vlasti nipoπto mu nisu mogle posluæiti kaouzor. Nijedno graansko druπtvo nije mu moglo biti simbol.Zato im je rekao: “Kraljevstvo je nebesko sliËno goruπiËnuzrnu koje netko uze i posija na svojoj njivi. Ono je, svakako,najsitnije od svega sjemena, ali kad uzraste, bude veÊe oddrugoga povrÊa, razvije se u stablo, tako da dolaze pticenebeske i gnijezde se u njegovim granama.”

Klica u sjemenu raste u skladu sa æivotnim naËelomkoje je Bog u njega usadio. Njezino razvijanje ne zavisi niod kakve ljudske sile. Tako je i s Kristovim kraljevstvom.To je novo stvaranje. NaËela njegovog razvoja suprotna sunaËelima po kojima se upravljaju kraljevstva ovoga svijeta.Zemaljske vlasti odræavaju se uz pomoÊ fiziËke sile; one odr-æavaju svoju vladavinu ratovima; meutim, osnivaË ovog no-vog kraljevstva je Knez mira. Sveti Duh prikazuje svjetovnakraljevstva simbolima surovih grabeæljivih zvijeri; a Krist je“Jaganjac Boæji koji uzima grijeh svijeta” (Ivan 1,29). UNjegovom planu vladavine nema mjesta za grubu silu kojalomi savjest. Æidovi su oËekivali da Êe se Boæje kraljevstvo

(44)

76

77

45

uspostaviti na isti naËin kao i svjetovna kraljevstva. Da biπirili pravednost, oni su pribjegavali prisilnim mjerama. Ko-vali su metode i planove. Meutim, Krist usauje naËelo. Usa-ujuÊi istinu i pravednost, On se bori protiv zabluda i gri-jeha.

Dok je Isus iznosio ovu usporedbu, biljka goruπica mo-gla se vidjeti na sve strane kako se diæe iznad trave i æita,njeæno njiπuÊi svoju kroπnju na povjetarcu. Ptice su skakales grane na granu i pjevale u gustom liπÊu. A ipak, sjeme izkojega je izrasla ta golema biljka spada meu najsitnijesjemenke. Ona bi prvo puπtala njeæni izdanak, ali pun æi-votne snage, koji bi rastao i bujao sve dok ne bi dostigaosvoju konaËnu veliËinu. Tako je i Kristovo kraljevstvo u po-Ëetku izgledalo skromno i beznaËajno. Usporeeno sa svje-tovnim kraljevstvima Ëinilo se manjim od svih. Upraviteljiovoga svijeta ismijavali su Kristove tvrdnje da je kralj. A ipak,moÊne istine, predane Njegovim sljedbenicima, davale suovom kraljevstvu boæansku snagu. A kako je brz bio njegovrast, kako πirok njegov utjecaj! Kad je Krist iznio ovu uspo-redbu, samo nekoliko galilejskih radnika Ëinilo je novokraljevstvo. Njihovo siromaπtvo i njihovu malobrojnost ljudisu stalno iznova navodili kao razlog zaπto se ne treba pri-kljuËiti tim jednostavnim ribarima koji su krenuli za Isusom.Ali goruπiËno sjeme moralo je rasti i πiriti svoje grane pocijelom svijetu. Kad propadnu zemaljska kraljevstva Ëija jeslava tada ispunjavala ljudska srca, Kristovo Êe kraljevstvoostati kao moÊna i dalekoseæna sila.

Tako i djelo boæanske dobrote u srcu ispoËetka izgledaneznatno. Izgovori se rijeË, zraka svjetla obasja duπu, osjetise utjecaj koji zaËinje novi æivot, i tko moæe ocijeniti konaËnirezultat!

Usporedbom o goruπiËnom sjemenu nije oslikan samorast Kristovog kraljevstva, veÊ se i u svakom dijelu njegovograstenja ponavlja iskustvo opisano u ovoj usporedbi. Za svojuCrkvu Bog u svakom naraπtaju ima posebnu istinu i poseb-no djelo. Istina koja je skrivena od svjetovno mudrih i ra-zumnih objavljuje se onima koji su skromni i jednostavnikao djeca. Ona poziva na poærtvovnost. Ona mora voditi svojebitke i postizati svoje pobjede. U poËetku su njezini brani-telji malobrojni. Velikani svijeta i posvjetovljene Crkve pre-

78

“SliËno goruπiËnom zrnu”


ziru ih i progone. Gledajmo Ivana Krstitelja, Kristovog pre-teËu, kako usamljen ustaje da ukori oholost i formalizamæidovskog naroda! Gledajmo prve propovjednike Evaneljau Europi! Kako je prikrivena, kako beznadna izgledala mi-sija Pavla i Sile, dvojice πatorara, kad su sa svojim druπtvomu Troadi uπli u brod da se odvezu u Filipe. Gledajmo “star-ca Pavla” u okovima kako propovijeda Krista u carskom upo-riπtu. Gledajmo malene Ëete robova i radnika u sukobu spoganstvom carskoga Rima! Gledajmo Martina Luthera ka-ko se odupire moÊnoj Crkvi koja predstavlja remek-djelo svje-tovne mudrosti! Gledajmo ga kako se Ëvrsto dræi Boæje rijeËiusprkos caru i papi i kako izjavljuje: “Ovdje stojim i ne mogudrukËije! Neka mi Bog bude u pomoÊi!” Gledajmo Johna We-sleya kako propovijeda Krista i Njegovu pravednost usredformalizma, osjetilnih uæitaka i nevjere. Gledajmo mladiÊakoji suosjeÊa s patnjama poganskog svijeta i traæi prednostda mu odnese Kristovu poruku ljubavi. Sluπajmo i odgovorklerika: “Sjedi, mladiÊu! Ako Bog bude æelio obratiti nezna-boπce, uËinit Êe to bez tvoje ili moje pomoÊi!”

Veliki prvaci vjerske misli u ovom naraπtaju izriËu po-hvale i grade spomenike onima koji su sijali sjeme prije mnogostoljeÊa. A zar se mnogi od njih ne okreÊu od toga poslada bi nogama gazili izdanke koji danas rastu iz tog istog sje-mena? Ponavlja se stari usklik: “Mi znamo da je Mojsiju Boggovorio, a odakle je ovaj (Krist u liku vjesnika koje πalje),ne znamo.” (Ivan 9,29) Kao i u nekadaπnja vremena, poseb-ne istine za ovo vrijeme pronaπli su ne crkveni autoriteti,veÊ muπkarci i æene koji nisu ni previπe uËeni ni previπemudri da bi odbili povjerovati u Boæju rijeË.

“Promatrajte, braÊo, sebe koji ste pozvani! Nema vas nimnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo moÊnih, ni mnogoplemenitih. Naprotiv, πto je ludo u oËima svijeta, izabra Bogda posrami mudre; πto je slabo u oËima svijeta, izabra Bogda posrami jake; πto je neplemenito i prezira vrijedno u oËimasvijeta — i Ëak ono Ëega nema — izabra Bog da uniπti onoπto jest” (1. KorinÊanima 1,26-28), “da se vaπa vjera ne oslanjana ljudsku mudrost, nego na Boæju snagu.” (1. KorinÊanima2,5)

U ovom posljednjem naraπtaju usporedba o goruπiËnomsjemenu treba doæivjeti svoje izuzetno i pobjedonosno ispu-

79

47

njenje. Malo sjeme Êe postati drvo. Posljednja poruka opo-mene i milosti treba se objaviti “svakom narodu i plemenu,jeziku i puku” (Otkrivenje 14,6-14) “kako se Bog veÊ u po-Ëetku dostojao da... uzme sebi narod” (Djela 15,14; Otkri-venje 18,1). I Zemlja Êe se zasvijetliti od Njegove slave.

“SliËno goruπiËnom zrnu”


Druge pouke od sijanjasjemena

Rad uloæen u sijanje sjemena, ali i rast biljaka iz sjeme-na, pruæa nam priliku da u obitelji i u πkoli objavimo dra-gocjene pouke. Djecu i mlade moramo pouËiti da zbivanjau prirodi promatraju kao djelovanje boæanskih sila i tako ihosposobiti da vjerom sagledaju Njegova nevidljiva dobro-Ëinstva. Kad shvate da Bog na prekrasan naËin zadovoljavapotrebe svoje velike obitelji, i da i mi trebamo s Njime su-raivati, njihova vjera u Boga ojaËat Êe i oni Êe osjetiti viπeNjegove snage u svojem svakidaπnjem æivotu.

Kao πto je stvorio Zemlju, Bog je stvorio i sjeme svo-jom rijeËju. Svojom rijeËju dao mu je snagu da raste i da seumnoæava. Rekao je: “Neka proklija zemlja zelenilom — tra-vom sjemenitom, stablima plodonosnim koja, svako premasvojoj vrsti, na zemlji donose plod πto u sebi nosi svoje sje-me. I bi tako... I vidje Bog da je dobro.” (Postanak 1,11.12)Ta ista rijeË i danas Ëini da sjeme raste. Svaka sjemenka ko-ja uvis, prema Suncu, πalje svoj zeleni izdanak, objavljujeËudotvornu snagu rijeËi koju je izgovorio Onaj koji “reËe —i sve postade, naredi — i sve se stvori” (Psalam 33,9).

Krist je svoje uËenike nauËio moliti: “Kruh naπ svagda-nji daj nam danas!” PokazujuÊi cvijeÊe, dao im je i obeÊa-nje: “Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu... zar neÊe mnogoradije vas, malovjerni!?” (Matej 6,11.30) Krist neprestanodjeluje da odgovori na ovu molitvu i ispuni ovo obeÊanje.Jedna nevidljiva sila neprestano se trudi, sluæeÊi Ëovjeku, daga nahra

Documents

1 Ellen G. White ISUSOVE USPOREDBEelenvajt.com/pdf/IsusoveUsp.pdf · 2020. 8. 25. · I. Isus Krist Ñ Biblijska egzegeza 430513055. 5 Predgovor Krist, Veliki uŁitelj, veliki dio