143
Radmilo Petrović SLOVENI I SRBI KULT, MIT I RELIGIJA Beograd, 2002

Радмило Петровић-Словени И Срби

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Радмило Петровић-Словени И Срби

Radmilo Petrović

SLOVENI I SRBIKULT, MIT I RELIGIJA

Beograd, 2002

Page 2: Радмило Петровић-Словени И Срби

Naslov ove knjige je skovan prema starom učenju S. Rajnahakoji je, pre skoro pola veka, utvrdio da su kultne radnje star-ije od mitova i religije. Upravo je to bilo polazište za bavl-jenje arheološkom građom s aspekta kultnih i drugih parareligi-jskih radnji koje će, posle duge upotrebe, preći u mitološkematrice, a ove će se na kraju okruniti religijskim sistemima iokončati monoteizmom, verovanjem u samo jednog Boga i uučenje Isusa Hrista. Ova knjiga je zasnovana na arheološkojgrađi kao temelju, kako bi se preko nje potražili koreni kult-nih radnji (u glavi pod naslovom: "Geneza").U drugoj glavi knjige, pod naslovom "Nastanak kalendara',slovenske kultne radnje i mitološke matrice dovedene su uvezu sa solarnom konstelacijom čovekove vizije sveta.U trećoj glavi, pod naslovom "Teriomorfna mitologija",obrađene su životinjske predstave, u arheološkoj građi, kaobožanske hipostaze.I konačno, u poslednjoj glavi, pod naslovom "Vizantija iSlovenf, arheološki dokazi mitološke građe, paganskog karak-tera, susreli su se s Vizantijskim carstvom i hrišćanstvom. Tajsusret kristalisao je slovensko-grčku simbiozu, zvanu"Komanska kultura", koja je rođena u VII veku a trajala je sprekidima čak i do X veka. U periodu od X do XIII vekaKomanska kultura je prešla u "Belobrdsku slovensku kulturnugrupu" koja je duboko zadrla u vreme prvih slovenskihkneževina, pre svega na Balkanu, da bi omogućila stvaranjepojedinih slovenskih državica koje su se ponekad zvalekneževinama, kraljevinama, pa čak u vreme cara Dušana, icarevinama.Ova knjiga želi, preko svoje dokumentarne arheološke baze, daukaže na činjenicu da je Balkansko poluostrvo i njegovo širezaleđe, tok Dunava, od Budimpešte do Crnog mora iDobrudže, jedan samostalan duhovno-mitološki areal koji jesačuvao svoju osobitost od Lepenskog vira, 7000 godina prenaše ere, pa sve do XIV veka i vremena Kraljevića Marka.

Page 3: Радмило Петровић-Словени И Срби

I POREKLO1. Pitanja stalnosti u arheološkoj građi kao ključ za

razrešenje rane slovenske duhovnosti

Problemi kontinualnosti u arheološkoj građi kao da seu ovom trenutku evropske i svetske nauke nalaze negde izmeđuistraživačkih rezultata prof. Olge Luković-Pjanović i profeso-ra Ribakova. Jer dok Pjanovićeva ponuđenom građom hrli daprodre do preistorije slovenstva, sabrana dela Ribakova^ jasni-je ukazuju na ovaj postupan proces koji je trajao vekovima, adefinitivno je okončan početkom VII veka (naše ere).

Iz tog naučnog egzegezskog fundusa koji nam je dos-tupan, mi iz domena arheologije, a uz pomoć stratigrafije ihronologije, krećemo na put čak do preistorije, tačnije do bron-zanog doba, kako. bismo tamo potražili korene slovenstva, amožda i srpstva?

Ovog puta zadržali smo se na jednom zanimljivompredmetu, maloj metalnoj geometrijskoj aplici, koja se učestanojavlja od lokaliteta Kašić-Maklinovo brdo (kod Zadra) dolokaliteta Sv. Erazmo, na Ohridskom jezeru, od VII — IXveka.

Ova aplika već skoro 100 godina (od kada je jedankomad pronađen, na lokalitetu Kalaja Dalmaces u Albaniji)zadaje muke naučnicima sveta jer ispod svoje geometrijske jed-nostavnosti krije dublji smisao koji do danas nije razrešen. Dabismo resili ovaj problem iz VII veka (naše ere) vratićemo seu sredinu XVI veka pre naše ere da bismo tamo pronašlifunkcionalno ishodište ovog predmeta. I bez arheološke akribi-

Page 4: Радмило Петровић-Словени И Срби

je, mi premošćavamo 2300 godina da bismo otkrili uzrok imesto postanka metalne aplike iz Sv. Erazma,

Zvuči neverovatno, ali, matricu metalne aplike našlismo na leđima čuvenog zemljanog idola iz Kličevca, i naleđima zemljanih votivnih kolica iz Dupljaje (oba predmetanađena su u blizini grada Vršca u Banatu).

Ova dva prethodno navedena idola predstavljaju najz-načajnije antropomorfne skulpture bronzanog doba u srpskomPodunavlju, oko 16 vekova pre naše ere. Ovi zemljani idolipo svemu sudeći, predstave Apolona Hiperborejskog, bili sudeo grobne imovine pokojnika i instrument kulta mrtvih. " Aliiza njihove barokne shematske stilizacije, kojoj nema ravne usvetskoj preistorijskoj umetnosti, krije se predstava dualnogbožanstva, Sunca-Apolona i Magna Mater, boginje Zemlje.Naime, kličevački idol predstavlja mušku figurinu s naglašenimgenitalijama preko kojih je prebačena ženska zvonasta sukn-ja. I to dvojstvo Sunca-Apolona-života i Boginje Majke(Magna Mater) smrti i rađanja činjenica je od izuzetnevažnosti, kako za bronzano doba, vreme kada je ona nastala,tako i za kasnije epohe.

Prema tome, aplika iz Sv. Erazma nalazi se na leđimaidola iz Kličevca, iako mi još uvek ne znamo u kom to svekontekstu.

Kronološki ćemo preskočiti oko 15 vekova i stići unajmlađe gvozdeno doba La-ten; na lokalitetu Manningpronaći ćemo našu matricu iz Sv. Erazma u istoj funkciji"Sunčane lađe" kako visi na pojasu pokojnika. Kaosvedočanstva ove naše ideje poslužiće nam amuleti iz GananaValona i Vezona.^ Ali, sada taj oblik sunčane lađe dobijabogatstvo detalja i zoomorfne prolome na svojim krajevima. Isada postaje jasnije da je ovde u pitanju predstava samogaSunca koje se svakog dana rađa i umire.

8

Uspevši da pronađemo matrice za naše važne aplike iznekropole Kašić-Maklinovo brdo i Sv. Erazmo, iz Ohrida, odVII do IX veka, vratićemo se najvažnijoj manifestacijislovenstva — jeziku. Želimo da ukažemo na to daprehrišćanska duhovnost Slovena ima istu osnovu i jezik,zajedničko indo-evropsko stablo na kome je većina savremenihnaroda Evrope u bliskom ili daljem srodstvu. Iz toga proizilazi:ako je jezik većine Evropljana bio zajednički, onda su i nji-hova duhovna kultura, pa i samrtni ritus morali da slede istu

90sudbinu.

Teško je poverovati, ali naše geometrijske matrice izSv. Erazma i Kašića-Maklinovo brdo dobile su svoje pravorazrešenje tek na iglama s krstastim glavama iz Litve iLetonije, od XII do XIII veka. I tek sada postaje jasno daje naša metalna aplika deo jednog sistema koji se okončavaSuncem na stubu.

Uz pomoć čitanja Tilakove egzegeze "Veda" i mitologijeIndoevropljana, istumačili smo u potpunosti naše ranoslovenskeaplike iz Sv. Erazma i s ostalih lokaliteta dalmatinske ialbanske obale, kao i Makedonije. Usuđujemo se da kažemokako je na ovim malim metalnim aplikama, dimenzija 3 x 4cm, predstavljen čitav kosmos, ili tačnije, kosmičko stablo ved-skog boga Varune.

1. Tri kruga predstavljaju donju zonu kosmosa — Prvobitniokean.

2. Ovu zonu odvaja jajasti štap od sledeće zone; on predstavljafiksnu granicu prvobitnog okeana Donje zone sa višomzonom sveta tame — Paklom.

3. Svet tame — Pakao — predstavljen je s dva kruga.4. Te otvore uokviravaju bakarni poluprstenovi koji imaju

Page 5: Радмило Петровић-Словени И Срби

značenje Planine Mem.5. Iznad ove zone je linija što predstavlja Nebesku reku, koja

je i funkcionalni okvir rama aplike.6. Iznad prethodne zone je sam vrh kosmosa Dyau — Nebo,

koji na aplici predstavlja gornja ivica pervaza. ->

Ali da bismo dali jasnije mitološko tumačenje ovogakosmosa i ceo religijski kontekst, iz Tilakove egzegeze ćemoizdvojiti samo neka ključna zapažanja u vezi s ovim. Kao štoje rečeno, naša aplika je bila okačena o iglu koja se završavapredstavom Sunca ili, pokatkad, krsta. Ovakav centralni stub strouglom, ili pak Suncem, ili krstom, ima značenje središtaZemlje, kao što se, uostalom, verovalo da je i časni krst naGolgoti bio u centru cveta.

Vedska himna, po Tilaku, upravo to detaljno opisuje.Ona kaže da se Sunce izdiglo s tog mesta na visokom stubuda bi moglo da razdvaja Nebo od Zemlje.

97Vedska mitologija^ nam daje još neke detalje koji suzanimljivi za metalne aplike; a samim tim i za ranu slovenskumitologiju.

Vritra, kao bog zla, predstavlja se kao upraviteljoblasti Voda^ i kao Zmijski poglavica. Vedska himna velida je Vritra predstavljen kao Zmaj koji je opkolio i zarobiosve Vode sveta. A Indra, bog dobra, udario ga je čeličnimoružjem u glavu, i tako oslobodio sve vode sveta, kao i svet-lost koja je bila zarobljena; ta svetlost Je dočarana slikom kravašto u zoru kreću na pašu ili pojilo. Vedska himna, dalje,objašnjava posledicu ove Indrine pobede: ubivši Zmaja on jepokrenuo vode sveta za dobrobit čoveka i čovečanstva, pa

14je oslobodio Sunce i postavio ga na vidno mesto, na nebu.Tu uočavamo ideju žrtvovanja boga za čovečanstvo i postavl-

10

janja trofeja pobede visoko na tropajonu — mestu pobede.Konotacija je skoro podudarna sa Kristovom žrtvom začovečanstvo, s tim što je Hristov trofej samo krsno drvo.

Ali, dok je u vedskoj himni visoko istaknuto Sunce, anebeska svetlost oličena u nebeskim kravama, u hrišćanstvu jekrst pobedonosni trofej-tropajon, a sunce pravde (pobede) jesam Isus Hristos.-^

Na ovaj način predstavljeni, neki ključni elementi izbogatog ranoslovenskog fundusa vraćanjem u dubine preistori-je, a uz pomoć vedskih tekstova, dobijaju pravo značenje.Činjenica je, naime, da duhovni milje slovenstva u arheologi-ji, jeziku, toponomastici, narodnom stvaralaštvu, čuva svojuizgubljenu preistorijsku prošlost.

11

Page 6: Радмило Петровић-Словени И Срби

Napomene:

1. Dr. Olga Luković-Pjanović, Srbi... narod najstariji,Beograd, 1990. godine.

2. U pitanju je — B. A. Ribakov — najveći ruski arheologod 1950. do 1980. godine, koji je u posebnoj Monografijisabrao sve napisane radove o preistoriji Slovena.

3. A. Milosevic, Komanski elementi i pitanje kasnoantičkogkontinuiteta u materijalnoj kulturi ranosrednjovekovneDalmacije, Dijadora 11, Zadar, 1989. godine.

4. 5. i 6. Ibid.7. - 14. B. Trbuhović, Plastika vršačko-žutobrdske kulturne

grupe, Beograd 1956-1957. M. Garašanin, Preistorija na tluSrbije, Beograd, 1973. B. Brukner, B. Jovanović, N. Todić,Praistorija Vojvodine, Novi Sad, 1974.

15. W. KRÄMER, Ein Aussergewöhnlicher Laten fund ausdem

Oppidum von Manching, Reinecke — Fest chrift.16. A. Stipčević, Kultni simboli kod Ilira, Sarajevo, 1981.17. J. Dechelette, Manuel d'archeologie prehistorique IV

celtique et gallo-romanie, Paris, 1927.18. - 19. A. Milosevic, ibid.20. A. Martine, Indoevropski jezik "Indoevropljana", Novi Sad,1987.21. L. A. Golubova, V. N. Mogilnikov, V. V. Sedov, R.

L. Rozenfeld, Fino-Ugri i Balti u epohi Srednjeg veka,Moskva, 1987.

22. R. Cavandish, T. O. Ling, Mitologija, Ljubljana, 1982.23. - 25. B. G. Tilak, Arktička pradomovina Veda, Beograd1987.26. L. Mirković, Ikonografske studije, Novi Sad, 1974.27. - 34. B. G. Tilak, op. cit.35. L. Mirković, op. cit.

12

Opis tabli:

lablaJSlika 1Indo-evropski jezik i njegove srodne grupe.

lablaJISlika 1Votivna kolica iz Dupljaje (beogradski primerak) — arheološkilokalitet kraj Vršca, datovan u periodu od 1600. godine preKrista.

TablaJHSlika 1 (prednja strana)Zemljani idol iz Kličevca (na njemu je predstava aplikeprikazana na leđima) — oko 1600. godine pre Hrista.Slika 1 (zadnja strana)Rekonstrukcija nošnje kličevačkog idola.

laMaJVSlika 1Aplika iz "ostave iz Gaja" (kraj Pančeva). Bronzani trougaoniprivezak s kojeg se odvajaju kružni privesci — datovan upoznom bronzanom dobu (Narodni muzej Pančeva). Ovajprivezak (aplika) iste je starosti kao i idol iz Kličevca. Dr V.Trbuhović je upravo nju iskoristio u rekonstrukciji idola izKličevca (i to njegove zadnje strane).

Slika l (1-3)Amuleti od bronze iz Ganana (1), Vanona (2), Vezona (3).

Manhing, okrug Ingolštat. Rekonstruisani nakit s visećim ukra-

13

Page 7: Радмило Петровић-Словени И Срби

som (razmera 1:3).

Slika 1Karta rasprostranjenosti lokaliteta s nalazima polukružnihpojasnih privezaka na istočnoj jadranskoj obali.1. Kašić-Maklinovo brdo (Tabla 2, si. 6);2. Drvenik, Makarska (Tabla l, si. 2; Tabla 2, si. 5);3. Split (Tabla l, si. 2; Tabla 2, si. 5);4. Ston (Tabla 2, si. 13);5. Lješ (Tabla 2, si. 12);6. Kalaja Dalmaces (Tabla 2, si. 9-12);7. i 9. Sv. Erazmo, Ohrid (Tabla 2, si. 1-3);8. Radolište, Ohrid (Tabla 2, si. 12).

Tahla 1 (VT)

Bronzani pojasni polukružni privezak iz Arheološkog muzeja uSplitu.

Bronzani pojasni polukružni privezak iz kasnoantičkog groba uDrveniku.

Slika 3Keramička posuda iz kasnoantičkog groba u Drveniku.

TaMa 7. (VT) - Diadora 11, 1989.Oblici polukružnih pojasnih privezaka:Slike 1-3Sv. Erazmo kraj Ohrida.

Arheološki muzej u Splitu.Slika .S

14

Drvenik kraj Makarske.Slika 6Kašić (Maklinovo brdo).Slike 7,9-11Kalaj a Dalmaces.

Slika 12Radolište kraj Ohrida.Slika 13Ston.

Tabla VnSlika 1Radolište, VII - VIII vek, Makedonija.

Lješ, VI - VIII vek, Albanija.Slika 3Slovenska aplika iz Kašica (Maklinovo brdo), kraj Zadra spredstavom 6 regiona sveta, VIII — IX vek, Hrvatska.(a: prvobitni okean; aa: granica; aaa: pakao; aaaa: planinaMeru;

aaaaa: nebeska reka; aaaaaa: Dyau 'nebo')Slika 4Mežote (Baltik), XII — XIII vek, SSSR.Slika 5Sv. Erazmo, VII — VIII vek, Makedonija.

Tabla VITISlika 1Nin (Ždrijac), VIII - IX vek, Hrvatska.Slika 2Kosmičko stablo vedskog boga Varune.Slika 3Igdrasil, skandinavsko vaseljensko stablo.

15

Page 8: Радмило Петровић-Словени И Срби

The Indo-European /Family of Languages

Page 9: Радмило Петровић-Словени И Срби
Page 10: Радмило Петровић-Словени И Срби
Page 11: Радмило Петровић-Словени И Срби

2.

Preistorijsko poreklo Slovena —istina ili fatamorgana ?

Između XV — XII veka pre naše ere, u vremenu arheološko-istorijske odrednice "bronzano doba", medu slivovima rekaOdre i Dnjepra, postojala je kompaktna teritorija sa sopstven-om materijalnom i duhovnom kulturom. Ta teritorija unutardve navedene reke, bila je okarakterisana, po svojoj materijal-noj i duhovnoj kulturi, kao Tsinetsko-Komarovska grupa kojaje trajala od XV do XII veka pre naše ere. Upravo je ta teri-torija bila onaj čarobni Bermudski trougao, ta matica iz kojeje proistekla slovenska civilizacija. Ali da bismo bolje sagledalikompaktnost ovog prostora, recimo da su slivovi Odre iDnjepra bili na severu zatvoreni Baltičkim morem, a na jugu,cementirani nepomičnom pregradom planinskim masivimaKarpata-Sudeta i planinom Gorče koja je vezivala pomenuteoromorfne konfiguracije. Ova teritorija je i po svojim prirod-nim vrednostima, možda, uz Panonsku niziju, prirodno najbo-gatija u Evropi, jer obuhvata kvadrat stranica, 1500 x 1500kilometara. Taj kvadrat, od zapada ka istoku, zauzima potez odBerlina ka jugu, preko grada Krakova, pokrivajući ćelu Poljskus Varšavom i ostalim gradovima, da bi se ka jugu spustio kaglavnom gradu najplodnije žitnice sveta Ukrajine, i njenomglavnom gradu Kijevu. Preko grada Dnjepropetrovska on sepruža preko poluostrva Krima i najvažnijeg slovenskog gradaHarsonesa, koji je bio kula — stražara Crnog i Azovskogmora. Severoistočno, ova teritorija prelazila je preko plodnihravnica Poljesja, Pribaltičke nizije, da bi, na severu vezalanajvažnije gradove ovog prostora, i slovenske istorije, Kijev sMoskvom i Lenjingradom, i tako stigla u finski zaliv nadomak

20

glavnog grada Helsinkija. U vreme bronzanog doba Evrope,negde između 1600—1200. godine pre naše ere, ova teritorijaje predstavljala severnu granicu Ekumene koja je krunisala sveono stvoreno u trouglu Sredozemnog mora i u zagrljaju Azije,Afrike i Evrope. Bilo je to vreme kristalizacije naroda indo-evropskog jezičkog područja, kojim su stvarno bili obuhvaćenisvi evropski i ostali narodi, a naročito Sloveni. I ovaj prostor,kao u zapećku po svojim duhovnim, materijalnim i fizičko-geografskim vrednostima, bio je topionica naroda u kojoj su sepripremali svi ratni pohodi na jug, prema srcu ekumene togavremena — Balkanskom poluostrvu. Odatle, nekoliko vekovakasnije, počeće čuvena Dorska seoba, koja će srušiti Ahajskucivilizaciju, Ahila i Menelaja, započeti Trojanski rat i ubrzatinaseljavanje Palestine, upravo Ahajcima, u čuvenom pokretan-ju naroda: "S mora". I taj plodni kvadrat u kojem su smeštenidelovi Nemačke, Poljske, Ukrajine, Rusije i Pribaltičkih zemal-ja, bio je prešlo venski areal koji se zvao zemljom "Veneta","Veneda" ili, kako su već Finci zvali Ruse, jednostavno"Vene", što oživljava staro ime iz Tacitovog vremena. Ali,nesporazum oko Slovena zbio se kasnije, prilikom njihove kol-onizacije, ili iseljenja iz vlastite matice. Kada su oni kretali izzemlje svoga rođenja, dobijali bi prefiks "Slo", što će reći: "Iz"zemlje "Vene". Znači, "ljudi iz zemlje Vene" su "Slo-Veni",pa je iz tih razloga i došlo do nesporazuma. Sloveni su seunutar svoje matice zvali "Vene", a kao kolonizatori dobijalisu prefiks "Slo", što znači "Iz". Istorijski izvori su to pogrešnopreveli u etnonim "Sloveni", umesto da su se držali sasvimtačnog naziva: "Venedi", "Veneti" ili "Vene".

Dopunimo sve ovo time što ćemo reći još nešto o vezivanjuovog prostora za deltu reke Dunav, a samim tim i za teritori-ju naše izvorne zemlje Srbije. Pomenuti areal slovenske civi-lizacije prirodno se vezuje za Srbiju preko Hersonesa, odakleje put od utoka Dnjepra u Crno more išao na zapad, preko

21

Page 12: Радмило Петровић-Словени И Срби

Odese, ka plodnoj Dobrudži gde je ušće Dunava u Crno more.Znači, Karpatski masiv kao da se pomerio na istok da bi otvo-rio prirodan hodnik od Harsonesa, crnomorskom obalom, doDobrudže, a potom, idući ka zapadu, moćnom rekom Dunav,zapljusnuo obalu Vlaške u Rumuniji i obalu nekadašnje DonjeMezije u severnom delu Bugarske. I tako, idući na zapad, kaonekadašnji Hiperborejci, dolazilo se do Đerdapa, naših sjajnihpreistorijskih lokaliteta: Lepenskog Vira i Vince. Takosagledan, ovaj prostor matičnog slovenskog ukrajinskog areala,završava se na teritoriji nekadašnje velike neolitske civilizaci-je koja nosi eponimni naziv Vinca. Upravo je to i bio naš ciljda vežemo matični slovenski prostor Ukrajine i Karpata s are-alom teritorije neolitske vinčanske kulture koja je, sa svojih70% bila, najvećim delom, na današnjoj teritoriji republikeSrbije. Na jugu je ova moćna, Vinčanska civilizacija, sezala dolokaliteta Zelenikovo i Anzabegovo, na teritoriji današnjerepublike Makedonije. Na zapadu, ova kultura je zaposedalasliv reke Drine do reke Bosne, da bi tu premostila reku Savu,idući na sever, preko lokaliteta Odžaci do lokaliteta Osentivan,na teritoriji Mađarske, a onda se usmerila ka istoku. Idući kaistoku, Vinčanska kultura uvek se držala reke Moriš, da bipotom stigla na najistočniju tačku, do lokaliteta Tartarija iTordos, na obronke planinskog masiva Karpata, ali s njegovesuprotne strane. Idući na jug, a sve se držeći obronaka Karpata,Vinčanska kultura je premostila reku Dunav, da bi se potomvezala za lokalitete Rudna Glava, i dalje, prema dalekomAnzabegovu, oni su svi bili u Srbiji. Vinčanski lokaliteti, kojičine istočnu granicu kulture, su: Rudna Glava, Supska,Drenovac, Pločnik; oni su na neki način, i sadašnja istočnagranica naše države, ili su njoj veoma blizu. I tako, govorećio matici slovenske civilizacije u Ukrajini i Karpatima,dođosmo do naših prostora i lokaliteta. Ali, vraćanja hronologi-je Slovena do vremena Vinčanske neolitske civilizacije, amožemo reći i pre, u vreme ranijeg neolita Starčeva, ima za

22

cilj da se nađe i održi kontinuitet ovog prostora Podunavlja.Mnogi autori, pre svih Danilenko, vezali su neolitski period započetak indoevropeizacije, tačnije, za početak internacionalnogjezika tadašnje celokupne Evrope, delova Afričkog i Azijskogkontinenta. Uzgred rečeno, među arheolozima vlada većdugogodišnja tradicija da Vinčansku kulturu vezuju zaAnadoliju, a ne za njeno autohtono tlo: današnju teritorijuSrbije. Pre svih, tu je uvek bio dominantan lokalitet Čatal Hik,iz vremena od X — IX milenijuma pre naše ere, u Anadoliji.

Ali, novija arheološka istraživanja kao kroz izmaglicu ukazujuna još jednu važnu činjenicu: da, sudeći po arheološkim fakti-ma, postoji mogućnost transformacije upravo na tlu Srbije, ujugoistočnoj Panoniji ili, tačnije rečeno, do bezbolnog prelazaStarčevačke u Vinčansku kulturu, što je po uverenju nauke,moguće. Uz to valja izneti još jednu važnu činjenicu — da suu ranijoj stratigrafskoj fazi znamenitog lokaliteta Lepenski vir,nađeni ostaci keramičkog materijala koji je veoma blizakStarčevačkoj kulturi. Dakle, dolazimo do vrlo važnogzaključka: da su tri najznačajnija lokaliteta Srbije Lepenski vir,Starčevo i Vinca, bili blisko međusobno povezani, i teritorijal-no i hronološki, i da su, na neki način, genetski izranjali jedniiz drugih. Ta važna činjenica upućuje na to da ovaj prostorSrbije ima životni kontinuitet od vremena ranog Mezolita(6615—6000. godine pre naše ere) pa sve do izdisajaVinčanske civilizacije, u hronološkoj fazi Vinča-Pločnik II-b,oko 3000 godina pre naše ere.

Pre gotovo trideset godina, veoma obavešteni i iskusni arhe-olog Jovan Todorović napisao je značajan rad o nekoj vrstipisma, koje je pronađeno u Vinčanskoj kulturi (faze Vinča-Tordos), datovan u periodu između 3500-3100. godina pre našeere. Todorović je uočio vezu vinčanskog pisma s lokalitetimaTartarija i Tordos, u Rumuniji; te s lokalitetima Karanovo,

23

Page 13: Радмило Петровић-Словени И Срби

Sitovo i Gradesnica, u Bugarskoj; i s čuvenom Trojom napoluostrvu Anadolija. Iz toga je proistekla povezanost balkan-sko-anadolskog kompleksa, ne samo u arheološkoj građi već iu najranijoj pismenosti, skoro 2000 godina pre Kritskog iMikenskog linearnog pisma A i B. Što je najčudnije u svemu,ti Dunavski-Vinčanski grafemi kao da su se delom slili uKritsko-Mikensko linearno pismo A i B, a potom i u fragmenteEtrurskog pisma. I, što je hronološki apsurd, njihove mani-festacije ulaze u Skandinavsko i Tursko runsko pismo da bi seneki Vinčanski grafemi našli i u glagoljici Ćirila i Melodija, uIX veku naše ere.

Da bi se bolje sagledao problem Slovena 'en general', recimojoš i to — da je sudeći po rezultatima sovjetske arheološkeškole, a pre svih uglednog B. A. Ribakova, od vremena seobeSlovena u VI veku, pa sve do formiranja prvih slovenskihdržava od IX do XII veka, slovenska materijalna i duhovnakultura je, po svemu sudeći, bila plemenska, što će reći da suveći plemenski savezi imali svoju specifičnu materijalnu iduhovnu kulturu koja, premda vezana za ostale Slovene, uvekodslikava svoju lokalnu plemensku posebnost. Od vremenaKomanske kulture u VII veku, pa sve do slovenske Belobrdskekulture, od X do XII veka, ta slovenska plemenska specifičnosti odlika jasno je uočljiva, što ukazuje na to da su pojedinidelovi slovenskog mora ipak bili regionalizovani, tj. da su uvekimali lokalnu materijalnu i duhovnu kulturu koja je na nekinačin bila opšte-slovenska, a na drugi način uvek vezana zalokalno tlo tog plemenskog saveza. Ovo je vidljivo u celokup-noj slovenskoj istoriji od VII do XII veka, koja se veoma lakouklopila u sve geografsko-etničke lokalizme, od Ostrogotskevlasti, preko vlasti Avarskog Kaganata, Vizantije, pa sve dovlasti mongolskih Mađara u XI-XII veku. To sve govori da suSloveni, u svom shvatanju materijalne i duhovne kulture, uveks jedne strane bili pragmatični kada se radilo o predmetima za

24

svakodnevni život koji su im taj život olakšavali, a samim timpoboljšavali mesto među susednim narodima; a s druge strane,kada se radilo o ispoljavanjima duhovne kulture, oni su uvekbili vezani za prepaganske religijske manifestacije, a potom ihrišćanske slojeve duhovnog života. I tu Sloveni pokazuju svusvoju naročitost i podvojenost. Ako se u njihovim grobovimai nađu neki predmeti hrišćanske vere, koji se proizvode i uostalim delovima Vizantijskog carstva, oni se ovde uvek udenuu paganski prepostojbinski konzervatizam i njegovo tkivo, ali,istine i tačnosti radi, on je ovde u svojoj pravoj funkciji. Akoje to, na primer, likovna predstava boga Svantovida, ili nekoganimalnog i zoomorfnog amuleta, ona je uvek veoma dobrouklopljena i povezana s hrišćanskom, verom. Ako to povezi-vanje i nije uvek u duhu kanona, onda je funkcija tih predmetadobro utemeljena u hrišćanskoj veri. Ako je tu bog Svantovid-Isus Hristos ili ako je tu neki životinjski amulet natopljenpaganskim asocijacijama, on je u slovenskim grobovima uvekovde dobro uklopljen u hrišćanski pogled na svet.

Na kraju, recimo nešto i o antropološkoj karti ovog našeg pros-tora — Srbije, od vremena preistorijskog Starčeva, pa sve donekropole u Dobrači iz Srednjeg veka.

Osam hiljada godina srpsko tlo upija u sebe sve rasne tipovesveta Evrope, Azije i Afrike. Dakle, ako želimo da objasnimošta to stvarno znači, recimo ukratko da na ovom tlu i u ovimistorijskim okolnostima antropološki materijal ukazuje naveliku izmešanost rasnih tipova. Ako postoji jedan određeni, naprimer poznopaleolitski dolihokrani arheološki tip, koji je sred-njoevropskog porekla, on je kroz prostor i vreme izmešan sdrugim antropološkim tipovima koji su poreklom iz severneEvrope, Azije i Mediterana. Recimo, istine radi, da je na teri-torijama Srbije i Jugoslavije utvrđen i jedan autentičan lokalni,tzv. dinarski antropološki tip, koji je arheološki i antropološki

25

Page 14: Радмило Петровић-Словени И Срби

uvek prisutan, ali koji je uvek bio deo celine, a ne dominira-juća snaga ove teritorije. Sve nam to govori da na teritorijiSrbije, tokom poslednjih 8000 godina, nije bilo antropološkedominacije nijednog određenog rasnog tipa. Ovaj deo sveta jestoga bio topionica naroda u kojoj su se mešale civilizacije,rase i običaji. Sve nam to govori o visoko kvalitetnom skladudomorodaca i migranata. Migranti su već u prvoj generacijipostajali domaći iako su i poreklom i verom bili ovom tlu tuđi.

Kada je reć o ispoljavanjima duhovne kulture, koja je ustanovl-jena, pre svega, u grobovima pokojnika i njihovim stambenimobjektima, srpsko tlo pokazuje veliku raspoloživost. Već kul-tura Lepenskog vira, koja nema pandan u drugim delovimasveta, pokazuje izuzetnost ovog tla. Veličanstvenost verskogbića jasna je i u Starčevačkoj kulturi, a ovaj duhovni kontinu-itet sačuvao se i stigao do neolitika Vince. I tu se pokazujesnaga ovog tla u sledu, skoro 3000 godina, Umetnost Vincepokazuje sjajnu usaglašenost preistorijskih Vinčana: njihovogsvakodnevnog života i potreba njihove duhovnosti. Sve to gov-ori o visokim dometima ovog tla u evropskom i vanevropskomokružju. Živeli su u kućama od pruća i zemlje opskrbljenimposuđem i svim mogućim predmetima koji su im život činililakšim i funkcionalnijim. Ali, ono što najviše karakteriše jednucivilizaciju, narod i tlo jeste njen odnos prema smrti kaopripremi za budući život. I tu su prestanovnici ovog tla —Vinčani, pokazali da domete jedne civilizacije ne čine materi-jalna dobra, već njeno versko uverenje i njena duhovna imag-inacija. Više od 10.000 vinčanskih skulptura, najverovatnijegrobnog karaktera, svedočanstvo su verske snage ovih ljudi.

Život ovog tla kreće se istim tim putem povišene duhovnostii dalje prema mlađim civilizacijama: eneolitu, bronzanom igvozdenom dobu, sve do najezde Rimljana na ovo tlo.Njihovim upadom, pa sve do dolaska Slovena — njihove

26

migracije u VII veku — ovo tlo proizvodi predmete koji jošuvek imaju prizvuk i u saglasju su sa dubokim verskim opre-deljenjem . Kao da su oni što su se ovde naseljavali bili usrodstvu s onim ovde zatečenim, i veoma obavešteni o prethod-nicima, nastavljali da proizvode novi vid već provereneduhovnosti. Ali, obrasci duhovnih i kosmogonijskih konstelaci-ja uvek su u obliku prepoznatljive šifre, koja se može nastavitii premostiti. Ako jedna aplika iz groba Sv. Erazma naOhridskom jezeru, kazuje putem geometrijske stilizacije da jeu nju slivena neka tajna koja je doneta ko zna odakle, ona seveoma lako razrešava poput vedske planine "Meru" na leđimaidola s dupljanskih kolica i idola iz Kličevca načinjenog oko2000 godina pre naše ere. I kako je onda moguće da se jednoduhovno okruženje sačuva na istom tlu skoro 3000 godina? Tuje onda već reč ö duhovnom shvatanju sakralnosti i kontinu-iteta što se prenosi s naroda na narod, s jedne civilizacije nadrugu.

Kao arheologa, specijalistu za grobni ritus, mene uvek najvišezanima odnos čoveka prema smrti, koji se prenosi s jedne civ-ilizacije na drugu, uvek s istim htenjem: ka konzervatizmu iočuvanju sakralnosti. Čoveku VII veka — sigurno našempretku — bilo je veoma stalo do verskog mišljenja preistori-jskog čoveka iz Vince, iako je Vinčanac živeo tu 4000 godi-na pre njega. Da li to znači da tu niko nije uništavao duhovnookružje svojih prethodnika, kao ni pokojnike i njihove civi-lizacije? I to je najhitnije — narodi koji su tu živeli nikadanisu uništavali duhovni svet i milje svojih prethodnika, niti sudozvolili da se razbije sakralna matrica prethodnih civilizacija.

Možda ovo naše srpsko tlo nije Troja, Rim ili Carigrad, ali onoje u neku ruku mnogo važnije, od ta tri velika grada. Naše tloSrbija, preciznije — srpsko podunavlje, živi neprekidno skoro10.000 godina, uvek s materijalnom i duhovnom kulturom koja

27

Page 15: Радмило Петровић-Словени И Срби

je bujala životom i ogromnom duhovnom snagom; nosioci teduhovne sile vodili su računa o kontinuitetu znanja, brinuli suse o svojim precima, o duhovnim vrednostima svojih bogova,konstelaciji zvezdane kape; ljubomorno su čuvali svaki koma-dić ovog tla, utapali ga u tradiciju i verska uverenja, nikada nepraveći hijerarhiju vrednosti prošlosti i sadašnjosti; i nikada nedajući prednost antropološkim i rasnim kvalitetima pojedinaca,bili oni Huni, Avari, Rimljani ili neki drugi; beli, crni ili žuti.

28

II NASTANAK KALENDARA

1. Crux dissimulate — Swastica

Pojavljivanje zvezde Sirius na nebu, oko 19. jula, u zodijačkomznaku lava u antičkoj Grčkoj, tumačeno je kao prelazak nadrugu polovinu kalendarske godine, koja se kod Grka sastojalaiz dva godišnja doba. Upravo je zoomorfna predstava lavabila oznaka za tu drugu polovinu godine od meseca jula dodecembra. A pseća zvezda Sirius, u antici je nazivanaGerionovim psom čuvarom, Ortrom; u toj mitološkoj kon-stelaciji ona je bila otac lava. Tako, jedna metalna aplikapronađena u Orašju, kod Požarevca, prikazuje oca i sina, psai lava, neraskidivo povezane kao sijamske blizance.

Vrlo je bitno kako je antička mitološko-kalendarska praksa,tada jedan od vidova primitivne astronomije, tumačila letnjisolsticij 22. juni — kalendarsku sredinu godine, vreme kada jeSunce najjače a njegova snaga počinje da opada. Antičkakalendarsko-mitološka misao je procenjivala trokratni Sunčevzastoj na nebu (u vreme letnjeg solsticija, 22. juna) kao znaksmrti prve polovine godine i rađanje one druge. Tako je toumiranje prirode poistovećivano s umiranjem pseće zvezde-Sirius, antičkim Gerionovim psom Ortrom. Nešto ranije smorekli da je Ortrov sin bio lav, druga polovina atinske godine.Proces smrti pseće zvezde (Siriusa) bio je zamišljen kao nje-gov odlazak na drugi svet, 22. juna, i ponovni povratak 19.jula. U toj kalendarsko-mitološkoj konstelaciji antike, ključantrenutak bio je 22. jun, kada se Sunce na nebu okretalo trokrat-no, suprotno od svog uobičajenog hoda od zapada ka istoku.

29

Page 16: Радмило Петровић-Словени И Срби

Taj fenomen suncostaja, Sunčevog letnjeg solsticija, fiksiran jeu duhovnom životu preistorijskih ljudi već od početka zemljo-radnje u mlađem kamenom dobu, neolitu, slikom kukastogkrsta, crux dissimulatarQ. Preistorijska kultura Evrope jenaročiti značaj posvetila stvaranju grafičke predstave "kukastogkrsta", blisko ga vezujući za trenutak pokušaja zaustavljanjaubitačnog sjaja sunca, 22. juna, u vreme tog letnjeg suncosta-ja. Tako je za ondašnje ljude "kukasti krst", pre svega, biolikovno obeležje molitve za kišu, neka vrsta dodolske grafičketajne šifre kojom se.otvara ključ neba, kiše i blagoslovenevlage. Ali, problem suncostaja 22. juna nije bio tako jednosta-van kao što to izgleda na prvi pogled. Prva polovina godine jebila Ortrova ćerka, zmija, ona je morala da umre kako bi serodio njen brat, lav — druga polovina godine. Tako je na onajdrugi svet, u podzemlju gde se kriju sve vode sveta, nekomorao lično da siđe i otvori vodene brane i ustave kako bi

o

voda nesmetano potekla prema žednim poljima. Taj oslobod-ilac kiše bila je pseća zvezda Sirius, čuvar korenja bilja Ortro;on je 22. juna lično sišao u podzemlje da bi se pre izlaskaSunčeve svetlosti, 19. jula, trijumfalno vratio da kišom prirodiomogući život.

Pošto je za preistorijskog i antičkog čoveka bilo veoma teškoda likovno predstavi čitavu religijsku metaforu zaustavljanjaSunca, umiranja pseće zvezde-Siriusa, Ortra, i njegovovaskrsenje 19. jula — ta celokupna navedena ekonomijaspasenja čoveka, domostroja i prirode zamenjena je likovnompredstavom kukastog krsta.

Ta apotropejska snaga kukastog krsta bila je istovremeno ičovekova duhovna pobeda jer je on svoje duhovne i duševnemoći predavao baš njemu. Pa tako skoro 10.000 godina čovekurezuje, islikava, modeluje kukasti krst, crux dissimulata-u; istotako, svoje mitološke kompozicije, i uz pomoć mozaične i

30

fresko dekoracije prenosi na keramičke posude, nakit i mnogepredmete vezane za svakodnevni život, a pokatkad i na oneposvećene sahranjivanju pokojnika i njihovom životu na onomdrugom svetu.11

Sledstveno tome, i u logici pojave Kristovog krsta s Golgote,ogleda se njegova geneza iz preistorijskog "kukastog krsta".Ali, kada je u pitanju učenje i delo Isusa Hristosa, ova idejaje prefinjena. Tako je trokratni Sunčev zastoj izjednačen strodnevnom Hristovim bivanjem u grobu, od velikog petka doUskrsa, koje je Sinu Božjem i celokupnom čovečanstvuomogućilo iskupljenje grehova i vasrkrsenje posle smrti. ̂

31

Page 17: Радмило Петровић-Словени И Срби

Literatura:

Badurina: 1979, Leksikon, Zagreb.Beker U: 1992, Astrološki Leksikon (Astrologija, Astronomija,

Kosmologija), Gornji Milanovac, str. 225.Charkey J: 1989, Celtic mysteries, the ancient religion,London,

si. 34-35. str. 87.Čausidis N: 1994, Mitskite sliki na južnite Sloveni, Skopje,

zadnja korica knjige.Evsjukov V: 1988, Mitologija Kitajskog neolita, Novosibirsk,

si. 36, str. 66.Garašanin M: 1975, Preistorija Srbije, Beograd.Grevs R: 1969, Grčki mitovi, Beograd.Krunić et al: 1997, Antička bronza Singidunuma, Beograd,

str. 149. 282, 329.Milenković M:-l996, Pozlaćena aplikacija s lokaliteta Orašje-Crkvina,

SAD 11, Beograd, str. 169-172.Nehvatal B: 1978, Frumitteralterlisher reliqerkreuze ausBöhmen, Prag.Petrović R: 1992, Kefalija i polikefalija, ZNM XIV, Beograd,

str. 439- 411.Ribakov B. A: Rusali i bog Simargl-Pereplut, SA 2, Moskva,

str. 91-116.Ribakov B. A: 1971, Ruskoe prikladnoe iskustvo X-XIIIvekov,

Leningrad, str. 97-116.Ribakov B. A: 1981, Jazičstvo drevnih Slavjan, Moskva.

32

N a p o m e n e :

L R. Grevs, Grčki mitovi, Beograd 1969, str. 111.

Z Isto.

3. M. Milenković, Pozlaćena aplikacija sa lokaliteta Orašje-Crkvina, SAD II, Beograd 1996, str. 169-172.

4 U. Beker, Astrološki Leksikon (Astrologija, Astronomija,Kosmologija) Gornji Milanovac 1992, str. 225.

5. R. Grevs, op. cit.

6, B. A. Ribakov, Jazičestvo drevnih Slovian, Moskva 1981,str. 91;A Badurina, Leksikon, Zagreb 1979.

. 7. R. Grevs, op. cit.

8. B. A. Ribakov, Rusali i bog Simargl-Pereplut, SA 2,Moskva 1967, 91-116 str; B. A. Ribakov, Ruskoe priklad-noe iskustvo X—XIII vekov, Lenningrad 1971, str. 97-116.

9. Čak je atinska (u staroj Grčkoj) Nova godina počinjala(računala se) pojavom pseće zvezde-Sirijusa. (Prema: R.Grevs, op. cit).

10. Ta ideja kukastog krsta kao pokretača vremenskog pro-ticanja (točka vremena) najbolje se vidi u keltskoj mitologi-ji. Krst je u Kelta izjednačen s trokrakom munjom —"Triskelonom", čiji energetski udar omogućava pokretanje

33

Page 18: Радмило Петровић-Словени И Срби

toka prirode. (Prema: J. Charkey, Celtic mysteries, theancient religion, London 1989, slika 34-35, str. 87).

1L- Kukasti krst ili grafička predstava Sunca izjednačena jes idejom davaoca života. Dakle, u trenutku čovekove pojavena Zemlji, iz materice, izjednačuje se rađanje čoveka srađanjem Sunca. A trenutak čovekove smrti predstavljakako smrt' čoveka, tako i smrt Sunca.

12. Hrišćanska eshatologija krstu daje još veći simboličkiznačaj poistovećivanjem Isusa Hristosa s drvetom krsta, kaomestom Njegove kazne. Krst je i oruđe iskupljenja greha:u ideji Kristove smrti otkriva se mogućnost ljudskog umi-ranja, kao i iskupljenje praroditeljskog greha Adama i Eve.

34

O p i s t a b l iTablaJLSlika lPredmeti s urezanom svastikom iz paleolita.

Predmeti s urezanom svastikom iz neolita.Slika 3Keramika sa svastikom iz Samare, neolit 5000 g. pre n. ere.

Tabla nSlika 1Narukvica iz Drmna iz gvozdenog doba, I milenijum p. našeere.Slika 2Rozeta iz Manerbio sul Mela, I milenijum pre naše ere.

Sv. Marta na Magdalenskim gorama, Slovenija, VI— V v. p. n.e.Slika 4-6Svastika iz rimskog perioda, Srbija, II— III vek naše ere.

TablaJnSlika 1Aplika iz Orašja, VIII— IX vek, Požarevac.Slika ?.Fibula s lavom i svastikom iz Volosa, Grčka, VII vek n. ere.

Krst s lavom-svastikom, XI— XII vek, Podebradi, ČeškaRepublika.

35

Page 19: Радмило Петровић-Словени И Срби

2. Koej i trijada iz Sirmijuma

Mermerni sunčani časovnik, pronađen u Sremskoj Mitrovici1981. godine, sačinjen je od tri figure i časovnika.Ranije objašnjenje P. Miloševića, arheologa koji je otkrio ovuizuzetnu rimsku, 'rano-carsku reljefnu kompoziciju, uputilo nasje na mitološke junake grčko-rimske antike: Atlasa, Herakla injegovog polubrata —blizanca Ifikla. Ovo objašnjenje zasniva-lo se na veoma bliskom odnosu Herakla i Ifikla, kao polubraćei blizanaca, ali ono nije suštinski razrešilo odnos ove tri figureniti otkrilo razlog zašto su one grupisane oko sunčanogčasovnika.Ono što je bilo bitno u kompoziciji, a što je P. Milosevicuočio, jeste njena vezanost za jedanaesto Heraklovo junačkodelo, branje Hesperidinih jabuka, gde se pominje kako jeHerakle zamenio Atlasa držeći nebeski svod, da bi se ovajdomogao Hesperidinih jabuka.

Dajemo sebi za pravo da sirmijumsku trijadu postavimo udrugačiji personalni odnos, držeći se Grejvsa koji kaže (citat):"Titan astronom, koga je Herakle zamenio, bio je Koej (odnos-no Tot), a ne Atlant-Atlas."Upravo Grejvs nedvosmisleno kaže da je, u navedenomjedanaestom junaštvu, treći učesnik u držanju nebeskog svodabio Koej, a da se nigde ne spominje Ifikle. Pošli smo upravood ove određene Grejvsove izjave, da bi, kao trećeg učesnikatrijade iz Sirmijuma, uočili Koeja namesto Ifikla.Držeći se Grejvsa saznajemo da je prvi astronom bio Atlas(Atlant), drugi je bio Koej, a treći gospodar Zodijaka postajeHerakle. Kao što je već poznato, Zevs je bio otac Heraklov, amajka mu je bila Alkmena. Ali ko su bili Atlas i Koej u sir-mijumskoj trijadi?

37

Page 20: Радмило Петровић-Словени И Срби

Po pelaškom mitu o stvaranju sveta, boginja Eurinoma je stvo-rila sedam planetarnih sila: Sunce, Mesec, Mars, Jupiter, Venus(Veneru) i Saturn. Nad svakom od sedam planetarnih silavladali su jedna Titanka i jedan Titan. Titan i Titanka, koji suvladali Mesecom, bili su Fojba i Atlant (Atlas), a planetomMerkur su vladali Metida i Koej.Titan Koej je bio suština inteligencije, otac Lete i deda bogasvetlosti Apolona. S druge strane, Atlas je bio otac Maje,Zevsove žene i majke Merkura (Hermesa). Tako je sada sasvimjasno da su Atlas, Koej i Herakle povezani krvlju. Herakle jebio Zevsov sin, a Koej i Atlas su bili tastovi boga Zevsa.Ali, suština sirmijumske trijade nije u isticanju krvnih veza,već u nečemu psefinjenom i veoma bitnom za mitologiju i zaračunanje vremena. Titan Atlas je bio gospodar Zodijaka kaodeda boga Merkura koji je imao tu čast da se smatra onim štoje izmislio slova prvobitne grčke azbuke, najverovatnije, lin-earnog pisma.Koej se, kao Apolonov deda, može smatrati blisko vezanim zaboga Sunca, koji je smatran i bogom astronomije.

Potpuno tumačenje sirmijumske trijade počiva na ustoličenju isvrgavanju svetog kralja svake kalendarske godine. Zato semesto gde su bile smeštene Hesperidine jabuke smatra mestomsmrti po kome hara vreme kad umire sveti kralj. Herakle, kaonovi gospodar Zodijaka, umesto Atlasa, Apolona i Merkura,novi je sveti kralj koji se rađa, umire i vaskrsava u vreme mar-tovske ravnodnevnice, kako bi godišnji krug bio ostvaren imoguć.Herakle, kao novi sveti kralj, postaje vladar velike godine odstotinu mesečevih mena. Po nekim izvorima, on je stvorio novogrčko pismo, čija su slova obeleževala svaki mesec u godini.Upravo sirmijumska trijada prikazuje Heraklovo preuzimanjekraljevstva nakon počinjenog XI junaštva: donošenja

38

Hesperidinih jabuka. I upravo tada je "On na svoja plećapreuzeo od svog prethodnika teret svetog kraljevstva zajedno stitulom 'Atlant, onaj koji dugo trpi' ". Prvobitno, teret verovat-no, nije bio "nebeski svod već sunčani disk". Pa je tako bra-dati lik koji nosi nebeski svod, Herakle, "kao novi Atlant", očemu, svedoči "Heraklov čvor", kojim mu je potpasana kratkasuknjica subligaculum. S druge strane trijade je par bratskihTitana, kao gospodara nedelje, koja se sastojala od 52 x sedamdana. U levom uglu je Koej, na čijem se ramenu nalazi glavanemejskog lava kao simbola astronoma koji je lično predaonebeski svod Heraklu. U desnom delu je Atlant (Atlas), kaonjegov brat. Tako Titan Koej simboliše sredu, četvrti dan unedelji, pošto je sedmica počinjala nedeljom kao Sunčevimdanom. Po naredbi novog gospodara Herakla, Koej predstavljamesec mart, vreme Heraklovog rođenja, kalendarski početakgodine kao i vreme prolećne ravnodnevnice. A njegov bratAtlas-Atlant predstavlja boginju Mesec (Lunu), drugi dan unedelji, ponedeljak, i drugi mesec u godini, januar, jer je, posvemu sudeći, godina počinjala decembarskom zimskomdugodnevnicom u vreme rađanja Sunca.

Iz svega do sada rečenog sledi da je fizička sličnost Atlasa iKoeja logična, jer su oni bili braća i Titani, za razliku odHerakla koji je bio sin Zevsa.

Literatura:

1. R. Grevs, Grčki mitovi, Beograd 1969.Z P. Milosevic, sunčani sat iz Sirmijuma, Starinar XXXVI

1985, Beograd, s. 195-201.3. M. Tadić, Nacrt za katalog naših sunčanika, Razvoj

39

Page 21: Радмило Петровић-Словени И Срби

thastronomije kod Srba, Beograd 1997, str. 31-43.

4 Isti, Old Sundials in Serbian Lands, Prossedings of the 4Yougoslav-Romanian Astronomical Meeting, Beograd 1998,str. 218-226.

O p i s t a b l i

Tabla ISlika 2Skulpture: a) Atlas i b) Herakle i Zevs (Ifikle?) sa sirmium-skim sunčevim satom na svojim ramenima.

40

3. Narukvica iz Drmna ili o jednomkalendaru iz gvozdenog doba

Preistorijske šakaste grivne, tipa "Juhor", starosti od X do IXveka pre naše ere, a posebno ona iz Drmna, svojom ikono-grafijom i grafičkim prikazom položaja Sunca daju veoma starivid položaja Sunca tokom jedne kalendarske godine.

Dosadašnji istraživači ovih narukvica bili su u dilemi oko mito-loško- religijskog objašnjenja ovih narukvica. Poslednji koji senjima bavio, Ž. Andrejić, u svom tumačenju grafičkih simbolana narukvicama, video je teološki antropomorfizam oslanjajućisvoje tumačenje na mitologiju Bliskog istoka i stara verovanjaBalkanskog poluostrva. Ž. Andrejić je dao radnu pretpostavkuda je narod gvozdenog doba na Balkanu — Tribali" — u stvaribliskoistočna fenička trijada Dagon, Bal i Astarta. Ova veomasmela mitološka konstrukcija polazila je od arheološke građekao osnove za verske obrede u počast bogovima narodaTribala, ili, je po Andrejiću, feničkoj trijadi. Naime, Andrejićje od sitnih znakova i istorijskih aluzija načinio jednuhipotetičnu konstrukciju, koja nije uspela da razreši osnovnismisao likovnog rešenja grafičke dekoracije i simbolike što senalazila na šakastim grivnama tipa "Juhor".

Držeći se crteža, koji predstavljaju prividnu Sunčevu putanjuna nebu u toku jedne kalendarske godine, a preuzetih izudžbenika M. J. Andonovića, pod nazivom "Kosmografija", mismo uz pomoć grivni tipa "Juhor", pre svega, grivne iz Drmna,uspeli da dovedemo u vezu grafičku dekoraciju s narukvica sgodišnjim kretanjem Sunca na nebu. Naime, na šakastim griv-nama je najveća dilema bila — kako rastumačiti krajevenarukvice koji su činili otvor; oni su, i pored jasne grafičkedekoracije na narukvici, morali imati blisku vezu s funkcijom

41

Page 22: Радмило Петровић-Словени И Срби

celokupnog likovnog rešenja.

U stvari hijatus, koji su činili krajevi narukvice, predstavljao jeravnodnevničko kolo 21. mart i 23. septembar. Postavljena usolarnu godišnju raspoloživost, s četiri stalna znaka:— 21. mart, 23. septembar, 22. juni i 22. decembar, —narukvica iz Drmna je pokazala razlog svog grafičkog rešenja;a, što je još važnije, ova solarna raspoloživost je bila mnogologičnija od tribalske feničke trijade koja je bila bez ikakvogosnova za lokalno područje planine Juhor. Položaj planineJuhor je geografski odgovarao grafičkom rešenju šakastihgrivni. Stoga je sada tek postalo jasno koji je bio razlogproizvodnje ovih grivni.Planina Juhor se nalazi na obodu žitnice u blizini ušća Zapadneu Veliku Moravu; smatra se najplodnijim delom Šumadije, kra-jem koji je u preistoriji mogao da hrani celokupnu Srbiju.

42

Stoga je preistorijskim ljudima gvozdenog doba, prestanovnici-ma teritorije Srbije, bilo neophodno da utvrde četiri gore nave-dena znaka, bez kojih nije bilo moguće shvatiti ni Sunčevogodišnje kretanje, ni osigurati letinu.

Tek kada je takvo ravnodnevničko kolo fiksirano za hijatus,kojeg čine krajevi narukvice, postalo je jasno koji je pravismisao istaknutih krstova. Istaknuti krstovi, s jedne strane,utvrđuju datume u godini prema kalendaru — 22. junu i 22.decembru — dane umiranja i rađanja mladog Sunca. A drugo,što je veoma bitno, ovde je po svemu sudeći uočena geograf-ska raspoloživost planine Juhor u letnjem i zimskom solstici-ju. To je od izuzetne važnosti, jer iz svega proizilazimogućnost, na 'koju je već ukazano velikim otkrićem uBlagotinu, da je ovaj deo Srbije, kao žitnice Balkana, bio veli-ki mitološko-religijski centar koji je čak proizvodio šakastegrivne da obeleži najhitnije kalendarske oznake, letnji i zims-ki solsticij i ravnodnevničko kolo: 21. mart i 23. septembar.Postavljanjem ravnodnevničkog kola u hijatus krajevanarukvice, shvaćeno je pravo značenje grafički predstavljenihkrstova i trouglova u kontinualnom sistemu igre šrafura. RanaGrčka mitologija pelaškog doba, koja odgovara i gvozdenomdobu Balkana, upravo govori da je kalendarska godina bilapodeljena na dva jednaka dela — na isti način kako je toučinjeno na narukvici iz Drmna.

Kada su kao na fiksnim reperima postavljeni "malteški krstovi"— uobičajena grafička oznaka Sunca, utvrđenim znakovima jošiz bronzanog doba, — postalo je jasno da se u polukružnomštitu nalaze meseci pre letnjeg i zimskog solsticija, a na dugomtrakastom delu grivne', polovina godine izdeljena je šrafiranimtrouglovima.

Narukvica iz 'Drmna, kao i sve ostale narukvice tipa "Juhor",

43

Page 23: Радмило Петровић-Словени И Срби

sagledane na ovakav, solarno-astronomski način — pronađenesu unutar teritorije Srbije, ali i izvan njenih granica, — pred-stavljaju grafičku linearnu sliku godišnje Sunčeve putanje; onaje fizički podeljena na dva jednaka dela, prema letnjem i zim-skom solsticiju, koji su na naročit način istaknuti na proširen-im krajevima narukvice. Iz toga proističe mogućnost — da suljudi kasnog' bronzanog i ranog gvozdenog doba, znači, previše od 3000 gedina, veoma dobro uočili godišnje kretanjeSunca, njegovo prividno umiranje u vreme letnjeg solsticija(22. juna) i njegovo ponovno rađanje u vreme zimskog solsti-cija (22. decembra). Ravnali su se upravo prema rastu iopadanju Sunca, da bi svoje poljoprivredne radove uspešnookončali.

Jasno uočavanje svih aspekata godišnjeg kretanja Sunca uslovi-lo je i stvaranje ranih preistorijskih mitologija koje su vezaneza umiranje staroga Sunca kralja, 22. juna, u vreme letnjeg sol-sticija; i rađanje mladog boga-božića, mladoga Sunca, u vremezimskog solsticija, 22. decembra. Ovaj solarno-astronomskiapsurd — da Sunce umire 22. juna, a ponovo se rađa 22.decembra — naveo je na stvaranje mitološke matrice godišnjesmrti i rađanja Sunca svake godine. Na takav način umiru iponovo se rađaju mnogi bogovi: Tamuz, Dionis, B ah i IsusHristos. Iz takvog solarno-astronomskog apsurda, umiranja iponovnog rađanja Sunca, nastao je teološki antropomorfizamnajpre, na Bliskom istoku, i u Egiptu, koji je, oko 3000 god-ina' pre naše ere, povezao stvaranje ranih panteona sopustošenjem prirode "sušom": pa tako bogovi Oziris i Bal,godišnje umiru i ponovo se rađaju, da bi se s tom činjenicompovezao izlazak pseće zvezde "Sirius", godišnja poplava Nilai prestanak Suše.

Pravi smisao ovih šakastih grivni je "dodola" — molitva zakišu, koja je dovedena u vezu s letnjim solsticijem, 22. junom,

44

kada je rast Sunca najveći i kada počinje da opada njegovasnaga; tada je započinjao kišni period godine koji je značioopstanak celokupne godišnje letine.

Sagledavanjem šakaste grivne iz Drmna i ostalih šakastihgrivni tipa "Juhor" iz ugla solarne konstelacije, ove arheološke

^rukotvorine od neprocenjivog istorijskog značaja, predstavljajunajraniju gvćzdenodopsku konstelaciju Sunčevog godišnjegkretanja s ciljem da budu molitva za dolazak kiše. Istovremenona narukvicama'je predstavljen jedan od najstarijih duhovnihcentara Balkana, planina "Juhor", koja je mogla imati značenjebožanskog staništa u preistorijskom poimanju stvari, pošto seovo uzvišenje nalazilo između ušća Velike u Zapadnu Moravu.Izvesno je da su šakaste grivne i planina Juhor dovedem uvezu s godišnjim izlivanjem Velike Morave, a to je bionajvažniji izvor života preistorijskih ljudi ovog dela Balkana.Uzimamo sebi slobodu da iznesemo još jednu mogućnost: splettokova Velike i Zapadne Morave mogao bi biti izjednačen sVelikom Majkom, Magnom Mater, pa bi tako njen sin biomlado Sunce, kralj koji se rađa 22. XII, svake godine, a njenmuž bi bio stari kralj koji umire 22. juna, svake godine. To jebila jedina moguća trijada preistorijske mitologije, jer je bilablisko povezana sa izvorom života, mladim Suncem zimskogsolsticija, koje je značilo obnovu prirode i hranu plemenu; dokje letnji solsticij dovođen u blisku vezu s umiranjem starogSunca kako bi Magna Mater, majka bogova, mogla da nahranisušna polja blagosiovenom vlagom i tako obnovi rast prirode,a plemenu vrati hranu (letinu) kao izvor života.

Prema tome, šakaste grivne grafički nedvosmisleno predstavl-jaju taj solarno-astronomski fenomen: s jedne strane, godišnjirast Sunca oba solsticija i ravnodnevničko kolo; a s drugestrane, veoma jasno utvrđuju taj solarni mitološki apsurd — daSunce 22. juna umire, a 22. decembra se ponovo rađa.

45

Page 24: Радмило Петровић-Словени И Срби

Isto tako, ne smemo zaboraviti da su grivne bile ukras nadugim haljinama pomoću kojih su se učvršćivali rukavi udodolskim igrama za dobijanje kiše. Ta molitva igrom bila jeneophodna da se umilostivi krug i tok prirode kako bi Sunceumrlo 22. juna, a 22. decembra se ponovo rodilo. Šakastegrivne su bile zatvarači rukava, jer su se dodolske igre izvodiles veoma dugim rukavima čijim se podrhtavanjem podražavalotalasanje vode i vlage; time je imitiran izlazak vode izpodzemlja, jer se verovalo da se baš 22. juna, u vreme letnjegsolsticija, vodene ustave dižu, a voda iz dubina zemlje izlazina površinu, braneći sušna polja i darujući dragocenu tečnostkoja je krv života i spas ljudima i prirodi.

Z. Andrejić, Šakaste grivne, Raca 1996.M. Garašanin, Praistorija na tlu Srbije, Beograd 1973.U. Beker, As'trološki leksikon, Gornji Milanovac 1992.B. A. Ribakov, Rusali i bog Simargl-Pereplut, SovjetskaArheologija, 2, Moskva 1967.

O p i s t a b l i

Slika 1Godišnje kretanje Sunca i narukvica iz Drmna, I mil. pre naše'ere.

46

labfoLl

Page 25: Радмило Петровић-Словени И Срби

4 . S v e t i G r a l

U dalekoj zemlji keltskih Skordiska, nekadašnjih stanovnikaprostora srpskog podunavlja, nađen je Sveti Gral na kojem jeu 13 slika izvedena celokupna kosmogonija. Sveti Gral, uobliku srebrnog kotla (visine 70 cm), služio je, pre svega, zakrvnu žrtvu da bi se tako pronašla i poboljšala budućnost celogskordijskog plemena.

Trinaest likovnih predstava kazuju: "Mi, keltski narod, nudimotebi, majko naša prirodo, krv celog našeg plemena, koju ćemosada ovde proliti zaklani od ruke druida, našeg boga suncaCernunosa, upravo ovde iznad usta Svetog Grala. Naša će smrt,oticanjem naše krvi u Sveti Gral, biti naše vaskrsenje ubudućem životu, u čarobnim predelima gde žive vazda mladibogovi i gde teče med i mleko".

Na šest pločica, sa spoljašnje strane Svetog Grala, predstavl-jeni su Sveti kralj (zima) i Sveta kraljica (proleće). Kralj jepredstavljen kao gospodar celokupne životinjske prirode i svačetiri godišnja doba; to je simbolizovano životinjama koje jeon ščepao rukama. Kao njegov pandan predstavljena je Kraljica(proleće), koja se oblači u odeću mesečevih mena, uz pratnjuživotinja podzemlja. Šest pločica, sa spoljašnje strane SvetogGrala, samo su priprema za unutrašnju dekoraciju. Ako zamis-limo da je spoljašnost Grala bila samo priprema za čin žrtvo-vanja u srebrnom kotlu, onda je on bio jedan vid inicijacijskepripreme kroz Svetu svadbu zime i proleća (kralja i kraljice).Sam čin brodarenja u smrt započinje predstavljanjem kraljiceneba (proleća), koja se vozi nebeskim kočijama u predelesmrti, a potom se nastavlja smrću svih životinja u prirodi i, nakraju, umiranjem samog boga Cernunosa koji se penje iznad

48

usta Svetog Grala da bi zaklao samog sebe. Ovoj sceni jesuprotstavljena scena s jelenskim vrhovnim bogom sve četiristrane sveta, Cernunosom, koji se ponovo rađa u proleće. Tajtrenutak prolećnog rađanja Cernunosa predstavljen je uprolećnom ambijentu prirode s životinjama. Ovde je mogućasmrt: ubistvo zmije u levici boga, inicijalnim krugomTorkvesom (sunce), ima značenje oslobođenja od smrti zime irađanja u novom proleću.

I tako, novembarski semajn započinje zamišljenom povorkomkoja ulazi u Gral da bi nad njegovim ustima bila zaklana, iponovo se obnovila, vaskrsnuvši u vidu povorke konjanika. Ali,ćela prisutna povorka je samo umnožen vrhovni bog Cernunos.I taj Gral u Gralu je idealan arhetip žrtve. Njegovimdvostrukim uranjanjem preko smrti vrhovnog boga i bikazapočinje sem'ajn — susret zime i budućeg proleća koji jeoličen u svetom braku zime i proleća, kralja i kraljice. I toproleće je oličeno u sedećem bogu s jelenskim rogovima —Cernunosom, koji je stisnuo zmiju (smrt), dok samu zmiju pot-puno uništava Torkves. Kolut Torkves koji Cernunos drži udesnici, znak je oslobođenja prirode od zimske smrti iponovnog njenog rađanja buđenjem u proleću.

Ali, da bi to ponovno rađanje prirode bilo moguće potrebno ježrtvovati bika; ovaj ritual može se uzeti kao smrt ćele prirode(predstavljen na rozeti, na dnu Grala). I tako, pred našim očima(gledajući spolja), započinje velika svečanost u mesecu novem-bru, tzv. semajn; tada počinje svadbeni pir zime i proleća (kral-ja i kraljice) i njihova priprema za smrt ćele prirode u zim-skim mesecima. Ovoj inicijatskoj smrti bila je neophodnaTaurobolija — smrt bika — kao oličenje grdnih snaga prirode,njenih najmoćnijih sokova. Ali, da bi priroda u potpunostiumrla i da bi se ponovo rodila, bilo je neophodno da umrevrhovni bog Cernunos.

49

Page 26: Радмило Петровић-Словени И Срби

literatura:

New Larousse Encyclopedia of Mythology, London 1969.

R. H. Achmann, Gunderstrup-studie. Untersuchingen zu denfrügermanischen Kunst. Grundlagen der FrügermanischenKunst. Bericht der Römisch Germanishen Komission, Band1971, 1990, 2, teil.

O p i s t a b l i

Tabla T-ITSlika 1-UDelovi Svetog grala (kazana) iz Gundestrupa, načinjeni od sre-bra, iz Danske, I vek pre naše ere.

50

Page 27: Радмило Петровић-Словени И Срби
Page 28: Радмило Петровић-Словени И Срби

5. Fibula iz Vrbasa ili o problemunjenog kalendarskog objašnjenja

A b s t r a k t

Fibula iz Vrbasa je do sada obnarodovana nekoliko puta, alisamo u okviru arheološkog tumačenja. Ona sadrži ikonografskesižee, s jasnom ulogom, koje je bilo neophodno sagledati izugla kalendarske konotacije. Fibula iz Vrbasa je tip, tzv."palčastih fibula", a bila je i najizrazitija slovenska karakteris-tika, u VI i po'četkom VII veka. Ovaj rad pokazuje da jepalčasta fibula bila "molitva za dolazak kiše" 22. juna, kada jeSunce najjače, tačno u vreme letnjeg solsticija, suncostaja.

Pal č a s t e fibule

Palčaste fibule, koje su nalažene u nekropolama slovenskih igermanskih naroda, ukazivale su na određeni religiozni smisao,koji su neki autori, na prvom mestu A, Ribakov, objašnjavalikao raspoloživost dve krajnosti, dualizam vrhovnog solarnogbožanstva dobra i boga — zla Arimana — likovno predstavl-jenog s glavom guštera.

U tumačenju fibule iz Vrbasa krenuli smo iz miljea kalen-darske godine, kao sleda bitnih Sunčevih objava koje su bilevezane za poljoprivredne radove i svakodnevni život slovenskei drugih istorodnih naroda. U arheloškoj građi najosetljivijastvar je objasniti proces smenjivanja godišnjih doba. Mitološkaosnova uzastopnosti godišnjih doba, pre svega zime i leta, bilaje, po shvatanjirrta Slovena, ne samo sklop celokupne prirode,već i religioznosti. Fibula iz Vrbasa i ostale fibule ovakvog

54

tipa, među kojima se nalaze komadi od izuzetne umetničke iduhovne vrednosti, u vremenu od V — VII veka, predstavljalesu sintetizovano shvatanje slovenskog i germanskog panteonakoji je do dana današnjeg ostao velika naučna nepoznanica.Iako su slovenska i germanska mitologija u vremenu od V —VII veka bile na nižem duhovnom nivou u odnosu na grčko-rimsku antropomorfnu mitologiju, one su bile bliskije povezanes ciklusom smenjivanja godišnjih doba i svim bitnim prirod-nim fenomenima; to je govorilo da su Sloveni narod čiju jeduhovnost obrazovala prirodna okolina u kojoj su živeli: šume,reke i nebeska kapa sa Sunčevim i planetarnim sklopom.

Polazni podstrek radu, na fibuli iz Vrbasa, bio je sledeći: kakodovesti arheološku građu u vezu sa istovremenim smenjivan-jem godišnjih doba? Tu su bili primarni, rast i opadanjeSunčeve snage, koja je, u tim vremenima bila povezivana saživotnim tokom prirode i uspešnošću letine. Kada su problemiarheološke građe solarno-astronomski zasnovani, bilo je daljeveć lakše svesti celokupni sled godišnjih doba na dva pola, dvastožera: 22. decembar, zimski i letnji solsticij, 22. juni. Da jeovako utemeljena arheološka postavka bila dobra, pokazivao jearheološki materijal — palčaste fibule — koje su sve bilevezane za svoja dva stožera: zimski i letnji suncostaj. Ali, napomisao o putovanju Sunca kao kočijaša u svojim kolima, sjedne strane stožera, i kao vladara podzemlja Arimana, sasuprotnog stožera, već je ranije došao B. A. Ribakov. On je tadva suprotna stožera povezivao vlagom, tj. kišnim tokovima.Pri tom, on nije "uočio osnovno svojstvo palčaste fibule da je:"molitva za dolazak kiše" dodola koja se izriče 22. juna, kadaje Sunce najjače i kada njegova snaga počinje da opada.

Polazna tačka je bilo i posmatranje crteža M. Andonovića, iznjegovog udžbenika "Kosmografija", iz 1888. godine. Naime,M. Andonović je, na navedenom crtežu, postavio godišnja doba

55

Page 29: Радмило Петровић-Словени И Срби

u mapu koja pokazuje četiri rasta Sunca, što je već biloučinjeno u svim astronomskim udžbenicima, da bi se obeležiozimski i letnji solsticij, 22. decembar i 22. juni, i ravnod-nevničko kolo, 21. mart i 23. septembar. Ali, na našu sreću,M. Andonović je, u svojoj navedenoj knjizi postavio ekliptikusa Suncem na severu, na 90 , u poziciju zimskog solsticija, 22.decembra. Takva raspoloživost ekliptike bila je prava dopunaobjašnjenju "palčastih fibula" B. A. Ribakova. UvaženiRibakov je celokupno mitološko tumačenje zasnovao nastožeru sever-jug, svetlost i tama, dobro i zlo. Pri tom, on nijeuzeo u obzir mogućnost uvođenja u upotrebu ravnodnevničkogkola pod uglom od 90 . Upravo je umetnuto ravnodnevničkokolo, 21. marta i -23. septembra, podelilo ekliptiku, Sunčevuputanju na četiri ravnomerna dela, dajući godišnjem ciklusuprirode logičan i prirodan sled. Sve je to, po prvi put u sloven-skoj arheologiji, dalo mogućnost tumačenja palčastih fibula izsolarno-astronomske perspektive.

Tako postavljena ekliptika, Sunčeva putanja, dala je mogućnostrazrešavanja ikonografske raspoloživosti slovenskih "palčastihfibula", kao i svih ostalih fibula iz vremena od V — VII veka,koje su bile korišćene u nošnji gotskih, langobardskih, gepit-skih, alanskih i alamanskih plemena u njihovim ranimdržavnim oblicima, tzv. kneževinama s duxom — plemenskimvođom.Postavljanjem glave fibule-štita — prema ekliptici na severu, upoložaju zimskog solsticija, 22. decembra; na drugoj strani,nalazila se noga fibule s antropomorfnom glavom koja je bilapostavljena u vreme letnjeg suncostaja, 22. juna. Tek kada jefibula postavljena u solarnu ordinaciju 2 solsticija i 2 ravnod-nevnice, bilo je moguće razrešiti komplikovanu ikonografijufibula ovakvog tipa. Direktnim oslanjanjem glave fibule o ravn-odnevničko kolö, u levom uglu, prema rastu palčeva na glavifibule, omogućilo je tumačenje palčeva na glavi kao meseca u

56

godini: od marta do septembra, ili još šire, od aprila do avgus-ta, već prema broju palčeva na glavi fibule 5, 7 i 9.

Izjednačavanje ekliptike s likovnim planom fibule, pokazalo jecelokupni kalendarsko-mitološki smisao ovog sklopa.

Mitska suština dispozicije

Davnašnja Ribakovljeva ideja o suprotstavljanju Suncavrhovnom Dobru, gušteru Arimanu, vladaru zla i tame, pokaza-la se u osnovi tačnom. Ali, pri svemu navedenom, Ribakovnije shvatio celokupni nalog fibule, sastavljen iz dve krajnosti;glava je imala funkciju zimskog solsticija (22. decembra) kojuje simbolizovao bog dobra Ordmuzd Ahuramadze, kada serađalo novo mlado Sunce, a noga fibule je imala ulogu letnjegsolsticija (22. juna), kada je umiralo staro Sunce, koje je sim-bolizovao boga tame, Arimana.

Po ovom sklopu, svedenom na dva godišnja doba, hladnu zimui žarko leto, godina je ravnodnevničkim kolom podeljena nadva idealna šestomesečna dela, po vremenu izjednačavanjadana i noći — ravnodnevnicom, tzv. ekvinocijem.Astronomska raspoloživost Sunca podeljenog na četiri godišnjadoba ravnodnevničkim letnjim kolom i zimskim solsticijem-suncostajem — u vremenu od V do VIII veka naše ere,shvatana je kao odnos boga Sunca i đavola Arimana, koji suse nalazili na krajevima, gornjem i donjem delu, palčaste fibuleu potpunoj opoziciji. Stoga je rađanje mladog Sunca, 22.decembra, izjednačavano s rađanjem celokupne prirode, a umi-ranje stare prirode, na neki način, i starog Sunca kralja, 22.juna, izjednačavano je sa đavolom Arimanom. Navedeni nar-odi su tako objasnili prirodni fenomen letnjeg solsticija, posletrokratnog zaustavljanja Sunca na nebu i njegovog okretanja u

57

Page 30: Радмило Петровић-Словени И Срби

suprotnom pravcu: kao umiranje starog Sunca, jer je baš u tomtrenutku titanska snaga Sunca počinjala da slabi, a Sunce iznajviše tačke na nebu počinjalo je da umire i da se spušta kahorizontu. Gledano s mitološko-religijske strane, ljudi toga vre-mena su mislili da je staro Sunce, 22. juna, kretalo u svetArimana, boga smrti, koji je bio pretvoren u lik guštera.

l ft

J. Kovačević, Varvarska kolonizacija južnoslovenskih oblasti,Novi Sad 1960.M. Andonović, Kosmografija, Beograd 1888.B. A. Ribakov, Jezičestvo drevnih Slavjan, Moskva 1981.U. Beker, Astrološki Leksikon, Gornji Milanovac 1992.O p i s t a b l iTabla ISlika 1Fibula iz Vrbasa, iz VII veka; postavljena u godišnji Sunčevciklus.

58

Page 31: Радмило Петровић-Словени И Срби

6. Aplika iz Orašja —rani slovenski ^ffr^ft1*

6.1. l/ vod

Nedavno publikovana i delimično objašnjena aplika iz Orašja,*s lokaliteta Crkvine, kod Požarevca, uz stručno arheološko pre-poznavanje koleginice Marine Milenković (Glasnik SAD, 11,Beograd 1996, str. 169-172), otvorila je niz pitanja. Objašnjen-je arheološke grade mitološko-religijskog karaktera u primenisvoje metodologije uvek se zadržavalo na odgovarajućem pre-poznavanju i sličnostima. Proces prepoznavanja se okončavaovezivanjem za odgovarajuće sličnosti bez dubljeg tumačenjakoje bi zadiralo u probleme stilske analize, ikonografije i dog-matike.

U slučaju aplike iz Orašja, načinjenoj od pozlaćene bronze,dimenzija 10 x 10 cm, na kojoj je data likovna predstavazoomorfne dvoglave ptice, sagledavanje mitološkog sižea samouz pomoć sličnosti bilo je praktično nemoguće. Stoga je autorpokušao da ovaj likovni problem sagleda koristeći rusku arhe-ološku-etnološku literaturu škole Borisa AleksandrovićaRibakova, koja je već više decenija nalazila načina da arheo-lošku građu mitološkog, a pre svega prešlo venskog, paganskogkaraktera, u svom prepoznavanju hronološki spusti čak dogranica neolita, ne bi li tako lakše došla do geneze ruskog isvih ostalih slovenskih naroda. Temeljna istraživanja B. A.Ribakova, koja su upotpunjena i zaokružena u njegovim dvemakapitalnim knjigama —sintezama: "Paganstvo Slovena" i"Paganstvo Rusa" pokušale su da arheološku građu, etnološkii istorijsko-umetnički materijal preslovenskog mitološkogsadržaja, protumače kalendarskim smeštanjem što je građu

60

dovelo do logične svrsishodnosti. Tako sagledana iz ugla arhe-ološko-etnološke škole, iz njenog kalendarskog miljea, aplikaje stekla pravu svrhovitost predmeta koji se ušivao na haljinuučesnika u kupalskim svečanostima. Ovakvo tumačenje jezahtevalo dublju stilsku i ikonografsku analizu koja je moglada postavi likovnu predstavu primereno svojoj svrsi.

62. Sadržaj kompozicije

Posmatrana u okvirima oštećenog kvadrata, kompozicija seiščitava na sledeći način:O Kvadrat predstavlja površinu zemlje koja u gornjem delu

ima par vreža, možda, cveta perunike, ljiljana, latice ilikorena ječma ili i paprati; a u donjem delu, dva zrakastopostavljena lista koje kao da presecaju zraci Sunca.

O Krug u okviru kojeg se odigrava celokupna kompozicijapredstavlja granicu između nebeskog svoda i površine zeml-je.5

O Unutar kruga je predstavljena dvoglava zoomorfna ptica slavljim nogama i ljudskim rukama. Dve glave su predstavl-jene kao sijamski blizanci psa (vuka) i lava koji su odeveniu naročito raskošno naboranu košulju s poligonalnim ukras-nim okovratnikom. Ptica se završava velikim, moćnimrepom nalik kito vom.

63. Poreklo Monografskog piedloSka

Sudeći po grčkim izvorima, "psećom zvezdom," Siriusompočinjala je atinska Nova godina, posle pojavljivanja ove plan-ete na horizontu, oko 19. jula. Po antičkoj mitologiji, pseća

61

Page 32: Радмило Петровић-Словени И Срби

zvezda (Sirius) zvala se Ortro. Ona je bila u obliku dvoglavogpsa (grčkog Janusa), a njeni roditelji su bili Ehidna i Tifon.Ali, u osnovi ove priče krije se grčka zoomorfha predstavakalendara. Ortrova deca su bili lav i zmija. Grčko shvatanjekalendarskog računanja početka godine bilo je blisko povezanos rađanjem zvezde Sirius (psećom zvezdom) i rađanjem Suncapod horizontom; ili, uslovno rečeno iz dubine zemlje i svetasmrti. Tako da se Siriusov izlazak na horizontu, u jutarnjempolumraku pre Sunčevog izlaska, nazivao Ortus Heliacus.Odatle je i proisteklo ime Ortro. Ali, ovaj izlazak zvezde Siriusna istočnom horizontu bio je posledica Zemljinog okretanja odzapada ka istoku. Tako je za stare Grke izlazak zvezde Sirius,najsjajnije zvezde' — nekretnice u sazvežđu Velikog psa, biolikovno predstavljen u obliku psa s dve glave: i psećom ilavljom. Tako je" godišnji kalendar proticao u znaku izlaskapseće zvezde Sirius oko 19. jula, koja je tako postala znamenjesame sredine godine; dok je druga polovina godine započinjalaprolaskom Sunca kroz zodijački odsečak Lava, 23. jula; Lav jekao sin Ortra, postao oznaka celokupne druge polovine godine.U grčkoj mitologiji Ortro se vezuje za psa čuvara Gerionovogstada, kojeg je, u jednom od svojih podviga, ubio Herakle. Au daljoj analizi — Gerion se poistovećuje s Kronom i bogompodzemlja.

(R. Grevs, Grčki mitovi, Beograd 1969, 34, 105 e; 123 B, 1;132 a,d,3,4;M. Milanković, Istorija astronomske nauke, Beograd 1979,

8-11;U. Beker, Astrološki leksikon, Gornji Milanovac 1992, str. 68,97, 111, 223, 225, 220).

Tek sada je jasno zašto je na aplici iz Orašja glava psa okrenu-ta na — levo — da na taj način označi polovinu godine kojaje već prošla; kao i zašto je glava lava okrenuta na — desno

62

— da na taj način označi polovinu godine koja je već započela.Ali, grčko shvatanje kalendara evoluiralo je i dalje, delimičnose pretačući u kalendar Sasanida, Sarmata i naših predaka, star-ih Slovena. Sličnosti su ukazivale na to da se na aplici, s leva,nalazi krilata pseća zvezda, persijski Tištri,7 koji se u sasanid-skoj umetnosti nazivao Simurgom, u Sarmata Simargom, au Slovena Simarglom. Ovaj krilati pas uvek se predstavljaokao paun-lav.

Glava sijamskog blizanca, s desna, glava je lava što je popersiisko-sasanidskim sličnostima moralo biti zoomorfno

19 1 "3otelovljenje boga Mitre, sina glavnog boga Ahuramadza,koji je bio bog Sunca. U Slovena je bog sijajuće Sunčevekugle bio Horz, što, po Jagiću, potiče od prideva horn(chorn). U Grka je bog sunčeve svetlosti bio Apolon. Usve tri gore navedene mitologije — stalni pratioci boga Suncabili su pas i lav.18

64. Uloga kompozicije

Sličan materijal iz ruske literature, datovan od XII — XIIIveka, dao je pravi smisao kompoziciji. Ali, grčko shvatanjekalendara, staro više od dva milenijuma, negde iz vremenaTrojanskog rata, seleći se u međuvremenu, od jednog sre-dozemnog naroda do drugog, a najviše zahvaljujućiRimljanima, dobilo je svoje konačno obličje i smisao.Međutim, skoro jedan milenijum posle Rimljana, Sloveni sustvorili svoje shvatanje kalendarskog proticanja godine. Takoda je aplika iz Orašja plod slovenskog kalendara, a zoomorfnapredstava zodijačkog znaka "blizanci" ima funkciju likovnepredstave letnjeg solsticija, 22. juna, a to je bio dan početkaleta u starih Slovena.Tada na nebu dolazi do Sunčevog zastoja — sunčeva obratni-ca, po narodnom verovanju, Sunce se obrne tri puta na nebu

63

Page 33: Радмило Петровић-Словени И Срби

u suprotnom smerii. Ova raspoloživost Sunca predstavlja vremenjegovog najdužeg podnevnog položaja, i to u trenutku kadpočinje da mu opada snaga.

65. Mitsko obrazloženje

22. juna su se, u starih Slovena, završavale su se višenedeljnesvečanosti namenjene boginji sreće, Kupali. Tada se narod uskladu s paganskim običajima kupao u rekama "rosomKupale," jer se verovalo da vode reka imaju mističnu snagu.Izvori i reke su, u Slovena, bili poistovećivani s božanskommajkom, te jedna staroslovenska molitva kazuje:^* "Došao samtebi, mala vodo, majko, s glavom pognutom i pokajnički,oprosti mi i ti i svi tvoji preci". Ali, pravi cilj Kupalskihsvečanosti bila je molitva za uspešno napajanje sušnih poljakišom. 22. juna, kada je suša bila najveća, a Sunce najžešćepeklo, morao je intervenisati Simargl, zvezda Sirius, krilatipaun-lav; on je za Slovene bio bog koji je čuvao korenje bil-jaka i oslobađao podzemne vode kako bi ove povratile vlaguusevima i sprečile sušu.

I tako, Simargl, 22. juna, silazi u svet podzemlja da oslobodivode i označi dan Sunčevog zastoja, letnji solsticij; a opet sepojavljuje 19. jula, pre izlaska Sunca, kao zvezda Sirius, danajavi kako su vode oslobođene i suša sprečena. U hrišćanstvuje, kasnije, taj trenutak, rađanja Simargla-zvezde Sirius, oko 19.jula, obeležen praznikom Ivanjdanom.

Podignuti palčevi pseće desne i lavlje leve ljudske ruke, uzsama usta, sudeći po sličnostima s narukvicom iz Tvera,ukazuju na to da su i pas i lav u rukama imali pehare — kupe(trougaonog oblika) nalik ritonima, pa nije slučajno da seslovenski bog sunca Horz zvao rog; naime, nekada su Skiti pili

64

iz izdubljenog roga. Čin zdravice pri ispijanju grčke ambroz-ije, iranske haome, vedske some i slovenskih medovine i piva— tih pića besmrtnosti — ukazuje na to da se izbegla smrt odsuše. Simarglovim (Siriusovim) putem u podzemlje, i oslo-bađanjem podzemnih voda, bila je zaustavljena paklena snagaSunčeve svetlosti. Vlaga se vratila sušnim poljima, a Kupalskesvečanosti su uspešno okončane. Držeći se i grčkih antičkihsličnosti i pseće zvezde, Ortra, postaje jasniji celokupni smisaoaplike iz Orašja. Nastupanje druge polovine kalendarske godineoznačeno je silaskom oca pseće zvezde, Ortra, u svet podzeml-ja, i rađanje njegovog sina — lava u drugoj polovini kalen-darske godine.

Sudeći po sličnostima iz ruskog materijala, učesnici Kupalskihsvečanosti iz Orašja, pas i lav (Simargl i Horz) ispijajuambroziju istočnih Slovena — pivo. A napupele mladice ječma(hmelja), koje džigljaju iz osnove kvadrata uokvirujući središnikrug, pokazuju da je vraćanje vlage uzrokovalo klijanje i obi-lan prinos ječma (hmelja). Jer, Simarglovo putovanje upodzemlje jeste znak zaštite ječmenog (hmeljnog) korenja iobilja i vrednosti godišnje letine. Dovođenjem u vezu vrežeječma (hmelja) s činom ispijanja piva, aludira se na uspešanprinos ove žitarice. Iz istorijskih izvora je poznato da je uistočnih Slovena'ambrozija bila pivo koje se pravilo od pre-vrelog ječma (hmelja).21'

Konačno, kada je reč o hronološkoj proceni, rane sasanidsketkanine^ vezuju Senmurva za VII vek. Ali, zlatni depo izNad Sent-Mikloša Senmurva svrstavaju u IX vek.Srebrne narukvice iz ruskih nalazišta ukazuju na period od XII— XIII veka. Ortro, pseća zvezda — Sirius, persijski Tištri,sasanidski Simurg, sarmatski Simarg i slovenski Simargl —ukazuje na njegovu veoma ranu pojavu u mikenskoj mitologi-ji, XIII veka pre naše ere, njegovu stalnost i procvat u Slovena,

65

Page 34: Радмило Петровић-Словени И Срби

u XII i Xm veku.31

A kada je reč o aplici iz Orašja, njeno poreklo se mora veza-ti za rad ruskih radionica i reku izbeglica, koja je preplavilaBalkan i Evropu, bežeći pred pustošnom mongolskom opas-nosti, u prvoj polovini XIII veka.

6.6. Napomene:

L M. Milenković, Pozlaćena aplikacija s lokaliteta Orašje-Crkvina, Glasnik SAD 11, Beograd 1996, str. 169-172.

2. Isto.3. Koja je načinila najbolju vezu arheologije s etnologijom s

ciljem da što bolje sagleda genetski kod ruskog naroda injegovo slovensko poreklo.

4. B. A. Ribakov, Rusali i bog Simargl-Pereplut, Sovjetskajaarheologija, 2, Moskva 1967, str. 91-116.

5. Zaton antike v Slovenija, Ljubljana 1976, tabla b.b.6. Sovjetskaja arheologija, 2, Moskva 1967.7. Mitologija stare Persije. (Prema: New Larousse

Encyclopedia of Mythology, London 1969, str. 3091 idalje).

8. D. Talbot Riče, Rani srednji vek, Beograd 1967, str. 26 saslikom.

9. M. Gimbutas, The Slavs, London 1971.10. B. A. Ribakov, Rusalii... , op. cit.l L G. M. Bongrad-Levin, Ancient Civilizations, Moskva

1989, str. 150 sa slikom.12. D. Talbot Riče, op. cit.13. Isto.

66

14. Isto.15. S. Vasiljev, Slovenska mitologija, Beograd 1986.16. Isto.17. Isto.18. Isto.19. U. Beker, Astrološki Leksikon (astrologija-astronomija-

kosmologija) Gornji Milanovac 1992, str. 225, odrednica"solsticijum".

20. Slovenska mitologija. (Prema: New LarousseEncyclopedia, op. cit).

21. Isto.22. B. A. Ribakov, Russkoe prikladnoe iskusstvo X —

XIII vekov, Lenningrad 1971, str. 97-116.23. Isto.24. N. Čausidis, Mitskite sliki na južnite Sloveni,

Kumanovo 1994, str. 374-375.25. Š. Kulišić, N. Pantelić, Srpski mitološki rečnik,

Beograd, "Ivanjdan",M. S. Filipović, Jarilo kod Srba u Banatu, Zbornik Matice

Srpske,Novi Sad 1954, str. 49, ZMS 8.

26. S. Vasiljev, op. cit.27. B. A. Ribakov, Russkoe... , op. cit.28. W. F. Vollbach, II tessuto nell'Arte Antica, Milano

1966, str. 50.29. Isto.30. N. Mavrodinov, Starobugarsko iskustvo, Sofija 1959,

str. 126-130.31. B. A. Ribakov, Russkoe ... , op. cit; B. A. Ribakov,

Rusalii ... , op. cit.32. Isto.

67

Page 35: Радмило Петровић-Словени И Срби

6.7. Opis tabli

Tabla!

Pozlaćena bronzana aplika s lokaliteta Orašje-Crkvina.Elementi aplike su: 1. Kvadratni okvir; 2. Vreža ječmenog(hmeljnog) rastinja; 3. Blizanci-hibrid sačinjen od tela čovekai životinje; 4. Noge lava; 5. Stomak i krila pauna; 6. Grudi iruke čoveka; 7. Rep kita; 8. Raskošna košulja sa naborima ipoligonalnim okovratnikom; 9. Glava psa i 10. Glava lava.(Prema: M. Milinković, op. cit).

TaUaJISlika 1

Kasnoantička freska iz Ljubljane s predstavom kvadrata ikruga. Freska ukrašena floralnom simetričnom dekoracijom.(Prema: Zaton antike v Slovenija, Ljubljana 1976, tabla b.b).

Aplika iz Orašja (idealna prepravka).

Slika l

Crtež vuka u trku, s levog profila, pokazuje veliku fizičkusličnost ove vučje glave i one s aplike iz Orašja. (Premaudžbeniku: Ekologija s elementima biogeografije, Beograd1962, str. 46, si. 28).

Tabkm

Slika 1

Senmurv, Sasanidska tkanina iz VI—VII veka. (Prema: W. F.

68

Vollbach, II tessuto nell'Arte antica, Milano 1966, str. 124, si.57, Brisel, Muzej za umetnost i istoriju).

Slika 2Sasanidski Simurg, iz VI—VII veka, predstavljen na jednomkružnom tanjim. (Prema: D. Talbot Riče, Rani srednji vek,Beograd 1976, str. 26 sa slikom).

Iranski zlatni riton, iz Hamadana, iz V veka pre naše ere, spredstavom hibrida lava i orla. Pokazuje istu obradu lavljegrive kao i na aplici iz Orašja. (Prema: G. M. Bongard-Levin,Ancient Civilizations, Moskva 1989, str. 150).

Slika 4Senmurv-sasanidski krilati pas. Sučeljeni Senmurvi kraj Drvetaživota predstavljaju zaštitu i preporod celokupne prirode.(Prema: B. A. Ribakov, Rusali i bog Simargl-Pereplut,Sovjetska arheologija 2, Moskva 1967, str. 91-116).

TaUaJVSlika 1Senmurv načinjen za potrebe vizantijskih kupaca u XI veku.Ovaj komad tkanine nalazi se u Španiji. (Prema: W. M.Volbach, op. cit. str. 130, si. 61).

Senmurv, sasanidska tkanina iz VI-VII veka. (Prema: W. F.Volbach, op. cit, str. 50, slika 21. Danas se tkanina nalazi uViktorija i Albert muzeju u Londonu).

69

Page 36: Радмило Петровић-Словени И Срби

Reljef s predstavom sučeljenih sasanidskih paun-zmajeva, skraja VI i početka VII veka. Reljef se nalazi u MuzejuOsmanlijskog carstva, u Istanbulu. (Prema: F. Serre, L'Art dela Perse Ancienne, Paris 1921, str. 102).

Reljefna dekoracija, koja se nalazila na tkanini Hozroja II, bilaje deo njegove monumentalne konjaničke skulpture u Taq iBustan-u; imala je niz sučeljenih Senmurva, a datovana je u620. g. (Prema: F. Serre, op. cit. str. 94).

Slika 1 (1-1 S)

Celokupna tipologija Simargla, u trajanju od gvozdenog dobado sredine XIV veka, data je na tabli LXXXVI knjige N.Čausidisa, Mitskite sliki na južnite Sloveni, Skopje 1994, str.373.

TabUSlika 1Zlatna patera broj 15, iz zlatne ostave Nad Sent-Mikloš, iz IXveka. Sada je u Bečkom istorijskom muzeju. Zlatna patera imau svom centru Senmurva uklopljenog u vrežu perunike. Pateraje podeljena na 28 kanala, što govori o 28 mesečevih stanicaili o smenjivanju 4 mesečeve nedeljne mene. U prvoj nedelji,prve četvrti; u drugoj, punog meseca; u trećoj, poslednje četvr-ti; i u četvrtoj nedelji, mladog meseca. 22. juni, dan Sunčevogsolsticija, padao je u mesečevu menu, obličja mladog meseca.(Prema: N. Mavrodinov, Starobugarsko iskustvo, Sofija 1959,str. 126, s.124).

70

Tabla VinSlika 1-2Zlatna kupa iz Nad Sent-Mikloša, iz IX veka. Na ovoj zlatnojkupi kao da su otac i sin ponovo postali zasebne ličnosti sistim telom: jednom s glavom psa, a drugi put, s glavom lava.Antički Ortro i njegov sin lav razdeljuju godinu u jednom uza-stopnom ciklusu, smenjujući se u okruglim opasujućim roze-tama, u fantastičnoj biljnoj vreži, na dva jednaka dela — ukrug bez prekida, da bi ideja uzastopnosti bila sasvim jasna, akalendarski niz prirode nikad prekinut. (Prema: N. Mavrodinov,op. cit. str. 126, si. 124).

Tabla IXSlika 1-2Srebrna narukvica s predstavom rusalske svečanosti; nađena je1906, u Tverskoj ostavi, a datuje se u XII vek. Tverskanarukvica daje celokupni siže Kupalskih svečanosti u 12-slika:— narukvica je uzduž po sredini podeljena na dve zone, naNebo i na podzemlje, dok je linija — razdelnica samo zemlji-no tlo. Nebo je .naglašeno arkadama koje su zenit likovne pred-stave.

(2) 1. Kadar s leva predstavlja Drvo života u obliku cvetapaprati ili stilizovane perunike, koja je u donjoj zoni povezanas korenjem —podzemljem i smrću.

(2) 2. Kadar u sredini prikazuje Jarila-slovenskog boga stvar-alačke prirode koji se rađa u obliku kentaura; on ima telo lava,a glavu mladića. Tako su stari Sloveni smatrali da se Sunčevajara-Jarilo rađa nakon završetka Kupalskih svečanosti kaomlado Sunce.

71

TaUaJV

Page 37: Радмило Петровић-Словени И Срби

(2) 3. U kadru sasvim s desna, krilati pas Simargl na dan 22.juna, ponire u Zemlju, da bi umro kao Ortro, prva polovinagodine; 19. jula ponovo se rađa kao pseća zvezda Sirius, dajavi ljudima kako je voda stigla, a suša sprečena.

(1) 4. U kadru sasvim sleva, nalazi se lik kupale, otelotvoren-je voda i vlage koju je Simargl oslobodio. Kupala levomrukom nazdravlja, pijući iz kupastog ritona, dok joj se u desnojruci nalazi već umrli Simargl — u ovom slučaju, prva polov-ina prohujale godine.

(1) 5. Kadar u sredini pokazuje mlado Sunce Jarila u punojsnazi, kao novo mlado Sunce što se rodilo oslobađajući se odsvog hibridnog oblika kentaura.

(1) 6. Kadar sasvim desno prikazuje hibrid Jarila-kupalu kojisedi na rascvetaloj prirodi. Desnom rukom nazdravlja kupastimritonom s ambrozijom, radujući se što su vode svetaoslobođene, a priroda već u punom cvatu. (Prema: B. A.Ribakov, Ruskoje prikladnoje iskustvo X- XIII veka,Lenjingrad 1971, str. 104, si. 145-146).

Tabla XSlika 1Srebrna narukvica sa spahiluka Rakovskih, iz XII veka,prikazuje vile rusalke i Drvo života, nađene 1889. godine.(Prema: B. A. Ribakov, Rusali, op. cit, str. 106, slika 8).Narukvica je najlepša predstava slovenskih vila, žena-ptica.Onesu imale ulogu da čuvaju polja i na neki način su obezbeđivalevlagu i rosu. U etnologiji Bugarske ove vile se potanko opisu-ju kao lepe devojke, s dugim pletenicama i krilima, koje se

72

pojavljuju u proleće kada izorana polja ištu kišu. Tada vilesipaju rosu iz rogova, a klasovi tada započinju da se punezrnevljima žita. Upravo je mesec juni posebno karakterističanzbog vodenih duhova-vila; one su deo svadbenih ceremonijaZemlje i Vode, pri kojima se oprašuje i ozrnovljuje žito, bezčega žetva ne bi bila moguća.Narukvica iz Kijeva, sa spahiluka Rakovskih, u centru svogdesnog dela, na kojoj je bilo 10 metopa, imala je rastućumladicu, Drvo života, spopadnuto od dve krilate devojke kojeimaju tela ptice. Dekoracija na narukvici je podeljena u 5 x po2 istovetne metope:1. Metopa s bezvodnim Drvetom života i 2. S vodom napo-jenim Drvetom života, sa 2 x 2 vile — devojke ptičjeg tela.(4, 5, 6, 3); s korenjem bez vode i onim s vodom (7, 8), iparom metopa s grafičkom predstavljenom vodom: jednomzatvorenom u lavirintu i drugom što je u proticanju. Sve jemeđusobno povezano: s jedne strane nalazi se usahlo Drvoživota, čiji koren žeđa za vodom, i voda, smeštena negde udubini zemlje gde iščekuje rajsku pticu-devojku; a ona trebapusti ustave voda i tako nahrani vodom korenje Drveta života,koje se nalazi u podzemlju; da bi, u sledećoj metopi, već biloprikazano bujno Drvo života što stremi ka nebeskom svodu,luku-vrhu narukvice.

Slika 2-3Kijevska narukvica sa spahiluka Trubeckog, iz XII veka.(Prema: Ibid, str. 96-97, 3). Prikazuje kompozicije u 4 metope.Obe metope kao dekoraciju imaju po dva sučeljena Sunca, prei posle Sunčevog suncostaja, 22. juna. Polovina narukvice, sadva metopska polja, ukazuje na vremensku situaciju pre 22.juna, kada je žega ubitačna i Sunce u zenitu. Sunce je u prat-nji svojih čuvara: Simargla i Sirin-vile — goluba. Centralnatema kompozicije je lav koji je personifikacija Sunca ili ani-

73

Page 38: Радмило Петровић-Словени И Срби

malna zamena Sunca: zona podzemlja predstavljena je razgra-natim korenjem koje žudi za kišom. U drugom delu narukvice,kao čigra izranja Jarilo, u telu lava, s krilima koja imaju psećuglavu kao svoju podršku. Ideja celokupne kompozicije je udvostrukoj prirodi Sunca u vremenu letnjeg solsticija, 22. juna.U vremenu Sunčevog zenita nastupa zastoj Sunca kojiomogućava prirodi da sačuva vlagu korenju bilja. Tu, glavnuulogu preuzima Simargl, kao čuvar korenja bilja i Drvetaživota. Zato je na prvoj metopi predstavljena slika lava, kojise nalazi između dve kvadratne predstave, s kuglama Sunca. Snjegove leve strane, predstavljen je krilati lav Simargl, kaosredstvo obuzdavanja ubitačne snage Sunca. On tako postaječuvar celokupnog života na Zemlji. Nasuprot njemu, sasvim sdesne strane, nalazi se predstava goluba kao rajske ptice, Sirin-ptice: žene koja je oličenje napajanja zemlje vlagom. Takolava-Sunčevu kuglu — obuzdavaju sile Simargla i Širina; prvida bi sačuvao korenje bilja od žege, a drugi da bi ih napojiovodom. U drugoj kompoziciji, koja je razrešenje prve, kao icelokupne narukvice, Sunčevo otelovljenje — lav, pretvara seu Jarila; smrt starog Sunca rađa novo mlado Sunce Jarila, uzpomoć Simargla kao protoma na krilu lava-čoveka. S obestrane dva Sunca i Sunčeve obratnice nalaze se nabujali koren-ovi prirode, s leve, i Sirin — ptica, gospodar rose i vlage, sdesne strane. Donji deo kompozicije, u zoni podzemlja, pred-stavljen je pletenicom koja simbolizuje bujne vodene tokove.

Srebrna narukvica iz Starog Rjazanja, iz XII—XIII veka(prema: Sovjetska arheologija 1967, 2, str. 2121, si. 2), veomaje složene kompozicije, sastavljene od 14 metopa, koje su svepovezane tom jednom idejom i ciljem da se vodeni tokovivrate korenju bilja, tj. celokupnoj prirodi, a to je predstavljenou četiri metope, u donjoj zoni. Njima su suprotstavljene četiri

74

rajske ptice, gospodarice rose i vlage, u najvišoj tački kom-pozicije koja se nalazi u polukružnoj zoni neba. Simargl, ovdes glavom orla u zoni podzemlja, izborio je svoju bitku: oslo-bodio je vode sveta i sačuvao prirodu od žege uz pomoć Jarila,muzičara što svira u ruske gusle, citru, i oličava novu prirodui novo mlado Sunce. Ženska učesnica Kupalskih svečanostiispija slovensku ambroziju, tečnost večnog života (hmeljnumedovinu), kao znak da je rođeno novo mlado Sunce i novapriroda, a umrlo staro Sunce i ubitačna Sunčeva žega. I novomlado Sunce, Jarilo sedi na korenju raspupele prirode držeći udesnici kupu s hmeljnom ambrozijom (medovinom), a u levi-ci, upaljenu svecu da bi pokazao da se rodilo novo mladoSunce i tako upalilo novo svetio što simbolizuje upaljenasveca.

Još jedna srebrna narukvica nađena u Starom Rjazanju, iz XII-XIII veka, predstavlja veoma složenu kompoziciju načinjenu iz8 metopa.Celokupna kompozicija je svedena na 3 antiteze: Simargl iDrvo života; lav ot'elovljenje Sunca (kao rascvetalo bilje) i gri-fon (kao pomoćnik Sunca) koji takođe ima ulogu čuvaraDrveta života. U ovom našem slučaju, dvostruko ponovljenakompozicija Simargla s drvetom života pokazuje da je onpoenta celokupne dekoracije. On predstavlja stanje Sunca pre iposle Sunčevog solsticija, 22. juna. Njegovo udvajanje u kom-poziciji je znak da su zakoni prirode uvek isti, i pre i posle, ida to garantuje Simargl, čuvar Drveta života i gospodarvodenih ustava i vlage.

75

Page 39: Радмило Петровић-Словени И Срби

Na ovoj narukvici istovremeno je predstavljena i dvostrukapriroda Sunca. Na jednoj strani nju simbolizuje grifon, kaočuvar prirode; on je uvek bio otelovljenje i zoomorfna zame-na Sunca i oznaka njegove snage i vreline. S druge strane,nalazi se lav, takođe zoomorfna zamena Sunca; ovde je lavpredstavljen kao mlado Sunce posle 22. juna, i oznaka jedruge polovine kalendarske godine. Znači, u ovom slučaju,mlado Sunce rascvetali lav, suprotstavljano je starom Suncu,grifonu tj. samoj prirodi, jer ovde grifon predstavlja i snaguZemlje i snagu Neba, tj. uvek ima dvostruku prirodu. Ali, uovom slučaju, grifon je još ubedljivije predstavljen s dve pal-mete, koje simetrično slede jedna iz druge; mi uočavamo kaodva Sunca, jedno pre i drugo posle 22. juna i vreme Sunčeveobratnice (zastoja) i Sunčevog solsticija.

76

Page 40: Радмило Петровић-Словени И Срби
Page 41: Радмило Петровић-Словени И Срби

TaÖJia LXXXVI

Page 42: Радмило Петровић-Словени И Срби
Page 43: Радмило Петровић-Словени И Срби

III TERIOMORFNAMITOLOGIJA

1. Postojanost animalne teofanije uslovenskoj poganskoj mitologiji

Sticaj slučajnih okolnosti uputio me je na rad na g0re pomenu-toj temi. Naime, baveći se problemom "Dračke rnitr°P°"Je l

lokalitetom Glavenica, znanim iz života Klimenta Ohridskog,došao sam do nekih zapažanja. Pre svega, po moji01 najnovi-jim saznanjima, ovaj lokalitet je, konačno postavljen posle 100godina traženja njegovog pravog mesta, na vrh poluostrvaKaraburun, na samim Otrantskim vratima Jadrana, u pokrajiniEpir, na obali Albanije. To poluostrvo, koje turska r£č opisujekao crni rt, u antici se zvalo Keraunia; Kliment Ohridski jepodigao manastir na kruni toga poluostrva, n^ lokalitetuGlavenica. Nedaleko odatle bila je i granica bugarske države uIX — X veku, tzv. Kutmičevica. U Antici, u zalivu Glosa, bilaje granica dve rimske provincije — Epira Vetusa i EpiraNovusa.

I tako, u nauci već davno pretpostavljeni lokalitet "Glavenica ,ukazao je na antički lokalitet Keraunia-u, koji je proistekao izantroponima Kernunus ili Cernunos. Kada je protumačena tareč, utvrđeno je da je u pitanju Galski bog — gosp0"3*" život-inja — Kernunus; istog značenja bio je i keltski bog Cernunos.Za mene je najveći izazov bilo pitanje: zašto Je KlimentOhridski podigao svoj čuveni manastir na Acroceraumu~Glavenicu, kultnom mestu galsko-keltskog jelenskog boga? Dabi se utvrdio valjani razlog ove naklonosti trebalo je pogledatikompletnu dokumentaciju o kultnom značenju "Jelena" u arhe-

85

Page 44: Радмило Петровић-Словени И Срби

ologiji, istoriji umetnosti i u svim vidovima religijskih shvatan-ja.

Gore navedena dokumentacija ukazivala je na nekoliko činjeni-ca:* jelen se uvek javljao u sklopu s pokojnicima, grobnim rit-

usom i sakralnim objektima — rimskim i rano-vizantijskimbazilikama;

* jelen je uvek, u tom smislu, predstavljao samog pokojnika;on je poistovećivan s božanstvom smrti, koji je bio znak daje pokojnik, u smrtnom času, napustio telo i prešao s onustranu života, u sfere gde žive duše umrlih.

Ali, problem pojave jelena nije bio tako jednostavan kako jeto izgledalo u prvi mah. Njegov htonski karakter i sakralnanamena nisu bili pod znakom sumnje; ali, primećeno je da se,od njegove pojave u paleolitu pa do kraja Srednjeg veka, nje-gova pojavnost menjala u sklopu s promenama grobnog ritusa,načina verovanja i, pre svega, njegovog mesta u duhovnomživotu čoveka.

Jelen se po prvi -put pojavio u Evropi, u paleolitskoj pećinskojumetnosti franko-kantabrijskog kruga. Mada se njegova pojavavezuje za pećinsko slikarstvo, izražavanja njegove pojavnostividljive su i na predmetima načinjenim od kosti, na kamenu islično. Mada jelen, u paleolitskoj umetnosti, pre svega upećinama Altamira u Španiji i Lasko u Francuskoj, nema takvuulogu kao predstave konja i bizona; izgleda da je on trećaživotinja po svojoj zastupljenosti u tom vremenu. Upravo najb-listavija paleolitska umetnost završiće se čitavom jednom civi-lizacijskom fazom, koja će po jelenu, dobiti svoj naziv: "kaovreme potpune dominacije jelena, tj. irvasa", u takozvanojMagdalenijskoj epohi.

86

Ali, radi boljeg shvatanja ove vizuelne problematike ukažimona činjenicu da se jelen, kao uostalom i druge životinje, u pale-olitu predstavljao po pećinama, tehnikom urezivanja, a potomnaknadnog kolorisanja u tri osnovne boje: crnoj, žutoj icrvenoj. Ovakav izbor boja nije slučajan: "crna boja" pred-stavlja smrt i nestanak životnih impulsa; "žuta" predstavljaboju Sunca i života; a "crvena" je boja krvi i životnih poten-cija.

Kuriozitet je da se jelen pojavio u Orinjaku, u starijem lede-nom dobu, izveden pre oko 30.000 godina, tehnikom urezivanjau zidne kamene površine; on će nestati kao što se i pojaviourezan na stećcima, u XVI i XVII veku.

Prelaskom iz paleolita u mlađe hronološke periode, halkolit,period eneolita — "Kult jelena i rogova treba posmatrati krozevolucione promene htonsko-lovačkih kultova zoolatrije, prekohtonsko-agrarnih kultova antropomorfnog politeizma."Da bi se jasnije shvatio cilj, gore navedenog tumačenjaVladimira Živančevića, recimo jednostavno da se uloga jelenau grobnom ritusu izmenila. U vremenu paleolita, jelen, kaouostalom i druge navedene životinje, ima ulogu anime — dušeživotinje — koja preko procesa metempsihoze — seobe izmesta u mesto — omogućava lovcu siguran ulov.

Da bismo bolje ilustrovali naš opis izmene grobnog i sakralnogritusa pokojnika, uzećemo za primer jedan žrtvenik s pred-stavom jelena — s lokaliteta Rudna Glava, koji predstavljanajstariji rudnik bakra u Evropi, iz V-milenijuma pre naše ere.Navedeni lokalitet Rudna Glava, iz Negotinske Krajine, izranog je vinčanskog perioda, a predstavlja dobro tehnološkirazvijen rudnik bakra. Upravo u njegovim hodnicima pronađenje keramički oltar u obliku "figure jelena", a uz njega sunađeni jelenski rogovi, od kojih je načinjen alat za skupljanje

87

Page 45: Радмило Петровић-Словени И Срби

i usitnjavanje bakarne rade.

Navedeni keramički oltar je kvadratan s četiri ugaone noge-stope, koje predstavljaju i noge same životinje, dok je jednastrana oltara okrunjena glavom jelena i rogovima kojipremošćavaju celokupan centralni prihvatnik oltara. Čitavo telooltara prekriveno je romboidnim meandrima koji kao da sjajnodopunjavaju figuralnu stilizaciju glave, očiju i rogova jelena.Trenuci te rane eneolitske revolucije, koji su u sklopu neolitskeupotrebe keramike i agrarizacije, značili su i promenu celokup-ne duhovne konstelacije preistorijskog čoveka. Ako je svet jele-na u paleolitu bio vezan za uspešan lov i ulovljenu dušu život-inje, sada, u neolitu i eneolitu, čovekov život se promenio, asamim tim i način dolaženja u kontakt s životinjom. Životčovekov sveden je na sintagmu: seme — zemlja — kiša. Iupravo iz tog odnosa prema posejanom zrne viju žita i rodnojgodini s dosta kiše, proisteklo je verovanje, kao i odnos, premazagrobnom životu, iz kojih će potom slučiti htonsko-zemljo-radnički kultovi.Ali, vratimo se lokalitetu Rudna Glava, koji predstavlja višinivo neolitske civilizacije — rano bakarno doba, i pitanju —kojoj nameni bi mogao da posluži jelenski žrtvenik pronađenduboko sakriven u revire radnika? Čini se da je nekadašnjafunkcija jelena, kao anime i totema gensa, u potpunosti izmen-jena. Sada, on dobija funkciju psihopompa, posrednika i preno-sioca pokojnika u svet zaborava i dubine smrti. Ali ovde, nanašem keramičkom jelenskom žvrtveniku iz Rudne Glave, nijeu pitanju samo određeni pokojnik, već, pre svega, dobrobit rad-nika i uspešan rad radara. Upravo jedan narodni običaj sPetrove Gore, iz jablaničkog sreza, koji se održava svakegodine na dan 12. jula, daje nam sliku uloge jelena u zemljo-radničkom kultu. Naime, navedenoga dana, na kamenomžrtveniku se prinosila žrtva; i, upravo tada žrtvenik bi moraobiti poprskan krvlju tek zaklane životinje.

88

U starini je cilj žrtvovanja bio jelen, a danas kao njegovazamena koristi se ovca ili brav. Upravo smisao savremenogžrtvovanja jelena ukazuje nam na moguće rešenje uloge kera-mičkog oltara s Rudne Glave, starog 7.000 godina. Potumačenju Ribakova, M. Gimbutas i dragih naučnika, "rom-boidni meandri" u preistoriji imaju značenje "kiše", "vlage",obnavljanja prirode "kapima kiše". Ali, pošto je u pitanju pred-stava jelena, on ovde ima svakako ulogu posrednika kome jeupućena molba "za kišu" — da je prenese boginji plodnostiMagna mater (Majci Zemlji). Ali, s obzirom na to da je, unašem slučaju, u pitanju radnik, a žrtvovanje na Petrovoj Goripokazuje da je neophodna krv žrtvene životinje po ćelomoltara. Mislimo, ako je predstava "romboidnih meandara" nažrtveniku znak vlažnosti i kišnih kapi, ovde posrednik dobožanstva plodnosti postaje "žrtvena krv" — i to je ono što jeu ovom okružju najvažnije. To znači da romboidni meandri nažrtveniku daju vizuelni utisak "žrtvene krvi". Mehanizamneolitske religije sačinjen od semena, zemlje — posrednika ivlage — onog koji obnavlja prirodu, ovde je povezana "krvljuposrednika" — žrtvenim jelenom. I tako, sada, na evropskuscenu duhovnosti stiže praksa posredovanja ljudi i bogova. Tareligijska praksa nosi ime Šamanizam. Sve nomadske civi-lizacije, a i većina afričkih, azijskih i južnoameričkih, do danadanašnjeg imaju ovakav način saobraćanja kao uobičajen isvakodnevan. Upravo šamanski obredi, putem ritualnog bubn-janja, bili su put uspostavljanja veze s božanstvom. Da bismoshvatili način razmišljanja i verovanja čoveka iz Rudne Glave,ukažimo na to da je šamanska "rodovsko-plemenska religijadanas ista na svim meridijanima, među primitivnim narodima— ona svet predstavlja u tri dela: niži, srednji (zemaljski) iviši. U višem svetu obavezno vlada životni zaštitnik. U sev-ernih naroda to je majka-jelen, u Centralnoj i Severnoj Americi— majka-medved. Niži svet je carstvo tame, zemlja senki... "

89

Page 46: Радмило Петровић-Словени И Срби

Oko 2200, pa sve do 1200. godine pre naše ere, u Evropi, većkrajem neolita, javljaju se megalitska kamena svetilišta. Krunute monumentalne grobne umetnosti predstavlja svetilište uStonhendžu, u dolini Solzberi, u Engleskoj. Oblik kružnoguokviravanja uspravnih kamenih kubusa predstavlja tip toloidnegrađevine, s ulaznim vestibilom Dromosom. Arheološkaistraživanja utvrdila su da se svetilište u Stonhendžu zidaloneprestano oko 1.000 godina.

Dosadašnja istraživanja utvrdila su mnogobojne uloge ovogsvetilišta:= >̂ solarne i luname opservatorije,=> pre svega — kuće neba,:=> ograđene rovom — valumom, koji je otežavao pristup,=> predstavljalo je sakralno svetilište celoga gensa.

Dvadesetpet (25) sličnih toloidnih građevina u Engleskoj,svakako ne takvog urbanističkog nivoa kao Stonhendž, ukazu-ju na to da je cilj njihovog građenja bio susret Neba i Zemlje,način bližeg dodira s kišom i vlagom, koji su omogućile život.Pored nekoliko kamenih stela ukrašenih meandrima koje sunađene unutar njih, zanimljiv je jedan dečji grob koji je u svo-joj osnovi imao jelenske rogove. Iz svega ovog sledi šamans-ka uloga jelena kao posrednika između deteta i onoga drugogsveta.

Nekih 500 godina kasnije, u vremenu Halštata C, svetilištaposvećenog Nebu, smeštenog u nizini, dižu se sada na vrhovi-ma planina. A običaj podizanja kamenih kubusa — megalita,zamenjuje se urezivanjem crteža u stene petroglifima. Ovajobičaj veoma je dobro dokumentovan u Italiji, u dolini

90

Kamonika; na italijanskom petroglifu predstavljen je solanutočak u koga jelen ulazi, simbolišući direktno prelaženje iz nižeu višu sferu postojanja. Mnogobrojni lokaliteti s petroglifimahalštatskog doba, sa scenom konjanika u lovu na jelene —rasprostranjeni su od Italije do Bugarske i Rumunije. U CrnojGori ova scena nalazi se na lokalitetu Lipci, kraj Risna; uAlbaniji na lokalitetu Spile — kod Trenija, u blizini Korče; uBosni i Hercegovini na lokalitetu Žlijeb, kod Višegrada; uPrilepu, na vrhu Markovog grada, na najvišoj koti — Čardak,u Makedoniji. U Bugarskoj na lokalitetima Karaguj-Mečoka iOrešak. I u Rumuniji, u oblasti Oltenija. Ova scena lova,predstavljena petroglifima na najvišim kotama planina, svakakopredstavlja lovce-otelotvorenja smrti i jelene-otelotvorenjasamih pokojnika. U mnogim evropskim religijama dobro jepoznato predstavljanje konjanika kao htonskih božanstavasmrti: trački konjanik, germanski Vodan, skandinavski bog Tor,i drugi. Jelen je bio znak da je pokojnik preskočio prag životai da se već se nalazi u carstvu smrti.

Ovaj odnos pokojnika i podzemnog boga smrti valja dopunitibronzanim votivnim kolicima iz Štretvega, u austrijskoj pokra-jini Štajerskoj, iz VII veka pre naše ere. Naime, da bi se boljeshvatio odnos lovaca, jahača i jelena-pokojnika treba reći dasvi oni stoje na platformi nebeskih kola samoga Sunca. Dokse kao centralna figura ističe ženska džinovska naga figura —Nebeski svod — koja drži posudu što predstavlja samunebesku kalotu. Znači, na bronzanim kolicima u Štretvegu,predstavljen je zagrobni svet čoveka-smrtnika, idealnog ratni-ka-plemića. Keltski zagrobni život kazuje da je svet ratnika biobesmrtan i bezvremen; i da će svi koji budu učestvovali ubitkama izaći iz njih, uprkos rana i pogibiji, živi i nepovređeni.

U svet Smrti, nazvanom Sid kod Kelta, bilo je moguće, popričama iz mitologije — da ljudi dođu nekim povodom sa

91

Page 47: Радмило Петровић-Словени И Срби

Zemlje i da se ponovo vrate. Ali, čini se da kolica iz Štretver-ga, kao i sve lovačke scene na navedenim petroglifima, pred-stavljaju keltske novogodišnje zemljoradničke svečanosti, kojesu se odigravale svakog l. novembra, i nazivale se Semain. Dabi se umilostivila nastupajuća zima Kelti su pravili obrede svodom i vatrom, čak i uz ljudske žrtve. Ali, najznačajnijačinjenica ove svečanosti — Semaina — bio je brak muškihbožanstava sa majkom bogova, Velikom Majkom. Pri tom supravljeni obredi koji su omogućavali plodnost ćele narednegodine.

Ova keltska tradicija, s keltskom paganskom jelenskommitologijom, dobro je prikazana na srebrnom kazanu nađenomu Gunderstrupu, iz I veka pre naše ere. Ovaj srebrni kazanvezuje se za dunavska keltska plemena, Meze i Skordiske. Nakazanu, s prednje i unutrašnje strane, predstavljeno je 14 ukras-nih ploča koje predstavljaju keltskog boga Cernunosa, varijan-tu keltskog boga životinja, kojeg su poistovećivali s rimskimvrhovnim bogom Jupiterom. Najzanimljivija je ona scena kojapredstavlja prinošenje ljudske žrtve ubacivanjem u kazan. Ali,dok je prednja strana kazana posvećena smenjivanju ženskog imuškog torzoidnog božanstva s različitim atributima i likovn-im metaforama, njegova unutrašnja skrivena strana, prečnika 69cm, prikazuje i pravu namenu ove velike posude. Ako kazaniz Gunderstrupa shvatimo kao mesto žrtvovanja Suncu, kaonebeskom kraljevskom, ratniku što se u određenim vremenskimciklusima kreće oko Zemlje i čija kola vuku jeleni psihopom-pi, onda celokupno ikonografsko predstavljanje kazana imajednu ideju. Brak muškog i ženskog božanstva, koji se uveksklapa 1. novembra, na praznik Semain, omogućava se upra-vo žrtvovanjem ratnika u ritualu potapanja u kazan, u čijem jeprodužetku scena s bogom Cernunosom — rogatim jelenskimotelovljenjem, gospodarom svih životinja. Ali poenta ovog pri-zora je data u rozeti na dnu kazana, koja predstavlja žrtvovanje

92

božanskog bika:" ... i tada se kralj plemena udružuje sa svojim životinjskimotelovljenjem božanskih sila, slikom bika, kako bi ćelo plemeupilo snagu i mudrost za ćelu narednu godinu"

Grčko-rimska mitološka upotreba jelena u grobnom ritusu pred-stavljena je na grobnici porodice Enijevaca, u Šempetru, uSloveniji, iz I veka naše ere. Na ovoj grobnici je predstavljenoantičko shvatanje smrtnog časa, prelaska na onaj svet i život uraju Elisijumu. Na osnovi grobnice, na donjoj sceni, predstavl-jena je smrt pokojnice "Scenom otmice Evrope", aluzijom naiznenadnu smrt devojke od sedamnaest godina. Upravo takozapočinje inicijacija, priprema pokojnika za prelazak na drugisvet, na Jelisejska polja. Brodeći, pokojnici (seni pokojnika)susreću se sa smrću koja je personifikovana "lavom štoproždire životinje u bekstvu"; jedna od životinja u begu je inaš jelen koji sada, baš kao i u keltskoj mitologiji, predstavl-ja dopunu neizbežnosti smrti.

Ovde, u Šempeteru, i na drugim predstavama u antičkoj i rim-skoj mitologiji, smrt je predstavljena lovom u koji bivajuuvučene duše pokojnika. I taj "lov smrti" ne može se izbeći,jer predstavlja inicijaciju ka boljem životu u raju — Elisijumu.

Vrh grobnice je edikula s kasetama cveća; a poenta je izvede-na na svodu iznad prizora s pokojnicima, na kojem je lovorovvenac s ružom u sredini; on ukazuje na neprolaznost i mestoboravišta blaženih. U dnu šempeterske grobnice prikazana je"otmica" — iznenadna smrt, a nasuprot tome, na vrhu, nalazise rajska predstava antičkog čoveka. Ovaj drevni čovek je Rajzamišljao kao Zemlju na dalekom zapadu, s druge straneOkeana, gde u večitbm blaženstvu borave ljubimci bogova. Tu,na ostrvu blaženih, rastu i plamte zlatni cvetovi. A sam Elisijnalazi se u Podzemlju, gde su polja s crvenim ružama i zlat-

93

Page 48: Радмило Петровић-Словени И Срби

nun narovima, nad kojim lebde oblaci tamjana. Ovde, uElisijumu, pravednici se takmiče u sportskim igrama, a sudi impravedni Radamant.

nIkona od terakote s lokaliteta Viničko kale, u Makedoniji,najstarija je ikona na svetu s hrišćanskim sadržajem, iz V —VI veka naše ere. Njene dimenzije su 27 x 31 cm, a debljina3,5 cm. U kvadratnom kadru predstavljen je "Jelen koji pije izkantara"; time je doslovno opisan psalm broj 42 koji kazuje:"Kao što košuta traži potoke — tako duša moja traži tebe,Gopode Bože."

Mozaik u crkvi Sv. Jovana Lateranskog, u gradu Rimu, koji sepripisuje vremenu cara Konstantina I, iz IV veka, mada jepretrpeo bitnu obnovu od strane Torinija 1884. godine, sačuvaoje svoj ranohrišćanski smisao. Upravo mozaik iz Laterana —psalm broj 42, s predstavom jelena— uklapa se u svoj praviokvir, Otkrovenje (Apokalipsu) Jovana Bogoslova, stavak 21,25 — u tančine opisujući budući Nebeski Jerusalim. I upravona mozaiku, u osnovi prizora, predstavljen je taj božanski gradu obliku tvrđave, koga plamenim mačem čuva arhanđelMihajlo; krunisan je palmom i feniksom, simbolima vaskrsen-ja Isusa Hristosa. Ta tvrđava-grad, novi Jerusalim, natkriljenaje s četiri rajske reke: Fisonom, Gihonom, Hidekalom iEufratom. A te četiri rajske reke izviru iz podnožja Velikogkrsta. S obe strane krsta prikazani su jeleni što piju vodu sizvora života, tj. ikonografska predstava psalma broj 42. Iznadkrsta je predstava Goluba — Svetog Duha — koji kao da sle-tanjem isijava zrake čime se posvećuje Isus Hristos u svojuslužbu cara, sveštenika i proroka. Činom "Krštenja u Jordanu"Isus Hristos je osvedočen kao Mesija celokupnog čovečanstva,pomazanik od Boga Oca — za cara u carstvu Nebeskom. Usamom trenutku "krštenja" Hristos postaje car Neba. Iznad gol-uba predstavljena je bista Isusa Hristosa. Ovde je data samo

94

delimična scena "Preobraženja" — na šta ukazuje likovna pred-stava samog krsta, ispod njegovog lika u bisti.

o

Dakle, sada ova mozaična slika, u crkvi Sv. JovanaLateranskog u Rimu, potpuna je predstava Kristovog putaspasenja:O najviša tačka s preobraženjem — ukazuje na Hristovo

stradanje na Raspeću, na Veliki petak;O time je ukazano i na trijumf Hristovog krsta nad smrću i

njegov silazak u Ad, kao iO usmrćenje same smrti; tako je pobeđen knez smrti Satana,

i time iskupljen praroditelj ski greh Adama i Eve.

Kristova bista u vrhu navedene kompozicije, u Lateranu,takođe predstavlja poslednji Strašni sud Isusa Hristosa, ucarstvu nebeskom, u Raju. Na to upravo ukazuje predstavaNovog Jerusalima nad kojom stražari mačonosac arhanđelMihajlo.Ova scena iz Laterana je deo Jevanđelja po Mateji, broj 24,27, u kome se govori da je javljanje krsta znamenje i ozna-ka dolazećeg Strašnog suda sina čovečijeg na Nebu. Čuvenivizantijski pesnik, Roman Melod, upravo to u svom delu "DeJudico Extremo" — veli:

"Hristos će zbog suda doći s visina, kao Suncekoje isijava munje po oblacima sa slavom ...odNjega drhću anđeli kličući:(ili "Suda radi spustiće se Hristos s visina,Suncu nalik što munjama ševa,sa slavom na oblacima ...Pred njim drhtaće anđeli, kličući:)'Slava, Ti najpravedniji sudijo — Tebi,stvoritelju sveta, sudijo i care.'"

95

Page 49: Радмило Петровић-Словени И Срби

Našu priču o jelenu i njegovoj ulozi u zagrobnom životuokončaćemo s opisom dva grafita:* jednim iz crkve Svetog Đorđa, koji se nalazi na lokalite-

tu Bargala, kod Štipa; tu je predstavljen jelen s krstom uobliku grafita (uklopljen u skoro fantastičnu inscenacijukoju čine glagoljička slova), iz IX — X veka.

* druga predstava jelena nalazi se na krečnjačkom bloku kojije deo tvrđave, bugarske prestonice Pliske, takođe iz IXveka.

Dok se prvi grafit vezuje za bregalničku misiju KonstantinaĆirila, drugi se odnosi na bugarskog kneza Borisa-Mihajla, kojije i doveo hrišćansku veru pod okrilje bugarske države.

Ovim putem sam želeo da ukazem na kontinuitet predstavejelena, od davnog paleolitskog vremena, pa sve do vremenasrednjovekovnih stećaka iz sredine XV i XVI veka.

Naime, želim da ukazem na to da je pojava jelena u religiji iumetnosti uvek bila vezana za kultno i sakralno, i da je to osta-lo nepromenjeno sve do danas. Zoomorfna idolatrija, kaoneophodni element verovanja i grobnog ritusa, traje, dakle, ukontinuitetu već 30.000 godina.

96

O p i s t a b l i :

Tabla ISlika 1Rudna Glava, žrtvenik s predstavom jelena, 5000 godina prenaše ere.

TatdaJnSlika 1Stonhendž, između 2200 — 1200 godina pre naše ere.

TablaJHSlika 1Petroglif iz Kamonike, Halštat C.

TaUaJYSlika 1Votivna kolica iz Stretvega, VII vek pre naše ere.

TablaJVSlika 1Kazan iz Gunderstrupa, I vek pre naše ere.

Slika 1Rimska grobnica iz Šempetra, s jelenom, I vek naše ere.

Slika 1Ikona od terakote, s jelenom, V — VI vek naše ere.

97

Page 50: Радмило Петровић-Словени И Срби

Slika-LMozaik iz crkve sv. Jovana Lateranskog, IV vek naše ere.

lahlaJXSJifcLlSv. Đorđe, Štip, IX — X vek, Gornji Kozjak.

TablaJXSlika 1Pliska, IX vek.

98

Page 51: Радмило Петровић-Словени И Срби
Page 52: Радмило Петровић-Словени И Срби
Page 53: Радмило Петровић-Словени И Срби

2. Lav i a g o n

Tanjir iz srebrnog tezaura Seuso, iz 317—327. godine,1 sKristovim monogramom, mnogo se bolje uklapa u antičkubaštinu nego u novu veru. Ovde je "hrizma" sigurno znakvladarske potencije, a ne samo oznaka hrišćanske vere.2

Stavrografska praksa, od vremena kad se pojavila hrizma,ukazuje na to da je ona postala vladarski steg "tropajon"rimske države koji je zamenio onaj pređašnji.^

Ako znak hrizme, s tanjira Seuso, uslovno prihvatimo kaoikonografski vrh celokupne kompozicije, onda je njena cirku-larna kompozicija opravdana i logična. Predstava lova, kojaokružuje centralnu scenu, ima "agonsko značenje" — posti-zanje vrline dosezanjem nekog cilja: hvatanjem životinje, kaoi predstavom bitke4 U kasnoantičkoj ikonografiji i dogmatici,lov na životinje, kao uostalom i smrt od lavljih čeljusti, znaksu neizbežnosti smrti.5 Ako konj ne može izbeći da budeulovljen od strane razjarenog lava, onda ovaj lov, koji izazivasmrt, znači prelazak u drugi oblik života,6 tj. "odlazak u rajskepredele blaženih".7 Lovac, predstava bitke, kao i lik lava,označavaju neumitnost smrti;8 a u funararno-dogmatskomsmislu označavaju prelazak iz zemaljskih u sfere neba i u onudrugu stvarnost "večnog smiraj a" .9

Centralna kompozicija, s tanjira Seuso, "agapa" ritualni ili pro-fani ručak za stolom u obliku sigme "stibadijum," ima uvekjasno značenje.10 U profano-paganskom smislu, obed možeznačiti sreću upravo u tom trenutku kao i znak prolaznosti.11

U martirskom smislu, agapa uvek znači, "pokojnika" kojiobeduje s bogovima u predelima blaženih.12 Ako dva sučelje-na konja, s tanjira Seuso, pripišemo Kastoru i Poluksu, bogov-

105

Page 54: Радмило Петровић-Словени И Срби

ima koji provode jedan dan na jednom a drugi na onom dru-gom svetu, kompozicija dobij a svoj konačni smisao.Uostalom život, kao i čovek na Zemlji biće ulovljeni poputživotinja u lovu; on će, kao riba upecana iz mora, bitiodabran i za život.i za potonju smrt. Ali agapa, obed smrt-nih i bogova, ima i anakreonski podsmešljiv karakter, kojimukazuje na to da je prolaznost života prirodna i neophodna.A da budući život na onom svetu garantuje signum Isusa

17Hrista, "hrizma — steg rimskog carstva porodiceKonstantina Velikog.

Ta paganska klima, prve polovine IV veka, vidi se i na tan-jirima iz Augsta* i na srebrnom tanjim iz Čezene. Tanjiriz Čezene ima samo tri ikonografska sloja koji su jasni i dog-matski čitljivi:

• kružni prsten s vrežom ruža2' ima značenje elisejskograjskog cveta. Ruža je ovde zastupljena u naizmeničnoj igrismenjivanja, zatvorena unutar oboda koji podseća naškoljku što je uvek znak prisustva svetlosti, nalik apsidi-konhi u crkvama tog i potonjeg vremena;

• drugu zonu, idući ka centru, čine ptice koje, takođe, moguda označavaju Raj^ — a mi imamo utisak da su one presvedoci scene što je postavljena iznad;

• izvođenje konja, u sceni koja se nalazi iznad prethodne,najverovatnije znači pripremanje Kastora za čin prelaska u"drugi svet";

• tu pokojnik već sedi medu blaženima i obeduje za stibadi-jumom.

Tanjir iz Augsta ima još jednostavniju ikonografiju i dog-matsku poruku:• obod kao prva zona, načinjen je uzastopnim smenjivanjem

dva motiva — lova, koji uvek označava neumitnost smrti,

106

dosezanje vrline i prelazak u novi život, među blažene; idrugi motiv koji predstavlja nama dobro poznat geometrijs-ki dioklecijanski elisej;

* druga zona data je u centralnoj rozeti, u kojoj je poentiranacelokupna ideja oboda. U donjem delu rozete nalazi selikovna predstava čudesnog ribolova-^" koji označavabožanski izbor i pripremu za smrt. A u gornjem delu rozetenalazi se kompozicija s arhitektonskom vedutom idealnog

rtQ

grada, po svemu sudeći, Jerusalima — grada Isusovesmrti. Tu čudesni ribolov označava da je vernik, kao piscesChristiana, izabran za smrt, posle čega mu sledi nagrada —nebeski Jerusalim.

Genezu mozaika Tetrarhije okončaćemo onim čime smo rad izapočeli: kasetiranom tavanicom — celumom — malog hramakoji se nalazio u Dioklecijanovoj palati u Splitu. Ovakavskulptoralni tip izdeljenog svodnog prostora ispunjenog cve-tovima označava sveti predeo elisiunr^ — večno mestoaoboravišta blaženih -pravednika. Ovaj tip kasetirane tavaniceiz Dioklecijanovog malog hrama u Splitu nije osobita novost uantičkoj umetnosti (Tabla 21, si. 1). Ovakav tip- floralno-geometrijske aluzije, koji označava predele Raja (Tabla 21, si.3), dobro je bio poznat i već uveliko usvojen u antičkoj umet-nosti. 4 Jedan od njegovih najboljih primeraka je na grobniciEnijevaca u Šempetru. Stoga je sasvim logičan nastavakovakve jelisejske prakse u vreme Tetrarhije. ° U Šempetru,iz II veka naše ere, na grobnici porodice Enijevaca, ispodkrovnog venca, na bočnoj strani početka svodne krivine,smeštena je scena s temom "neizbežnosti smrti" — koja jedočarana razjarenim lavom što progoni konja u trku. Ovascena ukazuje na to daje nemoguće izbeći neumitnost smrti. "Ona je, u antičkoj funerarnoj praksi, osim prelaska, znak ida je započeto približavanje mestu boravka blaženih u predelu

r •• 42 -. • i i j • - v. . 43elisijuma; sto je uvek znak dosezanja vecnog života.

107

Page 55: Радмило Петровић-Словени И Срби

Ideja o prelasku iz smrti u budući život likovno je još boljepredstavljena na keramičkoj ikoni iz Vinice, iz V — VI vekanaše ere. I mada obrubni latinski tekst na ikoni iz Vinicepredstavlja psalm broj 79/80 sa sadržajem: "Vineam deAegypto transtulisti" ("Iz Misira si preneo čokot"), što aludi-ra na jevrejski narod i njegov beg u Božju zemlju, Palestinu,sasvim u duhu antičke funerarne prakse, "bekstvom iz čeljustismrti u predele blaženih". Naši navedeni primeri ukazuju nato da je aluzivni duh funerarnih motiva, vezanih za odnos smrtii spasenja, preživeo i trajao sve do VI veka naše ere, ne men-jajući osnovnu suštinu antičke upokojne prakse.

Da bi se bolje shvatio značaj tetrarhijskog shvatanja sakralnogkasetiranog svoda-celuma i podnog mozaičnog paradisa, našetumačenje ćemo okončati s dva mozaična primera, iz V i VIveka naše ere, koji su jedni od najblistavijih dostignućamozaične dekoracije ove već vizantijske umetnosti.

Mauzolej Gala Placidije^' (Tabla 23, si. 1) — ćerke caraTeodosija I iz V veka naše ere — ima takođe predstavuceluma-svoda koji je okružavao centralnu kompoziciju u lunetis "Dobrim pastirom" i ovcama na zelenom proplanku. Ovdeje celum bio pokriven istovremenim ravnomernim ponavljan-jem prizora ražinog polja prošaranog zvezdama i Suncem uobliku nebeskog ćilima, paradisa.Drugi primer je kasetirani reljefni celum, unutar kolonade ubazilici San Vitale u Raveni, iz VI veka naše ere. Ovde jekasetiranje načinjeno ponavljanjem urezanih rozeta koje pred-stavljaju stilizovane raže bele i crvene boje. Iznad celuma-svoda smešteni su čuveni mozaični biblijski paneli od nepro-cenjive vrednosti za ranu vizantijsku umetnost, a i značajnaistorijska kompozicija koja predstavlja cara Justinijana I i car-icu Teodora.51

108

Važnost tetrarhijske mozaičke umetnosti za potonju vizantijskucivilizaciju koja se, izgleda, tada i rađala, još nije u potpunos-ti izmerena i dobro vrednovana. Veličina tetrarhijskogduhovnog bunta vidi se u obnovi izmučenog antičkog civi-lizacijskog tkiva već skoro usahle rimske države. Balkanskicarevi, s teritorije današnje Srbije, pokazali su dovoljnu dozudrskosti da svoje vojničke pobede prevedu u jedan novi civi-lizacijski jezik koji će se ubuduće zvati "feudalna monarhija",Oni su obukli već umorno telo Antike u novo, ranosred-njovekovno ruho. Likovni jezik kojim su oni to učinili bio jejedno novo shvatanje funerarno-sakralnog. I mada je ovatetrarhijska funerarna praksa u svojoj osnovi bila antička idobro uvrežena u navike sahranjivanja pokojnika, bez pravihvrlina tetrarha i velike snage njihovog duhovnog uverenja onanije mogla biti ponovo uspostavljena, niti se mogla prirodnopreliti u potonju vizantijsku civilizaciju.

Timpan s predstavom lavova i Tastomna Beogradskoj tvrđavi

Na bočnom zidu ulazne kapije, iz XIV veka, a s unutrašnjestrane utvrđenja na Kalemegdanu, pronađena je uzidana jednaspolija znatno starijeg vremena. Ova spolija je bila u oblikupravougaonog reljefa koji je bio deo timpanona, dimenzija 20x 40 cm. Na njemu je bila predstava sučeljenih lavova isredišnjeg razdelriog krsta nalik krstu s Golgote. Ovaj tesaniknajverovatnije je bio funkcionalni deo oltarne kamene pregrade,koja se nalazila u blizini, pa je znatno kasnije, u vremenuDespota Stefana Lazarevića, uzidana unutar utvrđenja.

Ovakav tip zoomorfne kompozicije, s krstom, nije imao svoju

109

Page 56: Радмило Петровић-Словени И Срби

direktnu sliku i priliku ni u kasnoj Antici, od IV — VII veka,ni u srednje- vizantijskom carstvu, od IX — XI veka, tako daje za hronološki okvir ove spolije ostalo vreme od VIII — IXveka.

Srodnost je pronađena na prstenju s natpisom "pax", pre svegazbog sižea kao i dogmatskog rešenja; ono je nalaženo ugrobovima Hrvatske, Mađarske, Podunavlja, Kosova: Žminj,Lopuška Glavica, Majs, Pečuj, Golubac i Prčevo.

CO

Gordana Marijanović-Vujović je, u jednom svom radu, sis-tematizovala ovo prstenje, pronađeno inače u grobnim nalazi-ma, kao predmete", franačkog porekla, što je ovaj materijalisuviše blisko vezalo za IX vek. Ali, dublje promislivši i uzpomoć nekih analogija, misionarsko prstenje s natpisom "pax"— svakako je kasnoantičke tradicije, iz koje je potom prešlo,na sever, u merovinško-karolinški krug.

Upravo blizak odnos našeg timpanona s Kalemegdana i mision-arskog prstenja sa lokaliteta Golubac i Prčevo, u Srbiji, dajepravi smisao ovoj dubokoj baptističkoj formuli. U oba slučajaimamo sučeljene lavove; dok se na timpanu u sredini nalazikrst, kod prstenja se tu nalazi natpis "pax".

Da bi se u potpunosti shvatila svrha lavova, krsta, natpisa"pax", trebalo bi uzeti u obzir veoma značajno delo HipolitaRimskog (222—233. godine), "Uskršnji kanon",54 i jošznačajnije delo Kvinta Tertulijana, "Spis o krstu". Kad seprouče ova dva dela, postaju jasnije neke činjenice vezane, presvega, za baptističku, krštavajuću praksu koja je ključ obedogmatske raspoloživosti — i na kalemegdanskom timpanonui na misionarskom prstenju iz Srbije.

Ukratko rezimirajmo Hipolitov opis krštenja na Pashu, uskršnju

110

Nedelju. Naime, on zahteva da se kandidati za krštenje naVeliki uskršnji četvrtak okupaju, na Uskršnji petak poste, a naUskršnju subotu da se skupe oko episkopa, da se klečeći molei nad njima počine egzorcizme. Ćela noć se provodi u čekan-ju, slušanju i čitanju pouka. U vreme kukurikanja petlova (oko12 časova noću), kada nastupi Uskršnja nedelja, osvećuje sevoda krštenja, "ulje blagodarnosti", kao i ulje egzorcizma.Zatim dolazi odricanje od Satane, pomazanje uljem egzorciz-ma i sam čin krštenja.

Proučavanjem još neke važne dogmatske građe, vezane zaVeliki petak, uočilo se da je Satana — autor greha i neposred-ni uzrok smrti — uvek predstavljen u zoomorfnoj hipostazilava. Sledstveno tome, Satana-lav je sam knez smrti ili njenuzrok, a i uzrok Kristovog silaska u Ad, na Veliki petak. Jerubistvom smrti, lava, omogućava se poništenje Adamovoggreha i buduće vaskrsenje što se domaša svetom tajnomkršenja. °

Sudeći po Tertulijanu, obred krštenja sastojao se od krštenja,pomazanja, polaganja ruke na glavu krštenog i molitve na nje-govom kraju. A postupci u vezi s krštenjem bili su, poTertulijanu — polaganje u vodu, priprema katihumena zakrštenje i izgovaranje propisanog teksta koji ima značenjesamog čina krštenja.Potom se pristupa obredu pomazanja, što podseća na prezimeHristosa (koji je pomazan) i ima direktno značenje kraljevskogi svešteničkog dostojanstva, koje novokršteni dobija na istiovakav način, nalik svim radnjama vezanim za život Isusov. Utrenutku polaganja ruku episkopa ili sveštenika na tek krštenog,trebalo bi prepoznati zakonski čin potvrde obreda, tj. da je onučinjen po svim pravilima i uz odgovarajuće radnje koje su usklopu njega nezaobilazne. Potom se pretpostavilo, sudeći po

111

Page 57: Радмило Петровић-Словени И Срби

mnogim izvorima, da se u tom trenutku spustio blagoslov sNeba u vidu golubice — koja je uvek oličenje Svetog Duha.

Tertulijan pruža i celokupan smisao čina polaganja ruku, kojije uzrokovao krsnu dogmatsku formulaciju "pax", na mision-arskom prstenju.

Starozavetni opis iz knjige Postanja (8, 10-11; 13, 20) smatrada je potapanje katikumena u vodu krštenja omogućiloočišćenje grehova i smirenje nebeske srdžbe; kao i da se, utom trenutku, pojavila golubica s maslinovom grančicom kaoznakom mira. Golubica, Sveti Duh, tako doleće našem tekkrštenom telu koje je izronilo iz vode krštenja, očistivši se odpraroditeljskog greha da bi donelo mir Božji — "pax" —poslan s Neba, čiji je simbol Crkva, ili metaforičnije rečeno,barka praoca Noja (l Pt. 3, 20-21).60

Prve slike Hristovog krštenja, u III i IV veku naše ere, u reciJordan, sažeto su predstavljale celokupni obred krštenja. IsusHristos, na tim slikama, svojom donjom polovinom tela, stojiu vodi krštenja — reci Jordanu — dok mu sv. Jovan Krstitelj,iz male posude (patere), na glavu izliva pomazujuće ulje; aiznad, u vrhu scene, nalazila se golubica — Sveti Duh — kaokruna kompozicije,-koja je uvek označavala da je obred "pola-ganja ruku" — okončan, i da Sveti Duh — golubica, donosiBožji mir — "pax" — smirenje nebeske srdžbe.Ako se uzme u obzir gore rečeno, par sučeljenih lavova nakalemegdanskom timpanonu, kao i na misionarskom prstenju izSrbije, imaju značenje smrti stare ljudske prirode — ukazujućina obred polaganja katikumena u vodu, koji je ključni deosvete tajne "Krštenja". Na to upućuje i krst koji se uzdiže sabrega Golgote, u sredini kompozicije. Na misionarskom prsten-ju iz Srbije, krst je zamenjen krsnom porukom "pax", koja jedeo čina "polaganja ruku", sakrament potvrde katikumena iznak da je onaj koji taj prsten nosi već hrišćanin, tj. ima udela

112

u Hristosu, uspevši se svim onim stepenicama hrišćanske ini-cijacije, kao i Isus Hristos, sin Božji lično, i sin Bogorodicepo ljudskom telu.

N a p o m e n e

1. O tezauru Seuso poslednja je pisala dr Ivana Popović u:Observations sur le plat d'argent a'scenes de chasse du tre-sor de Seuso, Latomus, Tom 51, fasc. 3, Bruxelles 1992,str. 611-623, sä 6 tabli ilustracija.

Z Svetozar Dušanić — u radu pod naslovom: Rani vesnicihrišćanstva na rimskoj moneti carskog perioda, u GlasnikuSPC, godina LXIX, Beograd, 8. avgusta 1988, broj 8, str.138-142, — izneo je suštinu problema poentirajući "hrizmu"— kao oruđe Hristosa-Salusa, pri čemu je car gospodar iSpasitelj carevine. Za "Hrizmu" — koja se javlja na balka-nskim monetama, kaže da je oruđe carske pobede —"tropajon-trofej" — s čim se u potpunosti slažemo, jer uideologiji hrišćanstva IV—VI veka, hrizma i "krst" su oruđakoja donose pobedu.

3. Prema Katalogu Age of Spirituality, op. cit, str. 83, 90.

4 J. Maglovski, op. cit, str. 30: "Lov kao dokaz megalo psy-chie blisko je vezan s filosofijom smrti" — prema: F.Gerke, Kasna antika i rano hrišćanstvo, Novi Sad 1973, str.12.

113

Page 58: Радмило Петровић-Словени И Срби

5. F. Gerke, navedeno mesto.

6. J. Maglovski, op. cit, str. 30-31.

7. Isto.

8. F. Gerke, op. cit, str. 12.

9. J. Maglovski, op. cit, str. 29.

10. I. Popović, op. cit.

1L Katalog "Antički mozaici i umetničko blago Tunisa",Beograd 1973, str. 32-33.

12. F. Gerke, op. cit, kaže na strani 24: "Evharistički obed uraznim varijantama, obed Sedmorice za stolom u oblikusigme, obed predstavlja obed blaženih u Raju."

13. F. Gerke, op. cit, na strani 12: Dopunjuje ideju o uloziDioskura kao okvira da bi se još više naglasila uloga "lova"— kao dokaza megalo psychia (velikodušnosti).

14. J. Maglovski, op. cit, str. 30.

15. Isto.

16. Katalog: "Antički mozaici i umetničko blago Tunisa", str.32-33.

17. S. Dušanić, navedeno delo.

18. Katalog izložbe kasnoantičke umetnosti, održane u

1.14

Londonu "Wealth of the Roman World", ad 300-700,London 1977, str. 40, si. 81.

19. Prema Katalogu, Age of ... , str. 275-276.

20. Elisij-zemlja blaženih — nalazi se u Podzemlju; tu senalaze polja "crvenih ruža i zlatnih narova". (Prema: A.Cermanović-Kuzmanović, D. Srejović, Leksikon Religija iMitova drevne Evrope, Beograd 1992. str. 127).

21. Školjka je uvek povezana s epifanijom Božijeg nevidljivogcarstva. (Prema: F. Gerke, op. cit, str. 142).

22. Ptica koja je sletela na čokot i zoba — to je znak da jeseme (vernik) dospelo u smrt, tj. započelo prelaz iz smrtitela u onaj svet. Stoga je ptičja utroba mesto gde se odi-grava prelazak iz "zemaljskog života — preko prividnetame smrti ptičije utrobe — u život budući, večni". (Prema:J. Maglovski, op. cit, str. 23).

23. Besmrtni par Dioskura uvek stoje kao okvir-štafažaglavnog događaja; Mada, u osnovi, simbolišu plodnost, odsada, oni postaju čuvari grobnih vrata i paradigma načela:"postanka i nestanka" — "oni postaju dva pola krajnosti: sjedne strane, telesne smrti, a s druge budućeg večnogživota". (Prema: F. Gerke, op. cit, str. 12).

24. Aluzija na to da je pokojnik u svojoj kultnoj zajednici,preko ekstaza i inicijacija, dostigao misteriju besmrtnosti ipostajanje Bogom — najbolje se očituje evharističnimobedom — agapom — koji već uveliko sugeriše da jepokojnik za stolom s blaženima u Raju. (Prema: F. Gerke,op. cit, str. 22, 24).

115

Page 59: Радмило Петровић-Словени И Срби

25. Prema Katalogu, Age of ... , op. cit, str. 274-275. -

26. J. Maglovski, op. cit, str. 30. (Prema Katalogu, Age of...op. cit, str. 83, 90).

27. J. i T. Marasović, op. cit, str. 18, si. 37-38.

28. Poenta čudesnog ribolova je — ideja transcedentalnostikojoj je cilj besmrtnost. Ako su mali amoreti-ribari u uloziribara u barkama, oni su aluzija na Hristosa koji peca neo-fite za buduće hrišćane i tako im omogućava besmrtnost.(Prema: F. Gerke, op. cit, str. 26).

29. Koji je najbolje predstavljen u apsidi crkve SantaPudencijana, u mozaiku, iz IV veka naše ere. (Prema: F.Gerke, op. cit, str. 81-82).

30. Tu je ecclesia caelestis (triumphans) bila mozaična temaapsida, u vreme Konstantina Velikog, kao oznaka samogaRaja kao ideje raspeća u Jerusalimu, budući da je Raj u tomgradu uzrokovao telesnu smrt. (Prema: F. Gerke, op. cit, str.81).

31. T. Marasović, op.cit. str. 116, sa slikom.

32. A. Cermanović-Kuzmanović, D. Srejović, op. cit.

33. Isto.

34. Oratorij iz Stolca, iz III veka, imao je u centralnomoktagonu sliku Orfeja. U medaljonima raznih oblikaprikazana su četiri elementa Kosmosa. Carstvo Neba datoje u oktagonu, Raj je predstavljen pticama na grani, Zemljaje simbolizovana četvoronožnim životinjama, dok je Voda

116

predstavljena kao beskonačna vrpca s pletenicama. (Prema:D. Basler, Kršćanska arheologija, Mostar 1986, str. 16, si.3).

35. J. Maglovski, navedeno delo.

36. Već od vremena Flavijevaca, krajem I veka naše ere,antičko shvatanje Elisija dopunjuje se, pre svega, ukatakombama jednim opsežnijim shvatanjem koje se možeformulisati kao Pax aeterna in paradiso. (F. Gerke, op. cit,str. 26). Može se reći da je shvatanje onog drugog sveta, uslužbenim krugovima rimske države, palo pod uticaj filosof-skog shvatanja smrti, napr. cara Marka Aurelija. (F. Gerke,op. cit, str. 22). Paradis je u osnovi raskošni vrt s zverimahrišćanskog karaktera, tj. iz persijsko-jevrejske tradicije, kaoi mestom prebivanja prvih ljudi. (Prema: L. Vujaklija, op.cit, str. 678).

37. J. Maglovski, navedeno delo.

38. Isto, str. 30.

39. Isto.

40. Isto.

41. Tako shvaćeno smrt nije passio humana (ljudsko stradan-je) već začetak prelaska u nov, večni način bitisanja.(Prema: J. Maglovski, nav. mesto).

42. Isto, str. 29.

43. Isto, str. 23.

117

Page 60: Радмило Петровић-Словени И Срби

44. E. Dimitrova, Ikone od terakote iz Vinice (IV—VI), mag-istarski rad u rukopisu, Beograd 1992, str. 118.

45. BIBLIA SACRA juxta VULGATAE, Paris 1887. godine,str. 607, psalm broj LXXIX, 9.

46. J. Maglovski, op. cit, str. 30.

47. A. Grabar, L'Age D'Or de Justinien, Paris 1966, str. 124-125, slika broj 133-134.

48. Isto; i P. B. Hetherington, La Mosa'ique, Paris 1967, str.35, si. 26.

49. Guida souvenir RA VENA e la sua storia, edizione salera,str. 78-79, slika broj 58.

50. Isto.

51. A. Grabar, op. cit, str. 159-163, si. broj 171-172.

52. Hadži-Pešić M. B, 1992, Unutrašnje utvrđenjeBeogradskog grada II, period ranog Srednjeg veka,Godišnjak grada Beograda, knj. XXXIX, str. 29-58.

53. Marjanović-Vujović G, 1986, Prsten s natpisom Pax,MNM XII-1, arheologija, str. 221-227.

54. Mirković L, 1961, Heortologija, Beograd, str. 184.

55. Tertulijan K. S. F, 1981, Spis o krstu, Zagreb, str. 29-30,59-61, 103.

56. Mirković L, 1961, op. cit; Tertulijan, op. cit.

118

57. L. Mirković, 1964, op. cit.

58. Ibid.

59. Tertulijan K. C. F, op. cit.

60. Ibid.

O p i s t a b l i

TahlaJLSlika lSrebrni tanjir s hrizmom i imenom vlasnika, Seuso, iz IV vekanaše ere. (Prema: I. Popović, Observations sur le Plat d'argenta'scenes de chasse du Tresor de Seuso, Latomus, tom 51, fasc.3, Bruxelles 1992, od stranice 611-623, sa 6 tabli ilustracija).

TaUa_2Slika 1Srebrni tanjir iz Čezena, iz IV veka naše ere. (Prema: KataloguAge of Spirytuality, New York 1979, str. 275-276, sa slikom).

TaHa_3Slika 1Srebrni tanjir iz Augsta, iz IV veka. (Prema: Katalogu Ageof... , str. 274-275, sa slikom).

labial

Skica ikonografije svoda edikule — Elisijum; grobnica nađenau Šem-petru u Sloveniji, iz II veka naše ere. (Prema: J.

119

Page 61: Радмило Петровић-Словени И Срби

Maglovski, Grobnica Enijevaca, Sveske 11-12, 1981-1982, str.29 sa slikom).Slika 2Mermerna grobna edikula Enijevaca u Šempetru, II v. n. e.(prema: Đ. Mano-Zisi, Antika, Beograd 1982, kolor fotografi-ja na slici broj 63).

Slika 1Ikona od terakote s predstavom plodova obećane zemlje, izVinice u Makedoniji, V— VI vek naše ere. (Prema: K.Balabanov, C. Krstevski, Keramičke ikone iz Vinice, Katalogizložbe održane u Galeriji SANU, Beograd 1991, str. 22, k, b,83).

Tabla 6Slika 1Mozaična predstava dobrog pastira u luneti mauzoleja GalaPlacidije, u Raveni, iz 425. g. (Prema: P. B. Hetherington, LaMosaique, Paris 1967, str. 35, si. 26).

SlikaJ_Reljefna tavanica unutar kolonade u bazilici San Vitale, uRaveni, iz VI veka naše ere. (Prema: Guida souvenir Ravenae la sua storia, edizione salera, str. 78-79, slika broj 58).

Tabla 8

Timpan s lavovima VIII—IX vek. (Prema: Hadži-Pešić M. B,1992, op. cit).Slika 2Prstenje s natpisom "pax". (Prema: Marijanović G, 1986, op.cit.)

120

Page 62: Радмило Петровић-Словени И Срби
Page 63: Радмило Петровић-Словени И Срби

3. Kefalija i polflcefalija

Učestalo predstavljanje ljudskih glava, bez trupa, krajem seobenaroda, od VII — IX veka, jasno je ukazalo na problem isti-canja odsečene ljudske glave ili, preciznije rečeno, na "kadri-ranje ljudske glave".Ovaj običaj kefalije — ili mono kefalije ustanovili smo nalokalitetima: Čarevci (kraj Novog Slankamena)* i Bargala,^mestu Goren Kozjak kraj Štipa. Na ovima lokalitetima, pred-stavljeni su stariji, bradati i jedan mlađi muškarac; ovi visulj-ci pripisuju se Avarima i datiraju u VIII — IX vek (Tabla I,slika l i 2).Slične kefalne oblike s gore navedenim visuljcima nalazimo uvreme Skandinavske seobe naroda, na lokalitetima Gerete(Gotland) i lokalitetu Äsum (Skane u Švedskoj)4 (Tabla II,slika l i 2).Ova dva slična primera zanimljiva su i stoga što predstavljajuodsečene glave koje jašu, viđene iz profila, čime se navedenebrakteate neposredno vezuju za konjski amulet iz selaBradarca, kod Požarevca, iz VIII — IX veka (Tabla III, slika1).

Ovako predstavljena monokefalija, dolaskom i uvođenjempostepene hristijanizacije, prelazi u stavrografsku tetrakefaliju,povezujući tako langobardski materijal s materijalnom kultur-om Slovena.Tako se langobardski krstovi, s predstavljene četiri glave izCalvisana i Milana, iz VII veka, vezuju za materijal saslovenskog tla, i to, pre svega, za onaj iz Budeča^ i s lokalite-ta Mikulčice, oba iz Češkoslovačke, iz VIII—IX veka; apotom i s lokaliteta Nin-Ždrijac, u Hrvatskoj, iz IX veka

125

Page 64: Радмило Петровић-Словени И Срби

(Tabla IV, slika 1-6).

Ikonografski i religijski ova "tetrakefalija" ukazuje na bliskupovezanost htonskih bogova s onim solarnim; pre svega, toproističe iz njihove likovne sklonosti da metaforički pokušapredstaviti ciklus smene godišnjih doba i kult poštovanja bez-graničnog vremena. "Pomenuta "tetrakefalija" ukazuje, preko jednog kandelabra izŠpanije, iz I milenijuma pre naše ere, da su konj ili jelenpokretači točkova vremena; jer on je upravo između njih ipostavljen, oslonjen na stub sveta, u centru same Zemljine osekretanja12 (Tabla HI, slika 2).Ovu sklonost "točkova vremena"* valja dopuniti zlatnomaplikom iz Vajskirhena, iz oblasti Sar, u Nemačkoj, iz V —IV veka pre naše ere1 (Tabla IV, slika 5).Ovde, u Vajskirhenu, četiri odsečene glave oslonjene su na"solanu točak" koji naročito naročito pada u oči jer je pre-mazan zelenom pastom.

Ovu kefalnu i polikefalnu praksu, započetu još od preistorije,u prvom milenijumu pre naše ere, kao da krunišu Sloveni, zakoje istorijski izvori kažu da su predstavljali svoje bogove sjednom, tri ili više glava.16

Ali nas, u ovom kontekstu, naročito zanima uzrok čestog javl-janja kefalije u Slovena. Sagledavajući sve dostupne sličnostiiz vremena preistorije, s nadgrobnih spomenika i sa sitnogarheološkog materijala, naročitu pažnju nam je privukaokameni stub s 12 glava, iz keltskog svetilišta Antremon,podignut 124. godine pre naše ere, kada je direktno bio uništennajezdom Rimljana1' (Tabla V, slika 1).

S lokaliteta Manerbio sul Mella, u Italiji, iz prvog milenijuma

126

pre naše ere, dolaze nam četiri metalne rozete - koje imaju8, 9, 11 i 18 odsečenih glava18 (Tabla VI, slika l, 2, 3 i broj4). I dok se na tri rozete iz Manerbio sui Mella u centru vencaod odsečenih glava uvek nalazi ispupčeno Sunce, na četvr-toj rozeti - onoj na kojoj je predstavljeno 18 glava - umestoSunca, prikazan je Triskelon* - trokraka munja, simboličnazamena za konjske glave u kovitlacu, nalik onima s lokalitetaSveta Marija, na Magdalenskim gorama, u Sloveniji, iz V -IV veka pre naše ere. Ovaj k°nJski teriomorfni okov izSlovenije predstava je samog "pokretača vremena" (Tabla V,slika 2).Ali, ćela naša priča o jednoglavlju i višeglavlju ima nameru daukaže, pre svega, na bogove "ratg, koji su predstavljeni nasvim gore navedenim predmetima-Zanimljivost naših predstava s odsečenim glavama jeste u tomešto upravo bogovi rata istovremeno povezuju i prikazuju isolarne bogove ukrštene s htonskim bogovima.Keltski materijal iz vremena preistorije, a potom i onaj ger-manski, grčki, rimski, skandinavski i slovenski, ukazuje na toda su ti prikazani bogovi sačuvali svoja šamanistička svojstva"rastakanja i ponovnog spajanja sopstvenog tela."Ta šamanistička svojstva rastakanja i ponovnog spajanja sop-stvenog tela, u germanskih naroda je imao bog Tivaz; uGrka, to je bio bog Zevs (njegovo otelovljenje DionisZagreus);26^ u Rimljana, Mars Tingsus;2' u Nemaca, strašnibog Votan;28 u Skandinavaca, bog Odin;zy a u Slovena, bogVolos ili Veles.30

Kephalia and poükephaüa

The process of human heads appearing without a body, seemsto have commenced by the end of the first millenium B. C.and has expired by the end of the X cent. A. D. This processof the presentation of one or more human heads we observe

127

Page 65: Радмило Петровић-Словени И Срби

on the localities Manerbio sul Mella, Italy, in the first mille-nium B.C; that seems to have terminated in Scandinavia, onlocalities Gerete and Asum, by the end of the X cent. A.D.

The treatise with the above mentioned theme wishes to pointthat a cut off human head represents the solar war gods —that are contaminated by the chotonic gods on the religiousplane. But the reasons the framed human heads appear is torepresent pictorially the Sun — as a heavenly royal warrior —that, in a quadriga, cyclically goes about the earth. With theCelts, the encounter of the solar divinities — warriors — withthe female chotonic goddesses of the heavenly dome, tookplace every November the first, the Semain holiday — in orderto procure a less strenuous surviving of the oncoming winter,also to enable fertility for the following calendar year.

N a p o m e n e :

L Carevci-Novi Slankamen, katalog izložbe — ilustracija jepreuzeta sa slike naslovne strane kataloga. Izložba o ovojnekropoli održana je u Vojvođanskom muzeju, u NovomSadu, u Dunavskoj ulici br. 35, od 14. I — 2. III 1986.godine. Ona je, potom, prenesena u Radnički univerzitet uIndiji, u ulici Đure Đakovića br. 3; od 7. III do 10. IV1986. godine.

2. Lj. Mandić, Raniot sređen vek vo Makedonija (V — VIIIveka). Prilep 1991, (Rukopis godišnjih materijala Insituta uPrilepu).

3. M. Todd, Everyday life of the Barbarians (Goths, Franksand Vandals), London 1972, str. 164, si. 76.

4 Isto, str. 163, si. 75.5. Objavljen amulet iz sela Bradarca, kod Požarevca; o nje-

govom otkriću govorio sam u svome radu pročitanom na

128

XII godišnjem skupu arheologa Srbije, koji se održavao od18. do 20. maja 1990. godine, u Požarevcu, pod naslovom"Amuleti s predstavom konjanika iz Požarevca".

5. M. Solle, Objev Mikulčicko-Blatnickeho križku na Budči, ajeho vyznam, Arheologick Rozgledu-XXXII, 3, Prag 1980,str. 269, si. 3.

7. Isto, str. 265-266, T. II.8. J. Poulik, Mikulčice, Academia Praha 1975, str. 95-96, obr.

23/2; J. Dekan, Vel'ka Morava, Bratislava 1976, str. 213,247, si. 123.

9. J. Belošević, Materijalna kultura Hrvata od 7. do 9. stoleća,Zagreb 1980, str. 97-98, T. XLIV, T. LXXIX, si. 1.

10. M. Gimbutas, The Slaves, London 1971, str. 161.1L R.Cook, The Tree of life, image for the Comsos,

London 1988,-slika 54.12. Isto.13. M. Gimbutas, nav. mesto.14. Paul-Marie Duval, Les Celtes, Paris 1977, str. 49, si.

br. 26.15. Isto.16. M. Gimbutas, nav. delo, str. 158, si. 61.17. T. G. E. Powell, Umetnost preistorije, Beograd 1970,

str. 230, slika 231.18. J. Charkey, Celtic Mysteries, The Ancient Religion,

London 1989, slika 34; str. 87 si. 35.19. Isto, slika 34.20. Isto. str. 86, si. 35.21. M. Gimbutas, nav. delo, str. 161; Umjetnost u slici —

Nastajanje Evrope, I deo, W. Torbrugge, Pradavna Evropa,Rijeka 1978, str. 182.

22. M. Todd, nav. delo, str. 125.23. M. Garašanin, Preistorija na tlu SR Srbije, Beograd

1973. tom I, str. 348.24. I čak fizičkog pretvaranja u razne vidove životinja.

129

Page 66: Радмило Петровић-Словени И Срби

(Prema: New Laroüsse Encyclopedia of Mythology, London1969, str. 380).

25. M. Todd, nav. delo, str. 125.26. Isto, str. 125; V. Čajkanović, Mit i religija u Srba,

Beograd 1973, str. 380.27. M. Todd, nav. delo, str.125.28. Isto. str. 126-127.29. Donar, Thor ili Thunar. (Prema: M. Todd, nav. delo,

str. 127).3D. M. Gimbutas, nav. delo, str. 167-168; V. Čajkanović,

nav. delo, str.323, 327-328, 585.

O p i s t a b l i :

lahLaJSlika_LCerevci, Novi Slankamen, VIII—IX vek.Slika 2Goren Kozjak, kod Štipa, VIII—IX vek.

Tabla HSlika lGerete, Gotland, VIII-IX vek.

Asum, Skane, Švedska VIII—IV vek.

lablaJODL

Bradarac, Požarevac, VIII—IX vek.Slika_2Španija, I milemjum pre n. ere.

130

Tabla JVSlika 1Milano, VIII vek.Slika 2Calvisano, VII vek.

Slika 3Mikulčice, Čehoslovačka, IX vek.Slika 4Budeč, Čehoslovačka, IX vek.Slika 5Vajskirhen, Nemačka V—IV vek p. n. e.Slika 6Nin Ždrijac, IX vek.

TablaJ?Slika 1Antremon, 124 p. n. e.SlikahSv. Marija na Magdalenskim gorama, Slovenija, V—IV pre n.ere.

TabJaJMSlika 1-4Marebio sul Mella, Italija, I mil. p. n. e.

131

Page 67: Радмило Петровић-Словени И Срби

4. Amuieti s predstavom konjanika, iz Požarevea

Dva amuleta s predstavom konjanika iz okoline Požarevea,malih dimenzija, jedan iz sela Bradarac, a drugi (Tabla IV,si. 3; Tabla III, si. 5) iz sela Ćirikovca, različite likovne pred-stave i sklopa — kao da su bacila novo svetio inicirajući nanovo pretresanje građe.

Poslednji rad na ovu temu — rad Ljubinke Džidrove^ — kaoda se u svojim sudovima odlučila za bugarski religijski stra-tum i turski uranski kult boga Tengri. Ovaj kult je jasnopodržan hramom i državnim kultom prvih bugarskih hanova,s kraja VIII i s početka IX veka, u njihovoj prestonici Pliski.

Ali, nepotpuna preciznost drevno-turske mitologije koja pozna-je dva Jol Tengrija. jednog na pegavom, a drugog na crnomkonju, koji kao mlađi rođaci vrhovnog boga Tengrija" imajuzadatak da povezu gornji i srednji deo sveta, čini se da suodveli Džidrovu s pravog puta rešenja. I mada je dobro kar-tirala ove nalaze, ukazujući na to da je njihova zgusnutostnajveća u Bugarskoj — 9 nalaza (Tabla I-II) 2 se nalaze uMakedoniji12 (Tabla I) i jedan u Mađarskoj13 (Tabla II, si. 4)— ona kao da nije uspela da pokrije celokupnu teritorijubugarske države VIII i početka IX veka.Ovaj problem amuleta s konjanikom mi bismo ponovopokrenuli tumačenjem 13 amuleta iz okoline Požarevea, iz selaBradarca1 (Tabla IV, si. 3). Ali, čini nam se da je najzan-imljiviji ipak onaj 14-konjanički amulet iz okoline Požarevea,iz sela Ćirikovca (Tabla III, si. 5), sa sedlom u koje je utisnutkrst. Ovaj komad je iz mnogo ranijeg perioda, iz VI — VIIveka, dok je onaj iz Bradarca (Tabla IV, si. 3), iz VIII — IXveka, pokazao je pravi način obrade ovog religijskog proble-

133

Page 68: Радмило Петровић-Словени И Срби

ma.

Upravo amulet iz Ćirikovca (Tabla III, si. 5) ulazi u krug jednekasnoantičke teriomorfne posejdonske tradicije koja se dubokopovezala sa slovenskim mitskim verovanjima, prilikom nji-hovog doseljavanja na Balkan.

Nalazi iz Martinovke, Biskupije Pliskov*" i Tesanje*"(Tabla III, si. 6-9), po mišljenju mnogih istraživača slovenskogetnosa, bili su u dodiru s kasnoantičkom htonskom tradicijomBalkana, koju pokazujemo na amuletima nađenim na lokalite-tima: Donićko brdo,2" (Tabla III, s. 1-4) Sušica21 i Korint;22

čini se da su ovakvi amuleti dali nov soteriološki milje, kojise dvesta godina kasnije, lako uklopio u nov mongolsko-turs-ki panteon.

Ali, osnov ove trijumfalne konjaničke predstave svakako potičeiz rimske carske ikonografije, koju je, po svemu sudeći, carKonstantin I obnovio, pridavši joj hrišćanske atribute.Tokom V veka, u carskoj ikonografiji konjanička predstavaKonstantina I zamenjena je likom Isusa Hristosa. Ali sada,ova konjanička trijumfalna sklonost postala je ilustracijastarozavetnog psalma 90, 13, a Isus Hristos pobednik nadsmrću2 (Tabla O, si. 1). Vratimo se ponovo amuletu izBradarca (Tabla IV, si. 3), s glavom-sedlom, što ga je Lj.Džidrova pripisala Jol Tengriju, drevnom turskom bogu pute-va koji jaše na pegavom konju, ° a u direktnoj je vezi sdržavnim i vladarskim kultom.

Ta glava u ulozi sedla, po mišljenju nekih autora predstavljalik šamana, posrednika jedne i druge sfere života, Neba iZemlje.30

Dovodeći u vezu amulet iz Bradarca (Tabla IV, si. 3) s rezul-

134

tatima rada najvećeg znalca šamanizma, Mirče Elijadea, ulogei glave i konja postale su jasnije. Naime, M. Elijade31 fiksirakonja kao žrtvu nebeskog bića, koju šaman polaže da bi mogaoodvesti pokojnika u svet mrtvih, Erklihagana.

Takođe, po M. Elijadeu:33

"Maska ističe ovaploćenje nekog mitskog bića (pretka, mitskeživotinje, boga). A odeća-maska, koja preobražava šamana unadljudsko biće ... takođe se koristi tokom pogreba da čovekane bi prepoznale duše mrtvaca."

U slučaju amuleta Iz Ćirikovca (Tabla III, si. 5), ako krst nasedlu zamenimo predstavom htonskog boga, onda bi se valja-lo osloniti na kapitalno delo: "O srpskom vrhovnom bogu",31*iz pera Veselina Čajkanovića koji, čini se, daje pravi smisaoovom smeru. Naime, veliki srpski etnolog, između dva rata, unavedenom delu je najviše vremena posvetio povezivanju indo-evropskih htonskih bogova: Triglava, Hermesa, Volana iMerkura. Iz toga je izvukao zaključak da je konj u vezi s don-jim svetom, tačnije, bogom smrti ili demonom, a najpre slikom samog pokojnika.

M. Elijade, u jednom svom drugom radu, obrađujući ger-mansku mitologiju, uočio je još neke činjenice u vezi s kon-

37jem. '

L Ženidbeni i ritual ulaska u tajno društvo muškaraca, on jepovezao s obredom potkivanja konja, tj. smrti i vaskrsenjakonja, čime se raskida s nečim oveštalo starim i bliže

-10

ukazuje na neku inicijaciju, °2. Iz ovoga je sledilo i drugačije tretiranje germanskog boga

Votana-Odina, koji je takođe bio i šaman i čarobnjak." Onje bio gospodar vatre i smrtnog besa: unoseći svetu moćvatre u svoje ratnike, omogućio je njihovu inicijaciju; i tek

135

Page 69: Радмило Петровић-Словени И Срби

tada su oni mogli postati članovi besne vojske, Votanovedružine noćnih jahača, koja donose smrt ljudima (TablaO, si. 2-6).

3. U tu, poslednju grupu potkivača i "gospodara vatre" spadai ličnost Isusa Hristosa, koga M. Elijade takođe smešta uovaj "mitski obredni scenarij". Ovde su uvek u pitanjukrajnosti, da bi se što bolje istakao čin inicijacije budućihvernika. Svetom tajnom krštenja neofit umire u telu, pono-vo se potom rađajući kao vernik, kao Isus Hristos putemvode krštenja. I ta božanska vatra koja plamti podHristovim prestolom, na sličan način kao u kovačnici,završava se inicijacijom u svetoj tajni krštenja: u Geheni-Adu nekršteni bivaju sažeženi u utrobi pakla, na isti načinkao što se komad gvozda u kovačnici izlaže plamenu dokga kovač ne preoblikuje u neki upotrebni predmet.

Želimo da ukažemo na to kako se bugarski državni panteon,Omurtaga i Kruma, krajem VIII i s početka IX veka, samo pri-lagodio postojećoj religijskoj situaciji. Bugari su iskoristiliindoevropsku i izgleda široku azijsku tradiciju verovanja ukonja i jahača. Konačni čin spajanja ovih različitih religijskihtradicija, je nastupio upravo na Balkanu, u Donjoj Meziji, ukojoj je vladao ja£ kult Iračkog konjanika, što je već, krajemantike, uklopljen u hrišćansku soteriologoju i eshatologiju.

Ali, u našem slučaju, mnogo je značajnija grana sa slovenskomindoevropskom religijskom tradicijom, o kojoj veoma jasnogovori Marija Gimbutas u svom značajnom radu oSlovenima. Upravo rezultati njenog rada kao da objašnjava-ju ulogu i našeg konja i jahača. Kumira od drveta iz StarajeLadoge, koji je pronađen u sloju zemlje na kojoj počiva grad,ona jasno pripisuje slovenskom bogu, Perunu (Tabla IV, si.2), koji je likom i kapom-krestom nalik našem amuletu iz selaBradarca (Tabla IV, si. 3). A na kamenoj steli iz Stavčana

136

(Tabla IV, si. 1-1 a), nađenog u gornjem toku reke Dnjestar,Gimbutasova vidi sliku boga sa šiljatom kapom i rogom u ruci,koji u svojoj osnovi na poleđini ima urezanu predstavukonja. Ona ovu stelu vezuje za vrlo ranu Černjahovsku kul-turu, od IV do V veka, pokazavši tako jednu veoma starupojavu slovenske religioznosti.

Svedočanstvo arapskog putopisca Ibn Fadlana, iz X veka, ojednoj pogrebnoj svečanosti istočnih Slovena ukazuje, što jeveoma karakteristično, na žrtvovanje konja. Naime, IbnFadlan potanko opisuje potpunu pripremu pokojnika zasahranu; pošto se obavi ljudska žrtva, pokojnik se zajedno sdarovima, stavi u čamac i spali. Ali, u ovom značajnomopisu arapskog putopisca, nama pada u oči jedan detalj: onačinu žrtvovanja dva konja. Ibn Fadlan kazuje:

" Zatim dovedoše dva konja, pa su ih ganjali dok se nisu obliliznojem, a onda su ih zaklali mačevima i meso bacili u čamac(s pokojnikom)".

Ova žrtva konja, u Istočnih Slovena, može se povezati s reli-gioznom praksom na Altaju, gde žrtva ove životinjeomogućava šamanu da se uspne s pokojnikom na nebo. Nebismo dublje ulazili u ovaj šamanski let i odvođenje pokojni-ka na nebo, ali ovom prilikom, želimo da ukažemo na kultneradnje koje se izvode s konjem. Naime, u tom obredu:"Šaman osine brezovom granom konja po leđima, da bi nat-erao dušu da izađe i pripremio je za let ka vrhovnom uran-skom bogu, Bai' Ulgän-u." Karakteristično je da se prilikomovog obreda "konj ubija na okrutan način, lomljenjem kičme,a da pri tom ne padne niti kap krvi na zemlju i prisutnesveštenike.'»58

U našem tumačenju žrtvovanja konja, obraćamo naročitu

137

Page 70: Радмило Петровић-Словени И Срби

pažnju na jedan zaključak Mirče Elijadea, koji direktnoukazuje na religijsku situaciju među Slovenima i Bugarima, uVIII i IX veku. Prema njemu, u panteonu mongolskih i indo-evropskih naroda, došlo je do zamene uranskih kosmogonijskihbogova s bogovima "atmosfere i plodnosti", koji su tek sada,prvi put, postali bliski ljudima. Otada su se sve žrtve prinosilesamo tim bogovima plodnosti i bogovima smrti; znači, samobogovima rađanja i umiranja. Ovaj proces je doveo doagrarizacije žrtve konja i činjenice da je seosko žrtvovanjekonja, u oktobru mesecu svake godine, počelo da ima značenjeSmrti i početka novog kružnog rađanja prirode.

Istraživanje arheološkog materijala, u širem istorijskom okviru,govori da je, kada je o ljudskoj glavi reč, došlo do prožiman-ja u predstavljanju solarnih i htonskih bogova. Ali, ovačinjenica, koja je u arheološkoj građi bila vidjiva već od kelt-skog vremena, nije bila jasna u svojoj religijskoj raspoloživosti.

A onda nas je neki sticaj okolnosti uputio na tradicije bogaSerapisa, sinkretističko božanstvo Egipta, koje je za AleksandraVelikog i ćelu Aziju postalo univerzalno. Proučavanja pro-fesora B. Gavele, još davnih pedesetih godina, ukazala su daje bog Serapis, u vreme naslednika Aleksandra Velikog, bio unarodu smatran za boga mrtvih, a da je za državu bio vrhovniuniverzalni bog.66

Naše vezivanje za Serapisa proisteklo je iz činjenice da jeamulet s konjem i ljudskom glavom nosio kalatos-antički mod-ius, mericu svetih tajni. Po tumačenju profesora Gavele, biloje to privilegija Serapisa, kao htonskog božanstva od koga jepoticala "večna i neiscrpna plodnost zemlje." Ali, ovde bitaj njegov odnos prema zemlji, u svakom slučaju, bio ambiva-lentan — on je taj koji omogućava plodnost i rađanje zemljei, istovremeno, onaj u čijim se mračnim zemaljskim regionima

138

ljudski život i završava. Gavelino tumačenje Serapisa kaogospodara vremena u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, ukazi-valo je na još jednu činjenicu. Ovde je to univerzalnobožanstvo značilo i prevazilazilo božanski antropomorfizam,prelazeći u metaforu samog vremena, njegove trajnosti a,istovremeno, i njegove stalne prolaznosti/* Krajem III vekanaše ere, Serapis se ukršta s osobinama vrhovnog boga rim-skog carstva, Sola Invictusa — dobijajući sasvim preciznoobeležje gospodara neba i večnog života/^

Da bi se shvatila situacija u kojoj su živeli Sloveni, u svojojstaroj postojbini a i u vremenu njihovog doseljavanja naBalkan, početkom VII veka, recimo još i to:

> nepereciznost istorijskih izvora, pre svega, o onim uni-verzalnim bogovima pojedinih slovenskih plemena, tj. nejas-noće oko njihovog tumačenja i domena moći — ukazuje najedan duhovni proces u kojem su se oni našli. Nasledivšitradicije helenističkog doba, oni su tako preuzeli jasnupovezanost solarnih bogova s htonskim u jednoj jedinojličnosti. Stigavši u nove životne predele, oni kao da rani-je potencije univerzalnog boga-Serapisa — svode samo napojedine, gubeći onaj predhodni veoma jasni i precizniokvir.75 Dakle, susrevši se s analistima i istoričarima, kojisu beležili odlike, i duhovne radnje i praksu njihovih bogo-va, došlo je do velike nedoumice i nejasnoće. Tako sadaimamo stanje u kome vrhovni bogovi postaju: Perun,Triglav, Svarožić i Radigast, vezani za neko jelenskobožanstvo lokalne tradicije.

U ovoj religijskoj nepreciznoj i nejasnoj situaciji, sitni arheo-loški nalazi, kao na primer, naš amulet s konjem i ljudskomglavom, a pokatkad i neki lokalitet na terenu, s imenom kojese može vezati za neku religijsku situaciju, daju više materi-

139

Page 71: Радмило Петровић-Словени И Срби

jala od istorijskih izvora, koji su već poslednjih sto godinanepromenljivi.

Nalaženje amuleta na Markovim Kulama, lokaliteta Ceranus,u Prilepu, u blizini jednog kultnog svetilišta vezanog zaKerunosa, keltskog jelenskog boga, " a i postavljanje čuvenoglokaliteta Glavenice na vrh jelenskog keltskog svetilištaAcrocerauniae — nekako kao da je dovelo sve u vezu. Pri

89svemu tome, i lokalitet Radhima, u blizini već navedeneGlavenice, kao da je uputio na slovenskog boga Radigasta.Upravo taj bog, o kome govori Adam Bremenski, Radigast,za koga se govorilo, i sa strahom i s nepoznavanjem, da pri-pada Satani - đavolu — ukazao je na jednu skasku kodIranaca prema kojoj se taj bog zla i smrti, Ariman, pretvoriou obličje i lik konja.

A, upravo za tog boga Radigasta, koji je s obzirom na svojureligijsku praksu konjskog gatanja svake godine, direktnopovezao s istoznačnim slovenskim bogovima — Svarožićem,Svantovidom i Triglavom — dalo je jednu drugu sliku oslovenskom vrhovnom bogu, koji se, sada ponovo nalikhelenističkom Serapisu, raširio po svojim božanskim potencija-ma, na nebeske i na zemaljske sfere — tačnije, mestaodređena za pokojnike i umrle. '

I tek sada ono, već od davnina dobro poznato, konjsko gatan-je^ — pre proricanje o uspešnosti letine i mogućim ratnimuspesima — ima nekog dubljeg smisla u vezi s religijskompraksom iz koje su Sloveni proistekli, koju su sami stvorili inasledili je. Slovensko proricanje dobre i zle "kobi""0 —udesa ili pre sudbine — svake godine ili svake moguće potrebeu njihovim hramovima vrhovnih bogova Neba i Zemljepovezuje njihov religijski svet s duhovnim svetom od Persije

140

do koptskog Egipta i govori da u svemu rečenom Sloveni pred-stavljaju deo tog duhovnog sveta tri kontinenta Azije, Afrike iEvrope — a istovremeno kao da oni sami svojom duhovnompraksom i lično povezuju tradicije ovog prostora.

Na kraju naše priče, recimo još i to:

> pronađeni amuleti s konjem, se uvek vezuju za bugarskudržavu Borisa-Simeona, IX — X veka;91 oni odslikavaju nesamo neku religijsku praksu, već istovremeno ukazuju navrhovnog boga teritorije, plemena i celoga univerzuma. Utom okružju, trebalo bi ove naše, već učestane amulete skonjima, posmatrati, i kao oznaku potencija vladarske moćilokalne samouprave, uostalom, i kolanje novca ima, čini se,uz neki sličan položaj. Ovi naši amuleti pokazuju da su onipečat lokalne bugarske vlasti, a istovremeno i ono o čemugovori Makrobije, opisijući Serapisa kao vrhovnog boga:92

" Ko sam ja? Ja sam Bog, što će reći:Nebeski svod je moja glava;

More je moj trbuh;Zemlja moje noge;

Region! etera, moje uši,A oko mi je sjajna buktinja Sunca

Koje upire svoj pogled na sve strane."^

141

Page 72: Радмило Петровић-Словени И Срби

N a p o m e n e

L Prvo upoznavanje s amuletom iz Požarevca, s krstom, i. b.2346, bilo je preko dnevnog lista Politika, od petka 17.novembar 1989, na strani broj 23. Tom prilikom Politika jeizvestila da je ovaj amulet ukraden iz Narodnog muzeja uPožarevcu.

2. Nakon toga, posle telefonskog razgovora s kustosom M.Pindićem, ugovorio sam posetu i posmatranje u muzeju.Marta 1990, posetio sam muzej u Požarevcu, i tom prilikomsam obavešten da su tu u pitanju dva amuleta s konjanikom.Veliko otkriće za mene bio je amulet s konjanikom, sjašućom glavom, koji je nosio i. b. 2238, iz sela Bradarca.Opis: Taj amulet je nađen na Starom groblju, 1,5 kmsevero-zapadno od sela, od mogile Mlave 0,5 km, na dubi-ni od 2 m. Aplikacija je u obliku reljefne čiste kompozici-je stilizovanog konja, sa polupodignutim prednjim nogama.Na leđima mu 'je muška glava s trouglom kapom, koja jeprobušena. Amulet je načinjen od bronze, postupkom liven-ja. Dimenzija: 2,9 x 2,6 x 0,1 cm.

3. Aplika je objavljena u Politici, sa i. b. 2346. Opis: Poinventarskoj knjizi muzeja, utvrđeno je da je ona iz selaĆirikovca, sa seoskog groblja, iskopana prilikom pravljenjanove rake. Grobnica je otkrivena na dubini od 2,5 m, ori-jentacija skeleta je bila istok-zapad, s dve ljudske lobanjeukopane u kamen peščar, načinjena od grobara StevićSvetislava. Po inventarskoj knjizi muzeja, aplika je bila uobliku stilizovanog konja, s jednim pravouglim ukrasom upredelu sedla, i s rupicom za vešanje. U sedlo je bio ure-zan krst, s glavom pod donjim krakom na dnu krsta. Aplikaje izlivena od bronze, s dimenzijama: 2,9 x 3,8 cm.

142

4. Lj. Džidrova, Tolkuvanje na eden specifičen tip na amuletiod sredniot vek na Balkanot, str. 247-257, sa 9-ilustracija.Macedoniae Acta Archaeologica br. 10 za 1985-1986,Skopje 1989.

S Lj. Džidrova, nav. delo, str. 249 (Džidrova je u potpunostipreuzela postavku o kultu boga Tengri od: S. G. Klaštorni-ja, Prabugarski Tangra u drevneturski panteon, Sbornik vpamet na profesora Stančo Vaklinova, Sofija 1984, str. 18-22; na njoj ona dalje zasniva tumačenje.

6. S. G. Klaštornija, nav. delo, str. 20; N. Mavodrinov,Staroblgarskoto iskustvo, Sofija 1959, str. 70.

7. F. Kont, Sloveni, Tom 2, Beograd 1989, str. 315.

a Lj. Džidrova, nav. delo. str. 251; i S. Klaštornija, nav.delo, str. 19.

9. S. Klaštornija, nav. delo, str. 20.

10. Ona se, u svom tumačenju, čvrsto držala azijskog prosto-ra_zaboravljajući činjenicu da su ovi amuleti nastali naBalkanu u dodiru azijskog elementa sa slovenskim i kas-noantičkim.

1L Po Lj. Džidrovoj, nav. delo, str. 247, u Bugarskoj su tolokaliteti: I Belogradčik (l nalaz); II Vidin (l nalaz); IIIVraca-Loveč (2 nalaza); IV Ostrov (l nalaz); V Šino brdo-Vrača (l nalaz); VI Plovdiv (l nalaz); VII Varna (2 nalaza,nepoznatog mesta ubikacije). Podelu koju daje Lj. Džidro-va preuzela je od: D. Ovčarov, "Za smisla i značieto naedin vid rannosrednovekovni amuleti", Sbornik v pamet na

143

Page 73: Радмило Петровић-Словени И Срби

profesor Stančo Vaklinov, Sofija 1984, str. 136, čija jepodela nešto malo drugačija: I Vidin (s. Vraća); II Loveško;III Plovdiv; IV Vraća; V Belogradčik-Ostrov (2 nalaza); VIVračansko; VII Varna (2 nalaza bez mesta lociranja). U obaslučaja je ukupno 9 nalaza.

12. U Makedoniji je nađeno 2 amuleta, po Lj. Džidrovoj, n.m: I selo Zović, opština Bitolj. Dimenzija: 3,3 x 2,8 cm.Ovaj komad je danas izložen u ranosrednjovekovnoj arhe-ološkoj zbirci nalaza iz Muzeja Makedonije; i II iz Prilepa,Gornjeg grada prilepske Varoši; u stvari, s Markovih kula.Ovaj komad se sada nalazi u privatnoj kolekciji BoševskiDimčeta.

13. Amulet od bronze, iz Mađarske, iz IX — X veka, u pose-du Britanskog muzeja u Londonu. (Prema: kataloguBritanskog muzeja: R. Loverance, Byzantium, London1988, str. 39, si. 50).

14. Na teritoriji današnje Republike Srbije, koja je pokri-vala delove rimskih provincija: Moesiae Superior, Dardaniaei Daciae Mediteraneae.

15. Amulet iz Bradarca je karika koja je nedostajala, da bikoliko-toliko pokrila teritoriju većeg dela Balkana; naravno,današnjih teritorija Albanije, Grčke, i sve južno od rekeDunava.

16. B. Bogdanović, Urbs & Logos, Niš 1976, str. 63.

17. Sjaj Ukrajinskih riznica, grupa autora, Zagreb 1989.Katalog izložbe održane u muzejsko-galerijskom Centru —Muzejski prostor, Jezuitski trg 4, Zagreb od 14.9 -1.12.1989, str. 141, kat. 135-136, str. 172. Kod nas, na tabliIII, slika 9, dat je prizor dva konja iz Martinovke. Radi

144

poređenja s dimenzijama i što bližim upoznavanjem s pred-metom, dajemo opis po gornjem katalogu: ukrasne pločice(2), iz VI veka, od srebra, izlivene, gravirane, s pozlatom.Vis: 7,6 x 7,5 cm; sir: 4,5 cm. Iz ostave nađene kraj selaMartinovka, Kanenski rejon, Čerkasska oblast, 1909.godine. — MIDU, inv. br. AZS-84-85. Ukrasne pločice uobliku stilizovanih konja u trku. Kopita, u obliku pol-umeseca, podsećaju na kandže. Griva poput širokog luka spoprečnim rubnim linijama. Na kopitima i grivi — pozlata.Na svakoj pločici — po tri otvora za učvršćivanje. Pločicesu, verovatno, služile kao ukras za sedlo. Literatura: B. A.Ribaakov, Drevnie Rusi, ČA M, 1953, -BIN. XVII. -C. 86-87.

18. J. Korošec, Ostava brončanih matrica za utiskivanje uBiskupiji kod Knina, Starohrvatska Prosvjeta, serija III —sveska 6, Zagreb 1958, str. 30, T. I, 3; T. I-a, 3. Prepiscelog opisa: "Brončana livena matrica, zeleno patinirana.Matrica predstavlja stiliziranu, više fantastičnu životinju uobliku konja. Dok je telo predstavljeno u profilu, glava jepredstavljena en face. Dok je cijelo telo ornamentiranonizovima sitnih plastičnih ispupčenja ili njihovom imitaci-jom, dotle je glava predstavljena posve glatko. Na samojglavi su predstavljene plastične oči u obliku kružića sa plas-tičnom ženicom na sredim, dalje plastične uši i plastičnenozdrve. Dve predstavljene noge su isto tako stilizirane isavijene pod telo, tako da figura daje utisak mirovanja ilije, možda, pak zamišljen i skok. Na nogama su predstavl-jeni prsti, tako da bi se više činilo da pripadaju životinji izroda mačaka. Rep je predstavljen u obliku spiralnog zavi-jutka. Figura je već nekada bila nekoliko puta nalomljena.Izlivena je bila sa svim detaljima u kalupu, no izgleda, dasu pojedina plastična ispupčenja bila kasnije napravljena spoprečnim urezima na uskim plastičnim rebrima. Visina: 5,3

145

Page 74: Радмило Петровић-Словени И Срби

cm; dužina: 7,3 cm; debljina: 0,35 cm; a debljina glave do0,5 cm."

19. J. Korošec, Arheološki sledovi Slovanske naselitve naBalkanu, Zgodovinski časopis VIII, 1954 — Ljubljana, str.19, si. 6/1-2. (Korošec je preuzeo materijal iz Tesalije od:J. Werner, "Slawische bronzefiguren aus Nordgriechenland",Berlin 1953, str. 4, si. 3.

20. Amulet s Donićkog brda, uzet od: D. Janković,"Stanovništvo Balkana u VI — VII stoleću", Beograd 1986,str. 466, br. 1091 (doktorska disertacija u rukopisu).

2L Amulet iz doline Sušice, uzet od: Đ. Janković, isto, str.466, br. 1093.

22. Amuleti iz Korinta, uzeti od: Đ. Janković, isto, str. 466,br. 1105-1106.

23. S. G. Klaštornij, navedeno delo.

24. Još preciznije konjaničke kompozicije s AleksandromVelikim, u ulozi velikog lovca-nepobedivog ratnika ivladara. Rimski car Hadrijan, u II veku, razvija dalje kom-poziciju carskog lova sa svojim likom kao likom velikoglovca, da bi što bolje izrazio i predstavio muževnost ihrabrost Rimljana (virtus). Dva veka kasnije, u vreme caraKonstantina I i njegovih sinova, nekadašnje službeno pred-stavljanje careva kao rimske vrline (virtus), dobija ulogudebellator hostium, pobednika nad svim neprijateljimacarstva. (Prema: E. Weitzmann, Age of Spirituality, NewYork 1979, str. 63, si. 12; str. 83, k. b. 71; str. 526, k. b.471 — sa slikom).

25. Isto, str. 526.

146

26. Upravo sada taj pobednik nad neprijateljem (debellatorhostium) postaje pobednik nad smrću, kao ilustracijapsalma: 91 (90), 13: "Pošto Ti pobeđuješ, Tvojim nogamazgaženi zauvek leže (pobeđeni) ljuti (strašni) uzroci sop-stvene smrti." Latinski: psalm 91 (90), 13: "Te vincenteTuis predibus calcata per aevum germanae mortis criminasaeva iacent" (Prema: L. Mirković, Ikonografske studije,Novi Sad, 1974, str. 92-93).

27. Isto.28. S. G. Klaštornij, isto, str. 19.29. Isto, str. 20.30. Isto, str. 20.31. M. Elijade, Šamanizam, Novi Sad 1985, str. 154-161.32. Isto, str. 162-164.33. Isto, str. 140.34. V. Čajkanović, "O srpskom vrhovnom bogu", Beograd

1941, str. 61.35. Isto.36. M. Elijade, "Kovači i alkemičari", Zagreb 1982.37. Isto, str. 112.38. Isto.39. Isto, str. 114.40. Isto.41. Isto, str. 115-117.42. Isto, str. 116.43. Isto.44. Isto.45. Isto.

46. A. Jovanović, Neki aspekti problema skupnog nalazaskulptura s Medijane kod Niša, Starinar XXIV-XXV,Beograd 1973-1974, str. 57-65; i K. Weitzmann, nav. delo,str. 526.

147

Page 75: Радмило Петровић-Словени И Срби

47. M. Gimbutas, The Slavs, London 1971.48. Isto, str. 156-157, Tabla 67.49. Isto, str. 158, slika 61.50. Isto.51. M. Elijade, Šamanizam, str. 284, fusnota 13; i M.

Smiljanić-Spasić, Predanja slovenskih naroda, Beograd1964, str. 20-21, 212.

52. Isto.53. Isto.54. Isto.55. M. Elijade, Šamanizam, str. 160-161.56. Isto.57. Isto, str. 155.58. Isto, str. 156.59. Isto, str. 160-161.63. Isto.61. Isto.62. Isto.63. Isto, str. 160: "gde se konj žrtvuje pri punom mesecu, iza

letnje dugodnevnice" — cilj obreda je zemljoradnički: "Daraste život".

64. M. Garašanin, Preistorija na tlu Srbije, Beograd 1973, TomI, str. 348.

65. B. Gavela, Antički spomenici grčko-egipatskog sinkretiz-ma u našoj zemlji, I. Serapis, Starinar, N. S. knj. V-VI/1954-5, Beograd 1956, str. 48-49.

66. Isto.67. Isto, str. 47.63. Isto.69. Isto.70. Isto.

148

71. Isto.72. Isto, str. 50. Dr Aleksandar Jovanović, v. prof. Filozofskog

fakulteta, ukazao mi je na numizmatičku praksuAurelijanovog doba gde se vrhovni bog rimskog carstva -Sol Invictus- predstavljao s glavom boga Serapisa, u levojruci, a desnom rukom u pozi "en bush" — tako podignu-tom, da palac i kažiprst oblikuju otvor u obliku ljudskihusta.

73. Analisti tog vremena: Helmold, Saks Gramatik, Herbord imonah Herbertus.

i

74. U Rimu je uveden 220. godine pre naše ere. A velikosvetilište Serapisa, u Aleksandriji, srušeno je 391. godinenaše ere, što sve govori da je kult boga Serapisa bio stal-no u praksi više od 600-godina. (Prema: B. Gavela, nav.delo, str. 49-50).

75. Taj proces .koji je prirodno započeo uklanjanjemSerapisovog kulta iz centra u Aleksandriji, svakako da jedoveo do izjednačavanja s lokalnim vrhovnim bogovimapojedinih slovenskih plemena u prepostojbini.

76. Već ranije spomenuti Helmold, Saks Gramatik, Herbord; imonah Herbertus. (Prema: S. Vasiljev, Slovenska mitologi-ja, Beograd 1986; L. Leger, Slovenska mitologija, Beograd1904; M. Gimbutas, The Slavs, London 1971).

77. Isto.78. Isto.79. Ceranus (Ceramia). (Prema: Tabula Imperii Romani, sek-

cija Naissus /Dyrrachion-Scupi-Serdica-Thessalonica/ K-34-Sofija, Ljubljana).

80. Tvrdinata Markovi Kuli, Izveštai od rabotite na misijata,

149

Page 76: Радмило Петровић-Словени И Срби

1977-1983, Varšava 1985, str. 17, slika 7.81. TIR, op. cit; M. Divković, Latinsko-hrvatski rečnik,

Zagreb 1900-1987, str. 508.82. TIR, op. cit.83. L. Leger, op. cit, str. 152-153.84. Isto, str. 151.85. D. Kostić, Staroverski Božanstveni konj, Glasnik

Jugoslovenskog profesorskog društva, Beograd 1931, str.112.

86. Isto, str. 111-112; i ćela naša fusnota br. 76.87. B. Gavela, op. cit, str. 47.88. Naša fusnota pod br. 86.89. Isto; i S. Zogović, Kade ne vodat tragite na kultot, obre-

dot i funkciite na Sventovit (Svetovit), rukopis, str. 1-17.(Gospođica je naučni saradnik Instituta za istraživanjestaroslovenske kulture, u Prilepu).

90. D. Kostić, op. cit, str. 111.

91. M. Ljubinković, Na problemu slovenizacije Beograda iseverne Srbije, GGB, knj. XXV, 1978, str. 21-22.

92. /Macrob, Saturn. I, 20, 17/. (Prema: B. Gavela, op. cit, str.48).

93. Isto, str. 48 i fusnota br. 35.

94. Rad dr Radmila Petrovića, tada zaposlenog u Institutu zaistraživanje staroslovenske kulture, u Prilepu, pod naslovom:Amuleti s predstavom konjanika iz Požarevca, čitan je naXII godišnjem skupu arheologa Srbije, koji je održan 18-20. maja 1990. godine.

95. Na gore navedenom skupu arheologa Srbije, u Požarevcu,arheolog dr Ivanisevic imao je referat pod naslovom:

150

Amuleti u obliku konja iz okoline Braničeva. Ovaj rad je,potom, objavljen u zborniku radova Viminacium 6, Požare-vac 1991, str. 97-103. Kolega Ivanisevic je, tom prilikom,vezao ove amulete za Alansku kulturu IX veka, koja seraširila u Bugarskoj u IX-X veku.

A B S T R A K T

Amulet s konjem i predstavom ljudske glave koja jaše,nedavno otkriven u Požarevcu, centru nekadašnje prestonicedunavske (braničevske) Moravske, kao da ponovo otvara nekapitanja vezana za naseljavanje, hronologiju i religijska shvatan-ja naroda, koji su živeli na Balkanu u IX i X veku.

O p i s t a b l i

Tabla OSlikajJustinijan na konju, slonovača, VI vek.

Medaljon, IX — X vek, Curko, Blekinge, Švedska.Slika 3Medaljon, IX — X vek, Neglemose, Seland, Danska.Slika 4Medaljon, IX — X vek, Asum Šonen, Švedska.

151

Page 77: Радмило Петровић-Словени И Срби

Slika S-6Medaljon, IX — X vek, Esrum Seland, Danska.

Tabla ISlika 1, 2, 5Privezak od metala, VIII — IX vek, Bugarska.SlikahPrivezak od metala, Zović, Bitolj.SlikahPrivezak od metala, Gornji grad u Prilepu..Slika 6Privezak od metala, Vidin, VIII — IX vek.

TaHaJU

Privezak od metala, Vraća, Bugarska, VIII — IX vek.

Privezak od metala, Vidin, Bugarska, IX — X vek.Slika 3, 5Privesci od metala iz Bugarske, VIII — IX vek.

Privezak od metala, IX — X vek.

Tabk mSlika 1-2Amuleti iz Korinta, VI — VII vek.

Amulet iz doline Sušice, VI — VII vek.Slika 4Amulet iz Donićkog brda, VI — VII vek.Slika 5Aplika od bronze, Ćirikovac, VI — VII vek.Slika 6-7Amuleti od metala, Tesalija, VI — VII vek.

152

Matrica iz Biskupije-Pliskov, VII vek.

Aplika od srebra, Martinovka, VI vek.

Slika 1-1 aKameni idol iz Stavčana, Ukrajina, IV

Staroja Ladoga, X vek.

Amulet iz Bradarca, VIII — IX vek.

V vek.

153

Page 78: Радмило Петровић-Словени И Срби
Page 79: Радмило Петровић-Словени И Срби

IV YIZANTEFA I SLOVENI

1. Komanska kultura, kao osnov materijalne iduhovne kulture Slovena, od Vn do Xu veka

1.1. Uvod

Najnoviji radovi profesora V. Popovića, čini se, da u pot-punosti odslikavaju život na Balkanu, krajem VII veka, ugeografskim odrednicama Mijele Vir-Pazar, na albanskimlokalitetima Bukel, Sarda, Lješ i Kalaja Dalmaces, ohridskimlokalitetima Sv. Erazmo i Radolište, prilepskim Babama ilokalitetu Viničani kod Stobija. Njegovo povezivanje ovogkultnog stratuma, s kraja VII veka, sa Sermezijanima Kuvera,polupokrštenim nomadima Panonije, u osnovi je činjenica kojase veoma precizno odslikava na arheološkom materijalu.Dolazak ove poveće grupe na teritoriju Crne Gore, Albanije iMakedonije, kako je to precizno zaključio profesor V. Popović,u vezi je s teritorijom Dračke Arhontije i Dračke Mitropolije,iz čega proizilazi i poluhrišćanski karakter ovog naroda.Naime, arheološki pregled njihovih grobova jasno ukazuje natri paralelna stratuma u grobovima ove, tzv. Komani-Kruje civ-ilizacije. Jasan kasnoantički stratum [krstovi, okrugle aplike,lira (omega) fibule, velike pločaste fibule s posu vraćenomnogom i posude od zemlje]; vizantijsko-nomadski stratum (kojičine lunulaste fibule, razne vrste bobaca od staklene paste štosu rađeni za potrebe nomada, ali jasno odslikavaju vizantijskeradionice, potom i torkves s okcima, koji se uklapa u lunomadsko-vizantijsku simbiozu) i treći stratum (čini ga oružje

156

od gvozda, kresiva i raznih vrsta okova antropomorfnog izoomorfnog karaktera) čini se da je plod nomadskih radionicaPanonije, ali ne bez uticaja savremenih vizantijskih, i još pre,kasnoantičkih predložaka iz vremena Justinijana I.

Ovaj splet i prožimanje kasnoantičkog, nomadskog i vizanti-jskog odslikava i pravo stanje u Balkanskom basenu i na ćelompoluostrvu. Moćni trougao, koji na severu čini reka Dunav,na zapadu Jadransko more, a na istoku Crno more — uvek jepredstavljao kotao raznih civilizacija, stalno mešajući staro snovim, ali nikad ne prekidajući tradiciju i štafetu balkanskihkultura i balkanskih predložaka. To je, čini se, i ovde najvećiproblem. Naime, ta već izumrla keltsko-ilirska šifra, koja seoseća u Komanskoj kulturi na raznim vrstama okova, kao dase povezala i probudila podstaknuta nomadskim,šamanističkim, religijskim izazovom. Zato je i najveći problemsledeći: kako je arhelološki moguće, da se predlošci stari pohiljadu godina ponovo pojave na istom mestu, uzrokovaniličnim htenjima i istim religijskim ključevima smrti, mada sudoneseni iz južne Rusije, iz Praško-Penkovskih kultura i slokaliteta Pastirsko Gradište. Ali, čini se, da je jedno sigurno,kako je profesor V. Popović tačno uočio: hrišćanski karakterkulture Komani-Kruje nije sporan i ne može se dovesti u pitan-je. A pošto su, u većini slučajeva, nekropole smeštane u blizi-ni crkava, a nekad i na samim osnovama crkava, u pitanju jepo svemu sudeći, stanovništvo koje dobro poznaje obred, iakoga, možda, redovno ne upražnjava. Jer, na to ukazuje, presvega, avarski ritus komanskih grobova, koji je sasvim nomad-ski i nije hrišćanski. Ali, kao što izvori kažu, ovaj panonskinarod svakako je bio pokršten još ranije, na mestu odakle je ikrenuo na jug, na čelu s Kuverom.

Nas, prevashodno, ovde ne zanima etnički doprinos, kao nipolitički problemi ovog naroda; mi samo želimo da ukažemo

157

Page 80: Радмило Петровић-Словени И Срби

na naredna četiri stalna arheološka problema (antropomorfneaplike, pentagram, menoru i vedski kosmos), ali i kako je kas-noantički poluhrišćanski narod preneo svoju materijalnu iduhovnu kulturu na Slovene celog Balkanskog basena, tokomnarednih 500 godina, i kako je uspeo da ne razbije to kas-noantičko tkivo, koje je postalo sastavni deo materijalne iduhovne kulture na Balkanu?

— V. Popović, Aux origines de la slavisation des Balkans: laconstitution des premiers sklavinies Macedoniennes vers la findu VIe Siecle, Paris, 1980.— V. Popović, Villes et peuplement dans L'lllyricum proto-byzantin, Rome, 1984.— V. Popović, Kuvrat, Kuver i Asparuh, Starinar, Beograd,1986.

12. Neid poganski spomenici iz VHu Makedoniju i Albaniß

vefca,

Odslikavanje religijskog života na predmetima pogrebnog kulta,kao u slučaju reljefnih rozeta s ohridske nekropole sv. Erazmoi nekropole Mati u Albaniji, bitna je činjenica koja ukazuje naduhovnu klimu balkanskih prostora u VII i VIII veku.Balkanski religijski krug se neposredno vezuje, u VII i VIIIveku, za Mediteran, a na severu, blisko se usklađuje s drugimavarskim kaganatom i šamanističko-sasanidskom religijskomsituacijom.

158

Takva elastičnost balkanskih prostora prema Mediteranu, najugu, i stalni priliv uticaja iz drugog avarskog kaganata, najbol-je se odslikava na ovom izboru predmeta pogrebnog kulta, uvremenu VIT — VIII veka, od Rusije do koptskog Egipta.Na tabli I, slika l, predstavljena je Marija kao gnostičko-mani-hejski Demijurg, s već jasnim hrišćanskim vaskrsnim svo-jstvom: "Krstom u stefanosu", koji ukazuje na vaskrsenjepomoću krsne Hristove smrti.Na tabli II, slika l, prikazana je sinkretistička Nika, koja pal-mom i stefanosom takođe slavi "vaskrsenje krstom" na sasvimpaganski način.Na tabli III, slika l, predstavljena je skoro ista igračica sasistrumom, ali bez izrazito naglašenog krsta. On je skriven uogrlici-stefanosu.- Ovde je Menada iz Dionisovog tijasosa nosi-lac krsta u službi raspetog i vaskrslog Hristosa, čime se onizjednačuje s Dionisom Soterom, koji takođe spašavačovečanstvo od naslednog titanskog greha.Poznata je tvrdnja Zaleske, da je na ručki, s table I, slika l,predstavljena majka svega postojećeg: kao što smo već rekli,Marija Demijurg. Mi tu tezu širimo dalje. Na tabli II, slika l,nađena je skoro podjednaka ženska predstava , ali s dodatnimoznakama: palmom i stefanosom u rukama. Iz toga sledi, akose držimo gnostičkih tajnih Jevanđelja, da je tu predstavljenonačelo božanske Trijade, Magna Mater, koja ima svojstva obapola; tako su je i predstavljali rani gnostički izvori, kao "tri-morfnu Protoneju" — prvobitnu misao u tri oblika. Ovaj gnos-tički izvor kaže dalje: "Ja sam dvopolna priroda. Ja sam imati i otac, jer ja se parim sa sobom".Na tabli IV, slika l i 2, predstavljene su pojasne rozete izgrobova na kojima je predstavljena ista ženska figura u orant-nom stavu: tela okrenutog s lica, a nogama u zakoračaju.

Ako po vežemo sve četiri predstave — jednu iz Rusije, druguiz muzeja Benaki, treću iz sv. Erazma i četvrtu iz nekropole

159

Page 81: Радмило Петровић-Словени И Срби

Mati u Albaniji" —onda bi mogućnosti gnostičke Marije bilejoš više proširene odličjima:"Da je ona izvor života, genezida — majka boga svetlosti, matisvega postojećeg, pre svih; da bi sve opet poentirali: ona jemati — otac (Matropater)."'Ali, iako je ovaj gnostički obrazac Marije Demijurgasinkretistička formula, II i III veka, suština sve ove četiri pred-stave je sledeća: "Spremanje za život posle smrti". Zato se ustarih Helena, umesto izraza "smrt", upotrebljavao izraz "okre-tanje" ("katastrofi"), a umesto reci "umiranje," izraz "menjan-je života" ("metalasin ton bion").

Dok se na prve dve skulptoralne predstave, iz Rusije i Atine,smrt poentira krstom, razapinjanjem Hristosa — čoveka nakrstu, i njegovim božanskim vaskrsenjem, na privescima iz Sv.Erazma i iz nekropole u Matiju, ova vaskrsna poruka jeskrivenija, upravo zato što nisu dati jasni znaci koji bi ukaza-li na smisao predstava. Ali, i pored toga, može se naslutitiideja predstave.Raširene ruke odmah ukazuju na hrišćanske mučenike izkatakombi, iz II i III veka, koji su smrću za hrišćansku verupostali martiri-svedoci Kristovog postojanja.

Na jednom sarkofagu iz II veka naše ere, kod nas (Tabla V,si. 1), iz Tebe, predstavljena je, na poklopcu, egipatska bogin-ja Nut, sa skoro istim raširenim rukama i golim grudima; onakao da grli pokojnicu što je predstavljena pri dnu sarkofaga.U Egipatskoj religiji, u fazi matrijarhata, boginja Nut sepoštovala kao majka samog Sunca i ćele vasione. O tome gov-ore tekstovi u piramidama:

"Silno je srce Tvoje...O velika, koja si postala nebo...Ti ispunjavaš svako mesto svojom lepotom.

160

Sva zemlja leži pred tobom — Ti si je obujmila,Obuhvatila si Ti i zemlju i sve stvari svojim rukama.Uzela si Ti k sebi svakoga boga s njegovom lađom,Učinila si ih Ti besmrtnim slično nebeskim svetlima,Ne udaljuju se oni od Tebe, jer su oni zvezde.Nut, ti sijaš kao carica Donjeg EgiptaI moćnija si Ti od bogova,Njihove duše su Tvoje — njihovo nasledstvo je Tvoje,Njihove žrtve su Tvoje, sva njihova imovina je Tvoja."

Ako je u pitanju položaj ruku i nogu, predstava na rozeti, izSv. Erazma (Tabla IV, si. 1), ukazuje na egipatskog boga Šua,sina Amona Ra, za koga se govorilo da je odvojio Nebo(boginju Nut) od Zemlje (boginju Geb), po naređenju svog oca,te je tako bilo stvoreno svetio Dana i prostor na Zemlji, kaonebesa i zemlja pod njime.

S druge strane, mnogo je bolji dokaz "kalatos" što ga imapredstava žene na privesku iz Sv. Erazma; on neposrednoukazuje na Demetru (Cereru). A ona, Apulejevim"Metamorfozama", za sebe kaže:"Ja sam priroda, majka stvari, gospodarica svih elemenata,početak i načelo vekova, vrhovno božanstvo... "^

Na tablama VI, VII i VIII — predstavljena je Demetra skalatosom: u orantnom stavu sa svojim obeležjima, kao Velikaboginja, pramajka Skita i Potnia theron.Mit o Demetri i Persefoni je u suštini isti kao sirijski mit oAfroditi-Astarti i Adonisu, kao frigijski mit o Kibeli i Atisu iegipatski o Izidi i Ozirisu.

U slučaju naše predstave žene koja je nađena u grobu, kalatossigurno ukazuje na Demetru i njene Eleusinske misterije, čiji

161

Page 82: Радмило Петровић-Словени И Срби

je cilj nada u sreću na onom svetu.15

Na tabli IX, slika 1,2 i 4 — prikazana je varvarizacija pred-stave s rozete iz Sv. Erazma: ali bez onih čistih stilskih odli-ka, koje su nađene duboko na severu, u srcu kaganata, nanekropoli Tiszafüred, u sutonu avarske moći, krajem VIII ipočetkom IX veka.

1 *7

Pojasne rozete, na tabli X i XI, iz nekropole bukel1 uAlbaniji, i rozete iz Verhnog Šahova*" — blisko se vezuju zakeltsku reljefnu ikonicu, iz muzeja Benaki (kod nas tabla II,si. 1), koja ima četiri, licem u lice, postavljena goluba; oniukazuju, s jedne strane, na persijsku boginju vegetacijeAnahitu1^ (kod nas na tabli XII), a s druge, na AfrodituGenezidu,^ čija svojstva preuzima gnostička Marija Demijurg.

91Na kraju, rezimirajmo recima profesora Miloša Durića."Mitske predstave ukazuju na svest za koju je svet bio slika ikoja je ono što je bilo u osnovi slike doživljavala kao višustvarnost, kao smisao koji se izražava posredstvom slike."

162

N a p o m e n e :

L D. Dragojlović, Bogumilstvo i orfička tradicija, Z. F. F. X-1, Beograd 1968, str. 204.

Z Isskustvo Vizantii v sobranijah SSSR, IskusstvoHristijanskogo Egipta IV — VII vekov, Moskva 1977, Toml, citira: B. N. Zalesskasa, Gnostičeskie predstavlenia vRannevizantijskom iskusstve, Kultura i Iskustvo Vizantii,1975.

3. E. Pejgles, Gnostička jevanđelja, Beograd, 1981.4 Ibid, str. 93.5. Od arheološkoto bogatstvo na SR Makedonija, Skopje 1980,

str. 111, k-b. 597.6. D. Kurti, Gjurme te kultures se hershme Shqiptarene Mat,

Iliria l, str. 269-273, str. 272 sa slikom br. 1.7. E. Pejgels, op. cit, str. 89.8. M. Đurić, Istorija helenske etike, Beograd 1961, str. 5.9. E. Pejgels, op. cit, str. 119.10. K. Jung, Čovjek i njegovi simboli, Zagreb, 1973, str.

132.1L M. Matje, Staroegipatski mitovi, Sarajevo, 1968, str.

33.

12. A. C. Mercatane, Who's who in Egyption Mythology,New York 1978, str. 158.

B. L. Henry, Porijeklo Religije, Zagreb 1947, str. 112.14. Dž. Dž. Frejzer, Zlatna grana, tom 2, Beograd, 1977,

str. 72.15. M. Durić, op. cit, str. 12.

163

Page 83: Радмило Петровић-Словени И Срби

16. E. sz. Garam, Spätawaren zeitliche durchbrochenebronzescheiben, Acta Academiae Scientiarum Hungaricae,Tomus XXXII, 1980, F. 1-4, str. 162.

17. S, Anamali, Nje varreze se mesjetes se hershrne neBukel te mirdites, Iliria, I, str. 209-224, T. XIV.

18. Etnokulturna? karta teritorii Ukrainsko? SSR, v. Itbis, n. e, Kijev 1985, str. 139.

19. V. Lukonin, Iran II, Otokar Keršovani, 1973, str. 80.20. D. Dragojlović, op. cit, str. 203.21. M. Durić, op. cit, str. 17.

13. Menore iz čelareva, kao veza Avara i slovensko-vizan-tijske kulture Komaai-Kruje, od Vn — IX veka

Važna napomena R. Bunardžića, na poslednjemJugoslovenskom Kongresu arheologa na Bledu, o smeštaju"menora" iz Čelareva na vrh grobne humke, a ne i u sam grob,pokrenula je rad na naslovnoj temi.Iz Bunardžićevih reci proistekla je činjenica da, i pored"menore" pokojnik nije bio potpuno judaizovan, već samo deli-mično. Znači, ovaj čelarevski hazarsko-avarski narod, iakodotaknut judaizmom, sačuvao je u potpunosti, avarski grobniritus.

164

Ali, zašto uopšte spominjemo u naslovu albansku kulturuKomani-Kruje, i kakve ona ima neposredne veze s avarsko-hazarskom nekropolom u Čelarevu? Pre nego što pređemo načisto religijska pitanja, ukažimo na to da je sadržaj avarskihnekropola skoro isti kao Komanskih; ovde mislim, pre svega,na nekropolu u Lješu, iz VI — VII veka, sa sledećimrukotvorinama:

• obe nekropole imaju u grobu nož;• kremen i ocilo (postoji u većini avarskih nekropola);• od pojasnih garnitura — imaju pojedine okove sa zoomorfn-

im i antropomorfnim predstavama;• od nakita, im je pokatkad, zajednička ogrlica od staklene

paste;• i, možda kao najvažnija, činjenica, zajedničko im je obilje

kasnoantičke keramike fine strukture, različitih oblika, kojesu sve izrađene na brzo-rotirajućem nožnom vitlu (točku).

Ali, nas ovde prevashodno zanimaju "menore" i njihova vezas hrišćanstvom, kao i s nomadskim šamanizmom.

Delimični judaizam, oličen u "menorama" u Čelarevu, sasvimje jasno u ulozi stepenica za uspenje pokojnika na Nebonomadsko-šamanističke tradicije. Ali, ono što povezuješamanizam s judaizmom i hrišćanstvom jeste činjenica — daje menora podsećanje na raspetog Hristosa i njegovu krsnužrtvu s druge strane, ove nebeske lestvice su mimezisJakovljevih lestvica, u značenju, najpre, rajskih radosti, tj."Raja".5

Taj, već dobro znani, Jakovljev san o stepenicama, kojepovezuju zemlju s vrhom Neba i s Božijim prestolom, kaosredištem Raja, veoma se dobro i jasno uklapa sa: "nomad-skom konotacijom Kosmičkog drveta, izvora života i gospodara

165

Page 84: Радмило Петровић-Словени И Срби

sudbine". To Kosraičko drvo je i "stecište-duša", koje je iuvek živo i istovremeno "životodavac". Šire posmatrano, u tose uklapa i skandinavsko Vaseljensko drvo Igdrasil, a jošdublja i preciznija veza je mesopotamsko Kosmičkosedmokrako drvo svetlosti, koje oličava sedam planetarnihnebesa.

Avarska kosmogonija je još preciznija i jasnija. Ona je delilasvet na dva dela, Zemlju i Nebo, a "veza između Zemlje iNeba je Nebesko drvo, Drvo života, ili šamansko drvo. I todrvo je raslo na najvišoj planini, na kojoj je i pupak sveta,omfalos". Sama zemlja podeljena je na sedam teritorijalnihzona, koje sve čine Nebesko drvo, preko kojeg se može stićido Neba (Tabla XIII, si. 1,2). Ove nebeske stepenice vezujuse za lestve sa sedam prečki iz Mitrinih misterija, kao i zagrčku mitologiju i Herine stepenice. Znači, iz svega rečenogsledi — da je ideja o stepenicama koje "služe mrtvacu da seuspne na Nebo" veoma stara, duge je tradicije, jer je kaoeshatološki simbol bila ukorenjena ne samo u Evro-Aziji iAfrici, već i širom celoga sveta.

Međutim, naš cilj nije da govorimo o tome, već da dubljeproniknemo u čelarevske menore i njihovu vezu s hrišćanskimizražavanjima Komani-Kruje kulture.

Četiri minijature, koje ilustruju Bibliju Solomona ben Rafaela,iz Perpinjana u Aragonu, iz 1299. godine (Tabla XIV, si. 1-4),prikazuju potpunu opremu I i II hrama u Jerusalimu, a pravl-jene su za "umrle pravednike koji se nalaze u utrobi goreMaslinske, na obroncima Jerusalima". Ova oprema šašu danačinjena je i za III hram u Jerusalimu, kao i za dan vaskrsen-ja tela pravednika. "Rabinska tradicija kaže da su ove sasudipotrebne umrlim pravednicima, koji će se pojaviti iz utrobegore Maslinske, da bi znali da je Mesija stigao i obnovio hram

166

u Jerusalimu, po treći put."

Našu priču bismo začinili nečim preciznijim i kultno-eshato-loški jasnijim. Posle veoma preciznog sagledavanja "menora"iz Čelareva, nama se čini da je na njima predstavljenjudaistički kosmos kao slika i prilika nomadsko-šamanskomDrvetu života, a i kao dopuna i podsećanje na raspetog IsusaHristosa.

I ta naša, u prvi mah nestvarna ideja, je veoma preciznopotkrepljena jevrejskim tekstom: "Mesto za trubljenje i pozi-vanje na subotu-šabat"*° (Tabla XV, si. 6), u potpunosti jesačuvan na vencu hrama u Jerusalimu, iz I veka pre naše ere.Isti takav tekst, naravno, uz izvesnu stilizaciju i izostavljanja,pronađen je s bočne strane menore iz Čelareva, koji nosi kat-aloški broj 18917 (Tabla XV, si. 5). S jedne strane menorepredstavljena je sasvim uprošćena palmina grana (lulav), a sdruge, rog ovna (sofar) (Tabla XV, si. 1-4). Mnogi autori seslažu da je sabatom simbolizovano Jahveovo šestodnevnestvaranje sveta i odmaranje sedmog dana, uz potpuno preda-vanje religioznim sadržajima.

"Taj propis o nedeljnom počinku nije važio samo za Jevreje,nego i za sve koji su živeli u jevrejskoj zajednici, za robove istrance. Subota je počinjala u petak predveče i završavala se usubotu predveče, kada su se mogle videu zvezde. Početak isvršetak praznika oglašavao se u Jerusalimu trubljenjemsveštenika u trube."1^ (Tabla XV, si. 6).

Toga dana je goreo sedmokraki svećnjak-menora, i upravo tadana sto je stavljano 12 novih hlebova-predloga (Tabla XIV, si.1-4). Ali, slavljenje sabata uz čelarevsku menoru valja ipak

167

Page 85: Радмило Петровић-Словени И Срби

shvatiti eshatološki, a u ulozi lestvica kojim se pristupa Bogu.Navešćemo značajan citat iz Jezdrine knjige; on daje još nekedetalje o judejskoj eshatologiji.

"... Mesija će vladati 400 godina, pa će umreti kao i svi kojiljudskim duhom dišu. Kada ćeli svet bude proveo sedam danau ćutanju prevremena, mrtvi će ustati i održaće se Poslednjisud. Vreme Mesije na zemlji predstavlja tako samo predste-penicu slave, koja će nastupiti posle kraja starog Eona (vre-mena). Trajanje Međucarstva različito je navođeno u judejskojapokaliptici. Gde god se nalazi broj 1000, on je shvatan usmislu svetske nedelje, prema kojoj istorija sveta traje 6000godina, a poslednjih hiljadu godina vladaće svetska subota."

"Etiopska Enohova apokalipsa, vizija Jezdrine apokalipse i sir-ijska Varuhova apokalipsa pretpostavljaju opšte vaskrsenje svihmrtvih. Kada se posle smrti telo položi u grob, duša čoveko-va se dovodi na jedno nebesko mesto, u kojem obitava umeđuodaji. Ali, na Poslednjem sudu izvadiće se tela iz grobo-

O Ova i duše će se s njima ponovo sjediniti r

Međutim, ono što je najbitnije u našem radu, jeste činjenica,da je jevrejska dijaspora Sirije, Palestine, Male Azije, SeverneAfrike, pa čak i šačice Jevreja u Hazarskom kaganatu —očuvala jevrejski identitet slavljenjem sabata i obrezivanjemmuške dece. Istovremeno, menora je iz mediteranskih, vizanti-jsko-arapskih prostora ušla u ćelu vaseljenu, kao prefiguracijaHristove krsne žrtve; iz mesopotamske dijaspore, menora seuvukla u Hazarski kaganat, dobivši ovde šamanističko vasel-jenski prizvuk. Ali, oba menorina puta, i Mediteran iMesopotamija, našli su svoje pravo eshatološko tumačenje uVizantijskom carstvu, Arapskom kalifatu, Hazarskom kaganatu,i čak u Avarskom kaganatu.

168

N a p o m e n e :

L Bled, 25-29. X 1988, referat o nekropoli u Čelarevu, iznetusmeno, nezabeležen u materijalima Kongresa.

2 F. Prendi, Nje kultures Arberore ne Leshe, Iliria, IX-X,1979-1980, str. 123-143, T. I-XXIV.

3. Ibid; i R. Bunardžić, Čelarevo, Roma, 1985, s tablama.

4 R. Bunardžić, op. cit, kataloški brojevi: 135, 136, 137, 138,140, 141, 142, 146, 147, 148, 151, 157, 158, 160, 162, 164,184, 185, 187, 188, 202. — Bunardžić je, prilikom arheo-loških iskopavanja, postavljao keramičku pločicu smenorom na vrh humke, tj. kada je sahranjivanje većzavršeno, na zemlju iznad groba; i to je bio najbolji dokazda su ove keramičke pločice tu u ulozi stepenica za Nebo,i pored svog očiglednog "judaističkog prizvuka."

d P. Mijović, Menolog, Beograd, 1973, str. 134, fusnota br30.

6. Stari Zavet, I knjiga Mojsijeva: 28, 12-14.7. S. Elijade, Šamanizam, Novi Sad, 1985, str. 209.8. Ibid.9. C. K. Kuper, Ilustrovana Enciklopedija tradicionalnih sim-

bola, Beograd, 1982, str. 53-54.

10. M. Elijade, op. cit, str. 210.1L J. Kovačević, Avarski kaganat, Beograd, 1977 str

199.12. M. Elijade, op. cit, str. 354.13. Ibid.

169

Page 86: Радмило Петровић-Словени И Срби

14. J. Gutmann, Hebrew Manuscript painting, London1979, 54, T. 9.

15. Ibid.16. Treasures of the Holy Land, New York 1986, str. 210-

211.17. R. Bunardžić, op. cit, kataloški broj 189, tabla u

koloru.18. D. Glumac, Biblijska arheologija, Beograd, 1985. str.

102.19. Ibid, str. 103.20. E. Loze, Svet Novog Zaveta, Beograd, 1986, str. 100.21. Ibid, str. 127.22. Ibid.

14. Pentagram iz VMčana, kao most slovensko-vizantijskekulture, odVndoXH veka

Naročita učestalost motiva s pentagramom, posebno na grob-nom, prstenju, uzrokovala je potrebu da se taj problem, presvega, geografski zaokruži, a potom i arheološki poveže s pro-pratnim materijalom. Zbog nekoliko slučajno nađenih primera-ka prstenova s pentagramom, u nekropoli Viničani (TablaXVI), uz skorašnje nalaze iz ove godine, koji su taj brojkomada povisili na zavidnu meru, došlo je do je pretresanjacelokupne problematike. Namah se uočilo da to nije lokalniproizvod, vezan samo za navedenu nekropolu i grad Stobi, kojije u neposrednoj blizini, već da je to problem širih balkanskihprostora, vizantijsko-slovenskog etnosa, a široke lepeze vreme-na od VII do XII veka (Tabla VII do table XX).

170

Teritorijalno pružanje od vizantijskih dalmatinskih gradova doAlbanije, preko Makedonije i Srbije u Bugarsku i Rumuniju ,samo je još više potvrdilo činjenicu o nastavljanju vizantijskekulture, na ovim prostorima, i onda kada je ova oblast bilaetnički čisto slovenska. To je uzrokovalo postavku o neprekin-utoj niti gradskog življa na Balkanu, shvatila se činjenica opostojanosti hrišćanske religije i onda kada crkvena organi-zacija nije bila jaka i skoro prestajala s radom.

Moja skorašnja zapažanja o stalnosti balkanskih prostora, od V— XII veka, i u religijskom i u arheološkom smislu, ovim jejoš više potvrđena i osnažena.

Naime, ako ukratko poentiram svoju postavku o nastavljanju,onda se nameće činjenica da je arheološka objava VII — VIIIveka — Komani-Kruje tezaurus vizantijske civilizacije naBalkanu, a istovremeno i njen rasadnik, s pravom se može reći,i temelj slovenskih materijalnih kultura od IX — XI veka.Sažimanjem arheološke građe ovih nekropola na čisto religijs-ki izraz: prsten s pentagramom, krstoliki prsten, agrafu s orlomili paunom i keramičku i metalnu posudu "kanu" — nametnu-la se činjenica da su sve ovo delovi grobnog ritusa hrišćanskogznačenja4 (Tabla XVII do Tabla XXIX).

Osnovne geografsko-hronološke odrednice su sledeće: albanskakultura Komani-Kruje nosi VI — VIII vek kao svoj vremens-ki okvir, a ovaj bi raspon u vizantijskoj hrvatskoj Dalmacijibio od VIII do IX veka,5 u Makedoniji od VII - IX veka,6

u Srbiji od IX — X veka/ a u Bugarskoj od IX — XI veka^(Tabla XVII — Tabla XX). Ovo skromno naseljavanje Balkanaupravo se i sagledava kroz putanju navedenog prostiranja. Jer,ako je Vizantija od VII — VIII veka bila primorska, od IX —

171

Page 87: Радмило Петровић-Словени И Срби

XI veka ona postaje i religijski i arheološki prisutna unutarpoluostrva, s okosnicama koje čine — Via Egnatia, ViaMilitaris i reka Dunav, od Sirmiuma do BelgorodaDnjestarskog, nešto istočnije od Dobrudže i ušća Dunava uCrno more^ (Tabla XXI).

Iz svega sledi — da su posledice svega ovog bile dvojake: sjedne strane, neprekinuto trajanje religijskog života, odJustinijana I do Vasilija II; a s druge, u materijalnoj kulturi,ovaj prostor karakteriše vizantijsko poreklo arheološkog mater-ijala, uz čisto slovenske, osobenosti.

Pentagram kao arheološld i teološki problem

Velika zgusnutost pentagrama na nekropolama i široka lepezarasprostiranja od Jadranskog do Crnog mora, s graničnomrekom Dunav, upravo je i centar uticajne sfere Vizantijskogcarstva, a naše dosadašnje mišljenje o slabljenju tog uticajaobezvređeno je, jer se shvatilo da, to nije nikakav stvarni uti-caj, niti arheološki predmet, već da je to čitav milje i jednaizvorna civilizacija na Balkanu, što traje od VII do XII veka,a zasigurno je slovenskog etnosa a vizantijskog porekla. Iz togase nametnula potreba i za religijskim tumačenjem ovoga znaka,jer se shvatilo da on nije ni slovenskog porekla, a ne pripadani samo rimskoj tradiciji, već da je to ipak plod Mediterana ipređašnjih prohujalih civilizacija.

Pentagram kao simbol i geometrijski znak uvek u sebi skrivareligijski karakter i matematičku osnovu.

U Egipćana je nazivan, "plamenom zvezdom", Izidinomslikom, odrazom Horusa, nepresušnim izvorom života i iskrom

172

svete vatre. U Pitagorejaca, pentagram postaje tajna lozinkai oznaka njihovog bratstva. Za posvećene ovom bratstvu, on jezamenjivao reč zdravlje YGEIA. I taj znak mikrokosmosa,simbol savršene ideje i jedna matematičko-filosofskamisaonost, u filosofa-gnostika, postaje oznaka HermesaTrimegistosa, da bi se iz gnostičke podloge preobrazio ujudejski He-Šin-Vau-He (Jehoshuah) Isusa Hristosa i hrišćanst-vo.

I to, uvek prisutno, religijsko značenje, proistekla je iz obrednemagije i konačno je sublimisana u geometrijski znak inkar-nacije. Kao plod takvih kretanja i razvoja, pentagram ostajepotpuno za sva vremena uobličen u Solomonov pečat, kojije dobijen direktno od Boga, u svrhu magije, tajnih sila idemona. Ovo jevrejsko-gnostičko jedinjenje antike II — IIIveka, direktno se pretače u hrišćanstvo. Iz te gnostičke pod-loge, kralj Solomon postaje bez ikakvog retuša Isus Hristos,pobednik nad Đavolom i zlom.Kročivši na tlo hrišćanstva, uloga pentagrama se proširuje iobogaćuje, ali uvek ostaje u odajama skrivenog i presudnog.

Njegov astralni oblik neposredno se mesa s rimskom osva-jačkom fiolosofijom astralnog života i obožavanja umrlog cara.Ta funerarna (pogrebna) osnova pentagrama postala je temeljhrišćanskog tumačenja i arheoloških nalaza.Astralni prizvuk odveo je pentagram, neposredno uhrišćanskom tumačenju, u znak božanske prisutnosti. U sim-biozi s pticama Raja paunom, orlom i feniksom — pentagramje postao deo rajske kultne slike, deo zvezdanog dvora,carstva nebeskog i cilj svih hrišćanskih vemika. Ali, tapočetna jednostavna rajska slika budućih hrišćana od IV—VIveka, znatno je obogaćena od VII do IX veka, a još više odIX do XI veka. U trenucima kada je bilo potrebno masovnopokrštavati one koji nisu hrišćani i kada je to carstvu bilo

173

Page 88: Радмило Петровић-Словени И Срби

pitanje golog opstanka, vizantijski dogmatičari ovu rajskuastralnu konstrukciju pentagrama vezuju, pre svega, za obredhrišćanske inicijacije i čin krštenja. I tako je sada, činomkrštenja, povezan astralni život pentagrama. Znači, ako je nanekom mestu bio postavljen pentagram, onda je čin krštenjadonosio spasenje i otvarao vrata carstva nebesnog. Pentagramdobija jedan soteriološki prizvuk. Na tu baptističku oznakupentagrama nadovezuje se i uloga vode krštenja. Jer, uz vari-jante raznih posuda, nađeni su i grčki natpisi, koji prekopsalma 29, 3 i formulacije "Glas je Gospodnji nad vodom" —ukazuju na ulogu vode u činu krštenja. Poznata je maksima —da ko se ne krsti, ne može ući u carstvo Božije. I toponovno rođenje kroz čin krštenja (prethodno je čovek moraoda umre), zbivalo se delovanjem Sv. Duha na praznikEpifaniju, preko spoljašnjeg sredstva, vode. Metaforično,krštenje se zvalo kupkom ponovnog rođenja. I ako je tokrštenje spasonosno i omogućava Raj, ono je, znači, i izvorživota, ono obliva zemaljski krug i izvire iz Kristovih rana sgolgotskog raspeća. Ta bogojavljenska voda (praznikKristovog krštenja, 6. januara), koja se uzimala u vremepriprema za sveto pričešće, postala je voda za oproštaj greho-•*• ~̂ ova. Ali, poenta svega rečenog je, ipak, bila u nečemu dru-gom. Putem svakodnevne liturgijske prakse pričešća odvijalo seprisećanje na celokupni Kristov život i od Rođenja, prekoRaspeća, trodnevne smrti, Vaznesenja i Vaskrsenja — što jebio uput i svim vernicima za nauk, ali pre svega nada u budućiživot i posle telesne smrti.

Da bi se shvatila prava suština krštenja i pričešća, trebalo biukazati na to kako su se ove radnje sprovodile i kada. L.Mirković2 je jasno objasnio da se nekada, u starini krštenjeobavljalo na Veliku subotu, u 12 časova u ponoć. Katekumenisu se upravo tada krstili, u vreme dok se budio treći dan iHristos ustajao iz groba. To krštenje, da ponovimo, obavljalo

174

se trostrukim uranjanjem u vodu, što je značilo smrt u gresi-ma prema Svetoj Trojici. A tri puta izdizanje iz vode, značiloje život u Svetom Trojstvu: Ocu, sinu i Sv. Duhu. U trenutkukrštavanja, od katekumena se traži: odricanje od Satane, poka-janje grehova i pravo ispovedanje vere (simbol vere). A potom,sveštenik pomazuje pojedine delove tela, uz reci: "Pečat daraDuha Svetoga, amin. Čin krštenja označava očišćenje, amiropomazanje, osvećenje Svetim Duhom.

Ovaj praznik krštenja zvao se u starini, po L. Mirkoviću, i Dansvetla, Dan posvećenja, jer su se pokršteni duhovno prosvetl-javali svetlošću Isusa Hristosa, što se simbolizovalo zapaljenomsvećom prilikom čina krštenja.Ali, potpuna svrsishodnost ljudskog spasenja postiže se u sve-toj tajni Evharistije, koja je poslednja sveta tajna i u kojojdolazi do potpunog prisećanja na celokupnu Kristovu delatnost,a s njom se dobija boravište u domu Oca Nebeskog.Jer, upravo ona otvara vrata nebeskog Jerusalima.2' JevanđelistJovan, u stavu 6, 55, upravo parafrazira Kristove reci na Tajnojvečeri, kada za Evharistiju kaže: "Jer je telo moje pravo jelo,a krv moja pravo piće." Ove Jovanove reci su veoma dobroilustrovane na krstu iz Belgoroda Dnjestarskog, iz X — XIIveka, gde je predstavljen Jevanđelista Jovan u episkopskojodeždi, s kandilom u desnoj i pričesnom kašikom u levojruci29 (Tabla XXI).

or\

Drugi primer je jedan reljef iz Bola na ostrvu Braču, (TablaXIX, si. 10), iz XI veka, koji na trougaonom zabatu predstavljakrst-pletenicu. Ovaj krst deli zabat na četiri dela. U donjemdelu su predstavljena dva pauna kako drže grozd u kljunovi-ma. To, svakako, simbolizuje refrigerijum ili rajsku fontanu^koja se postiže preko časnog krsta u centru i dva pentagramau gornjem levom i desnom uglu. I na ovom bolskom zabatu,levi pentagram ima značenje Vitlejema — mesta Kristovog

175

Page 89: Радмило Петровић-Словени И Срби

rođenja kao čoveka, dok desni pentagram ima značenje mestanjegovog groba u Novom Jerusalimu; on se nalazio de factoizvan zidina starog Jerusalima, dok je do njega bio izgrađenmartirijum s golgotskim uzdignutim krstom, koji se zvao crkvavaskrsenja. Poenta je jednostavna. Levi pentagram kaže — dase Hrist rodio u svojoj čovečanskoj prirodi u Vitlejemu, a daje u toj istoj svojoj prirodi umro u Jerusalimu, raspet načasnom krstu, koji je ovde instrumentom martin, ali i trofejpobede. Kristovom smrću na krstu, u starom Jerusalimu,poništena je smrt, i time se postigao desni pentagram, carstvonebesko u Novom Jerusalimu, koji je označen crkvom Sv.Groba. Na tom mestu je sahranjena Kristova ljudska priroda,koja je ležala mrtva tri dana, da bi se, potom, uznela. To jesve bio deo božanskog plana, da bi se iskupili gresi čovečanst-va, i Kristovom ljudskom smrću poništila smrt i njen zakon oljudskom umiranju. Ovim putem zakon smrti je uništen, akrštenjem i krstom omogućen je večan život ljudi u Raju i nji-hovo vaskrsenje. ^

Oltama pregrada cara Samufla, iz 986—990. godine, inovo viđenje problema pentagrama (Tabla XXX, si. 2)

Deveto-rozetna mermerna oltama pregrada, iz prvobitneSamuilove prestonice na Sv. Ailu, čini se da je pravi ključza tumačenje pentagrama.

Centralnu rozetu nosi orao vaskrsenja, kao znak da je Kristovaljudska priroda umrla na krstu, na Golgoti, a potom i vaskrslana 40-dnevnicu, na Maslinskoj gori. Devet fantastičnih Ailskihrozeta, sa svojim meandričnim lavirintima, pokušavaju dasakriju pravu istinu, mada su te slikovne šifre jasne i čitke.Ako je orla vaskrsenja dogmatičar, s dva svoja viđenja "pen-

176

tagrama," povezao s golgotskim krstom, oni su ovde u ulozibudućeg stana Božijeg, u "Nebeskom Jerusalimu"; oni su znakda je golgotska krsna žrtva omogućila stan u NebeskomJerusalimu, što je ovde simbolizovano "pentagramom". Ali, uovom rešenju ailske oltarne pregrade, važan je i položaj"jerusalimske šestolatične" zvezde, koja je, ovde, u ulozimesta ljudskog rođenja mesije-Isusa Hristosa —Vitlejemu. Tose opet vezuje za pentagram, s jedne strane preko namenskogkontakta, golgotskog krsta, mesta "Kristove telesne ljudskesmrti"; dok krst kontaktom "s orlom" omogućava to vaskrsen-je, i odlazak u dvorce Nebeskog Jerusalima, jer se linija raz-graničenja neposredno poentira "pentagramom". Ali, ova dubo-ka vaskrsno iskupiteljska uloga Vitlejema — mesta Kristovogrođenja (šestolatična zvezda), pa oslanjanje na golgotski"krst" i "iskupljenje čovečanskih grehova na golgotskom krstu"— mogućava vaskrsenje, ovde simbolizovano "pticomvaskrsenja — orlom." A sve to omogućava boravište udvorcima Nebeskog Jerusalima, u Raju. Znači, ova dvostru-ka ukrštanja Vitlejem-Golgota-Vaskrsenje u starom Jerusalimu,omogućava "pentagram" — Novi Jerusalim — ili Raj.Drugo viđenje je pentagram-krst-orao — sunce pravde, Hristos,tj. opet Raj. Naime, 12-latična statist-rozeta, koja čini zvezdu,ovde takođe ima ulogu Raja, tj. Isusa Hristosa, sunca pravde.

Međutim, poenta ove duboko skrivene dogmatike je, ipak, usećanju na Kristov život pre Anafore, kada se pričesniciprivode celokupnom Kristovom životu i njegovom žrtvovanju.Naime, to je najsvečaniji deo liturgije pre silaska Sv. Duha napriložene darove. Daje ovo upravo tako, svedoči i putir izAntiohije, iz VI veka, ° za koji se, ne bez razloga, tvrdi da jebio prisutan na "poslednjoj Kristovoj Tajnoj večeri, na Velikičetvrtak," kada je liturgija i zakonski uspostavljena od samogHristosa u sećanje na njegovo žrtvovanje i saučestvovanje kroznjegovo telo i krv. Na spomenutom antiohijskom putiru,

177

Page 90: Радмило Петровић-Словени И Срби

predstavljen je Hristos kao učitelj koji podučava svojih 12apostola jevanđeljskoj nauci, preko Evharistije — liturgije.

Trinaest rozeta antiohijskog putira okruženo je sa po četiri orlakoji: zobaju grožđe: ukupno ih je, dakle, oko 50. Iz toga sledi,da se centralni ailski orao koji takođe ima grozd u kljunu, osimsvoje osobito važne vaskrsne uloge, ovde se javlja kaoeuharistična ptica; ili, preciznije rečeno, orao ovde simboliševaskrsenje svojim raširenim krilima i grozdom u kljunu — ali,preko Euharistije hlebom i vinom, tj. telom Isusa Hristosa iNjegovom krvlju (Tabla XXX, si. br. 2).

Naime, dogmatičareva namena bila je da Hristos, preko svetetajne Evharistije, da poduku o svojoj ljudskoj inkaranciji i ljud-skom golgotskom žrtvovanju na krstu, da bi, tim putem,najavio uspostavljanje Evharistije. Preciznije rečeno, da pružizakonsku osnovu svetoj tajni Evharistije, odnosno, da je uvedeu svakodnevnu crkyenu upotrebu jednim zakonskim putem —svojim svedočenjem o njoj, svojom krvlju i telom. °

N a p o m e n e :

L Podaci su dobijeni od M. Mandića i dr B. Babica, s arhe-oloških iskopavanja 1988, u selu Burlatica kod Viničana.

2. Naš pregled na tablama beleži najraniju pojavu pentagramau V veku, u Albaniji i crnogorskim gradovima. To je znakda je njegova prva pojava na Balkanu krenula s propadan-jem gradskog tkiva Balkana. Njegova pojava je znak religi-jske nesigurnosti i bekstva u simboličku eshatologiju.

3. Referat o "Vedskoj osnovi slovenske mitologije", čitan je

178

na Jugoslovenskom Kongresu arheologa, oktobra meseca1988, na Bledu.

4 Potpuna arheološka dokumentacija o ovoj kulturi, mada sdosta nacionalističkog stava u tumačenju, nalazi se u alan-skom časopisu "Ilirija", koji izlazi više od dvadeset godinai ima preko dvadeset brojeva. Eponimni lokalitet je Kalaj aDalmaces (Ilirija I), od VI — VII veka. Značajniji lokalitetisu još: Sarda, Bukel i Lješ. Vremenski okvir ove kulture jeod VI — VIII veka, još preciznije od VII — VIII veka, navećini lokaliteta.

5. J. Belošević, Materijalna kultura Hrvata od VII do IX veka,Zagreb, 1980.

6. VII — IX vek, lokalitet Viničani, pre svega zbog rasparčanepalčaste fibule, pentagrama i kane. Ipak je, čini se, periodod VIII — IX veka, za lokalitet u Makedoniji precizniji.Jer, V. Malenko smešta Sv. Erazma, jednu od najznačajni-jih nekropola Balkana, u VIII—IX vek.

7. U Katalogu "Nakit na tlu Srbije", Beograd, 1982. - Nalokalitetu Grobnica (Karaula), od IX — X veka, nađena jeskoro ista naušnica kao u Burlatici kod Viničana, a nalokalitetu Beograd (Donji Grad), od IX —XI veka,pronađen je prsten s pentagramom.

8. Sličan arheološki materijal se, po Z. Vžarovoj: Sloveni iPrebugari, Sofija 1976: datuje dosta široko. Ima ga i neštoranije: nekropola Vojvoda VI — XI vek; Bdinci VIII — IXvek; Jakimovo II, VIII — XI vek. Ali se materijal pretežnodatuje u IX — XI vek; lokaliteti Miševsko IX — XI vek;Galice IX — XI vek; Lukovit IX — X vek; i Ablanica IX- XI vek.

9. V. A. Kunickij, "Predmeti hudožestvenoj plastiki iz

179

Page 91: Радмило Петровић-Словени И Срби

Belgoroda Dnjestrovskog", Zbornik naučnih radova zemljiJužne Rusije, v. IX - XIV vek, Kiev, 1985, str. 124, si.l, br. 1.

10. J. Chevalier, A. Gheerbrant, Rječnik simbola, Zagreb1985, odrednica "pentagram", str. 495.

1L M. Gika, Filozofija i mistika broja, Novi Sad, 1987,str. 13.

12. J. Chevalier, A. Gheerbrant, op. cit, str. 294.13. M. Gika, op. cit, str. 75.14. Ibid, str. 81.15. M. Pantelić, Hrvatskoglagoljski amulet tipa Sisin, Mihael,

Slovo 23, Zagreb, 1973, str. 173.16. Ibid.

17. Fiziolog, prevod D. Trifunovića, Požarevac, 1973, odred-nica br. 4; L. Mirković, Ikonografske studije, Novi Sad,1974, str. 60, kaže: "Orao je, pored pauna i feniksa, sim-bol vaskrsenja i srećnog obnavljanja vremena, daklevečnosti" (Psalm 102, 5-6).

18. L. Mirković, op. cit, str. 48, 62, 63.18.a L. Mirković, op. cit, str. 62.15. Ibid.20. Ibid.21. Ibid.22. L. Mirković, Heortologija, Beograd, 1961, str. 108.23. Ibid, str. 106.24. "Krštenje", Kalenić-Banatski Vesnik, Priručnik za krštenje,

prevod s grčkog jezika dr Emilijana Černića, Beograd,1982.

25. Ibid.26. L. Mirković, op. cit, str. 106.27. L. Mirković, Ikonografske studije, op. cit, str. 62.

180

28. Iz Jevanđelja po Jovanu, iz Novog Zavela.29. V. A. Kunickij, op. cit.

30. N. Jakšić, Predromanički reljef sa spomenom blaženogTeodora, u Bolu na Braču. Prilozi povijesti umjetnosti uDalmaciji 25, Split, 1985, str. 49-62.

31. L. Mirković, Ikonografske studije, op. cit, str. 62, 63; citat:"Fontana-refrigerium ukazuje na stan u domu OcaNebeskog, na Nebeski Jerusalim, to su vrata NebeskogJerusalima, kroz koja umrli mora da uđe."

32. L. Mirković, op. cit, str. 95.33. P. Miljković-Pepek, Srednovekovnata dekorativna plastika,

Umetničko bogatstvo na Makedonija, Skopje 1984, str. 202.33.a Otkrovenje Jovanovo (Apokalipsa Jovanova), deo NovogZaveta, stav 22, 16: "Ja, Isus poslah anđela svojega, Jovana davam ovo posvedoči u crkvama; Ja sam koren i rod Davidov isjajna zvezda Danica."34. P. Miljković-Pepek, Ibid.35. L. Mirković, Ikonografske ... , op. cit, str. 60.36. Ibid, str. 66.36.a Ibid, str. 138 — citat: "Bog koji je stanovao uJerusalimskom hramu, napustiće zajedno s Mesijom i hram igrad. Mesto judejskog Jerusalima, zauzeli su Novi Jerusalim ihrišćanski hram Groba Kristova i Vaskrsenja Hristova."37. Ibid, str. 122.38. M. E. Frazer: Age of Spirituality, New York, 1979, str.

606. — Najbolji katalog sa svim važećim odrednicama zakasnoantičku i ranovizantijsku umetnost. Frejzerov članak jesamo jedan od mnogih.

39. L. Mirković, Ikonografske ... , op. cit, str. 117 — citat:"Krv Hristova otvara vrata Nebeskog Jerusalima", ibid. —str. 14, citat "...pričešćem — Euharistijom dobijaju sestanovi u domu oca Nebeskog, u Carstvu Nebeskom;Nebeskom Jerusalimu — Raju."

181

Page 92: Радмило Петровић-Словени И Срби

40. L. Mirković, Ikonografske ... , op. cit, str. 117 —citat: "Krv Kristova (Evharistija), otvara vrata NebeskogJerusalima."

15. Način sabranßvapja u srednjovekovnim nekropolamaJugoslavije, od IX — Xu veka

Način sahranjivanja pokojnika u Jugoslaviji, od IX — XIIveka, bio je neposredno uzrokovan vizantijskom rekonkvistomna Balkanu i ponovnim uspostavljanjem i utvrđivanjem tem-atskog upravnog sistema i crkvene eparhijske organizacije naovoj teritoriji.Slovenski živalj bio je pod stalnim uticajem samrtnog avarsko-šamanističkog ritusa, strogih religioznih normi države KarlaVelikog, vizantijske stalne hristijanizacije i sada, čini mi se, spravom kažemo —svoje indoevropske religijske osnove.Sloveni ovoga tla kao da uspostavljaju duhovno-materijalnispoj ova četiri različita izvora, uzimajući od svakog ono što imse činilo najboljim i duhovno najneophodnijim.Od avarskog grobnog ritusa, Sloveni preuzimaju: oružje, grubukeramičku posudu za poputninu, kremen i ognjilo-ocilo.Od pogrebnih tradicija "Karlove Marke": dvosekli mač, koplje,strelice, okove, vedra i ostruge.

Ali, krunske elemente, čini se, daje Vizantijsko carstvo, prekokasnoantičke objave VII — VIII veka Komani-Kruje: grozdo-liku naušnicu, lunulastu iskucanu naušnicu, karičicu s tordiran-

O

im završetkom i liveno prstenje s urezanim pentagramom.

Nekom nevidljivom silom, skoro potpune grobne zaliheKomani-Kruje ulivaju se u Ketlašku kulturu, od IX — Xveka, i nakon jake mađarske komponente iz X veka, to osta-

182

je izvorna međunarodna Belobrdska kultura, u narednih dvestotine godina, kao kulturno-duhovni derivat slovenskog etnosau celoj Evropi.

Rastisavljeva Velika Moravska IX veka; Simeonova VelikaBugarska IX — X veka; i Samuilovo Makedonsko carstvo X— XI veka; a potom i Vizantijsko carstvo Vasilija II, X —XI veka — samo su potpomogli razvoj materijalne, duhovne ijezičke kulture Slovena, zauvek ih spojivši, na ovim prostori-ma, u neraskidivu materijalno-duhovnu gromadu.

Ali, vratimo se jeziku koji je najizvorniji ostatak slovenskogetnosa. Prehrišćanska mitologija Slovena, od VII do IX veka,ima isto značenje kao i slovenski jezik. Dobro je poznato daje slovenski jezik indoevropskog porekla; iz toga sledi — daje i religija Indoevropljana morala biti u istom ključu smrti,kao i slovenska mitologija. I tu je, čini se, rešenje ovog prob-lema. Naime, lingvinisti su, u indoevropsku grupu jezika,uključili sledeće jezike, persijski, tevtonski, keltski, grčki,latinski i slovenski. Tu je objašnjenje i Jingvističko-religijskogmiljea, i slovenskog jezika i mitologije.10

Sada se, ponovo, vratimo materijalnoj osnovi, naslovne teme:arheologiji. Suprotstavljajući albansku kulturu Komani-Krujearheološkom materijalu: hrvatskim grobovima od VIII — IX

19 f ^veka, slovenačkim grobovima od IX — X veka, čehoslo-vačkim grobovima od VIII — IX veka, langobardskimgrobovima VII veka, makedonskim grobovima od VII —VIII veka, srpskim grobovima od X — XI veka, ugro-fin-skim, litvanskim i letonskim grobovima od IX — XII veka,dolazi se do jednog bitnog zaključka. Svi oni nemaju uobličenohrišćanstvo, u arheološkoj potpunosti, a ni čitak paganski miljeu njegovom kultnom samrtnom predstavljanju.

183

Page 93: Радмило Петровић-Словени И Срби

Naime, pođimo redom: od arheološke građe, istakao bih nekekomade nakita. Među njima, veoma su karakteristični okovitradicije Komani-Kruje, koje se teritorijalno prostire širomBalkana, do Skandinavije, tačnije Baltika. Ali, osobitu pažnjupoklanjamo okovu iz groba, broj 54, s nekropole Kašić —Maklinovo Brdo,18 (Tabla XXXIII, si. 1), koji je podjednakgrobu broj 32, sa nekropole u albanskom Lješu, a delimičnosličan i onom sa Ciganskog groblja iz Radolišta, kao i paruokova s nekropole Sv. Erazmo u Ohridu.

Sve to nalik je okovima igala s krstastim glavama, iz Litve iLetonije (Tabla XXXIII si. 4), koje se datuju u XII - XIIIvek. Ovih krstastih igala ima još ranije, u IX i X veku, ali bezsačuvanog okova. :Tek sada se shvata uloga tog komansko-dal-matinskog okova:^ on je bio okačen pod krstom i, naravno,dopunjavao ga.To je bio jedan problem.

/}o

Drugi izraziti problem su krstovi aplike; jedna s nekropoleiz Nin-Ždrijca, iz groba broj 324, što se tipološki vezuje zajednu apliku iz Budeča, u ČSSR-u; i jedna s poznatogčeško? lokaliteta Mikulčice. Ove aplike su stilski bliske s'- 9 rjednim antropomorfnim krstićem iz Ptuja, i langobardskimantropomorfnim krstovima iz Calvisana i Milana^' (TablaXXXIV, si. 1-6).

Treći arheološki problem je jedan zanimljivi koštani slanik izgroba broj 161, s nekropole Nin-Ždrijac, iz VIII — IX veka(Tabla XXXV, si. 1), a koji autor iskopavanja, profesorBeloŠević, vezuje za avarsku nekropolu Sopronkohidi, uMađarskoj.

Baveći se problemima hristijanizacije Slovena, već duži nizgodina, vremenski opseg mog rada bio je od VII — XII veka.

184

Uočio sam tri stratuma:=> čisto hrišćanski religijski stratum;:=> prehrišćansko paganski stratum i=> indoevropski šamanistički stratum i tevtonsko-ugrofinske

primese.

Sistematizujući ove probleme, došao sam do nekoliko znako-va, koji su me doveli blizu rešenja, tj. do uzajamne veze svatri gore navedena problema: krstaste aplike, bronzanog okovai koštanog slanika; kao i do jednog jedinog indoevropskogmitološkog ključa smrti i vaskrsenja.

Ključ čudesne krstaste aplike iz groba 324, 9 iz ninskog Ždri-^D T 1 "39jca, jeste učetverostručeni Votan, Odin j i i Svantovid, a

istovremeno je to mimezis na Kristovo vaskrsenje osmogdana. Znači, ovde Hristov krst ima značenje skandinavskogVaseljenskog drveta, Igdrasifa33 (Tabla XXXV, si. 3).

Druga predstava na slaniku, iz groba broj 161 (Tabla XXXV,si. 1), u ninskom Ždrijcu, isto je sjedinjenje krsta iVaruninog kosmičkog stabla, po vertikali; s tim što je krst,u osnovi, a Varunino stablo na gornjem dehr (Tabla XXXV,si. 2).

I naš treći problem, a prvi u gornjem navodu -— okov iz grobabroj 54, iz nekropole Kašić-Maklinovo brdo — treba shvatitikao predstavu kompletnog kosmosa, (Tabla XXXIII, si. 3)ili tačnije, kao Kosmičko stablo vedskog boga Varuna3° (TablaXXXV, si. 2):L Tri kruga predstavljaju najnižu zonu kosmosa — prvobitni

okean;Z Ovu zonu odvaja jajasti štap od sledeće zone; ovaj jajasti

štap predstavlja čvrstu granicu prvobitnog okeana najnižezone sa višim zonama sveta tame — Pakla;

185

Page 94: Радмило Петровић-Словени И Срби

3. Taj svet tame — Pakao predstavljen je s dva kruga;4 Te otvore uokviravaju bakarni poluprstenovi koji imaju

značenje planine Meru,5. Iznad ove zone je jedna stalna linija, linija nebeske reke,

koja je i funkcionalni okvir rama okova;6. Iznad ove zone je sam vrh kosmosa Dyau — Nebo, koju

na okovu predstavlja gornja ivica pervaza (Tabla XXXV,si. 2).

Da bismo u svojim opisima i tumačenjima bili jasniji, moramoizneti na videlo i nešto od tevtonske, skandinavske, vedske ihrišćanske religije i mitologije.

Pođimo od Tevtonaca: ko je i šta je Voden, ili Wüte, etimo-loški bog pomame i besa?; koje su njegove funkcije i čime seon dovodi u vezu s Isusom Hristosom? Voden je, po tevton-skoj mitologiji, bio glavni bog tevtonskih naroda, današnjihNemaca, ili starih Germana, a' od V veka i Angla i Saksa.Postavljanje njegovog imena za četvrti dan u nedelji (subota jebila poslednji dan u nedelji). Wednesday, njegova latinska tran-skripcija je Mercuri dies, i vezivan je za rimskog bogaMerkura.

Mada je u početku bio niži demon, on je predvodnik jahača,svetih poginulih ratnika, besne vojske: svih onih koji su u olu-jnim, gromovitim noćima kretali u divlji lov. Taj njihov vođaWüten Voden, u Skandinavaca je bio Odin. "Votan je na raznim spomenicima bio predstavljen kao jahač ulepršavom ogrtaču sa šeširom širokog oboda, kako jaše nabelom ili crnom konju, a nalazi se u fantastičnom lovu.Kasnije, on postaje bog koji je jamčio junaštvo i pobedu, i kojije odlučivao o ljudskoj sudbini. Stoga je on, s pravom,upoređivan s bogom Merkurom u Latina.Ta uloga se u potpunosti slaže s njegovom ulogom čarobnja-

186

ka podzemnog sveta. On, kao bog besa, označavao jevrhovnog gospodara koji oslobađa sve životinjske sile sveta.Kao vedski bog Varuna, o kome će biti reci kasnije, on vladauz pomoć magije, i to ne samo živim ljudima već i "podzem-nim svetom". Ali, zanimljivo je njegovo šamanističko porek-lo koje proizilazi .iz njegovog delovanja: služi se magijom,nadzire bitke a da u njima lično ne učestvuje, koristi svojenajjače oružje "herfjpetur" -*- paniku koja sve parališe.Svoj životinjski bes usmerava na poslove rata, a samim tim, ipostaje bog rata. On je kao bog-čarobnjak, vrhovni gospodarnajmoćnijeg oružja — magije.Skandinavska varijanta Votana bio je Odin. bog rata i umet-nosti. Pored 'svojih umetničkih izvođačkih kvaliteta, Odin jeimao moć fizičkog preobražavanja u razne vidove životinja. Prinjegovoj fizičkoj pojavi, neprijatelji bi mu, u tom trenutku, sle-peli, ogluveli i onemoćali.Odin je bio bog koji je darivao ljudima zakone života i zakonesmrti. Po njegovoj naredbi, spaljivani su na lomači mrtviratnici sa svim onim što su u životu posedovali. Taj ukop ćeleimovine jamčio Je ponovno sticanje baš tih stvari u rajuSkandinavaca, Valhali. " On je znao magične formule zaizlečenje, onesposobljavanje neprijatelja, kao i recept za oživl-javanje mrtvih.

On je bio gospodar runa, koje su imale magično značenje.Uspeo je da se dočepa medovine od pesnika i od divova. I tamešavina vode i meda (zvala se hidromel), bila je božanskogporekla; njenim ispijanjem postajalo se pesnikom imudracem. Ali, najznačajnija epizoda iz Odinovog života jenjegovo dragovoljno žrtvovanje i, potom, ponovno oživljavan-je. Devet noći je on proveo kao žrtva samog sebe, viseći naVaseljenskom drvetu Igdrasilu, skandinavskom Drvetu života.Na njemu je počinio obred podmlađivanja. Na domaku smrti,uz pomoć runa i hidromela, spasao se smrti i ponovo vaskr-

187

Page 95: Радмило Петровић-Словени И Срби

sao. U ovome nalikuje Hristosu žrtvovanom na krstu, a i nje-govom vaskrsenju, posle trodnevne grobne smrti.

Ali, čini se da je likovno rešenje četvoroglavog boga baltičkihSlovena, svevidećeg Svantovida, najbliskije glavama s krstasteaplike iz Ždrijca. Njegove glave okrenute su na četiri stranesveta. U desnoj ruci ima bivolji rog pun vina, a tim rogom onje određivao plodnost tekuće godine. Kraj njega su uvek bilimač, sedlo i dem — konjske žvale. On je bio opremljen kaobog rata. A kao "bog bogova," bio je otac Sunca i vatre, kaoi bog blagostanja.

Krajnje tumačenje urezane predstave na koštanom slaniku izgroba broj 161, iz nekropole Nin-Ždrijac, jeste do u tančineopisana vedska borba Indre — boga dobra, i Vritre — bogazla, za nebeske krave, koje su zoomorfna zamena za nebeskusvetlost života. Na našem slaniku, te nebeske krave suzavezane za oba kraja izbaždarenog štapa.

Centralni stub s trouglom na v-rhu može imati značenje središtaZemlje, kao što je, po verovanju, i krst na Golgoti biotakođe u centru sveta. Vedska himna detaljno to opisuje. Onakaže da se Sunce uzdiglo s tog mesta na visokom stubu da bimoglo da drži odvojeno Nebo od Zemlje. Prema tome, našstub s trouglom sigurno mora da predstavlja osovinu sveta, saSuncem na vrhu u obliku trougla.

Vritra, kao bog zla, predstavlja se i kao oblast voda i kao zmi-jski poglavica. Ako to detaljnije protumačimo, vedska himnakaže da je Vriträ 'predstavljen kao zmaj koji je opkolio i zaro-bio sve vode sveta; njega je Indra udario čeličnim oružjem uglavu i tako oslobodio sve vode sveta, oslobodivši i svetlostkoja je bila zarobljena; a za nju smo rekli da Je predstavljenakravama koje u zoru kreću na pašu ili pojilo. ' Vedska himna,

188

dalje, objašnjava posledicu ove Indrine pobede. Ubivši zmaja,Indra je pokrenuo • vode sveta; za čoveka, tj. čovečanstvo, tadaje oslobodio Sunce i postavio ga je na vidnom mestu neba.Tu uočavamo ideju žrtvovanja Boga za čovečanstvo i postavl-janja trofeja pobede visoko na tropajonu. Značenje je skorojednako Kristovoj ljubavi prema čovečanstvu, s tim šio jeKristov trofej samo krsno drvo.

Ali, dok je u vedskoj himni visoko uzdignuto Sunce, nebeskasvetlost, preko nebeskih krava, koje su zamena za tu svetlost,u hrišćanstvu je krst pobedni znak — tropajon, a Sunce pobe-de je sam Isus Hristos.

N a p o m e.n e:

L J. Kovačević, Avarski kaganat, Beograd, 1977; Prilikommog učešća na arheološkim iskopavanjima u Malom Idošu(1969), Bačkom Petrovom selu (1970, 1972) i Bečeju(1975), a kojima je rukovodio profesor dr Jovan Kovačević,na oko 40 grobova, istraženih arheološkim putem, u rasponuod VII — IX veka, pronađene su sledeće rukotvorine: —klanska pojasna garnitura; — gruba crna posuda za poput-ninu, ručno izrađena; — i gvozdeno lunulasto ocilo s malimoštrim kamičkom za iskrenje. Ovaj materijal govori oratničkom karakteru naroda, jer su pored pobrojanih pred-meta, nađeni i gvozdeni noževi.

2 J. Belošević, Materijalna kultura Hrvata od 7-9. stoljeća,Zagreb, 1980, str. 99-101, 106-109, 115-116 i 137-138.

189

Page 96: Радмило Петровић-Словени И Срби

3. H. Spahiu, Gjetë të vjetra nga varreza mesjetarë e Kalašesë Dalmaces, str. 227-262, T. IV, V, Iliria I, Tirane, 1971;N. Spahiu, La Ville ' Haute-medievale Albanaise deShurdhah (Sarda), str. 151-159, T. T. II, VI, Iliria V,Tirana, 1976; D. Kornata, Varreza Abërore e Shurhahut, str.105-114, T. IV-, V, VII; i ;F. Prendi, Një varrezë e kulturësArbërore në Lezhë, str. 123-146, T. VII, IX, XIII, XV; obačlanka i H. Spahiu i F. Prendi-ja su publikovani u Iliria IX-X, 1979-1980, Tirane.

4 J. Korošec, Staroslovenska grobišča v Severn! Sloveniji,Celje, 1974. — Ketlaška arheološka grupa datira se u IX— X vek. Korošec je dao podelu na stariju Karantansku imlađu Ketlašku grupu. Ketlah u svojim zalihama ima isku-canu limenu lunulastu ' naušnicu i grozdoliku livenunaušnicu. Ova dva komada nakita javljaju se i u kulturiBjelo Brdo.

5. J. Hampel, Alterthümer des Frühen Mittelalters in Ungarn,I-III, Braunsheirg, 905. — Hampel daje potpuni pregledarheološke građe u Mađarskoj, iz koje se stiče uvid u stal-nost kasnoantičkih kultura na teritoriji Mađarske, koje čineosnovicu njene materijalne kulture IX — X veka. A retkistilski elementi, kao što su to okovi s kneževskih torbi itezaurus iz Nad Sent-Mikloša, samo su persijsko-sasanidskapodsećanja,, O. Šafarik — M. Šulman, Hinga, RadVojvođanskih muzeja br. 3, Novi Sad, 1954, str. 5-55.Nekropola u Hingi je mlađa, zahvata XII — XIII vek, ipokazuje voć jednu razvijenu feudalnu kulturu SrednjeEvrope.

6. W. Hensel,-The acting of Bijelo Brdo culture on PolandLand. — Dobio sam samo članak, ali po recima autora

190

objavljen je među materijalom Kongresa u Varšavi. U ovomradu, profesor Henzl je, na samo 5 stranica, poentirao inter-nacionalnu optiku Belobrdske kulture. On je utvrdio, daona, kao jedinstvena gromada pokriva teritoriju: Slovenije,Mađarske, Rumunije, Slavonije, Hrvatske, Srbije i severneBugarske. On vezuje za Belobrdsku kulturu i poznatelokalitete u Poljskoj, Gnezno i Krakov, jer smatra da jepoljski vladar Boleslav Hrabri držao neke posede na teri-torijama gde je.živela Belobrdska kultura.

7. A. Martine, Indoevropski jezik "Indoevropljana", Novi Sad,1987.

8. Mythology of Ancient Persia, New Larousse Encyclopediaof Mythology, London 1969, str. 309.

9. Ibid.10. Ibid.1L Naša fusnota br. 2, op. cit, čemu treba dodati objavljenu

građu iz ostalih objavljenih brojeva Iliria-e.

12. J. Belošević, op. cit. — Ovde, se, pre svega, misli na trihrvatske nekropole: Nin-Ždrijac, Kašić-Maklinovo brdo iStankovci-Benkovci, koje su, po nekim elementima, veomabliske kulturi Komani-Kruje.

23. J. Korošec, op. cit. — Ovde se misli na Ketlašku grupu,za koju verujemo da treba vezati za Komani-Kruje.

14. Velkä Morava, Prag, 1980. — U navedenom radu se jasnoizdvaja Avarski klanski stratum (ratnička i konjska oprema);potom, Vizantijsko-Mediteranski stratum (iskazan na naki-tu); i Antičko-Mediteranski stratum (s keramikom fine fak-ture) koji se može vezati za Komani-Kruje. Za navedenualbansku kulturu mogu se vezati i sledeći predmeti nađeniu Velikoj Moravskoj: bronzani okov iz Devinske NoveVezi, pozlaćeni bronzani krst s četiri glave iz Mikulčica,

191

Page 97: Радмило Петровић-Словени И Срби

kao i sličan krst iz Budeča. Ova tri krsta iz Mikulčica,Budeča i Nin-Ždrijca, koja su skoro ista, zatvarajuzamišljeni trougao koji ukazuje na kretanje mogućih utica-ja u oba smera. (Krst iz Budeča je objavio M. Solle, ObjevMikulčicko-Blatnickeho križku na Budči, a jeho vUznam,str. 265-273, Archeologicke Rozgledy, XXXII, 3, Prag,1980).

14.a M. Sole, op. cit, str. 269, si. 1 ,5 — ovde mislim, presvega, na dva Langobardska krsta iz VII veka, iz Calvisana iMilana. Treba ukazati

na to da se na četrdesetak nađenih langobardskih krstovajasno uočava stapanje Germanskog životinjskog stila II iVizantijsko-Mediteranske kulture.15. Ovde, pre svega, mislim na: Babe (fibule s posuvraćenom

nogom), J. Kovače.vić, u Zborniku Boška Babica, Viničane(Katalog nalaza) palčasta fibula. I Sv. Erazmo i Radolište,čiji je kompletan materijal objavio V. Malenko,Ranosrednovekovna materijalna kultura vo Ohrid iOhridsko, str. 269-315, T. "I-XXIII, Ohrid i Ohridsko nizistorijata, Skopje, 1985.

16. Nakit na tlu Srbije, Katalog izložbe, Beograd, 1982.Nekropole: Grobnica IX — X vek; Kostol IX — X vek;Beograd IX — XI vek; Bogojevo X vek; Jazovo X vek;Široko X — XI vek; Badovac X — XI vek; Matičane X- XI vek; Bela Crkva X - XI vek; Senta X - XI vek;Feketić X — XI vek; Prčevo X — XII vek. Srpske nekro-pole ulaze dosta rano u Belobrdsku kulturu, još u IX veku,da bi u njoj ostale do kraja njenog trajanja, od XI — XIIveka. U arheološkom smislu ovde je jasan sled kasnoan-tičkog stratuma, s nekim uplivima Vizantije, naročito ureligijskom smislu. Dr M. Ljubinković, u svom radu: "Naproblemu slovenizacije Beograda i severne Srbije"; GGB,

192

knj. XXXV, 1978, str. 21-22: veoma je lepo uočila ovajproblem, povezujući postmoravsku ostavu iz Tokaja snaušnicama Braničevsko-Moravskog tipa, s tri jagode. Iztoga sledi jasna i organska veza Velike Moravske iBraničevske Moravske, u IX — X veku. Tu se, i u crkven-om smislu, nameće ta veza. Čini se da je Metodijevaarhiepiskopi)'a progutala Braničevsku episkopiju, uključivšije tako u ovaj crkveni opseg. Iz toga bi proizlazila i mater-ijalna i duhovna veza.

17. L. A. Golubova, V. N. Mogilnikov, V. V. Sedov, R. L.Rozenfeld, Fino-Ugri i Balti u epohi Srednjeg veka,Moskva, 1987, T. X, si. 5; T. XV, si. 9; T. LXIV, si. 22;T. XCI, si. 33; T. CXV, si. 9, 10; T. CXVI, si. 9; T. CXIX,si. 1,3; T. CXXXVII, si. 30. Autori veoma jasno ukazujuna arheološku specifičnost Baltika. Iz gore navedene građe,tek sada je jasna veza: s jedne strane Mađarskom, a s drugestrane, sa Skandinavijom.

18. J. Belošević, op. cit, T. XXXV, si. 10; T. LXXVII, si. 7,str. 92-93. — Belošević je lepo osetio i objasnio ovaj okov,ali mu nije bio sasvim jasan problem ovde nađenih šara,koje je on vezao za Veliku Moravsku i Rumuniju. Iz svegasledi — da Sloveni donose u novu postojbinu predmete odkeramike i oružje; a nove duhovne i druge razvijenije izrazesvog života povezuju i razrešavaju na licu mesta, i pokatkadbez predložaka iz prepostojbine.

13. F. Prendi, op. cit, T. XII, v. 32, l, Iliria IX-X.20. V. Malenko, op. cit, str. 334, T. XVIII, si. 4.21. Ibid, str. 325, si. 3-4.22. Fino-Ugri i Balti u eposi Srednjeg veka, op. cit, str. 434,

T. S. XV, si. 9.23. Stilsku osnovu ovih krstastih aplika pronašli su N. Aberg

i J. Verner, kod Langobarda, u Severnoj Italiji. Oni sma-

193

Page 98: Радмило Петровић-Словени И Срби

traju da je to simbioza Germanskog Animalnog stila II iVizantijsko-Mediteranske kulture (G. Lasić, L'art desNomades, Budapest, 1972).

23.a J. Belošević, op. cit, str. 97-98, T. LIV, 11; T. LXXIX,1.24. M. Solle, op. cit, str. 265-266, T. II.25. J. Poulik, Mikulčice, Academ, Praha, 1975, str. 95-96, obr.

23/2; J. Dekan, Vel'ka Morava, Bratislava, 1976, str. 123,247, si. 123.

26. J. Korošec, op. cit, T. IV.27. M. Solle, op. cit, si. 3.28. J. Belošević, op. cit, str. 127; J. Kovačević, op. cit, str.

184, si. 122 gore.29.J. Belošević, op. cit, str. 97-98, T. XLIV, T. LXXIX, si. 1.30. Mythology ... , op. cit, str. 252-254.31. Ibid, str. 252-258.32. Ibid, str. 293-294.33. Č. K. Kuper, Ilustrovana Enciklopedija tradicionalnih sim-

bola, Beograd, 1982, str. 53-54, s ilustracijom.34. J. Belošević, op. cit, str. 125-127, T. XXI, si. 1; T. XXX,

si. 19.35. R. Cavendish, T. O. Ling, Mitologija, Ljubljana 1982, str.

15-16.36. B. G. Tilak, Arktička pradomovina Veda, Beograd, 1987,

str. 136 sa slikom.37. J. Belošević, op. cit, str. 92-93; T. XXXV, si. 10; i T.

LXXVII, si. 7.33. B. G. Tilak, op. cit, str. 236.39. Ibid.40. Ibid.41. Ibid.42. Ibid.43. Ibid.44. Ibid.

194

45. Mythology ... , op. cit, str. 252.46. Ibid, str. 253.47. Ibid.48. Ibid, str. 252.49. Ibid.50. Ibid.51. Ibid, str. 254.52. Ibid.53. Ibid.54. Ibid.55. Ibid.56. Ibid, str. 255.57. Ibid.58. Ibid, str. 257.59. Ibid, s tim što je, za razliku od Hristosa, Odin, dobro-

voljno se žrtvujući, — visio devet dana i noći na jasenovomDrvetu života, Igdrasilu.

60. Ibid, str. 293-294.61. Ibid, str. 293.62. Ibid, str. 294.63. B. G. Tilak, op. cit, str. 234-236.64. J. Belošević, op. cit, str. 125-127, T. XXI, si. 1; T. XXX,

si. 19; B. G. Tilak, op. cit, str. 238.65. R. Cavendish, T. O. Ling, op. cit, str. 16.65. B. G. Tilak, op. cit, str. 238.67. Ibid, str. 235, 238.68. Ibid, str. 235, 238, 239.69. L. Mirković, Ikonografske studije, Novi Sad, 1974, str. 95.70. Ibid.

195

Page 99: Радмило Петровић-Словени И Срби

1.6. Z a k l j u č a k

Naša razmatranja bismo okončali lokalitetom koji predstavljaistočnu tačku puta našeg "pentagrama", a istovremeno pred-stavlja okvir gornjeg datovanja pentagrama. Ako se pentagram,u Komanskoj kulturi Albanije i Makedonije, javlja u VII —VIII veku, ovde, tik uz Dunav, u nekadašnjoj Mesii Inferior,na lokalitetu Stirmen (Styrmen), na reci Jantri — javlja se odX — XIII veka. Ovde se on pokazuje kao već uveden ineposredno se vezuje za arheološki materijal istog vremena uBugarskoj (ostalom delu), Rumuniji, Mađarskoj i Jugoslaviji.Ali, ovaj lokalitet nije nastao migracijom i sticajem slučajnihistorijskih okolnosti, već je on duge i stalne stratigrafije.Njegovu ranu fazu karakterišu lunulaste fibule sa zvezdastimzavršetkom (u VII — VIII veku, ona je rad vizantijskih radion-ica, a ima je i u Slovena u to rano vreme); kasniju, drugu fazu,od IX — X veka (od vizantijskog cara Vasilija I do bugarskogcara Simeona, karakteristična je veoma jaka hristijanizacija,koja se ovde odslikava s pet različitih krstova, i po tematici ipo ikonografsko-teološkom sadržaju. Oni pokazuju već razvi-jenu kristijanizaciju koja još uvek ima i simbolične oznake usvom predstavljanju); i treća faza nekropole u Stirmenu je izX — XIII veka, koju svakako karakteriše osvajanje Vasilija II,kao i vizantijsko osvajanje dunavske delte, u XI — XII veku.Znači, ako rezimiramo ono što je rečeno o Komanskoj kulturii njenom odnosu prema kasnoantičkim duhovnim tradicijama,a i prema savremenim vizantijskim, onda je tu arheološkasituacija sasvim jasna. Balkanske migracije uzrokovane suslovenskim pljačkanjima, u VI i VII veku, kao da suporemetile etnički raspored balkanskog stanovništva. Ali, iztoga je izvučena velika korist za doseljena slovenska plemena,koja su se na to neposredno nadogradila, uzimajući taj mater-

196

ijalno-duhovni materijal kao osnov sopstvene kulture. Međutim,predlošci iz stare postojbine uvek se provlače ili na nekomkomadu nakita ili na predmetima religijskog karaktera. Miovde želimo da ukažemo na to da hristijanizacija Slovena naBalkanu nije bio jednostavan, hronološki ograničen ili kratakproces. To je bio postupan proces, koji se odvijao i spromenom njihovih dubokih duhovnih navika. Njihovimuvođenjem u red ravnopravnih stanovnika carstva, oniautomatski postaju Vizantinci, koji moraju da se prilagođavajuzatečenoj religijskoj situaciji. Njihova prirodna prilagodljivost iotvorenost za višu i bogatiju civilizaciju, omogućila im je brzi duhovno skokovit napredak. Tako su oni iz forme razvijenogneolita, tokom tri veka, uspevali da oblikuju svoje samostalnekneževine, pa čak i carevine. To sve, u materijalnom iduhovnom smislu, ukazuje na brze generacijske promene navi-ka i duhovnih vrednosti prethodnih generacija. Ali, ponekad, ipored toga što su prihvatili nove duhovne vrednosti, u grobuse zatekne ostatak starog, da podseti na pretke i religijskuosnovu prepostojbine (Tabla XXXVI).

Styrmen nad Jantra (Bulgaria), badania archeologiczne W lat-ach 1961-1964 i 1967-1968, pod rukovodstvo profesora W.Hensla, Vroclav, Varšava, Krakov, Gdanjsk 1980.

197

Page 100: Радмило Петровић-Словени И Срби

O p i s t a b l i

lablaJSSSR, I vek.

TablaJINika, IV — VI vek, Kop ti, Muzej Benaki u Atini.

Tabla mKopti, IV - VI vek.

TablaKSlika 1Sv. Erazmo, VII — VIII vek.Slika 2Matj, VII - VIII vek, Albanija.

TablaJVSlikaJLBoginja Nut, II vek, Teba.

TahliLVISlika 1Eleusina, V vek pre naše ere.

TaUaJVnSlika 1Rim, I vek.

TabtoLMnSJikal

198

Skiti, IV vek pre naše ere, SSSR.

Potnia Theron, Grčka.V vek pre naše ere.

Tabla IXSlikalMađarska, VIII - IX vek.Slika 2-3Tiszafured, VIII - IX vek.

TabULXSlika 1Bukel, VI - VIII vek, Albanija.

Tabla XTSlikalVerhni Saltov, VII - IX vek, SSSR.

Tabla XuSlikalAnahita, VI — VII vek, Persija.

Tflhla XTTT

SlikalMokrin.VIII — IX vek, Avari.Slika 2Sibir, XIX vek, SSSR.

TaMaJOVSlika 1, 2, 3, 4Biblija Solomona, Ben Rafaela, Perpinjan, 1299. god.

Tabla XVSlikaJL

199

Page 101: Радмило Петровић-Словени И Срби

Askelon, VI — VII vek, Izrael.SlikahRim, IV vek.Slika 3Hamat Tiberjas 300 godina, Izrael.

Bet San, VI vek, Izrael.Slika 5Čelarevo, VIII — IX vek.Slika 6Jerusalimski hram, I vek pre naše ere.

TaHaJSMSlika 1Burlatica, selo Viničani u Makedoniji, VII — IX vek.

Tabu* xynSlika 1Ritopek, IX vek.Slika 2, 3, 6, 9Viničani (Burlatica), VII — IX vek.Slika 4, 10, 11

Sarda, VI - VIII vek.

Beograd, IX - XI vek.

Nin (Ždrijac),VIII - IX vek.Slika 8Sarda, XI - XII vek.Slika 12Lješ, Kruje, Kalaja Dalmaces, VI — VIII vek.Slika 13Teulada, Sardinija, VI — VII vek.Slika 14

Betika, Španija, VIII — IX vek.

Tabla XVmSlika 13Dolni Lukovit I, IX — X vek.Slika 14Galice, IX - X vek.Slika 15Ablanica I, IX - XI vek.

Slika 16, 17, 18Miševsko, IX - XI vek.Slika 19Hisar, X - XI vek.Slika 20Garvan, IX — X vek.Slika 21Sultana, IX — X vek.Slika 22, 25, 26Beroe, X — XII vek.Slika 23Sarda, VI - VIII vek.Slika 24Beograd, IX - XI vek.Slika 27Tomis, V — VI vek.Slika 28Demir Kapija, IX — X vek.Slika 29Nin-Ždrijac, VIII-IX vek.SlikahuVinca, X vek.Slika 31

200 201

Page 102: Радмило Петровић-Словени И Срби

Jakimovo II, Vffl-XI vek.Slika 32Caričin Grad, VII vek.

SlikaliGamzigrad, IX — XI vek.Slika 34, 35Bukel, VI - VIII vek.Slika 36Kalaja Dalmaces, VI — VIII vek.Slika 37Sloveni, IX - XI vek.

laHaJOX

Koman VI — VIII vek, Albanija.

Rehova (Kolonija), VIII — IX vek, Albanija.

Sarda, VI - VIII vek.Slika 4Sarda, VI vek, Albanija.Slika 5Pentagram kao azbučni znak u I fazi ćirilice i glagoljice, od893-927. godine.Slika 6, 7, R, 9Gornji tok reke Vojuše, VI — XI vek, Albanija.SlikaJÜBol na Braču, XI vek.

labljLXXSlika_L

Albanija, VII - VIII vek.Slika 2, 4, 5, 6, 7, 8Miševsko, IX — XI vek, Bugarska.

Beroe, X — XII vek, Rumunija.Slika 9Mogorjelo, IX — X vek, Bosna i Hercegovina.Slika 10Beograd, XII - XIK vek.Slika 11Lješ, VI — VII vek, Albanija.Slika 12Kalaja Dalmaces, VI — VIII vek, Albanija.

TablaJOflL

Belgorod Dnjestarski, X - XII vek, SSSR.

TaHaJXXnSlika 1Garam, 567—829. godina, Mađarska.Slika 2Fontes, VI - VIII vek.Slika 3

Malaja Pereščepina, 508-602. godine, SSSR.SlikahNovgorod, IX - X vek, SSSR.

XXTTTSlika 1Vrap (Peklin), 641 — 668. godina, Albanija.SlikahAvaro-slovensko, VI — VII vek, Albanija,

202 203

Page 103: Радмило Петровић-Словени И Срби

Bukel, VI - VIII vek, Albanija.

Nin (Ždrijac), VIII - IX vek, Hrvatska.

Slika 1Nove Zamky, VIII vek, ČSSR.Slika 2Garvan, XI vek, Rumunija.

Gamzigrad, XI vek.

Slika 1 , 2Kjulevča, VIII vek, Bugarska.Slika 3Vojvoda, VI — XI vek, Bugarska.Slika 4Bdinci, VIII — IX vek, Bugarska.

TaldaJDCVISlika 1, 9.3 3, 4Kjulevča, VIII vek, Bugarska.

Slika 1, 2, 3, 4Kjulevča, VIII vek, Bugarska.

TaMaJXXVmSlika 1, ?., 3, 4Kjulevča VIII vek, Bugarska.

laUiLXXIX^?„ 3. 4

Bdinci, VIII — IX vek, Bugarska.

laHaLXXX

Uzdolje (Knin), 882 — 910. godina, zabat s imenom hrvatskogkneza Mucimira.Slika 2Sv. Ahil, na Prespanskom jezera, 986 — 990. godine. Oltarnapregrada cara Samuila, Grčka.

labla_XXXIPutir iz Antiohije, VI vek.

Slika 1Antiohija, VI vek, Sirija.

Kopti, IV — VI vek, Atina.Slika 3Split, XI vek, Hrvatska.Slika 4Lalibela, IX vek, Etiopija.

204

Slika 1Radolište, VII — VIII vek, Makedonija.

Lješ, VI - VIII vek, Albanija.

Kašić (Maklinovo Brdo), VIII — IX vek, Hrvatska.Slika 4Mežote (Baltik), XII - XIII vek, SSSR.

205

Page 104: Радмило Петровић-Словени И Срби

Slika SSv. Erazmo, VII — VIII vek, Makedonija.

labliLXXXiySlika 1

Nin (Ždrijac), VIII - IX vek, Hrvatska.

Sllka_2Budeč, IX vek, ČSSR.

Kalvisano, VII vek, Italija.

Mikulčice, VIII - IX vek, ČSSR.

Milano, VII vek, Italija.

Ptuj, IX — X vek, Slovenija.

Slikaj.Nin (Ždrijac), VIII - IX vek, Hrvatska.

Kosmičko stablo vedskog boga Varune.

Igdrasil, skandinavsko Vaseljensko stablo.

Slikaj.Starmen, IX — XIII vek, Bugarska.

206

Page 105: Радмило Петровић-Словени И Срби
Page 106: Радмило Петровић-Словени И Срби
Page 107: Радмило Петровић-Словени И Срби

2. Dračka mitropolija a svetiu arheoloških nalaza

Dispozicija grada Drača kao mostobrana Otrantskih vrata dobroje poznata i značajna. Taj čuveni jadranski tesnac čine kal-abrijski grad Otrant i poluostrvo Karaburun na albanskojobali. Kasnije ćemo videti da je to poluostrvo od izuzetnogznačaja za istoriju ranog Srednjeg veka Albanije, Vizantije,Makedonije, pa čak i Srbije. Grad Drač je izuzetan po tomešto je povezivao obalu Crne Gore, negdašnju rimsku provinci-ju Prevališ, s glavnim gradom Doclea-om (Dukljom), inajjužniji deo Albanije — rimsku provinciju Stari Epir. Dajedan grad Albanije povezuje obalu Crne Gore s obalom sev-erne Grčke, ma koliko to, u prvi mah, zvučalo hipotetično iapsurdno — u stvari je posledica doseljavanja slovenskih ple-mena, početkom VII veka. Tako se vizantijski carski grad Dračnašao okružen Slovenima, sa severa prema jugu —Dukljanima, Verzitima, Draguvitima, Saguditima, Velegizitimai Vajunitima, koji će neposredno uticati na njegovu političku icrkvenu organizaciju.

Sudeći po istorijskim izvorima, grad Drač, kao centar rimskeprovincije Novi Epir, u vreme cara Justinijana I (527-565. g),imao je sledeće gradove pod svojim okriljem: Amantia (Ploča),Apolonija (Apoloni), Aulon (Valona, Vlora, Aulona), Bulis(Byllis, Hekali), Dioklecijanopolis (Kostur, Kastoriju),Lychnidos (Ohrid), Scampa (Elbasan, Elbasani) i Pulcheriopolis(Antipatra, Berat, Belegrad). Istorijski izvori dopunjuju ovusituaciju grada Drača tvrdnjom da je, u VII veku, Drač imaopetnaest sufraganskih episkopija.

Ovaj podatak odsjaj je vremena prošlog, dok je pravo stanjećele Ilirske prefekture stvarno svedeno na vizantijsku vlast

213

Page 108: Радмило Петровић-Словени И Срби

unutar tvrdih zidina grada Soluna. Ali, kako je Vizantija odvladarke kopna postala, u međuvremenu, kraljica mora, crkveniživot je još nekoliko desetina godina VII veka pulsirao, gasećise polako. Upravo vaseljenski sabori od 680—692. g, svedočeo odumiranju gradskog i crkvenog života na Balkanu, jer sezastupljenost balkanskih episkopija svodi samo na gradove:Edesu (Voden), Stobi (Titov Veles) i grad Dirahion (Drač).7

Ali, naročiti pečat ovom vremenu daje seoba Sermezijana,stanovnika panonskog grada Sirmiuma, pod Kuverom, 680.godine. Ova mirna seoba naroda dobila je oblik države naKeramesijskom polju, u okolini grada Prilepa, trajući skorodeset godina. Bliže smeštena u trouglu Sv. Erazma (Ohrid)— Kerameia (Prilep) — Mijele (Vir Pazar), nju je činiloromansko stanovništvo svih provincija Balkana, koje je više odšezdeset godina bilo pod okupacijom avarskog kagana, u sir-mijumskoj Panoniji. Ovo stanovništvo ponelo je pečatavarske materijalne i duhovne kulture u zaleđe grada Drača.Tako je osnovni hrišćanski element bio vulgarizovan avarskimazijskim elementom, čak s jakim slovenskim i izvornimobeležjima, iznoseći na svetio dana jednu sasvim novu kulturuKomani-Kruje po eponimnom lokalitetu Kalaja Dalmaces.Granice ove kulture daju lokaliteti na severu Mijele (kod Vir-Pazara), na severo-istoku do linije Sv. Erazma (Ohrid) —Burlatica (Stobi). Da bi na najdaljem jugozapadu granica bilana lokalitetu Afion, na ostrvu Krfu. Hrišćansko-azijska šaro-likost ove kulture jasno će ukazati i na najraniju materijalnukulturu Slovena — palčaste fibule i zvezdolike naušnice; oneće biti temelj i inspiracija materijalne i duhovne kulture balka-nskih Slovena.Skoro desetogodišnja vlast Kuvera nad ovom teritorijom i nadovim stanovništvom kao da je, za razliku od avarske i vizan-tijske vlasti, dopustila potpuni, slobodni razvoj u svim pravci-ma. S jedne strane, reliktna kultura Balkana (koja se ogleda u

214

ilirskim livenim okovima), nerazlučivo je uklopljena u hazarskuSaltovo-majacku kulturu, povezujući tako nomadski šamanizam

"~)f\s justinijanskim tradicijama stanovništva Balkana.

Sticaj srećnih istorijskih okolnosti, koji je okupio romanizovanostanovništvo Balkana u novo životno okruženje unutar kom-paktnog slovenskog tkiva, kao da je pomogao i jednima idrugima; prvima, da prežive i opstanu; a drugima, da uobličei svoju materijalnu osobitost i duhovnu svest, a potom i dazapočnu — postupan razvoj — od položaja plemenskih orga-nizacija, preko etnogeneze, k-a pojedinim slovenskim narodima.

Okružen takvom vrstom stanovništva i obilnim istorijskim iduhovnim procesima, krajem IX veka, grad i mitropolija Dračsveden je na samo četiri episkopije: Iješku (Lissus, Lezha —koja je obnovljena posle tristagodišnje pauze), potpuno novuepiskopiju u gradu Kroji (Kruja), novu episkopiju na mestuStephaniakon (Stefanijaka, Shtjefni — južno od Lješa, u blizi-ni Iješkog zaliva) i episkopiju Chunabia koja je bila smeštenau dolini reke Mat-Maće, ispod planinskog vrha Maja eDervenit, na lokalitetu Derjan.

U X veku, grad Drač i njegova mitropolija ponovo stiču svojnajširi opseg i broj od petnaest episkopija.^ ZnamenitiVizantinac, car i pisac, Konstantin VII Porfirogenit, sasvimjasno ukazuje na širenje prema severu Dračke mitropolije,tvrdeći da su vizantijski kašteli na toj strani sveta bili ugradovima Lješu, Ulcinju i Baru. Upravo je tih severnih petepiskopija, iz nekadašnjeg rimskog Prevalisa, progutano odstrane grada Drača i pridodalo spisku od gore navedene četiriepiskopije. To su episkopije u gradovima: Duklji (Dioclea),Skadru (Scutari, Shkoder), Drivastu (Drivastum, Drisht), Pulatu(Pilotu, Polatum) i Baru (Antibariju, nasuprot italijanskog grada

215

Page 109: Радмило Петровић-Словени И Срби

Banja, najznačajnijeg vizantrjskog grada južne Italije i s kul-turnim centrom Sv. Nikola). "

Izvesni autori ukazuju na to da je pod mitropolijom NovogEpira, gradom Dračom, za vreme isavrijske Amorijske dinasti-je (od 820—867. g), bilo osam sufraganskih episkopija.Pored već sasvim poznatih justinijanskih episkopija — ugradovima Amantiji, Bulisu, Aulonu, Lychnidosu i Scampa —tu su navedene i još dve nepoznate. Ali, za nas je najzan-imljivija ona osma, potpuno nova, smeštena u Acroceraunia-i. Većina autora ovaj latinsko-grčki naziv prevodi slovenskimsa Glavinica, povezujući se za uputstvom Teofilakta Ohridskog0 granici na krajnjem zapadu države Bugara, a u vezi s radom1 misionarskom delatnošću Klimenta Ohridskog. U nauci je,dugi niz godina, vladala dilema oko pravilnog postavljanjaslovenskog toponima Glavica, granice na krajnjem zapadubugarske države Borisa-Simeona, iz sredine IX veka. Poslednjiobrazložen položaj bio je grad-Bals, južno od grada Berata, poobnovljenoj staroj ideji velikog bugarskog istoričaraZlatarskog. Nama se čini, posle nekoliko godina razmišljan-ja o ovom problemu, da je ipak u pitanju veoma jasno rešenje.Za nas je Glavinica — rt Glosa, za koji profesor Ferluga kažeda je bio najjužnija granica vizantijske teme Dirahion (gradDrač), već od 842—843. godine. Da bi se shvatio značaj,ovog rta Glosa, Ceraunii-je, turski Karaburuna, crnogrta, treba reći da on geografski polazi od značajnog gradaHimare (Chimaire). Da bi, potom, duboko zadro u Jadranskomore, okrunivši se svojom prirodnom akropolom na lokalitetuAkrokeraunia — samom Glavenicom (što sama latinskareč kaže: iznad (acrö) Keraunii-of™ —poznatim iz životaKlimenta Ohridskog. Rt • Glosa kao rukom da zatvaraValonski zaliv, u kojem su se nalazila još tri veoma značajnaepirska grada, Oreja (Oricum, Oriku), Kanina i Aulon (Valona,Vlora). Upravo u tom Valonskom zalivu bila je i službena

216

granica dve rimske provincije, dva Epira: Epirus-a Nov-a iEpirus-a Vetus-a 42 A i kasnije, u IX veku, tu je bila granicabugarske države cara Simeona sa Vizantijskim carstvom ,4^

Spisku Dračke mitropolije, od devet navedenih episkopija, tre-balo bi pridodati još šest novih episkopija Grčke crkve ibugarske države Borisa-Simeona,44 od IX — X veka; to suepiskopija u Glavenici (Acrocerauniniä), tri episkopije još izjustinijanskih dana: Lychnidos (Ohrid), Pulcheriopolis(Antipatrea, Beligrad, Berat) i Aulon (Valona, Vlora,Aulona), i dve potpuno nove episkopije, na lokalitetima saslovenskim toponimima, u Gradištu i Černiku.4^ LokalitetGradište — Graditzios, predstavljao je veliki problem zapostavljanje, kao, uostalom, i kod mnogih autora. Ali, držećise arheološke građe, pre svega, stavrografske, došlo se dozaključka da je to, po svoj prilici, lokalitet na krajnje južnomobodu Ohridskog jezera, Pogradec (Pogradeci).^

Određivanje položaja Černika — Tsernikos-a, bila je još težai, čini se, ni sada, u potpunosti razrešena. Ali, za sadašnje stan-je istorijskih i arheoloških izvora, mi predlažemo lokalitetHerseg, danas u blizini Palokastra, nekadašnjeg značajnoggrada antičke Kolonia-e (Kplonija).^^ Kasnije, ovaj grad će,poveljom vizantijskog cara Vasilija II, početkom XI veka, ućiu Kostursku eparhiju, 2 .zajedno s gradovima Kosturom(Kastorijom, Diocletianopolis-om), Devolom (Diabolis-om,Bilishti-jem); ovde reka Devol meandrira oko planine Tomor,u blizini mesta Vortep, a to je ime koje je ovom mestu,najverovatnije, nadenuo sam. Kliment Ohridski, da ga podsećana jaslice Isusa Hristosa, u Nazaretu (mestu njegovogrođenja), gradu na lokalitetu Vojuša (Vovusa) i blizu gradaMorave (Borija).

217

Page 110: Радмило Петровић-Словени И Срби

N a p o m e n e :

L J. Ferluga, Drač i njegova oblast, od VII do početka XIIIveka, Glas — CCCXLIII, Odeljenje istorijskih nauka, knji-ga 5, Beograd 1986, str.75.

Z Isto.3t Z. Kurnatowska, Slowianszczyzna Poludniowa, Wrclaw,

1977, crt. 1.4 ICTOPIA TOY ELLHNIKOY ETNOYC, Atina, 1971, knj.

(324-565).4.a Istorija Crne Gore, Titograd 1967, grupa autora, str. 317.5. G. Ostrogorski, Istorija Vizantije, Beograd 1969, str. 146.6. Isto.7. V. Popović, Kuvrat, Kuver i Asparuh, Starinar 1986, str.

123.8. Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, (VIINJ)

Tom I, Beograd 1955, str. 211.9. Isto, str. 213.10. V. Malenko, Ranosrednovekovna materijalna kultura vo

Ohrid i Ohridsko, str. 269-315, T. I-XXXII, Skopje 1985.1L TABULA IMPERI ROMANI, Naissus (Dyrrhachion-

Scupi-Serdica-Thessalonike) K-34-SOFIA, Ljubljana.12. O. Velimirović-Žižić, Epoque prethistorique et protohis-

torique en Yougoslavie, Beograd 1971, pi. 12, str. 153.13. VIINJ, Tom I, str. 211.14. O. Velimirović-Žižić, isto.15. V. Malenko, isto.

16. M. Ćorović-Ljubinković, Melange, Boško Babić, Prilep1986, str. 133-137.

218

17. H. Bulle, Ausgrabungen bei Aphiona auf Korfu,Mitteilungen des Deutschen Archäologischen Instituts(Athenishe abteilung) BAND 59, 1934, str. 213-240,ATHEN (Archäologisches Institut).

18. M. Garašanin — J. Kovačević, Pregled materijalne kulturejužnih Slovena u ranom Srednjem veku, Beograd 1950, str.31.

19. Na sadašnjem nivou istraživanja čini se da je kulturaKomani-Kruje bila paralelna s Kestheljskom kulturom, ajednim svojim, delom ušla je u Ketlašku kulturu alpskihSlovena. Kasnije, krajem IX veka, s većim delom svogafundusa, ući će u kulturu Bijelog brda, koja je pravaSlovenska kultura s primesama ugro-finskih elemenata.

20. V. Popović, Villes et Peuplement dans L'lllyricumProtobyzantin, Rome 1984, str. 241.

21. Isto, str. 214.

22. J. Kovačević, Arheološki prilog preciziranju hronologijeslovenskog naseljavanja Balkana, Sarajevo 1969, str. 76;prema Generalštabnoj karti srpske vojske, sekcija LJEŠ(Skadar), Drač — razmer 1:100 000.

23. D. Kurti, Gjurme te kultures se hershme schqiptare neMat, liria I, Tirana 1971.

24. J. Ferluga, Drač... , str. 75.25. Istorija Crne Gore, J. Kovačević, str. 331.

26. Mosti Sv. Nikole su, iz likijskog grada Mire, gde je onumro 343. g, prenete 1087. g. u apulijski grad Bari. (Prema:D. Bogdanović, Likovi svetitelja, Beograd 1972, str. 191-

219

Page 111: Радмило Петровић-Словени И Срби

192).27. V. Popović, Villes ... , str. 213.28. Isto.29. Isto.30. VIINJ, Tom I, str. 300.31. Isto; V. Popović, Albanija u kasnoj antici, Beograd 1988,

str. 229, SANU - Iliri i Albanci.32. J. Ferluga, Drač... , str. 73.33. Isto, str. 75.34. TABULA IMPERII ROMANI, isto.35. Kara — crn, buran — nos, greben, rt. (Prema: A. Škaljić,

Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo 1979, str.394).

36. TIR, isto; M. Divković, latinsko-hrvatski RJEČNIK,Zagreb 1900, reprint 1987, odrednica "acroceraunia";Keraunia, visoka gora duž epirske obale, sada Kimara(Chimaira). (Prema: S. Senc, Grčko-hrvatski rječnik, Zagreb1910, reprint 1988, odrednica "Keraunia", str. 508).

37. Acro — iznad, više, Keraunia-e, isto.38. Isto.39. Isto.40. VIINJ, Tom I, str. 300.4L TIR, isto.42. TIR, isto; G. Ostrogorski, isto; karta "Prvo bugarsko carst-

vo", br. 3; po svemu sudeći, granica je bila na stanici: AdAcroceraunia, iznad-na sever od grada Chimaira, za vremebugarske vlasti, u IX veku. Dok je, u rimsko doba, grani-ca između dva Epira bila severno od grada Orikon (Oreje),nešto severnije od stanice Rradhima (Radhima).

43. Isto.44. F. Dvornik, Byzantine Missions among The Slavs, New

Brunswick, New Jersey, 1970, str. 35-36.45. Isto.

220

46. Isto.47. Isto.48. 5. Anamali, Keashtjella e Pogradecit, Iliria IX-X, Tirana

1979-1980, str. 230, T. VIII, si. 5.49. Prema "Kosturskoj eparhiji," sa spiska episkopija

Vizantijskog cara Vasilija II, s početka XII veka. (Prema:S. Novaković, Ohridska arhiepiskopi]a, početkom XI veka,Glas SKA 76, Beograd, 1908. godine).

50. Isto.51. Isto.52. Isto.53. Isto.54. Isto.

221

Page 112: Радмило Петровић-Словени И Срби

3. Krst iz Pančeva i problemivizantijske stavrografije

Krst iz Pančeva, nađen u okolini Pančeva, datiran VII — VIIIveka. dimenzija 6x11 cm, izliven od bronze. Nema bližihpodataka o okolnostima nalaza. Publikovano od: V. Mošina,Tri bakrena kista relikvijara, Umetnički pregled, februar 1941,str. 55 sa slikom; i S. Radojčića, Bronzani relikvijari, iz ranogSrednjeg veka, u Beogradskim zbirkama, Ljubljana 1959,Zbornik za umetnostno zgodovino — Laureae F. Stele, str.128-129.

K. Jirečekovljeva davnašnja podela teritorije Balkana (u VIIIveku) na tri zasebna dela — Romaniju, Bugarsku i Slaviniju— iako se, u prvi mah, čini prevaziđenom, vrlo dobro je zas-novana. Prema njoj, vizantijska Romanija je svedena na pri-morske pojaseve u: Trakiji, Makedoniji, Tesaliji, Ahaji i Epiru.Bugarska teritorija bi se prostirala od planine Balkan (Hema)do donjeg Dunava. A Slaviniju bi činila teritorija od planineBalkan do Peloponeza i Jadranskog mora, sa svim srpskim ihrvatskim plemenima.l

Severna granica države Bugara danas je znatno dopunjenaarheološkim istraživanjima i relativno učvršćena na potezu oddunavske krivine kod Estergoma do Beograda. Ali, problem sejavlja kada je u pitanju južna granica i oblast Kotokion, zakoju V. N. Zlatarski kaže da je treći deo Bugarske. Kada seuzme u obzir da je klasična oblast Bugarske, na donjemDunavu, nekadašnjoj teritoriji Scytia-e i Moaesia Inferior, drugideo Bugarske države bio bi na srednjem Dunavu, od Vidinado Estergoma, s tim što bi on obuhvatao i braničevsku Moravuslovenskog plemena Timočana.

222

Krajnji zapadni deo Kotokiona bila je Kutmičevica: "na zapad,od Ohrida, s rekama Devolom i Škumbom i basenom Vojušei Semeni, do Jadranske obale". Upravo u toj oblasti, od893—916. godine, bugarski car Simeon postavlja Klimenta zaepiskopa Dembrice i Velice.

Po stanju istorijskih i arheoloških izvora, čini se najizvesnijimda je Dembričko-Velečka episkopija Klimenta Ohridskog bilamedu eparhijama: Skopskom, Bitoljskom i Ohridskom: s timšto je ona preuzela neke eparhije, prethodno navedene, čak ineke Tiveriopoljske (lokalitet Strumica).

Posle geografsko-istorijskog i teritorijalnog ograničavanjaDebreštsko-Velmejske (Dembričko-Veličke) episkopije, iz čegaje proistekla činjenica da je Prilep centar baš te episkopije, asamim tim i centar Borisove, Simeonove i Samuilove crkveneorganizacije (na granici Albanije, Grčke i Bugarske) —postavilo se pitanje i arheoloških dokaza za ovu istorijskiopravdanu tvrdnju.

Još jedan od podataka više, za rasvetljavanje religijske situaci-je, bili su krstovi od IX — X veka, nađeni na tlu Prilepa i unjegovoj bližoj okolini, kao i skorašnji nalaz pričesne kašičice(Tabla III, si. 5), koji je neposredno vezao materijal iz Prilepaza lokalitet Šumen1^ (Tabla III, si. 6), u Bugarskoj, od X —XII veka, i grčki lokalitet Korint, od X — XII veka11 (TablaIII, si. 8).

Međutim, glavno iznenađenje stiglo je, ipak, sa severa, s teri-torije Srbije i severne granice Bugarske IX — X veka, nageografskom potezu Sirmium-Singidunum-Margus1^ (Tabla III,si. 9), i arhiepiskopije dunavske Morave (Braničeve), nalokalitetu Dubravica.

223

Page 113: Радмило Петровић-Словени И Срби

Davnašnji uput S. Radojčića na jedan krst otkriven uPančevu*3 (Tabla IV, s. 4; Tabla VII, s. 2) i njegovo vezi-vanje za Otonsku umetnost i lokalitet Castelseprio, u osnovikoptsko-levantski predložak — pokazao se u potpunosti oprav-danim.

Jedan izuzetan krst iz Prilepa (Tabla IV, s. 2), iz IX veka,14

neposredno se nadovezao na pančevački (T. IV, s. 4; TablaVII, s. 2) i vršački predložak (T. IV, s. 1), stvarnom grani-com Franačke i Bugarske carevine.

Taj zrakasti oreol na krstu iz Pančeva, otonskog porekla kojije S. Radojčića naveo da poveže Franke i Kopte VII i VIIIveka, preko vizantijskog Levanta — podatak je od izuzetnognaučno-istorijskog značaja. Čini se da iza toga stoji MetodijevaSirmijumska episkopija, koja je bila neposredni uzorKlimentovoj Dembričko-Veličkoj episkopiji (danas na lokalite-tu u Debreštu kod Prilepa i lokalitetu Velmej kod Ohrida).

Drugo je pitanje — šta teološka osnova naše arheološke gradekaže, i u kojim razmerama? Š. Holčik je, u svom najnovijemradu, upravo naišao na vizantijski temelj ove Marijanskestavrografije iz VIII — IX veka. On je, s pravom, zaključioda je crkva Bogorodice iz Nikeje, iz 843. godine, vizanti-jskog cara Vasilija I, morala biti ikonografsko-teološki osnovza širenje ovog kulta.20

Ta božanstvena večnost, ostvarena krugom i štitom, u kojemje smešten mladi Isus Hristos, Emanuilo, a u osnovi jeastralnog rimskog imperijalnog porekla21 ovde dobij a

22značenje štita, koji čuva ljude; naime, ona postaje činjenica iinstrument činjenja Bogom, znak spasenja čovečanslvapreroditeljskog greha i izbavljenja od smrti.

od

224

Tu bogorodica Nikopeja (pobednica) postaje instrumentKristovog ljudskog ovaploćenja; upravo je ona ta čija je utro-ba to omogućila i jedina koja je, kao zemaljsko biće, nosilaBoga u sebi.Ta marijanska, duhovna soteriologija omogućila je religijskuosnovu rešavanja lica krstova važnih za temu našeg rada.

Krst iz Vršca (T. IV, s. 1) poentiran je, u sredini, višelatičnomzvezdom (grada Vitlejema), zvezdom Kristovog ljudskog ovap-loćenja, o čemu Otkrivanje Jovanovo (22, 16) kaže: "Ja Isusposlah anđela svojega Jovana da vam ovo posvedoči u crkva-ma, Ja sam koren i rod Davidov, i sjajna zvezda Danica."Na naličju ovog krsta iz Vršca je Bogorodica ÜANATHA, sdonjim delom tela u obliku zmije. Ovde Bogorodica, svojimzmijskim telom, ukazuje na to da je ona Nova Eva, i da ona,na taj način, svojom utrobom i Kristovim ljudskim otelotvoren-jem briše i čepa Evin greh i njenu zapisanu krivicu.

Vitlejemska zvezda Danica, zvezda iz drame Kristovog ljud-skog rođenja, na naličju, osnažena je s četiri Kristova martira-svedoka Njegovog mučeništva. Apostol Petar je zastupnikjevrejske dijaspore, a apostol Pavle rimske jevrejske dijaspore.Oni su temelj i ugaoni kameno vi hrišćanske vere i religije.

Postavljanje Sv. Đorđa ukazuje na grad Lidu (Palestinu) i nje-gov tamošnji martirijum; dok se plasiranjem Sv. JovanaBogoslova u vrh krsta, jasno ukazuje na najmlađeg apostola ipisca Apokalipse, koji je sam iskazao ranije naveden tekst, alikovno je i predstavljen zvezdom Danicom, aluzijom na samogIsusa Hristosa.Četiri lika na krstu iz Prilepa i Pančeva, uostalom, kao i svelikove postavljene na krstove, valjalo bi uvek uzeli kaoKristovu prasliku, a ne kao mučenike hagiografije, što senaročito odnosi na vreme od IX — XI veka.

225

Page 114: Радмило Петровић-Словени И Срби

Rešenja Sv. Jovana i Bogorodice na krstovima u Slivenu, kojisu nađeni u Bugarskoj IX - X veka (Tabla V, si. 3),26

Velikoj Maci u Čehoslovačkoj X veka (Tabla V, si. 4),27

Smirni VII - VIII veka (Tabla V, si. 5) 28 - osobena su,7Qjer su svetitelji dati s imenom, ali bez oznake "sveti"^ (osim

na krstu iz Smirne). To nam daje za pravo da tvrdimo, kakosu oni direktni preobraz Kristov, a njihova odeća i imena samosu podsećanje na njihovu ulogu. U većini slučajeva, oni su uđakonskoj ulozi, kao direktni izvršitelji evharistije-pričešća. Ali,u našem stavrografskom slučaju, u pitanju je liturgija putemkrvi i tela Isusa Hristosa, u trenutku evharistije, nakon svetetajne krštenja katihumena —koju može da obavlja samoepiskop, rečju, sam Isus Hristos.

Treba ukazati i na odličja svetitelja na krstovima u BelgoroduDnejstarskom (Tabla V, si. 2) — kandilo i pričesna kašika; uSmirni (Tabla V, si. 5) — krst i kandilo; u Slivenu (Tabla V,si. 3) — krst i nar; u Velikoj Maci — palma i nar (Tabla V,si. 4); a u Carigradu — dva nara (Tabla V, si. 6).~

Ideja dogmatičara je uvek u sebi sučeljena, stepenasto sepenjući uz pomoć atributa i simbola, a u smislu što bolje dop-une kultne slike. Palma u kombinaciji s narom ukazuje naPalestinu, na tamošnje Kristovo ljudsko rođenje i krsnu smrt,poentirajući da se time postiže večni život (plod nara-granatnajabuka)/2

Kandilo i pričesna kašika odslikavaju prosvetljivanje svetomtajnom krštenja; kandilo se u starini jednostavno zvalo —"svetio", dok kašika ukazuje na uzimanje euharistijskih česticas Kristovog ljudskog tela, a to se Čini u tajni svete liturgije.

226

Dva nara s urezanim "H" ukazuju da je krsna golgotska smrt,prilikom Kristovog prvog, ljudskog dolaska na Zemlju,omogućila večni život ljudi u Raju, a i sam Raj; kao i Njegovdrugi, božanski dolazak na Zemlju. Atributi tu, ponekad,zamenjuju ključne Novozavetne događaje i drame ("Simbolvere" i delove evharistije): oni su tu kratki mimezis celokupnogKristovog delovanja na Zemlji, a i potonjeg, koje će usleditinakon Strašnog suda.

Vizantijskog teologa i dogmatičara uvek je zanimala vezaobičnih smrtnika s Bogom, njihova međusobna povezanost iprožimanje. Ali, teološku osnovu naših krstova trebalo bi ipak,tražiti, u baptističko-soteriološkoj osnovi hrišćanske vere. Na toneposredno ukazuje krst sa Sv. Stefanom (Tabla IV, si. 2) izPrilepa, koji u desnoj ruci kandilom omogućava prosvetljen-je katihumena na Uskršnje krštenje, pre pričešća, što se, kaoslikovnom porukom, poentira krstom koji svetac drži u levojruci. Postavljanje Jovana na naličje krsta jeste podsećanje nadve najvažnije svete tajne: krštenje i evharistiju. Jer, Jovan, unavedenom citatu^ iz Apokalipse, i govori da je on (Hristos)koren, tj. loza, podsećajući na pričešće, što u svom podsećanjuveli — da krštenje omogućava ulazak u Raj, Jovan je i pre-obraz Kristove đakonske uloge u krštenju i u pričešću — gdeOn pričešćuje svojim telom i sopstvenom krvlju.

Krstovi iz Prilepa, Srbije, Velike Moravske i Bugarske, uzpričesne kašike iz Prilepa, Šumena i Korinta (kao direktnogspomena na već obavljeno krštenje) — pokazuju s kolikom suteološkom osnovom i učenošću Vizantinci pristupilipokrštavanju Slovena.

***Skoro dve stotine godina trebalo je Vizantijskom carstvu danađe načina da pokrsti Bugare, i donese mir Balkanu. Ovo je

227

Page 115: Радмило Петровић-Словени И Срби

bilo moguće tek nakon 842. godine, kada su carica Teodora ipatrijarh Melodije počeli da poštuju ikone. Nakon toga, većpedesetih godina, Ćirilo hita u Bregalničku misiju i gradRaven, gde provodi više od deset godina, i tada najverovatni-je stvara glagoljicu — azbuku od 35 slova. Ova značajnamisija direktno se diriguje iz Tiveriopolja-Strumice, gdeMelodije arhontuje kao zapovednik jednog plemenskog savezaSlovena, ispred vizantijskog dvora, u cilju zavođenja mira ipokrštavanja.

Kao posledica ovoga rada su i dva krsla nađena u Strumici(Tabla VI, si. 1-2), iz IX - X veka.39 Na njima je pred-stavljeno "raspeće" — s tekstom Jevanđelja po Jovanu (19, 26-27), a kod nogu je dalo, uz sav prikaz Hrislovih muka, iAdamova lobanja, uz grčki teksl "meslo lobanje". O ovommeslu veli jedan apokrif — da je Hristos, kao dečak u Jordanu,našao Adamovu glavu, te da je ona, potom, zakopana na mesluKranijevu — Golgoti, gde će Hrislos bili razapel i gde će,u Irenulku raspeća, svojom krvlju iz rebara, krstiti Adamovulobanju.4^

Kao uzor ovom slrumičkom krslu, svakako je poslužio krst izPliske (Tabla VI, si. 3), dimenzija 4 x 3 cm, načinjen odzlate/*3 Ovaj krst (iz Pliske), čudesne lepote, predslavlja ikono-grafsku riznicu vizanlijske umelnosli IX veka i osnov je svihkrslova ovog veka. On je sačinjen od pel preklopnih krslova,koji svi zajedno čine stavroleku za krši od drvela (komadićivera uzetog s Kristovog raspeća). Na vidljivom licu i naličjukrsla dali su sledeći veliki praznici Isusa Hrislosa (odozdo,sleva nadesno): 1. Blagovesti; 2. Rođenje; 3. Sretenje; 4.Preobraženje — u cenlru. Na naličju : 1. Silazak u Ad iVaznesenjel 45

Na dve zasebne polovine krsta, na licu, dalo je raspeće, a na

228

naličju, Bogorodica s Hrislom na grudima i s čeliri rozelejevanđelisla. Peli, -zasebni, krši je još jedno raspeće sHrislosom u perizomi; i naravno, šesti drveni krstić — iverčasnog krsla.

Na ovom silnom zlatarskom umeću, dimenzija 4 x 3 cm, dalaje celokupna hrišćanska dogmatika: Blagoveslima (Gavrilovimrecima Bogorodici — da će ona roditi spasitelja sveta) suprot-stavlja se, preko Preobraženja, Isusovo krštenje u Jordanu (prikome su iznesene- stirašne lajne — da je Bog trojičan i da jeIsus obećani spasitelj, mesija). Taj prizor se poprečno presecaslikom Kristovog ljudskog ovaploćenja kroz rođenje — koja sepreko Preobraženja — suprolslavlja Srelenju (prikazanjemobećanog spasilelja sveta pravednom Simeonu).

Naličje je znatno jednostavnije i efektnije: preko Vaznesenja,stiže se do "Hristosa u slavi" na carskom preslolu naNebesima.Silazak u Ad — (Vaskrsenje) — znači pobedu nad smrću,kojoj se sliže uznosom (Vaznesenjem) na Nebo i sedenjem sdesne strane Boga Oca. Ove dve briljantno jezgrovite kultneslike, ponovo se suprotstavljaju samo dvema kompozicijama:Raspeću (smrću ljudskog tela Kristovog, što omogućava isku-pljenje grehova čovečanslva) i Bogorodici Teolokos — koja jeokružena s čeliri bisle: Malejom, Markom, Lukom i Jovanom(koji drže u rukama čeliri knjige Jevanđelja).Sve je lo suprotstavljene golom (mrtvom) raspetom Hristosu ičasnom drvetu kao dokazu raspeća.Navedena slavrografska građa je predslavljena da bi se shvati-la ozbiljnost vizantijske misije, u slivu Bregalnice, od 843 —856. godine.46

Već u svojoj drugoj misiji, od 860 — 861. godine, Ćirilo iMelodije stižu na istočni kraj Vizantijskog carslva da, u vizan-

229

Page 116: Радмило Петровић-Словени И Срби

tijskom Hersonu, pokušaju da odbrane tri najvažnije premisehrišćanske vere i.hrišćanske dogme: trojstvo, otelovljenje ispasenje,48 pred kaganom Hazara i jevrejskim rabinima. Tu ćeoni otkriti mosti Klimenta Rimskog, drugog naslednika Sv.Petra, koji će im, kasnije, otvoriti vatikanska vrata i omogućitisusret s Papom.

Tema Herson postoji već tridesetak godina, pokrivajući teri-toriju od Klimata do Bospora. Herson je, već od VII veka,u rukama Vizantije, odakle ona nesmetano širi putevehrišćanstva, i ta vizantijska crkvena kampanja, naročito će seosetiti u Tavriki, u VIII veku.52 Iz svoje dve stanice, Hersonai Sarkela, i uz zdušnu pomoć hazarskog kagana, Vizantija ovdeprenosi novu marijansku ikonografiju, a to se vidi u velikombroju krstova s. predstavom Paganije, Bogorodice Orante,Majke Božije s Hristosom Emanuilom na grudima.53

1 upravo je otelovljenje Kristovo blisko povezana spričešćenr' , s jedne strane, a s druge, bestelesnim začećem56

kao oprekom ljudskoj smrti, prelaskom iz božanske nev-idljivosti58 u ljudsku telesnost,59 Hristos dobija ljudsku priro-du"^ i božanski stan u utrobi device.

Moravska misija Ćirila i Melodija, knezu Rastislavu, a podpatronatom vizantijskog dvora i Fotija, od 858 — 886.godine^2 pokazuje vitalnost Grčke crkve i na neprijateljskomterenu. Tu borbu za slovenski jezik i za slovensku grčkuliturgiju, najbolje odslikavaju krstovi koji pokazuju trostrukikarakter hrišćanstva u Moravskoj:L Franački stratum (krst iz Zlate Moravce), IX vek,2 Franačko-langobardski paganski stratum (krst iz Mikulčice),

IX v,64

3. Veoma jak i bogat stratum vizantijskih krstova, od X—XIIveka, s krstovima iz Uherskog Hradišta-Sadija, iz IX

230

veka, 5 krstom s Kristovim raspećem i krstom s tri Marije,iz Velike Mače, iz X veka. "

Lokalitet Trnovce, nad Vahom, ima, takođe, četiri vizantijskakrsta, iz X veka.Veoma je značajna kolekcija vizantijskih krstova, od XI — XIIveka, sirijsko-palestinskog i kijevskog tipa iz: Praga, Višehra-da, Dreviča (Louriia), Opočnice, Praškog Burga i Vaclavice-Benešov.68

Metodijeva misija,--u panonsko-sremskoj dijecezi, od 870—885.godine, i njegovo, episkopovanje u stolici Sv. Andronika,^jednog od sedamdesetorice apostolskih naslednika, činjenica jebez presedana.

Umetanje ove dijeceze, kao tampon zone između KarloveFranačke i Borisove Bugarske, kao i usvajanje grčkog obredai na slovenskom jeziku, i to pod papskim pokroviteljstvom,predstavlja retkost i istorijsku zagonetku.

Ali, kada se dobro osmotre krstovi ove dijeceze, od donjePanonije do braničevske Morave (koja je, verovatno, ušla uMetodijevu dijecezu?), postaje očigledno da je karakter ovihnalaza mnogostran i višeznačan. Kasnoantička tradicija, koja seprovukla u avarski kaganat, od VI — VIII veka, stopila se,krajem VIII i početkom IX veka, za franačke vladavine (800— 829. g), s koptskim Levantom, davši vizantinizam izdruge ruke. Taj drugorazredni vizantinizam svojom jezičkomjezgrovitošću, stilskim savršenstvom i izražajnošću — nemapremca u vizantijskoj umetnosti, s početka IX veka. Ovde su,naime, u pitanju dva, ranije spomenuta krsta: jedan izPančeva (s table;broj IV, slika 4), a drugi iz Vršca^ (s tablebroj IV, slika 1), koji su u najbliskijem sazvučju s izuzetnimkrstom iz Prilepa'4 (koji smo već spomenuli i predstavili natabli IV, slika broj 2), koji je, najverovatnije, Kliment upravodoneo iz moravske misije.

231

Page 117: Радмило Петровић-Словени И Срби

Ta kasnoantička baza krstova iz Beograda V—VI veka'5

(Tabla VIII, si. 2), iz Srbije VI - VIII veka76 (Tabla VIII,si. 1), Sočanice VI - IX veka77 (Tabla VIII, si. 3) i KladovaVIII - IX veka78 (Tabla VIII, si. 4) - pretače se u, gorenavedenu, fazu franačko-koptskog predloška, i čini se kao daje dašak onih predmeta koji su, svojim dogmatskim sadržajima,pokušali da se suprptstave nasilnom vizantijskom ikonoborstvu.

Treću fazu produkcije krstova ove panonsko-mezijske teritori-je, a vezanu za Metodijev petnaestogodišnji rad, karakterišuuvezeni komadi iz sirijsko-palestinskih radionica, kao i novipravci u vizantijskoj stavrografiji.

Tri krsta izuzetne lepote, jedan iz Zrenjanina, (Tabla IX, si.2), drugi, zlatni iz Varne (kod Šapca)80 (Tabla IX, si. 1) i trećiiz Ravne, u Đerdapu (Tabla IX, si. 3) — ta su uvezena sir-ijsko-palestinska ' proizvodnja s jerusalimskom primesom.Aversni raspeti Hristos sa citatom Jovana Jevanđeliste (19, 26-27), koji je već postao duboko uvrežena i učvršćena pojava,suprotstavlja se reversnoj Bogorodici Oranti s četirijevanđelista u medaljonima (što je znak da će se ona uzneti nanebo), koja je izvadak iz scene Vaznesenja Hristosa. Ovde jeBogorodičina orantnost znak daje Milost sišla na njenu utrobu,i da je već započelo otelovljenje i prvi dolazak Hrista logosana Zemlju. Ali, ako su obe strane krsta u ulozi soteriološkogotelovljenja, rešenje je uvek u ulozi krštenja, Hristovom gol-gotskom krvlju, Kranijeve Adamove lobanje i Bogorodice, kaoprefiguracije Crkve i zakonski uspostavljenog pričešća (liturgi-je).

Dva krsta — jedan iz Čačka82 (Tabla X, si. 1), a drugi izŠtrbaca (Tabla X, si. 2) — predstavljaju novi pravac uvizantijskoj stavrografiji, od IX — XI veka. Marijanska stavro-grafija s naprsnim Hristosom Emanuilom, a reversnim Sv.

232

Georgijem, Sv. Stefanom ili zvezdom Danicom, novi su pravacu postikonoklastičkoj vizantijskoj ikonografiji. Još uvek ner-azrađeni predlošci Bogorodice Koimesis iz Nikeje, dozvoljavalisu nikiforsku Kristovu prefiguraciju Sv. Stefanomprvomučenikom i Sv. Georgijem pobedonoscem; oni su, oba uulozi dogme spasenja, preko svoga mučeništva, živi su dokazmogućeg vaskrsenja. Ali, u svom likovnom predstavljanju, oniuvek zagovaraju dvbpolnost prikazivanja, krštenje — pričešće.Novu fazu u stavrografiji Balkana, predstavlja pobedonosnipovratak Jovana I Gimiskije, 969 — 976. godine, pa sve dovremena potpune obnove crkvene organizacije Balkana,početkom XI veka, za cara Vasilija II.Taj vizantijski udar, delimično prekinut Samuilovim carstvom,temelj je raspršene stavrografije, XI — XII veka. I dok sepredložak Georgije-Jovan-Stefan-Bogorodica i dalje nastavlja, iširi, na jug, Čebreri —Makedonija (Tabla XI, si. 5) i severo-istok Ađud — Moldavija86 (Tabla XI, si. 2) — u Srbiji se onprostire u trouglu Poštenje — Novi Pazar (Tabla XI, si. 3),Brankovina88 (Tabla XI, si. 4) i Negotin89 (Tabla XI, si. 1),od IX — X veka. Dok se, s jedne strane, stavrografijaponižava prelazeći-u linijski mimezis i suvu stilizaciju, koja serazaznaje po urezanim krstovima nad glavama Hristosa iBogorodice; a koja je, s druge strane, već duboko preuzetaširom balkanskih prostora od Vršca (Tabla XII, si. 4), prekoDubravice91 (Tabla XII, si: 3), Gamzigrada92 (Tabla XII, si.2) pa sve do Prilepa93 (Tabla XII, si. 1), u X - XI veku -znak su samo učestalosti i, možda, trenutne slabosti izazvaneratovima i prekidom rada radionica.Drugi pol vizantijskog umeća i veštine, a takođe i novih prava-ca, predstavljaju krstovi iz Svrljiga9^ (Tabla XIII, si. 2)Gamzigrada95(Tab'la XIII, si. 1) i Vince96 (Tabla XIII, si. 3),u X — XI veku;" oni su plod opšte vizantijske klime promen-jene u stavrografiji; krst sada postaje čitava narativna podloga.Ovaj pravac je započeo s čuvenom carskom kolekcijom i dari-

233

Page 118: Радмило Петровић-Словени И Срби

vanjem porodice Foka, uticajem i potporom samoga NićiforaII, od 963 — 969. godine.9' Dok je krst iz Svrljiga čitava,hagiografija Sv. Georgija , krst iz Gamzigrada je u grani-cama floralnog i simboličkog. Krst iz Vince ima dve glave— Sv. Dimitrija i Sv. Nikolu, a s urezana četiri svetačka nat-pisa od Dimitrija, Georgija, Nikole i Vlasija. Tako, sada, krstpostaje pozornica novih ikonografskih pravaca, pre svega,menološkog karaktera.

O Klimentovoj misiji, od 893 — 916. godine, i oDembrečko-Veličkoj episkopiji valja reći da je bila pod okril-jem Bugarske države. Pri svemu tome, Kliment donosi stavro-grafsku građu iz Metodijeve Sirmijumske dijeceze: čini se daje on uvek podanik grčke crkve i ritusa, a privrženik sloven-skom jeziku. Bugarska država i dvor samo su potpomoglivizantinizaciji mlade slovenske crkve u njenom stvaranju buke-ta episkopija širom Balkana. Ikonografski predložak krsta uvekje grčki, jezik pisma takođe, radionice i idejna podloga susavremene — sve to pokazuje da je vizantijska ikonografija,od IX — X veka, bila još uvek hagiografska, nikeforsko-sote-riološka, bez duboke menološke, crkveno-prostorne podloge.Ona je bila u svrsi postikonoklastičkih ideoloških previranja iponovnog uspostavljanja crkvene organizacije, a čini se da nijepatila od savršenstva predložaka. Period od IX — XI veka, bioje period masovnog pokrštavanja Balkana, i sva sredstva ioruđa su bila dozvoljena: i kasnoantička justinijanovskabaština, franačko-koptska podsećanja, i nova marijanska stavro-grafija Grčke (Tabla XIV, XV), Carigrada i Hersonesa (TablaXIV, XV, XVI).

234

S U M M A R Y

The author, in his aim to evaluate the process of christianiza-tion, concentrates uppon that topic by investigation of Syriancrosses of the Palestinian type through following facts:

— They are in a concurence with the five missions sentbetween 843 and 916.— A rather small number of missionaries were supported bythe Byzantine Court and it's Patriarchy, but sometimes also byPope.— The interest's of rulling families at Balkan's and MiddleEurope: Bulgarian, Serbian and Moravian.

As a conclusion, the author offers a following five stages ofchristianization among the natives of mentioned teritories:

L Bregalnica mission — by Ćirilo and Methodic between 843and 856 that is characterized by a military support ofTiverpolj and at the same time by the invention of Glagolicletter's.

Z Hazzar mission of Ćirilo (or Photie) in 860/861 character-ized by a strong dogmatic background, i.e. a religious goalto overcome the influence of Judaism as well as Islam.

3. Moravian mission of Ćirilo and Methodie between 858 and886. This mission is characterized by unsuccesful implatingof the Ortodox Christianity within the region already underthe impact and jurisdiction of Roman Catholic Church, i.e.

235

Page 119: Радмило Петровић-Словени И Срби

German Archibishops.

4 Pannonian/Sirmian mission of Ćirilo and Methodic between870 and 885. This mission sanctionized the establishmentof the religious tolerance and collaboration between theRoman Catholicism and Byzantine Orthodoxy. The finalgoal was to cover confessionaly the teritory that was lostfor Christianity.

5. Dembrica/Velička mission by Kliment from Ochrid between893 and 916. This mission was represented with the sys-temtic pacification of the Slavic teritories by BulgarianState, Byzantine Orthodox Church as well as rituals butSlavic language.

N a p o m e n e :

L K. Jireček, Zbornik Konstantina Jirečeka I, Beograd 1959,str. 121.

2. M. i Đ. Janković, Sloveni u jugoslovenskom podunavlju,Beograd 1990. godine, str. 33, karta Srednjeg podunavlja,oko 800. godine, na slici 7.

3. Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, Tom I, str.300 (VIINJ).

4 Navedeno mesto.5. M. i D. Janković, navedeno mesto.6. VIENJ, I navedeno mesto.7. Navedeno mesto.

236

8. B. Panov, Strumica i Strumička oblast vo sredniot vek (VI— XI vek), Acta Veljusa, Skopje 1984, str. 60.

9. Nakon usmenog razgovora s prof. W. Henzlom iz Varšave,insistiralo se na martirijumu u okviru kompleksa uDebreštu. Pretresajući građu religijskog karaktera i kas-noantičke tradicije, došlo se do zaključka da u debreštskommauzoleju mogu biti samo mosti — Sv. Teodora, na štaupućuje tradicija o "Drakonu" iz okoline Prilepa, prema: R.Marić, Antički kultovi u našoj zemlji, Beograd 1933, str. 85(kod nas Tabla I, si. l i Tabla II, si. 1); ovo neposrednoupućuje na ikonu Sv. Teodora iz Vinice (prema: K.Balabanov, Ikone iz Makedonije, Zagreb 1987, str. 10, k. b.3). Tu se uklapa i potonja tradicija, po kojoj je zaštitnikbugarskih careva Sv. Teodor, od IX — X veka, ali samo uduhovnom smislu. Naime, karakter Sv. Teodora je ratnički,jer je on tanatoktonos, ubica zla i smrti, i Kristova prefig-uracija. Međutim, u slučaju IX veka, njega svakako trebavezati za pokrštavanje Bugara i crkveni kalendar. Sv.Teodor se slavio na čistu sedmicu Uskršnjeg velikog posta,u subotu. I tada se slavilo Tironovo, tzv. "čudo s kolji vom",tokom koga se Teodor isitiče kao zaštitnik ortodoksije —nasuprot caru Julijanu Aposteti. Ali, ta najznačajnija prvanedelja od 5 nedelja velikog Uskršnjeg posta, proslavlja sei kao uspomena na uspostavljanje poštovanja prema ikona-ma, 842. godine, od strane carice Irine i patrijarha Melodija(prema: L. Mirković, Heortologija, Beograd 1961, str. 147-148).

10. T. Totev, Preslav, Sofija 1969, k. b. 105.1L G. R. Davidson, Korint (Minor objects), vol. XII,

1952, si. broj 1508.

237

Page 120: Радмило Петровић-Словени И Срби

12. S. Radojčić, Bronzani krstovi relikvijari iz ranogSrednjeg veka u Beogradskim zbirkama, Ljubljana 1959, str.128-129.

13. Navedeno mesto.

14. Iz postavke Narodnog muzeja u Skoplju, bez bližih podata-ka o okolnostima nalaza.

15. S. Radojčić, navedeno mesto.16. M. i D. Janković, navedeno mesto.17. S. Radojčić, navedeno mesto.18. Š. Holčik, Pektoralne krize vLjchodneho povodu,

Bratislava 1984, str. 257-270, Zbornik präc L'udmileKraskovskej.

19. Š. Holčik, str. 263.

20. Epifanijevi stihovi govore najrečitije o tome: "O tinepovrediva Utrobo koja sadržiš svemir u sebi, Boga kojinema kraja, Utrobo uzvišenija od sedam nebeskih sfera, tisi ta osma iznad sedam nebesa." (Prema: M. Tatić-Đukić,Bogorodica Nikopeja, Ohrid 1976, str. 50, I Kongres savezadruštava povjesničara umjetnosti SFRJ).

21. Navedeno delo, str. 46.22. Navedeno delo, str. 47.23. Navedeno delo, str. 50.24. Otkrivenje Sv. Jovana (Apokalipsa), 22, 16.

25. "Kao suprotnost neposlušne Eve, stoji Nova Eva-Bogorodica. Eva je nazvana "mati svih živih", jer je odnje nastao sav rod ljudski. Međutim, Marija, rodivši (žizn-odavca — životodavca), daje svetu život i takođe postojemati živih. Eva, svojim grehom, donese u svet Smrt, apreko Marije, rodu čovekovom, daje se život." (Prema: J.Radovanović, Ikonografska istraživanja Minhenskog

238

Srpskog psaltira, str. 154; a ovaj rad je deo Radovanovićevemonografije: "Ikonografska istraživanja srpskog slikarstvaXIII i XIV veka", Beograd 1988.

26. Š. Holčik, navedeno delo, str. 264.27. Navedeno delo, str. 258, 260, 262, sa slikom 1.28. O. M. Dalton, Catalogue of early Christian antiquities,

London 1901, str. 113, H. 559.

29. Što, takođe, može ukazati na to da je majstor ispustio, priizradi i livenju kalupa, "O" s umetnutim malim "a", 0-AGIOS — sveti.

30. To je, takozvano, svečano krštenje, koje obavlja episkop uprisustvu velikog broja vernika (ćele pastve). Uzeto iz"Krštenje" — Kalenić, Banatski vesnik, Beograd 1982, str.12. Zvanični priručnik za krštenje, danas u Srpskojpravoslavnoj crkvi.

31. J. B. Wars Perkins, Building methods of Early Byzantineemporors, second report, Edinburg 1958, prema ilustraciji izteksta.

32. Š. Holčik, navedeno delo, str. 260.33. Spomenuti krst je iz postavke Narodnog muzeja u Skoplju.34. Apokalipsa (Otkrivenje) Jovanovo 22, 16.35. L. Mirković, Ikonografske studije, Novi Sad 1974, str. 48,

62-63.36. L. Mirković, Heortologija, Beograd 1961, str. 148.

37. B. Panov, Strumica i strumička oblast vo sredniot vek (VI- XI), Akta Veljuse, Skopje 1984, str. 56.

38. Navedeno mesto.

239

Page 121: Радмило Петровић-Словени И Срби

39. G. Marjanović-Vujović, Zbornik Boška Babica, Polovinakrsta enkolpiona iz okoline Strumice, Prilep 1986, str. 67-69, sa slikom; i Katalog Narodnog muzeja u Beogradu,"Krstovi", Beograd 1987, str. 29, k. b. 10 i str. 41, k. b.34.

40. Navedno mesto, Zbornik... , str. 68.41. Domentijan, Život Svetoga Save i Život Svetog Simeona,

Beograd 1988, str. 367.42. Navedeno mesto.43. Lj. Dončeva-Petkova, Croix d'or reliquaire de Pliska,

Culture et Art en Bulgarie Medievale (VIII6 — XIVe s.)Sofija 1979, c. 74.

44. Navedeno delo, str. 75, si. 5.45. Navedeno delo, str. 78, si. 13.46. B. Panov, navedeno delo, str. 54-55.47. F. Dvornik, Byzantine Missions among the Slavs, New

Jersey 1971, str. 67.48. Navedeno delo, str. 68.49. Navedeno delo, str. 66-67.50. G. Ostrogorski, Taktiken Uspenskog i Taktikon

Beneševića, sabrana dela — iz vizantijske istorije, istori-ografije i prosopografije, Beograd 1970, str. 161.

51. A. L. Jakobson, Ranosredn?evekovn?? Hersones, MIA1959, očerk istorii Hersona v. V-X vv, str. 37.

52. Navedeno delo, str. 46.53. N. Kondakov, Ikonografija bogomatere, I, 1914, str. 304-

319.54. A. Grabar, Les Ampoules de Terre Sainte Monza Bobio,

Paris 1958, st. 58; A. Grabar, Christian Iconography,Princeton 1980, str. 76; M. Tatić-Durić, BogorodicaNikopeja, Ohrid 1976, str. 41. "Bogorodica s detetom jeikonografski znak inkarnacije ... ona je deo inkarniranoglogosa (reci). Bog u večnosti i otelotvoreni Bog, da bi se

240

što plastičnije izrazila dogma inkarnacije, pomoćuBogorodičinog materinstva."

55. Navedena mesta: " ...ali ideja je ipak inkarnacija ipričešće, sakrament pričešća je u funkciji inkarnacije."

56. J. Radovanović, Ikonografska istraživanja srpskog slikarst-va XIII -XIV veka, Beograd 1988, str. 155: "SlikajućiKrista Emanuila, iskazano je da je Bogorodica rodila Sina,koji je obnovio Adama i Evu ...Njihovim oslobađanjem odgreha i smrti, ceo ljudski rod se oslobađa srnrti i razrešavaod prokletstva Evina."

57. Navedeno mesto: " ...dotle je ljudskim rodom carevalasmrt (ad) i greh, a rođeni Emanuil je njihov izbavitelj ...Bogorodica je rođenjem Hrista donela Adamu i Evi i ćelomčovečanstvu radost i izbavljanje od prokletstva."

58. Navedena mesta: " ...ali prikazivanje Hrista u obliku bisteje oznaka nevidljivosti."

59. "Teotokos — mati je sina Božijeg po telu." (Prema: K.Weitzmann, Late Antique and Early Christian book illumi-nation, New York 1977, Tabla XXXVI, fol. 13, V,"Vaznesenje").

60. Navedeno mesto: "dva anđela su aluzija na ljudsku priro-du Kristovu."

61. Navedeno mesto: " ... Ona se uvodi da bi garantovalaKristovu ljudskost, jer je On upravo uz Njenu pomoć i sišaona Zemlju."

62. B. Ferjančić, Sirmium u doba Vizantije, Sremska

241

Page 122: Радмило Петровић-Словени И Срби

Mitrovica 1969, str. 49.63. F. Dvornik, navedeno delo, si. br. 18.64. J. Dekan, Vel'ka Morava, Bratislava 1976, str. 124; i J.

Poulik, Mikulčice, Akademia, Praha 1975, str. 124, T. 73,str. 3.

65. V. Hruby, Stare Mesto-Velehrad, Praha 1964, obr. 23; i F.Dvornik, nav. del. si. 17; J. Poulik, nav. del. str. 124, si. 1.

66. J. Dekan, nav. del. str. 174, si. 127; B. Chropovsky, Vjvoja sastv archeologicheno vykamy doby Vel'komoravskoj,Slovenska Archeologia XIX-22, 1971, si. 7/1; i Š. Holčik,nav. del. str. 258-261, si. 1.

67.B. Chropovsky, ? ... -dole).

68. B. Nachvatal, Frümittelateriche reliquetkreuze aus Böhman,Prag 1978, str. 220, ab. 1/2.

69. B. Ferjančić, nav. delo, str. 36; F. Dvornik, nav. delo, str.150; i Monah Tadija, Prolog, Beograd 1984, str. 372.

70. K. Jireček, Hrišćanski elemenat u topografskoj nomenkla-turi balkanskih zemalja, str. 525, Zbornik KonstantinaJirečeka I, Beograd 1959.

71. S. Radojčić, navedeno delo, str. 129.12. Navedeno delo, str. 128-130.73. Bez okolnosti nalaza.74. Bez okolnosti nalaza.75. B. Radojković, Sitna plastika u staroj srpskoj umetnosti,

Beograd 1977, str. 18, si. 4.76. S. Radojčić, navedeno delo, str. 126.77. E. Čerškov, Municipium D. D, Priština-Beograd 1970, str.

41, T. XIX, si. 12.

242

78. Tresors Archeologiquea dans la region de Portile de Fier,Bukurešt, Umetnički muzej SR Rumunije 1979, str. 263-264, si. 253.

79. Sa lokaliteta Kloster.

80. Krst je dobijen od G. Marjanović-Vujović, a po njenimpodacima otkupljen je od Dragana Miloševića. Nađen jekod njegovog dede Ljubiše, u blizini okućnice. Dimenzijekrsta su 4,5 x 6 cm, načinjen je iskucavanjem od čistogzlata. Najverovatnije je da je krst bio deo stavroteke, jerima 12 rupica za fiksiranje.

81. Krst iz uništenog groba, br. 1.82. Krst iz Čačka je slučajan nalaz.83. Krst iz Štrbaca, otkrio ga je profesor Đ. Bošković, a

objavio ga S. Radojčić, op. cit, str. 126, si. 57-58.84. G. Ostrogorski, Istorija Vizantije, Beograd 1959, str. 282.85. Nađen je u grobu br. 12.86. K. b. 436.87. K. b. 49. Ali, uz to treba dodati nove podatke iz članka

G. Marijanović-Vujović, Relikvijari iz okoline NovogPazara, Novopazarski Zbornik br. 10, 1986, str. 5, sa slikom1. Krst je nađen na lokalitetu Latinska crkva, u Poštenju, ublizini crkve Sv. Petra u Novom Pazaru.

88. K. b. 51.89. K. b. 63.90. Sa lokaliteta "Podvršac", k. b. 73.91. K. b. 61.92. K. b. 23.93. K. b. 216.94. K. b. 155.95. K. b. 27.96. K. b. 64.97. A. Bank, B. Bouvier, I. Durić, L. Bouras, Etudes sur les

243

Page 123: Радмило Петровић-Словени И Срби

croix Byzantines de Musee d'Art et d'Histoire de Geneve,XXVIII, 1980, str. 121.

96. K. b. 155.99. K. b. 27.100. K. b. 64.101. M. Rajković, Žitije Klimenta Ohridskog, str. 302,

Vizantijski izvori za Istoriju naroda Jugoslavije, Tom l,Beograd, 1955. godine.

O p i s t a b l i

TahlaJSlika 1Sveti Teodor, Vinica, V — VI vek.

TablaJI

Gradište, selo Debrešte, arheološko iskopavanje.

Sveti Teodor, IX — X vek, Patleina kod Preslava.

labla mSlikahSamuilo, Ail, X vek.

Georgije Sinkel, IX vek.

Vitolište, IX vek.Slika 4Prilep, X - XII vek.

Prilep, X - XII vek.

244

Varbiza, Šumen, X — XII vek.Slika 7Vežlaukis, Žemaiti, IX — XII vek, Fino-Ugri i Balti u SSSR-u.

Korint, X - XII vek.Slika 9Mačvanska Mitrovica, X — XV vek.

Tahla IVSlika 1Vršac, IX - XI vek.Slika 2Prilep, IX vek.Slika 3Vizantija, IX — X vek.Slika 4Pančevo, VII - VIII vek.

TahlaJ?Slika 1Split, IX - XI vek.Slika 2Belgorod Dnjestarski, X — XII vek.Slika 3Sliven, Bugarska.Slika 4Velika Mača, ČSSR, X vek.Slika 5Smirna, VI - VIII vek.

Carigrad, IX - XI vek.

245

Page 124: Радмило Петровић-Словени И Срби

Srbija, VI - VIII vek.

Tabla VISlika 1 , 2Strumica, IX — X vek.Slika 3Pliska, IX - X vek.

T lSlika 1Vršac, IX - X vek.Slika 7,Pančevo VII - VIII vek.Slika 3Prilep, IX vek.

Tabla VTOSlika 1Srbija, VI - VIII vek.

Beograd,V — VI vek.Slika 3Sočanica,VI — IX vek.Slika 4Kladovo, VIII - IX vek.

Tabla IXSlika 1Varna, IX vek.Slika ?.Zrenjanin, IX — X vek.

246

Ravna, IX — XI vek.

TaMaJS

Čačak, IX - XI vek.

Štrbac, X - XI vek.

Tabla XISlika 1

Nego tin, X — XI vek.

Ađud, X - XII vek.

Poštenje, X — XI vek.Slika 4Brankovina, X — XII vek.Slika 5Čebren, X - XII vek.

Tabla xnSlika 1Prilep, XI - XII vek.SlikaJZGamzigrad, XI vek.

Dubravica, X — XI vek.Slika 4Vršac, XI vek.

lablaJOHSlika 1Gamzigrad, X vek.

247

Page 125: Радмило Петровић-Словени И Срби

Svrljig, IX - X vek.Slika 3Vinca, X - XI vek.

TuMaXTV

Slika 1, 3, 4Carigrad, IX - XI vek.Slika 2Vizantija, IX — XI vek.

TuMaXVSlika 1 , 2Carigrad, IX - XI vek.

Slika 3Vizantija, IX — XI vek.Slika 4Filadelfija, IX - XI vek.

laHaJXYISlika 1-5Hersones, IX — XI vek.

Slika 1Ermitaž, IX — XI vek.Slika 7Sevastopol], IX — XI vek.

Slika 1-2Ermitaž, IX - XI vek.

248

Page 126: Радмило Петровић-Словени И Срби
Page 127: Радмило Петровић-Словени И Срби

4. Prilep Kraljevića Marka, kao izvor njegovog kulta

U prvoj glavi, pod naslovom "Geneza ... ", potraženi su korenisvih konjaničkih božanstava na Balkanu, a potom su dovedeniu vezu s božanstvima izlečenja i obnavljanja života. U drugojglavi, pod naslovom "Poreklo zmije ... ", učinjen je pokušajdubljeg sagledavanja religijskog ambijenta Balkana iz kojeg jeproistekla zmija i pesme koje su vezane za Kraljevića Marka.

U trećoj glavi, "Vila brodarica iz kulta Kraljevića Marka ... ",Ravijojla, je prepoznata u njenoj ikonografskoj i htonskoj uloziženskog demona smrti.

U četvrtoj glavi, pod nazivom "Amuleti s predstavom konjani-ka ... " od kojih je jedan nađen i na vrhu prilepskog grada,data je duhovna klima na Balkanu, u VIII, IX i X veku, gdesu uočena obličja Kraljevića Marka kao solarnog božanstva.Tom prilikom je nađeno i poreklo Markovog pegavog konja,"šarca," iz turske uranske mitologije bugarskog carstva IX —X veka.

U petoj glavi, posvećenoj "Kraljeviću Marku kao novom IsusuNavinu", pokušalo se s uspostavljanjem veze arhanđela Mihajlai Kraljevića Marka, kao novog Isusa Navina.

Sve što je u ovom radu rečeno o Kraljeviću Marku, jesterečeno s ciljem što boljeg sagledavanja uloge grada Prilepa,kao junakovog prestonog grada i mesta ishođenja njegovihkarakterističnih odličja:

O pegavog konja iz turske mitologije;

252

O topuza koji je zamenio antičko koplje-hastu;O uzde i kamdžije u obliku dve sakralne zmije;O i vile brodarice, kao ženskog demona i otelovljenja smrti;

u trajanju od vremena antike, pa do vremena balkanskih rato-va, početkom XX veka.

4.1. Razvoj kulta Kraljevića Markaiz antičke baštine

Podsticaj za pisanje ovog rada proistekao je iz mitskih eleme-nata u pesmama o Marku Kraljeviću. Za analizu je uzetapesma o dvoboju Kraljevića Marka i "vile brodarice".

U mitskim slojevima legendi o Kraljeviću Marku, junak dobi-ja atribute odličja prešlo venskih i slovenskih božanstava. "Usvojstvu i s očitim odličjima solarnog božanstva, Marko se, uzpomoć nebeske vile 'oblakinje', bori protiv, tzv. htonskihbožanstava: 'vile brodarice i Muse Kesadžije.

Uz navedeno, veoma je značajan davnašnji uput profesoraGarašanina. "Na čitavom nizu nadgrobnih spomenika upodručju današnje Pelagonije, preko Srednjeg Vardara iKosova, u Podrinju, jugozapadnoj Srbiji i istočnoj Bosni, uSandžaku (Pljevlja), a u manjoj meri i dalje ka zapadu,konačno u zaleđu crnogorskog primorja (Riječani), susrećemose s nizom nadgrobnih spomenika iz rimskog doba, raznih obli-ka i tipova, na kojima se često pojavljuje predstava konja, alii konjanika. Značenje predstave konja, samog ili u vezi sčovekom (čovek stoji uz konja ili ga vodi za uzdu), potpunoje jasno: demonska životinja, vezana za podzemni svet i kult

253

Page 128: Радмило Петровић-Словени И Срби

mrtvih, konj se često pojavljuje i kao psihopomp (životinjakoja odvodi u smrt)."

"Predstave konjanika na nadgrobnim spomenicima, takode,valja vezati za kult herosa. Ovde nas, međutim, posebno zan-ima činjenica da pojave u Makedoniji i u drugim krajevima okojima je reč nikako ne mogu da se povezu s oblastima nasel-jenim tračkim življem. Doduše, situacija u današnjoj jugoza-padnoj Makedoniji — Pelagoniji, prilično je nejasna, iako arhe-ološka proučavanja ukazuju na to da se, u oblikovanjustanovništva ovih krajeva tokom gvozdenog doba, bez sumnjemože računati s ilirskom crtom.Značajno je, međutim, da se, po jednom Tukididovom podatku,Linkesti mogu smatrati makedonskim plemenom, koje je živelou oblasti severno od Lerina (Florina) i u području oko Bitolja.Za susedne antičke Pelagonce, na osnovu Plinijevih (Nat. Hist.IV, 10, 3, 5) i Strabonovih (VII fr. 38) podataka, prihvata sepovezanost s Peoncima, čija u osnovi ilirska pripadnost, ponašem mišljenju, ne podleže sumnji. To, uostalom, važi i zaDeuriope, u severnom delu današnje Pelagonije, za koje Livije(Liv. XXXIX, 53) izričito kaže da pripadaju Peoncima."

Iz jednog takvog antičkog etničkog miljea, grad Prilep, antičkiCeranus, biva uvučen u religijsku situaciju vezanu za tračkogkonjanika, kao heroiziranog pokojnika. "N. Vulić je mislio datrački konjanik predstavlja sve heroizirane pokojnike, a V.Čajkanovič smatra da je trački konjanik, kao heros, možda,pleroma svih herosa i svih mrtvih. U tom smislu, on bi biopatros neos (Tlarprnq V£cr£), a vezuje se i za niz drugih indo-evropskih božanstava, kao što su Vodan, Svantovid, Trojan idr. Već je E. Rohde, potpuno i jasno, odredio karakter i odlikekulta herosa. Iako su ljudske duše a ne pravi bogovi, čiji jekult daleko stariji od homerskih epova, herosi se mogu vezi-vati za veće ili manje zajednice, npr. file i deme u Atici, ili

254

za pojedine gradove, mogu biti različitog nivoa, a u grčkomsvetu čak i opštegrčki. U takvom svetlu treba, svakako, pos-matrati i kult tračkog herosa. Na mnogim ikonama, on i nosiisključivo ime Heros. No, s druge strane, na nadgrobnimspomenicima, on se često poistovećuje i sa samim, tek pre-minulim, pokojnikom: kao npr. Artemidor, sin Numenijev,mlad heros. Ovakve razlike svakako su se sačuvale i do danasu narodnim verovanjima i običajima.

Tako npr, u nekim krajevima u Bugarskoj, u vezi sDurđevskim običajima, koji se bez sumnje povezuju s kultompredaka i herosa, karakteristično je da se krvna žrtva,đurđevdansko jagnje ili ovan, kolje nekada zajednički za ćeloselo, kao zajednička žrtva; ali, isto žrtvovanje obavlja se iposebno, u svakom domu, pri čemu mesto gde se ono obavl-ja (npr. ognjište) i razne obredne radnje, kao i to da krv trebada teče u trap u kojem se katkad nalazi sud koji treba da jeprimi, jasno govori o vezi s kultom mrtvih i predaka. Ovde su,dakle, sačuvana oba vida kulta herosa: opšti-zajednički i uži-porodični. Isti je slučaj s obredom posvećenom Stopanu, kojije po svim svojim odlikama predak, a kult namenjen njemumože se obavljati i kolektivno, seoskom Stopanu, kao i usvakom domu — prema određenim načelima i ritualu. U ovomsmislu, smatram da treba protumačiti i brojne predstave kon-janika van tračke teritorije. U slučaju Medaura i Tatona, takodekonjanika, osobito ako njegovo ime ima značenje pratećegepiteta, patrius, radi se sigurno o herosu šire zajednice."

Sagledavajući antičku osnovu kulta Kraljevića Marka, dolazi sedo tvrđenja da se nekadašnja država i vlast, sudeći po njegov-im srebrnim monetama, koje su kovane od 1372—1394. godine(koje na naličju imaju natpis: U ime Isusa Hristosa Boga,pravoverni kralj Marko) (Tabla l, si. 1) — poklapala s ter-itorijem koja je, u antičko doba, bila mesto tri značajna kulta:

255

Page 129: Радмило Петровић-Словени И Срби

> Herakleja (današnji Bitolj) imala je jedno od najvećih poz-natih svetilišta poluboga Herakla,

> U okolini grada Prilepa bio je raširen kult božanstvaDrakona koji je svakako bio deo Asklepijeve kultne slike.On je bio predstavljen u obliku dve zmije koje se uzdižu sobe strane jajeta,

> Dok je grad Astibo (današnji Štip) imao tradiciju kultaAsklepija.

Dalju fazu u religioznosti ove teritorije, u antičko doba, trebavideti u sažimanju i udruživanju lokalnih kultova Dionosa,Herakla, Asklepija i tračkog konjanika.

"Heraklova soteriološka uloga ogleda se u njegovoj sposobnostida savlađuje smrt, otklanja opasnost i da kroz pobedu nadmračnim silama Ada, spašava duše i postaje čuvar ipokrovitelj."

Iz ovog ugla viđeno, Herakle se približava soteriološkimosobenostima tračkog konjanika (herosa), koji takođe imaulogu zaštitnika života i pokrovitelja 'stada'. Zajednica Heraklai tračkog konjanika potvrđena je u nekoliko slučajeva: uBugarskoj, na sarkofagu iz Lužena, preko reljefa, izKobilinova, a u našoj zemlji na spomeniku iz Cepigova (kojise nalazi nedaleko od grada Prilepa). Zajednica Herakla,tračkog konjanika i Dionisa poštovana je još u VI v. p. n. ere,na ostrvu Tasosu.

Na soteriološko-ijatričkoj (spasenju i izlečenju od bolesti)povezanosti treba tražiti i pojedine vidove veze Dionisa iHerakla. Osećanje prolaznosti ljudskog pojedinačnog života i

256

osećanje straha od mračnog i konačnog uništenja u Adu, uosnovi je ove povezanosti. Ovde treba imati u vidu starijitrački temelj, koji se utkao u soteriološka obeležja ovihbožanstava. Vidovi Herakla, kao pokrovitelja života, koji obuz-davši Kerbera savladava smrt, poistovećuju se s Dionisom.većinom kroz neprestano obnavljanje živog sveta iz nedaraZemlje i prirode. Kultna zajednica Herakla i Dionisa je čestai potvrđena je na većem broju spomenika. Ishodište ijatričke(izlečenju od bolesti) uloge ovih božanstava je u premisamasoteriološkog (spasiteljskog) poimanja njihove suštine. Onajkoji daje život i pokrovitelj je svakog pojedinačnog života,može ga, ijatričkim svojstvima, učiniti dužim i otrgnuti ga iztame smrti i umiranja.Ijatrički sadržaj Heraklovog kulta ispoljava se kroz njegovuulogu zaštitnika toplih i hladnih izvora, koji predstavljajuosnovu inkubativnog (ležanjem u toploj ili hladnoj kupki)lečenja, dobro poznatog u antičkom periodu. Na reljefu izMađare, Herakle je prikazan s nimfama i satirima, kao zaštit-nik izvora; u Pautaliji (Ćustendil), javlja se u okviruAsklepiona, podignutog u kompleksu antičkih terma, s posve-tom COTHP. Na reljefima iz Filipopolisa i Martvice (Pleven),Herakle se javlja s Asklepijevom zmijom, a na reljefu izSvištova, zabeležena je vrlo karakteristična veza Higije,Dionisa i Herakla, s mogućnošću da je, na oštećenom delupolja bila predstava Asklepija. Heraklov kult s ovakvimsadržajem, naglo se proširio u istočno-balkanskom području, uII veku naše ere, nakon osnivanja njegovog velikog kultnogsredišta u Ad Mediam-u (Herkulesbad), u Dakiji, gde jenesumnjivo zastupljena njegova uloga zaštitnika izvora.

257

Page 130: Радмило Петровић-Словени И Срби

42. Poreklo zmije u kulta Kraljevića Marita

" ...Zauzdavanje konja uz pomoć zmija veoma je star motiv napodručju kontinentalnog zaleđa Dalmacije. DopunjujućiFortisova zapažanja, Ivan Lovrić navodi nekoliko stihova kojeMorlaci pevaju o Marku Kraljeviću, njihovom omiljenomjunaku. U njima:

Jaše konja Marko Kraljeviću,S jednom zmijom konja zauzdaje,A druga mu za kamdžiju služi.

U smislu navedenog, reći ćemo da zmija, u periodu od III —VI veka, "predstavlja simbol obnavljanja i isceliteljske moći,ne samo kod Asklepija, već i kod Dionisa. EpitetACDOULAS, koji se sreće uz Dionisa, Dečev tumači kao: onajkoji budi (diže) zmije." Mi bismo tome pridodali tvrđenje,da aluzija na zmiju koja se diže sa zemlje, svakako, imaznačenje ponovnog vraćanja u život, i vaskrsenje, još jednogobnavljanja života posle smrti, duhovnim isceljenjem.Za taj, veoma važan, zaključak u vezi s obnoviteljskim moćimazmije, navešćemo tri važna primera, koji će u potpunosti ods-likati ulogu zmije.

Prima prvi (Tabla II, si. 1)

Na lokalitetu Gorica, kraj sela Leskoec, na pet kilometaraseveroistično od Ohrida, nađen je grob, najverovatnije lekara,koji se datuje u kraj III i početak IV veka. U mnoštvu nalazaiz navedenog groba, najvažniji je bronzani strigilis, srpasta

258

strugaljka, koja je u antici služila sportistima u palestrama zaotklanjanje znoja koji je uvek bio izmešan s maslinovim uljem.Na strigilisu iz Gorice, predstavljen je Drakon, muška bradatazmija, iz Asklepijevog kulta. Dok Higija drži žensku zmiju,Drakon je na strigilisu predstavljen uzdignut na repu, u fron-tonu hrama. S obe strane hrama, predstavljena je vreža vinoveloze i grožđa. Ova kultna slika pokazuje vezu Dionisa iAsklepija, podsećajući na obnovu života vezom s vrežomgrožđa i vinove loze.

JRrimer drogi (Tabla III, si. 1)

U Konstantinopolju je iskovana, 327—328. godine, monetacara Konstantina I, koja na naličju ima veoma zanimljivuikonografsku sliku. Gledajući odozgo naniže, u vrhu monete senalazi hrizma (slovna zamena imena Isusa Hristosa, njegovhristogram). Ispod nje se nalazi vojnička zastava s poprsjimacara Konstantina I, s njegova dva sina, Konstantinom II iKonstancijem II. Ispod zastave je štap-hasta, koja nosi zastavu,a na njenom dnu nalazi se zmija koja se diže s tla predstavl-jajući i osnovu vojničkog stega. Natpis koji prati ovo naličjeglasi: spes publica — nada naroda. Ovaj pagansko-hrišćanskispoj govori da je Drakon, zmija iz Asklepijevog kulta, posred-no ušao u carsku ikonografiju porodice Konstantina I, dobija-jući ulogu "drakonarije," vojničkog stega koji pokazuje putpobede, aludirajući na stvarnu besmrtnost zmije.

Aimer tied (Tabla IV, si. 1)

Na lokalitetu "Manastirište", kod sela Slepče, 19 kilometaraseverozapadno od grada Prilepa, nalazi se kasnoantička bazili-

259

Page 131: Радмило Петровић-Словени И Срби

ka iz V — VI veka. Na jednom kapitelu oltarne pregrade,predstavljena je scena lova, bekstvo zeca pred psom, a na ehi-nusu ovog jonskog impost —kapitela nalazi se zmija koja seuzdiže u smeru toka scene postavljene iznad.Lov, u vremenu kasne antike, uvek ima ulogu usta smrti iliprelaza u smrt, transitus. U tom smislu, zmija ovde podseća načinjenicu da je smrt samo ponovo rađanje, što je većhrišćanska konotacija.

43. Vila brodarica , iz kulta Kraljevića Marka,kao htonsko božanstvo smrti

"Vila brodarica, Markov protivnik, koga on u dvoboju savla-dava i ubija, spada u red htonskih božanstava."^ °

Rana pojava sv. Teodora, koji jaše konja, noseći bradatuzmiju-Drakona, kao zastavu pobede, i ženskog demona, koganjegov konj gazi prednjim kopitama, na ikoni od terakote slokaliteta Vinica kod Kočana, iz V veka — pokazala se kaonajstarija dokumentovana analogija kulta Kraljevića Marka. Stim u vezi, trebalo bi spomenuti i martirijum iz Debreštskogkastruma, 10 kilometara na sever od grada Prilepa, koji kao dapovezuje kult lokalnog Drakona s najstarijom ikonografskompredstavom sv. Teodora iz Vinice. U daljem tumačenju ikoneiz Vinice, dovedeni su u vezu sv. Teodor, Solomon i sv.Sisinije koji svi, kao konjanici, kopljem probadaju ženskogdemona, kao inkarnaciju smrti. Sledstveno tome, "vila brodar-ica," iz ciklusa pesama o Kraljeviću Marku, izjednačena je sženskim demonom, inkarnacijom smrti.

260

N a p o m e n e :

L N. Ljubinković, Transpozicija istorijskih činjenica u epsko imitsko tkivo epske legende — legenda o Kosovskom boju,legenda o Kraljeviću Marku, Liceum 1996, str. 45-46.

Z M. Drndarski, Mitološki elementi u pesmama tipaKraljevića Marka i vila brodarica, str. 707-713; D. Srejović,Les anciens elements Balkaniques dans la figure de MarkoKraljević, Živa Antika VIII-1, 1958, str. 75- 97.

3. N. Ljubinković, op. cit.4 M. Garašanin, O problemu starobalkanskog konjanika,

Godišnjak knjiga XIII, Centar za balkanološka ispitivanjaknj. 11, Alojz Benac sexagenario dicatum, Sarajevo 1976,str. 275-276.

5. Isto, str. 275.6. Isto, str. 280-281.6.a V. Kondić, Novac u Beogradu, 1967, Beograd, str. 97-98.7. N. Ljubinković, op. cit, str. 49.8. D. Srejović, op. cit.

9. Z. Beldedovski, Bregalničkiot basen vo Rimskiot i kaniotsrednovekoven period, Štip 1990, 84. str, zbornik 6, poseb-no izdanje.

10. A. Jovanović, Problemi skupnog nalaza skulpture izMedijane, Starinar XXIV-XXV, str. 60-61, Beograd 1973

261

Page 132: Радмило Петровић-Словени И Срби

- 1974.

11. M, Drndarski, op. cit.12. A. Jovanović, op. cit.13. V. Lahtov, Slučaen nalaz na "Gorica" kraj seloto

Leskoec Ohridsko, Situla 4, Ljubljana, str. 57- 62, 1961.godina.

14. S. Dušanić, Rani vesnici hrišćanstva na rimskoj mon-eti carskog perioda, Glasnik, službeni list srpskepravoslavne crkve, godina LXIX, Beograd 8. avgust 1988,str. 138-142.

15. V. Lilčić, Novi ranohristijanski narodi okolu Prilep, str.87-109. Godišen zbornik na filo fakultet vo Skopje, 11(37),(1984).

16. M. Drndarski, op. cit.17. D. Srejović, op. cit.

Ikona sa sv. Teodorom, iz Vinice21

(dimenzije 32,5 x 23 x 4 cm, od terakote)^

tekst+ (Hecuc Xpictoc)DS (dominus)PRECIBUSO (rant)+ (Hecuc Xpictoc)SAC (rificium)NT (navo)CEB (celebro)

262

AH (e)MM (mortem)M (mors)MISERSCS (sanctus)THEODOROSDRAČ (onoforos)

Opis sceneTekst je postavljen u okvir kvadratne oštećene ikone i počinjeiz gornjeg levog ugla:Isusu Hristu gospodara se molimo;(tekst se nastavlja na kolumnu okvira ikone s leve strane, odoz-go naniže; počinje krstom koji je zamena za ime IsusaHristosa),Isusu Hristu se prinosimo na žrtvu, revnosno služeći;(tekst se nastavlja na donji deo okvira, sleva nadesno):i gle smrt gnusne smrti,(slobodnije rečeno, ubistvo gnusne smrti);tekst sada ide oko slike konjanika sv. Teodora, odozgo naniže,sleva nadesno:(da bi bila jasnija veza okvira i centralnog panoa, trebalo biumetnuti rečenicu: a to ubistvo je učinjeno od, onda ide nat-pis uz sliku):sv. Teodora drakonoforosa,

U centralnom panou prikazan je sv. Teodor drakonofor, tačnije,tanatoktonos. Ovde je, naime, K. Balabanov načinio greškumisleći da Teodor ubija Drakona; u stvari, ovde je Drakonnjegov signum, njegova zastava. On kopljem probada smrt, paje stoga on ubica smrti ili tanatoktonos, pod vlašću Drakonakoji ovde vijori kao njegov zaštitni znak i zastava.

263

Page 133: Радмило Петровић-Словени И Срби

Teologija ikone

Postavljanje sv. Teodora drakonofora u središte panoa — onogkoji probada smrt, u obliku koji nije sasvim jasan, jer je panooštećen, ali, najverovatnije, da je to u pitanju lik žene demona— ponavlja na isti način, prizor probadanja od strane jevre-jskog kralja Solomona (Tabla II, si. l, s. 85) na gnostičkimgemama, ili pagansko-hrišćanskog (Tabla III, si. l, s. 86)Sisinija,25 a i jednog sv. Teodora (Tabla IV, si. 3, s. 87) sjedne aplike iz VI — VII veka, koji probada zmiju s glavompetla. A jedan sv. Teodor2' probada, isto tako, zmaja na jed-noj gemi (Tabla IV, si. 4, s. 87), iz XIII veka.

Jedan sv. Teodor Tiron, sada ne na konju, kolje troglavuzmiju-kerbera levom rukom, pod znakom krsta koji drži udesnici, na prizrenskom jevandelju (Tabla V, si. 2, s. 88), izXIII veka. Ovakva predstava pobednika nad smrću, nastala jepod uticajem rimskih carskih ikona, koje su veličale pobederimskih imperatora. Najbolji primer za to je čuvena kameja izKusadka, s predstavom Konstantina I, kako jašući na konju(Tabla III, si. l, s. 86) pobeđuje Sarmate na Dunavu, " ili bipak trebalo spomenuti zlatni medaljon s predstavom sinaKonstantina I, Konstancija II, koji isto tako jašući konja,podiže desnicu kao pobednik, dok mu je pod nogamasklupčana zmija, kao pobedeni neprijatelj. Oko reljefa je itekst koji, čini se, razrešava ovu radnju. Ovde je carKonstancije II debellator hostium^ (Tabla V, si. l, s. 88) štoće reći — pobednik nad neprijateljem. To svakako pokazujeodakle su ove rimske carske pobedničke predstave ušle uranohrišćansku umetnost i na našu viničku terakotnu ikonu.

Još bi se valjalo pozabaviti i mestom i ulogom Drakona naTeodorovom koplju, koje je, ovde, njegova zastava ili signum.Po nekim autorima, zmija na motki je opsesija volatilnom

264

živom, podjarmljivane životvorne sile. Po drugima, "zmijapodignuta na krst ili motku jeste prototip Hristosa podignutogna Drvo života, radi isceljenja i spasenja sveta". I tu je, činise, ključ bradate zmije Drakona, koja je, po legendi, bila otacAleksandra Velikog, a i bitan činilac Eskulapovog kulta u uloziiscelitelja.

Poenta ikone

Na ovom panou od terakote, namera dogmatičara je bila da,preko sv. Teodora, ukaže na samog Hristosa; znači, Teodor jeKristov preobraz. Ovde se, naime, Hristos dva puta pokazujeu obliku svetog Teodora tanatoktonosa i bradatog Drakona navrhu koplja. Zmaj, koga Teodor probada, po starozavetnomučenju je: "zemlja zmajevska koja je bila povezana sa senkomsmrti" (psalm 44) .33 I tu su pobednici nad zmajevima, pobed-nici nad onima koji imaju moć nad zlom i jeresi. "Jer, tomzmaju-zmiji, što živi pod zemljom u dodiru s donjim svetom,dostupne su moći, sveznanje i magija koju poseduju mrtvi."-5

"Ta htonična zmija (zmaj) ispoljava nasilne moći bogova don-jeg sveta i tame. Ona je neprijatelj Suncu i svim solarnim iduhovnim moćima, predstavlja mračne sile u ljudskomrodu." "Zmaj — zmija je prepreka koju valja savladati da bise dosegao nivo svetog; on je zver koju dobar hrišćanin morada pokuša u sebi da ubije, po ugledu na sv. Đorđa, sv. Mihajlai sv. Teodora."37

Ali, na našem panou, tu zmajevsku zver sv. Teodor probadapod znakom bradatog Drakona-iscelitelja, koji ovde ima ulogu"dobrog bića zmije, izvršitelja božanske pravde."

265

Page 134: Радмило Петровић-Словени И Срби

Čini se da smo ovim pogodili metu u našem teološkomtumačenju: sv. Teodor se, ovde, podnosi na žrtvu Hristosu, jerje dobro poznato njegovo mučeništvo i značaj za ranohrišćanstvo. Ali, ovde on nije bitan, jer je on samo preobraz.Akcenat se stavlja na Hristosa žrtvu, koji je podignut na Drvoživota, "krst", ovde u obliku bradatog Drakona, da bi isceJio,tj„ izlečio, grešno čovečanstvo od neumitne smrti koju Teodorprobada.

Kao još jača potpora našoj postavci je i jedna zlatna narukvi-ca iz Narodnog muzeja u Kairu: tu je prikazan ceo Hristovživotopis u osam slika (Tabla I, si. 1-2; s. 83-84): 1.Blagovesti; 2. Rođenje; 3. Palma-Palestina; 4. Krštenje; 5.Paun-nebo Raj; 6. Raspeće; 1. Mironosnice na Hristovomgrobu; 8. Hristos — konjanik probada kopljem smrt.

Ovde ću, ukratko, istaći slike Kristovog životopisa. Blagovesti,kao najava dolaska Logosa-Hristosa na Zemlju, suprotstavljenesu Rođenju Bogočoveka, Isusa Hristosa. Palma, koja sim-bolizuje zemlju Kristovog rođenja, suprotstavljena je mestuKristovog ponovnog rođenja, u Jordanu, prilikom Krštenja.Scena s paunom, pticom vaskrsenja, koja simbolizuje Raj,suprotstavljena je sceni Raspeća: krsna Kristova smrtomogućava ulazak u Raj. Ciklus se nastavlja vaskrsenjem izgroba posle trećeg dana, što aludira na Hristosa — tanatok-tonosa, koji je za vreme trodnevnog boravka u Adu-Pakluuništio smrt, kao što to čini Hristos-konjanik. A to znači, daje Hristos, sopstvenom smrću, uništio smrt u Adu-Paklu, kojuOn simbolično probada kopljem, jašući konja.

266

Poreklo kulta i ambijent

Kult sv. Teodora u Vinici, u Makedoniji, krajem V i početkomVI veka, nije lako ni objasniti, ni prepoznati, iz prostog razlo-ga što on, osim imena Teodor, nema dodatak Tiron ili Stratilat.Stoga je teško odlučivati se za jednog ili drugog Teodora. Ali,u pomoć nam pristiže K. Jireček ' koji je svojim proučavan-jima religijske situacije na Balkanu sve, ako ne predvideo,onda bar pokrenuo. On je shvatio činjenicu, da se poznatai, u bašćanskom svetu čuvena, kultna mesta za Justinijana,prenose, čini se, kao neke retke biljke, sasvim na drugi krajcarstva, najverovatnije, potpomognuta delovima moštiju sveta-ca. Zato je on, na Balkanu, iz daleke Male Azije, locirao triznačajna kultna mesta: Kolosu, Evhaitu i Tiveriopolj. * Kolosaje, na Balkanu, postala Pautalija (Ćustendil), Evhaita Ser, aTiveriopolj — Strumica u Makedoniji. Ali, veliki austrijskinaučnik, slovenske krvi, tu svoju teorijsku postavku je valjanosmestio na čvrste temelje izvora, pa nju i nije potrebno prover-avati. Ali, sto godina nakon ovog njegovog otkrića, uz pregrštnovih arheoloških rukotvorina, natpisa sa spomenika crkveneistorije, ova njegova postavka tek dobija na snazi, i kao kičmagospodari balkanskom religijskom situacijom. Međutim,Jirečekova justinijanovska religijska situacija ne bi mogla bitishvatljiva bez rada A. Jovanovića, koji kao da je našao ključupravo ovog postavljanja maloazijskih kultnih čuvenih mesta smartirijumima na Balkan, u Bugarsku, Makedoniju i severnuGrčku.

Njegova fina stilsko-religijska analiza skulptoralnog tezaurusaiz Medijane, upravo je osnova bez koje ne može da se shvatireligijska situacija V veka, a čini se ni IX — XI veka. A.Jovanović je uspeo da ijatričko-soteriološkim vrpcamapoveže grčko-rimske kultove s lokalnim Iračkim kultovima, ida ih, potom, razreši u kultnoj slici i u arheološko-istorijskoj

267

Page 135: Радмило Петровић-Словени И Срби

situaciji na terenu. I njegovo smeštanje tih kultova uvek sekreće u regionima Makedonije i Bugarske, a situacija u Grčkojje vezana za različite izvore i drugu problematiku. Vojnepotrebe carstva su uzrokovale nove religijske potrebe, novasažimanja i novo prožimanje postojećih kultova. Nama se činida je, ovakvom religijskom situacijom, naročito zahvaćen putnipravac od Herakleje Linkestis (Bitolja), pa sve do Pautalije(Ćustendila). Tako ta religijska praksa započinje kultomHerakla iz Herakleje, a zatim se nastavlja singerijom kultatračkog konjanika i Herakla, u Čepigovu, u blizini Prilepa. NaTreskavcu, planini u blizini Prilepa, nađena je singerija tračkogkonjanika i Apolona. A u kraku levo od navedenog putnogpravca, prema Skoplju, kraj sela Blača, pronađena je singer-ija Jupitera, Junone, Drakona (Asklepija), Dracene (Higije) iAleksandra. Ovaj region ima pojedinačne spomenike Drakonuu Trojacima, kraj Prilepa, i Asklepiju kraj Štipa. Mi smo želelida ukažemo na teren koji nas lično zanima. Ali, vratimo seopet tumačenju A. Jovanovića, koje daje razrešenje i daljereligijske prakse na ovom terenu. Ono ukazuje na to, da je kultHerakla, u ovom vremenu od II — IV veka naše ere, značajanzbog svoje soteriološke uloge. On je taj koji, iako polučovek-polubog, pobeđuje smrt, uspevajući da nadvlada čak i mračnesile Ada i njegovog čuvara Kerbera. Još je zanimljiviji kulttračkog konjanika, koji je na svoju tračku potku nanizao neko-liko grčkih kultova, ali uvek sa ijatričko-soteriološkom ihtoničnom osnovom. Taj lovac podzemlja, koji predstavljaoboženog pokojnika, neposredno se vezuje za grčko-rimskekultove Apolona, Asklepija, Higiju, Silvana, Dijanu, Plutona iHerakla. A pošto trijadom nađenom na spomeniku izSvištova, u Bugarskoj, s posvetom48 Higiji, Dionisu i Heraklu,zatvaramo krug s bogovima koji se javljaju — dobijamo kom-pletnu sliku religijske situacije, shvatajući njihovu ijatričko-soteriološku ulogu, i to prevashodno u funeralnom kultu.

268

Tu i takvu religijsku situaciju, koju je veoma plastično opisaoA. Jovanović, treba dovesti u vezu s religijskom klimom okojoj govori K. Jireček, a koja se, na istim prostorima, zbiva200 godina kasnije. U tom vremenu hristijanizirane antike,kada se nije smelo ići na potpuno uništavanje postojeće religi-jske svesti u narodu, došlo je do singerije, stapanja antičkihkultova s hrišćanskim, ali uvek s novim značenjima i u novojnameni veličanja Kristovih muka, Njegovog žrtvovanja ivaskrsenja; dakle, svega onog što karakteriše i grčko-rimske,tračke i persijske bogove, od II — IV veka naše ere. I ta ija-tričko-soteriološka situacija, u religijskoj svesti kasne antike, upotpunosti se utkala u rano hrišćanstvo, bez nekih velikih prob-lema.

Vratimo se našem Teodoru, kojih je, kako ćemo kasnije vide-ti, bilo dva, i koji će, zbog svoje popularnosti, postati par, činise, pod dalekim uplivom sećanja na Kastora i Poluksa i Kabira.Dok je Stratilat, rodom iz Evhaite, imao izgleda ulogu vojnogzapovednika, i bio posečen mačem 8. II 319. godine, Tiron,rođen u Amasiji, bio je takođe u vojsci, ali kao regrut, i 17.II 306. godine je spaljen.

Veoma brzo se njihov kult, preko martirijuma Stratilata uEvhaiti,5! razneo po ćelom hrišćanstvu, od kraja IV veka pazaključno sa VI vekom. Svi veći centri — u Rimu, Carigradu,Antiohiji, Siriji, Siciliji — sazidali su i njima posvetili crkvu.Ovo je bila zamisao velikog teologa Grigorija Niskog (335 —395. g), koji je na grobu mučenika Stratilata izgovorio pohvalu,koja je bila pravni osnov njihovog daljeg širenja.52 Krajem IV-og i početkom V veka, trebalo bi spomenuti Galu Placidiju,ćerku cara Teodosija I, koja je podigla crkvu sv. Teodoru uRaveni.53 Isto tako, Pulherija, sestra cara Teodosija II, podiglaje crkvu sv. Teodora ili je gradnju pokrenula u Carigradu.54

Ali njihovo ključno uvođenje u hrišćansku praksu, nastupa, po

269

Page 136: Радмило Петровић-Словени И Срби

L. Mirkoviću, tek u VI ih VII veku, kada se proširila legendao koljivu (koje je naredio da se skuva sv. Teodor), pošto jerimski car Julijan Otpadnik (361—363. g) hteo da oskrnavižrtvenom krvlju sve namirnice koje su bile predviđene započetak posta. I ta legenda je ušla u kalendar hrišćanskegodine, kao kuvanje nesamlevene pšenice (koljiva), za prvunedelju velikog posta, koje je naredio sv. Teodor Tiron, ašto se, kao čudno podsećanje na prethodno rečeno, uvek vezu-je za pokojnike kao njihov spomen, ili pre, kao skrivena nadau njihovo vaskrsenje.

270

N a p o m e n e :

21-23. K. Balabanov, Ikone iz Makedonije, Zagreb 1987, str.10, k. b. 3.24. M. Pantelić, Hrvatskoglagoljski amulet tipa Sism i Mihael,

Slovo 23, Zagreb 1973, str. 173.25. Ibid, str. 161-163.

W. Reusch, Frühchristliche Zeugnisse, Trier 1965, str. 134-135.

aplika je verovatno iz Strasburga.

26. Ibid.27. Byzantine and Post-Byzantine Art, Athens 1985, str. 210,

k. b. 237.28. S. Radojčić, Starosrpske minijature, Beograd 1950,

Prizrensko Jevanđelje, l, 97, V, Tabla IX.29. R. Brilliant, odrednica iz sjajnog kataloga Age of

Spirituality, New York 1979, r. b, str.83.30. Ibid, str. 63.31. Ibid.31.a Č. K. Kuper, Ilustrovana Enciklopedija tradicionalnih sim-

bola, Beograd 1982, str. 195.32. Ibid, str. 196.33. Ibid, str. 192.34. Ibid.35. Ibid, 194.36. Ibid.37. J. Chevalier, A. Gheerbrant, Rječnik simbola, Zagreb 1987,

str. 804.38. Ibid.39. K. Jireček, op. cit, str. 501.40. Ibid.41. Ibid, str. 501, 503, 505.

271

Page 137: Радмило Петровић-Словени И Срби

42. A. Jovanović, Neki aspekti problema skupnog nalazaskulptura, s Medijane kod Niša, Starinar XXIV-XXV,Beograd 1973-1974.

43. Ibid, str. 57-65.44. R. Marić, Antički kultovi u našoj zemlji, Beograd 1933,

str. 85.45. A. Jovanović, Ibid, str. 60.46. Ibid, str. 62.47. Ibid.48. Ibid, str. 61.49. Prota Uroš Jovankin, 21. februara, po Novom kalendaru

(8-og po starom), slavi se Sveti Velikomučenik TeodorStratilat, Svetosavsko Zvonce br. l, 1985, str. 24.D. Attwater, The Penguin Dictionary of Saints, 1974, str.

321, autordaje datum — 7. februar — za muč'eništvo; on je mučenna Pontu, u Evhaiti, mestu gde su bile smeštene njegovemosti; ubrzo posle toga, to mesto je postalo veliki kultnicentar.

50. Monah Tadija, Prolog, Beograd 1984, 17. februar, str. 122:"koji je na Pontu odbio da se pridruži ostalim vojnicima,verovatno u paganskom idolopoklonstvu (pri žrtvovanju ucarskom kultu), podmetnuo je požar u hramu Bogorodice;ubijen je tako što je bačen u plamenu peć."

51. H. Delehaye, op. cit, str. 169-170.52. Ibid.53. Ibid, str. 325.54. Ibid, str. 239.55. L. Mirković, Heortologija, Beograd 1961, str. 147-148.55. Ibid; i S. Kulišić, P. Z. Petrović, N. Pantelić, Srpski mito-

loški rečnik, Beograd 1970, str. 283-284.

272

4.4. Amuleti s predstavom konjanika kao aluzija naslovenskog Dažboga (boga Sunca) i problem

pega konja Kraljevića Marka, "šarca"

U IX i X veku, na teritoriji Srbije, Bugarske i današnjeMakedonije, pojavio se niz amuleta s konjanikom na kojimaljudska glava jaše konja. Po svemu sudeći, to je, između osta-log, podsećanje na slovenskog vrhovnog sunčanog bogaDažboga koji Sunce na nebu nosi ispred sebe na konju, uobliku ljudske glave što jaše konja. Ali, ovo složeno ikono-grafsko sećanje vezuje slovenskog boga ne samo za antičkubalkansku baštinu, već i za službenu tursku, uransku religijubugarskog carstva IX-X veka,3 gde je vrhovni bog imaopegavog konja, nalik Markovom šarcu. Ali, u ovom složenomtumačenju ima i drugih mogućnosti koje ćemo ovde izneti.

Sagledan iz ugla ove problematike, kult Kraljevića Marka jebio dobro utemeljen u lokalnu tradiciju ovog kraja, koja je veću IX i X veku obrazovala jednu novu sliku vrhovnog solarnogbožanstva iz turske uranske mitologije Srednje Azije.

273

Page 138: Радмило Петровић-Словени И Срби

N a p o m e n e :

L S. Đurić, Hrist Kosmokrator iz Lesnova, Zograf 13,Beograd 1982. godine, str. 70.

2. J. Peisker, Koje su vjere bili stari Sloveni prije krštenja, str.82.

3. Lj. Džidrova, Tolkuvanje na eden specifičen tip na amuletiod sredniot vek na Balkanot Macedoniae Acta Archaelogicabr. 10, 1985-6, Skopje 1989, str. 247-257.

45. Kraljević Marko kao novi Isus Navin

Crkva Svetih arhanđela nalazi se u Prilepu, na mestu koje jeusečeno u kosu bazaltne planine, na čijem se vrhu nalazi gradKraljevića Marka. Zanimljivost vezana za izgradnju ove crkveje u tome da je ona zidana i oslikavana u dva maha: od1270—1280. godine, od strane velikog hartularija Zapada,Jovana (vizantijskog službenika), i 1371. godine, posle bitke naMarici, od strane Kraljevića Marka. Upravo na zapadnomulazu, sleva, sa spoljašnje strane crkve — naslikan je Marko;a desno od ulaza, naslikan je kralj Vukašin; otac i sin su pred-stavljeni kao dva arhanđela, Mihajlo i Gavrilo. Ovde je Markopredstavljen u žalosti, nešto posle maričke bitke, 1371. godine.

U unutrašnjosti prilepskih Svetih arhanđela nalazila se fresko-dekoracija, iz vremena hartularija Jovana, koja je bila vezanaza kult arhanđela Mihajla i slike iz njegovog žitija: Sveta

274

Trojica, Isus Navin pred anđelom, Čudo u Honi (Kolosi),Gedeonova žrtva i Danilo u lavljoj pećini. P. Miljković-Pepekje uočio razlog vezivanja kulta arhanđela Mihajla za staroza-vetnog Isusa Navina (Kristovu presliku).^ Ali, ključ povezi-vanja stare i nove dekoracije leži u činjenici da je kralj Markosebe izjednačio sa starozavetnim Isusom Navinom, da bi. nataj način, potražio zaštitu arhanđela, kao što su to isto nekadučinili srpski kraljevi: Milutin, Stefan Dečanski, car Dušan ineki vizantijski carevi.

U konačnom sudu, priču o arhanđelu Mihajlu doveli bismo uvezu s gradom Ćustendilom, antičkom Pautalijom, gde je,sudeći po K. Jirečeku, u V i VI veku, prenesen centar kultaarhanđela Mihajla, iz maloazijskog grada u Frigiji, Kolose-Hone. Antička Pautalija (kasnije, Kostanica banja, Velbužd iBeobuška banja) bila je kultno mesto Asklepija. Prenošenjekultnog mesta arhanđela Mihajla iz Kolose u Pautaliju, naročitoje istaklo ijatričku ulogu arhanđela: on tada postaje izlečiteljod bolesti i spasilac od smrti. Kasnije, u Srednjem veku,arhanđel Mihajlo će biti značajniji kao sudija Strašnog suda,nakon smrti pokojnika.

275

Page 139: Радмило Петровић-Словени И Срби

N a p o m e n e :

L S. Kukjaris, Dve predstave čuda arhandela Mihaila u man-astiru Svetih arhandela u Prilepu, Zograf 12, Beograd 1981,str. 54-58.

2. Isto.3. Isto.4 Isto.

5, Kolosa-Hona (Prema: Zbornik Konstantina Jirečeka I,Beograd 1959, str. 503-504, i str. 92-93).

6. S. Gabelić, Ciklus arhandela u vizantijskoj umetnosti,Beograd 1991, str. 1-152.

O p i s t a b l i

TablaJLSlika 1Moneta Kraljevića Marka, XIV vek.

TablaJISlika 1Strigil iz Gorice, Makedonija, III — IV vek.

Tabla ITTSlika 1Moneta cara Konstantina I, iz 327 — 328. g.

276

Slika 1Kapitel iz Manastirišta, Prilep, V — VI vek.

lablaJ?SlikaJ.

.Sv. Teodor, Vinica, Makedonija, V — VI vek.

Tabla VI-VnSlika 1Narukvica iz Kaira, V — VI vek.

TablaJVUISükaJJevrejski kralj Solomin, II — III vek.

Tabla IXSlika 1

Sv. Sisinije, VI vek.Slika_2Konstantin I, Kusadak, IV vek.

lablaJCSlika lMakedonski kralj Patraos, IV vek, p. n. e.SlikahItalija, IX - X vek.Slika 3Strazbur, VI - VII vek.

277

Vizantija, VIII vek.

Page 140: Радмило Петровић-Словени И Срби

XISlikaliCar Konstancije II, IV vek.Slika 2Prizrensko jevanđelje iz XIII veka.

Page 141: Радмило Петровић-Словени И Срби

POGOVOR

Sloven! i Srbi, nova knjiga Radmila Petrovića, povodise za učenjem S. Rajnaha (kako već i sama veli u svojimuvodnim napomenama), prema kome su kultne radnje starije odmitova i religije. Zato se ova pozamašna polifona knjiga (štoje uzrevala i kvasala u autorovoj radionici punih dvadeset god-ina) pozabavlja arheološkom građom vezanom za kultne idruge parareligijske obrede, koji će se, posle dugog "trošenja"u istorijskoj stvarnosti, preliti u mitske kalupe, a ovi se, nakraju, vinuti ka obroncima religijskog sistema i dosegnuti"krestu" njihovog masiva: monoteizam: verovanje samo ujednog Boga i u nauk Isusa Hristosa!

"Telo" knjige Sloveni i Srbi razbijeno je u četiripoglavlja s jedinstvenom, opsesivnom, a pritajenom tematskomokosnicom: pokazati kako je Balkansko poluostrvo i njegovošire zaleđe, tok Dunava, od Budimpešte do Crnog mora iDobrudže, jedan samostalan i samosvojan duhovno-mitski pros-tor koji je očuvao svoju osobenost od Lepenskog vira (7000godina pre nove ere), pa sve do četrnaestog veka i vremenaMarka Kraljevića.

Knjiga Sloveni i Srbi oslonjena je na arheološku građupreko koje se (u prvom poglavlju: Poreklo) traže koreni kult-nih radnji. Srpsko podunavlje, po mišljenju koje ovde zastupai Radmilo Petrović, živi neprekidno skoro 10000 godina sasvojom bujnom i "raznobojnom" duhovnom i materijalnomkulturom o kojoj se predano i ljubomorno brinulo, ne pravećini etničke, ni klasne, ni rasne, ni vremenske hijerarhije i podelemeđu življem što ga je naseljavalo... U drugom poglavljuSlovena i Srba - Nastanak kalendara - slovenske kultne radnjei mitski kalupi vezuju se za solarnu konstelaciju čovekove viz-ije sveta. Maleni medaljoni Petrovićevih tumačenja (preciznije:"čitanja između redova") likovnih predstava - kukastog krsta,

281

Page 142: Радмило Петровић-Словени И Срби

na mermernom sunčanom časovniku iz Sremske Mitrovice,šakastoj grivni iz Drmna, keltskom srebrnom žrtvenom kotlu,palčastoj fibuli iz Vrbasa, pozlaćenoj aplici od bronze iz Orašja- vrlo su ljupki rasadnik simboličkog i alegorijskog tumačenjasatkanog od česte pređe legendi, mitova, tuđih (obično zastu-pljenih u obliku citata) i vlastitih fantazmagorija (a tu gde jesam na utrini alegorijskih rešenja, naš autor je najvredniji)... Utrećem poglavlju knjige - Teriomorfiia mitologija - obrađene suživotinjske predstave u arheološkoj zaostavštini kao božanskehipostaze. Ovde se nižu Petroviceve pletisanke o predstavamajelena, lava, golubice, konja... u različitom okružju (prizorimana, vremenski i oblikotvorno, udaljenim rukotvorinama), unaručju Aluzije (što upravlja skokovitom mislećom motorikomautorovom), u svezi s mnoštvom drugih motiva (na primer,lova, krsta, odsečenih ljudskih glava/kefalije i polikefalije, kon-janika)... U poslednjem poglavlju knjige Vizantija i Sloveni -vrve arheološki dokazi mitske grade paganskog karaktera, kojiprepliću prste s Vizantijom i hrišćanstvom, stvarajući sloven-sko-grčki amalgam: Komansku kulturu: a ova se, potom,pretače u Belobrdsku slovensku kultrunu grupu zaselu u vre-menu prvih slovenskih državica, pre svega na Balkanu. Menoreiz Čelareva (kao veza Avara i slovensko-vizantijske kultureKomani-Kruje), likovni prikaz pentagrama (kao mosta sloven-sko-vizantijske kulture) u različitom okružju (najprivlačnijetumačenje je ono što poseže za njegovom predstavom naoltarnoj pregradi cara Samuila u prestonici, na Svetom Ailu:aludira na golgotsku krsnu žrtvu zahvaljujući kojoj je sazidanoduhovno stanište za čoveka u Nebeskom Jerusalimu); pa načinsahranjivanja u srednjovekovnim nekropolama Jugoslavije; krstiz Pančeva i problemi vizantijske stavrografije (ogled s čarob-nom aluzivnom pređom); kult Marka Kraljevića (o njegovomrazvoju iz antičke baštine, o poreklu zmije i o vili brodarici upomenutom kultu, o problemima "pega" Markovog konja, onjemu kao Isusu Navinu...)... - svi ovi minijaturni eseji prave

282

su poslastice za ljubitelje ovakve, mitom napojene literature.Kao "kresta" ovog rizomskog granjanja u dubinu Počela (mita)i pentranja Jakovljevim stepenicama u vrlet Duhovnosti (uzskute Bogu), jeste pasaž Ikona sa sv. Teodorom, iz Vinice: svazapenjena od mitsko-religijskog razmatranja, sva ogrezla utajanstvenom fluidu koji oko sebe raspuštaju ti prelepi prizoriutisnuti u ikone (prve, ikad viđene) od terakote. Istraživačkepustolovine Radmila Petrovića u Slovenima i Srbima halaplji-vo ispijaju drevni nektar neolitskih kultura (jer tada su, možda,u nekom trenutku, mit i jezik bili jedno: svaka leksička jedini-ca bese stopljena s vlastitom mitskom dubinom), očvrsnuo unemuštim ostacima arheoloških iskopina, ne gajeći poverenje uvlastito i tuđe razumevanje korena slovenstva i srpstva, kao ismisla ljudskog postojanja. Zato ne bi ni trebalo da nas čudiPetrovićeva municiozna opčinjenost detaljima na arheološkimpredmetima: u njoj se, naime, gnezdi žudnja za pronalaženjemkotvištva Smisla ljudskoga žica. Istraživačke pustolovineRadmila Petrovića pokušavaju da dokuče prag čovekovogpoimanja kako bi se ono lakše suprotstavilo jednom prirodni-jem načinu dosezanja obnovljene imaginacione kreativnosti(kao u vreme "bračnog sklada" jezika i mita): one što ishodiiz pojmovno oslabljene misli (armirane fantazijom), ono štočini otklon od prekomerne autoritarnosti Razuma ka izvornompovraćaju asimetričnom, disharmoničnom, disritmičnom... kaoestetskim ne-konstantama Radmila Petrovića. Povraćaj imagi-narne Kreativnosti u dizginama Razumskog: i eto vam živeslike duhovne (misleće) motorike u ovoj (i ne samo ovoj)knjizi našeg autora! Mitska i simboličko-alegorijska misaonostRadmila Petrovića - natopljena valencijama legendi, obreda,magije - dela, eto, samo na osnovu sticanja svesti o situacija-ma sasvim običnim ili onim iracionalnim, izvan norme,dalekim od svakog pojmovnog razumevanja: mitski simbolizamse tako kiti perjem kosmičkog alegorizma. Preko obnovljene,moderno shvaćene mitske svesti i oživljene vizije tajenih moći

283

Page 143: Радмило Петровић-Словени И Срби

u najpustijem staništu čovekovog intelekta - proširila se svestnašeg tumača i pokupila esencije s trpeze božanskih Istina,mimo uke i buke postvavilonske istorije. Mitsko, onirično, ira-cionalno, fantazmagorično - s ukupnošću činjeničkog znanja -puštaju svoj grdni koren u ono ponorno (ishodišno) što ele-gantno klizi iz ruku lucidnosti Razuma u Slovenima i SrbimaRadmila Petrovića.

BRANBLAVA JEVTOVIĆ

Sadržaj:

Uvod str. 5I Glava — Poreklo str. 7L Pitanja stalnosti, u arheološkoj građi, kao ključ za razrešenjerane slovenske duhovnosti str. 7Z Preistorijsko poreklo Slovena —istina ili fatamorgana str. 20II Glava — Nastanak kalendara str. 29L Crux dissimulata — Svastica str. 29Z Koej i trijada iz Sirmijuma str. 373. Narukvica iz Drmna ili ojednom kalendaru iz gvozdenog doba str. 414 Sveti Gral str. 485. Fibula iz Vrbasa ili o —problemu njenog kalendarskog objašnjenja str. 546. Aplika iz Orašja— rani slovenski kalendar str. 60III Glava — Teriomorfoa mitologija str. 85L Postojanost animalne teofanije uslovenskoj paganskoj mitologiji str. 852. Lav i agon str. 1053. Kefalija i polikefalija str. 1254 Amuleti s predstavom konjanika str. 133IV Glava — Vizantija i Sloveni str. 156L Komanska kultura, kao osnov materijalne iduhovne kulture Slovena od VII do XII veka str.156Z Dračka mitropolija u svetluarheoloških nalaza str.2133. Krst iz Pančeva i problemivizantijske stavrografije str. 2224 Prilep Kraljevića Marka,kao izvor njegovog kulta str. 252Pogovor - Branislava Jevtović str. 281